Original subtitles

Spusti sidro!

Ambijent je savršeno nadahnuće za našu novu pljačku.

Ispričat ću ti ideju o kojoj već danima razmišljam.

Da? Koju ideju?

Pljačka sigurnosnih sefova u banci.

Ali ne bilo kojoj banci.

U banci koja ima najviše sigurnosnih sefova u zemlji, 7624.

To su privatni sefovi u trezoru, ali po nečem su posebni.

Ne zna se što je u njima.

Navodno dragulji, zlato…

Znaš što je unutra? Ljudi u njima skrivaju neprijavljenu zaradu.

Želiš da pljačkam sigurnosne sefove iako ne znam što je u njima?

Što je to? Pljačka iznenađenja?

Ne. Govorim o banci u Marbelli.

Triput su dodavali još sefova.

Znaš li zašto?

Marbella je grozno bogat grad.

Ondje žive ruski multimilijunaši i arapski šeici.

I sva moguća mafija. Libanonska, talijanska, marokanska…

Misliš da u sefovima drže bakine drangulije?

Ne. Neprijavljenu zaradu i zlatne šipke.

Idemo u more?

Možemo za božićne praznike.

Ove godine Badnjak je u petak, a Božić u subotu.

S nedjeljom imamo tri dana za upad u trezor i pražnjenje sefova.

Nećeš me na Božić provlačiti kroz rupu

da bih opljačkao sefove s nepoznatim sadržajem.

Neprijavljena zarada, kažem.

Nevjerojatni iznosi. Ruku u vatru.

Prijatelju, možeš li jamčiti da je u sefovima više od 15 milijuna eura?

To je minimalan iznos. U gotovini.

Pusti dragulje i zlatne šipke.

Što predlažeš?

Došli smo na nautičko okupljanje milijunaša?

Kup starinskih jedrilica.

Ne, ovdje samo tražimo plijen.

Najbrže ćemo ga naći u društvu multimilijunaša.

Razmisli o te dvije riječi. Multi i milijunaš.

Što misliš, što to znači? Imaju mnogo milijuna.

Zašto nismo u Monaku ako ti je to cilj?

Ne budi staromodan.

Ovdje su pustolovni multimilijunaši. U klasičnim jedrilicama plove oko svijeta.

Njih želimo. Znaš li zašto?

Zato što misle da su nama slični.

Prigrlili su neohipijevski etos. Nose majice kratkih rukava.

Kao onaj s Facebookom.

Glume obične ljude.

San Sebastián je novi Monako.

Kako ćemo izabrati žrtvu?

To mi se kod pljački najviše sviđa.

Zavođenje.

Nije dovoljno izabrati opsceno bogatu metu.

Treba zadobiti njezino povjerenje.

Ući u njezin krug prijatelja, zbližiti se s njom.

Onda doznaš kako upravlja bogatstvom i gdje ga drži.

Ima li tajni. I zatim…

Očerupaš je prije nego što išta nasluti.

Kao kokoš.

Dakle, zato smo ovdje. Zavodimo.

Hoćemo li početi?

Dobra večer. Oprostite.

Moj se prijatelj baš divio vašoj haljini. I divno vam stoji.

Baš ste dragi. Margarita.

-Drago mi je. -Vi ste?

Ricardo Pérez Infante. Bavi se špedicijom u sjevernoj Africi.

Samo razgovarajte dalje.

Izaći ću pogledati brodove.

-I ja sam špediterka. -Da?

U drugoj zemlji.

-Kakva podudarnost! -Da.

Ogrlica.

Pazite. Slobodno?

Molim vas.

Hvala. Brzo ću.

Da vidimo.

Mislim da su svi na broju.

Hvala lijepa.

Primijetila sam da se kopča olabavila.

Dopustite.

Pazite na kosu. Tako.

Znate, kopče katkad nisu iste po karatima

i zbog razlike u materijalu s vremenom se olabave.

Stručnjak ste za nakit, vidim.

Ne, običan amater.

Djed je bio draguljar.

U Parizu.

Tko ste vi?

Simón. Drago mi je.

Znam tko ste vi.

Genoveva Dante.

Vojvotkinja, Malaga.

Drago mi je.

-Očarana sam. -I ja.

Oprostite, čeka vas auto.

Ispričavam se.

Rado bih nastavila razgovor, ali imam druge obveze.

Da vas otpratim?

U redu.

Ovo postaje jedna od najboljih zabava u mome životu.

Šteta što ne možete dulje ostati.

Ali uvjeravam vas, soareja je krasna.

-Hoćemo li se vidjeti na večeri? -Idem u Sevillu.

Razumijem.

Živite u jednom od najljepših dijelova grada.

Poznajete moju palaču?

Svaki put kad prođem, zastanem i divim se fasadi.

Iznutra je sigurno pravi dragulj arhitekture.

Želite li je vidjeti?

Vrlo rado.

Zadovoljstvo će biti dvostruko uz vas.

Možete li idući tjedan?

A za dva tjedna?

Putujem brodom ovih dana i sve ide drukčijom brzinom.

Čekat ću vas.

Kako je bilo s onom gospođom?

Jesi li u džin-toniku našao zubalo?

Duhovito.

Tko je ona?

Milijunašica koju ćemo opljačkati.

KUĆA OD PAPIRA BERLIN I DAMA S HERMELINOM

Vojvotkinjo. Bombonijera za vas.

Niste trebali.

Bilo mi je zadovoljstvo.

Dođite sa mnom.

Ne znate koliko mi je drago što ste došli.

Hoćete li me provesti palačom?

Poslije ćemo održati predavanje o umjetnosti.

Najprije nešto što ne može čekati.

A da?

Što to?

Iznenađenje.

Vidjet ćete.

Ovuda.

Veoma sam sretna što ste prihvatili moj poziv.

Veoma sam se radovao što ću vas upoznati.

Supruga mi kaže da se divite Sevilli kao gradu.

A posebno mojoj kući.

Izvana sam primijetio da ima neogotičke i neomudeharske dijelove.

I još nešto.

-Neorenesansni stil. Pokazat ću vam. -I eto predavanja iz umjetnosti.

Idem im reći da rashlade bombonijeru. Vruće je.

Hvala, ljubavi.

Hoćemo li sjesti?

Izvolite.

Doista sam vas želio upoznati.

Hvale vas.

Veoma vas hvale.

Ne znam tko to.

Briljantan ste čovjek.

Čak genijalan, rekao bih.

Divim se vašemu talentu, vašoj besprijekornoj karijeri.

Bez uspona i padova.

Policiji nikad niste ostavili nijedan trag.

Što je ovo, vojvodo?

Prikrivena prijetnja?

Ne, molim vas, nemojte pogrešno shvatiti.

Neću vas ucjenjivati

niti pitati gdje je onaj kalež.

Pripadao je mom dobrom prijatelju.

Ali smatra ga izgubljenim.

Vaš sam iskreni obožavatelj.

Zato sam vas pozvao ovamo.

Imam poslovni prijedlog.

Želim da mi nešto ukradete.

Sliku Leonarda da Vincija.

Dama s hermelinom.

Znate li je?

Jedan od četiri Leonardova ženska portreta.

Nalazi se u Krakovu, u Muzeju knezova Czartoryskih.

Fantastično. Vidiš? Baš tako.

Ali dolazi u Sevillu.

Na renesansnu izložbu.

U starom samostanu Merced Calzada.

Gdje je Muzej likovnih umjetnosti.

Nije li to sudbina? Dama dolazi u moj grad.

A nju najviše želim.

Najviše ju želi, kaže hulja.

Papa sam, divi mi se i poštuje me!

-Tko? -Vojvoda.

Zaskočio me i lagao da me namami.

Poslao mi je svoju prelijepu ženu.

Namamio me njome. Zna da sam džentlmen.

Da joj ništa ne bih odbio.

-Ali zašto? Što želi? -Ima fotografiju kaleža koji smo ukrali.

Odakle mu? Tko mu je to mogao reći?

Je li to sad bitno?

Bitno je samo da želi da mu nešto ukradem.

Misli da sam neki lopov za najam?

Izgledam li kao da kradem za proviziju?

Nečiji sam potrčko?

Dobro znaš.

Moje su pljačke remek-djela. Nisu plaćeni rad za nitkove.

Valjda je dovoljno da odbiješ, zar ne?

Nisam odbio.

-Prihvatio si? -Nisam ni to. Rekao sam da ću razmisliti.

Kako je ovdje vruće!

Ali…

Zašto si mu to rekao?

Zato što će dobiti lekciju.

Osvetit ću se za takvo ponašanje.

Čekaj. Kako se kaniš osvetiti?

Nije li oprošteno onima koji pokradu lopova?

Uzet ćemo mu sve što ima.

To je to. Htjeli smo nekog opljačkati.

Uzvišeni gospodin savršena je meta. Još je pokvareniji od nas.

I ne može nas prijaviti.

Ne postupaš razumno.

Ne, mislim da nas poznaje.

I tebe poznaje.

Ne bi bilo mudro odbiti.

Pristat ćemo i onda ga opljačkati.

Neće nam moći ništa.

Jesi li za?

Okupi ekipu.

Candela, smiri se!

Molim? Želiš da se smirim?

Evo. Sad se nosi iz moje kuće.

Evo ti tvoje usrane stvari.

Jesi li poludjela, Candela?

Poludjela? Sići ću pa ćeš vidjeti.

-Rekla sam ti da ideš. -Candela.

Reci mi što sam učinio.

Varaš me s rođakinjom.

Molim te. Ništa nije bilo s njom.

-Idi. -Ne znam kako da ti objasnim.

Što gledaš, frajeru? Smiješna sam ti?

Ne, gospođo.

Gospođa. Stvarno!

Samo sam mislio kako imam sreće što nisam on.

Već jedva stojiš na nogama od vrućine. Kao konj na paradi.

A odijelo je od čistog lana.

No to ništa ne pomaže.

Kojiput se pitam kako živite na 45 stupnjeva u hladu.

Vruće smo krvi.

Začas uzavre. A grad ima mnogo stanovnika.

Pa se cijeli grad usija.

Ne pomišljaš na selidbu? Možda u Švicarsku?

-Ili slično? -U Švicarsku.

Presmiješno. Izvoli, uzmi. Izgledaš kao čovjek koji voli glazbu.

Imamo mi i divnih stvari ovdje na jugu.

Flamenco, rijeku Guadalquivir, naranče…

I više od 300 kipova Djevice.

-I Pasiju. -Tako je.

U ovoj sam svađi osim opće uzrujanosti

vidio više strasti nego što neki ljudi ikad u životu dožive.

Ništa ne radimo napola. Volimo živjeti otvorenim plućima.

-Ne. -Što?

Kaže se „punim plućima”.

-Ne. -Da.

Otvorenim plućima zvuči malo zlokobno.

Evo, i ovu ti darujem.

Sjetit ćeš me se kad je budeš slušao.

Hvala.

Nešto sam htjela reći.

Ako ne želiš da ti na 45 stupnjeva bude vruće,

nemoj nositi sako, ljepotane.

Zbogom.

-Da pomognem? -Ne treba.

Sigurno?

Rekao sam svima, stižu za 48 sati.

U redu.

Što je to?

Upravo mi je ukrala novčanik kao da je David Copperfield.

Dala mi je ploče, razgovarali smo.

Dvaput me gurnula da mi odvrati pozornost.

I zavukla mi je ruku u oba džepa.

Uzela ga je kao da je levitirao.

Nije me ni okrznula.

Prekrasno.

Koliko si imao u njemu?

Ne puno, 600-700 eura.

Hej.

Takvo je džeparenje umjetnost.

-Naravno. Da. -Rado ću za to platiti.

Da.

Ili je to ili se želiš vratiti po novčanik.

Poslije pljačke u Parizu

Keila je Brucea i privlačila i zbunjivala.

Trideset i četvrta je žena koju je poljubio.

Ali ovaj put s njom je poželio raditi svašta što ni s kim drugim nije.

Čekati je u frizerskom salonu.

Ili otići u kino na bilo koji film.

I jednoga dana, pred božićnim izlogom…

Keila.

…rekao je nešto što nikad nije.

Bi li živjela sa mnom?

Da!

Da.

Nakon dva zajednička tjedna,

kad je vidio da ne želi pobjeći,

Bruce je shvatio da je veoma zaljubljen.

Da je onaj stari Bruce mrtav.

Odlučio mu je prirediti oproštajnu zabavu.

Pozvao je prijatelje i obitelj i ljude iz rodnoga grada.

Došlo je više od 1500 ljudi.

Na toj se zabavi Bruce oprostio od pretjerivanja, alkohola, reggaetona

i seksa za jednu noć.

Obukao se kao mladoženja sa svadbene torte,

a Keila kao mladenka.

I izašao je na balkon svijetu reći da ju je našao.

No dok je Bruce pobjednički izlazio iz toga života,

Keila je, gotovo slučajno,

u njega ušla.

Katkad te najgluplji trenuci odvedu u pakao.

I Roi je iskusio život u paru.

Ali, za razliku od Brucea i Keile, on je otpočetka u paru živio nezaboravno.

Počeli su zajedno živjeti u brvnari daleko od svijeta,

kao dva Robinzona.

Katkad bi i iznijeli krevet van da gledaju Perzeide.

Katkad bi tako zaspali.

Kakva sreća!

Cameron je tada rekla da sretan čovjek svugdje može spavati.

Kad bi se naužili prirode, na motociklu bi se dovezli u grad.

Živjeli su gdje god su htjeli i kako god su htjeli.

Ali nešto je valjda pošlo po zlu.

Zato što su stigli odvojeno.

I nismo vidjeli da razgovaraju.

Svi su imali svoju ljubavnu priču, pa i ja.

Ali moja je bila čedna romansa. S Damiánom.

Kad je prošao adrenalin od pariške pljačke,

Damián se morao vratiti u praznu kuću.

Postao je opsjednut time da se nikad ne vrati kući.

Rastezao je predavanja.

Konzultacije.

Čak se pridružio profesorskoj padelskoj ligi.

No sveučilište bi se svaki dan zatvorilo.

Kupio sam kovčeg i avionsku kartu za Singapur

da se sastanem s Camille.

No netko se svaki dan motao oko moje kuće.

Došao bi, otišao, nepropisno se parkirao.

I kad bi me vidio, pretvarao bi se da je slučajno naišao.

Hej, Andrése, kakva slučajnost.

Idem u dućan, zatvorili su sveučilište.

Jesi li za pivo?

Ili možda kino?

Korejsku večeru?

Shvatio sam da moj prijatelj hitno treba

putovanje s prijateljem i iznošenje svojih osjećaja.

Bogme ih je iznio.

Sve mi je pričao u Vancouveru.

U Arizoni.

U Tulumu.

Pričao mi je u Medellínu.

U Rio de Janeiru.

Ni u jednom času nije prestajao govoriti.

Dok nismo stigli u Argentinu.

I ondje je, u Patagoniji,

kad smo vidjeli glečer koji se odlomio u more,

baš kao njegov život,

shvatio i da je vrijeme da ispuže iz te rupe.

Idemo kući?

Dobro, imamo sve.

Počnimo.

Sigurno se svi pitate zašto smo u Sevilli.

Žele da ukrademo ovaj portret. Dama s hermelinom.

Naslikao ga je Leonardo da Vinci 1489.

Procijenjen je na više od 300 milijuna eura.

U Muzeju knezova Czartoryskih je u Krakovu.

Za deset dana dolazi u Sevillu na renesansnu izložbu.

Ali nećemo to ukrasti.

Oprosti.

Pravo pitanje nije što ćemo ukrasti.

Nego od koga.

Álvaro Hermoso de Medina.

Tražio je da mu izvedemo tu nesretnu pljačku.

Nastavi.

Iz stare je španjolske plemićke loze.

Živi u jednoj od najvažnijih seviljskih palača.

Uz palaču je parcela od 8000 četvornih metara s vrtovima, trijemovima, štalama.

Imaju i crkvu.

Također je slavni proizvođač šerija

i uzgajivač bikova za borbu.

Vrhunski je borac s bikovima, na konju.

I što će aristokratu s takvom lozom, takvom palačom i vinarijom ukradena slika?

Baš sam ga to pitao.

Slika sigurno privlači ljepotom.

Ali i neprocjenjivom vrijednošću.

Za vas je ili je želite prodati na crnom tržištu?

Pa, to vas se ne tiče.

Ali recimo da je želim za sebe.

Bit će šlag na torti moje zbirke.

Ma dajte.

Volio bih je vidjeti.

Razumjet ćete da iz sigurnosnih razloga,

zapravo iz logičnih razloga,

neću takvom profesionalcu pokazati gdje je.

Ta je zbirka naš cilj.

-Kakva je? -Što?

Zbirka.

Još ne znamo.

Daj me ne zafrkavaj.

Ne želiš sefove u banci jer ne znaš što je u njima.

Ali opljačkat ćemo neku nepoznatu zbirku.

Taj sveznadar može biti ludi filatelist.

Možda skuplja limenke pune kovanica. Ili amfore.

Amfore!

Da Vinci neće biti dio zbirke

koja mu je inferiorna.

Ako je slika šlag, zamisli tortu.

Imam predosjećaj da je zbirka izvanredno blago.

U Sevillu si došao po blago.

Ali vojvotkinjino blago.

Vidio sam te u San Sebastiánu.

Na stubama si koketirao i smijuljio se.

Plovili smo od kantabrijske obale

pa preko Atlantika sve do Seville

da bi otišao na spoj.

Ali ostao si razočaran.

Zato što te samo htjela upoznati s mužem.

Pljačka je hladnokrvna operacija.

Ne hir kivnoga čovjeka koji bi napakostio vojvodi.

Sve ćeš nas uvući u taj nesigurni i riskantni plan

zbog povrijeđenog ega i oholosti.

A ti?

Bi li im rekao kamo me želiš odvesti?

Želi me ugurati u rupu da bih opljačkao sigurnosne sefove

vodoinstalaterskom lemilicom na Badnjak i Božić.

Zato što nema s kim jesti kolače

i pjevati božićne pjesme.

Ovako ćemo.

Onaj tko želi pljačkati Damiánove sefiće

neka uzme stvari i odmah ode.

Onaj tko želi otkriti što se krije u vojvodinoj zbirci

neka ostane.

Dobro.

I ja ću ostati.

Opljačkajmo zbirku.

A onda ću s dobrovoljcima opljačkati sefove u Marbelli.

Pa ćemo vidjeti koja pljačka ima više smisla.

Ovaj je grad prekrasan.

Pogotovo noću.

Kad nema nikoga i nesnosna vrućina popusti.

No miris narančina cvijeta ostaje u zraku.

Udahni taj miris, Roi.

Osjećaš li ga?

-Da. -Predivno.

Gospodine, kamo idemo?

Provjeriti jesi li u ovih nekoliko mjeseci izgubio sposobnosti.

Otvori mi ova vrata.

Hajde.

Fantastično.

Sad ova.

Gospodine, to ima veze sa zbirkom?

Kojom zbirkom?

Vojvodinom.

Samo tangencijalno.

Hajde.

Predivno.

Ja ću.

Vrati se k ostalima.

Možda još istražuju.

Pucala si u mene.

Ne pravim mecima. To je rođakova zračna puška.

Zašto si u mome stanu?

Došao sam po svoj novčanik.

Onda pozvoni, kao svi.

Idući put ću ciljati oko.

Mislim da nešto imamo.

Vojvodine porezne prijave.

Ima tri velike kompanije. Stoka,

vinarija El Hermoso i najam plovila.

Luksuznih jahti.

Samo za bogataše.

-Što misliš? -Ne znam.

Podatak o najmu plovila ne pomaže mi

da pogodim gdje skriva enigmatsku zbirku.

Kao da sam učitelj na zamjeni.

Učitelj književnosti koji mijenja bolesnog učitelja fizike.

Ovo čak nije moja pljačka.

Imam nešto. Ako želiš vidjeti.

Ušla sam u mejlove, korespondenciju,

fakture, bankovne račune, kupnje, narudžbe.

Otkrila si sve huljine tajne.

G. 1999. bilo je neobičnih zahvata na imanju oko 40 km od Seville.

Napravio je podzemni vlak.

Od kuće do jedne od vinarija može doći bez izlaženja iz vile.

Nije li to malo čudno?

Još nešto je čudno.

G. 2000., samo godinu poslije,

vinariju je preselio u Jerez de la Frontera.

I zatvorio je.

Onda je čudno da je za to uložio u privatan vlak.

U poreznoj prijavi za 2000. odbio je fakturu na milijun eura.

Privatno osiguranje Nitax. Tvrtka iz Geneve.

Pod „razlog” piše adresa vinarije.

Oni osiguravaju Sotheby's i Louvre.

Piše na mrežnoj stranici.

Zašto bi netko tako štitio praznu vinariju

do koje od kuće dolazi vlastitim vlakom?

Ako vojvoda ima vrijednu zbirku, ondje je.

Nastavite.

Gdje je Berlin? Želim u svoju kabinu.

Neka on vodi istraživanje.

Da. Pa, šetali smo Sevillom.

-Hodali smo ulicama. -Aha.

I ostao je ondje.

Možda blizu trga Patio de Banderas?

-Da. -Broj 22?

-Da. -Prvi kat?

-Da. -Jebemti sve.

Prvo vojvotkinja i zbirka.

A sad žena koja baca ploče.

Idem u krevet.

Peče.

Peče?

Bi li ga mogla malo maknuti s kreveta?

Zašto?

Nije baš higijenski u ovim okolnostima.

Moj je Pomelo veoma čist.

A i još je sav potresen, jadničak.

-Izvadimo i drugi. -Pazi.

Evo ga.

Goste uvijek dočekuješ tako da pucaš u njih?

Nisi bio gost.

A i mislila sam da si netko drugi.

-Tko? -Moj dečko.

Pa, bivši dečko.

Provalio je i ukrao kutiju sa 6000 eura.

Znao je da imam kutiju s još novca.

Ali nju nije našao.

Mislila sam da je došao po nju.

Sad kad to znamo, vrati mi novčanik.

Pa te možda pozovem na večeru.

Zapravo, na doručak.

-To neće biti moguće. -Zašto?

Novčanik je bio u kutiji za cipele.

Ali znaš što?

Budući da je ukrao tvoj novčanik i moj novac,

idemo zajedno po to.

-Što kažeš? -Ako moramo…

Obuci njegovu majicu.

Majicu? Ne.

Ne može.

-Imaš djecu? -Ja? Ne.

Želiš nešto iz dućana? Čokoladicu?

Ne, hvala. Pričekat ću doručak.

Dobro.

Dobro, možemo.

Ole, María.

Ne vezem rupčiće Niti ti ugovore dereš

Ne ubijam iz ljubomore Niti ti za mene umireš

I prije no što me voliš Kao što se voli mačka

Poći ću sa svakim Tko na tebe me podsjeća

Vrata ostavljam otvorena…

-Onamo ćemo. -Kako želite, gospođo.

Mir koji biraš

Od mog je rata gori

Što moglo je biti I što nikad biti neće

Nikad nisam znala Niz vjetar ići

Vjetar koji ovim Strašnim gradom puše

Jadna čarobnjakova pomoćnica U nebeski svod pljuje

Idemo?

Da pomognem?

-Dobar tek. -Hvala, Candela.

Sad ćete vidjeti kaos.

Gdje je moj novac?

Što, nema nikoga?

Spavaš, ha?

Brzo ćeš se probuditi.

Ha? Spavaš?

Ustaj, ljubavi.

Spava ti se? Hoće li te ovo probuditi?

Ne možemo spavati!

Hej, Candela!

Candela, što radiš? Otvori vrata.

Otvori, ubit ćeš me.

Otvori, Candela, što radiš?

Tank će eksplodirati, zaboga.

Prvo mi daj kutiju. Pokrao si me.

Molim? Ništa nisam učinio.

A nisi? Da, nikad ništa ne radiš.

Nisi ni okrenuo rođakinju?

-Candela. -Što?

Kunem se svime što mi je sveto, ništa nije bilo.

-Aha. -Otvori!

Odmakni se od vrata.

Ne možemo spavati.

Ne prilazite. Ne tiče vas se.

Natrag. Mi ćemo to riješiti.

Ti, dođi.

Gurni glavu van i zakuni se. Da ti vidim oči.

Kunem se. Otvori, jebote!

Vidim da lažeš.

Kao što sam vidjela i da nju gledaš.

Samo poričeš kao neki Juda.

„Poput sestre mi je. Zajedno smo odrasli.”

Ipak te trlja dekolteom iza tebe na biciklu.

A bazen?

Nosiš je na ramenima. Da svi vide kako te stisnula bedrima.

Dođi i pogledaj me.

Dobro?

Eksplodirat će. Otvori, kvragu!

Eksplodirati? Ne budi blesav.

A kad si išao s njom da proba vjenčanicu?

To je normalno?

To se radi s majkom, sestrom, prijateljicom.

Ali s rođakom ne.

Kamo si krenuo s tim?

Upomoć!

Hoćeš čekićem?

Pretjerala si.

-Je li? -Požalit ćeš.

Ja? Nikad ne požalim.

-Candela. -Hajde.

-Makni se. -Molim te.

Slušajte, ništa se ne događa. Dobro?

Smirite se. Sve ćemo lako riješiti.

Makni to crijevo, vidim te.

-A ti? -Molim te.

Što? Palilo te gledati je u bijelom?

Nagni se van, ne vidim te.

-Candela, molim te. -Što?

Jesi li je taj dan poševio?

Reci mi.

Jesi li je poševio? Da ili ne?

Dobro.

Da.

Ali samo taj dan.

Jako te volim.

Zbilja.

Žao mi je.

Žao mi je.

Žao mi je.

Meni još više.

Candela!

Candela!

Završili smo.

-Dobro si? -Jesam.

Sretna sam.

Što sam završila taj dio života.

Izgledala sam kao luđakinja, zar ne?

Kad si me nastrijelila ili kad si zapalila prikolicu?

Ne, ono je bilo smiješno.

Čak si se i Pomelu svidio.

Mislim na ovo s benzinom i svim tim.

Ne, mislim da si baš bila hrabra.

A da?

Iz ljubavi izlaziš i ulaziš istom silom.

Ljudi se mlitavo opraštaju.

Mnogi mjesecima, čak godinama,

skupljaju snagu za kraj.

Katkad to i ne učine.

To me žalosti i ljuti.

Ništa nije tužnije od osjećaja da tvoja ljubavna priča

pomalo umire u tvojim rukama.

Da moraš izmišljati glavobolje da izbjegneš kontakt.

Ili, još gore,

ujutro počneš glumiti prisnost.

Onda, za možda tri godine,

usudiš se to reći.

I onda partnerove stvari počneš uredno pakirati u kutije.

Nisam takva.

Prije ću bacati sve kroz prozor. Vidio si.

Dođeš li nekom kroz širom otvorena vrata,

dostojanstveno ćeš otići samo tako da ih zalupiš.

I evo točke na i.

Sad možeš obući onu majicu.

Čekaj, pomoći ću ti. Daj.

POLICIJA

Dobra večer.

Dobra večer. Odakle dolazite?

Od prijatelja u San Roqueu.

Osjeća se benzin.

Sad smo točili.

Ugasite auto.

Dozvolu i prometnu, molim.

Naravno, odmah.

Dodaj mi dokumente iz pretinca za rukavice.

Trebam i vašu dozvolu.

Trebam je naći u ovom kaosu.

Neće biti lako.

Imam svašta tu.

Ne mogu je naći, imam puno stvari.

Trebam malo vremena.

Ne izlazite iz vozila.

Baš se sve mora dogoditi večeras.

Plavi auto, tablice 212DB.

Evo, novčanik.

Što? Zaboravila sam da mi je u torbici.

Za slučaj da traže i tvoje isprave.

A hoće.

Zašto bi tražili moje isprave?

Jer nemam dozvolu i ovo nije moj auto.

Točnije, ukraden je.

Aha.

Znao sam kad sam vidio

da spajaš žice i pališ ga.

-Sad smo u sendviču. -Što?

Zaboga. Onda je to to.

Ako me opet ulove u ukradenom autu, dobit ću četiri godine.

Ali ako pobjegnem, šest.

Onda, reci. Vrabac u ruci ili golub na grani?

Samo čas.

Što radiš?

Zamijenimo se.

Golub na grani?

Tablice odgovaraju ukradenom vozilu.

Ponavljam, vozilo je ukradeno.

Rock and roll.

Prijevod titlova: Vida Živković