Original subtitles

-Caramels d'Isigny, berlingots de Nantes!

Egipatski sljezovi kolačići!

Dame i gospodo, ovdje prodajemo slatkiše, poslastice.

-Od glave do pete, ništa se ne slomi.

-Njihova majka, koja je bila trudna,

tako čvrsto joj je stezao trbuh zavojima

da su blizanci kao da su zavareni.

- Priđi bliže, priđi bliže,

Ne oklijevajte.

Ovdje,

ni magija ni iluzija,

nikakvo čudovište ili kolos,

Samo emocije i senzacije.

Zanimljiva buka i glazba s sajma

- Hajde, idemo vidjeti bradatu gospođu.

-HVALA.

Zvonjava zvona

-Dame i gospodo,

Što je život bez strasti ili uzbuđenja?

To je odricanje, rasipanje.

Život bez ekstaze i bez groznice

to je uvreda čudu života!

Zato dođi, pridruži mi se.

Pridruži mi se, popni se na tu pozornicu.

Rekao sam, uđi!

Evo, ti si središte ove predstave!

Budi hrabar/hrabra!

Priđi bliže i osjeti

jedinstveno iskustvo koje slave pjesnici

Od pamtivijeka: ljubav na prvi pogled!

Da, ljubav na prvi pogled!

Na mojim nogama nema ni jedne ideje,

To nije metafora.

On je senzacija!

Na ovim pločama,

Obećavam ti nevolje,

vibracija,

vrtoglavica i ekstaza.

Ekstaza za sve!

Bogat ili siromašan, aristokrat... Cris

-Ciljajte stopalo kada se podigne.

- Doista, ovdje,

napredak je u službi

jednakosti.

- Sijamski blizanci,

Njihove misli se isprepliću,

i dogodi se da jedan od njih ostvari san drugoga

i da mu o tome kažem rano ujutro.

-Ako je sramežljive prirode

ili vas je neprivlačna građa lišila

užitke ljubavi,

Pa, Električna Venera

nudi vam čudo koje pruža

i drhtanje koje ga prati.

Za samo 30 centi,

ljubav na prvi pogled

Ovo ti dostavlja Venera...

Elektrificirano.

Dakle, ima li koga?

Dame i gospodo,

Malo hrabrosti!

Pokaži malo hrabrosti!

Da, gospodine. Bravo, mladiću.

Nema ljubavi bez smjelosti.

Dođite i kušajte delicije

električnog poljupca.

Trideset centi.

Pustit ću te da nastaviš.

Zujanje

Ljubav

je bol

i ekstaza.

Tko je siguran

da to nikada zapravo nisam osjetio/la?

WHO ?

Eksperiment

ukusni uzbuđenje ljubavi.

Pucketanje

Pogledajte kako struja

sada donosi

mnogo više u tvoje živote

ta udobnost

i svjetlo...

Intenzitet!

Publika je oduševljena.

Šapat gomile

Aplauz - Čestitamo!

-Dobro je!

-Sljedeći!

Naknada za zastupanje: 2 franka 75.

Hrana: 3.

Lokacija: 5.

Oglas: 8.

- Osam? - Da,

Postoje pristojbe za izlaganje i gradski glasnici.

Upravo smo stigli u glavni grad,

Nisi li primijetio/la? - Pa, ne.

-Perika: 3 franka mjesečno.

I duhan: 50 centi.

To je 38,50

minus 29,75...

8 franaka 75.

Tako.

Zvonjava zvona

- Dolaziš li jesti? - Ne.

Ne želim mu vratiti njegova 3 novčića.

- Planiraš li otići

U Americi s tim? Daj! - Ne.

- Ne puštaj me.

- Ne večeras.

- U redu, počastit ću te.

- Ne, ne želim!

-Jedan!

-Ne, kažem ti, glup si!

-Sad ćemo pozvati pokojnika!

-André.

- Iz srca, gospođo. Cijeli svijet treba prijeći.

-André.

- Osjećam...

nešto,

poput prisutnosti

iza tebe.

- Oh! André!

-Helene. -André, to si ti.

-To sam ja, moj mali divlji vepar.

- O, Bože moj, Bože moj.

Želio je...

Htio mi je nešto reći,

Ali si se onesvijestio/la.

-Oprosti. Vježbanje iscrpljuje tijelo.

- To mi se činilo važnim.

Zar se ne sjećaš?

-Tijekom seanse, um se isključuje.

Postajem prazno tijelo koje rezonira s njegovim riječima.

Sljedeći put, sigurno.

- U redu, živjeli.

Smijeh

- Hej, dođi popiti piće.

-Oh!

Dah

Gospodine...

-Ja... Želio bih stupiti u kontakt

s voljenom osobom

"pristojno",

nedavno preminulog.

-Molim?

-Kako je predloženo

Vaš reklamni panel. - Ah!

O ne,

Prekasno je.

Zatvaram. - Ne. Molim vas, sjednite.

-Ne, nema nikoga, duhovi spavaju.

Trebao bi se odmoriti.

- Uzmi. - Nemam sitniša.

-Sve.

- Sve što? - Sve...

Cijela ulaznica.

- Deset franaka? - Da.

- Da stupimo u kontakt? - Da,

s voljenom osobom opet... opet...

- Nedavno preminuo.

- Tamo! Tamo!

Tako.

- Brzo onda.

Hajde, sjedni.

Jeste li zadovoljni, gospodine?

Udisati,

Izdahnite.

Udisati,

Izdahnite.

O, da,

Slušajte svoje disanje.

Udisati,

Izdahnite.

Udisati.

Inspiracija

Izdahnite.

Istek

Kako se zvala tvoja voljena osoba?

-Irena.

- Slušajte otkucaje svog srca.

I misli na Helenu.

-Irena.

-Da.

Razmisli o njegovom licu,

njegovom pogledu.

Zamislite njene oči,

oči su joj bile blizu, vrlo blizu.

Nazovite je, gospodine.

-Ne.

- Nazovi je.

-Irena.

- Iz srca, gospodine, postoji ogromna razlika.

prevladati. -Irene.

- Osjećam...

-Irene. -Osjećam nečiju prisutnost.

iza tebe.

Kri

O, čujem...

Čujem nekoga,

Čujem nekoga kako odgovara. - Što govoriš?

- Čujem nekoga

šapnuti ime.

-Što... Kako se zoveš?

- Neizvjesno je.

-Koji?

- Antoine?

- Hein?

-O da,

Čujem ga kako se približava.

Osjećam to. Ah!

-Ah.

-Ah!

Teško disanje

Antoine. - Ah.

-Antoine.

Smiri se,

Ovdje sam.

- Gdje? - Odmah pored.

-To nije moguće.

-Daleko.

Svugdje. - To je nemoguće.

- Smiri se, ovdje sam.

Ovdje sam, moj...

moj voljeni.

On njuši.

Oh! -Tvoj miris,

Osjećam miris tvog parfema.

Ah, Irena.

Vi ste ovdje.

Irena.

-Da?

- Je li to...?

Je li to...?

Je li to...?

Je li to...?

Je li to...?

Patiš li?

-Uh...

Ne.

Sve je u redu. - Ah.

-Sve je...

plava,

mekano,

svjetlo.

-Oh.

O. - Izvolite.

Ja... ja... moram sada otići.

-Prisustvuje!

Irena, čekaj.

Prisustvuje.

Molim te, ostani. Molim te, ostani.

Vi ste ovdje.

Uzdah

Ništa mi nije ostalo.

Ništa mi nije ostalo.

O, ovdje si.

Kakvo čudo!

Teško disanje

Nedostaješ mi.

Jako mi nedostaješ.

Molim te, Irena.

Reci moje ime.

- Antoine?

-Opet.

-Antoine.

-Opet.

-Antoine.

-Oh.

Oh, trese se, trese se.

-Da.

- Je li moja krivnja?

Je li moja krivnja?

Zvonjava zvona

-Oh!

Oh.

- Što? - Gotovo je.

-Molim?

- Otišla je. - Ne!

-Da, otišla je. I ja moram ići.

Hajde, gospodine, moramo ići.

- Doći ću te vidjeti sutra. - Vrlo dobro.

- Ovdje. - Ah, ne!

- Što? - Ne bi trebao/la.

- Zašto? - Bilo je...

bolno.

- Bolno? - Ponekad se tijela ne slažu.

Izgled.

Ruke mi se osjećaju kao da su opečene.

-O la la. -Hmm.

- Želim se vratiti.

- Ne. - Platit ću vam više.

-Laku noć.

Vidimo se sutra.

- Dvadeset franaka.

- Dvadeset franaka?

-Za opekline.

-Dakle, kod tebe. -Kod mene?

- Daj mi svoju adresu.

-Kod kuće? -Da, to će biti praktičnije.

-Naravno, povoljnije.

Moja kartica.

- Vaša kartica?

- Za posjete.

-Vrlo dobro. -Dakle, do...

- Vidimo se sutra onda.

U tri sata. - Tri sata. Kod kuće.

- Odlazi sada.

-Klaudija.

- Hein?

- Hvala ti, Klaudija.

-Ah.

Ne, ne.

Ovuda.

Ptičji pjev

-... Slegnuo sam ramenima. Zašto sam odbio?

Slikati, izaći u Pariz?

Čak i sada, ljubavi moja, krivim sebe.

Često razmišljam o tome što bismo učinili

da sam ostao/la.

Pili bismo šampanjac

i pojeo malo kestena, onda bih te nacrtao.

Bio bih preplavljen tvojom prisutnošću.

Samo čudom tvoje prisutnosti.

Oprosti glupom mužu,

jadnom udovcu.

Što sam ono govorio/govorila?

Jutros sam malo popio. Moram... Što sam ono govorio?

Zapravo, ovo morate znati.

Postao sam pijanac.

Čuješ li me?

Slušaš li me kako se žalim? Irene?

Irena, čuješ li me?

Jeste li ovdje?

- Da, ovdje sam. - Čuješ li me?

-Naravno, moj mali divlji vepar.

-Bio sam uplašen.

- Ovdje sam,

Ljubavi moja. Ti si moje svjetlo.

u tami.

- Je li ljubav još uvijek tu?

- Još je ovdje, ljubavi moja.

- Natjerao sam te da patiš toliko.

-Ljubav

je i patnja i melem.

Ekstaza i paljenje.

Osjećam to isto kao što sam to osjećao ovdje dolje.

- Dakle, voliš me?

-Volim te, draga moja. -Jesi li u miru?

-Da. -I...

Jesi li mi oprostio/oprostila?

-Hmm.

- Jesi li mi stvarno oprostila? - Naravno, ljubavi moja.

- Reci to ponovno. - Oprostio sam ti, Antoine.

-Opet.

-Opraštam ti.

Škripanje

Plač - Tko ste vi, gospođo?

Iskorištavaš nesreću

udovca i iskoristiti njegovu ranjivost.

Kako možeš?

Sve što mu je ostalo je njegova bol.

I koristite li ga? Osiguravate li profit?

- Ali prestani!

"Ljubav je žarenje i ekstaza."

Kad pomislim na nju,

I čujem te kako pričaš sve te gluposti,

Trebalo bi te biti sram.

Ismijavaš ga, a nju omalovažavaš.

-Što?

-Ti me tješiš. U tvojoj prisutnosti osjećam se manje ružno.

Hajde, nestani.

Odlazi prije nego što pozovem policiju.

I nikad se ne vraćaj!

Nikad!

Antoine?

Oh, on slika.

On slika.

O, hvala Bogu, hvala ti. On slika!

Konačno.

S tim!

Ali to s!

Zanimljiva glazba

S tim!

Molim.

Bruhaha

- Pazi na iverje, sine!

-Što je ljubav? Ona je i patnja i melem.

Ekstaza

i opeklina!

Ali tko je siguran za jedan dan

Tko je to zapravo osjetio?

Dolazi direktno iz Amerike,

Ona je tu da vam pruži jedinstveno iskustvo.

pjevali su pjesnici od pamtivijeka...

Ljubav na prvi pogled!

Ne bi trebala dugo čekati.

Vidim je kako se približava

nabijen živahnim i tajanstvenim valom.

- Pa!

Da! - Ona će ti otvoriti beskonačan svijet!

Izvolite, dame i gospodo! (Pljesak)

Ljubav na prvi pogled ti je dostavljena

za skromnu svotu

30 centi po Venus Electrificati!

- Pa!

-Slušaj me.

- Slušaš li me? - Hmm.

-U Parizu su ljudi vidjeli sve. Morate im dati nešto drugo.

- Što želiš da im dam? - Ljubav!

Prokletstvo! Ponos.

Od milosti.

Izgleda kao da te je sram.

Kako očekuješ da te vole?

Samo ćeš im prenijeti svoju sramotu.

Što tamo piše? Ja sam te naučio čitati!

-Da, da. -Venus Electrificata.

Elektricitet, to vidim. Ali gdje je Venera?

Budi prisutniji,

Budi uznemirujući.

Kad dečko odlazi, pogledaj ga u oči

i daj mu do znanja da se između vas dogodilo nešto snažno.

Gledaš ga ovako.

Dižeš bradu,

onda se nagneš

lice

i otvoriš ruku ovako, kao da ti je nešto oduzeo

od tebe.

Boli te.

Da, doista!

Nedostaje mi, volio bih da se vrati!

-Da. -Eh.

Bene, pokaži mi!

- Hein?

- Pogledaj me tim ljubavnim pogledom!

-Sad? -Da!

Malo nagnite lice.

I pogledaj u daljinu.

-Oh!

Idem, umoran sam. - Ne, nastavi!

-Kasnije me sve boli.

- Zakasnio/la si.

- Izgubio sam se.

- Stajao sam tamo kao idiot.

-Žao mi je.

- Dajem vam kaznu od 5 franaka!

- Oprostite. Oprostite.

-Samo naprijed!

- Oprostite. - Pažljivo.

-Oprostite.

Zanimljiva glazba

-Oh!

- Gospođica?

-Ovdje.

Za obje sesije.

Ići!

- Molim te!

Došao sam se ispričati.

Iskreno mi je žao i zbunjen/a sam.

Moja naklonost prema tom prijatelju me je izludila.

- Hein?

- Uostalom,

Samo si mu htio pomoći, zar ne?

Ne?

-Da, da.

- Na njegov zahtjev?

- Da, apsolutno, da.

-Slušaj, sram me. -Nije lako,

Vjeruj mi.

- Ne sumnjam u to.

-Iscrpljujuće je za tijelo.

- Molim te za oprost.

- U redu, ja sam...

U redu.

-HVALA.

Puno vam hvala.

- Mogu li zadržati novac? - Naravno.

Teško si to zaradio i potpuno si to zaslužio.

-Želite li vidovnjačko čitanje?

- Ne, ne u bliskoj budućnosti.

Lagani smijeh

-Ako je zbog onoga što mislim da jest, to je previše.

Sve što vam treba je tamo.

-Oh!

Nastavite svoje seanse s gospodinom Balestrom.

-Molim?

-On je veliki, izvanredan slikar.

Smjelo, inspirirano, moderno.

Nije radio godinama, ali zahvaljujući tebi

i tvoja... znanost,

Vratio se tome.

-Ma znanost?

- Tvoja umjetnost.

"Nema umjetnosti, niti znanosti, kažem mu."

Ono što želi čuti. - To je divno.

Volio bih

da nastaviš. - A zašto?

- Za njenu sreću.

-Gospodine... -Armand.

-Udari me struja, ali mi se mozak ne otopi.

-Slušajte, ja sam mu prijatelj, ali i trgovac.

-Njegov trgovac čega?

-Trgovac umjetninama. Prodajem njegove slike.

-Ah.

-Eto tako. Kad te vidi, slika. Kad on slika, ja prodajem.

Kad biste mogli nastaviti sa svojim sesijama ovim tempom,

To bi mi odgovaralo.

Primat će 40 franaka tjedno

da ti platim. Svi ćemo biti pobjednici.

-Nisam vidovnjak. Nemam ni dar ni manu.

-Pomoći ću ti.

Znam njegov život, njegove tajne. Šapnut ću ti priče.

- Mislio sam da si mu prijatelj.

Zar nema skrupula u ovom velikom tijelu?

- Širok je.

Može sadržavati i prijatelja i trgovca.

- Nažalost, više ne mogu.

- Napuštaš Pariz?

-Ne.

Moja... Moja savjest.

-O da.

Tvoja savjest? - Hmm.

Kao da su je tvoje uvrede, tvoja brutalnost, prosvijetlile.

Spasio si mi dušu.

-Hmm.

Predlažem

100 franaka po završenoj slici

i 150 franaka

za velike formate.

Plaća se prilikom prodaje.

Izopačen sam.

Ali iskreno. Mogu vam sastaviti ugovor, vjerodajnicu.

Neka vrsta priznanja duga.

Vidiš li? - Da, vidim vrlo dobro.

-150 po slici i 200 za velike formate.

Kri

-Dobro jutro.

-Dobro jutro.

- Nema na čemu.

- Ne izgledaš baš najbolje. - Trijezan sam.

- Žao mi je. - Hvala vam.

Odlučio sam

da se više ne savjetujem s tobom.

Ovaj sastanak će biti posljednji.

Platit ću ti za našu sesiju.

-HVALA.

-Danima se pretvaram da vjerujem u ovu magiju.

Tražim malo mira i tišine.

u velikom ludilu.

Ali to ne poštuje moju ženu ni našu ljubav.

Tražio sam malo utjehe.

Nadam se da mi nećeš to zamjeriti.

- Nimalo, gospodine.

Ako sam te mogao na trenutak utješiti, sada sam malo manje tužan.

od toga da te moram napustiti.

- Otpratit ću te natrag.

- Ne, hvala. Znam put.

Doviđenja. - Doviđenja.

On diše.

-Ah! Šok!

- Gospođice.

Jeste li dobro, gospođice?

Gospođice. - Hmm.

-Dođi.

Gospođica, gospođica.

Gospođica.

Kako si?

Gospođice, gospođice, jeste li dobro?

Vrisak - Ona više ne može

Da te čujem.

Dah, uzdah

-Claudia, nemam ni ljutnje ni prijekora.

Ja sam došla k tebi. - Ljubavi moja, ovdje si.

-Oduševio/la si me. Zato te stavljam

odštetu i vratit ću se

iz tužnog razloga. - Razumijem tvoje nepovjerenje.

Lebdio sam u limbu.

izvan svijeta, izvan vremena.

Onda se iznenada otvorio prozor

I vidio sam te.

- Moramo ići. - Bilo je kao san.

Imaš sumnje, a i ja ih imam.

Sanjam li da sam mrtav/mrtva?

Sanjam li o živima?

- Moramo ići.

-Ali odlučio sam vjerovati, Nino moj.

Umjesto da te opet izgubim.

-Ha? -A ako je to san,

Želim da nastavi.

-Što si rekao? Kako si me nazvao?

-Nino.

Moj Nino.

Ona uzdahne.

Sjećaš li se Italije?

Jezero Como?

-Irene. -Kad sam te učila plivati?

-Irena.

Irena.

- Lebdio si na leđima na suncu.

Tvoje tijelo

više nije težio ništa.

Kao moj sada.

Plutao si u svjetlucavoj vodi, držeći se za moju kosu.

-Ah, Irene, kad bi samo znala... Ovo jezero...

Koliko sam puta razmišljao/la o tome.

-Hmm. -Ponekad poželim da se mogu vratiti tamo.

-Da.

- Lezi u vodu.

I pustio sam se da potonem.

- Hein?

-Svijet je težak.

On me gnječi.

Pokopao me je.

Živim

U samoći, kajanju. Suze

Kad bih samo imao snage.

-Snaga? Snaga čega?

- Leći u vodu.

Da me pusti da potonem.

I da te ponovno pronađem.

-Ah, ali ne. Ne! -Da...

Da, čujem te, ljubavi moja.

U smrti ima više nade nego u životu.

-O ne.

Zabranjujem ti da to učiniš, čuješ li me? Slušaj me.

Antoine.

Kad te opet vidim, to je kao divan san.

Još jednom, vidim svijet.

Osjećam to oko tebe.

Svjetlost, zvukovi.

Ponekad čak i parfemi.

Ah, evo, osjećam miris jasmina.

što me opija.

- Mrzio si taj miris.

-Da, jer je to bio onaj s jasminom,

Ali sada... to je onaj iz naše kuće.

Antoine. - Da?

- Kad se vratim.

Opet sam živ/živa.

Želiš li mi oduzeti ovo zadovoljstvo? - Ne, ne.

- Onda vas molim, ostavite taj prozor otvoren.

Vrati mi život.

Nemoj izgubiti svoj. - Da.

-Molim te, živi ljubavi moja, živi.

Još.

I boja.

- Hein?

-Razmisli.

Naslikaj svijet za mene.

Oslikaj ova sela, ove gradove, ove uličice,

Ovi kafići, ova lica. - Da.

-Ovo voće, ovo povrće.

Naslikaj ove krajolike... ogromne.

Slikaju freske i djela velikog formata.

Slikaj dan i noć, ljubavi moja.

Oboji mi noć.

-Oh.

Šok

- Gospodine?

Gospodine?

O!

Sranje.

-Hmm.

- Gospodine? - Hmm.

Zastenjao je.

Jesi li ovdje?

-Pa, da.

Osjećali ste se loše i...

-Klaudija.

Dah

Bilo je izvanredno.

-Oh?

- Moram izaći.

-Da, naravno.

-Oprostite, oprostite.

Vidimo se u četvrtak, u isto vrijeme. - Da.

*Stenjanje* - Oprostite!

Zanimljiva glazba

Rog

- Idem prvi! - Razumiješ li ili što?

- Imam veliki auto!

Pritužbe

Zvono na vratima - Hop, hop, hop!

- Armand, gdje je on?

- U njegovom uredu.

-Armand?

Armand? - Da, da.

Ovdje sam.

Što se događa?

- Ne mogu ovo zadržati za sebe.

-Što si učinio/la?

- Nećeš me osuđivati? - Ne, nikad.

-Armand.

Razgovaram s Irene.

Nedavno,

Vidim medij.

Neka vrsta duhovnjaka

koji prenosi naše riječi.

Ona je žena

magično, izvanredno.

Ovo nisu naočale.

koje se kreću, ali u transu.

Oči su joj postale potpuno bijele.

I odjednom...

Irena razgovara sa mnom.

Ona razgovara sa mnom.

Misliš da sam idiot, lud, očajan.

I ja sam tako mislio/mislila.

Ali sve je ovo tako stvarno.

Spomenula je riječi, trenutke za koje nitko ne zna.

To nitko ne zna. Nisam lud.

To je ona. Moraš mi vjerovati. Moraš.

To se mora učiniti. - Vjerujem ti.

- Vjeruješ li mi?

-Da.

Moje mišljenje

predomislio se o tome. - Stvarno?

-Nisam uskogrudan.

Imajte na umu, čitao/la sam, svjedočio/la sam

na večerama. Mnogo ljudi, veliki umovi.

Oni vjeruju u to.

Znanstvenici,

Političari, književnici. Čak i Hugo i...

-Edison.

-Edison. -Ona me treba, Armand.

Rekla mi je.

Toliko sam ga natjerala da pati.

Rekla mi je da slikam.

-Slikati?

Ali... što slikati?

-Sve.

Sve vrijeme.

-To je divno.

- Rekla mi je:

"Oboji mi noć."

-To je... To je prekrasno.

Dobro je.

Zanimljiva glazba

Tajanstvena glazba

-8. travnja 1919.

Danas sam se sastao sa Sylvette u Parizu.

Pronašla mi je posao sobarice kod Belgrandovih.

9. svibnja 1919.

Gospodin Belgrand bi radije da se ja brinem o njemu nego o prašini.

Ozlijedio mi je oko.

-Dođi. Tresak, stenjaj

-Oštetila sam mu prekrasnu vazu.

12. svibnja 1919. Za 2 franka tjedno,

Sylvette mi potajno dopušta da ostanem u njezinoj sobi.

Puno hodam.

17. svibnja 1919. -Irene.

-Danas sam u ulici Tronchet sreo Alberta,

Sin naših susjeda u Calaisu. - Dođi i sjedni.

Zamolio me je da mu poziram.

a zatim i za njegove divne drugove

i za njihove drage prijatelje.

Kažu mi da sam lijepa i fascinantna.

U ovom okruženju gladi,

To se prevodi kao dostupnost i volonterstvo.

7. prosinca 1920.

Danas,

U La Rucheu sam upoznao gospodina Antoinea Balestra,

Apsolutno prekrasno, od vrha do dna.

Vrijeme je bilo užasno. Tražio sam drva za ogrjev.

Otjecanje kišnice

Ispiranje WC-a

- Hajde. - Gospođica Irene?

-Dobro jutro.

- Jesi li to stvarno ti?

- Da, gospodaru.

-Ne, ali poza!

-Dobar dan gospodine.

-Gospođo.

-A onda, malo više uz rame.

Tako,

Dobro je.

O!

O, pa to je sjajno! (Smijeh)

Dođite i vidite, gospođice Irena.

-Gospodaru, to je uzvišeno.

- Iznenađujem samu sebe.

Pogledajte... renderiranje bedara

u samo nekoliko poteza. - Divljenja vrijedno.

-Oh... -A onda stražnjica...

Naglašavanje krivulje daje joj posebnu ironiju.

Uzdigli ste ga.

Oprostite, original je pristojan, ali...

- Hvala. - Ne, ali ovo je...

To je slavno.

-Da. Oprostite, imali smo dogovor?

-Ne.

Mogu li posuditi malo potpale za svoju peć?

Nemam ideja. Soba je ledena.

-Dogovorili smo se za sobu, ne za grijanje.

„Vratit ću ti ih, naravno.“ „U redu, uzmi dva mala trupca.“

u hrpi, tamo.

- Hvala vam, majstore.

I... čestitam.

Ovo je zaista najljepša skica koju sam ovdje vidio/vidjela.

dugo vremena.

I svakako najljepši par stražnjica.

Da?

Jedva sam stigao kući. - To je Hermes.

-Da mi je polubog pokucao na vrata.

Već?

- Vrijeme je za promjenu.

- Nisi trebao/trebala.

- Gdje bih to stavio/la?

Smijeh - I kao svi polubogovi,

U trenu je učinio nekoliko manjih čuda.

Prvo je zagrijao sobu.

Lagana glazba

Jesi li sigurna da te nije vidio? - Ništa ne vidi.

Jeste li vidjeli njegove slike?

-Tada me je natjerao da želim biti radosna.

Jesmo li na "ti"?

-Teško mi je formalno se obratiti nekome tko me vidio golog.

Jesi li to ti? - Da.

- Jesi li to učinio/la? - Ne.

Ukrao sam to od ološa koji mi nikad nije htio platiti.

Sviđa li ti se?

-Malo.

- Je li to sve?

- Ne znam kako bih govorio o umjetnosti.

Nos, ja bih ga malo... - Ponovi to.

Ispravi to.

Drži.

I na kraju, natjerao me da želim biti graciozna.

Činiš me ljepšom nego što jesam.

- To bi bilo jako teško.

- Jeste li slikar? - Slikam.

-Dugo?

-Uvijek,

ali u Parizu osam godina.

- Nikad te nisam upoznao/la.

Jeste li ikada negdje izlagali nešto slično?

-Moje časne stražnjice posvuda, da.

- Ništa, nigdje?

-Osam godina mog života u tri riječi.

Mogu li ostati sat ili dva?

-Za što?

On diše.

-Čekam da starac ode. Ne zna da spavam u radionici.

-S njim je sve iskreno i lako.

Možeš ostati koliko god želiš.

- Volio bih godinu dana.

-U redu.

Vesela glazba

- Što čitaš? - Bibliju.

-Drži,

Donio sam ti nešto za jelo. - Nisam gladan.

-Što nije u redu?

Zašto sve toliko kompliciraš?

Što ti se ovdje više ne sviđa?

Mogli bismo se smijati, omogućiti život,

da ublažimo našu bol.

- Ne želim se smijati

niti predaja

život je moguć.

Razumiješ li? - Ne.

- Zato si još uvijek ovdje.

I ne želim ublažiti svoju bol, inzistiram na tome.

-Pa, zadrži ih i ispleti si nešto s njima.

-Gnjavio sam Antoinea da mi pokaže svoje slike.

Molila sam ga, šarmirala ga.

Napio sam ga.

I zora je bila pobjednička.

Bili su u podrumu pekare

u kući dalekog rođaka.

Antoineu je bilo neugodno.

I umirao sam od znatiželje.

Bilo je kao odmotavanje karte s blagom.

Samo trenutak,

Priznajem da sam razmišljao o bijegu.

-DAKLE?

- Mrzio sam sve.

Mrzila sam ga što mi je davao toliko nade.

-Sviđa li ti se?

- Mogao sam ga udariti.

Puno.

Kad crta, Antoine je slobodan, precizan i inspiriran.

Ali čim počne slikati, počinje se bojati svega.

Praznina, boje. Ništa ne smije.

zaglibi se u detalje i nanosi ga debelo gore od žbukara.

To je golub.

-Štakori vole moj posao više nego ti.

-Antoine, vidiš li sve ovo tamo?

Ružno je.

Dosadno je, tromo je.

To je naporno.

Ružno je.

Ali to...

Tamo slikaš onako kako crtaš.

Ah, da, da...

Bila sam tako uplašena, Bože moj.

Na dodir.

Ne odgovaraj. Brzo.

- Ne miči se.

Stani, stani.

- Idi. - Ne miči se.

- Razmisli!

Stavi malo crvene. Tužno je.

-Što ti znaš o tome? Ništa ne vidiš.

-Tvoja paleta je zlokobna. -Čujem te.

- I mi vas čujemo.

Antoine. - Hmm.

-Dodajte malo crvene.

Stavi malo da me zadovoljiš. - Ne.

- Čekam već pola sata,

Antoine. - Pst.

- Moram ići. - Gotovo.

- Počet ćemo ispočetka. - Molim vas.

- Završit ćemo sutra.

-Ne! -Zašto?

„Mora da je važno.“ „Odlazim. Objasnit ćeš.“

sa staricom. - Začepi.

Nisi li umoran/a?

Tvoje stare dame? - Nikad im ne dosadim.

- Gubiš vrijeme.

- Ne možeš slikati noću.

-Razmislimo o tome. -Moramo jesti.

Platna, boje, znaš li koliko to košta?

Tvoja voljena crvena.

-Vrijedi kao papar.

-Jedna ruka i ostalo.

-Hmm.

-Što radiš? Ona mrzi čekati.

- Ona to voli.

- Zakleo sam se sam sebi

nikad ne spavati s Antoineom.

Ali večeras,

Ljubomora me je boljela u želucu.

Mogao sam ga zaustaviti jednim pokretom.

Pustio sam ga jer, dragi moj dnevniče,

Ne mogu više podnijeti ovu bijedu koja mi nagriza radost.

Mislim da bi nas on mogao izvući iz ovoga.

Jer znam da ako me čuje, ako radi,

Čeka nas još jedan život.

Znam i to od prvih razmijenjenih poljubaca,

Više me neće slušati.

Od prvih zajedničkih milovanja, vidjet će me kao ljubavnicu.

Da ćemo provesti živote jedući, ljubeći se i mazeći jedno drugo,

zagrliti jedno drugo.

I kad razmislim o tome, najradije bih umrla od ljubomore.

nego umrijeti od gladi.

- Zar ne idemo u dnevnu sobu?

Bilo bi ti udobnije.

- Claudia, opet sam počela slikati.

-Ah.

-Nisam taknuo kist od njegove smrti.

Ona je ta koja me pitala. - Ah!

- Rekla mi je:

"Oboji mi noć."

-Oh. Vrlo je... vrlo je lijepo.

-Ne, nije lijepo, Claudia, uzvišeno je.

Želim mu pokazati sliku, ali oklijevam.

Trebam njegovo oko. - Njegovo?

-Iz njegovog oka!

Uvijek je znala kako vidjeti

što je bilo krivo,

pronalaženje pravih riječi.

-Oh...

Ne očekujte previše.

Ponekad,

Pokojnik ima slabu percepciju svoje okoline.

-O ne,

gospođice,

ona shvaća...

Sve, apsolutno sve, čak i parfemi.

Kad bismo legli u travu, osjetila bi toplinu sunca

na tvojoj koži

trnci trave na tvojim leđima.

Dođi.

DAKLIJE?

Još nije gotovo, znaš.

-Oh, to je...

-Irene, reci mi. -Veličanstveno.

Podebljano,

inspiriran,

moderno. - Ne!

On vrišti. Jebote!

- Antoine!

Antoine!

Što radiš?

- Izgleda kao Armand

Tko više ne zna što bi rekao! -Stani!

Stop!

Stani. - Oprosti mi, Irene.

Kako očekuješ da te volimo ako se stidiš?

S... Budi ponosan/na,

sranje!

- Iz ovoga?

- Sjećaš li se...?

Pekara tvog rođaka?

Tvoja slika

proždirali štakori, pravokutnik

sa strane.

- Da. - Tvoja slika je tamo.

kao što je bio tamo.

-Gdje je on?

Gdje je to? Gdje je pravokutnik?

Gdje? On... On je...

Gdje je on?

Pravokutnik?

- Pred tobom?

-Da, da, da, da.

Tamo? - Pogledaj bliže.

-Biti.

Biti.

Je li on ovdje?

- Da, on je ovdje.

- On je ovdje.

Vesela glazba

Trganje papira

Uzdah

Sviđa li ti se?

-Da,

Zbog toga mi srce brže kuca.

To me čini sretnim.

-A onda...

Biti,

Da te usrećim.

-Engleska crvena?

-I jedan plavi.

Ne, ne, vertikalno...

-Da.

-Smaragd.

-Više.

-Da, u pravu si.

Preko ramena...

i na rubu tkanine.

Divno.

- Veličanstveno je.

- O, Irena.

Irena, ljubavi moja.

Irena.

Irena.

Irena.

Irena.

Irena.

Irena.

Irena.

Irena. Irena!

Viču.

O sranje.

Dah

-Što... Što je...

Što se dogodilo?

-Znam...

Ne znam.

Ti si... Iznenada si se uzdigao/uzdigla.

U zraku.

- U zraku? - Da, da.

-I... visoko?

On uzdahne. - Dvadeset...

-Oh!

-Trideset centimetara. I pao si

sve odjednom.

- Pa, ja nikad!

To mi se nikada prije nije dogodilo.

- Svakodnevno napredujemo.

Koristila sam žutu.

Uspjeli smo zajedno.

Lagana glazba

- Što volim,

Tako me slika potiče na rast.

Volim slikare koji se trude da se ne trude.

Previše ljepote me preplavljuje.

Volim umjetnike koji to skrivaju,

koji je koče.

Volim djela u kojima dio

Njihova ljepota pripada meni.

Jer sam napravio putovanje

dok oni.

Volim djela koja svakog od nas čine...

umjetnik.

Bruhaha

-Vaugirard kupus! Meudon jagode!

Artičoke iz Versaillesa!

Zvone zvone.

-Ah, Reverdi. On je vječno razočaranje.

Melankolik, ali ne i pesimist.

Uvijek postoji svjetlo, boja, očekivanje.

Svjetlucanje.

S naglaskom - ne govorim francuski.

Prekrasno je.

-Da, apsolutno.

- Doviđenja, gospodine.

-Zbogom.

Massard.

On je umjetnik iz Savoje.

Njegove crte lica su nazubljene, nasilne.

Međutim, njegovo slikarstvo je dirljivo.

- Da. - To je portret njegove majke.

To je porazno.

-Prekrasna je, ta ruka na samom rubu kadra.

Željeli bismo ga uzeti.

- Da, to je istina. Apsolutno.

To je to.

Ovaj,

Naslikao ga je mladi Talijan. Kažiprstom je

Čini se kao da na nešto pokazuje.

Ali onda...

Što?

Volim ovo lice.

Njegova vitalnost,

njegova znatiželja

i njegovu ljepotu.

Kad su teška vremena, ja je gledam.

Ona me tješi.

Ona me budi.

Zamišljam... - Što ti zamišljaš?

- Ono što mu upadne u oči.

Zamišljam njegov život.

- Nadam se da te ne razočaram.

- Želiš li ga kupiti? (Smijeh)

-Uskratio bih ti njegovu utjehu.

-Za dobru cijenu, potražit ću negdje drugdje.

- To bi bilo tužno, zar ne?

- Za 350 franaka, možete ga imati.

- Često pitam, gospodine, ali rijetko odbacujem.

Potpuno sam slomljen.

-Ah.

-Provela sam tri popodneva kod njega.

Trebao sam dobiti tri franka, na što još uvijek čekam.

- Nije na meni da ovo rješavam umjesto tebe. - Nisam ovdje zbog toga.

-Pa zašto?

-Znam slikara koji bi ti se mogao svidjeti.

- Gospođice.

-Poznajem sve umjetnike koji su ovdje.

Madeleine,

François, Martin.

Pozirala sam im besplatno, samo da vidim što rade.

Volim sve ovdje.

-Pa da, ali dobro... siromašni ste.

-Ima istu strast, istu inventivnost kao i ti ljudi.

Ali ima još jednu stvar.

Lako ga je voljeti.

- Nema više mjesta na ovim zidovima. - Razumijem, da.

- Moram kontaktirati jednog od tvojih prijatelja.

-Da.

Što?

- Svakako, da.

- Dopusti da ti pokažem sliku.

Samo platno.

- Hajde.

-Polako dobiva boju.

A sljedeće će biti briljantne.

- Možda je malo rano.

- Mora se odabrati.

-Ne znam.

-To je vjerna priroda.

Voli ga iako on sam sebe ne voli.

On će ti se odužiti životom.

- Jesu li to drugi vidjeli? - Ne.

On bubnja.

-Žao mi je.

- Pa, ne ja.

Ako ne želiš, idem kod Bosca.

HVALA.

Ostani! Ostani!

Boravak!

Ne, mislim, ja...

Uzet ću pet slika.

- Boca crnog vina.

-Ah!

-Što jedemo?

-Dakle, daj nam... malo šparoga...

Otvaranje vrata

-Što želiš?

- Morali smo uvježbavati izgled.

- Kakav pogled!

- Zaljubljeni pogled.

- Hein?

- Kao što sam ti pokazao.

- Nije sada vrijeme, Tituse.

-A kada je to? Kasniš i provodiš život u Parizu.

U međuvremenu, gubite vrijeme. Gubimo publiku.

- Ima puno ljudi. - Moglo bi biti nekih

dvostruko više.

Samo naprijed, učini to.

Hajde.

Eto, gledaš me

i malo teško dišeš.

Da, nagneš glavu.

To je dobro.

Traži zrak.

Da, nagni glavu. Zaljubljen si, nagni glavu.

-Zašto moram nagnuti glavu? -Zato što...

Kad si zaljubljen, ništa ne razumiješ.

Tako mi razmišljamo, vidiš.

Hein?

Kamo uvijek ideš u Parizu? Vidiš li nekoga tamo?

-Šetnjavam se. Ovo je glavni grad.

- Zašto se povlačiš?

Bojiš li me se? Nikad te nisam udario/udarila.

-Ne, to je istina.

Iskoristio si me, vrijeđao me, udario me strujom,

Ali me nikad nisi udario/udarila.

Bravo, Titus.

-Znam da se viđaš s nekim. Pratila sam te.

-Pa što?

-TAKO...

Volio bih da me poljubiš.

Samo da vidim. Dat ću ti 5 franaka.

- I volio bih da umreš.

Samo da vidim. Dat ću ti 10 franaka.

-Gdje si ih nabavio/la?

-Moje je. -Nikad ti nisam dao nikakve karte.

-Bez šale.

- Duguješ mi ovaj novac.

-Dodirni me

I otići ću na policiju. - Reći ću im

koji priključite.

Hajde, samo jedan poljubac. - Izlazi!

-Odbit ću ti 50 franaka od duga. 100!

-Ali stani! -Gubi se odavde!

-Tituse!

- Gubi se odavde, svinjo!

On zareži. Hajde!

- Pusti me!

-Izvor!

- Ostavi šminku na sebi.

Imam nešto bolje od kruha i slanine.

- Smjestit ću te.

-Dobra večer.

- Dobra večer. - Dobra večer. Samo naprijed.

- Molim vas. - Hvala vam.

- Suzanne, jesi li sigurna? - Da, naravno.

Ima nekih stvari za koje ni ne znam što su.

Timbale slatkog kruha.

- Što jedemo? - Dajte nam.

šparoge, kamenice

i goveđi fileti. - Za mene salatu od rikole.

-I list. -I nešto za piće?

-TAKO...

-Vrč iz Loire. -Ne, burgundac.

- Antoine, ti si

Moji gosti, u redu?

Slavimo tvoju slavnu budućnost.

Dobar Burgundac.

- Dakle, čekaj.

Armand, je li on taj koji plaća za slike?

-Platit će mi kad se prodaju.

- Jesu li ove slike skupe?

-Ako ovu stvar dovedem do kraja, moći ću platiti dug Titusu.

- I što ćeš učiniti?

-Ne znam.

Nešto drugo.

-Gospođica. -Ah, to je vrlo dobro.

- On ga je izabrao.

- Reci mi, Antoine,

Morat ćeš mi vjerovati.

Slušajte jedni druge, surađujte.

Mogu li računati na tebe?

-Možete računati na nas. Bez nje,

Ne slikam

Samo gomila gluposti.

-Antoine nema više povjerenja u sebe nego u budućnost.

Da je mogao, uzeo bi tanjure.

pribor za jelo i salvete.

-A slikar? Je li zgodan?

-O da.

Lijep je kao zlatni Louis.

- Ne mogu zamisliti

Da me plaćaš za slikanje. - Pa, ni ja ne plaćam.

-Irena! -Oh!

Bio sam sretan,

svjetlo.

Odvela sam Antoinea Armandu i osjetila sam olakšanje.

Antoine se činio smirenijim,

kao da je muški savjet lakše čuti.

Gledao sam ih kako razgovaraju, piju i flertuju.

i odjednom, bez da sam shvaćao zašto,

Obuzela me tuga.

Za nekoliko trenutaka,

cijelo moje tijelo

bila je izjedena ovom gangrenom.

- Zašto plače?

- Zbog ugovora.

-Ne, nimalo. -Da! Jest.

Sve ovo s njim. Ona je uplašena.

ostati sam/sama.

Misli da će je se Armand riješiti. - Ne,

Upravo je shvatila da je zaljubljena u njega.

-Hmm. -I zna što je čeka.

-To su gluposti.

Kad se moj otac dogovarao s Titusom, ja sam ih promatrao.

Odmah sam vidio da piju na moj račun.

-Je li te otac prepustio Titusu?

- Da, imao sam 15 godina.

Odveli su me na sajam, a onda su otišli bez mene.

Oh, nemoj praviti tu facu.

Moj otac je bio pijanica.

Hmm.

A moja majka, mrzila me je, pa su svi

dobio dobar dogovor.

Prevarili su je.

Kao i mi.

I ona to zna.

-DAKLE?

DAKLIJE?

-Dakle, ništa više nije ostalo. Stigli smo do kraja.

- To su misli

zasadila Irena.

To mi puno znači.

Hrkanje

-Antoine.

-Da?

- Zbunjen/a sam.

Nisam siguran/sigurna da ću se moći javiti

s mojom voljenom osobom, danas. -Ah.

- Priznajem da sam malo popio.

- Aha, dobro? - Hmm.

Ona podrigne.

Oprostiti.

- Nema na čemu.

Sat otkucava.

- O, sranje!

Ona odahne s olakšanjem.

Otključavanje

Tajanstvena glazba

O!

Lagana glazba

Sranje, sranje, sranje!

Ona odahne s olakšanjem.

Na dodir.

Poljubili su se.

- Nisi me čekao, prljavi stvore!

-Nisam ništa pročitao/la. Samo malo.

Konji u šetnji

Kikotanje

Pijetlovi vrane

-Namamio sam Antoinea u svoj tajni teritorij.

Na jezeru starog goluba.

Vrijeme je bilo lijepo.

Naša opijenost je ostala netaknuta.

Znao sam kamo idemo.

I već sam osjećala nostalgiju za tim trenutkom.

čak i dok sam to doživljavao/la.

Kraj jednog prekrasnog prijateljstva?

Poljubiti Antoinea i ne biti razočarana tim poljupcem.

"Poljubi Antoinea"

"i ne biti razočaran nijednim njegovim postupkom."

„Nikad nisam osjetio ništa tako dirljivo.

"Jednako uznemirujuće."

"Volim miris njezine kose. Miris njezine kože."

"Miriše na čokoladu."

"Volim joj ljubiti vrat. Ljubljenje"

"njezine grudi.

"Poljubi joj trbuh."

"Zatim

"njezin savršeni pupak."

"I njegov..."

Kasno je, zar ne? - Umoran sam.

- Nastavit ćemo sutra. - Da.

- Sviđa mi se miris njene kose.

Miris njene kože.

Miriše na čokoladu.

Nikad nisam osjetio/la ništa tako dirljivo,

jednako uznemirujuće.

Volim joj ljubiti vrat. Volim joj ljubiti prsa.

Ona odahne s olakšanjem.

Miris njene kože.

Miriše na čokoladu.

Poljubi je u prsa.

Miris njene kože. Ljubljenje njenog vrata,

njezine grudi,

njezin želudac.

Koža joj miriše na čokoladu.

Zatim njezin savršeni pupak. Miriše na čokoladu.

Čokolada. - Gospođica.

Gospođica?

-Hmm? Hmm!

Da?

- Mrtvi smo.

Možete li završiti pješice? - Da.

Zveckanje

Nije brzo

- Zdravo. - Zdravo.

Mogao bih baš popiti malu, svježu narančadu.

HVALA.

A ti?

-Bit će sve u redu.

Ptice pjevaju vani

Uzdah

Dah

Idemo?

-Da.

-Idemo.

-Hmm.

-Još uvijek ništa?

-Pa... ne.

- Nema više svijeća?

-Ne,

Ona je ta koja je daleko.

- Zanemarili smo to.

Otišla je! - Pst!

Oh!

- Što se događa? - Čujem to.

kao da govori kroz krovni prozor.

-Što je rekla? -Čini mi se da želi...

- Reci, reci.

-Spavaj, s...

Izlaz. - Izlaz?

- Da, da, izađi van.

Osjećam sunce na koži. Priča o jasenu?

Ili... Ah, hrast?

Ah, staro šuplje drvo

blizu jezera.

-Oh...

Lagana glazba

Antoine.

-Da?

- Daj mi piće.

-Molim?

-Želim osjetiti toplinu alkohola, nadolazeću opijenost,

vrtjelo mu se u glavi.

Daj mi piće.

-Ja... nisam ništa donio/donijela.

- Zapamti,

čarobno drvo.

-Oh.

-Hmm.

Ostani tamo.

Ostani tamo, blizu nje.

Daj da te pogledam.

Piti.

Hmm.

Hmm.

Antoine, molim te...

-Da.

-Poljubi me.

-Molim?

- Daj mi poljubac.

-Ne.

Ne.

-Da, da. -Ne, ne.

Irena je... je...

To nisi ti.

- Ne boj se, ovdje sam, sasvim blizu.

- To nisu tvoja usta. - Ne.

Ali... ispod tih ukusnih grimiznih usana,

Tu su i moji.

-Ah.

TAKO...

-Pomilujte me po ramenu, ljubavi moja.

-Nije tvoje.

-Ne boj se.

Ispod tog savršenog ramena,

Eno je moj.

-Oh.

-Ispod ovih nježnih grudi,

Tu su moje grudi.

- Stvarno?

-Apsolutno.

O, da.

Ispod ovog prekrasnog tijela, nalazi se moje vlastito.

-Hmm.

Uzmi, tvoje je, Antoine.

Uzdah

- Osjetiš li moje usne na svom vratu?

- Gotovo. - Moji poljupci.

-Nastaviti.

Dosežu me, dolaze k meni, ljubavi moja.

-Irene. Zastenjao je.

-Pomilujte drugu dojku.

Ne brini, ispod te grudi...

- Znam, znam.

-Ukusno je.

-Volim te.

Claudia. - I ja tebe volim.

Tvoj sam, ljubavi moja.

Hajde. - Ne, ne.

- Dođi. - Ne, ne.

Ne mogu. - Nastavi. Ispod njene kože,

Evo joj je koža. - Ne s njom.

Teško disanje

-Što?

- Ne s njom.

Uzdah

Klaudija.

Klaudija.

Klaudija.

Klaudija.

-Hmm.

Hmm.

Je li sve prošlo dobro?

-Da, da.

Da da.

- U to vrijeme, bilo je...

Bilo je veličanstveno.

Bio je tamo uz mene, ljubio me je.

Poljubila sam ga.

Poljubila ga je i ona, ali on je meni uzvratio poljubac

njezine poljupce.

Između nas dvoje, bilo nas je troje.

Vidiš li? - Da, vidim.

- I onda, odjednom...

Bilo nas je dvoje, ali... ali ja sam bio sam.

Mogao sam to jasno vidjeti

da je sanjao o bijegu.

Nisam razumio. - Uplašio si ga.

Jer si živa. A on radije voli voljeti mrtvu ženu.

Lakše je. - Osjećala sam se ružno, glupo.

Bilo mi je neugodno. Htjela sam se zakopati.

- To bi mu se sigurno svidjelo. - Sram me je.

Sram me je, Camille. Ona me spašava, ona me uzdiže.

I koristim ga za spavanje s njenim mužem.

- Nemamo ništa, Suzanne, ništa.

Teško je ne uzeti malo.

- Prvi put sam je mrzio.

- On to zaslužuje. - Ne, ona zaslužuje.

Mrzio sam je.

Što više pričam, ona se sve više pojavljuje.

Što se ona više pojavljuje, to me manje vidi.

Svi lijepi obrati fraze,

sve lijepe fraze koje izmišljam za nju,

To me još malo briše. Prejaka je.

Uništava me.

On kuca.

- Što nije u redu? Jesi li bolestan?

-Ne. -Nismo ništa primili dva tjedna.

Pozivnice su poslane.

Veliki formati,

Jesi li ih završio/la? - Žao mi je.

- Imam samo jedan. - Pst.

-Trebaju mi ​​skupe slike kako bi ostale izgledale jeftino.

- Nemoj ostati ovdje.

- Što? - Sakrij se.

- Što? - Govori tiho.

-Što?

Zveckanje

- To je ona.

To je Claudia. Spiritualistica o kojoj sam ti pričala.

Onaj kojeg redovito viđam.

To je ona, ona je ovdje.

- Zar mu nećeš otvoriti vrata?

-Postoji problem.

Mislim da doživljavam... Kako da to kažem?

O, moj Bože.

Osjećaji prema njoj.

-Za spiritistu?

-Da. Primijetio sam da sa svakim danom koji prolazi,

Očekivao sam malo manje od Irene, a malo više od Claudije. Razumiješ li?

-Da, da.

-Trebam da Claudia razgovara s Irene.

Ali ne mogu si pomoći

gledati Claudiju

i željeti je.

I poljubio sam je.

- Gatara?

- Da, bez njegova znanja.

-Kako je to moguće?

-Jako me sram.

Bilo je to tijekom jedne sesije.

Nije znala ništa o tome.

Tijekom transa, um se prazni.

- To me umiruje.

- Bilo je ukusno, Armand. Strašno ukusno.

-To je divno.

Zašto joj ne otvoriš vrata ako je toliko voliš?

-Ne mogu je još natjerati da pati. -Tko?

-Irene. -Oh, Antoine!

- Umrla je zbog mene.

- Ne znaš ništa o tome. Prestani s tim.

Tajanstvena glazba

- Nisi bio tamo, Armand.

Od instalacije, stvari ne idu baš najbolje.

Kao da nas je ova kuća razdvojila.

Da je to bilo preveliko za nas.

Završila me je stvarati. Proveo sam život u radionici.

Često je posjećivala izložbe

s tobom.

I često sam viđao Madeleine.

Gledao sam je

odlazi po kiši, shrvan.

Te večeri se nije vratila kući.

I sljedećeg dana,

Bila je mrtva.

-To... to ne govori ništa.

Iznenadila te je, otišla je. I dogodila se nesreća.

- Ovako?

Slučajno? - Vrlo si ponosan, prijatelju.

Je li počinila samoubojstvo jer si je prestao voljeti?

Misliš li da je to toliko tragično?

Želite joj uskratiti pravo da tvrdi da je umro zbog nesreće.

dati mu značenje,

Ali on je samo vozač...

mrtav pijan

koji je naletio na njega.

Ostavi je na miru.

Mrtvi su ponizni. Ne traže ništa.

Zaboravi na malo. - Ne znam kako to radiš.

- Pretvaram se.

Kao da se pretvaram da imam dvije noge.

Izgubio/la si samo jednu osobu.

Imaš luksuz razmišljati o tome cijelo vrijeme.

Ne mogu.

Imam previše mrtvih ljudi da bi me proganjali.

- Varaš se, Armande.

Mrtvi pitaju.

Treba me. Rekla mi je.

Rekla mi je.

Ona je sama, ona je...

izgubiti.

Negdje.

U prazninu, u limbo.

Ne mogu početi ispočetka, ne mogu to napustiti.

Da je opet izda.

Fracas

Melankolična glazba

Cvrčanje - Oh!

O!

Jecaj

-Poljubila je Armanda.

Poljubila je Armanda!

-Ne zanima me.

Živciraju me svojim pričama i svojim životima.

Imaju sve. Ne rade ništa s tim.

Tko? Koga je poljubila?

-Armand. -O čemu pričaš?

"Po izlasku iz vode,

"Pogledao sam Armanda,

"sjećajući se našeg susreta i slike koju je toliko volio"

„u galeriji.

"Poljubila sam ga"

"bez razmišljanja o tome jer je vrijeme bilo lijepo"

„i da sam bio sretan. Legao sam.

"Mislio sam da će mi srce eksplodirati."

- Što je ovo glupost?

Što misliš pod tim, srce bi mu eksplodiralo?

Bila je na jezeru s Antoineom, u stanju ekstaze.

I evo je, ljubi Armanda?

- Zaljubljuje se.

-Dakle, ljubimo ljude jer je lijepo vrijeme?

-Ne znam.

- Spavali su

Zajedno? - Ne, njih troje ručaju.

Antoine će naslikati Armanda.

- Ništa se prije nije dogodilo? - Da.

- Reci mi. - Vidjet ćeš, dosadno je.

Prisustvuje.

Sreća, sreća. Ah, evo je!

Ekstaza na jezeru.

Poslije, puno ekstaze.

Ekstaza.

I opet. - Hmm.

Na dodir.

- Počeo je prodavati neke slike.

Dosta slika.

Počeo je zarađivati.

Više novca.

Sve više i više. Postao je slavan.

Kao rezultat toga, sve više i više slika.

I sve manje i manje ekstaze. Hrkanje

Postao je bogat.

I smjestili su se u svoju prekrasnu kuću.

- A što je s Armandom? - Dolazi.

Biti,

Počela se dosađivati.

Pogotovo sada,

Armand je bio taj koji se brinuo o svemu.

I jednog jutra.

- Kako je pirat?

Gladan je! Hoćeš li poći sa mnom?

-Da!

-U početku su se malo viđali,

i često.

Pratila ga je u posjete galerijama i radionicama,

Upoznala je umjetnike. Davala mu je savjete.

Slušao ga je.

Shvatila je da voli njegovo društvo.

Tada je shvatila da ga jednostavno obožava.

- Žene, žene.

- Armande, žao mi je.

-Zašto? Je li bilo ukusno?

-Za ovo jutro, na jezeru,

Žao mi je.

-Armand!

Vi ste ovdje!

To je dugo vremena!

Izgledaš stvarno ozbiljno.

- Idem. - Ne, nemoj se micati.

Čekaj. - Zašto?

- Ne miči se.

-Ah... Lagani smijeh

Dobro.

- Tanji je tamo, na nosu. - Ah, da.

-Da.

I pogled je svjetliji.

Vidiš? - Hmm.

-Ne, ne, ne.

Pogledati na.

Obrva je tamnija.

-O da.

-Tako.

I tamo, kvadratnije.

- Tamo? - Ne, čeljust je jasnije definirana.

Eto, mekano, ne gnjecavo.

- Nadam se, da.

-Pogledati na,

Antoine.

Vidiš, tamo,

tamo, greben,

Vijugavije je.

-Drago mi je da me primaš natrag. Prošlo je puno vremena.

- To je mali detalj, ali...

O ne. Ovdje nema ničega.

Nema više ironije, nema više suzdržanosti.

Ti... Vidiš?

-Oprostite, ne znam kako nacrtati sigurnosni pojas.

-Čekaj, taj mali nabor tamo, na ustima, ružan je.

- Da, on je tamo.

- Ne, nije tamo. - Da, jest.

-Ne. -Tamo je!

-Ne. -Tamo je!

-Ne. -Tamo je!

-Tako je to

Tako ga želiš prikazati? Sjedi za stolom, poput proždrljivca?

-To je poriluk... -Ali ne možeš samo tako improvizirati.

- To je spontano,

kao što si me naučio/la.

- Armande, ustani.

-Da. -Ustani i poleti.

ovaj ručnik.

- Ostanite sjedeći

i u miru!

- Armande, ustani.

I pogledaj to

kao da ga paziš.

- Ostanite sjedeći.

-To ga spljošti!

- To je istina. - Ustani!

-Sjedni! -To je puno prezira.

-Št... Što nije u redu? Što te je spopalo?

- Ovdje sam. - Nema ništa unutra, osim tebe.

koji želi pokazati svoje vještine. - Ljutiš me!

-Idem.

Imam zakazan sastanak.

Armand se nakašlje.

-Gledajući Armanda kako bježi, osjetio sam neku čudnu vrstu naklonosti.

Armand!

- Nemam vremena trenutno.

-Gotovo ugodna tjeskoba.

-To nije moguće.

Armand. -Armand.

-Armand.

-Oh!

-Armand!

-Armand.

Suzanne, znam što se dogodilo s Antoineom.

Poljubio te je.

- Hein?

- Zbunjen/a sam.

Ovo nije

Tako smo se dogovorili. - Ne.

Dakle, ako sam dobro shvatio, počeo je ljubljenjem Irene,

tvrdeći da su ispod tvojih usana njezine usne.

- Je li ti to rekao?

-Tada je shvatio da te ljubi,

i osjetio je mješavinu zaprepaštenja i...

želje.

-O da?

-Odmah ispunjen sramom.

-Ah, dobro?

-Moram te upozoriti da Antoine gaji osjećaje prema tebi.

-Molim?

- Da. Žao mi je, Suzanne.

Nikad to ne bih ni zamislio/la.

- Jesi li siguran? - Vjeruj mi.

Nikad ga nisam vidio tako živahnog,

Tako zaljubljena, tako požudna. - Bože moj, to je užasno.

- Svakako, ali...

Bilo je divno vidjeti ga tako živog.

Suzanne.

-Da?

-Da bih služio svojim interesima, zamolio sam te

manipulirati mojim prijateljem.

Danas, isključivo za njezinu korist, molim te da se pretvaraš da je voliš.

- Armand, ne misliš valjda ozbiljno? - Molim te.

Slušaj me.

Jako sam zabrinut/a.

Bojim se najgoreg. Izjeo ga je.

progonjen kajanjem, duhom kojeg smo stvorili.

Moramo ga izvući iz ove morbidne opsesije.

Ali Armand mi odbija otvoriti vrata.

Pobrinut ću se za to.

Budi kod njega sutra, točno u podne.

Vratimo ga na put života, na put radosti.

Lagana glazba

I ova staza, Suzanne...

Dobro jutro, gospođo. - Dobro jutro, gospodine.

-...to možeš biti samo ti.

Kad bi mu samo mogla dati malo nade,

pogled,

ruka koja se malo zadržava u njezinoj.

-Oprostiti.

Gospodine, puno tražite.

Zviždati

Mora da je ljuta na mene.

Bio sam odsutan.

- I ja tebe krivim.

Brinuo sam se kad sam vidio da su ti vrata zatvorena.

- Oprosti mi, Klaudija.

Bio sam bolestan. - I osjećaš se bolje?

-Ne baš.

Ali sada, bit ću tu za nju.

-Preklinjem te.

Vrati ga u svijet.

Dah

-Antoine.

-Klaudija.

-Moja ljubavi.

-Irena.

- Mislio sam da te više nikad neću vidjeti.

Bila sam tako uplašena. - Sad sam ovdje.

-Bojao sam se da se neću moći oprostiti od tebe.

- Zbogom?

- Vrijeme je da odem.

-Što?

Ne...

Nikad te neću ostaviti.

Dovoljno sam te natjerao da patiš.

- I tebe sam natjerao da patiš.

Mnogo više nego što možete zamisliti.

- Želim otići s tobom.

- Zabilježio sam neke dijaloge na koje možeš pritisnuti.

-Moja ljubavi.

Vratio sam se samo da te utješim.

Da te vratim u život.

Na poslu.

Na radost.

-Irena.

Ako si osjetila da volim nekog drugog,

Oprosti mi. Prestat ću je viđati.

-Ne.

Ne!

Antoine.

Upravo ta ljubav koja se pojavila omogućuje mi da te ostavim na miru.

-Irena.

-Antoine.

Vratio sam se jer si bio neutješljiv.

Tvoja me nesreća sputavala.

Tvoja sreća me oslobađa.

Moram sada otići.

I odlazim sretan.

-Je...

Nikad te neću moći zaboraviti.

- Ne pitam te.

Nova ljubav ne briše drugu.

Doviđenja, Antoine.

Zbogom.

Doviđenja. Doviđenja.

Zbogom.

O, Irena.

Ona plače.

-Vratio si ga na posao i trgovac ti zahvaljuje na tome.

Vratite ga u život odmah.

To je tvoj prijatelj koji te moli.

Njuškanje

Tajanstvena glazba

- Antoine, ja...

-Molim,

Neka gaji i najmanju nadu u vezu s tobom.

-Klaudija.

Sentimentalna glazba

-Čuj me. Molim te da zapališ plamen u njegovom umu.

Nema vremena za spavanje

s njim. -To bi bila kap koja je prelila čašu.

O sranje.

Vesela glazba

Dame i gospodo,

Pribor!

Usklici, smijeh

-Jacques. -Više nisam vjerovao!

- Čestitam, gospodine Balestro.

- Zgodan si!

-Čestitam.

-Kako lijepo.

-HVALA.

- Poznajem je, znaš?

- Model?

-Izgubila sam broj njegovih gorućih poljubaca.

-Molim?

- To je Venera.

-Ne.

-I.

- Ne. - Definitivno je ona.

Električna Venera.

Vila električne energije sa sajma u Saint-Ouenu.

-Ne, sigurno se varate. To je Claudia, mlada gatara.

-Gospodine, baš jučer sam ga grlio.

Molio sam je da se uda za mene

pred smijuljkom gomilom, dok je ljubila starca.

-Ljubav je i bol i ekstaza.

Titusov glas u pozadini. Čudna glazba.

Ljubav je opekotina, ljubav je melem...

Ali tko je siguran da to nikada nije osjetio?

Tko? Pusti se da prođeš

zbog divnog uzbuđenja ljubavi!

Dođite i doživite

ukusni i gorući val koji teče kroz

Pravi ljubavnici.

Gospodine...

Da, nikad iz toga ne izađeš neozlijeđen.

Pucketanje

Molim vas, pričekajte svoj red.

Pljesak

-Generale, svećenike, političare!

Za vaše uživanje u gledanju, sadim ih.

Spalit ću ih!

Lajanje

- Dakle? - Ha ha!

Sve je nestalo za dva sata. Bilo je izvanredno.

-To je sjajno. -Napokon sam uspio udvostručiti.

troškovi.

- Uskoro ćeš biti bogat.

-Neću te zaboraviti, Suzanne. Bit će 7500 franaka za tebe.

Povećao sam tvoj udio.

Mnogo sam te pitao/tražila.

-Pa, da.

Ali kada?

-Pa, potrebno je vrijeme za obradu narudžbi.

Za tjedan ili deset dana.

Jeste li nestrpljivi?

- Želim biti slobodan/slobodna.

Nema više patnje.

- O! Što radiš ovdje?

- Nisam to vidio/vidjela

jednako sretan kao što sam bio godinama.

Ono što si postigao/la je predivno.

- Nisam bio sam.

-Da.

Znaš,

Ponekad,

Zavidio sam mu na lakovjernosti,

njegovu sigurnost da će razgovarati s njom,

da je utješi.

Mora da je to bio predivan osjećaj.

I ja sam ga jako voljela.

Tajanstvena glazba

-Siguran sam da je to bio zajednički osjećaj.

- Možda, da.

Sentimentalna glazba

- To je sigurno.

Pirat.

-18 centimetara čelika naoštrenog poput sablja.

Pa!

Ja! Ja!

Čudna glazba

- Antoine?

Antoine?

Zlokobna glazba

Dramatična glazba

-Suzanne,

jer ti je to ime.

Laž je bila ukusna.

Ali istinu je učinio nepodnošljivom.

Moja lakovjernost,

moja ljubav prema Irene, a onda tvoj otrovni šarm

I tvoja lažna nevinost me zaslijepila.

Zlokobna glazba

Tvoj užasni cinizam i tvoja duboka ružnoća

vratilo me u strašnu stvarnost. Vrisak

O... O...

Radije bih se pridružio svijetu bez laži.

To s...

Zbogom.

Antoine.

On diše.

-Što radiš?

-Kako si mi to mogao/mogla učiniti?

Javi se na telefon umjesto mene.

Podigni me!

-Da.

Jecaj

On gunđa.

Dosta je sad! Diši!

Dramatična glazba

Učinio sam to za tebe, znaš.

- Učinio/la si to za sebe.

Htjeli ste da slikam. - Tako je.

I ja sam htio da živiš.

Imao sam više nego ti.

Izgubio sam Irene.

-Što govoriš?

-Onog dana kada te je uhvatila s Madeleine,

Vidio si je kako bježi, shrvana.

Dok u istini,

Odlazila je...

olakšano.

Sentimentalna glazba

Zvonce na vratima

Uštipnuo sam se, Antoine.

Stvarno sam mislio/mislila da sanjam.

Toliko sam ga voljela.

Spavala je kod kuće.

Dan poslije,

Otišli smo posjetiti mjesto koje je uočila.

Bivša trgovina šeširima.

Imala je ideju otvoriti vlastitu galeriju.

Htjela ti je reći istinu.

Bio sam uplašen.

Bojao/bojala sam se da ćeš me mrziti.

Želite li promijeniti vlasnike galerije.

Molio sam je da pričeka još malo...

Kad sam je vidio kako odlazi, bio sam kao...

preplavljen.

Ostani!

Mislim...

Ja sam trgovac umjetninama.

Tražim ljepotu posvuda, cijelo vrijeme.

I kad je nađem, pustim je.

Prodajem ga.

Želim te zadržati, Irene.

Želim te zadržati.

Želim te zaslužiti.

Idem.

Idem ga vidjeti i...

Reći ću mu istinu.

- Zadržat ću tvoju jaknu.

Sirena, sudar

Kris

-Gospođica! Gospođica!

-Znaš, Antoine, ja... nikad nisam volio

i biti voljen zauzvrat.

Nije umrla od tuge, Antoine.

Umrla je od radosti.

Istina je da ti to nikad nisam priznao.

Pustio sam te da umreš od kajanja svih ovih godina.

I pij...

poput rupe.

Gubitkom ljubavi, izgubila sam i malo dostojanstva.

- Učinio/la si što si mogao/la.

Dobro je da to znam.

Moći ćemo biti nesretni zajedno.

- Ova me perspektiva veseli, ali... možeš i Suzanne ponovno vidjeti.

- Lagala mi je.

- To je bila moja ideja.

-Manipulirano.

-Ne vraćaš slobodu bez da naneseš malo štete, zar ne?

-Ponižen/a.

Ismijavan.

-Uskrsnuo.

-Ukradeno.

- Učinila je što je mogla.

Zanimljiva glazba

-Dame i gospodo,

Priđite bliže, priđite bliže. Dođite i doživite nešto zaista jedinstveno...

-Suzanne!

Suzanne!

Suzanne!

Suzanne!

Suzanne.

-Antoine.

-Jednim poljupcem, ona će te otvoriti

beskonačan svijet.

-Suzanne.

- Nisi mrtav?

- Duhovi ne postoje.

Ti si taj koji me je tome naučio.

Oprosti mi.

Oprosti mi.

Tako me sram.

Htio sam te natjerati da patiš.

-Da, da. Nemojte otići, dame i gospodo.

Ona će biti

uskoro.

Uskoro ovdje. - Baš tužno.

Bio sam na korak od sreće.

-Za nas.

Evo ga.

Evo je dolazi, približava se, nabijena živahnim valom.

i tajanstveno.

Dame i gospodo,

sada i ovdje

Ljubav na prvi pogled vam donosi...

Elektrizirana Venera!

Šok kriza

Melankolična glazba

Liječnik.

Liječnik!

Požuri!

Hajde!

DAKLIJE?

-Gotovo je, ništa više nije ostalo.

-Probuditi se!

Probuditi se!

Probuditi se!

-Suzanne...

Suzanne.

- Stani, Tituse!

Dođi ovamo! - Stani! Stani!

Dinamična rock glazba

Pucketanje

Tajanstvena glazba