Original subtitles

- Hoćeš li reći zašto... - Idu van.

U zoru vas moram poslati van.

Zašto?

- Idemo u drugi silos. - Da.

Rekla sam Camille da ćete ići po tu djecu...

Saznajmo gdje ulazi otrov.

- Da. - Zezaš?

Mogu ići sam.

- Trebam dvoje ljudi. - Da pogodim.

- Treba ti dvoje, ako jedan umre. - Da.

- Super. - Kennedy, ne razumijem te.

Mjesecima si vikao: "Pustite nas van."

A sada ne želiš ići?

Ne, želim. Samo me za sve ostalo boli briga.

Ovako ćemo se dogovoriti. Ako Lukasa sigurno dovedem do 17-ice, poslije mogu raditi što hoću.

A što hoćeš?

Hoću ići bilo kamo, samo ne u drugu rupu u zemlji.

U redu.

Dovedi Lukasa do 17-ice, poslije što se mene tiče možeš raditi što god želiš.

Odlično. Donesi kombinezone.

IZLAZ

Nitko ih ne smije vidjeti.

Otiđi do Dannyja Blya. Mora ugasiti ekrane u kantini. U redu?

- Da. - Dobro. Vraćam se.

- Bok. - Bok. Što je?

Išao sam do postrojenja za vodu. Ispred su bili stražari.

To znači da su lijekovi za zaborav već u vodi.

- Kad će početi djelovati? - Bernard kaže odmah.

Pij mlijeko, sok, vino... Bilo što, što nije iz slavine.

To što namjeravaš učiniti, učini sad.

Prate me.

S ljudima i kamerama.

Zato...

Ne smijemo više imati kontakte.

Ej, Roberte.

Budi oprezan.

Što vi radite ovdje?

- Bile smo s Dannyjem i čule. - Što se događa?

Idem van.

Obojica idu.

- Da, idemo van. - Zašto?

Kad je Juliette izašla van, otišla je u drugi silos.

To znaju.

Brojevi na kacigama. Otišla je u silos broj 17.

U njemu su svi mrtvi osim nekoliko djece.

- Obećala je da će ih dovesti ovamo. - Da.

Još uvijek želiš ići van?

Da.

Kat, ti možda više ne želiš,

ali Danny i ja smo vidjeli onu snimku čišćenja.

Možda ima nečeg u viziru njezine kacige.

- Ne. - Rekao si da je to moguće.

Ne znam je li vani dobro ili loše.

Ali znam tko će biti oduševljen ako izađe.

Da.

Jeste li upoznali Kennedyjevu ženu?

Što bi rekla na njezinom mjestu?

Tako bi govorila samo da si nešto popila.

Doris nije rekla da želi izaći.

- Bila je pametnija. - Od svih.

Rekla je, da ako bi nekoga ubila...

- ...vjerojatno bi ubila njega. - Vjerojatno.

- Ali da su je uhvatili... - Izvukla bi se.

Rekla je i da bi otišla s pjesmom na usnama, da su je poslali čistiti.

Bila bi sretna što je slobodna, što je vani.

Makar i na jednu jebenu minutu.

Jednu jebenu minutu.

Tehničari su spremni.

Idemo.

Znam da sam rekla u zoru, ali morate ići sad. Požurite.

Ugašen je.

Dobro. Radio mora biti stalno uključen.

Čut ćeš me kroz kacigu, a ja tebe preko radija.

- Ali govori u šiframa. - Hoćeš li me ti moći čuti?

Nadam se da ne.

- Što? - Tko sam ja?

Dispečerka. A ja zamjenik Turley.

- Ona je Crane. - Da.

Toga se neću sjetiti.

- Mogu li biti išta drugo osim Calso? - Patrick. Smiri se. Nemamo vremena za to.

Walk će razgovarati samo s Lukasom. Dovedi ga do 17-ice. To je sve. U redu?

Bit će u redu.

Dispečerka zove zamjenika Turleyja. Čuješ li me?

Pa...

Situacija je...

Puno je veće, nego što sam očekivao.

Ovdje nema ničega.

Jednostavno ničega.

Nema ničega!

Hej!

Koji kurac je sve ovo?

Ovdje Turley.

Dolazimo na sljedeću razinu.

Dispečerka.

Vidimo štetu.

Puno je gore nego što smo mislili.

Ali istražit ćemo.

Primljeno.

- Čuješ li? - Što to?

Čuješ li?

Dispečerka. Čujemo zujanje.

Čuješ ga?

Sranje. Bježi! Bježi!

Zamjeniče Turley, ovdje dispečerka. Potvrdi ako me čuješ.

Zamjeniče Calso, potvrdi ako me čuješ.

- Što je to bilo? - Zvučalo je kao puške.

- Imaju li vani puške? - Ne. Opet ih pozovi.

Nema nikakvog krčanja. Samo...

Dobro.

Ne znam. Danny, možeš li ponovno uključiti ekrane, molim te?

Ne znam. Idi u radionicu. Pridružit ću ti se ako budem mogla.

- Kamo ideš? - Ne znam.

Ako pobjegnem, uhitit će me. Moram ostati.

Ako... Kad dođe ovamo...

Sandy, možeš li joj reći da sam otišla kući? Jerry, je li kombinacija ista?

Lukas Kyle i Patrick Kennedy su mrtvi.

Što je to bilo?

Vidjela si nemontiranu snimku Nicholsove.

- Što si vidjela? - Tijela.

Bilo ih je za cijeli silos.

Što ti to govori?

Uspjeli su onesposobiti Zaštitu.

- Barem na trenutak. - Da, na trenutak.

Zbog svog silosa moraš znati,

da se Zaštita ne može onesposobiti.

Neka ono što si vidjela na snimci bude dokaz za to.

Ali...

Misliš da Nichols želi učiniti to? Onesposobiti Zaštitu?

Razgovaraj s njom. Pokušaj saznati je li taj strah utemeljen.

A što ako jest?

Dogovorile smo se za odlazak u zoru.

Da, Kennedy je bio uzrujan. Morala sam ga poslati van.

Da.

Žao mi je što ti moram reći, ali nisu stigli do silosa 17.

Zbog još nečega si htjela da naši odu u 17-icu?

Ne.

Ta su me djeca spasila. Htjela sam ih dovesti ovamo.

- Nije bilo ništa važnije? - Ne.

Što bi bilo važnije od spašavanja djece, Camille?

Znaš li što se dogodilo u silosu 17?

Ne. Znaš li ti?

Nemam pojma. Zato sam pitala.

Što se dogodilo vani?

- Lukasu i Kennedyju. - Vjerojatno kvar na kombinezonu.

- Kvar na kombinezonu? - Da. To se dogodi kad žuriš.

Da.

Morali smo imati više vremena, da bismo kombinezone učinili neprobojnima.

PREMA SERIJALU KNJIGA HUGHA HOWEYJA

Charlotte?

- Što se događa? Zašto si tu? - Hej...

- Ne može ti reći. - Nisam pitao vas.

Naravno.

Jesi li dobro?

Da, jesam.

- Znaš li tko sam? - Naravno da znam, Daniele.

Ali ne mogu više reći dok ne učiniš što ti kaže Anna.

- Pođite za mnom. - Nakon one vožnje

- ne idemo ni s kim. - Što je iza vrata?

Gomila odvjetnika s ugovorima o tajnosti podataka.

Kad potpišete, ukrcat ćemo se na avion i za jedan dan znat ćete sve.

Ali to nećete moći nikome reći, dok mi to ne dopustimo.

Što, hoćete...

Hoćete li me tužiti? Imam 700 dolara na računu.

Gitmo. Polovica odvjetnika ovdje su vladini.

Mogu vas poslati u jebeni Guantanamo.

Ne šalim se. Bio sam tamo.

Lijep je. Razmišljam da ga kupim.

Otok. Cijeli otok, ne samo baze.

Zato...

- Ja sam Per Stensen. - Znamo tko ste.

Znam. Samo sam pristojan. To želi PR tim.

Vi ste novinarka, zar ne?

Valjda imate puno pitanja. I ja imam jedno.

Što biste radije?

Da ne potpišete ugovor i odvezete se u jadnom unajmljenom kombiju,

a da ništa ne saznate, ili da nekoliko puta naškrabate svoje ime

i saznate najvažniju tajnu na svijetu?

Dodat ću još 100.000 dolara, ako će to presuditi.

Sto tisuća dolara. Naravno. Najbogatiji ste na svijetu.

I najveću ćete nam tajnu dati za 100.000 dolara?

U redu. Milijun svakome.

- Nismo svi na prodaju. - Ako potpišete.

- Inače ne dobivate ništa. - Ne znam što se događa.

Zanima me samo što se dogodilo mojoj sestri.

Jesi li ti potpisala?

Jesam, jer i mene zanima što mi se dogodilo.

Da.

Kongresnik je pristao. Novinarko, što vi kažete?

Koliko će proći vremena prije nego što budem mogla pisati o ovome?

Najviše pet godina. Nadam se manje.

Prije nisam bio samo teatralan.

Stvarno se radi o spašavanju svijeta.

U redu. Idemo spasiti svijet.

Ed Harwood.

Što se događa?

Moramo razgovarati nasamo.

Orlu Kent su ubili i onda premjestili.

Ali ne znamo kako je njezino tijelo završilo ovdje.

Čini se da te kamere ipak nisu bile ugašene.

Kako bi inače bili sigurni da nije išla stepenicama?

Možda znaš kako...

Kako preseliti tijelo, a da kamere to ne zabilježe?

Ne znam.

Osim ako...

Na srednjim razinama živio je muškarac

koji je izvodio predstave za djecu.

Pobrinuo se da nešto nestane, a onda se, puf, opet pojavi.

To je zvao magijom.

Možda se to dogodilo. Magija.

Gubimo vrijeme. Bi li htio ići kući...

Šerife, ne razumiješ.

U rudnicima imamo šestoricu muškaraca i dvije žene,

koji su takvi zločinci da im je samo ovdje mjesto. U redu.

Ali uglavnom su ovdje oni koji su napravili glupost.

Poslali su ih ovamo i tu ih je zatrpalo kamenje.

Ili su ih otrovali jebeni istrebljivači štakora.

Onome tko je čarao, tko je za neku djecu učinio da jaje nestane,

u Pravnom odjelu su rekli da je magija teoretska relikvija.

Teoretska relikvija, jebote.

Nisu ga poslali ovamo jer je nešto napravio,

nego jer je imao ideju.

To što se događa u tim tunelima...

Ljude poput njega bilo bi humanije objesiti.

Ali ne, pošalju ih ovamo.

Sve su ih ovamo poslali tvoji prijatelji iz Pravnog.

Dakle...

Očito me ne poštuješ kao šerifa.

Boga mi, ne.

Poštuješ li Juliette?

Barem je došla s Mehanike. Znala je raditi.

Ali kao šerificu? Ne.

- A Holstona? - Njega sam poštovao.

Ako bi neku budalu uhvatio u nečemu glupom, zažmirio bi.

Uzeo bi u obzir što bi za obitelj značio njegov odlazak u rudnik.

Dobro.

Lijepo da si ga poštovao, jer si za njega bio ušljivi lopov.

Protiv tebe je pokrenuo sedam istraga.

Je li u ijednoj nešto našao?

Onda i nisam tako ušljiv lopov.

S Orlom Kent si se svađao dan prije nego što smo njezino tijelo našli u rudnicima. Tvoja kći...

Postala bi sljedeća šefica Opskrbe, dok joj Orla Kent nije preotela posao.

Da, bio sam ljut.

Glenda je imala priliku za drugačiji život.

Ali zato što mnogi u ovom jebenom mjestu

sve zaključuju po tome odakle si i s kime se družiš,

tu priliku su joj uzeli i dali je dražesnoj gospođici Kent.

Rekao sam joj samo što mislim.

Ako nemaš više dokaza od toga što je u toj mapi,

lijepo te molim da odjebeš.

Dobro, tu si. Dođi vidjeti.

Od pobune nam je ostalo puno baruta.

- Navečer ulazimo u Pravni... - Da.

...u uniformama održavatelja, eksploziv pričvrstimo na zid da ga uništimo,

a s njim i cijevi iza njega, uključujući i onu u kojoj je otrov.

Oslobodit ćeš otrov. I što onda? Živjet ćeš još nekoliko minuta?

- Ispod uniforme možemo nositi kombinezone. - Daj, molim te.

- Bit ćemo kao održavatelji. - Kombinezona je ostalo samo šest.

Bit će teško, ali s dobrom ekipom možemo uspjeti.

- A kacige? - Mogu ih sakriti.

Kako ćemo šest ljudi s kacigama i bombama provući u Pravni?

Uniforme neće biti dovoljne.

- Neka nam Sims da propusnice. - A plin?

Možda je bez boje i mirisa.

Jules, novi kombinezoni kupit će im sat vremena.

U tom vremenu može umrijeti puno ljudi. Jesi li razmislio o tome? Koliko?

Ovisi o tome koliko dugo ćemo zatvarati cijev

i koliko je ljudi na razinama iznad i ispod nje.

Te su razine stambene. Ljudi će kod kuće spavati.

Daj procjenu.

- Od sto do... - Moglo bi ih biti tisuću.

Tisuću ljudi. Ne.

Bolje nego deset tisuća.

Radije samo popijmo vodu i zaboravimo na sve to.

- Hoćemo li glasati? - Ne.

Stanovnici Silosa su glasali kad su Juliette izabrali za gradonačelnicu.

Moram razmisliti. Ne mogu...

Možete li smisliti plan, po kojem neće umrijeti tisuću ljudi?

Jesi li dobro?

Nešto moram učiniti.

Počeli smo s najsvježijim sjećanjima, sa služenjem u mornarici, sa zadatkom.

Iran. Rekao je da će to ispustiti.

Rekao je da će se isplatiti prisjetiti se svega do ukrcaja u avion...

A ostalo će ostati zaključano. Zato...

Znam da sam išla na zadatak i da nije uspio.

Znam činjenice, ali kao da se to dogodilo nekome drugom.

- Osjećaš li se dobro? - Bolje nego prije.

- Victor mi je pomogao pri prisjećanju. - I zaboravu.

Pokušat ću zaspati.

U redu.

Premjesti se. Trebam tvoje sjedalo.

U redu.

Kako je ona?

Rekla mi je nekoliko oštrih, zato...

Bolje?

Možda.

Znao sam da će biti loš dan.

- Kako mi je stari umro? - I tebi pozdrav.

- Kako je umro? - Već si bio u rudnicima.

Harwood je rekao da se urušio tunel.

- Znači to je bilo to. - Ne.

To je rekao s oklijevanjem. Ima još nešto.

Molim te.

- Je li ubijen? - Ne.

Nije mrtav.

Tvog oca u rudnicima nije zatrpalo.

Koliko znam, nešto je projektirao za Harwooda.

U zamjenu, sljedeća žrtva u rudnicima službeno nije umrla.

- Zamijenio ju je tvoj otac. - Kako se žrtva zvala?

Budeš li kopao po Harwoodovim poslovima, nestat ćeš u dubokoj jami.

Kako se zove?

Jesi li me tražio?

Znaš li gdje je dnevnik Zadatka?

Nisam više opasan.

Stara navika.

Ako znaš gdje je i tko ga ima, dovedi oboje ovamo.

Molim te.

Ne možete spavati?

Daniel i ja smo spavali straga u kombiju, dok ste ga vi vozili.

Nisam vozio ja i znam da niste spavali.

Prisluškivali ste nas?

Dobro.

Nisam znao što je bilo s vašim člankom za Post.

Bravo.

Pa, nemojte nikome reći.

Ugovor o tajnosti podataka pokriva i to.

Koja je vaša priča?

- Željeli biste napisati profil? - Profesionalna deformacija. Svi me zanimaju.

U vojnoj obavještajnoj službi bio sam dvadeset godina.

Otišao sam i osnovao vrlo uspješnu tvrtku.

A onda je više nije bilo.

Mojom krivnjom.

Karakterne mane kojima se nisam posvetio.

Tada sam upoznao senatoricu. Prvi se put kandidirala za kongres.

Bio sam njezin vozač.

- I sada ste njezin vjerni... - Nemam službenu titulu.

Samo pazim da senatorica i njezina kći budu u redu.

Što to znači?

Puno toga.

Što radiš ovdje?

- Jesi li dobro? - Ovdje sam jer imamo posjetiteljicu.

Imala je iskustvo, slično tvom.

Što želiš reći? Je li Camille omamila i nju?

Ne Camille.

Robert i ja smo...

Prestali smo je omamljivati, da pomogne onoj medicinskoj sestri zamijeniti tvoje tablete.

Naime, ona je jedina,

koja stvarno razumije, što si proživjela.

Ima jedinstven pogled na budućnost, koja nas čeka.

Juliette Nichols.

Gloria Hildebrandt.

Nema veze ako me se ne sjećaš. Omamljivali su me tako dugo,

da nisam znala, hoću li se uopće više ikoga sjetiti.

Gđu Hildebrandt sam pozvao ovamo jer moramo razgovarati o sjećanju.

I zbog onoga što drži u rukama. Kad sam vodio IT,

Robert i ja tražili smo relikvije, za koje se smatralo da su svete

za tajnu skupinu, koju su zvali Čuvari vatre.

Georgeova majka bila je jedna od nas.

Smatrali su ih opasnima, jer su tražili znanje iz vremena prije.

I budili nadu za budućnost u podnošljivom vanjskom svijetu.

Htjeli smo samo istinu, baš kao i ti.

Predmeti, koje smo najviše tražili,

bila su dva dokumenta o životu u određenom vremenu.

Bilježnica sa spiralnim uvezom,

koju su prijašnji voditelji IT-ja tražili tristo godina.

Nismo je našli. Druga je bila moja opsesija.

Dnevnik Zadatka.

Kakvog zadatka?

Zvao se Zadatak. Bio je nosač. Živio je prije 140 godina.

Za vrijeme velike pobune nosio je eksploziv, kojim su raznijeli stubište.

Tvoji prijatelji nisu bili prvi.

Gđo Hildebrandt, hoćete li nam pročitati zadnji zapis?

"Na vratu imam biljeg, a na trbuhu ožiljak.

Ne znam odakle su.

Imam osjećaj da sam znao, možda čak jučer,

ali sada se ne sjećam jučerašnjeg dana.

Strah me.

Svi smo puno toga zaboravili.

Liječnici kažu da je to virus i da će proći,

ali ne prolazi.

Sjećanja blijede.

Ono čega se još sjećam je mutno, kao u snu.

Ne znam što bih bez Allie. Imamo jedno drugo.

Ali oni koji žive sami, navodno su prestali jesti.

I sa stepenica ih je skočilo toliko, da su razvukli mreže.

Kunem se, ako zaboravim Allie, skočit ću i ja."

To je bio zadnji zapis.

Znam što radiš.

Da. Jebeno je tužno. Ali rekla sam ti,

da neću ubiti tisuću ljudi.

Salvador Quinn, tadašnji voditelj IT-ja,

omamio je sve u silosu, kako bi spriječio aktiviranje Zaštite.

Nije se pitao, zašto ljudima treba izbrisati sjećanje,

ali nije ni nijekao cijenu toga.

Quinn je izračunao da su užas i zbunjenost zbog lijekova za zaborav

uzrokovali smrt dvije tisuće ljudi.

To će biti cijena, ako ne budeš djelovala.

Znam da ne želiš biti ta, koja će o tome odlučivati.

- Znam. - Stvarno?

Ali taj je teret na tebi.

- Jesi li dobro? - Da.

Činiš se nekako nemirna.

Možda ne voliš letjeti.

Ne volim.

Osim ako ja pilotiram.

- Jesi li opsjednuta kontrolom? - Ne. Samo želim ispravno obavljen posao.

- A ti? Ne spavaš? - Samo...

Sutra je veliki dan.

Da. Što ćemo vidjeti?

Na mađioničarskoj predstavi bila bi grozna. "Prestanite s tom teatralnošću!"

Da, izvucite već tog zeca.

Da ti nešto donesem?

- Ne. - U redu.

Ali možeš mi izmasirati stopala.

- Oprostite zbog onog maloprije. - Sve je u redu.

Charlotte bi trebali liječiti.

- A vi ste dio toga. - Ne...

Ne, ja sam Charlottin liječnik. Trebat će mi vaša pomoć

- pri buđenju sjećanja iz djetinjstva. - A ako se sjeti samo zadnjih tjedana?

- Ne, djelovat će. - Rekli ste da nema jamstava.

Jesam, ali oboje može biti istina istovremeno.

Vrlo dobro napreduje.

Kad sam živio u Los Angelesu,

moja kći Lulu govorila je samo o Grand Canyonu.

Mjesec dana nas je svaki dan molila, da ga idemo vidjeti.

Na kraju smo žena i ja popustili. Jednog petka poslije posla otišli smo na izlet.

Prije izlaska sunca htio sam stići do South Rima.

Mislio sam samo na to, koliko bi to značilo Lulu.

Da.

Nisam se trebao toliko forsirati. Bio sam umoran.

Kevin Bishop također.

Njegov kamion vidio sam kako prelazi u našu traku tek kad je bilo prekasno.

Daniele, sve tehnike koje koristim kod Charlotte,

lijekove, terapiju...

Razvio sam ih za sebe prije trideset godina, jer sam htio zaboraviti.

- I jesam. Sve. - Ali niste. Upravo ste mi ispričali.

Zato što smo s vremenom otkrili da možemo birati...

Da možemo birati što ćemo zadržati, a što odbaciti.

Bolničar je napisao...

Kćer sam držao u naručju kad je umrla.

Toga se nisam htio sjećati. I nisam.

Djeluje.

Gdje smo?

U Atlanti.

Ne zaboravi, Anthony danas mora nositi sako.

Mama, ne!

Za prošli razredni portret svi ste bili u sakou.

- To je bilo prije pet godina. - Bio si elegantan.

Fotograf je bio sjajan.

- Camille. - Što?

Ne sili ga.

- O tome sad odlučuješ ti? - Mislio sam da on odlučuje.

U redu.

Kako god hoćeš.

Mama je očito zaboravila ključeve.

A ti ovdje?

- Rekao sam Nichols da nema kontakta. - Ovdje valjda nema kamera.

- Trebaju nam propusnice za Pravni. - Zašto?

Nije rekla, ali ne bi me bezveze poslala sto razina više.

Anthony, promjena plana. Uzet ćeš sako.

- Upravo si rekao... - Uzmi ga.

Ako ga neće nositi nitko drugi, nećeš ni ti morati.

Tvoja mama ima naporan posao. To će je razveseliti.

U redu?

Imam tri na zalihi.

Oprostite. Treba mi školski sako.

U redu. Koja veličina?

Ne znam. Otprilike je toliko visok.

Zakasnit ćemo.

Oprosti. Sako mogu nositi ja.

Stići ćemo na vrijeme, u redu?

- Oprostite. - Da?

To je za Anthonyja Simsa.

Sudac je ustanovio da mu je ujutro dao pogrešan.

Onaj koji ima, sigurno će mu biti dobar.

Njegov je stari. Neće mu pristajati.

Mogu li dobiti drugi? Sudac bi ga htio dati u Reciklažu.

Samo trenutak.

- Imaš li ih? - Da.

Odlično.

Hvala.

Hoće li djelovati?

- Da. - Da?

Super su.

Jesi li dobro?

Znaš li kad sam zadnji put u jednom danu prehodala toliko stepenica? Nikad.

- Tu smo. - Odmah.

Helikopteri?

Morat ćemo letjeti polako i nisko.

- Kamo idemo? - Na moje imanje u blizini.

Ima 120 000 hektara. Tisuću kvadratnih kilometara.

Nekad su tamo bile 42 farme.

Uvjerili ste 42 farmera u Georgiji da vam prodaju imanja?

Dao sam im bogatstvo

s kojim će biti osigurani i njihovi prapraunuci.

Moram pitati jesu li one glasine istinite.

- Nisam robot. - Ne, one druge.

- O jednorogu. - Te jesu istinite.

Mama, ući ćemo u zadnjeg.

- Mislila sam da je šala. - Ne, imamo znanje.

Stvorili smo vlastitu tehniku za mijenjanje gena.

Prema njoj je CRISPR kao igračka.

Čarali smo s DNK konja, narvala i nosoroga.

Uspjeli bismo, ali sam odustao.

Ova tajna na imanju u Georgiji...

Je li to tvoja ideja ili njegova?

Ideje su njegove. Ja samo vjerujem i pomažem.

Nadam se da ćeš i ti vjerovati kada saznaš više.

Idemo.

Sinulo ti je da ne želiš biti ludi znanstvenik?

Razgovarao sam s desetim najbogatijim čovjekom na Zemlji.

Ponudio mi je milijardu dolara, kad bih mogao ubiti mog jednoroga.

Jebeni milijarderi.

Sve unište!

Hej.

- O, uzeo si sako? - Tata me prisilio.

- Kako je bilo? - Samo sam ga ja donio. Što misliš?

- Oprosti... - Hej.

- Hej. - Anthony!

Razgovarat ću s njim.

Nakon večere trebam tvoju pomoć s nečim.

Moram u samicu.

Moram razgovarati s medicinskom sestrom koja je ubola Emerson.

Bit ćeš mi svjedok.

- U redu. - Dobro.

- Hvala što si ga nagovorio na sako. - Sitnica.

Donny zove dispečerku.

Reci, Donny.

- Obavit ćemo isporuku. - Primljeno.

Da. Opet Donny. Imam problema s isporukom.

Što nije u redu, Donny?

Vidio sam da u stan ulaze dva velika psa. Stvarno velika.

- Što to znači? - Pse.

Tako ljudi zovu nasilnike iz Pravnog.

- Što? - Misli na Simsa?

- Njegovu ženu? - Što? Ne. Ne.

- Nismo... - Jesi li sigurna da će biti nova prilika?

Samo...

Nastavi.

Primljeno, Donny. Nastavi isporuku.

Što je to?

Šefica želi da na svakoj razini servisiramo pumpe.

- Mora vas biti čak šestero? - Na drugim razinama? Ne.

Ali u Pravnom to moramo završiti u jednoj večeri.

Hej.

Hej.

Da. Donny, što je?

Tko je koji kurac Donny?

Tko je to?

Zamjenik Calso.

- Na razini 17 sam. - Patrick.

Calso, ovdje zamjenica Crane. Nastavi.

Zamjenice Crane... Da. Imali smo nekoliko problema, ali djeca su u redu.

Donny? Donny, čuješ li me? Ovdje dispečerka.

Isporuka više nije potrebna. Vrati se u bazu.

Sranje.

- Tko je Donny? - Calso, prestani.

Začepi. Donny, jesi li čuo?

Čuješ li me? Isporuka više nije potrebna.

Stanite!

Molim vas, vratite se u bazu.

- Stanite! - Stanite!

Stanite!

Ovdje Donny.

- Da, Donny, reci. - Zaustavljeno. Vraćam se u bazu.

Da.

Martha, imaš li neko piće?

Otvorit ću dobru robu.

Calso. Calso, ovdje Crane. Čuješ li me?

Hoćeš li mi reći što se događa?

Molim te. Što će biti sa mnom?

Amy, začepi, jebote. U redu?

- Camille, što mi radimo tu? - Što radimo tu?

Morala sam negdje, gdje nas nitko ne vidi i ne čuje.

Moramo razgovarati.

- U redu. - U redu.

Roberte, molila sam te da prestaneš. A nisi.

- Stvarno ne znam o čemu govoriš. - Iskoristio si našeg sina!

Sako s kojim je Anthony došao kući? Nije njegov.

Da.

Kad bi u vodu prestala puštati lijekove za zaborav...

Što radiš?

- Samo te molim da prestaneš. - Što to radiš, Rob?

- Reci mi što radiš. - Moraš prestati. Prestani.

- Ti lijekovi... - Reci što radiš!

Nećemo o tome razgovarati pred njom.

Pred Amy? Tko je jebe.

- Ne! Molim te! - Ne. Ne!

- Ne, molim te. - Reci mi istinu.

Molim te.

Kao da to već nisi učinio.

I nešto još gore.

Jesam.

Tko god bio u pravu, ti ili ja...

Sjećao se mene naš sin ili ne...

Zaslužuje barem jednog roditelja koji nije nikoga ubio.

Što je to?

Daniel zna.

To je bušilica.

Jako velika bušilica.

Obrada Titla: Fric53nja