Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Polish
Punjabi
Quechua
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Sundanese
Swahili
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
- Rujan 1945.
Njemačka i Japan predali su se bezuvjetno.
Razaranje i smrt Drugog svjetskog rata su završeni.
U cijelom svijetu vlada slavlje.
Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez izašli su
iz sukoba kao dvije dominantne svjetske supersile.
Borili su se rame uz rame dok su imali zajedničkog neprijatelja.
Ali sada kada je taj neprijatelj poražen,
američko-sovjetsko rivalstvo čini se neizbježnim.
- Svi ratovi mijenjaju svijet,
ali nijedan nije promijenio svijet kao
što je to učinio Drugi svjetski rat.
- Japan je u pohodu. Njemačka je u pohodu.
Nitko ne može zamisliti noćnu moru koju će upravo osloboditi.
Najrazorniji rat u ljudskoj povijesti.
- Odjednom je svijet okrenut naglavačke
i nastao je pravi pakao.
- Zapad je zapanjen brzinom napredovanja.
- Imate Saveznike koje vodi
Roosevelt, Churchill, Staljin.
Ljudi koji se bave
neizmjerno kompliciranim pitanjima.
- To je najveća vojna operacija
u ljudskoj povijesti.
- Saveznici se moraju udružiti,
ne samo vojno, već i u industrijskim razmjerima.
To je globalna perspektiva.
- Moraju se boriti u svim klimatskim uvjetima,
od Arktika do džungli Pacifika,
do afričkih pustinja i morskih dubina.
- Ali pobjeda nije bila zagarantirana.
To je trebalo biti stravično krvoproliće.
- Vidjeli smo ljude u njihovom apsolutno najgorem izdanju,
kako tretiraju druga ljudska bića.
I vidjeli smo ih u njihovom najboljem izdanju,
spremne dati svoje živote kako bi drugi mogli živjeti.
- Drugi svjetski rat bio je borba
u kojoj je mogao postojati samo jedan pobjednik i jedan pobijeđeni.
Službeno je.
Sve je gotovo. Ovo je potpuna pobjeda.
Ovo je dan nad danima za Ameriku i njezine saveznike.
Mir, tako je predivan.
Rat je gotov.
Cijeli svijet ponovno počinje disati i živjeti.
- Saveznici su pobijedili u ovom ratu u ime
slobode i ideala antifašizma,
ideala demokracije.
- Jedno od velikih nasljeđa Drugog svjetskog rata
je to da svadljiva, komplicirana,
često u krivu,
nacija poput Sjedinjenih Država,
u ekstremnim situacijama može okupiti značajnu snagu
kako bi učinila pravu stvar.
Trebalo nam je dugo vremena.
Kao što je Churchill navodno rekao:
Uvijek možete računati da će Amerikanci učiniti
pravu stvar tek nakon
što iscrpe sve druge mogućnosti.
Potrošili smo krv i bogatstvo kako bismo porazili fašizam.
Sjedinjene Države ispunile su Rooseveltove ambicije
da budu arsenal demokracije u razmjerima
koje nitko nije mogao predvidjeti.
U New Yorku,
stotine tisuća ljudi okupile su se na dokovima
kako bi pozdravili američke brodove
i izrazili dobrodošlicu svojim sinovima i kćerima.
Predsjedniku Harryju Trumanu priređena je
slavljenička parada
kroz gradski Kanjon heroja.
Govoreći u Central Parku,
Predsjednik se obraća naciji.
Svijet si ne može priuštiti
da se duh suradnje među Saveznicima
iz ovog rata raspadne.
Svijet jednostavno ne može dopustiti da se to dogodi.
Na Crvenom trgu,
tisuće slave i odaju počast generalissimusu Josifu Staljinu.
- Odjeven je u bijelu maršalsku ljetnu uniformu
s epoletama poput ruskog cara Romanova.
Staljin izlazi iz Drugog svjetskog rata
sa zadivljujućim, gotovo religijskim prestižom
u Sovjetskom Savezu.
Staljin i Sjedinjene Države sklopili su
savez koji je u konačnici bacio Hitlera, a zatim i Japan
na koljena.
Duh suradnje toliko je snažan
da Dwight Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga
u Europi, a vjerojatno i jedan
od budućih najvjernijih antikomunista
u američkoj povijesti, stoji odmah do Staljina.
Krvoproliće i užas
Drugog svjetskog rata nezapamćeni su u ljudskoj povijesti.
Gotovo 70 milijuna ljudi je ubijeno, a većinu čine civili.
Procjenjuje se 27 milijuna Sovjeta.
20 milijuna Kineza.
10 milijuna Nijemaca i Japanaca.
1 milijun Britanaca i Amerikanaca.
Te 6 milijuna Židova.
- Europa je uništena.
Britanci su bankrotirali.
Amerikanci i Sovjeti provode demobilizaciju.
- Ono što je vrlo jasno nakon završetka
Drugog svjetskog rata jest to da Sjedinjene Države
imaju nevjerojatno važnu ulogu u svijetu.
Ona fizički nije bila pogođena ratom, osim
Pearl Harbora.
Amerika je supersila.
Postoji opće očekivanje
da će se razviti neka vrsta miroljubive koegzistencije.
Kada Amerikanci razgovaraju o načinu na koji žele
da funkcionira međunarodni sustav,
oni razgovaraju o Ujedinjenim narodima.
Ujedinjeni narodi su, na mnogo načina,
ostvarenje sna Franklina Roosevelta.
- Tijekom rata, Roosevelt je taj koji govori da moramo
imati to međunarodno tijelo.
To je skupina puna nade.
Mnoštvo ideala, Povelja UN-a,
sve to nastaje 1945. godine.
Ovdje čelnici Ujedinjenih naroda,
predstavljajući gotovo cijelu
svjetsku populaciju,
postavljaju temelje međunarodne sigurnosti
u poslijeratnom svijetu.
Iz vatre rata,
željeli su organizaciju
kako ne bismo ponovno imali 1939. godinu.
Ujedinjeni narodi kombiniraju dvije ideje.
Prva je Opća skupština,
gdje se ravnopravne države mogu sastati, pregovarati i donositi rezolucije.
Tu je i ratni vojni savez
između Sovjeta, Britanaca, Francuske
i Sjedinjenih Država, kao i Kine.
To je Vijeće sigurnosti koje će biti
kamen temeljac za osiguranje mira.
Jer ne radi se samo o tome da dobijemo današnju bitku,
već o tome da pokušamo spriječiti onu sljedeću.
Jedan od prvih izazova je utvrditi
kako će se Njemačka uklopiti u poslijeratni svijet.
Danas vjerojatno ne možemo shvatiti koliko se
Njemačka činila prijetećom i moćnom
savezničkom vodstvu 1945.
Upravo su vodili dva svjetska rata,
čiji je najveći neprijatelj bila Njemačka.
U konačnici, shvatili su da će kontrola nad Njemačkom odigrati
ogromnu ulogu
u određivanju budućnosti Europe.
- Američki se pogled u početku ne razlikuje od sovjetskog
u smislu da moramo
podijeliti Njemačku.
Moramo biti sigurni da se nikada više neće moći uzdići.
To je prva i hitna stvar.
Saveznici su podijelili Njemačku u četiri okupacijske zone.
Britanci, Amerikanci
i Francuzi upravljat će Zapadnom Njemačkom.
Sovjeti će upravljati Istokom.
Berlin, duboko unutar sovjetske zone,
podijeljen je između sve četiri nacije.
Ratni saveznici imaju vrlo različite planove
za novu Njemačku.
Ono što Staljin radi je da uzima najviše što može od bogatstva,
tvornica,
proizvodnih kapaciteta i zaliha
iz okupirane Njemačke natrag u Sovjetski Savez.
Staljin bi rekao da je samo uzimao
ono što su mu Nijemci dugovali za strašne patnje
tijekom rata.
S druge strane, zapadni Saveznici žele rehabilitiranu Njemačku.
- Zapadna ideja nije bila ekonomski uništiti Njemačku
putem ratne odštete,
već ih uvesti na svjetska tržišta,
povezati Njemačku sa svijetom,
a kroz to ćete dobiti njemački narod
koji je motiviran da radi stvari
koje su konstruktivne, umjesto destruktivne.
Za to će im trebati industrijalci, srednji menadžment,
lokalna uprava, a mnogi od tih ljudi
bili bi bivši članovi Nacističke stranke.
Zločini nacističkog Trećeg Reicha
su tako stravični
da su ratni Saveznici odlučili da se mora
pokušati ostvariti pravda.
Nürnberg je duboko simboličan
kao duhovno srce nacističke Njemačke
i kao mjesto gdje bi se, nadali su se, demoni
nacizma mogli pročistiti.
Svi u sudnici ustaju
kada ulazi Tribunal.
Četiri suca i zamjenski članovi: francuski, američki,
britanski i ruski.
- Optuženi se moraju izjasniti krivima ili nekrivima
po optužnicama protiv njih.
Rudolf Hess.
- Nein!
22 nacistička čelnika izvedena su pred sud.
Sljedeći pozvani optuženik bio je Ribbentrop.
- Sich nicht schuldig.
- Robert Jackson, glavni tužitelj
nürnberškog tribunala,
najavljuje da će povijest suditi o pravednosti
suđenja ne po presudama
i izvršenjima koje postigne, već po oslobađajućim presudama.
Ali Sovjeti očekuju da ovo budu
dobra stara namještena suđenja.
- Wilhelm Keitel.
- Sich nicht schuldig.
- Staljin je vidio kako su montirana suđenja mogla biti učinkovita
u njegovoj vlastitoj konsolidaciji moći 1930-ih.
- Nicht schuldig.
I rado je Nijemcima pružio suđenje.
- Hermann Wilhelm Göring.
- Nicht schuldig.
- Da bi ih zatim objesio.
Dvanaestorica optuženih osuđena su
na smrt.
Hermann Göring izbjegao je vješala počinivši samoubojstvo.
Sedmorica su dobila duge zatvorske kazne.
Iako su se Sovjeti protivili, trojica su oslobođena.
Od '45 nadalje,
jednostavno imate ovu stalnu rastuću napetost
između Sjedinjenih Država i Britanije s jedne strane
i Sovjetskog Saveza s druge strane.
Staljin mora igrati vrlo opreznu igru.
Želi zadržati ono što ima.
Ali ne želi izravno antagonizirati
Sjedinjene Države.
Zato što su Sjedinjene Države
i dalje puno ekonomski moćnije.
Imaju potpunu kontrolu u zraku i na moru.
I imaju atomsku bombu.
Drugi svjetski rat razorio je Sovjetski Savez.
Josif Staljin mora obnoviti svoju zemlju, osigurati njenu sigurnost
i konsolidirati svoju moć.
Ali neke od Staljinovih ambicija sukobit će se
s poslijeratnim planovima njegovih zapadnih saveznika.
Staljin je ratni savez vidio kao način
da porazi nacističku Njemačku.
Ali nikada kao nešto što će trajno preoblikovati
svijet ili što bi učinilo kapitalizam i
komunizam prijateljima.
Staljin je ideolog. To se nikada ne smije zaboraviti.
On vjeruje da su komunizam i kapitalizam nekompatibilni.
Da će zapravo u nekom trenutku voditi veliku borbu
za budućnost, i on vjeruje da će komunizam pobijediti.
Staljin je u izvanrednoj poziciji.
Postoji trenutak kada razmatra što su sve osvojili
u Drugom svjetskom ratu.
Pogleda kartu Europe i Rusije te kaže,
stvarno nismo loše prošli, i to je blago rečeno.
- Crvena armija je u Berlinu i većini zemalja
Poljskoj,
Baltiku, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj.
Sovjetski val slomio se tamo oko Berlina
i nikada se nije povukao.
Staljin je postigao više od bilo kojeg
najvećeg cara u ruskoj povijesti, Petra Velikog,
Katarine Velike.
Stvorio je najveće rusko carstvo u povijesti.
Staljin namjerava stvoriti tampon zonu
prema Zapadu, vojno i ideološki.
On bi rekao, sad smo imali dva svjetska rata
gdje su prvo carska Rusija, a zatim Sovjetski Savez
napadnuti preko istočne i srednje Europe.
Ja ću se pobrinuti da one nikad više ne predstavljaju prijetnju
Sovjetskom Savezu.
- Za Staljina, ključna stvar za istočnu
i srednju Europu je da mora biti lojalna
Sovjetskom Savezu.
O tome nema pregovora, a recept da bi se
to postiglo je komunizam.
On počinje stvarati
novi ekonomski centralizirani sustav u Srednjoj
i Istočnoj Europi.
Kontrolirane vlade, vojske, tajna policija, tvornice,
poljoprivredni sustavi, uz to
da se sve odluke važne za ekonomije
tih zemalja donose u Moskvi.
- Europa koju Sjedinjene Države žele
izgraditi ne izgleda baš kao Europa
koju žele izgraditi Sovjeti.
Sjedinjene Države imaju ogromnu prednost
nad Sovjetskim Savezom, a to je atomska bomba.
Sovjeti grade brojna postrojenja diljem SSSR-a
kako bi ostvarili zadatak broj jedan.
Zadatak broj jedan je stvoriti nuklearno oružje
vratolomnom brzinom.
Nijedan resurs nije prevelik izdatak.
Nuklearni program je nešto za što je Sovjetski Savez
gotovo dizajniran da to provede.
To je velika zemlja s mnogo prirodnih resursa.
Može organizirati i mobilizirati sve za nuklearni projekt.
Nije to potpuno drugačije od projekta Manhattan,
koji se također vodio od vrha prema dolje, bio tajan i tražio puno resursa.
I Sovjetski Savez stavlja cijelu težinu
svoje moći prisile iza ovog projekta.
Staljin postavlja jednog
od svojih najnemilosrdnijih suradnika na čelo projekta,
šefa svoje tajne policije.
Lavrentij Berija je čovjek
brutalne nemilosrdnosti i sadizma.
Jedno od velikih čudovišta u sovjetskoj priči.
Siluje žene i sam muči svoje žrtve.
Ali on je također učinkovit kao švicarski sat,
i koristi sve metode.
Sa zadovoljstvom isključuje struju
u nekoliko gradova samo kako bi osigurao napajanje za projekt.
Znanstvenicima daje vile,
dače, automobile, lovačke puške, godišnje odmore.
No, u isto vrijeme,
prijeti im da će ubiti njih i cijele njihove obitelji
ako ga ikada prevare.
Tako gura projekt naprijed.
Neće to ići brzo za Staljina.
Ne postoji način da jednostavno pritisne prekidač
i nabavi nuklearno oružje.
Ali Sovjetski Savez jednostavno ne može spavati
na lovorikama 1946.
Mora se pripremiti za novu fazu sukoba.
Nakon previranja u Drugom svjetskom ratu,
narod Velike Britanije i Sjedinjenih Država nada se
povratku normalnom, prosperitetnom životu.
Uz miroljubivu koegzistenciju među nacijama,
uključujući i sa Sovjetskim Savezom.
Zadnjih pet godina,
Staljin ti je bio prijatelj. Bio je Ujak Joe.
Ali još jednom,
dobro poznati glas zvuči kao upozorenje.
- Winston Churchill je prilično loše raspoložen.
Britanska ga je javnost izbacila na ulicu
kroz dramatičan poraz na izborima 1945. godine.
Njegova mu žena kaže da bi to mogao biti blagoslov pod maskom.
On odgovara, pa, mislim da je to poprilično dobra maska.
Smatra da je on dobio Drugi svjetski rat. On je spasio Britaniju.
I eto ga sada, drži govore.
Winston Churchill prima poziv
da održi govor na malom koledžu
u rodnoj saveznoj državi predsjednika Trumana.
- To je prilika za Churchilla
da kaže neke stvari koje mu se motaju po glavi.
To je također prilika da provede nešto vremena
s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država.
A onda će stati na tu pozornicu
i reći američkom narodu nekoliko gorkih istina.
- Od Stettina na Baltiku do Trsta na Jadranu,
željezna zavjesa se spustila preko kontinenta.
- Poznati govor o Željeznoj zavjesi,
gdje on vrlo jasno iznosi što se to događa u Europi.
Jedna je strana slobodna, a druga strana nije.
- Iza te linije,
svi su podvrgnuti vrlo visokoj,
i u nekim slučajevima rastućoj mjeri kontrole iz Moskve.
Churchill u sovjetskom komunizmu i staljinizmu
vidi zapravo još veću prijetnju,
nego što je nacizam bio generaciju prije.
- Ovo zasigurno nije oslobođena Europa
za čiju smo se izgradnju borili.
To je bilo kao dinamit.
Zato što je Churchill ovim preoblikovao
cijelu sliku ratnog savezništva.
On prikazuje sovjetsko carstvo
kao zloćudnu silu u svijetu.
Usput, Truman,
apsolutno se slaže s ovim govorom.
Ali za Staljina je to samo dokaz da je Churchill
huškač na rat.
Savezničke snage koje su porazile fašizam
počinju se raspadati.
Krajem 1946., Francuzi izlaze na izbore za novu vladu.
Komunistička partija dobro prolazi,
osvajajući najveći broj zastupničkih mjesta.
- S politikom Europe u stanju
izvanrednih previranja zbog katastrofe
rata, vlada veliki stupanj zabrinutosti
u Washingtonu oko država u zapadnoj Europi koje bi
mogle skrenuti u komunističkom smjeru.
Puno je nemira.
U Francuskoj se počinju održavati štrajkovi.
U Italiji se javlja veliki prokomunistički pokret.
Staljin misli da bi mogao pridobiti neke
od tih zemalja čak ni bez potrebe slanja vojske u njih.
Prema jugu,
Staljin pokušava izvršiti pritisak na Tursku
kako bi mu prepustili kontrolu nad turskim tjesnacima,
što bi omogućilo pristup Mediteranu
i Bliskom istoku.
A u Grčkoj, komunistički gerilci
i vladine snage vode neprestani građanski rat.
Ovo su države
koje nikada nisu bile smatrane ključnima
za američku sigurnost.
Sjedinjene Države nemaju povijest davanja podrške
vladama Turske ili Grčke.
Britanci financiraju grčku vojsku
i šalju oružje u Tursku.
- Ali početkom 1947. u Bijelu kuću,
stiže ovaj dokument, i to je pravi šok.
Dolazi iz britanske vlade i u njemu piše:
Već dugo vremena podržavamo Grčku
i Tursku, ali mi smo bez prebijene pare.
To je zaista važan trenutak,
gašenje moći Britanskog Carstva.
Ranih 1947-ih, više ne žele biti
ta neka velika sila na istočnom Mediteranu,
što su bili jako dugo vremena.
- [A.J.} Trumanu i
američkom State Departmentu postaje jasno da je ovo pitanje
u Grčkoj i Turskoj zapravo prijetnja
nacionalnoj sigurnosti.
Vjeruju da ako Grčka
i Turska postanu staljinizirane, one su domino-pločice,
te bi i ostatak zapadne Europe mogao pasti.
Britanci tada kažu Amerikancima:
Ako želite osigurati da ta mjesta ostanu prozapadna,
vi ćete kao Sjedinjene Države morati
upotrijebiti vojnu silu.
Eto, to je za Trumana pravi trenutak istine - pokaži se ili ušuti.
Truman je vrlo praktičan
i logičan mislilac.
On ne stupa na dužnost s nekom velikom vizijom
kakav bi svijet trebao biti.
On na neki način preuzima FDR-ov plašt i pokušava
izgraditi poslijeratni poredak prema
onomu što je mislio da bi FDR učinio.
Ali zapravo, od trenutka susreta sa Staljinom
u Potsdamu pa nadalje, počinje formulirati vlastite stavove.
Sada i Truman shvaća
da je ovo prijelomna točka.
U ovom novom poslijeratnom svijetu,
ono što se događa na drugoj strani
zemaljske kugle, može biti ključno za američku nacionalnu sigurnost.
Nakon promišljanja sa svojim diplomatskim
i vojnim savjetnicima, predsjednik Truman obraća se
na zajedničkoj sjednici Kongresa.
Vjerujem da mora biti politika
Sjedinjenih Američkih Država podrška slobodnim narodima
koji se opiru pokušajima podjarmljivanja
od strane naoružanih manjina ili kroz pritisak izvana.
Moramo pomoći slobodnim narodima da odrede
svoje vlastite sudbine na vlastiti način.
Sjedinjene Države
odmiču se od izolacionizma.
Trumanova doktrina sada je američka politika.
Trumanova doktrina je kulminacija,
što seže još do Woodrowa Wilsona,
isticanja tih američkih ideala,
postavljanja tih američkih principa,
ali ovaj put potkrijepljenih
s više moći, više sile,
jer Trumanova vizija je da će SAD podržati
bilo koju zemlju koja pruža otpor komunističkoj agresiji.
Bilo koju zemlju.
Teško je prenaglasiti
koliki dramatičan odmak za Sjedinjene Države predstavlja
Trumanova doktrina.
- Sjedinjene Države 1941. godine
su morale biti uvučene u rat.
Ali ono što Truman sad govori je,
spremni smo voditi borbu
gdje god to demokracija od nas bude zahtijevala.
Moramo poduzeti neposrednu i odlučnu akciju.
Truman traži od Kongresa,
i dobiva 400 milijuna dolara
vojne pomoći za Grčku i Tursku.
Ovo je tek početak.
To je radikalni zaokret,
ne samo u načinu kako Amerika razmišlja
o svom mjestu u svijetu,
već i radikalan pomak u onome gdje je Harry Truman postavio granicu.
Ona zapravo američku moć stavlja
u službu globalnog ideološkog natjecanja sa Sovjetskim Savezom.
Kako slabi američko-sovjetski savez,
započinje natjecanje između dviju supersila.
Europa je zahvaćena
jednom od najhladnijih zima u pamćenju.
Ljudi imaju malo hrane i bore se da im bude toplo.
Počinju očajavati zbog sporog tempa poslijeratnog oporavka.
Zapadne vlade nisu uspijevale
obnoviti svoja gospodarstva.
Poljoprivreda je uništena.
Prometna infrastruktura je uništena.
Proizvodnja je uništena.
A u tijeku je enormna izbjeglička kriza.
Tijekom rata,
došlo je do namjernog, prisilnog premještanja stanovništva.
Tako da su tu milijuni i milijuni izbjeglica
na cestama, u logorima,
u gradovima i selima koja nisu njihova.
Truman i njegovi savjetnici strahuju da je Europa
na rubu potpunog kolapsa.
General George Marshall, jedan od glavnih arhitekata
američke pobjede u Drugom svjetskom ratu, vjeruje:
Cijeli svijet sada visi o niti.
- Ono što su Truman i George Marshall,
njegov državni tajnik shvatili,
jest da je potrebno obnoviti europsko gospodarstvo.
To ne može biti samo militarizirana Trumanova doktrina,
mora postojati i način ulaganja novca
za potporu zapadnoeuropskim ili kapitalističkim državama.
Marshallov plan
je u suštini 13,3 milijarde dolara donacije
stranim vladama
kako bi pomogli tim zemljama da se ponovno izgrade,
vesterniziraju se i politički stabiliziraju.
A to bi značilo i održavanje na životu ljudi
na mjestima gdje je masovno izgladnjivanje bilo potpuno stvarno.
Stoga se to radi iz altruističkih razloga,
ali i zbog geopolitičkih.
Predsjednik Truman i George Marshall
smatraju da su najbolja garancija protiv širenja komunizma
nahranjeni trbusi, dobre škole,
uređena društva; vrste stvari
koje su moguće samo u prosperitetnoj ekonomiji.
Staljin prepoznaje kako Marshallov plan
ugrožava njegove ciljeve.
Za njega je to samo još jedan trik.
To je još jedan američki način da se pokuša podrivati
Sovjetski Savez i uvući Europu u američku orbitu.
To se prikazuje kao Staljinova tipična paranoja.
Zapravo, imao je svako pravo da ne vjeruje Zapadu.
U pravu je bio.
- Danas naša pomoć slobodnim državama Europe
pomaže u tome da se odupru tiraniji.
Staljin razumije da zapadna roba
plaćena zapadnim novcem vodi prema zapadnim vrijednostima
liberalne demokracije, otvorenog društva,
i da bi to pomoglo širenju atrakcije kapitalizma.
I da bi sve to potkopalo Staljinovu vlast.
Dakle za njega,
Marshallov plan trebalo je uništiti u korijenu.
Staljin naređuje državama pod njegovim zapovjedništvom
da odbace američku ponudu.
Staljin je vrlo jasno podvukao crtu
Ovo je moj teren, ono tamo tvoj,
i to je to.
Staljin očekuje da će zadržati potpunu kontrolu
nad državama istočne Europe koje je od Njemačke oslobodila
Crvena armija.
Ali jedna će ga zemlja staviti na kušnju.
Čehoslovačka je duboko povezana
sa zapadnoeuropskom ekonomijom.
Česi imaju razvijenu industriju.
Oni su se mogli obogatiti kroz pristup zapadnom kapitalu
koji im je nudio Marshallov plan.
Demokratski izabranu vladu
u Pragu predvodi predsjednik Edvard Beneš.
Nekoliko njegovih ministara članovi su
Komunističke partije Čehoslovačke.
Staljin vrši pritisak na Beneša da odbije američku pomoć
i tjera čehoslovačke komuniste da preuzmu kontrolu.
Sljedećih nekoliko mjeseci,
lokalni komunisti izazivaju nemire po cijeloj zemlji.
Građani Čehoslovačke
nisu baš primili na znanje
da su zapravo podređeni sovjetskoj moći.
Godine 1948., događa se komunistički državni udar
u Pragu koji ruši vladu predsjednika Beneša
i stavlja još jednu istočnoeuropsku zemlju čvrsto
u orbitu Moskve.
Sada Staljin odlučuje više ne riskirati
u istočnoj Europi, odnosno apsolutno ne riskirati.
On ne vjeruje
da će dugoročno komunizam procvjetati politički
i ekonomski i da će radni ljudi diljem
svijeta to samo prigrliti kao pravi
i znanstveni pristup ljudskoj civilizaciji.
On vjeruje u golu moć.
Diljem istočne Europe,
zgnječio je svaku pomisao na liberalizam ili slobodni govor.
Udvosručuje snagu svojeg sovjetskog sustava.
Uhićuje desetke tisuća ljudi.
Više ljudi poslano je u Gulage nakon rata
nego prije rata 1930-ih, tijekom Velikog terora.
Marshallova pomoć bitna je komponenta
američkog plana poslijeratnog oporavka za Europu.
Ali njezini uspjesi proširuju
sve dublji ekonomski i politički jaz
između Istoka i Zapada.
- Mi smo sad u bipolarnom svijetu.
SOVJETSKI MEDIJI Amerika je izronila bogatija iz rata
Žele nas vidjeti oslabljene i upravljati s nama.
Bio je to svijet rivalstva
kakvog svijet još nikad nije vidio.
- Sovjetski Savez je opetovano iznova dokazao
da mu se ne može vjerovati.
- A ovo je utrka.
To je natjecanje za primat
i u konačnici bit će to natjecanje za sigurnost.
A Berlin, bivša prijestolnica
Trećeg Reicha, nalazi se u središtu tog sukoba.
U ljeto 1948.,
milijarde dolara Marshallove pomoći slijevaju se u države
zapadne Europe.
Europa se polako,
ali sigurno vraća u stanje ekonomskog zdravlja.
Pažljivo planiranje korištenja
doznačena 324 milijuna dolara
privremeno je pomoglo Zapadnoj Njemačkoj da stane na noge.
Velika Britanija i Sjedinjene Države spajaju
svoje okupacijske zone.
Uskoro će im se pridružiti i Francuzi.
Uvodi se zajednička valuta, njemačka marka.
Staljin razumije da zapadne sile namjeravaju
uspostaviti snažnu i nezavisnu Zapadnu Njemačku.
Od samog kraja rata, Velika Britanija, Francuska,
Sjedinjene Države i Sovjetski Savez okupiraju Berlin.
Grad leži duboko unutar Istočne Njemačke kojom dominiraju Sovjeti.
Sada zamislite za nekoga tko je toliko paranoičan kao Staljin,
imati te zapadne vojske koje se kreću amo-tamo
između Berlina i zapadnih okupacijskih zona.
Ovo je izvor nestabilnosti, smetnja, on to smatra opasnim.
Staljin želi prekinuti svaki izravni kontakt
između Berlina i zapadnog dijela Njemačke.
Ne želi napraviti invaziju Zapadnog Berlina,
zato što je to objava rata.
No, ono što vjeruje da može postići je blokada Berlina.
U ovo doba Berlin je i dalje bila samo hrpa krhotina.
Imao je jako malo taktičkog značaja
za vladu Sjedinjenih Američkih Država.
Dakle, zaista nije imalo smisla
zadržavati Zapadni Berlin,
i Staljin je vjerovao
da će na kraju Zapad popustiti i povući se.
Dana 24. lipnja, Sovjeti režu sve ceste,
željezničke i riječne rute koje su povezivale Zapadni Berlin
sa Zapadnom Njemačkom.
Odjednom su vlakovi stali.
Promet između Berlina i zapadnih zona je zabranjen.
Poznati autobahni ostali su pusti,
a čak je i riječni promet kanalima bio zaustavljen.
Blokada je prekinula čak i dovod električne energije,
ostavivši bez svjetla više od 75% grada.
Truman je pragmatična osoba.
To je mogao biti onaj trenutak kada on kaže:
Nema smisla i ne isplati se spašavati ovaj grad
zato što ne znam što će to Staljin učiniti.
Ne znam koliko će to sve postati opasno.
Umjesto toga, on kaže: Mi ne idemo nigdje.
SAD i Britanija shvaćaju
da Staljin tu opipava žicu kako bi provjerio ima li struje.
Bit će tu prvi Berlin, a onda nakon toga nešto drugo.
Saveznici su stoga odlučili to područje povući kao crvenu liniju.
Imajte na umu da je to 1948.
Za Trumana, ovo je izborna godina.
Ovo su mu prvi izbori nakon rata.
To su i prvi izbori koji se održavaju u nuklearnom dobu.
Prvi izbori koji se odvijaju u vremenu raširenosti televizije.
Svestan je da su sve oči uprte u njega.
Britanci i Amerikanci si postavljaju pitanje:
Što se još može napraviti a da nije rat?
Odgovor je bio da mogu i dalje nastaviti Berlin opskrbljivati namirnicama.
Ne cestama, ne prugama, ne kanalima, već samo putem zraka.
Britanci i Amerikanci izgradili su
zračni most sve do Zapadnog Berlina.
Plan je dostavljati im avionima
sve što moderan grad potrebuje za preživljavanje.
Morali ste nabaviti hranu, ugljen za grijanje, imali ste gorivo
i sve ostale potrebne medicinske potrepštine.
Bio je to odličan primjer operacije
koja je brzinski bila provedena na terenu.
Bilo je tu mnogo raznih aviona što su letjeli danonoćno,
Bili su to isti oni britanski kao i američki vojnici
koji su uspjeli odlično organizirati logističke operacije
tokom trajanja cjelokupnog ratnog razdoblja.
Neiscrpni tok niza raznih teretnih aviona pristajao je
unutar samog Zapadnog Berlina i to svaki čas.
Ali kako bi se stiglo do grada,
morali su stotinama milja letjeti kroz
područja kojima je u potpunosti suvereno dominirao samo Sovjetski savez.
Time su odlučili prkositi Staljinu.
I ako ispunite zračni prostor vojnim zrakoplovima,
iako su nenaoružani,
morate pretpostaviti da bi Staljin mogao uzvratiti.
Dakle, imate sav taj vojni kapacitet.
Imate paranoju i strah u Washingtonu i u Moskvi.
Sve to nalikuje na dvoranu ogledala.
Dvije su zemlje uključene
u neku vrstu spirale eskalacije.
Truman sada raspoređuje desetke B-29-ica
u zračne baze u Engleskoj,
isti zrakoplov koji je bacio atomske bombe
na Hirošimu i Nagasaki.
Nuklearno oružje prestaje biti tajno oružje
i postaje javno strateško oružje.
Pritisak na Trumana u ovom trenutku je neizmjeran.
On zna da bi ovaj potez mogao biti dovoljno provokativan
da započne Treći svjetski rat.
Ali Amerikanci se nadaju
da će ovaj snažan prikaz odlučnosti potaknuti Staljina
da odstupi.
Kockaju se da Staljin ne želi Treći svjetski rat.
Nakon gotovo godinu dana
svakodnevnih međunarodnih napetosti, Staljin zaustavlja blokadu.
- Evo letimičnog pogleda na sam Berlin
dok su prvi vlakovi i vozila kretali noću.
Sve rute
koje povezuju Berlin sa Zapadom ponovno su otvorene.
Ograničenja unutar Berlina između sovjetske zone
i američke, britanske i francuske zone također su ukinuta.
Staljin je postavio izazov pred Zapad.
Ispitivao je Zapad.
Morao je znati koliko daleko može ići.
No zapravo, Truman je prihvatio izazov.
I na kraju je Staljin bio taj koji je popustio.
Dok se odnosi između Sjedinjenih Država
i Sovjetskog Saveza nastavljaju pogoršavati,
zapadne vlade planiraju
osigurati kolektivnu sigurnost
protiv moguće sovjetske agresije.
Kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez
izgledali kao da su na rubu rata,
postalo je očito
da Sjedinjene Države ne mogu ovo nastaviti rješavati ad hoc,
posrćući iz krize u krizu.
Poslijeratni put koji je FDR predvidio
bio je onaj u kojem bi Ujedinjeni narodi
pomogli u rješavanju sporova i upravljali mirom.
Ono što nije uspio u potpunosti predvidjeti
bilo je to da će borba protiv njegovog bivšeg saveznika, Sovjetskog Saveza,
postati definirajuća sila tog doba.
Predstavnici iz Europe, Kanade
i Sjedinjenih Država sastaju se u Washingtonu kako bi raspravljali
o formiranju novog vojnog saveza,
Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, NATO-a.
Ideja je stvoriti
ono što vojni stratezi nazivaju odvraćanjem.
To je savez stvoren kako bi se osiguralo
da Rusi znaju da ako napadnu jednu državu
u savezu, teoretski bi se mogli suočiti s ratom
protiv svih država u tom savezu.
NATO je stvoren kako bi držao Amerikance unutra,
Ruse vani, a Nijemce dolje.
Ono što Harry Truman čini
s Marshallovim planom, s Trumanovom doktrinom,
s NATO-om, uspostavljanje je infrastrukture odvraćanja
kako bi se pokušao obuzdati komunistički utjecaj.
- Ako je išta neizbježno
u budućnosti, onda je to volja naroda svijeta
za slobodom i za mirom.
Ali svijet će upravo prijeći prag
s kojeg nema povratka.
U prikladno pustom krajoliku,
Sovjetski Savez se priprema testirati svoju prvu atomsku bombu.
Lavrentij Berija, Staljinov svojevrsni mega-menadžer,
dolazi nadzirati iz male kolibe
usred ničega.
Nevjerojatno je nervozan.
Ako ne uspije, njegov je pad vrlo vjerojatan.
Promatra sa sigurne udaljenosti.
Test je uspješan.
Staljin je presretan i osjeća olakšanje.
Sada je ravnopravan sa Zapadom,
i više ga ne mogu maltretirati.
Nakon perioda u kojem se Staljin mučio
kako bi uhvatio korak s Amerikom,
opet se vratio u igru.
Truman je igrač pokera,
i tih godina nakon rata,
uvijek je imao asa u rukavu.
On je imao bombu, Sovjeti nisu. Te je sigurnosti nestalo.
Nije bilo povratka.
Imate dvije supersile,
dvije nuklearne sile koje su okrenute jedna prema drugoj širom
svijeta, i odjednom je svijet
puno manje stabilan.
- Učenjak iz 18. ili 19. - stoljeća rekao bi, oh,
imat ćete rat između tih dviju sila.
To je neizbježno, zar ne?
Jer to su dvije velike supersile.
Ali atomsko oružje mijenja stvari.
Ako se Sovjeti i Sjedinjene Države ne mogu natjecati
u vojnom smislu izravno
zato što je to preopasno,
pa, onda se natječete neizravno.
Nakon 1949.,
uslijedit će jedan rat za drugim:
veliki ratovi, mali ratovi, gerilski ratovi,
posrednički ratovi između dviju supersila.
Ali ono što se nije dogodilo je onaj veliki.
Nije bilo Trećeg svjetskog rata,
općeg rata na globalnoj razini
koji uključuje nuklearno oružje.
Drugi svjetski rat započeo je u svijetu koji bi
bio prepoznatljiv 50 godina ranije.
Završava u svijetu koji ne bi bio prepoznatljiv
nikome, a sve zbog cijepanja atoma.
Moralni i filozofski temelji koji su omogućili
Saveznicima da trijumfiraju u Drugom svjetskom ratu,
uvažavanje pojedinca,
podrška dostojanstvu svih naroda,
sklonost demokraciji,
već gotovo cijelo stoljeće omogućuju nam da živimo
i napredujemo u svijetu u kojem je Armagedon uvijek nadohvat ruke.
No, on nije došao,
ponajviše zato što smo učinili pravu stvar.
- Drugi svjetski rat mijenja sve.
Nacionalne, političke, pa čak i moralne granice iznova su iscrtane.
Ono što je prije rata bilo nezamislivo sada je dio
samog tkiva života.
Sukob koji slijedi, Hladni rat,
donosi još teže posljedice,
jer sada, po prvi put u ljudskoj povijesti,
svijet bi doslovno mogao uništiti sam sebe.
Jedan rat zamijenjen je drugim i svijet ostaje na rubu.
Kao što je predsjednik Dwight D. Eisenhower primijetio,
jedini način da se pobijedi u idućem svjetskom ratu jest da ga se spriječi.
Obrada Titla: Fric53nja
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.