Original subtitles

Lipanj 1946. Novost je odjeknula u veleposlanstvima SSSR-a

u Francuskoj, Bugarskoj i Jugoslaviji.

Svi bivši podanici Ruskoga Carstva koji su otišli u egzil poslije 1917.

mogu dobiti sovjetsku putovnicu!

Novi sovjetski građani mogu se vratiti u SSSR.

Tisuće ljudi krenule su kući.

Bili su to posljednji od trideset milijuna putnika

koje je pet strašnih ratnih godina potjeralo na europske ceste.

ISTOK-ZAPAD

Za nekoliko sati vratit ćete se u rodnu zemlju.

Napustili ste je prije trideset godina, no ona je uvijek ostala u vama.

Danas vas sve treba.

Treba ponovno izgraditi zemlju. Platili smo ovaj rat više nego itko.

No ujedinio nas je u borbi protiv fašističkog neprijatelja.

Zato vam sovjetska vlada otvara vrata i velikodušno vas prima!

Ne zanima je vaša prošlost. -Preozbiljan si, Sergeju Vasiljeviču!

Pijmo! Pjevajmo!

Neka vlasnik putovnice s najmanjim brojem održi zdravicu!

Smijem li ja sudjelovati? Mene je deportirala francuska policija!

Znate li komu su dali sovjetsku putovnicu broj 1?

Pravoslavnom patrijarhu u Parizu!

Koji je broj vaša putovnica? -2002. -2002.

Moj sin Leonid ima putovnicu broj 2003.

Budite popustljivi prema njemu. Loše govori ruski, i to s naglaskom.

A ti, doktore, koji si broj? -17. -17!

Znači, ti ćeš govoriti!

Želim zahvaliti svojoj supruzi.

Marie, zamolio sam te da pođeš sa mnom i ti si pristala.

Bez oklijevanja ćeš napustiti svoju obitelj, prijatelje i zemlju.

Zbog toga i još mnogočega...

Volim te i divim ti se.

U tvoje zdravlje!

Je li istina to što kaže vaš muž?

Očito ste hrabra žena.

Dragi sunarodnjaci! Dobro došli u Odesu!

Dobro došli na sovjetsko tlo, na tlo zemlje pobjednice

u kojoj pod vodstvom druga Staljina, mudraca među mudracima,

svi narodi žive poput obitelji, ujedinjeni i sretni!

Bože! Evo me napokon u Rusiji!

Rusijo! Zemljo moja!

Putnici se dijele u dvije skupine. Evo popisâ.

Kozlov Sergej Vasiljevič. -Ovamo!

Kozlov Leonid Sergejevič. -Onamo!

To je moj sin! Treba ići sa mnom!

Liona, bez brige!

Ovo je nesporazum! Brzo ćemo to riješiti!

Stoj!

Stoj! Pucat ću!

Rekla sam vam istinu.

Došla sam s mužem. Francuskinja sam i imam francusku putovnicu.

Jeste li ludi? Što vam je?

Znamo da radiš za tajne službe svoje zemlje. -Gluposti!

Želim razgovarati s francuskim veleposlanikom!

Razgovarat ćeš ti s engleskom kraljicom.

Već te dugo pratimo, Golovine. Navodno si dobar liječnik.

Dat ćemo ti posao i smještaj. -Gdje mi je supruga?

Zaboravi suprugu. Nema ovdje što raditi. Izabrat ćemo ti Ruskinju.

Rekao sam mu da ćemo mu naći Ruskinju, ali ne želi!

Žena ti je špijunka, Golovine. -Šalite se? -Ni govora.

90% emigranata koji se vraćaju u Rusiju imperijalistički su špijuni.

Dopustit ćemo ti da zadržiš sina.

Gdje mi je žena? -Ne uništavaj si budućnost. Vjerujemo ti.

Zaista želiš svoju ženu?

Onda ćemo prvo razgovarati.

Gdje je Serjoža? -Brzo će nam ga dovesti.

Odlazite. -Kamo?

U Kijev.

Dovodim vam nove sustanare. Francuzi su.

Reci im da sam ja ovdje glavna.

Imamo stroga pravila. -Govorim ruski.

Hvala. -Molim.

Tko su ovi? -Francuzi, kažu.

Dobar dan. Petrov. -Aleksej. Moja žena Marie i sin Sergej.

Dobro došli! Došli ste nam u posjet? -Ne, ovdje ćemo stanovati.

Vaša žena govori ruski? -Naučit će.

Ako vam išta zatreba, obratite mi se. -Saša, idi po kruh!

Ovo je ključ od ulaznih vrata.

Bit ću jasna da poslije ne bude nesporazuma.

Kažem to ponajprije radi nje. Prevodite joj. Idemo.

Ovdje živi pet obitelji, a vi ste šesta.

Svima nam je u interesu da poštujemo pravila.

Ovdje živi pet obitelji. Moramo se držati pravila.

Ovaj stol pripadao je prethodnim stanarima.

Sad je naš.

Ovo je kupaonica. Naš je dan četvrtak. Tad ćemo prati rublje.

Ne smijemo ostavljati upaljeno svjetlo u zahodu.

Mama, sviđa ti se ovdje?

Kakav mora biti putnik? -Jak i hrabar. -Bravo, sine.

Možeš li do kraja presvući krevet? Odmah se vraćam.

Nisi mogao znati. Nitko nije mogao znati.

Nećemo prihvatiti ovaj smještaj. Otići ćemo.

Ne mogu nas silom zadržati.

Ne mogu ovdje živjeti. Ni ti ni Serjoža.

Sve ćemo učiniti da se vratimo u Francusku.

Čak se i iz zatvora može izaći.

Oprosti mi.

Na tim sam strojevima radila šest godina. Znam da od njih boli rame.

Sve sam razumio. A ovaj zrak koji udišu?

Kako to rješavate?

Postavit ćemo prskalice za vodu da prašina pada na tlo.

Tako to rade u Francuskoj.

Baš me briga za tvoje priče o Francuskoj!

Znamo mi kako ondje iskorištavaju radnike!

Tu si da radiš, a ne da sve mijenjaš.

Odgovoran sam za zdravlje 2000 vaših radnica. Shvaćam to ozbiljno.

Francuskinjo! To nije tvoj stol! -Oprostite.

Ostavi je na miru, pijanduro!

Zašto ste došli? Zar niste znali kako živimo? -Govorite francuski?

Govorila sam ga. Guvernanta mi je bila Francuskinja.

U ovom istom stanu...

Ali u drugome životu.

U vaše zdravlje.

Pjevajte sa mnom. Znate riječi. Idemo!

Zašto ste prestale pjevati? Dobro vam ide.

Gđo Marie, želite li kupiti šubaru?

Ne, hvala.

Dat ću vam po dobroj cijeni!

Koliko ih je stajala, mogli bi vam je i darovati. -Ukradene su? -Nisu.

Imaju dobavljače na svakom uglu. Pokupi te šubare i odlazi!

Oprezno, bakice. Previše pričaš. -Dosta. Odlazi!

Žive u mojoj dječjoj sobi. Vi ste u majčinu glazbenom salonu.

Uvalili ste se u govna. Na vašem mjestu zaboravila bih Francusku.

Dobra večer.

Votkica! -Juha mi se skuhala.

Idemo! -To je nesporazum, Sašice. Uskoro ću se vratiti.

Svakako nastavi s plivanjem. U tome je tvoja prilika!

I molim te, nemoj ih ljutiti!

Bako!

Sašice moj!

Jesi li član omladine Komunističke partije? Čuješ li me? -Jesam.

Onda se saberi. Smiri se.

Dobro je. Sabrao si se.

Saša, što se dogodilo?

Tko je to bio?

Što se dogodilo? -Prijavili su je. -Zašto?

Vaša je žena kriva. Moja baka nije smjela s njom razgovarati.

Optužit će je za špijunažu.

Stranci ste. Motre vas! Odlazite!

Ostavite nas!

Dobar dan. Molim vas...

Trebala bih adresu Ministarstva unutarnjih poslova.

Unutarnjih poslova? -Da.

Želite otići onamo? -Da.

Dobro.

Dobro! Pričekajte me.

Idem s vama autobusom.

Halo? Tvornica Crvena zastava?

Trebam doktora Golovina.

Golovina! Da!

Ne smijemo ostati ovdje. -Pratio si me?

Pusti me! -Brzo!

Tko ti je rekao da sam ovdje? -Dođi! -Pusti me!

Alekseju!

Sve je u redu. Nije to ništa.

Pođite s nama u ambulantu. -Ne, hvala. Sve je u redu. Liječnik sam.

Pokret!

Što je htjela strankinja? -Ništa. Zabunila se.

Što te spopalo? -Ne mogu više čekati. Trebao si ovo davno učiniti.

Ako zatražimo da odemo, osuđujemo režim. Želiš u logor?

Da Serjožu odvedu u sirotište? -Ne mogu nas silom zadržati!

Moraju me primiti! -Ne govori francuski, gledaju nas. -Pa što?

Dogovorili smo se da ćemo se vratiti ako ne bude išlo!

Želim se vratiti u Francusku.

Umrijet ćemo ovdje, Alekseju. Ja ću umrijeti!

Želim otići odavde!

Pusti me! Želim otići!

Ne mogu više! Pusti me!

Ne mogu više!

Izvući ćemo se.

Potrajat će, ali imaj povjerenja u mene.

U međuvremenu moramo ovdje živjeti.

Irina, bravo! Slobodna si.

Tolja, ukočen si. Trebao bi utjelovljivati sovjetski ideal.

Svi će te gledati. Kao mokra krpa si. Što je to?

Ovako!

Ovo nije moja košulja. Opet je sve pomiješala!

Ova je moja.

Zakasnili ste s ulaskom na scenu!

Morate biti na pozornici čim završi zbor. -Francuskinja je kriva!

Dobar dan, mila. Umorna si?

Moraš jesti. Ne vjeruju ti jer si strankinja. Ali sve će biti dobro.

Vrlo si lijepa.

Pisma odlažu kamo se sjete!

Sad sam ja glavna pa moram na sve paziti.

Zbilja se divno brinete za nas. -Trudim se. Ali s vama je lako.

Dobro ste odgojeni. Sve razumijete.

Kupio sam paštetu. Hoćete?

Hvala.

Nisam znao ni kamo su je odveli.

Nisam je smio vidjeti. Umrla je sama.

Znala je da je voliš i da misliš na nju.

Više nitko neće doći?

Što je to, mama? -Mjesto bake Anastasje.

Nismo dugo poznavali Anastasju Aleksandrovnu,

ali jesmo dovoljno da shvatimo

da je bila iznimna, dobra i velikodušna žena.

Pijmo za spokoj njezine duše. Neka joj je laka zemlja!

Zdravo.

Ovo su novi stanari.

Ali nemamo slobodnih soba!

A soba Vasiljeve? -Ondje živi njezin unuk Saša!

Muž mi je u ratu izgubio nogu. Zaslužili smo moderan smještaj!

A gdje će on stanovati?

Da mu to učinite na dan bakina pogreba!

Što će biti s njim? -Živjet će u domu.

Ne idem u dom!

Smiri se, Saša. To je pogreška. Sve ćemo srediti.

Ja sam odgovorna za stan, a nitko mi ništa nije rekao!

Imam sve dokumente. -Mir!

Što se događa? -Saša nema prava na sobu. Mora ići u dom.

Može zasad stanovati kod nas.

Ove knjige je baka često čitala.

Tako me je naučila francuski.

Za vas su. -Za mene?

Hvala.

Želio bih ostati nasamo.

Vasiljev! Dolazi ovamo!

Znaš li koji ti je rezultat?

Gori nego prije godinu dana! Pet sekunda više!

Izbačen si iz ekipe.

Promatram te. Navodno pušiš i piješ!

Imaš dara, ali uvijek ćeš biti samo govno koje pluta!

Umrla mi je baka. -Meni su obje umrle!

Gubi se, Vasiljev! Da te nisam više ovdje vidio!

U vodu, djevojke!

Držao si zatvorene oči. Cijelo vrijeme.

Zaboravio sam gdje sam.

Zajedno smo.

To nikad ne zaboravljam.

Najviše mi nedostaje to što te ne mogu imati samo za sebe.

Kao kad smo potpuno slobodni i ti si tako lijepa.

Nas dvoje zajedno. Sami na svijetu.

Saša! Jesi li pio?

Jesam, ali ne puno.

Opet si išao k njima?

Trebao bi se vratiti plivanju. -Izbacili su me iz momčadi.

Ne treba ti momčad da bi plivao.

Ako imaš dara, moraš biti uporan. -Ponašate se kao da sam dijete.

Kad se ponašaš kao dijete. Idi spavati. Sutra ćemo razgovarati.

Ne mogu spavati. Već noćima ne spavam.

Mislim na baku. I na svoje roditelje.

Više im se ne sjećam lica.

Zajedno su ih uhitili i osudili.

Bio sam još malen. Baka mi godinama nije rekla da su mrtvi.

Primao sam pisma koja je ona pisala.

Zašto su ih uhitili?

Nikad ne znaš razlog.

Marie... I ja želim otići iz ove zemlje.

Zašto mi to kažeš? -Čujem vas kako noću razgovarate s Aleksejem.

Ni vi ne možete spavati. Čuo sam vas kako plačete.

Nemojte me se bojati. Želim vam pomoći.

Drag si, Saša.

I ja želim tebi pomoći. -Pričajte mi o Francuskoj.

Jesi li dobro?

Radim ovo samo zbog vas.

I zbog sebe.

Zbog nas.

Plivat ćeš bolje od ostalih jer ćeš se boriti sa strujom.

Doktore, vruće je! -I treba biti vruće. Hajde.

Idete li kad u kućne posjete?

Dobar dan. Još pet minuta.

Dobar si liječnik, Alekseju.

Svi mi to znamo.

Ali oni na vrhu pitaju se

jesi li dostojan građanin svoje zemlje.

Prestani. Saša, ideš li? Odluči! -Nemam što odjenuti.

Biraj. Hajde! -Ne živciraj se. Imamo vremena.

Auto će doći po nas za pet minuta. -Kakav auto? -Nine Fjodorovne.

Tvoja direktorica dolazi po nas? -Da.

Sjajno izgledaš! Svi izgledamo sjajno!

Dragi sugrađani!

Večeras smo se okupili radi velikoga događaja.

Vidjet ćemo predstavu drame Marija Tudor Victora Hugoa.

Gdje je tata? -Ne znam.

Ulogu Marije Tudor tumači velika francuska glumica.

Gabrielle Develay.

Važno je da Socijalistička Republika Ukrajina pokaže...

Alekseju!

U sutrašnjim novinama pojavit će se tvoja fotografija.

Bit ćeš drugima primjer. To je za tebe velika čast.

I za mene.

Prepuštam riječ čovjeku

koji je dugo živio u Francuskoj i govori taj krasni jezik.

Drug Golovin, glavni liječnik ambulante tvornice Crvena zastava.

Dragi francuski prijatelji, dragi sugrađani.

Prvo bih želio zahvaliti kijevskim gradskim vlastima,

sovjetskoj vladi i Komunističkoj partiji.

Dopustili su mi da se vratim u domovinu,

dali su mi posao u službi naroda i prihvatili moju suprugu i sina.

Voliš me, zar ne?

Voliš samo mene?

Reci mi to ponovno, tim pogledom.

Mi, jadne žene, nikad ne znamo što se događa u muškome srcu.

Tvoj je pogled nevin i iskren.

Bio bi zločin pomisliti da te rajske oči varaju.

Imaš oči anđela ili vraga.

Velika nam je čast ugostiti tako cijenjene glumce.

Nama je to veoma važan događaj. -Čekaju nas.

Ne idem na vaše primanje.

Ja sam htjela na ovu turneju SSSR-om iz političkih razloga.

Dobila sam veoma oštre kritike, a nastavit će se i kad se vratim.

Postavljat će mi pitanja na koja namjeravam odgovoriti.

Došla sam upoznati ljude, razgovarati s njima!

Primanja nemaju veze sa životom. Dužnosnici, govori, cijeli cirkus!

Čuli ste kako vam plješću. Bili su oduševljeni!

Oduševljenje na zapovijed i sale koje se pune pod prisilom!

Nije bilo ni pet gledatelja koji su imalo znali francuski!

Vodite me u restoran! -Najbolji su restorani samo za članove Partije.

Možemo u kolodvorski bar s pijancima. -Odgovara mi!

Hitno je! Oprostite, jedino ovako mogu razgovarati s diplomatom.

Nije ni vrijeme ni mjesto.

O tome mi ovisi život! I život mog muža i djeteta!

Kažem vam da je nezgodno... -Dođite!

Ostanite tu. Čekajte da se vratim.

Takav problem rješavajte u veleposlanstvu.

U Moskvi je, a ja onamo ne smijem! Zatočena sam ovdje!

Želim otići iz ove zemlje! Pomozite mi!

U ovom je pismu službeni zahtjev. -Imate li francusku putovnicu?

Nemam, uništili su mi je. -Znači da ste sovjetska državljanka.

Zahtjev morate uputiti vlastima svoje nove zemlje.

Nemate pravo tako razgovarati sa mnom! -Ne mogu uzeti pismo.

Ovo je bezumno! Vidite da govori istinu!

Dajte mi pismo. Ponijet ću ga sa sobom.

Ništa nećete postići. Nitko neće intervenirati.

Molim vas, vratite mi ga.

Ja sam Aleksej Golovin. Moja obitelj zadovoljna je životom ovdje.

Nemamo razloga tražiti pomoć. Vratite mi pismo!

Vi mi ga niste dali. Ne moram ga vama vratiti.

Idite sad. Moram se presvući za primanje.

Shvaćaš li koliko riskiraš?

Riskirat ću koliko treba da odem! S tobom ili bez tebe!

Alekseju... -Nemojmo razgovarati.

Daj mi ruku.

Tvoja tvrda francuska glava ne želi shvatiti u kakvu smo položaju.

Dobro shvaćam što se događa i tko si postao. -Pokušavam vas spasiti.

Tako što zahvaljuješ našim tamničarima?

Što si mislio? Izdao si me!

Svi koji su se s nama vratili ubijeni su ili zatvoreni.

Svi osim nas!

Da tebi i Serjoži spasim život, radim što traže.

Radit ću i dalje!

Nemam izbora, Marie.

A ti me optužuješ umjesto da mi pomogneš.

Svako jutro kad ustanem, svaku večer kad se vratim kući...

U očima ti vidim samo osudu!

Ne mogu to više podnijeti!

Više ne želiš ni voditi ljubav u ovoj sobi. Dosta!

Zaveži! Smrdljivi intelektualče!

Prošli tjedan sam spavao s Olgom.

Ona me gleda drukčije.

Gubi se, Alekseju.

Izlazi iz ove sobe.

Gubi se!

Marie, otvori mi!

Marie, trebam svoje cigarete!

Posvađao si se sa ženom? Ne pušta te u sobu?

Dva mjeseca poslije

Hvala.

Znači, vi ga trenirate?

Napreduje li? -Da.

Ovdje je svaki dan. -I ja sam davno ovamo dolazio plivati.

Bio sam siguran da neće odustati.

Recite Saši da ga čekam na bazenu. Voda je mnogo toplija.

Saša!

Mali! Jesi li dobro? -Jesam.

Otvoreno je! -Dobro jutro. -Zdravo!

Hoćeš li ručati s nama? -Već sam jeo s mamom.

Nikako da riješim jedan zadatak.

Bolje da ga sâm riješim.

Zašto nisi jučer navratio? -Zaboravio sam.

Što ćeš danas raditi? -Čekam Sašu. Odvest će me u park.

Mama ide s vama? -Ne znam.

Zdravo onda. -Oho!

Rekao sam ti da se tako ne ponašaš pred mojim sinom.

Dobro zna kakav odnos imamo.

Ja sam jednostavna žena.

Sretna sam što si uz mene.

Želim da uvijek budeš.

Evo pisma za tvoju ženu.

Pročitala si ga? -Nisam, na francuskom je.

U djetinjstvu su me naučili

da ne smijem čitati tuđu poštu.

Imali smo veoma različito djetinjstvo.

Sve je u redu, ali trebali biste se odmoriti.

Ne znam se odmarati.

Ja sam kao ti: volim dobro obavljen posao.

Alekseju... -Da?

Povjerit ću ti tajnu: odlazim iz tvornice na mnogo važnije mjesto.

Čestitam! Nedostajat ćete nam.

Postavit ću te na mjesto šefa odjela u bolnici

kakvu u Francuskoj nisi vidio.

Možemo ti osigurati dvosobni stan.

Budi u njemu s tom... Olgom.

Ima dobre preporuke. -Već su vam podnijeli izvještaj? -Naravno.

Ali za taj stan moraš se odreći smještaja koji su ti dali.

Ne mogu. Ondje mi žive žena i sin.

Rastani se i zadržat će sobu.

Brzo odluči. -Nina Fjodorovna...

Volim svoju ženu.

Ne mogu im reći da voliš svoju ženu,

ali živiš s drugom!

Tako to Francuzi rade!

Bilo bi bolje da se rastaneš.

Sretno vam bilo!

Ne pišite mojoj ženi.

Zdravo! -Zdravo!

Zamolila sam te da doma govoriš francuski. -Ja želim da govori ruski.

Rekla sam da prije napišeš zadaću. -Skoro sam gotov.

Ja sam kriv, kasno sam se vratio. Gdje si ti bila?

Još ti treba otac?

Moramo razgovarati. -Sve smo si rekli.

Želim opet živjeti s vama. -Prekasno.

Požurite se!

Počele su kvalifikacije za prvenstvo Europe.

Komisija će doći u Kijev za tri tjedna. Uzet će samo vrhunske.

Od večeras svi stanujete u domu i pojačat ćemo treninge!

Prvenstvo će se održati u nekoj zapadnoj zemlji. Ondje nas preziru.

Reci mi još jedanput. To su najljepše riječi na svijetu.

U Beču u Austriji.

Zvuči lijepo poput Pariza.

Nisam još uspio. Prvo moram proći na kvalifikacijama. -Proći ćeš.

Sigurna sam.

Zašto? -Jer nemaš izbora.

Jer nemamo izbora.

Ako uspiješ doći do Beča, idi u Francusko veleposlanstvo.

Zaštitit će te i poslati u Francusku. Vidjet ćeš moju obitelj.

Ne znaju ni jesam li živa. Zajedno ćete otići onoj glumici.

Sigurno me nije zaboravila. Pomoći će vam.

Ako stignem u Francusku, možda ti neću moći pomoći ili će potrajati.

Nemam što raditi u Francuskoj ako si ti tu.

Natjecatelji se pripremaju za utrku!

Na startne pozicije!

Saša!

Vasiljev je u četvrtom traku?

On je tvoj štićenik?

Što je tebi? Jesi li vidio njegov dosje?

Svi članovi njegove obitelji neprijatelji su naroda!

Što ste sad smislili?

Aha!

Ukrali ste kokoši? -Ne, same su došle za nama!

Kamo ćeš, susjedo? Tako si lijepa! -Na Bojkov rođendan.

Za Serjožu.

Za gđu Marie! -Ne. -Da!

Posuđujemo ti. Vratit ćeš sutra.

Naslijedili smo je od bake.

Hvala.

Četiri puta. Za tebe je. -Otvori! To je Saša.

Sigurno imaju nešto tvoje veličine!

Pospremi stvari, dragi. Večerat ćeš.

Ako Saša ode na prvenstvo, ti nećeš otići?

Neću otići.

Ostat ću s tobom.

Uvijek ću biti uz tebe.

Daj Serjoži večeru. Nemoj da kasno legne. -Kamo ideš? -Izlazim.

Kasno ćeš se vratiti? -Sigurno.

Spremaš se? Prvače!

Nisam još. Reći će mi u zadnji čas.

Drugovi! Ovo je naš dar!

Drugovi! Za tebe, Pavle Ivanoviču! Za naše prijateljstvo!

Za prijateljstvo!

Nazdravimo.

Nas dvoje smo stvorili izvrsnog sportaša.

Treba to zaliti! Imam dobru vijest.

Prošao si kvalifikacije.

Morao sam se boriti za tebe. Zato se nadam da nećeš raditi gluposti.

Jasno da neću! -Što god ti napravio, ja ću platiti. Shvaćaš?

Naravno. -Imam povjerenja u tebe.

Oprostite, momci! Marie...

Hvala što ste tako brzo došli.

Što je bilo? Što se dogodilo Saši? -Nije otišao u Beč.

Prije polaska pomno sam mu pregledao stvari.

Pisma za moju obitelj. To nije zločin. Gdje je Saša?

Odjednom je htio osobno odnijeti vaša pisma?

Recite mi! Gdje je?

Poslali su ga u sportski kamp na Crno more.

Onamo šalju najbolje sportaše. Vidjet ćemo koliko će izdržati.

Sad ga pustite na miru, Marie.

Sam je odlučio. Više ne želi da utječete na njega.

Bila su to ispunjena, divna, čarobna tri dana.

Pravi medeni mjesec.

Bili su u hotelu Boulogne u luci.

Živjeli su ondje, zatvorenih kapaka, zatvorenih vrata.

Cvijeće je bilo razasuto po podu, a sladoled su im donosili od jutra.

Predvečer bi natkrivenom barkom pošli večerati na neki otok.

Plovili bi među ukotvljenim brodicama.

Buka grada neprimjetno se udaljavala.

Razvezala bi šešir te bi pristali na otok.

Legli bi na travu

i ljubili se daleko od tuđih pogleda, pod topolama.

Željeli su poput Robinzonâ ostati živjeti na tome mjestu

koje im se u njihovu blaženstvu činilo najljepšim na svijetu.

Kamo se žuriš? -Idem u kupnju. -Dućani su zatvoreni.

Pusti me! Pusti me!

Moj te se život više ne tiče! Tvoji ti nadređeni to nisu još objasnili?

Odakle to pismo? Neki ga je čovjek stavio u sandučić. Prijavit ću te!

Pogriješit ćeš! Ugledan sam član Partije.

Tko će povjerovati ljubomornoj ženi? Vidjet će da mi se osvećuješ!

Bilo bi bolje da se odseliš.

Želiš me izbaciti iz moga stana?

Tražit ću da ti daju drugu sobu.

Znam zašto si sa mnom! Kako ne bih nadgledala tvoju ženu!

Kad ti više nisam trebala, napustio si me!

Gade! Čuješ li me?

Ti si gad!

Četiri puta. To je za nas!

Nemoj se zabrinjavati zbog mene, mama.

Dobro mi je ovdje.

Imamo gosta.

Zdravo, Saša!

Mogao si nam pisati. -Treniram po cijele dane.

Dar! Naslijedili smo od praujaka.

Sjedni. Tata nam je skuhao juhu!

Kako si? Narastao si!

Kao što kažu na radiju, život je sve jeftiniji i sve veseliji.

Vratit ćeš se živjeti u Kijev? -Ne, dobio sam jednodnevni dopust.

Hvala svima.

Idem na groblje. Ideš sa mnom?

Nikada te neću zaboraviti, bako.

Uvijek ću se sjećati onoga što si mi govorila i što si me naučila.

Otići ću, Marie. Pobjeći ću na Zapad.

Kako? -U Odesu dolaze teretni brodovi sa Zapada.

Stupio sam u kontakt s turskim kapetanom. Već je odvodio ljude.

Koliki su izgledi da uspiješ? Jedan prema deset, petnaest?

One koje uhvate strijeljaju na mjestu? -Uspjet ću.

Ti ćeš doći za mnom. -Ne čini to! Stavljaš život na kocku.

Tako si se promijenila!

Postala si dobra ženica druga Golovina. Više te ne prepoznajem.

Oprosti. Govorim to iz ljubomore.

Ne, imaš pravo.

Moraš mi pomoći.

Treba mi novca. -Pokušat ću.

Moraš mi ga donijeti onamo. Više ne mogu napuštati Odesu.

Nemam dozvolu za putovanje. -Zbor putuje onamo za tri mjeseca.

Traži Bojka da te povede.

Na sve si mislio. Sve si isplanirao. -Ti si me to naučila.

Upornost. Sloboda pod svaku cijenu i upornost.

Je li fino? -Jest.

Takvih nema u Francuskoj? -Ne sjećam se.

Možeš li nešto prodati za mene? -Ne bavimo se time.

Ovisi što. Da vidim.

Odakle ti? -Od bake.

Zadrži ga. To je djelić Francuske. -Treba mi novac.

Volim te!

Tko će ga uhvatiti? Mir!

Molim te, ne idi. -Neće me biti samo deset dana.

Već dvije godine nisam bila izvan ovoga grada i stana.

Pričekaj. Ići ćemo na Krim svi troje. -Prestani. Neću otkazati putovanje.

Znam zašto ideš u Odesu. Što mutiš sa Sašom?

Jeste li ljubavnici?

Nismo. -Mogu te spriječiti da odeš.

Ako to učiniš, napustit ću te.

Jesmo li se dogovorili? -Jesmo.

Vi ste Marie Golovina? -Da. -Pred ulazom vas čeka neki mladić.

Kaže da vam je rođak. -Dobro.

Hvala.

Brod je ovdje. Jako sam se bojao da nećeš doći.

Nemam puno vremena prije predstave. Idemo?

Nitko vas nije pratio?

Donijeli smo novac.

Ne mogu vas povesti. Nestao je carinik koji vas je trebao provesti.

Uhićen je? -Ne znam.

Pooštrili su nadzor. Noćas se pucalo.

Odlazite. Kao da se nikad nismo vidjeli.

Čekajte! Saslušajte me!

Promatrao sam teretne brodove kako izlaze iz luke.

Idu prema jugozapadu.

Na obali ima puteljak koji se s litice spušta do mora. -Ne mogu prići.

Ali ja mogu otplivati do plutača.

Od obale do plutača ima desetak morskih milja.

Trebat će mi samo pet-šest sati plivanja.

Nećeš to moći! -Nitko to nikad nije učinio.

Ja sigurno mogu. -To je ludost!

Ako za šest sati doplivate i ako vas uspijem primijetiti u mraku,

spustit ću čamac i ukrcati vas. Ali neću vas čekati.

Imate li novac? -Neće te ukrcati. Samo želi novac!

Nemoj, Saša. To je samoubojstvo.

Preklinjem te. -Riskirat ću što želim. To je moj život.

Daj mu novac. -Ne dam.

Daj.

Moram ići.

Nemoj tako otići!

Radim to zbog tebe. Zbog nas.

Pomozi mi. Pogledaj me.

Marie, gdje si bila? Nisam te doveo u Odesu da šećeš!

Treba raditi, Marie Golovina. Nismo na praznicima.

Marie Golovina!

Prepoznaješ li me? -Da.

Zašto te Bojko poveo? -Pitajte ga.

Ostavila si muža i sina?

Imaš ljubavnika među zborašima?

Pukovnik, možda? -Dosta mi je vaših insinuacija!

Pustite me da radim!

Druže Pirogov!

Marie, pomozi mi! Gdje je Marie?

Kolega iz Kijeva dobar je policajac.

Nije jako pametan, ali ima uredne dosjee.

Reći ću ti što mislim.

Došla si u Odesu vidjeti plivača Sašu Vasiljeva.

Nije ti rođak, nego ljubavnik.

Slušam te. -Nemam vam što reći.

Kad sazna da ste me uhitili, puk. Bojko će... -Ne može ti pomoći.

Nazvat ćemo sportski kamp.

Poslat će nam tvog Vasiljeva.

Progovorit ćeš, kurvo!

Gdje je?

Gaduro! Francuska kurvo!

Govori! Razveži jezik!

Progovorit ćeš! Ubit ću te!

Mjesec dana poslije

Marie. -Nemate pravo komunicirati. Žena vam je imperijalistička špijunka.

Trebao sam je likvidirati prije dvije godine. -Za što je optužujete?

Poznajete li Sašu Vasiljeva?

Vaša ga je žena zavela i napunila mu glavu propagandom.

Pokušao je pobjeći njezinu utjecaju, ali je išla do Odese.

Organizirala je njegov bijeg putem turske mreže kojom upravlja CIA.

Na kraju se mladić utopio! Odgovorna je za njegovu smrt.

To su gluposti. Moja je žena nevina. -Potpisala je priznanje.

Istina je da si potpisala?

Što su ti učinili?

Ne vjerujem vam. -Ne vjeruješ mi?

A što je ovo?

Ovo je Vasiljev kraj sestre vaše žene!

Zašto ste rekli da je mrtav? -Za sve bi bilo bolje da jest!

U Francuskoj je! Slobodan je!

Marie!

Shvaćaš li sad s kim si sve ove godine živio?

Potpiši da je tvoja žena kriva za veleizdaju. Odreci je se... -Nikad!

Učinit ćeš to jer voliš sina.

Potpiši, Alekseju. Preklinjem te.

Pariz Francusko narodno kazalište

Je li stigao? -Jest. Smjestila sam ga u vašu garderobu. -Bravo.

Vi ga danas nadzirete? -Ne nadziremo ga, nego štitimo.

Poslije. Pozvat ću te.

Vanjski poslovi odlučno su odbili zahtjev SSSR-a.

Francuska te neće izručiti, ali te ne može ni zadržati.

Sovjeti su to tražili. Ovdje si previše poznat.

Ali sve je spremno. Primit će te Kanada.

Postat ćeš kanadski građanin. Maloljetan si, nemaš obitelji...

Dat će ti novi identitet. Imat ćeš novi život. -Ne idem.

Samo ovdje mogu nešto učiniti za Marie.

Saša, Marie će imati više izgleda ako napustiš Francusku.

Nisu to izrijekom rekli, ali su mislili. -Nitko me neće prisiliti da odem!

Hoće, prisilit će te! -Ali to nije sloboda!

Ja ću učiniti nešto za Marie. -Što?

Ne mogu ti još reći.

Imaj povjerenja u mene.

Shvatio sam. Moram nestati.

Oprostite, moram ići.

Nema drugog naklona? -Ne. Imaš li moje stvari? Auto je spreman?

Što vam je? -Nisam ga smjela pustiti.

Gospođo, kamo idete? -Saša je ovdje?

Jest. Što želite? -Gdje je njegova soba? -Ondje. -Brzo!

Ne čekajte! Otvorite!

Sranje!

Učinite isto što i ja na drugoj ruci.

Ostanite tu. Nazvat ću bolnicu. Blizu je.

Ne mogu...

Saša!

Ovdje sam, uz tebe.

Kunem ti se da ću spasiti Marie, samo nemoj umrijeti!

Čuješ li me? Moraš živjeti!

Šest godina poslije Tranzitni logor

Aljoša!

Prema svijetloj budućnosti čovječanstva: komunizam!

Svila je. Kupio sam dvije veličine. Nisam znao koja će ti odgovarati.

Hvala.

Nisi se promijenila. Još si ljepša nego što te se sjećam.

Drag si. Oprosti što sam...

To je normalno. Trebat će vremena.

Pomoći ću ti. -Radije bih da me ostaviš samu.

Volim te, Marie. -Gotovo je, Alekseju.

Među nama nikad neće biti gotovo.

Sramim se.

Smrdim po logoru. Nikad se toga neću riješiti.

Ljubavi moja.

Toliko te volim.

Tata i ja nikad nismo sumnjali da će te osloboditi.

Kad su tatu imenovali direktorom bolnice, pisao je drugu Staljinu.

Nažalost, drug Staljin prerano je umro da mu ispuni molbu.

Nina mi je pomogla da te oslobodim. Na čelu je sindikata.

Tako su pomilovali mnoge nepravedno osuđene.

Nisam nepravedno osuđena.

Kriva sam.

Organizirala sam Sašin bijeg.

Doznao sam što je sa Sašom. Živi u Kanadi.

Sve sam to učinila i radi sebe.

Mili moj sine.

Sofija, Bugarska. Francusko veleposlanstvo, dvije godine poslije

Kad stižu?

Sutra ako sve bude po planu. -Zašto ovamo?

Jedino ovdje iza željezne zavjese imam prijatelja veleposlanika.

Dugo već to pripremaš? -Otkako si ti tu.

Poludjela si, Gabrielle. -Znaš da sam uvijek bila takva. -Ovdje je rat!

Stalno me nadziru!

I ne znaš što sve stavljamo na kocku i ti i ja! -Ma što to?

U najgorem slučaju bit ćeš veleposlanik negdje drugdje,

a mene će prognati. Neće nas zatvoriti.

A tvoja glumačka karijera i politička borba za mir i radnike?

Ovdje im to ništa ne znači!

Zašto želiš pomoći toj ženi? Vidjela si je na pet minuta! -Obećala sam!

Iskreno, drugovi, nisam htjela da dođemo ovamo.

Ali sad sam veoma sretna što smo u Sofiji.

Dobro smo radili. Želim svima zahvaliti, osobito drugu Golovinu.

On se sjetio putovanja.

Nazdravimo suradnji naših dviju zemalja!

Nešto vas moram zamoliti. Moja je supruga kupila luster.

Možeš li mi pomoći da ga prenesem preko carine?

Čim se vratim u Kijev, imat ću neugodnosti zbog tvoje žene!

Hvala, Jean-Louis. Od srca ti hvala.

Više ne mogu, a i to je već mnogo.

Odnesi ženi putovnicu i neka se ta tvoja pustolovina završi.

Pusti je da se vrati u Kijev. Poslije više ni riječi o tome.

Gdje je mama? -U kupaonici.

Ne kasnimo? -Slušaj me.

Vrlo je važno. -Što je?

Sjećaš li se Gabrielle, francuske glumice? -Da. -U Sofiji je. Dolje.

Odvest će te u veleposlanstvo. -Što to govoriš?

Slušaj me. Sići ćemo. Ti ćeš poći za njom.

Ništa ne razumijem, Alekseju. -Gabrielle će ti sve reći.

Francuski veleposlanik joj je prijatelj. To je jedinstvena prilika.

Ovo čekam deset godina.

Zašto mi nisi ništa rekao? -Ni u što nisam bio siguran.

Moramo sići. Za trenutak će cijelo izaslanstvo biti u predvorju.

Požurite se. -A ti i Serjoža? -Serjoža ide s tobom. Ja se vraćam u Kijev.

Uhitit će te i poslati u logor. -Neće. Ne sumnjaju u mene.

Mislit će da si me ti izdala.

Pođi s nama! -Ne mogu.

Veleposlanstvo će te štititi jer si Francuskinja.

Ja sam sovjetski državljanin.

Čaj, molim. Još nitko nije sišao od sovjetskog izaslanstva?

Nisam nikoga vidio. -Hvala.

Idite.

Doći ću za vama.

Obećavam ti.

Kad?

Alekseju...

Dođi, mama.

Imate li ključ od svoje sobe? -Imamo, hvala.

Odjenite ovo. Više ćete sličiti Zapadnjacima.

Francusko veleposlanstvo čuva bugarska policija. Kontroliraju.

Vaš je, Marie.

Vaš je.

Iščezli! Isparili! -To je nesporazum. Pustite me da prođem. Naći ću ih.

Priznaj da si znao!

Svi ćemo zbog tebe imati probleme! -Smiri se. -Ja prvi!

Bez brige, sve će dobro proći.

Izvadite putovnicu.

Gospođo! -Ne zaustavljajte se. -Stanite!

Stanite!

Što se događa?

Pustite ih da prođu! Sa mnom su!

U Francuskoj ste. Slobodni ste.

Pođite za mnom.

Mama! -Marie!

Čekajte.

Učinite nešto! Donesite vode, alkohola!

Aleksej! Bože moj!

Da ostane u vezi s Gabrielle, tata je morao čekati francuska izaslanstva.

Svaki put je riskirao da ga prijave.

Jedan bi odgovor čekao mjesecima.

Kad je na kraju sve dogovorio za Sofiju, sve mi je objasnio.

Nisam znao što da radim. Razgovarali smo po cijele noći.

Ne želim se više odvajati od tebe.

Nije mi bilo lako s veleposlanikom.

Već dugo nisu ovako na mene vikali.

Bugarske vlasti dopustit će vam da napustite njihov teritorij.

Ali možda će tražiti nešto zauzvrat.

Da Francuska odbije politički azil nekom njihovu protivniku.

Ali vi ste tu. Samo je to važno.

Ne idem bez njega. -Što želite reći? -Bez Alekseja.

Mora doći!

Aleksej neće doći. Sad mu nikako ne možemo pomoći i on to zna.

Godinama se borio za ovaj trenutak. Samo je na to mislio.

Reci mi, Alekseju. Važno mi je da znam.

Znao si da priprema bijeg? Pomogao si joj?

Nisam znao.

Kad sam shvatio da ih nema u hotelu,

pomislio sam da su pobjegli.

Ali bio sam siguran da će se vratiti.

I sad sam siguran da će se vratiti.

Na vlak. Trenutak prije polaska.

Istog dana smo otišli iz Bugarske

i vratili se u slobodni svijet preko grčke granice.

Ničeg se ne sjećam. Spavala sam.

Alekseja su poslali na Sahalin, veliki ruski otok u Tihom oceanu,

kao liječnika u radnom logoru.

30 g. poslije sovjetski je režim pod Gorbačovom postao blaži.

Alekseju su dopustili da dođe u Francusku 1987.

Obrada: mijau