All language subtitles for Libby.are.You.Home.Yet.S01E01.Episode.01.1080p.SKYSHO.WEB-DL.DDP2.0.H.264-playWEB_srp

af Afrikaans
ak Akan
sq Albanian
am Amharic
ar Arabic
hy Armenian
az Azerbaijani
eu Basque
be Belarusian
bem Bemba
bn Bengali
bh Bihari
bs Bosnian
br Breton
bg Bulgarian
km Cambodian
ca Catalan
ceb Cebuano
chr Cherokee
ny Chichewa
zh-CN Chinese (Simplified)
zh-TW Chinese (Traditional)
co Corsican
hr Croatian
cs Czech
da Danish
nl Dutch
en English Download
eo Esperanto
et Estonian
ee Ewe
fo Faroese
tl Filipino
fi Finnish
fr French Download
fy Frisian
gaa Ga
gl Galician
ka Georgian
de German
el Greek
gn Guarani
gu Gujarati
ht Haitian Creole
ha Hausa
haw Hawaiian
iw Hebrew Download
hi Hindi
hmn Hmong
hu Hungarian
is Icelandic
ig Igbo
id Indonesian
ia Interlingua
ga Irish
it Italian
ja Japanese
jw Javanese
kn Kannada
kk Kazakh
rw Kinyarwanda
rn Kirundi
kg Kongo
ko Korean
kri Krio (Sierra Leone)
ku Kurdish
ckb Kurdish (Soranî)
ky Kyrgyz
lo Laothian
la Latin
lv Latvian
ln Lingala
lt Lithuanian
loz Lozi
lg Luganda
ach Luo
lb Luxembourgish
mk Macedonian
mg Malagasy
ms Malay
ml Malayalam
mt Maltese
mi Maori
mr Marathi
mfe Mauritian Creole
mo Moldavian
mn Mongolian
my Myanmar (Burmese)
sr-ME Montenegrin
ne Nepali
pcm Nigerian Pidgin
nso Northern Sotho
no Norwegian
nn Norwegian (Nynorsk)
oc Occitan
or Oriya
om Oromo
ps Pashto
fa Persian
pl Polish
pt-BR Portuguese (Brazil)
pt Portuguese (Portugal)
pa Punjabi
qu Quechua
ro Romanian
rm Romansh
nyn Runyakitara
ru Russian
sm Samoan
gd Scots Gaelic
sr Serbian
sh Serbo-Croatian
st Sesotho
tn Setswana
crs Seychellois Creole
sn Shona
sd Sindhi
si Sinhalese
sk Slovak
sl Slovenian
so Somali
es Spanish
es-419 Spanish (Latin American)
su Sundanese
sw Swahili
sv Swedish
tg Tajik
ta Tamil
tt Tatar
te Telugu
th Thai
ti Tigrinya
to Tonga
lua Tshiluba
tum Tumbuka
tr Turkish
tk Turkmen
tw Twi
ug Uighur
uk Ukrainian
ur Urdu
uz Uzbek
vi Vietnamese
cy Welsh
wo Wolof
xh Xhosa
yi Yiddish
yo Yoruba
zu Zulu

Original subtitles

Reči kojima bih opisala Libi...

Strpljiva, pažljiva, kučka.

U najboljem smislu.

-Imaš li ključeve? -Imam... Čekaj.

"Don't Delete the Kisses",

jedna od omiljenih pesama.

Upoznala sam Libi tokom studentske orijentacije

u Halu.

Živela je na spratu ispod mene.

Prvi put kad sam videla Libi, ušla je u moju sobu

i sela na prozor.

Otkrile smo da obe studiramo filozofiju.

Zajedno smo otišle na prvo predavanje i od tada smo

nerazdvojne.

MAMA

Celo leto pre njenog odlaska

nismo pominjale fakultet jer bih plakala.

Bila sam ponosna i htela sam da ima to iskustvo.

Htela sam i da je zadržim.

Slala mi je poruke da mi kaže šta radi.

"Jutro! Imam čir na jeziku."

"Suve šljive upola cene."

"Dobra predavanja, sociologija je kul."

"Jela kajganu,

spanać i paradajz i fino sojino mleko."

"Džinovski pauk mi se penje uz rukav.

Muka mi je, ogroman je!"

LAKU NOĆ, VOLIM TE ČUJEMO SE SUTRA

MNOGO TE VOLIM

JA TE VOLIM VIŠE

JA TEBE VOLIM VIŠE!

MA NEMOJ?

DA, ZAISTA

HAL, UK

Hal je pomalo poseban grad.

Pomalo čudan i drugačiji, i delovao je gostoljubivo.

Nije razumela zašto ljudi na severu kažu zdravo,

a na jugu ćute.

Ideš pognute glave.

TO JE MOJA MALA

Prva godina se sastojala iz izlazaka, kao kod većine studenata.

Uglavnom, kad smo izlazili, tu smo bili ja, Libi, Rajan, Nejtan.

Izašla bi i ostala dugo budna.

Stizala je na sva predavanja.

Bila je duhovita, a iskrena u isto vreme.

Retka osoba.

SLEZOV KOLAČIĆ

Ponosna sam. Bila je odlična na prvoj godini.

Mnogo se provodila i mnogo je učila.

Postale smo cimerke na drugoj godini 2018.

sa još dve drugarice.

Znala sam većinu njenih prijatelja.

Bila je srećna što ima svoju kućicu.

Bilo je divno gledati je

kako postaje osoba kakva može da bude.

AVENIJA NJULAND

Jedna od prednosti Hala jeste što je bezbedan grad,

naročito naša oblast.

Kada smo izlazile,

pazile smo da se bezbedno vratimo.

Kao što devojke rade, pošalješ poruku:

"Javi mi kad stigneš kući."

Nisam brinula zbog njenih izlazaka.

Bila je razumna, otresita. Umela je da vodi računa o sebi.

Govorila sam joj: "Previše veruješ ljudima."

Ali bila je visprena, umela je da se snađe.

Nisam previše brinula.

Policija Hambersajda. Izvolite?

Moja cimerka živi u prizemlju.

Imala je upaljeno svetlo i isključila ga je da bi legla.

Muškarac je gledao kroz prozor.

Onda je izašla

da vidi šta hoće, a on je pobegao.

Policija. Šta je u pitanju?

Neki voajer je ispred moje kuće.

Mislim da je otišao,

ali je zurio u mene.

Čula sam krckanje napolju i videla ga kroz prozor.

Zurio je u mene par sekundi.

KRIVIČNO DELO

UKRADENE IGRAČKE ZA SEKS

VOAJERIZAM OSTAVLJEN KONDOM

UZNEMIRAVANJE MUŠKARAC GLEDA KROZ PROZOR

MUŠKARAC MASTURBIRA U JAVNOSTI

UKRADENE IGRAČKE ZA SEKS, FOTOGRAFIJE, DONJI VE

Otrčao je u uličicu pored naše kuće.

Koliko ima godina?

Rane dvadesete. Nosi naočare.

Belac, kratka kosa. Bio je u crnom.

Koje je vaše zanimanje?

Ja sam studentkinja.

VEST VIKOM, UK

Libi je došla kući u Vest Vikom za Božić 2018.

Zašto ovo stalno...

Vidi. Da li...

Bili smo prava mala zajednica.

Nas šestoro boraca.

Bet se rodila. Libi ima 4 godine.

Deset dana kasnije je rekla: "Kad će ta beba da ode?"

Rekoh: "Ostaće zauvek."

Uzdahnula je i zakolutala.

Ali, obožavala je Bet i bila divna starija sestra.

Mejsi. Libi je imala osam godina.

Dala im je do znanja

da je prva rođena i da moraju da rade šta im kaže.

Džo. Imala je deset godina. Bila mu je kao druga mama.

Obožavala ga je.

Bila je tako srećna.

Bila je zaista dobro.

Zaista dobro.

SREĆAN BOŽIĆ

Odvezli smo se u Hal u januaru, pre početka semestra

i rekla sam joj: "Bićeš sa mnom u autu

četiri sata.

Samo ti i ja." Dobila sam svoju dozu Libi.

Rekla je: "Da, u redu."

Radovale smo se ponovnom susretu.

VIDEĆU MOJU OMILJENU ŽENU!

STIŽEM ZA MINUT, USKORO

JEDVA ČEKAM DA PIJEMO

TU SAM

SAMO DA SE PARKIRAM

Našli smo se kod Džoša.

Libi me je odmah dočekala.

Sačuvala mi je mesto.

Sedeo sam pored nje i pričali smo

o tome koliko se ne radujemo predavanju.

Fin humor uz blago pijanstvo.

Svi su bili raspoloženi.

Bili smo srećni što se vidimo. Radovali smo se provodu.

Slikale smo se zajedno.

Smejale smo se. Bilo je zabavno.

Čekale smo da se svi spreme da odemo u klub.

Četvrtkom smo išli u "Veli".

U prizemlju je četvrtkom indi muzika.

Na spratu je emo.

Bilo je mnogo pevanja i besramnog plesa.

Kad smo stigli do kluba, posrtala je,

kao i obično ako je pila.

Normalni nivo pijanstva za Libi.

Nije bilo zabrinjavajuće ili neuobičajeno.

Dali smo lične karte izbacivačima.

BEZ PADANJA

Libi nisu pustili jer je bila previše pijana.

Kad smo stigli, Libi nije ušla.

Mislim da je bila ošamućena zbog vremena.

Mili je stajala tamo i obgrlila je.

Poslao sam je taksijem kući.

To je bila uobičajena reakcija.

Već se dešavalo

da se svako od nas sam vrati kući.

To što smo je poslali kući

bilo je vrlo uobičajeno.

Bila je glasna, pričala je. Smrzavala se.

Ona je studentkinja koja izlazi obučena

kao i ostali kad su u tim godinama.

Bila je dovoljno dobro.

Već smo to radili

i nikad nismo pomišljali ni na šta.

Dali smo taksisti novac.

Smestili smo je. Rekoh: "Veži se."

Rekla je: "Odjebi." Rekla sam: "Dobro."

Zatvorili smo vrata. Ušli smo u klub.

Dok smo bili u "Veliju", poslala sam joj poruku

i zamolila je da mi javi kad stigne.

JAVI MI DA SI DOBRO STIGLA

Nije ponela telefon.

Da je stigla, prvo bi uzela telefon.

Ali nije se javila.

Mislila sam da je zaspala.

Ali, zabrinula sam se.

DA LI JE LIBI DOŠLA?

Poslali smo poruku drugoj cimerki

i pitali da li je Libi stigla.

NE, ZAŠTO?

Kad smo čuli da nije...

Sećam se da smo bili u klubu.

Popili smo piće, videli ljude koje dugo nismo,

zbog Božića... Kako bilo,

tipično studentsko veče.

Mili nam je rekla da još nije stigla kući.

Prošlo je par sati.

Možda je otišla kod nekog, zaspala...

Misliš: "Izašla je po hranu

ili otišla sa nekim drugim prijateljima."

Bilo šta.

Mislila sam da je vrlo moguće

da ćemo je naći i da će biti dobro.

Dali smo joj sat vremena.

Nije se pojavila. Rešili smo da zovemo policiju.

Policija Hambersajda.

Smestili smo moju drugaricu u taksi i poslali je kući,

a sada je nestala.

Zašto mislite da je nestala?

Naša prijateljica je kod kuće, a ona se nije vratila.

U redu. Kako se zove tvoja drugarica?

Libi.

Znajući koliko su Libi i Lisa bliske,

sledeća misao je bila da zovem Lisu.

Telefon mi je zazvonio devet minuta posle jedan.

Ali, propustila sam poziv jer sam radila noću.

Zovem i kažem: "Dobro si?"

Kaže: "Ne možemo da nađemo Libi."

Spustila sam telefon

i koleginica reče: "Dobro si?"

Rekoh: "Libi je nestala."

Leva strana mi je utrnula.

Nisam je osećala.

Pomislih: "Ne znam gde si."

Zvala sam univerzitet,

drugove, taksi udruženja

da vidim koji taksi ju je vozio,

bolnice da vidim da li se pojavila.

Bilo je užasno.

Užasno.

ŠEST SATI OD NESTANKA

Tog jutra sam došao na posao oko sedam.

Jutarnja rutina je obično

čitanje noćašnjih prijava.

INSPEKTOR GOTORP

Libi je bila prva u tom dokumentu.

Radio sam u mnogim istragama nestalih osoba

tokom godina.

Većinu ljudi,

čiji je nestanak prijavljen, pronađemo žive.

U tom trenutku sam brinuo da se nije možda onesvestila

negde napolju, na ulici,

u sokaku ili dovratku

i da joj treba pomoć doktora jer je bilo hladno.

Bilo je 8.30 u petak ujutro.

Radnje i preduzeća se otvaraju,

stanovnici izlaze,

idu na posao, u kupovinu.

Nadao sam se da će, ako je Libi napolju,

neko naići na nju na početku svog dana.

Takve istrage

TEŠKI ZLOČINI

verovatno se reše za nekoliko sati,

pa angažujete što više ljudi u toj fazi istrage.

Policajci su pokušavali da nađu taksistu

koji je pokupio Libi

i mapirali bismo tu oblast.

Išli smo od vrata do vrata u aveniji Velsli gde je živela.

Mnogi ljudi, u to doba noći,

kažu: "Spavali smo. Nismo ništa čuli."

Nismo dobili mnogo informacija u susedstvu.

Ujutru su policajci opet došli.

Sve su nas ispitali.

Bili smo veoma napeti, zabrinuti.

Rajan je bio veoma zabrinut.

Sranje, ovo je stvarno.

Ovo se dešava.

Sutradan sam se našao sa drugom.

Išli smo ka univerzitetu i baš smo pričali

o tome kako svi preteruju sa ovom situacijom.

Nisam pomišljao da nešto ne valja.

Mislili smo da je otišla kod nekoga.

Završićemo predavanje i sve će biti normalno.

Iz razgovora sa drugovima,

saznali smo da ima predavanje

na koje ide.

Postojalo je ubeđenje da ne bi propustila predavanje

jer je bila revnosna.

Neko je zvao i rekao: "Nije došla na predavanje."

Zvala sam mamu i tatu i rekla:

"Dođite. Moramo da idemo."

Bilo mi je zlo.

To nije ličilo na nju.

POLICIJSKA STANICA KLAF ROUD

Jutro je prolazilo. Niko nije naišao na nju.

Propustila je predavanje.

To je povećalo stepen rizika.

NESTALA OSOBA VISOKOG RIZIKA

Došlo je dotle

da to nije prost slučaj nestanka.

Tu ima nečega.

12 SATI OD NESTANKA

Bili smo u autu i ja sam već tada bila neutešna.

Plakala sam. Rasel je plakao.

Čula sam se sa policijom u autu

i rekli su da je ljudi traže.

Mili je rekla: "Policija je svuda.

Traže."

Ja sam savetnica za policijske potrage

i vođa u potragama.

POLICIJSKA SAVETNICA

U prvom delu svake potrage, pretražimo 500 m.

Od mesta gde su poslednji put viđeni, 100 m.

Ako ih ne nađemo, onda 200 m, 300 m, 500 m.

Pretražili smo sve bašte, puteve i kanale tražeći Libi

i ono što je nosila.

Mora biti sistematično.

Postoji početna i krajnja tačka,

a između toga,

naći ćete ono što tražite ili ćete reći:

"Libi nije bila ovde."

Važno je pregledati kamere.

Naši ljudi idu pešice i proveravaju objekte,

jer ima kamera koje su neprimetne za javnost.

Kamere iz prodavnica.

Kamere uz zvono na vratima sve su češće.

Trebalo je da istražim snimke kamera.

Poslednji put je viđena

kod kluba "Veli", pa je fokus bio

na samom klubu i okolnim kamerama.

Prijatelji su rekli da je otišla taksijem.

Radimo sve što možemo da nađemo kameru

koja bi identifikovala taksi.

Tada je bilo 12 sati od Libinog nestanka.

Sastavili smo prvu izjavu za medije

da obavestimo ljude o našim akcijama.

Javnost se veoma zainteresovala i ubrzo

stižu pozivi da je neko nalik njoj primećen na

raznim mestima.

Sve vreme tražite tu jednu dragocenu informaciju

koja će vas odvesti do Libi.

Rano uveče, pozvali su nas neki studenti

koji su živeli blizu Libine adrese.

Misle da su je videli.

PONUDILI SU JOJ POMOĆ, ALI JE ODBILA I OTIŠLA.

OKO 23.40 U ČETVRTAK UVEČE

Na osnovu informacija, znali smo vreme,

pa smo pretražili oblast.

Proverili smo kamere.

Videli smo ženu koja odgovara Libinom opisu.

Nismo mogli da je identifikujemo.

Međutim, odeća je odgovarala onome što je Libi nosila.

Prešli smo na sledeću kameru.

Ta žena je posrtala i klatila se levo-desno.

Bilo je jasno da je pod dejstvom alkohola.

Sada počinje da trči.

I pada.

Vozili smo se i sve vreme mi je bilo muka.

Što smo bili bliži Halu,

postajalo je jasno da je ovo zaista ozbiljno.

Prošao je još jedan sat.

Kad sam video taj snimak,

postojala je mogućnost da je to Libi.

Ali, s druge strane, nisam bio ubeđen.

Morao sam iznova da ga gledam

i doneo sam odluku sa kolegama

o tome šta da radimo sa snimkom.

Stigli smo u Hal tek u sedam.

Prolazeći pored Hambera

rekla sam Raselu: "Ona je dole."

Reče: "Gde?" Rekoh: "U toj vodi."

Reče: "Ne budi blesava." Rekoh: "Nisam."

Imala sam snažan osećaj da je tamo.

VEST VIKOM, UK

Kad je pošla u školu,

odmah je stekla prijatelje.

Upoznale smo se na prijemu đaka.

Lib je bila za žutim, a ja za crvenim stolom.

Izgledala je kao da zna šta radi, da je na svome.

Imam sliku sa pidžama žurke.

Kod Ebi. Ja, ti, Ebi i Libi.

Imala sam plišane mede i pravile smo kuće od lego kocki.

Satima smo to radile u mojoj kući.

Upoznale smo se u srednjoj.

Razumele smo se.

Nismo želele da budemo tu.

Bile smo natmurene zbog svega.

Obožavala je sedmu godinu.

Imala je mnogo prijatelja.

Ali na kraju osme godine, počeli su

problemi sa mentalnim zdravljem.

Bila je vrlo neraspoložena.

Bila je uzrujana zbog škole

i to je dosta uticalo na nju.

Bila je plačljiva.

Provodila je više vremena u sobi.

Pokazivala je znake depresije.

Pomišljala je na samoubistvo.

Živela sam u strahu, potpunom strahu.

Nije znala svoje mesto u svetu.

Bilo je teško gledati je takvu.

Ali prijateljice su joj pomagale, sve vreme.

Znala sam je od srećnog detinjstva

kad smo trčale svuda.

Kad sam videla kako odrasta i prolazi

kroz to kroz šta je prolazila, bila sam tužna.

Trudila se da bude dobro

i popravila se za fakultet.

Transformacija kroz koju je prošla.

Bila je druga žena. Bila je srećna

i najpozitivnija verzija sebe,

verovatno od osnovne škole.

Doživela je promenu.

Kao da je najzad bila slobodna i imala svoj život.

Pregledala sam Fejsbuk

i ugledala sam objavu o nestaloj osobi.

Pomislih: "Prepoznajem je."

Ona ne bi tek tako nestala.

Ne bi otišla ne rekavši gde je.

Uopšte nije bila takva.

Samo sam plakala i plakala.

Onda sam se trgla i presekla to.

Pomislih: "Treba preduzeti nešto."

Napisala sam tvit, okačila slike i objavila.

Pomislih: "Možda pomogne."

Lisa me je obaveštavala,

ali osećala sam se bespomoćno.

Osećale smo da je naša.

Bile smo u fazonu: "Morate je pronaći.

Mora da se vrati."

24 SATA OD NESTANKA

U subotu ujutru, od nestanka su prošla

24 sata.

Predvodio sam tim od preko stotinu ljudi.

Imali smo snimak osobe koja se tetura okolo

i morali smo da pronađemo taksistu.

Imali smo bukvalno sve što bi nam zatrebalo.

Jedinicu za podvodnu pretragu,

vatrogasce, spasioce sa dronovima.

NPAS za podršku iz vazduha.

Sećam se da sam izašla napolje

i bilo je veoma glasno, moglo bi se reći.

Otišao sam u Beresford Park.

Iako ga je policija pretražila,

nisam hteo da budem besposlen.

Svaki deo vas želi da ode i pronađe je.

Drugarica je nestala.

Ne želite da sedite

praveći se da je sve u redu kada nije.

U subotu,

lokalni mediji su obratili pažnju na ta zbivanja.

Išli su i fotografisali policiju.

Bili su svuda.

Niste mogli izaći,

a da novinari ne snimaju šta radite.

Timovi forenzičara su pokupili karmin

pronađen nedaleko od mene.

Policija je sve zabrinutija

za bezbednost studentkinje.

...nestala osoba...

Kad su nacionalni mediji

počeli da izveštavaju o nestanku,

shvatio sam da je to drugačije

od mojih prethodnih slučajeva.

Ovo je bilo krupno.

Vozim taksi u Halu od 2000.

TAKSISTA

Hal je dom.

Poznajem tu oblast i ljude. Često vozim studente.

Neki su baš pijani kad ih vozim nazad kući.

Moram usput da stanem

da ih pustim napolje kad im pripadne muka.

U subotu nisam ni znao da je devojka nestala.

Pokupio sam tipa iz paba na Hauortu.

Reče da je policija u petak i subotu

ispitivala: "Da li ste je videli? Nosila je ovo.

Pokupili su je ovde. Odvezli su je tamo."

Dok mi je pričao,

zazvučalo mi je poznato.

Bio je četvrtak. Bilo je mnogo taksija ispred "Velija".

Tad sam naišao na Libi.

Prišla mi je devojka i pitala da odvezem njenu drugaricu kući.

Dali su mi adresu i novac.

Reče: "Odvezite je kući."

Bila je baš pijana.

Vozio sam devojke u još gorem stanju.

Bila je ljuta zbog nekoga. Ne znam zbog koga.

Možda zbog izbacivača,

jer je nije pustio u klub.

Opsovala je par puta. Pitao sam da li je dobro.

Rekla je: "Dobro sam."

Kad je izašla iz taksija, nije pala.

Malo se zateturala

jer se uhvatila za kantu dok je prolazila.

Onda je prišla kapiji, a ja sam se vratio u taksi.

Kad sam shvatio da sam je ja odvezao,

pozvao sam policiju i objasnio situaciju.

Kad smo pogledali snimke kamera,

videli smo da taksi skreće u aveniju Velsli.

Tad smo znali da se Libi vratila kući.

Ali gde je onda otišla?

Kada Libi ne bi dozvolili da uđe

ili kad nešto ne bi teklo po planu, iznervirala bi se

jer nije želela da pravi probleme,

iako nikad nije.

Pretpostavljam da je razlog što nije ušla u kuću

bio taj što je bila prilično uzrujana,

pa je otišla u šetnju.

Nismo sigurni zašto nije otišla kući.

Naravno, preispitujete se i mislite:

"Trebalo je da je obiđem."

Ali, kao taksista, ne mogu mnogo toga da učinim,

a da se ne izložim nekim posledicama.

Čudno je kako mi to ostaje u sećanju.

Još uvek se sećam detalja,

gde sam je pokupio, gde sam je odvezao i...

To me je potreslo.

Mnogo me je potreslo.

36 SATI OD NESTANKA

Preko 70 policajaca je tražilo tokom noći

i ulazilo u lokalne pabove

raspitujući se

kod onih koji su je videli.

Uprkos tome, još uvek nismo našli Libi

i jako smo zabrinuti za njenu sigurnost.

U subotu popodne, održao sam pres konferenciju.

Zahvaljujem svima na brizi

i informacijama o Libi.

Javnost je želela da pomogne. To je bila prava snaga

u Halu i toj oblasti.

Pres konferencija je bila način traženja pomoći.

Molim sve koji znaju nešto

da nam se obrate čim budu mogli.

MOŽETE LI DA POMOGNETE?

Bila sam kod prijatelja

i pomenuli su nestalu devojku.

Guglali smo je i videla sam sliku.

Tad mi je sinulo.

To je devojka koja je plakala te noći.

Celog života sam živela u oblasti Njulanda.

Tu bih uveče bila sa društvom,

išla sa njima u školu.

Fino mesto.

Bezbedan kraj.

Te noći sam išla kući,

a ona je hodala ka meni.

Plakala je,

ne samo malo, već je jecala.

I bila je mnogo pijana.

Rekoh: "Jesi li dobro? Šta je bilo?"

Reče da joj treba pomoć da stigne u aveniju Velsli.

Uputila sam je,

a ona je pošla na suprotnu stranu.

Povikala sam da ide pogrešnim putem,

a ona je nastavila da hoda.

Bila sam napolju sama.

Pa sam produžila dalje.

Mislite da će ljudi stići kući.

Sećam se njene odeće, izraza lica.

Sećam se da me je pitala za pomoć.

I dalje se svega sećam.

Nekoliko ljudi je videlo tu žensku osobu.

Na autobuskoj stanici,

opisali su je kao uznemirenu.

Poklapalo se sa onim što smo videli na ekranu.

Bilo je prilično sigurno

da je to bila Libi.

Ono što frustrira kod nadzornih kamera

jeste što nismo videli da Libi odlazi.

Snimak nije valjao.

Gledate samo sićušni deo ekrana

i pokušavate da pratite par mrlja piksela.

Pokušavali smo da nađemo kameru

koja bi nam pokazala Libi.

Ona mora biti negde.

Mora da negde postoji njen trag.

Nije ga bilo.

Bukvalno je nestala.

Kada ju je taksi odvezao do kuće,

nije ušla unutra.

Došla je ovde, na Beverli Roud.

Znaju da je i dalje bila ovde devet minuta nakon ponoći.

Ljudi su gledali stvari na vestima.

Verovatno su razmišljali:

"Zašto ne radite brže?"

"Zašto ne radite ovo?"

Kao da su svi postali detektivi.

NIJE MOGLA DA ODE DALEKO ZBOG HLADNOĆE.

Bilo je teško gledati društvene mreže

i videti da mnogi ljudi okrivljuju nju,

govoreći: "Bila je pijana. Zato se to desilo."

ZAR TO NIJE NAUK ZA SVE KOJI IZAÐU I PIJU?

Da, drugačije je zato što je bila pijana.

Nije.

To nije važno.

DA. TO TREBA DA BUDE PORUKA MLADIM ŽENAMA.

Oni koji su sa njom išli u klub trpeli su žestoke kritike.

MI NE BISMO OSTAVILI PRIJATELJE DA SAMI IDU KUĆI.

AKO JE BILA PIJANA, NISU SMELI DA JE OSTAVE.

Pomenula sam je u taksiju

i taksista mi je rekao da sam ja kriva.

Postojala je stalna krivica

koju su nam nametali kao prijateljima.

Ovo deluje kao film. Ako ne radite ništa,

osećate frustraciju.

Rajana su dosta odmeravali ljudi

koji su rešili da je on uradio nešto.

JE L' JOŠ NEKO PRIMETIO GOVOR TELA STUDENTA U PLAVOJ JAKNI?

Prikovani ste za telefon, tražite prijateljicu

i trudite se da pomognete.

A dobijate sve to u istom paketu.

To nije baš lepo.

KAO NAIVAN, A POMINJE JE U PROŠLOM VREMENU.

Već osećate krivicu,

a to vam pomalo sipa so na ranu.

Angažovana sam kao službenica za vezu...

SLUŽBENICA ZA VEZU

...da odem u porodicu i prikupim informacije,

koliko god mogu, kako bi se potpomoglo istrazi.

Bilo je važno da Lisa i Rasel

vide Libinu sobu.

Libi je bila vrlo uredna.

Ako nešto ne bi bilo na svom mestu u sobi,

Lisa bi to mogla da uoči.

OSMOTRI ME!

Sem je tada došla

i bili smo veoma zbrinuti.

Ušli smo u kuću.

Pogledala sam njenu sobu. Krevet nije bio namešten.

Sećam se da sam ga namestila.

Nije volela da izgleda tako.

Pogledali su me i rekli: "Ne diraj."

Ostavila sam poruku sa rečima:

"Ne možemo da te nađemo. Zovi me kad dođeš kući."

ZOVI ME, DUŠO. VOLIM TE. VOLI TE MAMA

Bilo je jasno pri prvom susretu sa Lisom i Raselom

da Libi dolazi iz veoma bliske porodice.

Sećam se da mi je Ras rekao

da su Lisa i Libi vrlo bliske.

Kao da su jedno biće.

Pregledali smo njene stvari

i rekla sam: "Nosi sportski grudnjak,

soknice i kaiš na suknji."

Jer je imala dva kaiša.

Da je imala jedan, stajali bi ovako.

Jedan nedostaje.

Kad na tren izgubite dete u prodavnici,

zgrči vam se želudac.

Stalno je bilo tako, ali se nije opustio.

Noći su bile užasne. Ležala sam misleći:

"Da li si gladna? Žedna?"

Sva pitanja na koja nisam imala odgovore.

Upoznali smo Lisu i Rasela.

Ušli smo i pre nego što sam zaustio,

počeo sam da plačem.

Opirao sam se plaču, ali nisam mogao da prestanem.

Odmah me je zagrlila

i bila tako brižna i topla.

Ima isti glas kao Libi.

Slične manire.

Bilo je tako čudo. To je produžetak Libi.

Dok smo stajali tamo tražeći njenu ćerku,

pitala je kako smo mi i grlila nas.

Meni je to čudesno.

Bilo je neverovatno.

Laknulo mi je što je vidim,

ali sam se i nekako... stidela

jer kao da sam ja izgubila Libi.

Bila je moja odgovornost da se pobrinem da bude tu.

Ali nikad se nisam tako osećala zbog Lise.

Znala sam da je to moja reakcija.

Videlo se koliko je vole. Bili su vrlo bliski

i očajni i uzrujani kao i mi u tom trenutku.

Dakle, ne. Ne krivim nikoga.

48 SATI OD NESTANKA

Znali smo da nije u Libinoj prirodi da bude tako dugo odsutna.

Nije otišla u aveniju Beresford.

Nije prešla put ka aveniji Velsli,

a nije otišla ni na Kotingam Roud

jer su glavni putevi pokriveni kamerama.

Jedina ruta kojom je mogla da krene

bila je ulica Hauort.

Poslali smo policajce da istraže komšiluk

i potraže kamere.

Jedan je primetio kameru

koja je bila uvučena na prilazu kući

i uperena ka ulici Hauort.

Bila je infracrvena, crno-bela.

Ispred nje je paukova mreža.

Nije bilo jasno šta gledamo,

ali smo videli vozilo koje staje ispred kapije.

Videli smo samo prednji deo vozila,

ali zainteresovao nas je muškarac koji je izašao.

Pošao je ka Beverli Roudu.

Znali smo da je Libi i dalje na Beverli Roudu.

Muškarac se vratio do vozila

i bio tamo između tri i pet minuta.

Sedeo je unutra sa otvorenim vratima.

Izgledao je kao da nema razloga da bude tamo.

Kao da je gledao okolo šta se zbiva.

Vidimo da je muškarac izašao iz vozila

i otišao direktno na Beverli Roud

u deo gde smo mogli da vidimo Libi.

Vidimo muškarca koji izlazi iz ulice Hauort.

Ta figura je prešla preko Beverli Rouda

i ušla u aveniju Beresford sa druge strane.

Proveli smo sate i sate

pregledajući sekund po sekund

jer nije bilo baš jasno.

Snimak je zrnast.

Razmišljali smo: "Gde ide? Šta radi?"

Nastavili smo da gledamo snimak, a onda u ponoć,

Libi počinje da ide Beverli Roudom.

Primetili smo da on prati njeno kretanje

sa suprotne strane ulice.

Ta figura je prešla Beverli Roud

i počinje da trči da je stigne.

Uspostavlja kontakt sa Libi.

To nije ponašanje nekoga

ko samo šeta noću.

Polako, tokom perioda od dva do tri minuta,

te dve figure idu natrag niz Beverli Roud.

On je vodi.

Samo razaznajemo da su ti ljudi

počeli da hodaju natrag ka mestu gde je parkirao vozilo.

Vidimo kroz prozor sa vozačeve strane

da se vrata suvozača otvaraju

i par nogu ulazi na mesto suvozača.

Mislimo da je to Libi koja ulazi u vozilo.

Ne znamo da li je oteta. Ne znamo šta joj se desilo.

Imamo tog tipa. Šta radi sa Libi?

Naš prioritet je da ga pronađemo.

Prevod: Sofija Popović

Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.