Original subtitles

Gospodaru,

neprijatelj je pred vratima.

Jesu li Osmanlije toliko okrutne da prekidaju našu ljubav?

Platit će za to, ljubavi moja.

Je li ovaj rat nužan?

Zar ne možemo živjeti u miru kako Bog zapovijeda?

Ti si moj razlog postojanja, Elisabeta.

Preklinjem te, čuvaj se, kralju moj,

živote moj.

Ne mogu preživjeti bez tebe.

Dosta je. Rat i pobjeda vas zovu.

Moji ljudi će te odvesti u dvorac Vilmür, radi tvoje sigurnosti.

Ova bitka bit će krvava, Uzoriti.

Mrtvi će se brojati u tisućama.

Je li to doista Božja volja?

Naše kraljevstvo je posljednji bastion protiv muslimana.

Imaš li vjere u našeg Gospodina?

Naravno.

Spreman sam umrijeti za Njega.

Onda protjeraj te barbare do posljednjeg.

Borit ću se u Njegovo ime u zamjenu za jednu jedinu milost.

Slušam te, sine.

Neka poštedi moju ženu.

Ako ona ne preživi, neću moći nastaviti.

Ništa više ne bi imalo smisla, život bi mi bio nepodnošljiv.

Smiri se, riskiraš bogohuljenje.

Gospodin ti je dao život, moraš Ga poštovati.

Dao mi je i ljubav.

Ne može me kriviti što ne mogu živjeti bez nje.

Ako On uzme njezin život, neka uzme i moj.

Molit ću za tvoju molbu.

Ne molite.

Recite Mu to.

Za princa!

U šumi su.

Kakav je vaš plan, gospodaru?

Pustite ih neka dođu.

Idite, princezo!

Bježite!

Spasite se!

Probijte bačve!

Vlade!

Princeza...

Govori.

Zasjeda. Uspjela je pobjeći.

Kamo je otišla?

U Vučju šumu.

Prinče moj!

Moja žena je mrtva.

Molili smo za nju od tvog odlaska.

Onda je Bog gluh?

Ili niste molili dovoljno jako?

Prinče moj,

Bog ima Svoje razloge,

mi ih ne smijemo dovoditi u pitanje.

Imao je drugu sudbinu za nju.

Ona nema drugu sudbinu,

ona je mrtva!

A On mi nije ni dopustio da se oprostim od nje.

Preklinjem vas, recite Bogu da mi je vrati.

To je nemoguće.

Zašto?

Zašto?

Jer Bog ne provodi reinkarnaciju.

Ali On može činiti čuda, zar ne?

Zar ne?

Ako molite dovoljno, On će vas poslušati.

Molim vas, recite Mu.

Recite Mu!

Bila je dobra kršćanka i čista duša.

Siguran sam da će se Bog pobrinuti za nju.

A ja?

Učinio sam sve što je tražio.

Moja duša je zaprljana krvlju neprijatelja koje sam ubio u Njegovo ime.

Nemam odgovore, moj prinče.

Ja sam samo Njegov ponizni glasnik.

Dobro.

Imam poruku koju Mu trebaš prenijeti.

Reci svom Bogu

da dokle god mi ne vrati moju ženu,

moj život više ne pripada Njemu.

Kada je stigao?

Prije desetak minuta.

Gdje si ga smjestio?

U kapelicu.

- Činilo se najprikladnijim. - Dobro si postupio.

Pustimo ga da završi molitvu.

Oče?

Doktor Dumont, pretpostavljam.

Da.

Imate lijepu kapelicu.

Uistinu.

Hvala što ste došli, oče. Putovanje je sigurno bilo dugo.

Iscrpljujuće, moram reći.

Natočio sam si osvježenje. Ne smeta vam?

- Nimalo. - Vrlo ljubazno.

Mora da je puno bolje od piva iz moje rodne Bavarske.

Ispričavam se zbog ovakvog pomalo grubog dočeka, ali...

bojim se da bolnica i biskupija ne odobravaju vašu prisutnost.

Navikao sam.

Crkva i znanstvene akademije rijetko se slažu.

Zato je,

već stoljećima, Vatikan stekao naviku

da nama delegira svoje najosjetljivije slučajeve.

Ovaj slučaj je vrlo osjetljiv.

Uključena je i sama engleska kraljica.

Kraljica?

Zanimljivo.

Proslavit ćemo stogodišnjicu Francuske revolucije.

Osjeća se uzbuđenje u zraku.

Zatvori vrata.

Čemu svi ovi lanci? Bojite se da će odletjeti?

Bila je agresivna kad smo je preuzeli.

Prava zvijer.

Čak i životinje imaju pravo na malo humanosti.

Što znamo o njoj?

Maria de Montebello, 25 godina, rođena u Bologni u Italiji.

Zaručena za Henryja Williama Spencera,

konzula ovdje, u Parizu,

i pranećaka po braku

same kraljice.

Osjetljiv slučaj, doista.

Više nego osjetljiv. Škakljiv.

Još nešto?

Čini se da je sve počelo tijekom vjenčanja

koje se održavalo na obiteljskom imanju,

jer Maria nije htjela crkvu.

Međutim, mladoženja je pozvao

biskupa Westminstera da blagoslovi uniju.

Ugledavši svećenika, mladenku

je zahvatila histerija

i neizmjeran seksualni apetit.

Apetit može biti znak vrlo dobrog zdravlja.

U određenim granicama.

- Smijem li? - Naravno.

Rođena 18. ožujka 1759.

Mora da je riječ o administrativnoj grešci

jer bi to značilo da ima...

Točno 130 godina.

Je li ova žena đavolje stvorenje?

To je ishitren zaključak.

Kad neka situacija izmiče našem razumijevanju,

često u tome vidimo djelo vraga.

Činjenica da je stara i alergična na Božje predstavnike

samo je simptom, ne bolest.

U takvim slučajevima, vrlo je važno proučavati,

promatrati bez predrasuda.

Moramo slijediti pravila i zakone prirode,

znanosti, matematike,

a ne praznovjerja ili Crkve

koji, priznajmo, mogu biti prilično mračni.

Vidite, doktore, ovome moramo pristupiti

kao kriminalističkoj istrazi.

Prvo, utvrditi činjenice.

Iz toga izvesti motive,

okolnosti, mjesto.

Pridrži mi ovo.

I oružje zločina...

Moj red proučava ovaj fenomen već više od 400 godina.

30 godina, što se mene tiče.

I mogu potvrditi,

vi ste prvi koji je ulovio živog primjerka.

Čestitam.

Hvala, ja...

Što sam točno ulovio?

Vampira.

Ne slušajte ga, doktore.

Pomozite mi.

Pustit ću vas da radite što god želite.

Nasmiješi se, molim te.

Preveliki očnjaci

mogli bi biti trag,

ali može postojati i prirodno objašnjenje.

Dakle, moramo tražiti drugdje.

Ovo stvorenje, kao i svako drugo,

djelo je našeg Gospodina,

ali iz nekog misterioznog razloga,

čini se da Bog ima druge planove za njega.

Suprotno popularnim vjerovanjima,

vampiri se prilagođavaju ambijentalnom svjetlu.

Izravne zrake su te koje ne podnose.

To nema apsolutno nikakvog smisla.

Slažem se.

Mogla bi biti riječ o još jednoj anomaliji prirode.

Stoga moramo pronaći

nepobitan dokaz.

Imamo sve dokaze koji nam trebaju, zar ne?

Ovo nadilazi znanost i razumijevanje.

Zato sam ja ovdje.

Drago moje dijete...

Smijem li te zvati Maria?

Naravno.

Zovite me kako god želite, oče.

- Cijela sam vaša. - Maria...

Ako budeš lijepo odgovarala, dat ću ti što želiš.

Znate moje želje?

Znam tvoje potrebe. Smijem li?

Približi se, sine.

Znanost zahtijeva žrtve. Jesi li spreman podnijeti jednu?

- Pretpostavljam. - Dobar dečko.

Što radite?

Nekoliko kapi krvi, mali doprinos znanosti.

Platit ću mu juhu od leće, bit će kao nov.

Hvala.

Hvala.

Pokaži mi vrat, molim te.

Ona nije vampir prve generacije.

Znači, moglo bi ih biti više?

Bez sumnje.

Već 400 godina,

tražimo izvor.

Izvor?

Moj gospodar.

Tko je on?

Kako mu je ime?

Gdje ga možemo naći?

Ne brinite. On će pronaći vas.

Je li on ovdje, u Parizu?

Ne.

Vrlo uskoro.

Još jedan gutljaj!

Maria?

Molim vas!

Tko je on?

On je princ.

Princ?

Dolazi na stogodišnjicu?

Dolazi pronaći svoju princezu.

Svoju princezu?

Tko je ona?

Kako izgleda?

Vrlo lijepo.

Još krvi, molim vas.

Dosta je. To bi bila lakomost.

Koji je vaš zaključak?

Moramo pronaći princezu koja će nas odvesti do svog princa.

Sretno.

Jesmo li stigli?

To je na kraju ovog puta.

A moja prtljaga?

Ne mogu ostaviti konje. Previše je vukova u ovom kraju.

Divno.

Imate li raspelo?

Ne.

Uzmite moje. Uvijek ga držite uz sebe.

Hvala, ali ne vjerujem u Boga.

Molite se da Bog vjeruje u vas.

Svakako.

Dobra večer?

Ima li koga?

Ispričajte me. Ja... Iznenadili ste me.

Ja se ispričavam zbog...

svog ulaska...

pomalo teatralnog.

Dajte mi ovo.

Moje isprike, gospodine, nisam se predstavio.

Jonathan Harker, odvjetnik.

Mladi ste za odvjetnika.

Pridružio sam se tvrtki Phillips u Parizu, ove godine.

Čestitam.

Hvala.

A vi ste?

Vlad drugi,

princ Vlaške,

grof...

Drakul.

Vaša Ekscelencijo, molim vas oprostite moju nespretnost,

nisam imao nikakav opis.

Moj portret je malo poznat, osim unutar ovih zidova.

Veličanstveno.

Je li to gramofon?

Da, jest.

Nikad ga nisam vidio. Jako sam znatiželjan...

Kasnije, možda.

Večerajmo.

Dobro.

Ovo je stvarno dobro!

Vaš apetit je lijepo vidjeti, mladiću.

Sve je ukusno i da budem iskren,

umirao sam od gladi.

To ovdje sigurno neće biti slučaj.

Ovakva rezidencija mora zahtijevati puno osoblja.

Puno previše.

Međutim, nisam vidio nikoga.

Vrlo su diskretni.

- Vi ne jedete? - Kasnije.

Probajte ovo.

Lijep trik!

Vrlo ukusno.

To je recept koji sam donio iz Indije.

Puno putujete?

Više ne, ali...

bilo je vremena kad jesam.

Obišao sam sve kontinente i preplovio sve oceane.

Sigurno imate divne priče za ispričati.

Uistinu.

Putovali ste poslovno ili iz zadovoljstva?

Vodio sam određene poslove, istina je,

ali sam se od tada povukao.

Puštam svoje...

suradnike da putuju svijetom umjesto mene.

A moj suradnik, g. Jenkins, organizirao je naš sastanak.

Još jednom,

hvala što ste mi posvetili svoje vrijeme.

Imam vremena na pretek.

Dakle,

što vas dovodi ovamo, mladiću?

Među vašim brojnim nekretninama u Europi,

postoji jedna posebna,

stara opatija u srcu Pariza.

Kanton, koji mi zastupamo,

pita se, s obzirom na njezino ruševno stanje,

biste li razmislili o prodaji.

Mislim da je to ova.

Ne, nije ta.

Oprostite.

Moram priznati da je put

bio prilično kaotičan.

Stvari su mi ispremiješane.

A što žele učiniti s njom?

Bolnicu, mislim.

Velika izložba u Parizu

privući će milijune posjetitelja.

Nije ta.

To je u četvrti

Saint-Germain-des-Prés, blizu Seine.

Pokazat ću vam.

Jeste li vjernik?

Molim?

Vjerujete li u Boga?

Ne baš.

Kočijaš mi ga je dao.

Stara praznovjerja teško umiru.

Imam je!

Dosta priče za večeras.

Odvest ću vas u vašu sobu.

Dvorac je dobro čuvan, ali ne napuštajte svoju sobu

ni pod kakvim izgovorom.

Oprostite, ali čega se bojite?

Ovi stari dvorci su puni uspomena koje bi vas mogle proganjati.

Nisam praznovjeran.

To je baš šteta.

Pazite na njega.

Elisabeta...

- Dobra večer. - Mogu li vam pomoći?

Želio bih razgovarati s g. Henryjem Williamom Spencerom.

Oprostite što vas smetam u ovako kasni sat.

Šalje me prijatelj, dr. Dumont,

iz Hôtel-Dieua.

Bolnica u kojoj je Maria!

- Upravo tako. - Dogodilo se neko zlo?

Da... Ne. Živa je, klinički govoreći.

Hvala Bogu!

Molim vas, sjednite.

Recite mi sve, oče.

Jako sam zabrinut.

Je li joj stanje stabilno?

Malo jede, pije prilično dobro, ali pršti od energije.

To je dobar znak.

Dobar znak.

Zna li se više o bolesti koja je izjeda?

Napredujemo, ali znate, znanost je dug put

kojim moramo ići korak po korak.

Lijepo je ovdje.

Vlasništvo engleske krune.

Ona se razumije u ulaganja.

Što mogu učiniti za vas?

Želio bih vidjeti njezinu sobu.

Što tražite?

Ništa posebno,

ali ništa ne smijemo zanemariti.

Kao inspektor u istrazi.

Točno, osim što pokušavam riješiti slučaj prije ubojstva.

Prepuštam vam.

Ako vam mogu pomoći, na usluzi sam.

Hvala, vrlo ljubazno.

Tu ste,

princezo Elisabeta.

Niste trebali napuštati svoju sobu.

Bože nebeski!

Ne izgovarajte to ime.

On ovdje nije dobrodošao.

Jeste li vi vrag?

Bog, vrag...

Dva gotovo identična entiteta,

dva duha koja se sukobljavaju nevidljivo.

A mi smo njihove igračke,

marionete koje djeluju po njihovoj volji.

Hoćete li me ubiti?

Svakako.

Ali ne odmah.

Treba pričekati da krv napuni glavu.

Tko ste vi zapravo?

Izmučena duša koju je Bog osudio,

prokleta da hoda u sjeni smrti cijelu vječnost.

Hranim se svježom krvlju.

Ljudskom krvlju, po mogućnosti.

Bog to ne bi učinio, On je čista ljubav.

Rekli ste da niste vjernik.

Sada jesam.

Jako ste duhoviti.

Hvala.

Posljednja želja?

Ispričajte mi svoju priču.

Moju priču?

Da, molim vas.

Želim znati sve o vama.

To je vaša posljednja želja?

Slušati priču starca?

Umirem od želje.

Umirete od želje.

To je vrlo duhovito.

Želja ispunjena.

Spustite ga.

Spustite ga.

Život nije ništa drugo do dug i težak put, prijatelju moj.

Smrt

je privilegija koju Bog vama daje

a meni uskraćuje.

A ipak, bio sam jedan od Njegovih najvjernijih slugu.

Što se dogodilo?

Uzeo mi je ženu,

moju princezu,

ljubav mog života.

Ostavite me samog.

Od tada živim

u iščekivanju njenog povratka.

Koliko dugo?

400 godina.

To je prilično dugo.

Ali kako možete biti sigurni da će se vratiti?

Događa se da se čiste duše mogu reinkarnirati,

a moja voljena bila je najčišća od svih.

Oprostite, ali...

pretpostavljam da ne znate kada, ni gdje, ni kako?

Upravo tako.

To nije dobar posao.

Da sam to znao ranije, mladiću,

unajmio bih vas kao odvjetnika.

Tražite je sve ovo vrijeme?

Zadatak nije bio lak.

Crna smrt se proširila Europom

stoljećima.

Gotovo 200 milijuna duša je pokošeno,

od kojih polovina žena.

To je zakompliciralo moju potragu.

Preostale žene bile su okupljene na svetim mjestima

gdje nisam bio dobrodošao.

Osjećao sam se tako usamljeno

da sam počeo zavidjeti nesretnicima koje je smrt odnosila.

Živjeti bez ljubavi najgora je od svih bolesti, prijatelju moj.

To je poput neprestane kiše

koja malo po malo nagriza vaše kosti,

pretvarajući vas u bezobličnu spužvu,

nesposobnu stajati uspravno.

I onda, nakon nekog vremena,

bez obzira na snagu vaše ljubavi,

izgubite vjeru.

Kažu da nada održava na životu.

U mom slučaju, radije bih

da me nada ubije.

Ali sve je to bilo uzalud

jer mi je Bog uskratio pravo na smrt.

S vremenom,

svaka želja nestaje,

čak i želja da okončate vlastiti život.

Sve što preostaje...

svodi se na bljutavu melankoliju bez šarma

i nadu da ću je jednog dana ponovno naći.

Ali nisam mogao posjetiti svaki dvorac, kuću i zaselak.

Nemajući načina da dođem do nje,

morao sam naći način da je dovedem k sebi.

Kako?

Otrov?

Sada ste vi taj koji je teatralan.

To je parfem koji sam razvijao više od stoljeća.

Posjetio sam veliki grad Bagdad,

poznat po svojim čarobnim vrtovima s tisuću i jednim cvijetom.

Nastavio sam putovanje do Kannauja,

u Indiji,

gdje sam naučio uhvatiti

dušu najnježnijih cvjetova.

Ali tek po povratku u Europu

moja su istraživanja urodila plodom.

Prvo, u šarenim poljima Grasse u Francuskoj,

gdje određeno cvijeće

uzbuđuje našu maštu već stoljećima.

Zatim, konačno,

u srcu Italije,

u veličanstvenom gradu Firenci

koja je, u to vrijeme,

bila prijestolnica svih parfema.

Gospodine,

mislim da je to to.

Boja je prilično ugodna.

Nije važna boja!

Ovaj parfem je božanstven i njegov učinak zajamčen.

Vidjet ćemo.

Možda bi bilo mudrije

isprobati ga vani?

Ne, ovo mjesto mi se čini idealnim.

Ovaj...

parfem

bio je iznimno učinkovit,

moćniji nego što sam mogao zamisliti.

Moram priznati

da to razdoblje nije bilo jedno od najneugodnijih.

Svakako.

A onda,

nakon što sam posjetio sve europske dvorove,

završio sam putovanje na poznatom francuskom dvoru

u Versaillesu.

Tadašnji kralj, neki Luj kojem sam zaboravio broj...

Taj klinac je imao briljantnu ideju okupiti

sve plemiće i umjetnike svog kraljevstva

kako bi ih držao na oku.

U mom umu nije bilo sumnje.

Ako se Elisabeta vratila,

bit će tamo.

Nikad nisam bio bliže tome da je nađem.

Osjećao sam isto ushićenje

kao na početku potrage.

Elisabeta?

Ne, nisam Elisabeta.

Ja sam Isabelle de Touraine.

Promijenit ću ime ako inzistirate.

Moj zadatak se činio nemogućim.

Tog me dana nada napustila.

Sav taj trud,

to vrijeme i novac potrošeni

služili su samo svijetu razvrata i umjetnosti

koji nije ostavljao nimalo mjesta ljubavi.

Došao je trenutak

da potragu za mojom Elisabetom povjerim drugima.

Koliko ste ih ugrizli?

To nije važno.

Moji suradnici su se pokazali jednako nesretnima kao i ja.

Tako sam se vratio svojoj Elisabeti.

Od tada, rijetko napuštam ovaj dvorac

u nemogućoj nadi da će jednog dana,

moji učenici konačno pronaći moju voljenu.

Dakle, znate što je prava ljubav.

Uistinu.

Onda me morate poštedjeti.

Ja također imam voljenu i vi ćete nas razdvojiti.

U čije ime?

Božje?

U ime ljubavi.

Jeste li u braku?

Zaprosio sam je prije svog odlaska.

Je li pristala?

Da.

Trebamo se vjenčati čim se vratim.

To je baš šteta.

Ako me ubijete, ona će umrijeti od tuge.

Kako izgleda?

Medaljon oko mog vrata...

Njezina fotografija je unutra.

Moj prinče...

Ljubavi moja.

Elisabeta!

Ne. Mina.

Mina?

Ta žena je moja, mladiću,

ali poštedjet ću tvoj život jer si mi je pronašao.

Zadržite ga zarobljenog.

Moram se spakirati.

Svi dolje!

Silazite s toga!

Napuni ovu bočicu!

Moji konji!

Spremite moje konje!

Moram se urediti! Moram biti lijep!

Krvi! Treba mi krvi!

Puno svježe krvi!

Elisabeta...

Našao sam te.

Ovo je žena koju naš princ traži u vašem lijepom gradu.

Traži svoju voljenu već više od 400 godina.

Mi ga pratimo jednako toliko dugo.

Ali ovo beskrajno čekanje se bliži kraju

upravo ovdje, u srcu Pariza.

Ljevakinja je.

Da. Dobro opažanje.

Ova knjiga sadrži sva opažanja

koja je moja kongregacija sakupila tijekom stoljeća.

- Govorite li njemački? - Ne.

Dopustite da vam pročitam jedan ulomak.

"Vjerojatno je da su ta stvorenja takva kakva jesu

"zbog božanskog prokletstva."

Göttlich verflucht, na njemačkom.

"Ako Bog može dati život, On može i dati smrt.

"Ali je može i uskratiti

"u slučaju teške uvrede

"ili bogohuljenja.

"Tada će krivac biti osuđen lutati zemljom cijelu vječnost."

Još zanimljivije.

"Međutim, Bog mu može oprostiti

"u slučaju iskrenog pokajanja.

"Smrt će biti odobrena i prokletstvo će biti skinuto."

Ako uspijemo uništiti tog demona,

svi oni koje je ugrizao bit će oslobođeni prokletstva.

Pod pretpostavkom da nađemo tog demona,

kako ćete ga eliminirati?

Lako.

Zabije mu se kolac u srce i odsječe glava.

Divno.

Prema jednoj teoriji, češnjak ga tjera u bijeg.

To mi se čini sumnjivim.

Ali više je u mom dometu.

Sve u svoje vrijeme. Moramo naći tu ženu

jer samo nas ona može odvesti do njega.

Čudno.

Što?

Mlada žena na portretu.

Pa?

Neobično sliči mladoj ženi koja čeka u susjednoj sobi.

Gospođo?

Jeste li vi dr. Dumont?

Jesam. Što mogu učiniti za vas?

Ja sam prijateljica Marie de Montebello.

Saznala sam da je ovdje pa se dolazim raspitati za njezino stanje.

Naravno.

S kime imamo čast?

Mina.

Mina Murray.

Bila sam na Marijinom vjenčanju kada se dogodila tragedija.

Dobro ste je poznavali?

"Poznavala"?

Moje isprike.

Dobro je, stanje joj je stabilno. Žao mi je.

Hvala Bogu!

Uistinu, dijete moje.

Možemo li vam postaviti nekoliko pitanja? Kako bismo je bolje liječili.

Naravno.

Jeste li rođakinje?

Ne, nimalo.

Nisam odavde.

Recite nam nešto o vašem odnosu i njenom ponašanju.

Upoznala sam Mariju prije nekoliko dana,

na čajanki

koju je organizirao njen budući muž.

Henry.

Čim me vidjela, uzela me pod svoje.

Nije se odvajala od mene.

Kao da je osjetila da se baš i ne uklapam.

Odvela me u svoju sobu.

Razgovarale smo i puno se smijale.

Bilo je ugodno.

O čemu ste razgovarale?

Ona je mogla pričati o svemu.

Ona...

Posebno je voljela...

pričati o ljubavi.

Toliko da mi je bilo neugodno.

Bila je ushićena.

U vezi čega?

U vezi svega.

I onda,

odjednom, ona...

ona je izgubila razum.

Zašto ste bili na tom vjenčanju?

Bila sam pratnja svom zaručniku.

Čini se da on poznaje puno ljudi.

Dolazi iz vrlo ugledne obitelji, mislim.

Mislite?

Da, ja...

Ne znam.

Vode, molim te.

Dijete moje,

pred sobom imate liječnika i svećenika,

obojica smo obvezani najstrožom povjerljivošću.

Možete govoriti bez straha.

Iskreno, to vjenčanje me pogodilo,

kao neki loš predosjećaj.

Moje zaruke su se dogodile tako brzo.

Ne znam jesam li...

Volite li ga.

Volim ga, naravno, on je divan.

Svaka mlada žena bi sanjala da se uda za njega.

Ali vi niste jedna od njih.

Ne mogu se otresti osjećaja...

kao da...

Kao da?

Kao da ne živim u pravom vremenu.

Oprostite mi.

Mora da me smatrate užasno naivnom.

Gnjavim vas svojim brigama.

Apsolutno ne, naprotiv.

Možemo li dobiti vašu adresu?

Naravno.

Boravim u pansionu do Jonathanova povratka.

Vi ste ljevakinja.

Da. Često su mi savjetovali da postanem dešnjakinja.

Ne mijenjajte ništa. To je šarmantno.

Hvala na posjeti.

Hvala što ste me primili.

Pomolit ću se za nju u kapelici.

Izvrsna ideja, dijete moje.

Ugodan dan.

Što je, sine?

Nemam sklonište

i nisam ništa jeo stoljećima.

I jako mi je hladno.

Vodim ga u kapelicu.

Uđite, molim vas.

Uđite.

Hvala na pozivu.

Ne mičite se, donijet ću vam tople juhe.

Previše ste ljubazni.

Tko ste vi?

Grof Drakul, vama na usluzi.

Hvala na juhi,

ali trebam nešto konkretnije.

Ne brinite se.

Nema potrebe za uzbuđivanjem.

Zli ne može ništa u Božjoj kući.

Stvarno?

U ime Oca,

i Sina

i Duha Zloga.

Dođite, sestre moje.

Gledajte što je Bog učinio od vas.

Kamena srca u usnulim tijelima,

koja se guše pod svojom debelom kožom.

Dopustite da vas oslobodim iz ovog zatvora.

Dođite!

Gospodaru!

Dobra večer.

Bolnica je zatvorena.

Našao sam je, Gospodaru!

Našao sam je!

Dobro si radio.

Hvala.

Zaslužuješ nagradu.

Dođi, mali dječače.

Dođi bliže.

Tu si.

Ispričajte me, oče. Dr. Dumont vas treba.

Dolazim.

Može li nestanak ove pacijentice

ostati među nama za sada?

Računajte na mene.

Izgubio je puno krvi, mislio sam

mu dati transfuziju.

To bi mu se svidjelo.

Naravno, žao mi je.

- Nosi ugodan parfem. - Nisam nikad primijetio.

Kako se uspjela osloboditi?

- Vanjski pomagač. - Muškarac?

Viđen je u bolnici.

Opis?

Tridesete,

elegantan i bogato odjeven.

Plave oči, visok i vitak.

Mina je u opasnosti. Moramo je upozoriti.

Je li vam hladno, dijete moje?

Ne.

Uvijek sam voljela gledati vatru.

Čekate nekoga?

Ne, ali idem vidjeti o čemu se radi.

Maria!

Ozdravila si?

Naravno!

To je čudo, kakvo olakšanje!

Bez brige.

Ta je bolest otišla jednako brzo kako je i došla.

Ne pričajmo više o tome.

Ali osjećaš se...

U punoj formi

i spremna proslaviti svoj povratak u velikom stilu.

Dr. Dumont te pustio?

Imam toliko energije, nije me mogao zaustaviti.

A tvoj zaručnik?

U Škotskoj je.

Gledaj što imam!

Spremi se, vodim te.

Kamo?

Tri karte u prvom redu za proslavu.

Tri?

Moj prijatelj, onaj o kojem sam ti pričala, je u gradu.

Umire od želje da te upozna.

Idi se brzo presvući! Hajde!

Kamo me vodiš?

U Grand Hôtel.

Njihova topla čokolada je božanstvena, moraš probati.

Ciao, Maurice!

Znam da je moja prijateljica jako lijepa,

ali malo sam uvrijeđena.

Oprostite mi.

Vaša ljepota osvjetljava ovo mjesto

ispunjeno tamnim odijelima i cilindrima.

Točno.

Gospođo,

čast mi je

i zadovoljstvo ponovno vas vidjeti.

Jesmo li se već vidjeli?

U snu, možda.

Imam čudan osjećaj da se poznajemo

već dugo vremena.

To je vrlo romantično.

Užasno.

Ispričajte me.

Čini se da sam izgubio glavu i svoje manire.

Vlad drugi, princ Vlaške,

grof Drakul.

Drago mi je.

Maria.

A ta topla čokolada?

Stiže, ali prvo,

idemo se malo zabaviti.

Oprostite.

Gađanje limenki!

Hajde, idemo.

Idemo!

Gledaj ovo!

Želim vidjeti izložbu.

Žena-kokoš!

Bože, kako je lijepa!

Stara žena s bradom!

Mina! Dođi!

Vidiš, Mina? Veličanstveno je.

Tišina, molim.

Nahranit ću zvijer.

Kakva ljepota!

Ovo je strašno, Mina.

Idemo.

Maria?

Maria!

Ovuda.

Ova djevojka želi pucati.

Uzeo sam slobodu da nam naručim aperitiv

prije predstave.

Sjajno!

Neprikladno je biti kod čovjeka kojeg jedva poznajemo.

Ne boj se, neću te pustiti.

Što misliš?

Predivno je.

Ne znam za tebe, ali ja umirem od gladi!

Iscrpljena sam.

U redu.

Sjedni, princezo.

Donijet ću ti toplu čokoladu.

Hvala što ste prihvatili moj poziv.

Vaš stan je dostojan kralja.

Ja sam samo princ.

Oprostite.

- Živite u Parizu? - Ne.

Sjevernije, na selu, gdje je život mirniji.

Volite mir?

Nimalo.

Volim prirodu.

Ptice,

drveće

i vjetar koji ih tjera da pjevaju.

A vi, gdje vi živite?

Moj obiteljski dom je stari dvorac

u podnožju Karpata,

u Rumunjskoj.

Tamo poznajem samo zimu i samoću.

Volim zimu

i njezine surove krajolike.

Ali moji roditelji sanjaju o Andaluziji.

Možda sjećanje...

na bivši život.

Pretpostavljam.

Želite li me slijediti?

Da.

Lijepo je.

Što je to?

To je glazbena kutija.

Mnogi datiraju njezin izum

u 18. stoljeće, od strane Švicaraca,

ali ovu sam našao kod trgovca u Konstantinopolu.

Potječe iz 15. stoljeća.

Izvanredno.

Poklonio sam je svojoj ženi.

U braku ste?

Udovac.

Oprostite mi.

Oprošteno vam je.

Još radi?

Naravno.

Poznajete li ovu melodiju?

Čini mi se poznatom.

Tražim u sjećanju.

Ne znam odakle, ni od kada.

Nastavite tražiti.

U tvom srcu, u tvojoj koži,

u tvojoj duši...

Osjećaš li me, Elisabeta?

Kakve čini bacate na mene?

Nikakve, Mina.

Progonjen sam sjećanjem na moju ženu,

moju jedinu ljubav,

a vi joj toliko sličite da me to uznemiruje.

Ime joj je bilo Elisabeta.

I kad me je željela,

svirala je ovu malu melodiju koja je odjekivala cijelim dvorcem.

To je bio znak da pohitam k njoj.

Sve je to vrlo dirljivo, ali...

Ja sam Mina,

Mina Murray,

i udat ću se.

Da, naravno.

Gnjavim vas svojim pričama.

To su stare boli

oživljene vašom prisutnošću.

Iskreno se ispričavam.

Molim vas.

Ne mogu prihvatiti, previše je dragocjeno.

Poklon se nikad ne odbija.

Ova melodija podsjetit će vas možda na uspomene.

Mina, dođi!

Počinje!

Moraš doći.

Tri...

dva...

jedan!

Bože moj!

Ovdje je.

Hvala na ovoj divnoj večeri.

Prošla je vječnost otkad sam osjetio takvu...

sreću.

Zaboravili ste tu riječ?

Moja žena ju je odnijela sa sobom.

Laku noć.

Jonathan!

Što ti se dogodilo?

Mislila sam da te više nikad neću vidjeti.

Molim vas.

Jadnik je iscrpljen.

Što mu se dogodilo?

Mina, znate li gdje je otišao?

Ne, ne točno.

U dvorac, gdje je bio držan kao zarobljenik

i odakle je nekim čudom uspio pobjeći

riskirajući život.

Znate li čiji je to dvorac?

Ne.

Marijinog vrlo dobrog prijatelja, grofa Drakule.

On je zarazio nju i mnoge druge.

Što?

Ne!

Sigurno griješite. Grof je šarmantan.

- Upoznali ste ga. - Da, grof...

On je džentlmen, čak me je dopratio

do ovdje.

Ne razumijem.

- Kako vas je našao? - Ne znam.

Sve se dogodilo tako brzo. Maria je došla ovdje.

Rekla je da ste je vi pustili van.

Maria je pobjegla, onesvijestila tri čuvara

i isisala krv mom pomoćniku.

- To je nemoguće. - Sjednite.

Ostanite mirni.

Ono što ću vam reći

bit će teško za čuti, a još teže za razumjeti.

Taj čovjek je hematofag.

Hrani se isključivo svježom krvlju,

osobito ljudskom krvlju.

On je vampir.

Da, jest.

Obično grize svoje žrtve za vrat

i siše im krv do smrti.

Oni koji su, recimo, pošteđeni sami postaju vampiri.

Bože moj!

Maria je jedna od njih.

Moram se uvjeriti da vi niste.

Naravno da nisam!

Nikad me nije taknuo, ponašao se kao savršen džentlmen.

Koristi parfem kako bi zavodio svoje žrtve,

neku vrstu eliksira koji uništava svaku volju i svaku inhibiciju.

Mogli biste biti pod njegovim utjecajem a da to ni ne znate.

Kakav užas!

Uistinu.

Ali to je lako provjeriti.

Mogu li vam vidjeti vrat?

Sve je u redu.

To je zaista čudo.

Molim vas.

Ovuda.

Dobra večer, gospodine. Oče.

Tišina. Ima gostiju koji spavaju.

Oprostite.

Što radite?

Ne prilazite ili ću vrištati!

Ne boj se, ne želim ti zlo.

Mislim da sam bila vrlo jasna oko pravila ove kuće.

Nema glazbe poslije 20 sati, a prošla je ponoć.

Nisam obraćao pažnju na vrijeme.

Dobro.

Gospodine, ako ste doista džentlmen,

izađite odmah.

Razumijem.

Moji pozdravi.

Ne tuda! Onuda kuda ste došli!

Što radite?

Što radite?

Ne skačite, previsoko je!

Mina, čekao sam gotovo 400 godina

da te ponovno vidim.

Ako želiš, odlazim.

Da. Odlazite odmah.

Zabranjujem vam da se ubijete ispod mog prozora!

Bi li voljela da umrem dalje?

Da. Ne. Da!

Odmaknite se od balkona!

Lagali ste mi.

Nijednom.

Koristite čini, kao sa svim svojim žrtvama.

U pravu si.

To je parfem. Ali nisam ga koristio na tebi.

Pijete krv svojih žrtava.

To je istina, ali ti nisi moja žrtva.

- Ti si moja voljena. - Prestanite!

Moja jedna i jedina ljubav.

Kojim pravom mi tako govorite?

Proklet sam, Mina.

Ja sam mrtvac kojeg je Bog osudio na život.

Zašto bi Bog učinio takvo što?

Bila si mi oduzeta,

pa sam Ga prokleo i napustio.

Suprotno onome što se priča, ne volim krv.

Iako je tvoja predivna.

Bez nje, bio bih samo odvratan starac

kojeg ne bi ni udostojila pogleda.

To su samo riječi,

šarmantne riječi s namjerom da me zavaraju.

U pravu si, riječi su ponekad varljive.

Uzmi moje ruke.

Ruke nikad ne lažu.

One će ti reći istinu o meni,

ali i o tebi,

o tome tko si ti zapravo.

One će ti reći koliko su voljele

milovati tvoje lice, tvoj vrat i tvoje bokove.

Sjećaš li se svojih posljednjih riječi?

Rekla si mi: "Čuvaj se, prinče moj,

"kralju moj"...

Živote moj.

Jer...

Ne mogu preživjeti bez tebe.

Ljubavi moja.

Toliko si mi nedostajao!

I ti si meni nedostajala.

Želim biti s tobom zauvijek.

Uzmi me.

Ne mogu.

Zašto? Uzmi me!

Želim da me uzmeš, sada!

Pred tobom je cijeli život

a ja imam samo smrt za ponuditi.

Želim biti tvoje tijelo

i tvoja krv.

Molim te.

Molim te, mužu moj.

Molim te...

Ljubavi moja...

Dumont?

Taj miris...

Isti je kao u bolnici.

Isti parfem.

On je ovdje.

Bože moj!

Otišli su.

Ali kamo?

Postoji samo jedno mjesto.

Čini se da je Mina nestala.

S njim?

Bojim se da da.

Taj čovjek je vrag.

Mora biti zaustavljen što prije.

Naravno.

Mislite li da nas možete odvesti do njegovog dvorca u Rumunjskoj?

Da.

Oče, ne možemo ići tako, bez pripreme i pomoći.

Znam nekoga tko bi nam mogao pomoći.

Henry William, ljubavi moja!

Jesam li ti nedostajala?

Naravno, draga, molio sam za tebe svaki dan.

Je li to čudo?

Apsolutno!

Bog je čuo tvoje molitve,

i evo me, izliječene i spremne voljeti te do kraja tvog života.

Ludio sam bez tebe.

Kad si napustila bolnicu? Trebali su me obavijestiti.

Znam.

Čim sam izašla, pojurila sam ovamo.

- Jesi li potpuno izliječena? - Naravno!

Prestani s pitanjima.

Zar nisi uzbuđen što me vidiš?

Naravno.

Henry!

Nedostajale su mi tvoje ruke.

I ove lijepe šake.

I tvoje usne!

A posebno tvoj vrat.

Maria!

Kako se usuđujete?

Što ste učinili?

Ne brinite se.

Možemo vam sve objasniti.

Moja krv!

Što ste učinili?

Gledajte što ste učinili!

Ima je posvuda po tepihu!

Što ste učinili?

- Draga... - Začepi, Henry!

Nemojte to učiniti.

Dobrodošli kući.

Prijatelji moji,

princeza Elisabeta se vratila.

Pusti me da razgovaram s njima. Neću dugo.

Gospodaru.

Oni su vam za petama i uskoro će vas pronaći.

Vrijeme je da odete.

Cijenim tvoju brigu,

ali konačno smo kod kuće.

Ovdje je naš dom.

Uzmi to.

Mislim da mi tvoje usluge više neće trebati.

Idi u miru.

Elisabeta.

Moj prinče.

Misliš li da će nam Bog oprostiti što se toliko volimo?

Bog je ljubav.

On razumije.

A ako ne razumije,

neka ide k vragu.

Vidjet će što znači probuditi zmaja.

Ostani ovdje.

Tu on spava u svom lijesu.

- Čudno mjesto za spavanje! - To je sudbina svih nas.

Otvorite vrata!

To je on. Unutra je.

Nećete ga ubiti na taj način.

Pustite nas. Ovaj put se neće izvući.

Rekao sam da ću poštedjeti tvoj život, ne tjeraj me da pogazim svoju riječ.

Dakle...

ti si svećenik koji lovi moju vrstu već tolike godine.

Da.

Ali nisam došao boriti se protiv tebe.

Ni ja.

Ja se borim protiv Boga, Njegove sluge me ne zanimaju.

Ne.

Ne boriš se protiv Boga, sine, boriš se protiv sebe.

Ne.

Borio sam se i ubijao u Njegovo ime.

Živimo i dišemo u Njegovo ime.

Zašto bi On htio da uništavamo Njegovo stvorenje?

Čovjek ubija u svoje vlastito ime.

Kao i ti, ponovno.

To su samo lijepe riječi. Bog te poslao ovamo da me ubiješ.

Bog me poslao ovamo da te spasim.

Bog me sada želi spasiti?

Nakon što mi je stoljećima uskraćivao pravo na smrt.

To nije kazna, to je prilika.

Pokaj se, Drakula, za svoje spasenje.

Ona je moje spasenje.

Ali ti, ti si njezina propast.

Vlade!

Trebam još malo vremena.

Otvorite vrata!

Elisabeta!

Elisabeta,

prokletstvo će nestati sa mnom i ti ćeš ponovno naći svoju slobodu.

Ti si moja sloboda. Ti si moja sloboda, ljubavi moja.

Kamo ti ideš, idem i ja.

Drakula?

Misliš da je voliš,

ali želiš da se žrtvuje za tebe?

Molim te, ne ostavljaj me.

Ostani ovdje.

Tvoja duša još uvijek pripada Bogu.

Ako je uistinu voliš, pusti je da vrati svoj život

a ti se vrati Bogu.

Dragi moj...

Drakula!

Vlade!

Otvori vrata!

Molim te, ljubavi moja, otvori vrata!

Prije 400 godina,

zamolio sam svećenika da Bog poštedi moju ženu.

Nije to učinio.

Preklinjem te...

Hoće li čuti moju molitvu ovaj put?

Čuo On ili ne,

samo ti možeš promijeniti sudbinu, sine.

Spasi je, i bit ćeš u miru za vječnost.

Onda, neka bude tako.

Ne ostavljaj me!

Požuri, prije nego se predomislim.

Molim te!

Obustavite vatru!

Zašto mi to radiš, ljubavi moja?

Jer te volim.

I ja tebe volim.

Mina?

Prokletstvo je skinuto.

Odlično.

Sad je sve u redu.

Dobro. Hvala.

Doviđenja.

Obrada Titla: Fric53nja