Original subtitles

(čavrljanje galeba)

(zvono)

(zvono)

(otkucavanje sata)

(zvonjenje alarma)

(ptice kukaju)

(ptice kukaju)

(duva vjetar)

(lupanje vratima)

(zviždanje)

(zviždanje)

- Kasniš, broj tri.

- Izvini.

- Žao mi je što nije dovoljno dobro.

- Gde je broj pet?

- Mislim da ga tata voli.

- Za njega ili ne,

njegova je odgovornost prema nama.

Spremni?

Dobro onda, ovamo.

Zaokružite taj kraj.

(lomljenje stakla)

(smijeh)

- Bože!

Pogledaj to.

Mislila sam da je to zaključano s ostalim medicinskim knjigama.

- Bilo je.

Otac čuva ključ

u maloj tajnoj ladici na njegovom stolu.

U toj su ladici ključevi za svakakve stvari.

- Oh.

- Fuj.

- Vau.

Whoa!

- Da li se to onda tako radi?

Čekaj, čekaj, čekaj.

Vau.

- Bože, Bože, pogledaj samo to.

- Oh

- Ne izgleda kao da puno uživaju.

- Čekaj, čekaj.

Nije tako--

- Hej.

- Prokleti kreteni!

Je li to sve što možete učiniti?

- Pa, šta očekuješ?

- Hajde, da vidimo ostalo.

- Očekujem malo intelekta.

Sramim se tebe, svih vas.

Nadam se da je vaša dječačka znatiželja o takvim trivijalnostima zadovoljena.

Vidim da je dug put prije nego što budete spremni.

Bilo ko od vas.

Idioti!

Prokleti idioti!

- Jonathan.

Samo ostani tu, mladiću.

Gospođo Osborne.

Opet je izašao.

(uzdahnuvši)

- Oh, Jon-o, Jon-o, Jon-o.

To je dva puta u prošloj sedmici.

(uzdahnuvši)

Gdje ideš?

- Samo do plaže, majko.

- Sa kim?

Koga tamo upoznaješ?

- Niko.

- Lazes.

- Niko, iskreno.

- Odmah idi u svoju sobu.

Brzi marš.

Izgubio sam svako strpljenje s tobom, Jonathane.

Daj mi ključ.

Ova vrata će biti zaključana večeras

i svake noći mjesec dana.

Neću ovo lagati!

Čuješ li me, neću ga imati.

(klik zaključavanjem)

(uzdahnuvši)

Laku noć, Elisabeth.

- [Elisabeth] Laku noć, gospođo Osborne.

(klikanje vrata)

- Šef je u pravu.

Ponašanje odraslih ponekad je užasno.

Podvrgnuto okrutnom ispitivanju.

Odupirao se.

Identitet šefa

mora ostati tajna po svaku cijenu.

Bila sam zaključana u svojoj sobi.

Šef je večeras donio knjigu.

Imao je,

bilo je...

Dobro jutro.

- Dobro jutro, Jonathan.

Evo vam kašice, u pećnici su kiflice.

- Dobro jutro, Jon-o.

U frižideru je malo piletine.

Nećemo biti većinu dana.

- Momci idu u Blackpool Sands.

Mislio sam--

- Jon-o, danas ćeš provesti u ovoj kući,

radeći domaće zadatke i sređujući sobu.

Teško tebi ako zakoračiš jednom nogom ispred vrata.

Razumiješ li me?

Mogu li dobiti svoj poljubac?

(klikanje vrata)

(okretaj motora)

(trubljenje automobila)

(vrišti)

(dramska orkestralna muzika)

(čavrljanje galeba)

- Pitam se da li sam pretežak?

- Izvinite, gospođo Osborne,

Ponekad pomislim da nisi dovoljno strog prema momku.

On ima svoj vlastiti um.

Morat ćete čvrsto držati uzdu,

čvrsta uzda za njegovo dobro.

(zvono)

(dahćući)

- Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo.

Dobro jutro, Richard.

- Dobro jutro.

- Dobro jutro, Mary.

- Dobro jutro, gospođo Osborne.

- Ko je zaboravio alarm?

- Izvini, ja sam kriv.

Loša noć, moppet?

- O dragi.

Pokazuje li to toliko?

Peripetije puberteta.

- Tvoje?

- Jonathanovo i moje.

Dakle, ovo je puno?

- Da.

- Ovo izgleda zanimljivo.

To mi se jako sviđa.

- Pogledajte Regency.

Rosewood, a sav mesingani uložak je netaknut.

- Mmm!

Koliko smo morali platiti za ovo?

- Lot 278.

- Oh, pametno, Richard, zar ne?

- Oštrouman bi bio tačniji.

(uzdahnuvši)

- Pa sad, samo ćemo morati vidjeti

kako nečuveni možemo biti s londonskim kupcima.

Moram reći, Jon-o,

Nikad nisam vidio vašu sobu u tako dobrom redu.

Domaći zadatak lak?

Šta ste još radili danas?

- Ušao u moju knjigu o signalima zastave.

Izaberite boju.

- Crvena.

- Tačno.

Crveni burgee znači

Unosim ili ispuštam eksploziv.

Crveno-bijeli na četvrtine, stojite u opasnosti.

Crveno-žuti, čovjek preko palube.

- To je vrlo dobro, Jon.

(kotlić šišta)

- Crno ili bijelo?

- Oh, crni.

- I crna.

- Imat ćeš čokoladu.

Uh,

varaš baš kao i tvoj otac.

- Da li ti još uvijek nedostaje?

- Da.

Puno.

Ti?

- Ponekad sanjam o njemu.

- Dobri snovi ili loši?

- Dobro.

U ribolovu smo na gumenjaku, šetamo plažom.

- Čiji je to?

- Moja.

- Jonathan, imaš li

nema šta da mi kažeš sinoć?

Ništa?

- To bi bilo znakovito.

- Na koga, Jon-o?

- Žao mi je majko.

- Molim te.

(dramska klasična muzika)

- Amoeba proteus, koji pripada pod-kraljevstvu praživotinja.

Hrani se fagocitozom gutajući sitne biljke

kao što su desmidi ili mali organski fragmenti.

Množi se najjednostavnijim oblikom

nespolnog razmnožavanja koje se naziva fisija.

Kada su dobri uslovi, ameba se brzo povećava,

zaustavlja aktivnost i formira se u okrugli oblik.

Proces je sljedeći,

pseudopodije se spajaju

uvlačenje hrane u vakuolu za hranu

nastala zatvaranjem okolišne vode.

Jednom zarobljeni i zatvoreni,

započinje varenje hrane.

Ameba živi i kreće se uz savjete nekolicine

pseudopodia u kontaktu sa podlogom.

(djeca se smiju)

Ko je to uradio?

Odgovori mi!

Zaustavi to!

(zvižduk) (smijeh)

- Izgledaš kao prokleto uskršnje jaje.

- Imaš sada, stvarno jesi.

- To nije smiješno.

- Kad sazovem sastanak, to znači svima.

Očekujem da se toga sjetite sljedeći put, broj pet.

- Pokušao sam da izađem, uhvaćen sam.

- Ne zanimaju me vaši izgovori.

- Nikad ovo neću skinuti!

(smijeh)

- Kazna izvršena.

Upoznajemo se u petak poslije škole u mojoj kući.

Savjetujem vam da budete tamo, broj pet.

Savjetujem svima vama.

- [Jonathan] Šef kaže

moramo imati jaka, tvrda srca.

U pravu je.

Ponekad pomislim na svoje srce

kao sidro od nehrđajućeg čelika

koji tone u blato ušća,

u slomljeno staklo i limenke i kante za boce.

Čista, sjajna, nikad hrđava.

Sinoć je majka najduže stajala

pogled na more.

Tada se nešto dogodilo.

Ne mogu objasniti.

Bilo je čudno,

tužan.

(dramska klasična muzika)

Šta je sa gospodinom Wicksteadom?

- Nestao za taj dan.

A otac je na operaciji.

Ne brinite, bićemo sami.

Broj dva?

Uredu onda.

Teme za diskusiju.

Prijedlozi?

- Odanost prijatelja.

- Šta kažeš na nos ravnatelja?

- Šta kažeš na njegovo dupe?

(svi se smiju)

- Idioti.

- Šta je sa snagom mora?

- Bože, broj tri.

Ti si romantik, zar ne?

Čisti i savršeni poredak svijeta.

Komentari?

Nisam mislio.

Veoma dobro.

Svijet je takav

ameba proteus jede svoju žrtvu.

E sad, mislite li da ameba brine

da se njenoj žrtvi ne bi svidjelo da je pojedu?

(smijeh)

Smešno!

To bi značilo da ima osjećaj za dobro i za zlo.

Osjećaj onoga što odrasli nazivaju moralom.

Kažem ti, nema toga.

Moral nije ništa drugo nego skup pravila

odrasli su izmislili da bi se zaštitili.

Skup pravila za slabe.

(lagana klavirska muzika)

Vidiš, ako si jak,

stvarno jak, ne treba vam zaštita.

Ne bojiš se svijeta

gdje je jedina stvarnost život koji hrani život,

slab život hranjenje jak život.

Kao ona ameba.

Čisto je i savršeno.

Ponaša se onako kako radi zbog onoga što jeste.

Moramo biti takvi.

I to je samo jedan način.

Kršite pravila jedno po jedno.

(mačka mijauče)

Slučaj u tački.

Možda ne biste vjerovali,

ali jadni stari Cedric

ovdje je lovio hranu u šumi.

Ali sada je gotovo neprestano u kući.

(mačka mijauče)

Više ne lovi.

Izgubio je čistoću,

njegov osjećaj za red stvari,

izdao ih za tanjir sa toplim mlijekom

i trljanje iza uha.

Ono što ovdje vidite je debela, meka mačka koja se predstavlja kao život.

Da li razumiješ?

Moj bože!

Bože moj, debeo si!

(mačka mijauče)

Prokleti kreteni, puno vas!

Vi nemate pojma o čemu pričam,

da li ti?

Da li ti?

Izaći.

Hajde, izlazi!

Nikada me nećete razumjeti, niko od vas!

Glupo!

Glupo!

Glupo!

(truba broda)

(galebovi zovu)

(duva rog za maglu)

- Ona je velika!

Odmah se vraćam.

- Kad je ušla?

- Došao jutros kad si bio u školi.

- Oh, majko, volim te.

Hvala ti.

(smijeh)

- Volim i ja tebe.

- Kapetan je zauzet,

Gospodin Cameron će se pobrinuti za vas.

- Hvala ti.

- Da?

- Ja sam Anne Osborne, a ovo je moj sin Jonathan.

Imam bilješku od gospodina Chapmana,

kapetan luke.

- Želite neku vrstu turneje?

- Pa, da, ako nisi previše zauzet.

- Pretpostavljam da vam mogu pokazati.

- Hvala ti.

- Pazite.

Ljestve su nekako skliske.

Ispušni klip.

- BNW, 752.000, dvotaktni.

- Šta?

- 750 BNW.

Šta se desilo?

- Sinoć smo razbili sonar

na oko 10 milja.

- Gde si išao?

- Plymouth.

Imali smo sreće da smo ušli ovdje.

Tim putem.

Dečko zna ove stvari, zar ne?

Da li želi biti nautičar?

Pa, to je jadan život.

- Brzo dolazimo do desnog boka.

- Teško lijevo, gospodine.

- Teško lijevo.

- To je to.

Pola glave, sad sve stanite.

- Jesam li dobro?

- Super.

(trube brodskog roga)

Samo ciljajte na svjetlost svjetionika.

- Puno vam hvala, gospodine Cameron.

Bilo je divno.

- Ne spominji to.

- Hvala, bilo je jako dobro od vas.

- Zadovoljstvo.

- Zbogom.

- Ćao.

- Gospodine Cameron, znam da je sve ovo bilo nametanje,

i volio bih,

Pa, htio bih izraziti svoju zahvalnost

pozivom na večeru večeras,

ako si slobodan.

- To je gospođa Osborne, zar ne?

- Udovica sam, gospodine Cameron.

- Imam sat od šest do osam.

- Pet i osam na keju?

- I imala je radar tipa Marconi

i UKV na mostu i detektori dima.

- I dubinomjer

i sonar, bip, bip, bip!

I autopilot.

I barigrad!

- Barograf.

- Ma, kako god.

- To je za merenje ravnog pritiska.

A gospodin Cameron, sjajan je, zar ne?

- Sjajno!

- Belle, tako se zove.

Zar nije super?

- Super je!

- Pa, ja sam kod svoje sestre.

Vidimo se u ponedeljak ujutro.

- U redu.

Pozdravi je.

- Ćao, gospođo Palmer.

- Zdravo.

I ponašaš se dobro.

- Hoću.

Jeste li mu vidjeli ožiljak iznad oka?

Kladim se da je dobio borbu nožem.

Kladim se u bilo šta!

Fantastično!

- Fantastično!

- Majko, hvala ti danas.

Puno vam hvala.

- Hej, nema na čemu.

Nema na čemu.

- Vaš račun, gospodine.

Nadam se da ste uživali u obroku.

- Jesmo.

Puno vam hvala.

Bio je tako strpljiv čovjek.

To se dogodilo sasvim iznenada.

Dva dana, neka vrsta okluzije.

Kad god je stekao svijest,

nasmiješio bi se i izvinio bi se što je bolestan.

Kad je osjetio da dolazi,

samo se oprostio, jednostavno,

kao da ide sljedećim vozom za London.

U svakom slučaju, preuzeo sam radnju.

Život ovdje može ponekad biti pomalo klaustrofobičan

ali uvijek ima sela i mora.

Čudno, nisam govorio ni o jednoj od ovih stvari

nikome otkako je David umro.

Bilo je to prije više od tri i po godine.

- Postoji signal koji se šalje između

plovila koja prolaze otvorenim morem.

Koji brod?

Gdje vezani?

- Jonathan je uvjeren da jesi

taj ožiljak u borbi nožem.

Kako se zoveš?

- Jim.

Naletio sam na otvor nakon trodnevnog pijanstva u Panami.

(smijeh)

Imali smo malo mjesto neposredno izvan Topeke, Kansas.

Znate li gdje je to?

Samo oko 2.000 milja od najbližeg okeana.

- [Anne] Šta te onda nateralo da odeš na more?

- Samo to, pretpostavljam.

Duge noći na farmi čitajući

Jack London, Conrad,

ljudi koji rade stvari koje nikada nisam radio,

mjesta koja nikad nisam vidio.

More mi je bilo nepoznato,

poput dubokog svemira.

Ako obrađujete zemlju,

prihvatate njegove granice, granice.

Pokopani ste tamo gdje ste rođeni.

Svejedno, jednog dana sam to znao.

Znao sam da je vrijeme za polazak.

I bilo je dobro neko vrijeme.

- I onda?

- To je ludo.

Dobijate zemlju koja se nikad ne mijenja

a more nikad nije isto.

I nakon što neko vrijeme plovite, osjećate se kao

ne pripadate ni na jednom mjestu.

Imam ga 16 godina.

- Ipak ostaješ.

Zašto?

- Uhvati te to.

- Čime?

- Pretpostavljam po ideji.

- Ah, sanjam o slavi.

- Nešto slično tome.

- Postoji li još nešto?

Jesam li rekao nešto smiješno?

- To je moja ajkula.

- Šta?

- Moj san o slavi ako to želite tako nazvati.

- Ne razumem.

- Video sam to sa Azora

na ponoćnom satu prije tri godine.

Siva ajkula dolazi brodom,

s izlaza na horizont, a peraja je blistala.

Mislio sam da je mjesečina,

a onda kako smo se približavali,

Vidio sam da se cijela ajkula sjajila.

Samo sam se približavao.

Mislim, mrtvo.

- I šta se onda dogodilo?

- Ništa.

Pretpostavljam da je još uvijek tamo.

- Hoćeš li ostati sa mnom večeras?

Znali ste da ću vas pitati, zar ne?

Kada?

- [Jim] Kad ste me zamolili za večeru.

- Znao sam kad sam te vidio kako izlaziš iz kabine.

(lagana klasična muzika)

(cvrkut ptica)

Onda si krenuo?

Povratak u šest.

- Ćao.

- Ćao.

- I izgledao je fantastično.

Njegovi mišići, ožiljci po cijelom tijelu,

a zatim je odveo u krevet

baš kao i slika u vašoj knjizi.

Divan je!

Imam osjećaj da će nešto poduzeti,

nešto veliko.

- Kao šta?

- Ono što će on učiniti je da uđe u gaće tvoje majke.

- Nema veze.

Dio je čistog i savršenog poretka stvari.

More--

- Rot!

Ništa više od još jedne slomljene odrasle osobe.

- Ne razumiješ.

- Je li tako?

Otkad je vaše mjesto da mi to kažete

šta razumijem, a šta ne?

- Samo sam mislio da--

- Smiješan si.

Ne postoji heroj.

Odrasli se samo predstavljaju kao te stvari.

Ti si dijete, broj tri.

Soppy, neuko dijete.

- Nisam!

- Dokaži to.

- Bilo kad.

- I vi ostali želite i to dokazati?

- Ja sam igra.

- Da.

- Naravno.

- U redu.

Vidit ćemo.

Tek ćemo vidjeti.

- [Broj dva] Tamo!

Hajde, evo ga.

- [Broj četiri] Uhvati ga.

Držite ga!

Ovdje!

- [Broj dva] Hajde, on je ovde.

Hajde, ovdje je.

Hajde, on je ovdje.

(mačka mijauče)

(mačka mijauče)

Uhvati ga!

- To si namjerno uradio.

- [Broj dva] Nisi, kretenu!

Nabavit ću te za to, broj tri!

- Uzmi ovo umesto toga.

- Uhvati ga!

Držite ga!

Brzo.

(mačje vrištanje)

(smijeh)

- Uhvatiću te, uhvatit ću te.

(smijeh)

- Moj bože!

- Zaustavi to!

Zaustavi to!

Proklet bio.

Šta dovraga misliš da radiš?

Napravi liniju preko puta.

Ostati zajedno.

Uzmi mačku odmah!

Neće nas proći.

- Evo, Cedric.

Hajde, Cedric.

Hajde, Cedric.

Hajde, hajde.

Hajde.

Pssst.

Hajde, Cedric.

Pssst.

Cedric?

- Imam ga!

(mačka mijauče)

Imam ga!

- Rukavice.

- Imam ga, dobio sam ga ja.

- Oh, umukni.

Mlijeko.

(mačje režanje)

Sve to.

(režanje)

Drži ga.

Neće potrajati dugo.

(mačka mijauče)

(dramska orkestralna muzika)

- Napolju je.

- Ovdje.

Drži ga za noge.

Rekao sam ti, ponekad to postane

potrebno rastaviti stvari,

poput pravila i drugih stvari,

pronaći istinu,

pronaći središte stvarnosti.

Pazite sada.

Vanjski trbušni mišići!

Divno, zar ne?

Skoro smo stigli.

Serrat i interkostali.

Perikard.

Vidjeli ste život koji se predstavlja kao mačka.

Sad,

sada ću vam pokazati,

tamo.

Ovo je srž,

središte života koje omogućava poza.

Divno.

Zar nije prelijepo?

- Fantastično.

- Hej, Jonathan.

- Ovo je gospodin Cameron, drugi oficir Belle.

- Jim.

- Možda mogu objasniti

Jonathanovo oklijevanje da nas predstavi, Jim.

Nas pet imamo neku vrstu tajnog kluba.

Ne koristimo imena, već se referiramo

brojem radi održavanja sigurnosti.

Siguran sam da razumijete.

- Imam te.

- Pa, moramo krenuti.

Drago mi je što sam te upoznao, Jim.

Sidra daleko, prijatelji!

- [Broj dva] Imam te!

- [Broj četiri] Imam te!

- [Broj pet] Imam te!

- Dječak koji je razgovarao s tobom,

nećeš reći majci da sam bila s njim, zar ne?

- Zašto?

- Ne sviđa joj se mnogo.

Kaže da je previše prezgodan za svoje dobro.

- Možda je u pravu.

- Upravo ima prvorazredni um.

Ponekad je odraslima teško

da to razumem kod dece.

Nećete valjda reći

Kada odlaziš?

- Sutra ujutro, čim uzmemo tegljače.

Radiš li sada nešto?

Krenimo oko stvari,

Moram nešto da vam pokažem.

(lagana orkestralna muzika)

- [Jonathan] Je li teško naučiti sve te instrumente?

- [Jim] Ne, treba samo malo vremena.

Znate, ljudi su bili na moru

oko 1000 godina pre magnetnog kompasa.

Mornar je mogao čitati oblake i vjetar, zvijezde.

Mogao je puno toga reći samo gledajući mjesec, dugu.

(smijeh)

- Ideš ujutro.

- Šššš.

- Kladim se da je mornarima dosadno

s tim da dame to stalno govore.

- Kladim se da ćete to reći svim mornarima.

- Nikad nisam imao mornara.

- Nikad nisam imao damu.

- [Jonathan Voiceover] Izolirano!

Ostao sam sam sa gospođom Palmer,

dok su otišli u neki hotel.

Gafa, glupa greška!

On se petlja u savršenstvo.

Pogrešno je, opasno.

(truba broda)

- Ako vam se sviđa, možete mi pisati

na adresu koju sam vam dao.

- Ćao, Jim.

- Ćao, Jim.

- Drži se, kapetane.

(lagana orkestralna muzika)

(otkucavanje sata)

- "More je teklo poput ogromnih planina,

"i morali smo držati motore na visokim okretajima

"da zadrži brod u vjetru.

"I dolazi tako.

"Oluja je zamalo uništila Belle."

- I onda?

- Preživio je.

Inače je dragocjeni heroj broj tri

ne bih mogao pisati.

Ova pisma,

ovaj obilni svezak literature

ti i tvoja majka ste dobili,

pa, izgleda malo čudno

od pomorca, zar ne?

- Kako misliš?

- Zvuči mi kao da se planira vratiti.

- To je laž!

Nikada nije spomenuo povratak.

- Naravno.

Siguran sam da je mnogo pametniji od toga.

- Vrati to nazad.

- Zaboravljaš sebe, broj tri.

- Vrati to nazad, rekao sam.

- Dovraga hoću.

(svi viču)

- Zaustavi to.

Prestani, kažem!

Ko je sada odgovoran?

Ko je zadao prvi udarac?

- Ja sam uradio.

- Onda sam siguran da ste spremni prihvatiti posljedice.

Imate puno vani.

Krenite dalje.

Budi brz oko toga.

Nastavi!

- Gdje je to?

- Urugvaj.

(njuška)

- Evo, duvaj.

Nambia.

Namibija.

- Gdje je Namibija?

- Odmah ispod Angole.

Ah, odmah ispod Angole.

(smijeh) (brodski rog puše)

TO JE.

Je li?

- Da, majko.

To je Belle.

(truba broda)

(dramska orkestralna muzika)

- [Anne] Oh, dobro mirišeš.

(smijeh)

- Kako je Jonathan?

- Jonathan je u krevetu prehlađen.

Elisabeth, ovo je gospodin Cameron.

Jim, ovo je gđa Palmer.

- Zdravo.

- Kako si?

- Uh, gospodine Cameron

ostat će s nama nekoliko dana.

- Napraviću sobu za goste.

- To neće biti potrebno.

- Da skuvam čaj?

- Ne za mene.

Jim?

- Ne, hvala, ne.

- Hoćeš li jesti kod kuće?

- Da.

- Pa, onda je bolje da telefoniram mesari.

Oprostite.

- Zašto ne odete gore i vidite Jonathana?

Neću minutu.

(kucanje na vrata)

- Da?

- Zdravo, kapetane.

On je za tebe, iz pirane.

- Hvala ti.

- Kako se osjećaš?

- Jučer sam imao temperaturu.

- Trebali biste piti puno soka od naranče.

Vitamin C.

Radi.

Hej, šta je ovo?

Hej, ovo je prilično dobro, skoro je postalo savršeno.

LA preko sjevernog Pacifika, desno do Yokohame.

(dahćući)

- Šta je to?

- To je iguana.

Indijanci ih nose na glavi

tokom njihovih ceremonija.

Trebao bi ih vidjeti, Jonathane,

imaju jaguarove zube okolo--

- Kada ćete ponovo ploviti, gospodine Cameron?

- Jonathan.

- Zapravo još ne znam.

Moramo se istovariti,

uzmi malo navigacijske opreme.

- Imam strašnu glavobolju, majko.

- Pa, siđite dolje i pitajte gospođu Palmer

da vam dam malo aspirina, a zatim malo odspavajte.

Hajde, Jim.

- Vidimo se kasnije.

- Moram ići.

- Šta?

- Moram da potpišem neke nacrte

u radnji prije zatvaranja banke.

Moram, iskreno.

Ali proći ću do četiri.

Postoji prodavnica čaja.

Fergusonova.

- Čajanka?

- Da, nasuprot je Chart House-a.

Naći ćemo se tamo u četiri sata.

Oh, Jim.

Cetiri sata.

- Odlično mjesto za sahranu.

- Pokazujem te.

- Njima?

Koji su oni vrag važni?

- [Anne] To je cijela poanta.

Više nemaju.

- Hej, želim te.

Idemo odavde.

- Prepustite mi se još samo nekoliko minuta.

(sve brbljanje)

- Ili ćemo odmah otići odavde--

- Ili šta?

- U redu.

- Jim!

- Ne skači okolo sada.

Samo se ponašaj prirodno.

- Jim, molim te.

Zaboga.

- Mm-mm.

Ti želiš ostati ovdje, mi ćemo ostati.

- Jim.

Molim te.

Jim, preklinjem te.

- Prekasno je.

Polako, privući ćeš pažnju.

Samo se opusti.

(sve brbljanje)

- Ne mogu.

Molim te.

- Šššš.

- Molim te.

- Šššš.

Tamo sam neprestano razmišljao kako se svilenkasto osjećaš,

zvukovi koje ispuštate, vaš miris.

- Još kolača, draga moja?

- Ne hvala.

Dobro smo, sasvim dobro.

Polako sada.

To je to.

Shvatio si.

Dobra djevojka.

(lagana orkestralna muzika)

- Jeste li ovog puta vidjeli svoju ajkulu?

- Samo sam mislio na tebe

i koliko ste bili daleko.

Mogao sam da vidim sebe,

i sve to vrijeme na moru,

voljeti nešto što te ne voli.

Samo se okrećem, iz godine u godinu, sve do vas.

Odjednom sam bio na mjestu na kojem nikada prije nisam bio.

Nisam imao izbora.

Vidiš, navaljivao sam na ta vrata.

Otvara se osjećajima,

osjećati stvari koje nikada nisam osjetio,

da nisam ni znao da možeš osjetiti.

I to ste učinili.

I trebaš mi u svom životu.

Jer mi treba to mjesto.

Udaj se za mene.

Isuse, reci nešto.

- Kada?

- Šta?

- Kada želiš da se udaš za mene?

- Jesi li siguran?

- Da!

I ti?

- Aha.

Aha.

- Jonathan.

(dahće)

Moram pronaći pravo vrijeme za to.

- Imamo vremena.

- Da.

Da.

Da.

- Reći ću vam, bez obzira koliko dugo bili na moru,

nikad se nećete naviknuti na velike oluje.

Apsolutni teror,

divljaštvo sve te moći

i ljepota toga, dok ne shvatite da je gotovo.

Ali ovaj nije ličio na ništa što sam ikad vidio.

U početku niste mogli vidjeti ništa,

ali barometar je stalno padao poput nekoga

izvukao čep iz boce.

Počeli smo uzimati ukrštene otekline

a brod je dobivao vodu na svojoj palubi,

pa smo je stavili u situaciju da pokušava da se drži na putu.

Mora su teža,

na nju su se spuštale tone vode,

lupajući po palubama,

kidanje grotla.

Izgubili smo čamac, pa još jedan.

Šine su bile uvijene, ljestve za most prešle.

Spustila bi se u jarovu val

kao da je išla preko ruba svijeta.

Morao sam se popeti na palubu i provjeriti grotla

i zapeo sam zakačen za prsten za svoj život.

Pomislio sam, ovaj put je to imala stara djevojka.

Nikako da prođe kroz ovo.

Ali naravno da jeste.

Jer Bog štiti budale i mornare.

- [Jonathan] Pogrešno je što se vratio.

On se petlja u savršenstvo!

Zar on to ne vidi?

Šta on radi ovdje?

Jedna indijska priča, jedna oluja,

poput trgovca s čoporom robe.

Kriminalno je.

Optužbe protiv drugog policajca Jima Camerona.

Vraćajući se, odgovarajući nije bio siguran

na pitanje kada će ponovo ploviti,

izazivajući mi poniženje što se sada moram suočiti sa šefom.

Sentenciozni pogon.

Samo sam pritisnuo dugme

i izađe jedna od tih stvari

očekuju se očevi.

- [Broj četiri] Otac mi i dalje neće kupiti vazdušnu pušku.

- [Broj pet] Moji su me pretukli juče.

- Pobijediti te?

- [Broj pet] Ošamario me po licu.

- Zašto ne učiniš nešto povodom toga?

- Nisam dovoljno velik ili dovoljno jak.

- Ne moraš biti jak, samo pametan.

U svakom slučaju, postoje i gore stvari od premlaćivanja,

puno gore.

Sretan si, broj tri.

Otac vas umire.

Oh, vidim da nam se Belle vratila.

Ima vašeg velikog junaka

učinio nešto super na svom posljednjem putovanju?

- Znaš da ima,

taj fantastični uragan kod Južne Amerike.

- Pa?

- Pa, skoro je umro.

Morao se boriti da ostane živ.

- I mislite li da je to izuzetno?

Pacovi na tom brodu rade isto toliko.

Muka mi je od vaše obrane ovog čovjeka.

Vratio se, zar ne?

Sva ugurana i udobna u krevetu svoje majke.

I imali ste žuči za ispitivanje

moj sud o njemu.

Tvoje ponašanje je neoprostivo.

Degradiram te.

Pet je četiri,

četiri je tri.

A ti si, pužu, broj pet

i ostat će broj pet koliko god kažem.

(čavrljanje galeba)

(vatromet eksplodira)

(ptice kukaju)

(smijeh)

(rzanje konja)

(smijeh)

- Hej!

- Hej!

Hajde.

Hajde.

(lagana klavirska muzika)

Hej, samo pola.

- [Jim] Može se nositi s tim.

- Jon-o, ovaj,

Želim da pažljivo slušate.

Ono što ću reći je prilično važno.

Jim i ja ćemo se vjenčati.

Znam da ste često pomislili kako bi to bilo dobro

imati nekoga, biti prava porodica.

Jon-o, molim te pokušaj razumjeti šta govorim.

Jim je prvi čovjek kojeg imam,

Pa, jako ga volim, Jon-o,

a nadam se da ćeš i ti jednog dana.

Pa, pretpostavljam da je to sve što se zaista može reći,

osim što smo o tome razgovarali

i odlučili smo se vjenčati

na kraju mjeseca.

Zar nećeš ništa reći?

- Hoćeš li se poslije vratiti na more, Jim?

- Ne.

- Nadam se da ćeš biti veoma srećna, majko.

I ti, Jim.

(smijeh)

- Pijem za to.

- Nama.

Pokušajmo i budimo sretni sada, Jon-o.

Hmm?

Krenut ćemo iznova.

Moguće je, znaš?

Da budem sretan, mislim.

- Šta će Jim sada raditi?

- Ne znam.

O tome smo puno razgovarali.

Zanima ga toliko stvari,

samo pronalaženje prave stvari.

U svakom slučaju, ima dovoljno vremena za razmišljanje o tome.

Laku noć, draga moja.

- Laku noc.

- Volim te.

(klikanje vrata)

(dramska orkestralna muzika)

Sve je to bila šala.

Samo igra kojom ću te zadirkivati, draga moja.

Kako bismo se mogli vjenčati?

Vaš bi se svijet otvorio.

Jim na kopnu?

Nemoguće.

Mora se vratiti na more.

Tamo mu je mesto.

Bila je to samo igra, draga moja, samo igra.

(smijeh)

- [Jonathan Voiceover] Uništeno je.

Sve je uništio.

Savršen poredak je nestao.

Kako je mogao?

Ne razumem.

Nastavljajući optužbe

protiv drugog policajca Jima Camerona,

protiv Jima Camerona.

(uzdahnuvši)

- Kakav dan.

Umoran sam.

- Nisam.

Šta je to?

- Hmm?

- [Jim] Odakle to dolazi?

- Šta radiš?

Šta dovraga misliš da radiš?

Gledao si nas, hm?

Odgovori mi!

Kako se usuđuješ?

Kako se usuđuješ?

- Drži!

Hej, prekini!

Šta se dođavola događa?

- Špijunirao nas je, posmatrao nas.

Oh, Bože, ja,

Osjećam se bolesno.

Jonathan, kako si mogao?

Odgovorite mi kad vam se obratim!

Ili bogami, natjerat ću vas da odgovorite!

- Hej, polako.

Drži se tamo.

Je li u pravu, Jonathan?

Gledali ste nas?

S početka?

- A prije toga, čak?

Prije nego što je Jim došao?

Oh, proklet bio!

- Sačekaj minutu.

Smiri se, možeš li samo trenutak?

Jonathan, znaš da to što radiš nije u redu.

- Pogrešno?

Bilo je zlo!

- Hej!

Bilo je pogrešno!

On to zna i mi to znamo,

nema vraški puno više o tome reći.

Mislim da sini duguješ izvinjenje.

- Jonathan, gdje si?

Šta se tamo događa?

Ne poznajem te.

Uopšte te ne poznajem.

Reci nešto.

Molim te.

- Hajde, to ništa ne rješava.

Šta kažeš na to izvinjenje, dečko?

- Izvini, majko.

- Nije to čula!

- Žao mi je majko.

- Sad zatvorite ta vrata.

- Ok, to je početak.

Sutra ću popraviti tu rupu.

Ali sada samo počistimo,

i pokušajte ispočetka ujutro.

Šta kažeš?

- [Jonathan Voiceover] Šef je u pravu.

Postoje i gore stvari od premlaćivanja.

Nikad više neću sumnjati u njega.

Nikad!

- Užasno, strašno.

Odvratno.

Pa, tu je.

Ova odrasla osoba nikada nije puno značila grupi u cjelini.

Ali za broj pet,

bio je osoba od velike važnosti.

Kratko vrijeme činilo se da mu je pokazao pogled

čistog i savršenog poretka života.

Ali sad, nema pitanja,

u potpunosti je izdao broj pet,

i sebe takođe.

Znam šta osjećaš.

Kako to mora biti bolno.

Izdaja odraslih je uvijek takva.

- Moram ga spasiti.

Vrati ga nazad.

Moram.

- Kako?

- Pa, očigledno je, zar ne?

Moramo biti sigurni

ovaj mornar ostaje vjeran sebi, svojoj srži.

- Misliš kao Cedric?

- Kada plovi njegov brod?

- Sutra popodne, oko dva.

- Savršeno.

- Jim, govorio sam prijateljima u školi

o vašem posljednjem putovanju i oluji.

Pa, nije isto kao kad to kažete.

Tražili su da to čuju od vas, hoćete li?

- Naravno.

Kada?

- Sutra, posle škole.

- Sutra je loš dan.

Vaša majka ima u planu puno stvari,

dok Belle plovi, volio bih da je napusti.

- Možeš.

Postoji mesto odmah iznad starog zamka

gdje bismo je svi mogli gledati kako odlazi.

Molim te.

- U redu.

- I ne smeš reći majci.

To je neka tajna samo među prijateljima.

Razumete?

- Imam te.

- A da li biste nosili uniformu?

Hoćeš li?

- Naravno.

- [Jonathan] Naći ćemo se na keju, odmah nakon škole.

- To je dogovor.

- Kakva je ovo linija?

- To je tangenta između posmatračke stanice

nebeskom tijelu.

Isuse, je li to dijete oštro.

Mislim da će sada sve biti u redu.

Sve će biti u redu.

(napeta orkestralna muzika)

(truba broda)

- To je to.

- Sjajno.

- Zaista je možemo videti odavde.

Ne možemo, broj dva?

- Da.

- Pa ti si drugi oficir, ha?

- Da.

- Onda će ti trebati ovo.

Izgleda dobro.

(truba broda)

To je prizor, zar ne?

Adios, damo.

- Recite nam nešto o oluji, gospodine Cameron.

- Da, da, oluja!

- Dobro, dobro, okupi se.

Hej, to je sjajno.

Znate li šta znače?

Reci im.

- Plavi Peter znači da ću uskoro isploviti.

To je za Belle.

A crvena znači da ste u opasnosti.

To je za priču.

- Da, priča.

- Priča.

- Ok, smirite se.

Bila je ovo oluja koju smo pogodili kod obala Južne Amerike.

Jonathan je sve ovo već čuo.

- Nema veze.

Nastavi.

- Ovo je bilo loše.

- Čaj, gospodine Cameron?

- Super, hvala.

Najgore u čemu sam ikad bio.

Kapetan takođe.

Izašla je iz rta Horn južno od nas.

Barometar je stalno padao,

pa smo znali da nas čeka nešto veliko.

Tada smo počeli dobivati ​​ove ogromne križne otekline.

I zaista smo započeli batine,

iznosila je skoro 40 stepeni

i nebo je počelo da postaje crno,

crna kao i svake noći.

(truba broda)

Zbogom i vama, damo.

Gde sam stao?

A mora su postala teža,

zatim brod

počeo uzimati vodu na palubama.

Bila je ispod od stabljike do krme.

Tone vode na njezinim palubama i otvorima.

- Nastavi.

- Šta onda?

- Hajde, Jim.

- I merdevine mosta su isprane.

I onda,

onda ...

(sanjiva orkestralna muzika)

- Nastavi.

O talasima.

- Otišla bi,

spustila bi se u korito vala,

dolje,

dolje kao da je išla preko ruba svijeta.

(truba broda)

bio sam

pokušavam dobiti--

- [Jonathan] Da uzmem šta?

- Dobiti

moj dah.

Ohh.

- [Jonathan] Jim?

Jim?

(lagana orkestralna muzika)