Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Ajuj.
Pokvarila sam.
Advokat Pundravac stiže samo što nije. Jesti, sad će opet da nam priča da je
bila ili gužva na Pančevcu ili je u autobusu uopšte nije ni došao. Mislim,
kao da smo u školi.
Dobro jutro, ja se izvinjam što kasnim.
Krenuo sam na vreme, ali autobus nije došao.
Eto, to je ta verzija sa autobusom. A zašto niste poveli i mamu da vam opravde
iz ostanak?
A vi, vidim, jedva čekate da vidite moj jutarnji lik.
Pa ne bih rekla lik.
Višli to neki...
Oblik. Hu, baš si smešni. Jeli?
Jeste, i molim vas, bez vaših šala od jutra nisam baš raspoložen. A on niste
raspoloženi, a kad ste vi to pa raspoloženi, kažite? Sudi, ne sudijem,
molim vas, sve ćete.
Zovite mamu da ovo zbrani. A šta ste se vi navrzili na mene, Štef? Navrzili? To
je neki novi pravni izraz.
Navrzili. Nisam nikad čula. Jeste vi čuli, sudija?
On je se navrzila na mene.
Polegnite se, molim vas.
Molim vas.
Ako imate nekih problema, pa nađite se tamo van sudnice. Ma nisam poludala da
se viđem sa njim van sudnice.
Verujte, rađe bih skočio pod voz i to teretnik. Ja, a kakva je razlika da li
je voz putnički ili teretni kada se već bacaš pod voz? Misli, stvarno lupaš
gluposti. Ja vas molim, bez intimizacije, mi smo ipak na radnom
mjestu, da ostanemo na vihni. Nemam problema. Najviše bih volela da vas
nikad više ne vidim i ne čujem. Evala, može. E može, ja kažem.
Emo, što se mene tiče, može. Ja sam prvi reka. Možeš da ja kažem.
Još jednom se svima izvinjavam za jutrošnje kašnjenje. Možemo da počnemo.
Hvala. Hvala.
Tužitelj ima reč. Ka!
Ka!
Tužiteljka! Ili tužiteljica.
Gospodje, molim vas, recite nam svojim rečima kako se sve to zaista dogodilo.
Molim vas, prigovor.
Dobro, to je Sitnica. Mislim, mogu i ovako da pitam.
Ispričajte nam, molim vas, vašu verziju događaja koji su se odigrali tog dana...
Dana... Nikolj dana.
19. decembra prošle godine. Mi smo u crkvi, kolega.
Oću, oću, oću.
E, ovako... Šta sam ono tjela da kaže?
Mislim, odmah da se zna, da ne bi bilo kakvih zabuna. Ja sam ušla kod njega,
kod ovog.
Mislim, ušla sam u auto.
Sama, nije me niko tero, jer ja sam trebala da se nas dvoje udružimo, da
se...
Razumete, ono, da se spojimo, ko što se muško i žensko spoji, eto to, priznajem,
mislim, ovaj, jer znate, moj muž, on je bez volje, ima tome već godinu dana,
potpuno bez volje, on neće uopšte da mi se približava.
I sad, samo sedi pred onim televizorom i gleda, gleda u onaj ekran i puši.
Puši i sekira se i...
I šta ću?
Poštena sam žena.
Mislim, šta da radim? Neću sad da tražim razvod zbog tako neke sitnice.
I mislim...
Pa dobro, naći ću nekoga da prebrodimo tu bračnu krizu, jel te, ovaj,
finansijsku nećemo nikad. Pa dobro, to i ne očekujem. I ja sam tela, tela sa
njim. I sve je bilo u redu dok nismo ušli u taj njegov stan na Tošinom
bunaru. Znači, tamo vas je namamnjio... Molim vas, prigovor. Nije reč ni o
kakvom namamnjivanju.
Gospodja sve vreme inicira događaj i predpostavlja incident.
Molim vas, molim vas, pošteno, pošteno, hoću da kažem, nema, gospodin advokado,
ništa da se ljutite.
Čim smo ušli u stan, čim su se vrata zatvorila u tom stanu, on, on mene
šakom među oči.
Momentalno. I još poče da viče, skidaj se, kurvo viče.
To vam je rekao da prostite. Molim vas, on vas je samo tihim i mirnim tonom
pitao da li ste možda prostitutka. Jer kao dugo, dugo nezaposleno lice koje
čami na birovu, nije jadnik znao imali uopšte para da plati usluge noćne dame.
Molim vas, kolega Pundrovac, o čemu vi to govorite? Šta bre mirno, šta bre
mirno? Ma drao se, kako ga grlo nosi! Škidaj se, kulo!
Ja sam, da prostite, pala. Pala od tog udarca sam. Pala, a oni još već udreku.
Možda mi padaš tu, što ne mi... Ne padeš na krevet, na krevet, kurvetino! Kod da
sam ja mogla da biram gde ću da padnem. A i ovaj njegov advokado, ma vidjela sam
ja odmah, čim je ušao s vrata, vuče se ko mačka. I kasni, kasni narođeno
suđenje. A ja sam jutro ustala u pola pet.
U pola pet, pa sve polako, po redu.
Prvo sam procedila pasulj, što sam ga sinočke potopila.
I onda sam izvadila veš iz mašine, izvadila sam da se osuši. Kad završim,
možda ga popegam kad snim. Molim vas, gospodjo, gospodjo, smirite se.
Dajte mi maramicu, molim. Ne treba maramica, imam ja maramicu. Ja sam sve
ponijela. Ja sam došla spremno, čekaj, samo da mlažem. I na vreme sam stigla,
nisam ja ako neki. Ode, što kasne.
Ima da sedim ovdje do sunjeg dana, ako treba.
Dok ovog ovdje ne osudite na doživotnu robiju.
Advokado Bundrovac, izvolite.
TV serija Advokado Uglavnim ulogama Ljubomir Bandović
Nikola
Pejaković Mirjana Karanović
Jasna
Đuričić
Branka Katić I
naša Mira Banjac
Advokado
Prva epizoda Hvala vam, gospodine sudija,
na tom nadimku. Dame i gospodo!
Ovo što smo sada vidjeli je nista drugo do jedno agresivno,
divljačko i bezumno vređanje mog klijenta.
A pogledajte njega.
Pogledajte njegov lik i njegovo telo.
Pogledajmo tu izmučenu ljušturu ispod koje, verujte mi, živi jedna topla duša.
U mladalačkim danima, u danima kada je tragao za sobom i za ljubavlju, On je
ostvarivao kontakte sa lepšim, da ne kažem, slabijim polom. I bivao je
vređan, ponižen i izmučen izostankom erekcije. I
pritom alergijskom reakcijom na polen.
On je kao i svi mi tražio ljubav.
A naišao je na ledenu požudu. Hteo je toplo ljubavno gnezdo.
a dobio je ledenu santu leda. I kao i Titanicu, ta santa
leda iz samog trenuta malog mokrog luga je njemu poderala utrobu
i razorila srce.
Srce je titaničko. I kao i Titanic, on je potonuo na dno.
Atlanskog okeana frustracije i tek tada je prvi put u svom životu, u mirnom
životu podigao ruku i udario.
Prvi put.
Tako da ja zaista ne znam kome danas ovde treba da se sudi.
Molim kolegu da ne pravi me... Cijelo dramo tako očiglednog čina silovanja.
Mislim, ovaj slučaj je čist kao suza. Sve jasno! Možda je vama, koleginice,
sve jasno, ali mom klijentu nije.
Pogledajte ga. On sedi ovdje ni kriv ni dužan. Ma ovo je sramota!
Tako je, gospođo. To ste u pravu. Ovo je sramota. Ma šta se ti, femkaš,
seljančuro jedna?
Jeli, čujem što te pitam. Šta si se femkaš?
I onda si se femkala. Te oću, te neću. Mo ako te uočim.
Izvedite ga iz sudnice. Čujte ove reči. Čujte mo klijenta.
Ovo se radi o bolestnom čoveku. Kako si mi bolestinu ubrila? Ovoj čovjek ima
bipolarni porečak. I sad nikako nije istina.
Ista sam.
Kočar.
Kurva me zaigila.
Molim vas.
Da se učeste u zapisnik.
Kukinska pozamanterija koju nas izađala ovde u drugom sudu u Beogradu.
Alo, Brano? De si, Beli je.
Zaviša Trulić Beli, tvoj najbolji drug.
Zašto me uvijek zoveš kad sam na suđenju, kretenu jedan? Pa otkud ja znam
kada je tebi suđenje, broj? Pa sam ti rekao sto puta kad me suđenje.
Staje, tebi sude, a? Jel ti, meni sude.
Šalim se, staje. Ajde pričaj, molim ti, nemam vremena, moram se vratiti.
Vidi, Brano, druže, jesi ti nekad bio u nekoj glumačkoj sekciji, ono, amateri
to? Jesam.
Kad sam dete bio, pričao sam. Aha.
U Božidarcu, ono, malo.
Ešo. Što?
Pa vidi, znaš, došli su neki ljudi, ozbiljni ljudi, filmadži, neka
koprodukcija, to lova se, dobro plaće. Ja da glumim u koprodukciji?
Beli, to su ozbiljne stvari, tu dolaze profesionalci. Dobro, vidi, ja ću tebe
da prijavim, pa ćemo da pričamo, ajde. Nemoj, e, Beli! Ajde, ča, ča, ča.
Beli!
Ja bih te molio da skineš tu depresivnu facu, ako možeš i kako, znaš.
Danas kad sam te video, mislio sam da je majka pala ili da je tetko udario kamion
ili nešto.
Ako nećeš da se baviš tom advokaturom, nemoj da se baviš ovakvim. Nije problem.
Da, rekla ti je majka da danas dođeš na ručak.
Ma nemoj da me ložiš. Ne ložim to. Ma daj me, frano. Znaš kako je rekla?
Kaže, zovavi onog jadnog čovjeka na ručak.
Ko zna kad je on posljednji put i ono što kuva?
Tako je rekla?
Da. Da ti im rečem. To znaš, majko.
Ne ložiš mi.
Ne ložiš mi.
Brano, brate moj. Ovo je moj najsrećniji dan života. Dobro sad.
Dobro pre.
Šta se ložiš toliko, bre?
Zvala te žena na ručak, neće te usvaja.
Pa dobro, nije ni to isključeno, bre. Šta? Ti i ja da budemo braće.
Što, što fali?
Nikad. S tobom nikad.
A ja vidiš kakav si.
A ja sam tebe uvijek gledao ko brata. Ko rođenog brata.
Da, da. Znaš ti, bre, koliko košta informacija da je strana producenska
kuća došla u Beograd? Znaš koliko to košta? A znaš koliko košta informacija
kada je audicija i gdje je audicija?
A ja to sve radim džabi.
Džabi? Pa da. Ja ti se, bre, drugarski požaram.
Da mi je dosta te advokatura, da mi je dosta glume u toj sudnici. A ti mi tu
donaziš sa svojim nekim suludim kombinacijama i idejama.
Nemoj, molim te, pusti me kakva gluma, bre.
A vidim ja šta je. Ja vidim sad šta je.
Ti si ziceraš.
Klasični ziceraš.
Pa nek se.
Ti nisi graditelj novih svetova kao recimo ja.
Ja probijam granice.
Ti si se brano predo.
Rano si se predo.
Dobro, nisi u cvetu mladosti, ne kažem. Ali recimo i ja imam godina, pa se
recimo nisam predo. I još se tražim. Ali rekao sam sam sebi.
Zaviša, dok god ne nađeš neki posao koji tebi odgovara, dok ne shvatiš ko si ti,
ko je Zaviša Trulić, nemoj ništa da radiš.
Dobro, ta situacija ima neke, da kažem, manjkavosti i nuspojave.
Nemam kintu, nemam gdje da živim, nemam tako, ima tih problema. Ali, sve ima
svoju cenu.
To se zove, brano, sloboda.
Sloboda?
Sloboda! Tako sad ću da poludim.
Nemoj da poludi, samo da ti ne poludiš, nema problema.
Evo, samo da advokat ne poludi.
Izvoli za viša, nadam se da voliš čufte, ali ako ne voliš, baš me briga. To ti
je, što ti je.
Hvala. E, ti, majko, imaš svoju hranu, ti svele sipaj s nama, nisi invalid.
Hoće ovaj sad svaki dan da nam dolazi, tu da mi smrdi. E, gledaj svoje posla.
A prijatno.
Jedi, Zariša, jedi. Jedi, sine.
Jedem ja, jedem ja. Posle ćemo nas dvoje malo... da porazgovaramo.
Problemovaćemo, ako mi kaže.
Žvaći bre, malo beli, udavićeš se?
Pusti ga, nek jede.
Vidi se da čovjek živi sam.
I ne zovi ga Beli. Nije on neki uličar, znaš.
Ima on svoje lepo rođeno ime, zaviš.
Majka,
eto već kad sam prekinuo zaloga, ajde da vam kažem hvala vam što ste me pozvali
na ručak. Jer verujte mi, majka Lahorka, meni to puno znači.
Zaviša, slušaj da ti kažem jednu stvar.
Nemoj da me zoveš Lahorka.
Nikad. Si upamtio. Jesam.
Mogu Brano sad da jedem?
Možeš, ali polako.
Zvaci.
Majka, ja vam kažem.
Kad mi je Brano rekao da bi se me pozvali zručak, ja sam se prenerazio.
Ja sam pre nego što sam pošla za njegovog oca, pokojnog uglješu,
pomagala svom ocu da peče roštilj u Leskovcu, u kafani. Jel te zanima dalje?
Zanima kako ne zanima. Zanima me.
A kuvano me učila ova ovde dotična.
To je cijela moja biografija.
Baš je filmska biografija.
Djufte su kao sladoled. Da.
Ali se ne jedu na kugle, nego se naseku pa se žvađu.
Polako, brate.
Čuti, pusti ga da jede.
Denčko, uzmi, jedi. Mončko, ti vidiš šta, samo mrljaviš to.
Dođeš, sedneš, kao neki krajputaš.
Znači, ja sam kriv. Ne, znao sam. Pa naravno da sam ja kriv.
Nisi, brano, kriv, bre, nego...
Moraš da se trgneš. Ma da. Ne, stvarno moraš da se trgneš.
Evo, ja sam ti ko brat rođeni. Mislim, nisam ko rođeni, ali možda i budem.
Ćuti, bre!
Prekini malo.
Evo, bre, da se jede o tebe.
Presječe me, budala.
Ne čuša ni da jedem.
Možda i bolje. Malo si se ugojila u posljednje vrijeme.
Ja sam te pitala nešto.
Pa dobro, to... To sve može da se...
Reši nožem.
Šta si rekao? Šta bre nožem? Ne, ne, ne, niko je rekao nož. Ja rekao nož. Ne, ne,
nisam mislio na nož. Ne, mislio sam na ovu hirurgiju, ovu plastičnu. Ovo što se
ulepšava, to.
To?
A, ba, to ti je dobra ideja. Nemoj da pričaš gluposti. Čovek treba da živi i
da stari prirodno, a ne tu da se ulepšava ako neka stara svraha da se to
ulepšava. Ove, ne sećam se da sam tebe išta pitala. Ostavi tu čuftu!
Reko, doktor, samo sirova hrana.
Nemoj tako da razgovaraš sa majkom.
To nije lepo.
Jel možete, matko, da se ne svađate?
Imao sam težak dan.
Nemoj da unosiš nervozu.
U ovu kuću. Jel' znaš? Ti ako oćeš, idi lepo radi tu tvoju
advokaturu. Ako nećeš, daj otkaz. Jel' što ti misliš da svi ostali na ovom
svetu vole to što rade?
Samo... Ti jadan patiš tamo u toj sudnici. Jel da, bogati? I
još neće gospodin da se ženi. Neće da se ženi. Neću da se ženim dok ne nađem onu
pravu. Nisi našo pravu, jel da?
K'o da sam ja našla pravog.
Ako hoćeš da znaš, tvoj otac uopšte nije bio onaj pravi. Pa sam se
ja ipak udala. Ja sam rekla sebi, udaj se.
Vreme ti je, dosta nema više šta da se tu bira.
Jeste, majka, u pravu ste skroz.
Znaš šta?
Jedi ako ti se jede.
Ako ti se ne jede, tornjaj se u sobu.
Majka, on ima toliko talenata.
On je ko šipak pun talenata. Ko šipak.
Evo, recimo za glumu.
Kako si znao, Zaviša, sine, pa jeste.
Znaš ti da sam ja njega, kad je bio mali, vodila u Božidarac. Jedan tamo
profesor s Akademije predavao deci glumu tamo. I on je rekao za njega da je
talenat. Kaže, on će biti budući Gidra.
Gidra? Gidra, ej, da će da bude Gidra.
Daj, majka, šta pričaš, profesor s akademije, alkoholičar najobičniji, svi
su u tom božidarcu pili, samo smo mi djeca bili trezni.
Gidra je bio lep čovek.
Imaš talena, drugarice.
Ima da ga upotrebiš zaopšte dobro. I tačka. Jesi čuo, drugarice?
E,
drugarica je završila.
Idem da umrem!
Nemoj tako da mi ustaješ od stola, bezobrazniče jedan!
Sram te bilo!
Majka,
evo, ja vam obećavam. Ja sam san tu, on će biti ko nov. Verujte, to vam obećavam
ja, Zaviša Trulić Beli. Mislim, ne mora Beli, ali eto...
Blagodarim na naručku i nadam se da će to da postane tradicija.
Tetka, nakloni vama. I jedi govno.
Dobro. E,
hvala vam.
Šta gledaš ti? Šta hoćeš? Nemoj! Beži!
Ma daj joj, ajde.
Daj joj malo. Samo jedna.
Ajde, ved kako grabi. Čekaj polako. Ajde, ajde, jedi. Vid, vid, vid.
Vid.
Jel ti lijepo?
Ajde, pečko, mater.
Gdje si, drugarice?
O,
izvini, izvini.
Brano. Prijavio sam te na audiciju.
Kakvu, bre, audiciju?
Pa ovu za film.
Pa ne, moj Beli, to da mi radiš, molim te, kakve ja veze s glumom imam, pa ja o
tome ne znam ništa.
To što sam ja igrao, kao klinac, kao amater u Božidarcu, pa to nema veze,
bre. Pa kako da se blamiram? Kako u sudnicu da idem? Šta će ti kolegi da mi
kažu? Šta oni imaju da kažu, bre?
Oni mi dali dupe da imaju gram tvog talenta. I da mogu da rade sa stranim
producentima, da idu na audicije.
Ko će mene da uzmim za glavnu ulogu?
Vidi, Finska, ona jeste bogata zemlja. Ali je ladno.
Ladno je gore, bre.
Ladno. Nađe se neki tamo u šubariju, neki nakucka, neki scenariju. Imaju te
kamere odprene na ladnoću i tako dalje. Imaju kintu, sve sve, ali nemaju
talenat. Nemaju ono što ne može se ispili na ladnoći. I onda oni s kintom
dođu dole, južnije, kod nas, u Srbiju. I tad ti nastupaš.
Talenat.
A kad je ta udica?
Nedelju.
Sad u nedelju?
Pa kako ja da stignem da spremim to za nedelju? Ama be, ne, ne, ne, ne teram te
da učiš finski, bre. To je... I onako, psihodrama.
Znaš, više se ovako ugleda.
Puši, čuti... Ne vidim. To je priča o jednom finskom rock-bendu iz 70
-ih. O komu? Oni su bili jako popularni. I onda je ovaj njihov frontman, kad su
oni zaradili pare, kad je on opario se, da, on je krenuo...
Skroziru, znaš, mislim, ono, Gudrad, grupi, devojke, to je klasika, ono, kako
i biva, jel? A o kome se radi?
Pa, pa, o tom finskom bendu, jel? A o kome?
Pa, o tom popularnom finskom bendu.
Kako se zove, konju, za ime te pitam?
A za ime me pita, aha, Johnny Tropa & Tulipans.
Johnny Tropa & Tulipans? Da.
Nikad čuvam.
Ako, Brano, bre, pa to je opšta kultura, bre. Oni su harali Evropom 70-ih, bili
su... Pa nima slika.
Pa ima kako nema slika, bre, pa on je bio popularan. I znaš šta sam mislio? Da
uzmemo Cakija, ima garanti i taj koncert na Škadon, da skinješ malo pokrete tog.
Oni su bili popularni, ima koncerta koliko hoćeš i koliko... Jao, bre,
Zavišu, šta me uvaljuješ, brate, rođe... Ne uvaljujem te, bre, ništa.
Na kraju kreva sad i kasno. Već sam dao 20 eura za taj formular.
20 eura si dao za formular?
Pa dobro, nije to ništa, bre. To je moje ulaganje. A poslije ćeš ti to meni da
vratiš. Mislim, uzet ću ja svoj procenat kao menadžer. Taj menadžerski 34% koliko
im je dao.
Izađi, molim te. Jer tačno ću da poludim.
Treba mi vremena da se saberem.
Hoću brano izaću, ali samo da ti kažem, ja te sa Branijeg odavno nisam vedao.
Okančit ćem ću te, okančit ćeš me, okančit ću te, okančit ćeš me.
Pa to je finac, bre!
To je finac!
Boško! Čika, Boško!
Daj nam da potpišem reverse, molite, našli smo kostim, bre!
Caki, nema koncert.
Ja mu kažem, re, kako Caki nemaš koncert Johnny-a trope, bre. 70-e bez Johnny-a
su ko riba bez vode, bre. Ko ruža bez vetra, ko ram bez slike, bre. Ali sam
ovo lepo rekao, ha?
Imam ja nekih umetničkih kvaliteta, priznam? Imaš, imaš. Priznam. I lijep
sam čovjek.
Jesi. Ala, lažeš, brano.
Kako te, bre, ne provale ovi tvoji advokati i sudjevi, a? Ja te čitam kao
bukvan. Čekaj, zvoni. Stani.
Caki.
Šta je, Caki?
Nemam. Ja oljubim tiku.
Našlo je koncert.
Gdje, molim?
Pa, VHS.
Nema rupe.
Kako nema rupe? Pa nema gde da gurnem.
Što ne kupiš neki normalan televizor? Ovi s katodnom cevi se više ne prave.
Beli, ne staj mi na muku, molim. Ajde, uključi to više. Evo je, jak.
Jak.
Ovo da tignemo.
Čekaj.
Čoni trop!
Ajde bre, puštaj.
Evo, imamo i daljinske. Bravo.
Je li ovo finjske, a? Pa jeste.
Ušro sam se od finjske morio baš.
Pa to je tulzin penca, ne tulipans. To je kao alat u gaćama. E, dobro, bre,
Ćela mrsik. Al govori, nisam ga razumio. Ajde, pozdrav.
Ćela je kriv.
Šta je sad?
Šta je ovo? Šta je ovo?
Beli, ovo, ovo, ovo nije to.
Čekaj, bre.
Belicu. Čekaj, bre.
Pa ovo je Pornić, čuvače.
Mama, mama, ovo, ovo, ovo. Ovo je greška, nije to što misliš. Imajka, to
nam je cak i uvalio kur... Ovalio nam je VHS bez kabla i... A šta vi radite?
Srama je zbila.
Ej, kakve su budale ova dvojica, to sve... Čuti, čuti, počelo je, vidiš?
Što je ovaj novi kviz što najavljuju danas? Jeste, to je novi šou kviz.
Šou kviz? Da.
Šou ili kviz? Šou kviz, tako se kaže.
Ja
vidi
ovaj voditelj.
A kakav je? Kao konj.
Što ko konj, pa baš je lep čovjek. Vidi kako ima jake zube, to je... baš mi se
dopada. Pa ja kaže, ko konj.
Vidi
ga
kako džipa.
A što se ti navrzla sad na čoveka? Konj pa konj, pusti ga na miru. Šta si ti,
nemoj da vičeš na mene. Ko viče na tebe? Ti vičeš. Ne vičem na tebe.
Ti vičeš na mene. Evo i ova sad.
Šta hoćeš?
Da gledam. Hoćeš ti da gledaš? Ajde, ajde, čekaj, čekaj da ti ovo po... Šta
ćemo ako budeš ružno sanjala, jeli?
Onda ćeš da nam kukaš.
Molim vas aplauz. Para na paru, fukara na fukaru.
Tako je.
A sada, molim vas, molim vas malo ozbiljnosti, molim vas, pozdravite naše
hrabriše bračni par iz Jagodine, 35 godina,
molim vas, bračnog staža, predivan dom, dvorište, paradise.
Sa nama su...
Bukvići!
Mirko! Dobrodošli, Mirko!
Poštovanje i njegova gospodja... Stana!
Bravo, Stana! Stana ima jaku ruku. Izvolite, sedite, volim vas. Evo sada mi
vidimo ovdje na našem velikom ekranu njihov predivan, zaista
predivan dom.
Gospodje Mirko, sada vas ja nešto pitam.
Rečite mi, vi ste, da kažemo, dugo radili u inostranstvu, je li tako?
Yes, 25 godina u Nemačku.
Držao sam kafanu kod Brke.
In Brke, na Nemačkom, In Brke. In Brke!
Bravo, bravo, gospodine! I čekajte, bolje vas, bolje vas, bolje vas, rečite
mi, znači, vi sve što ste zaradili tamo, je li tako, vi ste uložili u ovu
predivnu kuću, je li tako? Sve i jedan dinar, milo. E, hajde, aplauz, bolje
vas!
Aplauz za našega!
Divnog, divnog Rodoljuba Bukvića. Gospodine Bukviću i gospodinu Bukviću.
Znate pravila igre, sve u redu. Sada na našim ekranima će se pojaviti predmeti
iz vaše kuće koju vi možete da odaberete u šta ćete se kladiti. Evo vidimo
šporet, evo vidimo kamin, evo vidimo u šta ćete se kladiti.
Idemo, idemo.
Hej, stop, stop.
Televezor, bravo.
Ajmo da igramo, gospodo, ovo je ipak samo kviz.
Gospodo, žuta karta postavlja pitanja, a vi odgovarate.
Skoncentrišite se, molim vas, nemoj pozdrav bude i u štabi.
Prvo pitanje glasi.
Pa ste.
Kako se zvala nemačka valuta pre uvođenja
evra? Dojče Marko.
Dojče Marić. Bravo!
Bravo, gospodine Bokleću! Bravo!
Dojče Marić!
Kakav odgovor i stopo! Dođite ovamo! Dođite ovamo, gospodo, donesite, to je
nova stvar. A, gospođo, pojedite ovo. Hvala kmetovi, hvala prijatelji, stavite
ga tu.
Grli, gospođo, ne daj, gospođo.
Došli smo sada do drugog pitanja. Šta ćemo sada da uložimo? Ide bračno
savjetovanje.
Bračno savjetovanje. Volim vas, to je svjeti. Paste, dve glave pometnije od
jedne. Jesmo se i savjetovali, bukvi ti.
Ulažemo kuću. Bez šupe.
Bez šupe.
Samo kuća, bez šupe.
Kuća, bešupe, gospod. Vidite, pogledajte.
Bravo, Bukvići, bravo!
Znači, kuća.
Kuća.
Miš, maus, kuća, haus.
Obratite pažnju. Veliki je ulog u pitanju. Molim, ušto je, je li vama
vruće? Jel vama vruće, meni vruće u studiju da... Gospođo, to ladi, ladi!
Ajmo da vidimo šta kaže, šta kaže žuta karta. Čekajte.
Obratite pažnju.
Pazite. Jako je ozbiljno.
Drugo pitanje.
Za kuću.
Kako se zvala?
To je prvo, izvinjavam se.
Kako se zvao?
Nemački filmski reditelj, autor serije,
Berlin, Aleksandar Plac, Vreme... Sit!
Polako, polako, imamo još... Imate još 50 sekundi.
Da, polako, polako.
Evo, još 30 sekundi.
Nemojte da brzate, znači, lagano.
Ustredi nebitva nije to način da rešavamo probleme.
10, 9, 8, 7, 6...
Gospodine Pupiću, nije znao naš Mirko, ali ostade bez tesko zaradjene kuće, ali
osta mu šupa. Pa čekajte, pa nismo nimi bez srca, ali smo bez duša.
O, čepi, polako, gospođe Mirko, gospođe Mirko, i zato je ono kao... Igraj, mola,
ovo je kviz.
Srpio, otvori.
Dobro, zgodan je.
Koji je zgodan.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.