Original subtitles

♪ Ako bi primila ♪

♪ ono što srce sad kaže ♪

♪ kako sretna bih bila ♪

♪ kad znao bi ti. ♪

♪ Ako bi da čuješ ♪

♪ ono što osjeća srce. ♪

♪ U vječnosti kliče. ♪

♪ Julija ja sam s tobom. ♪

♪ Ali srce ne umije pisati. ♪

♪ Nepismeno je srce. ♪

♪ Ono k'o pjesnik je neki ♪

♪ što ne zna pjevati ♪

♪ zbuni se sa zarezima i točkama. ♪

♪ Umjesto znaka čudjenja ♪

♪ konjuktive stavlja. ♪

♪ I ti koji to slušaš ♪

♪ pred tim ostaješ zbunjen ♪

♪ kako često se dogodi ♪

♪ i zbogom radosti. ♪

♪ Kad znalo pričati... ♪

Romeo je Julija.

Nema nikakve predrasude,

nikakve sumnje,

nema kulturoloških strategija, političkih, socioloških

pa stoga nema ikakvog razloga da se ne ispriča,

još jednom, jedinstvena, najveća

najuzbudljivija ljubavna priča koja je ikad napisana.

Suprotne sudbine, obiteljska neslaganja, mržnja.

Nekakva puzajuća seksualnost.

A u sredini toga svega, srce,

taj organ u obliku okrenute kruške.

Srce...

koje te posljednje napušta.

Šekspir i ja.

Klasik i klasik.

Ovog ćemo puta da im damo priču koju znaju.

Samo čista ljubav... - Naravno, odlično.

.. bez književnih tereta, igara plaćenih za maestre

pred kojima se zastaje. Ne.

Nema ideju, shvaća se, ne...

Neko će od vas da pomisli da nemam ideju...

Možda to manje i košta.

.. da se tko zna po koji put na scenu stave Romeo i Julija.

Dobro, tim izgubljenim dušama ja ću reći da ideju imam.

Jer to i jeste ono što pravi umjetnik mora učiniti.

Da pomjeri optiku

i da svijet gleda vlastitim očima.

Dobro, Federiko uvijek ima ekscentrične načine

da na zabavan način ispriča svoj projekt ali...

E, ali? - Ne vjerujem da ima neku ideju

kako da drugačije napravi Romea i Juliju.

U redu, nikad nije radio Šekspira, ali to je Porini,

veliki režiser sa premijerom na festivalu u Spoletu, zar ne?

Njegova je posljednja predstava bila strašna,

"čekajući Godoa" sa auto-tune, hajde, molim te.

A da uzmemo poznate glumce?

Mors, Federiko Landi Porini je bio veliki režiser,

inovator, svi mi mu dugujemo nešto,

izmislio je jezik Osamdesetih godina.

Njegov "Don Kihot" je bio pravo remek delo,

ali ne vjerujem da je sada problem u glumcima,

iskreno rečeno imam utisak da je upravo on problem.

Ferla Žizel, idemo.

Ema?

Ema.

Ema... O Bože. - Zdravo Fede.

Molim te Ema, molim te.

Spoleto je za mene puno važan.

Ove godine imamo sve posebno,

ne mogu zaista da ubacim tu predstavu, Fede, žao mi je.

Pa i ovo je posebno.

Kakvo bi to posebno bilo?

Ovo je moja posljednja predstava.

Povlačim se.

Oglasiću čim prihvatiš.

Neka za sada šuti, među nama.

Daj da razmislim.

Vrlo je značajno.

Žizel?

Razgovaraj ti.

Koliko je sati? - 9, 25.

Pet minuta prije sata, kao uvijek Federiko.

Danas je lijep dan.

Ne osjećaj se obaveznim da mi svakog jutra donosiš u krevet.

Moram da se naviknem na činjenicu da jednom nećeš da se probudiš.

Stvarno si iznutra dobra osoba.

Spoleto te je okupirao.

Okupirao nas je.

Upamtite, napravili smo priču o žirafi i nosorogu

i stigli smo do tačke kada se susreću, u prvom činu,

tu je dijalog, i žirafa kaže nosorogu,

ne, zamislite žirafu s onim njenim dugačkim vratom,

znači i glas joj je sasvim izdužen elegantan

i kaže nosorogu:

"Što onda misliš da ja imam toliko dug vrat? A?"

Zašto? Zašto toliko dug?

Zato što je udaljen od dupeta i ne osjeća smrad.

Lorenco.

Što to imaš u toj tovoj ludoj glavi

koju bi mi odrasli nazvali tikvom?

A? Lorenco, daj, mirni. Idemo naprijed, onda, dakle...

Kakvo to svjetlo blista sa onog prozora?

A ako je Istok a Julija je sunce...

Stani...

Sa tog prozora...

A ako je Istok a Julija je sunce.

Izadji lijepo sunce i ubij zavidljivi mjesec

što već bledi od bola...

Bled od bola...

Ljubavi, kad si ušla? - Sada.

Kako je lijep moj Romeo? A? - Šuti, pusti...

Ne? - Pusti me sad, vidi ludim,

ne mogu da jedem, ne mogu spavati, nervozan sam.

Samo o audiciji razmišljam.

U četvrtak je.

O ljubavi, Romeo Monteki.

U stvari, san mi je biti Romeo još od gimnazije.

Znam.

Kad netko utuvi "Sve ću da učinim za tu ulogu"?

Eto, ja bih sve učinio.

Kao?

"Kao?" Sve, to mi je san.

Hoću da shvaćam snagu tog sna.

U stvari, onda, uradimo ovako:

ti ćeš da igraš Romea u predstavi Šekspir Landi Porinija, dobro?

Ti si u glavnoj ulozi.

Festival, lude predstave, sve rasprodano, turneje, ali...

i ti i ja nećemo godinu dana da vodimo ljubav.

Daj, ljubavi, kakve veze ima? - Nije...

Onda, cijela Italija je bila na audiciji ali su uzeli tebe,

ali nećeš moći sa mnom da vodiš ljubav 365 dana.

365 dana, poslije tristašesdeset i sedmom ću opet da ti dam.

Hajde, kakve su to priče? Kakve to veze im a s tobom i sa mnom.

Kakve veze imamo ti i ja... Koliko replika?

Dovraga.

Šalim se.

Kako si lijepa.

Zdravo. - Dobar ti bio dan.

Vitoria čekaj trenutak, molim te. Perla je zauzeta.

Imamo sastanak u deset. - Tu je Azia Ardjento.

A, dobro.

Oprosti, mogu onda tu?

Kako je? - Dobro, dobro i ti, dobro?

Dobro.

Landi Porini me uzeo za ulogu Merkulija?

A. Dobro, ludo. - Baš super.

Bio si na audiciji? - Da.

A, vidiš. - Prije nedjelju dana.

I treba ići na audicije.

Preporačujem Azia... - Puno volim taj film.

Budi bez brige. - U redu.

Držim ti palčve. - Drži.

Zdravo, pošalji mi sve.

Vitoria?

Evo me.

Evo me tu.

Kako si? Dobro?

Imam izgovore. - A, baš Lijepi izgovori?

Ružni... - Hajde sjedi.

Neću, stajaću, ionako...

čuj, Porini vrši audiciju za Romea i Juliju.

E... ne bi bilo loše, a?

Što kažeš? - Dušo, sjedi.

Čuj, pokušala sam da razgovaram sa producentom Festom.

U redu.

Uvijek standardna priča. - E... uvijek...

Opet? I dalje priča...

Prošlo je četiri godine. - Znam, ne govori mi.

Baš sa lijepu glupost napravila. Pogriješila sam,

ispričavala sam se svim novinarima, međutim...

Znam, ali za njih je tvoje ime neodgovarajuće, rizično.

"Rizično. Neodgovarajuće?" Što sam uradila?

Što, hajde.

Međutim...

Meni zaista treba da radim.

To je... Važna je ova audicija, moram biti glumica,

pored ostalog ne samo komičarka, a ti znaš da nisam samo to,

ako probaš da me staviš na listu da probam s tom audicijom.

Znam, Vitoria, ali će poslije da se naljute na mene.

Molim te, daj mi da odem na tu audiciju.

Noćna mi maska prekriva lice,

o vidjeti kako obrazi mi rumene poslije onog što si čuo.

Kako bih da negiram to što sam rekla, ali sad adio cerimonije.

Ti me voliš?

Znam da ćeš da potvrdiš i ja ću da te držim za riječ,

ali ako se zakuneš možeš da me prevariš.

Stanite trenurak, oprostite, trenutak.

Podsjetite me vašeg imena? - Fabricia De Mikeli.

Učestovala sam na mis Italije i zauzela šesto mjesto.

Hoćemo li to da uzmemo osim prodijuma?

Uradila sam i jedan kurs sa Serdjom Rubinijem.

Fabrilia moram reći da baš bila uloga za mene ali,

neki maler je malo po malo bio sve jači,

baš sve jači. I sada ako bih nastavio,

kakav bi krajnji zaključak bio, da ubacim u bezlično.

Da stavim na vlažno? Ne znam...

Pitam se kako niste mogli da shvatite koliko ste...

treš.

Treš.

Ne, baš baš treš.

Ma ne, zašto treš. - Da, Fede, oprosti...

Fabricia? Hvala. Možeš ići, plemenita.

Sad smo na "doggy style". Hoćemo da se šalimo?

I mada u tebi leži sva moja radost,

nema radosti koju ja osjećam za ovaj ugovor ljubavi.

Malo previše nepredvidljivo, usuviše liči na bljesak...

pazi kako svijetli damo dole. - Što radiš?

Ne, kažem, to je Šekspir.

Ne shvatim, pa odakla vam niče sva ta arogantnost,

ta vulgarnost komedije al Talijana? Odakle?

Šekspir.

Nije to igrarija, e.

Lijepa? Jesi li sigurna? Julija, audicija je za Juliju.

Ja bih u stvari da radim tvoj posao,

šminkerka sam, ali agencija mi je rekla: Probaj, iz Verone si.

Naravne, nema primjedbe.

O Bože, kasno je, moram do pedijatrice.

E, Silvieta, molim te, pokrij me ti.

Djevojke kosa na gore, inače će onaj ludak da pukne.

Mama. - Sve najbolje,

to ti je baš potrebno. Idemo kod pedijatra.

Vidi Festa, kreativni proces ima svoja vremena.

Ne znam da li ti to možeš da shvatiš, producent si,

znači da je u redu da tražiš druge stvari.

Shvaćao sam Federiko.

Ovdje sam da ti pomognem da realizuješ svoju viziju

a kako ću da to uradim ako me ne uključiš.

Ne, ne Festa, tvoja je vizija čisto ekeonomska.

Samo pitaš "Koliko košta, koliko košta, koliko ko...,"

i to tražiš napismeno. Ma koliko košto ta predstava?

Tri?

Tristatisuća? Tko ih ima? Tko će da mi ih da, oprosti?

A recimo i da nemamo poznate glumce, a

ti baš nisi u najboljem elementu

osigura mi sredstva i ja ti dajem velikog Romea i Juliju.

Zdravo Federiko. Dobro veče.

Dobro veče. - Godinama ne pozdravljam velikog kritičara,

Ali ako ti je dovoljno "dobro veče, Dobro veče."

Čestitam, Ema mi je rekla... Spoleto, tvoja posljednja predstava,

tvoja posljednja režija.

Veliki režiser zna kada treba da se povuče.

Čuj.

Šumska jagoda. - Prijavit ću te ako me pipneš.

Napraviću veliku predstavu.

Obuzet emocijama a ti, kao i obično, ništa ne shvaćaš.

Ti se baš zanosiš

ako misliš da ćeš da postaviš najveću Šekspirovu tragediju

na jednom od najbitnijih svjetskih festivla.

Nešto ću da ti obećam.

A, je li? Što? - Da.

Biće to najtragičnija kritika u tvom životu.

A... Je li to prijetnja? - Nije.

Ne nije, to je obećanje.

Nadam se da ćeš noćas u snu da umreš.

Noću ja malo spavam.

Sretno ti budjenje.

Oprosti, to su običaji, ljudi teatra.

Ne. Plakanje ne.

To rade vojnici u rovu dok čitaju pisma devojaka.

Već smo prisustvovali tkvim scenama.

Eto. Nisam te izdao, jasno?

Propustio sam, e.

Nisam ti rekao nešto gdje uostalom baš i nisam siguran. Eto.

Ja nie činim dio tvog života.

O Bože. - Nikad nisam bio dio tvog života.

Reci mi jednom za svagda da me ne ceniš.

Ali shvaćaš li da najavljuješ svoju posljednju predstavu,

poslije deset godina kako smo zajedno,

kada za tobom trčim kao psetance,

a faca mi je iznenadjena jer to nisam znao?

Gledaj, Fede, jednom si rekao

da se u ljubavi nikad ne daju obećanja i ja sam povjerovao.

U stvari što radim prije nego što udjem u tvoju sobu?

Ja pokucam. E? Pokucam, Fede.

Vidi imaš pravo, to nije izdaja,

to je veleizdaja.

Ova nam je druga svadja u deset godina, a?

Pamtiš li prvu?

Ma nosi se, hajde.

Kad sam ti kola na benzin stavio naftu.

Pobesneo si kao bik.

"Imam rate. Imam rate."

Mrzim te.

Ja ne.

Slušaj Lori...

bes nije nešto što se mjeri svadjama,

sa stolicama koje izvlačiš, flašama koje razbijaš, ne.

Bes mjeriš u celosti na kraju.

A? Račune polažeš na kraju.

Ali barem shvatiš ono što je u tebi ostalo.

Hoću da mi se oprostiš.

Neću.

"oprosti", ne. Vidi ne, bolje da nastavimo da se svadjamo.

Ja ti nikad ne vjerujem kada govoriš,

ali mi se svidja kako to izgovaraš.

Da nam pošalju dva čizburgera?

Ja sam peder.

Oprostite, nisu mi u agenciji rekli...

Idem. Oprostite još jednom.

Elena Grasi, diplomirala je na "Silvio d'Amico" iz Padove je.

Točnije iz čitadele.

Čita Juliju. - Dobro.

Stani. Pričekaj trenutak. Oprosti da mi zoveš Gloriju?

Oprosti, Elena, moram da razjasnim par stvari.

Znam da je trenutak napetosti,

ako želiš napravi neku vežbu za opuštanje,

one lijepe vežbe što vas uče na skupim stejJoevima

koje radite u New Yorku, a?

Napravi drvo.

E dobro, bravo.

Da staneš malo kao na vetru?

Odlično.

Gloria? - Da.

Zvao me maestro?

Mislio sam da sam bio jasan, Elena, zatvori taj prozor.

Jasno sam rekao da kosu vezuju u konjski rep

sve glumice.

Hoću vidjeti cijelo lice.

Da maestro, ima puno lijepu kosu i bilo mi je žao da je vežem.

To što je tebi bilo ružno za mene je lijepo.

Nisi ovdje da radiš po svome, skupi joj tu kosu.

Da, oprostite maestro.

Dobro, dobro, tako. Sakupi je, hajde.

Molim.

Maska noći prekriva lice moje,

o kad vidio bi mogao kako obrazi mi crvene...

.. na ono što učinio si mi da čujem.

Što se smiješ. Šekspir. Sad se smije.

Mogu da ponovim, bez osmijeha. - Da, pa da plačemo dva puta?

To je ono što nam šalju agencije. - Ne samo agencije i akademije.

Elena, Elena...

Zašto bi da budeš glumica, Elena?

Zato što mi je to oduvijek bio san.

Tvoj san. - Pohadjala sam Akademiju.

Je li? - I završila.

Bravo... pa kad si je završila što sad ne otvoriš neki kiosk?

Elena? Molim te, hvala.

Oprosti ali za par mjesijeci nas čeka predstava.

Elektronika.

Dobar dan Vitoria. - Zdravo Gaetano.

Dona Klara vas čeka. - Hvala.

Zdravo bako. - Zdravo maco.

Kako si? - Dobro, a ti? Dobro?

Da, ne volim imati ppromatrače.

Znam, oprosti.

Rekli su mi da na se u svemu razbijaš.

E, da...

Na filmu traže glumce.

Kako sam ostavila kazalište fali mi gomila motivacija.

Na filmu se ne glumi, govori se šapatom,

pa onda bolje da se ode na ispovijest, jelda?

Sutra imam audiciju.

Dobro. - Htjela sam savjete.

Landi Porini? - Da.

On je matora mumija.

Ali je dobar sa glumcima.

Da.

Ali tko je Julija?

E, Julija...

jedna koja nikad djoku nije vidjela, ali...

želi smrt.

U redu, znači djoka i smrt.

Kako onda treba da je radim?

Koji dio, maco?

"Maska noći lice mi pokriva, kad bi da vidiš..."

Maska noći lice mi pokriva,

inače devičansko crvenilo pokrilo bi mi obraze.

Kako bih da sačuvam ljepotu.

Kako bih da negiram ovo što upravo sam rekla.

Kako bih da poštujem formu

a poništim ono što sam rekla, ali već...

Sve je uradjeno.

Ti me voliš?

Znam da ćeš da potvrdiš i ja ću za riječ da te držim...

.. ali ako se zakuneš, možeš da me prevariš:

kažu da Jupiter vraća zakletve zaljubljenih.

Zakletve zaljubljenih.

Tko vas je pripremio za audiciju? Matora panterka?

"Matora panterka", tražila sam savjete od bake. Da.

Žestoka, a?

Vidi se da ima nešto što u njoj plamti.

Rekla je da ima nešto što unutra plamti.

Zaboravite je. Ona ne bi trebalo ni biti ovdje, jasno?

A zašto? Što bi uradila?

Tužena je zbog plagijata.

Možda je Festa u pravu, nosi baš nezgodno ime.

Nezgodno? Pored svih glumica ti bi da uzmeš lopova?

Navukli bi svu štompu, Fejsbuk, Tik Tok, Tik Tak,

kako se već to dvije zove. - Zaboli me.

Ne mogu da produciram... - Pusti da završim...

Nemam novac. - Pusti da završim.

Ovdje nema demokracije.

Ovdje sam ja.

Ne mogu da popunim ovu predstavu, ne nalazim novac, shvaćaš?

Uradite je sami, shvaćaš? Predstavu. Koj moj, nosi se.

Sve dok nema druge opcije...

glumce biram ja. - Bravo.

Bravo, genije.

Sinjorina, vi ste napravili vrlo interesantan performans.

O, fino. Hvala.

Ali to nije za nas.

U redu.

Mogu to i drugačije, mogu bolje.

Oprostite, danas mi je ovo jako važna prilika

i pokušavam da... - Da, da što?

Imala sam u prošlosti malo problema na poslu.

Koju vrstu problema?

Uzela sam tekst jednog čileanskog umjetnika

i napravila turneju i zaradila novac.

Pogriješila sam. "Pogriješili ste."

Ukrali ste.

U izvjesnom smislu, ukrala sam. - Ne, ne, u svakom smislu.

U redu.

Čujte, ja ne uzimam ni djecu,

ni životinje, niti umjetnike kradljivce.

Žao mi je.

U redu.

Hvala. - Molim.

Nosi se u materinu.

Ko? - Vi, nosite se u materinu.

I dva puta. - Vitoria smireno, molim vas.

Izlazim ja, on neka se nosi. Životinja.

Hej. Retka.

Da se nosi. Bravo. Tako.

Stoka.

Hoću ga mrtvog, da mu se smijem n a sahrani:

jer sam komičarka. Smijem se.

Nemaš pojma kako mi je rekao, pogledao me i rekao:

"Ja ne primam kradljive umjetnike". Meni.

Ali kako se usudjuješ, a i što ti znaš.

Matori histerik. Koje govno od čovjeka.

Što jedeš? Pričam ti nešto važno,

jedi kasnije.

Ljubavi, gladan sam. - U pravu si, oprosti.

Tvoja nam baba danas na setu nje dala da jedemo.

Slušaj kako kaže na "setu" mama mia, on radi na setu.

Samo on radi. Oprosti.

Vitorija, zaboravi ovu audiciju, molim te.

Ma kakvi. Deset već uradjeno.

On mora da me zaboravi jer ako ga vidim ikopaću mu oči,

isisaću mu srž i odrati ledja, shvaćaš?

U redu.

Bravo, bravo. Bravo Landi Porini.

Fantastično. Rasplakao si sve rimske glumice.

A ipak... - Maestro.

Hvala, e. Hvala, ne, ja sam htio tebi da zahvalim

jer sutra imam audiciju za Romea

a ti me baš dovodiš do... - U pravu si, oprosti,

.. u stanje... - Ne, zahvaljujem ti. - Jedi, jedi.

Misliš da jesam lopov?

Jesi.

Kako jesam?

Ukrala si mi srce.

Istina je.

Hoćeš da ga vratiš? - Strašno je to što si rekao.

Hoćeš da mi vratiš moje srce?

Kakva bajka. Da mi skuhaš kavu?

Skuhala sam. Tamo je.

Da naravimo bebu?

Sada?

A? Prije kave?

Ne, poslije kave.

Posle.

U redu.

Dakle, prvo popijemo kavu, a onda...

A onda? - A onda pravimo bebu.

Međutim... - Međutim?

Trebalo bi to na brzaka. Ja u dvanaest imam audiciju.

Da, da, da, stići ćemo.

Kakav li ćeš otac ti da budeš.

Sirot.

Landi Porini?

Sada pravim bebu a onda dolazim i Razbit ću te.

Landi Porini!

Jer ljubav, koja uvijek povez nosi,

može i bez očiju da vidi stazu koja ga vodi.

Gdje ga vodi?

Do njegove želje. - Eto.

Gdje ćemo da odemo... a?

Gdje ćemo da odemo na večeru? - Kod Alfreda?

Oprostite.

Uzbudio sam se, žao mi je.

Vidite, za mene je glumiti pred vama čast.

Za mene je jezivo da te slušam. - Ne, čekajte.

Mogu ispočetka?

Molim vas, maestro.

Slušaj momče, kako se zoveš?

Roko. - Dođi Roko, dođi.

Dođi, sagni se.

Slušaj Roko, ti si super momak, znaš?

A moram da ti kažem da je moja energija

da te ispsujem kako treba, da tako kažem "sOŽUJAK",

iscrpljena za danas.

Imaš spsobnost izražavanja kao neka krava.

Jeste, koja ppromatra vozove.

Ti ne smiješ da glumiš, ti ne treba da glumiš.

Treba da stojiš mirno.

A, oprosti, ako bih Romea dao tebi

u koji ambijent da smjestim ovu predstavu? U Ibicu?

Hoćeš vidjeti slijedećeg? - Da.

Onda, ovog smo otjerali

shvaćao sam. Shvaćao.

Došla je kraljica Mah.

Mah.

Babica vila.

Dolazi noću, manja od Agate koja sjaji na kraljevsnom prstenu.

Ekipa nevidljivih kreautura,

vodič o nosu muškaraca koji leži spavajući.

Držači točkova kočije su dugi kao pipci pauka;

prekrivka k'o mantil leptira, uzde najfinije paučine;

a dijelovi vlažni zraci mjeseca.

Da nastavim?

Znam cijelog Merkulija.

Merkulija već imamo.

Znaš i Juliju? Ona nam fali.

Nećemo nikad da uspemo, ti si poludjela.

Mediteranka si, sise, zadnjica, ko će da povjeruje?

Kako to možemo? - Ma, da, možemo.

Ti si od svih najbolja.

Probajmo, pomozi mi. Molim te.

Tako rizikujem mjesto, Vitorija.

Nisi ti jedina koja mora da radi, ja imam malo dijete,

bivšeg muža baletana, majka sa toy boy,

stanarina, mačka... prekjuče se zapušio vece,

skoro da sam dala vodoinstalateru.

Ovaj je strahota.

Vidjela si kako tretira ljude?

Ja ću da ga osramotim pred svima.

Žao mi je, Vitorija, mogu puno da izgubim.

Shvaćam.

Što ima na licu? - Proba šminke.

Pa, ako je ovo šminka što sam onda ja?

Ja sam maurski ratnik.

Zovite je. - Glorija.

Glorija?

Zovite je. - Glorija, hoćeš molim te da dodješ?

Da, maestro. - "Da, maestro",

Glorija što si stavila na lice ove ludače?

Htjela sam da se poveže na prolaznost.

U čast Karmela Bene,

avangardni teatar koji vi volite.

A, avangardni teatar u čast Karmela Bene,

napravila si kao za travestite iz predgrađja Firence.

Draga moja, ne, gledaj, ne ide nikako,

nisi ti na visini predstave ovakvog značaja, znaš zašto?

Zato što previše razmišljaš. Razmišljaš loše.

E ja sam dobra.

A, je li? - E, da.

Najbolja u "Make up theatre" prije tri godine.

"Make up".

Za vašu informaciju radila sam Isus Krist superstar, mjuzikal.

U Ventrali. - Bičevanje,

kruna od trnja, krv odasvud, shvaćate?

Jesam jasna? - Da. Nisi jasna.

Nimalo nisi jasna. Idem u centar.

Otpuštena si, draga moja.

Platiće ti se cijeli ugovor i imat ćeš dvije pozivnice za Spoleto.

Ali si van ovog.

A ja ću da uložim žalbu sindikatu.

Koga briga. Slobodna si žena, radi što hoćeš.

Shvaćaš me? Molerka!

"Uomo del Monte" stavi ovo u zadnjicu.

Napravila parmezan?

Sardinjana. - Sarda? Sarda. Glorija?

Glorija, što Glorija? Oterao sam je.

Treba nam druga Sarda... treba nam šminkerka.

Da. - Kapi.

Glorija?

Taj čovjek je govnjar. - Što je bilo?

Hoću ga mrtvog. Uradimo to.

Ne steži povrijedićeš dijete. - Oprosti, imaš pravo.

Fabijeto, Fabijeto, hvala.

Hoću ga mrtvog. - I ja.

Mrtvog. - Uradimo to.

Tražim vanzemaljca.

Nešto što ne postoji u prirodi.

Ne neki tršavi frajer koji sve čini da dobije ulogu.

To. Upamti jednu stvar:

Romeo.

Suština ove drame nije Julija.

Maestro, imamo još jednog,

zakasnio je, ali ako želite da ga uvedem?

Fiorela, imaš dobrog odvjetnika?

Ako je taj zakašnjeli kao ostali, platićeš skupo.

Fiorela, pusti ga da udje. - Evo.

Gospodin Novembre, Romeo.

Dušo, uvijek tražim i ime i prezime.

"Kom imenu pripada?"

Oto. - Hvala.

Oto novembre? Oto novembre.

Lijepo smo krenuli, e.

Dan mrtvih (osmi novembar) Izvolite sinjor Novembre.

Počnite.

O koje svjetlo sija tamo sa prozora onog?

Taj je prozor orijent

a Julija je sunce.

Radjaj se,

radjaj se lijepa zvijezdo,

ugasi zavidni mjesec što već

bled postaje od bola što ti,

sunce moje, više od njega umeš da sjajiš.

Mjesec ti zavidi

i ne budi onda više sluškinja njemu odata.

Taj zeleni obris vestalne device što samo ludi nose,

odbij sa sebe.

To je moja žena. Na kojoj si planeti našla ovog?

U stvari on je našao nas.

Moja je ljubav a ne zna to. - Nije bio na spisku,

ali je dijelovao interesantno.

Govori a ne kazuje riječi.

Dosta.

Bilo je dosta.

Celi je svijet pozornica, jelda?

Gdje su muškarci i žene samo glumci.

Sa svojom pojavom, svojim odlaskom.

Svaki od njih glumi puno uloga.

Djeluje mi, momče moje, da je ova uloga napsana baš za tebe.

Onda? Kako je ispalo? - Nisam mu rekla.

Nisam stagla da mu kažem jer me je uzeo.

Uzeo me. - Što da igraš?

Da igram Romea. Uzeo me, dao mi je ulogu.

Odnosno, nije primijetio da si žensko?

Ti si genije, Genije si.

Rekao je da sam rodjena za tu ulogu i ništa nisam uradila,

ali što sam uradila?

Nisam čak krenula o nogometu, nisam se poćešala za jaja.

Rekla sam mu da se zovem Oto Novembre. Oto Novembre.

To mi je rođendan. Povjerovao. Budaletina.

I što sada?

Za dva dana idem na probu kostima.

I kad se svi okupe rećiću istinu

i obrukam ga.

Koliko bih voljela da sam tamo.

Zamisli.

Sve u njemu je kontradikcija.

To je baš zanimljivo, shvaćaš?

Ekspresivan je, ali u istom momentu nevin.

Stidljiv ali seksi. Muško. - Muško.

Muško, baš muško.

Zadovoljan sam što si našao Romea.

Sad treba da se koncentrišemo na Juliju.

Zvala me je Ema, rekla mi da pretprodaja ide slabo.

To baš nije neki poziv za publiku, shvaćaš?

Koliko su ljudi glupi.

"Romeo i Julija" je jedna od najboljnih napisanih tragedija,

ja sam jedan od najboljih režisera ikad.

Ma što dovraga hoćete od mene? Što hoćete?

Star. Evo tu, gledaj. Jasno?

Lori?

Znaš o tome nešto, Lori? Je li to neka zamka?

Fede, znaš, ja se ne slažem,

i s tobom sam, nema novca.

Eto, bravo, nema novca.

Vidiš da baš izigravam guziću za tebe.

Celi dan sam s telefonom sa investitorima.

Ova ima dva milijuna pratioca, shvaćaš, na TicTacu.

Gomila fotografa za njom da slikaju.

Pored toga zabavlja se s onim nogometašom, Lukakom.

Da, ali nije loša djevojka.

Nakon pobjede u Velikom Bratu imala je malu ulogu u Don Mateu.

Kakva mala, glavna u jednom nastaku,

igrala je ubojicu. Shvaćaš?

Stvarno mislite da ta vrsta aveta naduvenih usana,

može da igra Juliju?

Na koga vam ja ličim?

Dižem ruke. Sasvim.

Čuj, ako digneš ruke neću za tebe moći ništa više da učinim.

A što si producent ako nemaš prebijenu paru, oprosti?

Pa budi lovokradica.

Pum. Hajde, hajde. - Plati račun.

Ne čekaj. Fede, gdje ćeš?

Lori? - Srediću ja. Fede?

Lovokradica, odakle mu to pada na pamet?

On je umjetnik. - Ima izuzetnu maštu,

ali ako bi je iskoristio...

čuj Djema, stigao je jutros baš lijep predlog.

Režiser Landi Porini te želi za jednu svoju predstavu,

hoće da igraš Juliju. - Koju Juliju?

Julija i Romeo. Ono dvoje od Šekspira.

A što baš hoće mene?

Ne, hoće prvo da te vidi pa da odluči.

Djani, ja audicije u hotelima ne vršim. Dosta.

Slušaj, Landi Porini je stopostotni gej.

Onad super. Tko je Romeo?

Jedan tip, Oto Novembre. - Oto Novembre?

Ja sam rodjena jedanaestog.

Ja u životu nikad nisam prihvaćao kompromise. Nikad, nijedan.

Ali ne znam kakvu bih vrstu reakcije imao

ispred te šampionike TikToka.

Ali našao si svog Romeo koji ti se i svidja, znam te Fede.

Ali za mene je on samo momčić...

U stvari, osjećam krv,

ali nisam riješio spektakl, znaš.

Ljubomorna si?

"Ljubomorna" vidi, prešao sam u hetero,

znači imati duplo u odnosu na tebe

a mogu da ti kažem da ova Djema Grimaldi nije uopće loša.

Zamišljam tebe u krevetu sa Djemom Grimaldi.

Ma hajde...

Slušaj kako je? Uvijek se uključi mehanizam nadmetanja.

Vidiš kakav si? Ali zašto?

A i znam. Doveo si me ovdje jer si u teškoćama, Fede.

Ti ne znaš kako učinitiš ovu predstavu.

Skočio si u prazno bez padobrana.

Pa ti mi onda pomozi.

Ja? - Ti, da ti.

Nemam ideju. Baš nemam ideju.

Uvijek nalete a ovog puta nije došlo ništa. Ništa.

Kosmička praznina.

Nalazim se u bijednom balonu, eto kako se osjećam.

U bijednom praznom balonu.

Ovo je stvarno posljednja predstava koju radim, znaš?

Ponekad sam maštao da stavim na scenu Romea i Juliju.

Ti?

Samaško more, španjolska galija i gusarski brod:

Kapuleti i Monteki. Nemoguća ljubav.

Napravimo Juliju kao papagaja a Romea sa drvenom nogom i kukom?

Lori, masakriraće nas.

Malo selo, izgubljeno u Hindu Kuš.

Ona kćerka talibanskog vodje a on mladi marinski poručnik.

Kapuleti i Monteki, nemoguća ljubav.

Julija sa kalašnjikovim?

Opet masakr.

Crna Afrika, džungla, ona je kćer Zulu poglavice,

on mlad istraživač.

Kapuleti i Monteki, nemoguća ljubav, ona je ljudožder.

A on vegan?

Hajde šuti...

Momci na binu, spremni za probu.

Momci na binu, nisam rekao na sahranu. Hajde, koncentrisani.

Oprostite. Oprostite me.

Maestro oprostite, oprostite, žao mi je da vas prekidam,

ali moram da vam odam jednu tajnu. Da.

Tajnu?

Tajnu?

Tvoje tajne su odsad pa nadalje i moje, upamti to.

Da popravimo malo taj veo?

Da popravimo?

To kako izgledaš je odlično. Garantujem ti.

Saslušajte trenutak. Slušajte.

Kad režiser kao ja, naidje na glumca kao što je on,

je kao da su se nebo i more spojili zajedno

a linija horizonta više ne postoji.

Da sklonimo ovaj lonac sa ove glave?

Oprostite.

On je najsilniji glumac s kojim sam radio, upamtite.

I mada tvoj glas ne dopire do trećeg reda, nije važno,

postavićemo mikrofone,

tvoj glas ne dopire do ušiju, dopire do srca.

Lori?

Idemo. Da zaradimo svoju platu.

Andrea? Je l' ti sjediš kod sebe kući ili na tronu?

Dobro. Tenis patike to ne.

Vitoria. - Nisam mu rekla.

Nisam mogla, nisam mu rekla...

Mogu da uzmem vodu? - Da, da, u hladnjaku je.

Stajala sam tamo, odlučila sam kad da mu kažem ali nisam mogla.

Jer je počeo naveliko priču o glumi,

o glumcima, o meni.

Tamo sam pomislila da želim da radim tu predstavu.

Ne zanima me kao Romeo, kao Julija, koju alternativu imam?

Želim da je radim. Potrebno mi je da glumim, glumica sam.

Da, ali ti nisi prava, kad tad će da nas otkriju.

A i što će reći Roku?

Kako Roku mogu reći? Ne mogu da mu kažem.

To je njemu uloga iz sna. Sanjao je da igra Romea,

da li mogu da mu kažem da sam mu je je ukrala?

Zato maram da dodjem ovdje da živim.

Sada? Danas?

Da. - Dušo, da dodješ ovamo?

Ali tko je to? - Baletan,

učenik mog bivšeg muža.

Dolazim.

Spremala sam se da vodim ljubav, ali ne sjekiraj se.

Glorija, što je bilo?

To je Votorija, moja najbolja prijateljica

došla je da me iznenadi sa starom dugom pričom, ne brini.

Djovanino, pikolino. - Da, u redu, jer je učenik.

Rekla sam ti. Ali i obećava, tako kažu.

Glorija, hoćemo ili nećemo da vodimo ljubav?

Da, naravno, sad idi i budi negdje blizu, dobro?

Čekam te. - U redu.

Tu okolo.

Slušaj, uradimo nešto, ja idem tamo, odradim.. I onda ga izbacim.

Da se uradi domaći.

Fabieto. Što radiš?

Fak.

Ali snimaju ili je u šminkernici? - U šminkaernici.

O, u redu. Bolje. - Na brzinu.

Čuj, ako smijem da se usudim, tvoj me je monolog baš nasmijao.

O, hvala.

A i žao mi je za ono što se dogodilo.

U redu.

Ono što je bitno oduvijek sam bila na tvojoj strani.

Hvala.

Evo ga tu. - Konjušar, a?

Točno. - Savršeno.

Roko? Imaš posjetu.

Vidi tko je tu? - Hej. Zdravo.

Dobro, ostavljam vas. - Hvala.

Dovidjenja Vitorija.

Moramo razgovarati.

Slušaj, ja se vraćam u Vasto.

Vraćam se u Vasto. Dosta.

Tamo barem imam neki posao, kod mojih sam, spavam sa mojima,

nisam na teretu... ne mogu ovako više.

Odnosno, ako ostanem u Rimu samo ću da razmišljam

o audicijama, brinem za posao, budućnost, neprilagodjena.

Tako je išlo, takav period.

Ljubavi što pričaš? Ti si super.

Dobro, ali nije to. - Super si, hej.

Što je, Landi Porini? Što nas nije uzeo? Ma koga zaboli.

Landi Porini gledaj, na kraju zatvaramo vrata,

otvaramo, kako se kaže...

On je izgubio Juliju kao tebe i Romea kao mene.

Ne smiješ da odustaješ. Moramo da vjerujemo do daske.

Stalno smo ponavljali: do daske.

"Do daske."

čini mi se da sam došla do dna, Roko.

Roko Bonakorso da se javi na set, hvala.

Razgovaraćamo. - Ljubavi...

Pričaćemo poslije. - Hajde idemo,

inače ću ja biti kriva, ionako ne radim,

fali nam samo...

Slijepo izgledam ovako obučen, a?

Prelijep si, lijep si u svim epohama.

Evo ga. Ne, ukrala sam vam jedan trenutak.

I ja sam bila lijepa, znaš?

Kao i ti. Bila sam mlada, slavna, ponosna zastava

koja se trese i kad vjetra nema.

Sad sam zarobljenica starosti.

Ne znam što o meni misliš i ne želim znati,

jedino moja usta treba da te zanimaju kad govore srcu.

Ti, nesvjesni slugo domovine umro bi da život mi spasiš.

Ne ljubi me više, ne dodiruj me više,

već o meni misli, sve do sutra.

Stop. - I stop.

Bravo.

Tu vam je unuka da vas pozdravi.

A, je li? Gdje je? - Da.

Djema Grimaldi, govori Juliju.

Zdravo.

Zdravo.

E... ovo je Oto, naš Romeo, jeste se već upoznali?

Djema.

Dobro sinjorina, Djema Grimaldi,

možete tijekom probe da se obraćate direktno njemu.

Ukenjala sam se.

U redu je tako.

Kad želite.

O Romeo. Romeo.

Zašto si ti Romeo?

Odbaci svog oca i odbaci to ime.

Ili ako želiš, spoj se sa ljubavlju mojom.

Zatim, tu bi bio Romeo.

Dakle stajaću da slušam ili odgovaram na to što kaže?

Ovdje bi bila Julija.

Samo tvoje ime mi je neprijatelj.

Ti si ti iako nisi neko od Montekijevih.

A i što znači Monteki? Ništa?

Ne ne, sinjorina, nema znaka pitanja.

Nema? - Nije "ništa?"

Ne. Ništa.

Točka.

Bravo.

Tko je sad ovo? - Pa ne znam.

Dobar dan maestro, ja sam Djani Bajoki, Djemin menadžer.

Jeste vidjeli koji fenomen od djevojke?

Dali smo da je pripremi majstor pjevanja iz San Lazara,

koji zna i glumu.

Jeste vidjeli koje pamćenje? Ima baš odličnu glavu.

Da, jer nisam znala da li ovdje ima nekog da mi kaže druge riječi

pa sam napamet naučila cijelu knjigu.

"Knjigu." - Šekspirovu knjigu.

Da, da, naravno. Kako da ne.

Pored činjenice...

da to nije baš izvod koji smo vam mi poslali.

Nije? - Ne, eto.

Vi mislite da ste Fregoli?

Fregoli? - U redu, još ste mladi.

Pa ne, jer jednom je Romeo, jednom Julija i Romeo.

E, smijete se. E, Hoćete da budijete i dojilja?

Ako želite mogu učinitim, znam napamet, i noćna maska, ne?

U redu, sinjorina, možete da idete. Javit ćemo vam.

Ali pošteno govoreći meni ne govori da je loše uradila.

Sasvim pošteno? - Da, sasvim pošteno.

Što, loše je uradila? - Što, loše je uradila?

Uradila sam, loše? - Što je, igra?

Maestru treba vremena da odluči i Javit će vam, hvala.

Oprostite, napolju su stotine mladih

koji viču njeno ime kao i gomila novinara.

Pitali su me da li je tu i neki Lakoku?

Lukaku. - Dobro, da ih pustim da udju?

Pa da. - Ne.

Dobro, onda ići, maestro? Idem, selfi i vraćam se.

Simpatična je.

Koliko je sati? - Devet i dvadesetpet.

Uvijek pet minuta prije sata.

Ima da ti dam dvije ružne stvari, koju hoćeš da čuješ prvo?

Odluči ti.

Ionako već imam dublje rane u mom srcu.

Djusti je napisao članak o izboru Djeme Grimaldi, da čuješ?

Ma koga briga. Baci to. - Da bacim?

Pročitaj ga, daj.

Dakle "Jezik Djeme Grimaldi..."

"da glumi jedno od dvoje ljubavnika"

"nesretnika najpoznatijih u teatru,"

"označava najnižu tačku u karijeri Federika Landi Porinija."

"Landi Porini treba da prihvati da više nema mjesta za stolom,"

"i trebalo bi da se koncentriše na manje zahtjevne materijale,"

"kao neki lijep program za televiziju."

"Imajući u vidu da je opsednut VIP-ovima,"

"savjetovao bih mu Igrajući sa zvijezdama."

A koja je druga?

Festa ne može da nam plaća ovaj apartman.

A zašto? - Kaže da puno košta.

Bio je mamin koja je umrla prije godinu dana.

Debil. Taj je baš debil, shvaćaš?

Zna da sam sujeveran a što on radi?

Stavi me u kuću matore pokojnice, eto.

Da, ali ima bazen.

Privatni, jako veliki.

Oprostite? Ja sam gospođina unuka, kako je?

Ne bih da vam dajem previše nade, srčani udar je bio jak.

U redu, mogu da udjem na čas?

Da, samo dva minuta.

Svakako, hvala.

Zdravo bako.

Bako...

Bako, bako...

Moram da ti odam jednu tajnu...

koju moram da kakažem nekome tko me voli,

inače ću da poludim.

Čini mi se da sam napravila još jednu glupost.

Obukla sam se kao muško,

uradila audiciju za Romea i oni me uzeli.

Još niko to nije primijetio.

Ali se baš bojim da je ova glupost previše velika.

A ti nemoj da umreš.

Onda, radimo ovo zagrijavanje iz dvga fundamentalna razloga:

da se ugreju mišići, glas i um.

A drugi, važniji, da se osjetimo više kao grupa, kao pleme,

kao odred u napadu.

To ćemo raditi uvijek pred probe, jasno?

To rade Masai prije nego što krenu u rat.

Ima ih sedam tisuća u diskoteci.

Ne ne ne. Prvo poslije sedam tisuća poslije.

Dakle, vježba je ova. - Ne, ne dolazi u obzir.

A… E… I... 0... U… - Ne jedna lira manje, ne.

Ne, dodje, napravi neki, napolju s publikom, poslije mi je vrati kući...

A… E… I... 0... U…

Stop. Dosta. Stani. Stani svi, stani.

Oprostite što vam smetam, jeste primijetili da mi radimo?

Izadjite napolje da telefonirate.

Ne, mislio sam da je ta samo malo zagrijavanja.

E, ali malo zagrijavanja za nas jeste posao. Shvaćate?

Shvatio sam nisam stručnjak za Šekspira.

Ne, primijetili smo. Samo izvolite.

Hajde, hajde, hajde. - I ponovimo skakanje.

Momci pet, šest, sedam, osam i A... E... I... 0... U...

gdje je Merkulio?

Luiza? Molim te, idi pozovi tu budalu od Merkulija.

Zašto nije na sceni. - Ne znam Fede, sva sam ih pozvala.

Što da ti kažem.

O Bože!

O Bože!

Ispala mu kost. Polomio je nogu i ispala mu kost.

Kako polomio nogu. Kako polomio nogu.

Pomozite mu. Zovite ljekara, hitnu pomoć.

Izvucite ga odatle. Četvorica neka ga uzmu, vodite ga odavde.

Oprostite, maestro.

Ne brini. Maestro, maestro... ja ću da sredim.

A sad je stvar u tome da moram da nadjem novog Merkulija.

Veću trubu od njega. - Naćićemo ga.

Gdje da ga nadjemo? - Naćićemo, Vidjet ćemo.

Halo? Tko je?

Fijorela.

Čuj Roko, ja te ne bih nikada pozvala,

jer ti i tvoja djevojka niste na mom platnom spisku.

Fak. - Što je rekao?

Rekao je "fak"? - Ma kakav fak, ne zna on engleski,

to je za njega zvuk koji izgovori kad je radostan.

Telefono.

O Bože, o Bože, Rokov video poziv.

O bože. - Bježi, u kupatilo.

Da idem u kupatilo?

Evo me. Zdravo ljubavi, kako si?

Danas je čudan dan. A gdje si?

U kupatilu. Neugodno ti?

Ma ne, hajde.

Imao sam bomba poziv.

Kakav? - Landi Porini

daje mi Merkulija.

Nisam shvaćala. - Onaj glumac je polomio članak.

A, Merkulio je slomio članak.

Shvaćaš?

Nemoj to da radiš, Roko. Nemoj.

Tako. Nemoj.

Reci Landi Poriniju da nećeš.

Bio bi to lijep revanš, zar ne?

Rekli smo da ćemo da ga ubijemo, da se sovetimo tom govnjaru

uostalom oprosti to je i pitanje časti.

Ne namjeravam ljubavi da celi život raznosim piće.

Hoću biti glumac.

Možda više držim do svog zanata nego do ponosa.

U redu, zdravo.

Sunce ti tvoje.

Oprostite, oprostite svi. Oprostite maestro? Oprostite.

Ne radi se ni o kiši ni prometu, greška je samo moja.

Nisam čuo sat i oprostite.

Tko je to? - Roko Bonakorso. Novi Merculio.

Tko vas je odabrao? - Vi maestro.

Ja?

A. Bonakorso. Kako da ne? Predstavite se kolegama.

Roko Bonakorso. - I jedan...

Zdravo. - Adjile. Bonakorso.

Upoznat ćemo se bolje poslije, a... - A ona je Julija.

Naša julija.

A on je Romeo, naš sjajni Romeo.

Ali ti i ja se poznajemo?

Radili smo "Raj gospođa".

Ne.

Oprosti, da mu kažeš nešto?

Bonakorso? Novembre? Što se foliramo?

Hajde, na mjesta. Koncentracija. Scena poljupca, hajde.

Djema, molim te preporuke koje sam ti dao. Molim te.

Da, maestro. - Ferla, mirno.

Koncentriši se.

Dobri Pelegrino, mnogo opterećuješ svoju ruku,

koja ne radi ništa drugo nego pokazuje svoju odanost.

Eto, to je sveti poljubac dva hodočasnika.

Jebo te, o. Što radiš?

Što se smiješ? Što je smiješno?

Je li to predgovor za neki porno?

Rekli ste mi biti strasno...

Ali ne tako jezik u usta, kako ti zamišljaš strastvenost?

Djema? Da li ti pratiš uputstva koja ti dajem?

Da. - Onda Julija...

Julija je... Julija je djevica.

Djevica.

Shvaćaš što to znači?

Živi u stadijumu apsolutne nevinosti.

Shvaćam da ti stadijumm, nevinosti, možda,

nisi imala u životu... - Maestro.

Maestro molim vas. Ne tretira se tako jedna star sa veba.

Ušutite "soccio man". Molim vas.

Ova sad plače. Glumica plače.

Onda... - Na shatam kako treba da radim.

Čas je strastveno, čas je djevica, ne znam...

Polako, mirno, saslušaj me dobro, slušaj.

Poslušaj me, poslušaj.

Budi smirena, vedra, opusti se, e?

A iznad svega nemoj da plačeš.

Ne smiješ da plačeš jer ako nastaviš da plačeš išutiraću te.

Poslaću te na tusistički obilazak Vile Torlonija, shvaćaš?

Šutiranjem.

Što je?

Audicija za Don Matea? - Ne.

Oto?

Ja i ti treba razgovarati.

Svakako.

Ne, ne ovdje. Neko drugo mjesto.

Večeras u devet. Kod Alfreda.

Video si bezobrazluk da te pozovem na večeru.

Na večeru joj, ja večeras ne... Imam obavezu.

Ne mogu jer...

Kad se krene u tako opasnu avanturu,

zub treba da se izvadi odmah.

Večeras u devet. Kod Alfreda.

Ova bi predstava mogla da se nazove Romeo i gotovo, a?

A i zato što ova sirotica od Djeme Grimaldi,

nije u stanju da prikaže uzvišenu Juliju,

a ni po izgledu, shvaćaš?

U redu. - Ništa.

Meni djeluje da daje baš sve od sebe.

Nemoj da je braniš. - Neću.

A naročito nemoj da se u nju zaljubiš.

Neću, neću da se zaljubim.

U stvari već sam se zaljubio.

Scenski zaplet.

Zove se Vitorija.

Želimo dijete. - Dijete.

Naravno, dijete.

Pravite. Pravite djecu.

Kao da ih na ovom svijetu već nema dovoljno.

Ne, moje dijete neće biti tek tako.

A i deću imamo svi.

A, vi? Imate dijete.

Tko zna gdje i tko zna kada.

Pij. Pij.

Mali gutljaj. - Ali...

Opusti se. Ferla.

Mi moramo biti jedno, upamti to.

Jedno... da stvorimo neku intimnost

koja nikada nije postojala između dva umjetnika, shvaćaš?

Da, svakako. - Eto.

Ja za tebe treba biti sve.

Otac, brat, tvoj vodič,

tvoja krv,

tvoje srce...

Slušaj.

Čuješ?

Tutum...

tutum...

tutum... - Čujem ga, da.

Dosta.

Idi kući. Uzmi taksi i idi kući.

I ne okreći se nazad,

jer svaki tvoj pogled za mene je rafal.

Odlazi.

Odlazi.

Vidi, traže te, čekaju te na podiju.

U redu, hvala, stižem.

Ipak ti i ja bi

trebalo da odemo zajedno na pivo.

Onako, da se upoznamo bolje.

Uvijek žuriš.

Stanujem daleko i... promet je baš...

Uostalom, Merkulio je i Romeov najbolji prijatelj.

Zar nije?

Pa da.

.. Najdraži lijepe kćeri bogatog Kapuletija, i kako...

Moraš da mi daš ututstva, zar ne?

Inače ćemo imatio lijep crni budžet,

tako će da me košto manje, shvaćao si?

Šekspir, potrebno mu je sve, sem scenografije.

Upamti, sve ide dobro.

Što znači "ide dobro", Federiko, oprosti?

Scenografu moraš nešto reći, inače što će da napravi?

Onda kad sve ide dobro stavimo jednu Kirikovu sliku

i uradimo jednog metafizičkog Šekspira.

Imam ideju: Uzmimo jednu lepu šahovsku tablu.

S jedne strane stavimo crne, Montekijeve,

s druge bele, Kapuleti?

Iscrpljene gliposti? Hoćete jednu ideju?

Da. - Imat ćete je sutra.

Nadajmo se.

Emi nagovarala si i da se ta ljubav sahrani.

I kako srce moje je suprotno njoj, tako ona...

Zaljubio si se u tog momka, jelda?

Ljubomoran si?

Ja ljhubomoran? - Da.

Ne, ne, vidi Federiko nisam ljubomoran.

Jesi, matoriš i ljubomoran si. - Ne dragi, nisam ljubomoran.

Drugi je razlog što se svadjamo.

U redu. Shvatio sam, zdravo. - Postao si hijena, Federiko.

Zdravo, zdravo. - Ova ti predstava škodi,

ova nam predstvava nanosi bol.

O Bože. Govoriš kao u nekom fikšnu.

Tisuću puta sam ti reko da skloniš taj usrani koš.

Ja više ne mogu živjeti u ovoj kući.

Uznemirava me, shvaćaš ili ne? Osjećam prisustvo smrti.

Posvuda, u ormanima, u fijokama u veceu.

Baš svuda, hoćeš li da shvatiš ili ne?

Ali oprosti, jedan stari koš koji je tamo, sa NBA,

ako dopuštaš ima nečeg čudnog, ili ne?

Oprosti, što je loše u tomešto je starica sa košarkaškom loptom?

Tvojom krivicom sam opet počeo da pušim,

zbog tebe sam uznemiren, činiš me praznim, Federiko.

Pored tebe postajem gora osobnost.

Znaš li zašto opredstava ne ide?

Zato što me ti pritiskaš, stresuješ, ležiš na glavi.

Ne treba ja tebi da dokažem ništa, Lori nego ti meni.

Uvijek sam te štitio, branio.

Znaš kako te u sredini zovu? Hoćeš li da znaš?

"Ustani i hodaj",

zato što si čudnovat.

Lori ti si čudnovat što radiš sa mnom.

Zaista me tako zovu?

Nisam to nikad htio da ti kažem.

Svejedno je sve tragedija, Lori.

Šekspir, ti, ja, ovaj bazen,

sve sama tragedija.

Ja više ne mogu, Federiko.

Neću biti negovatelj.

Čudnovati odlazi.

Glorija idem u Ostiju i sama sam skinula šminku

jer moram na brzinu da odem. - "Zar svaku put ta farsa?"

Mora. Tako će da me vidi na moru i mislit će da sam u Vastu.

"Dobro, ne pravi gluposti." - Daj, vidimo se poslije. Zdravo.

Zdravo ljubavi. - "Ljubavi moja."

čekaj, uključi vidio jer te ne vidim.

"Ne radi telekamera."

Da?

"Stalno si na moru, a?"

Danas sam djeci cijeli dan davala satove,

uvijek nosorog i žirafa,

poslije sam izašla da malo stojim na pesku.

A ti si bio u teatru?

Šuti, crnački rad, Glumac koji igra Romea,

po meni je truba. Nekako čudan,

uvijek spuštene glave, priča malo, ima tikove...

Pa dobro, možda je stidljivko, od onih malo... zar ne?

Po meni je kreten.

Kako kreten?

Kreten i malo... jadan.

Ali mislim da nisi ništa izgubila, ljubavi.

Landi Porini je obična matora izlapotina.

A kakva je ona što igra juliju?

E, televizijski bofl...

ima neki glas kao da grakće.

Ne smije pas da kaki na plaži,

mora da se počisti, jesi shvaćao?

Ima rimljana i u Vastu?

N... to je čuvar plaže koji radi u Vastu, Ostiji...

radi svake sezone, shvaćaš?

Malo je onako, jadničak pomalo.

Ljubavi, vidimo se onda u subotu.

U redu, vidimo se u subotu. Zdravo.

Ljubavi moja...

A hoćeš li da znaš ozbiljno što ja mislim?

Dvije se osobe uzmu, rastanu se, to je normalno, jelda?

Ali ta ljubav, ta ljubav kako se završava?

Stvarno si u stanju da daš nekom drugom?

Ma daj. Znaš što? Ja volim podgrejanu supu.

Obožavam podgrejanu supu, ima onu koricu,

staviš je u rernu i stegne se.

Jedeš je sutra, prekosutra, i sve je bolja.

Eventualno dodaš malo ulja.

Da, malo ulja, razblažimo je ali je to "podgrejana juha,"

ali poznat ti je ukus, tvoj je, to je tvoj dom.

Halo.

Da, ja sam.

A, jutros?

U redu. Hva, puno hvala.

Što je bilo? - Moja baka...

Umrla? - Ne, povratila se.

Dobro, ali imamo ovo što ti se događa na liću dovraga.

Zdravo bako.

Zdravo maco, zdravo.

Vidim da si dobro.

Što kažu ljekari? Kako si?

E, jesam živa, ne mogu da pušim ni pijem, sranje.

Bila sam ti u posjeti kad ti je bilo loše.

A, da, da, rekli su mi. Hvala.

Pričala sam ti, govorila neke stvari.

Jesi to čula?

Ne, nisam.

Kako je? - Sranje.

Zdravo tata, volim te.

Upomoć.

Upomoć, davim se.

Upomoć, davim se. Davim.

Davim se upomoć.

Pomozi mi jer bez tebe se davim.

Iako nema vode?

Iako nema vode.

Nisam to htio ranije da ti kažem,

taj ti ogrtač lijepo stoji.

U stvari, ljepše ti stoji ogrtač nego kostim.

Hvala, puno hvala.

O, što to radiš? Nema pušenja u kazalištu.

Neće da me vide.

Znam ja jedno mjesto gdje može da se puši.

Ma daj?

Možda bi mogli tamo zajedno večeras.

Oprosti, ti nisi oženjen?

Ma gdje oženjen, u stvari imam djevojku, eto.

A onda...

Onako, imamo krizu, eto...

Jeste, kriza, osetli smo je.

Osjetila se u svim sosevima, ali svejedno je otišla u Vasto,

da živi kod svojih.

Dali smo sebi nekakav period za razmišljanje,

što ne povedeš i sestru?

I nju? - Povešću jednog svog prijatelja.

Ovaj je imao smjelosti da mi traži da glumim učesnika

za satanak učetvoro, on i Djema Grimaldi sa sestrom. Shvaćaš.

A govorio je da je ona televizijski treš.

Koji govnjar, gluperda...

Da li shvaćaš izuzetnu sreću koju imaš?

Znaš li koliko ima žena na tvom mjestu da vide

kako se ponaša njen čovjek ne jednoj takvoj večeri?

Ma baš me briga. Gadi mi se.

Moraš ići. - Neću.

Mogla bi da budeš osvijeta za sve djevojke Italije.

Darling?

Ti ostani u krevetu, malecki. Imam problem sa slavinom.

Djevojke, za početak ja bih vam lijepo nazdravio, a?

Za sestre Grimaldi, najljepše u lokalu.

I nazdravlje. O, Oto. Uspio si.

Na kraju jesam.

Oto. - Zdravo.

Nisam znala da si mu prijatelj. - Naprotiv...

Kako si? - Kako izgleda... dobro, a ti?

Dobro.

Agata, moja sestra.

Agata. - Oto.

Oto je malo čudan ali nam se puno sviđa.

Zdravo, da. Oprostite.

Molim, molim. Ponovio bih zdravicu, hajde, pij.

Hvala. - Razgovarao sam sa djevojkama,

pošto je vrućina... - Zdravo

.. mogli bi do mora da se kupamo, onako goli.

Sasvim goli, bez gaćica?

Agata već si se napila? Ma hajde.

Ne ne, ispravno, naprotiv. Bez gaćica.

A Oto?

Ne, daj, bez gaća je malo... - Kažeš ne?

Malo je previše, zar ne?

Djema? - Ja ću isto kao i Oto.

Oprostite trenutak djevojke, da se posavjetujem malo sa Otom

i odmah se vraćam. Hajde.

Što to radiš, kontriraš mi?

Kažem "bez gaćica", onda ćemo bez gaćica.

Za tebe ionako ne mijenja ništa. Kopije su već uradjene.

Djema hoće tebe a ja ću da sredjujem sestru.

"Sredj..." - Srediću je.

Kako jebo te pričaš? - Ti ćeš da je središ?

Što je? Nervozan si? Idemo.

Neću. - Slijedi me, daj.

Onda djevojke, savjetovali smo se i odlučeno je.

Kreni. - Idemo na obalu,

i skidamo svi svu odjeću.

Računajući i...

.. gaćice. - Gaćice.

Poslije kupanja mogli bi malo i da igramo...

Igramo?

Igru...

.. klasa?

Ma kakva klasa. Igru flaše.

A, flaše. - Ja se slažem.

Bravisima. To je duh.

Idem časkom do toalete. Oprostite.

Međuvremenu sipajte mi piće jer ovdje bez gaća

mi to izgleda baš jako, a.

Koji govnjar.

Mogu da tražim jednu sliku? - Kreni.

Hvala.

Oprostite trenutak.

Ljubavi moja. - Zdravo ljubavi.

Kako si? - Dobro, a ti?

Što ti je, djeluješ čudno.

Ne, u krevetu sam, kod mojih.

Samo što ne mogu da zaspim,

a ti, gdje si? - Izašao sam sa onom budalom.

Oto Novembre.

A, kako to? - Da se malo zbližimo.

Još ne mogu da shvatim kako su mogli da ga uzmu.

Ne znam, vjerovatno je Porinijev ljubavnik.

E, baš ljubavnik.

Dobro, znači ti i on?

A ne. U društvu smo i sa Djemom Grimaldi

i njenom sestrom. Nevjerovatna osoba.

Znači izlazak učetvoro?

Ljubomorna si? - Ne, ma kakvi.

Rekao si "laka te ve roba", ma da, kakvi.

Dobro, porobaću da odem spavati onda.

Provedi se, zdravo ljubavi.

Zdravo. - Hvala.

Tko je to bio? Ljubomorna djevojka?

Ne, Oto... Kaže da te čeka u kupatilu.

Gdje si?

Rekli su mi da me čekaš.

Što, što Djema... - Želim te, hajde da se volimo.

Ne ne, smiri se. Jesi polu...

Idem dole. - Ne, ne, dođi ovamo.

Idem dole, idem dole. - Dođi ovamo.

Djema, Djema, ne.

Ne smijemo, ne smije se.

Ja noću sanjam da te dodirujem. - Što dodiruješ... Nemoj...

Ne diraj, ne diraj. Ne smijemo da vodimo ljubav ja i ti.

Zašto? - Zato što je to pravilo,

pravilo teatra.

Osobe koje rade zajedno u kazalištu ne smeju da vode ljubav

jer sva ta energija, svo to uzbudjenje,

moramo da čuvamo za lica koja igramo, ljepše je.

Za Romea i Juliju.

Oprosti ali što je Roko rekao da me čekaš ovdje?

A?

Što si rekao Roku da me čekaš ovdje?

Nisam mu ja ništa rekao. - Što ti zamišljaš?

Da pravite ovu zajebanciju.

Nosite se i ti i on.

Mama mia koje vače...

Što je bilo?

Djema je besno izašla iz kupatila i ispljuvala me.

Zašto si rekao Djemi da je čekam u toaletu?

Da malo ubrzam radnju.

Hvala ali ja ne želim ništa.

Ti baš ništa ne znaš o ženama.

A ni ti.

Malo treba da se potrudiš da to shvatiš.

Mislim da sam ja to prvi put shvatio kad sam imao 13 godina.

Jedan moj prijatelj, išli smo u garažu i ljubili se.

I to se meni svidjalo.

Svidjalo?

Da, a imao sam i djevojku. I ona mi se puno svidjala.

Tebi se sve svidja.

Jedino što sam otada shvatio da...

Što? - Da sam bio...

biseks.

Biseksualac.

Znači siguran si da si biseksualac sto posto.

Sto posto. - Sigurno.

Odnosno, idem i sa muškarcima i sa ženama, ne.

Koliko? - Koliko muškaraca?

Prilično.

Četvorica?

Ne, više. - Sedmorica?

Puno više. Puno.

Puno mušakaraca...

a tvoja djevojka, nije...

Takve se stvari devojci ne pričaju.

Ne pričaju se ženama. Samo među nama muškima.

Svašto vi radite.

Da ti kažem da sam jednom bio i sa našim zubarom.

Koji je pored toga i njan stric. Čika Franko.

Bio sa čika Frankom?

Da, sa čika Frankom... vrlo nježna osoba...

nježna?

Izuzetne nježnosti... - Sjajan čovjek.

A on dolazi često na večeru kod nas, obično sredom,

Zato što je sredom... - Kup šampiona.

Točno, kup šampiona.

Vitoria ode jer se dosadjuje,

ode da spava i tako čika Franko i ja to iskoristimo.

Sunce ti žarko.

Što je? Sve u redu?

Ne osjećam se sada baš dobro, čini mi se da...

Idem kući, to sa čika Frankom me je u jednom trenutku...

Ne, čekaj. - Nemoj, stani. Hladno mi je.

Hladno ti je? - Da, mnogo.

Evo gotovo. - Ne, ne, ne vrijedi.

Hej, ne ne... Hvala.

Ne, bolje mi je.

A tebi se momci ne sviđaju?

Ne, ne.

Ja mislim da ti se svidjaju...

Kad si ukapirao?

Oto Novembre?

Daj...

Opraštaš mi?

Ne.

Otkidaćeš mi nos.

U lijepoj Veroni, gdje smiještamo našu priču,

zbog starih problema izbija među dvije plemenite familije

nova svadja, koja će krvlju da upralja ruke Veronjanima.

Od ovih neprijatelja potiče dvoje ljubavnika,

rodjenih pod nesretnom zvijezdom.

Njihova će smrt, poslije milosnih dogadjanja,

da sahrani mržnju roditelja.

Strašni slučajevi njihove ljubavi, duga srdžba obitelj

koju ništa ne može da zaustavi, sem smrt njihove djece,

čine predstavu koju vam u dva sata nudimo.

Naprijed.

Cvijeće ze tebe.

Hvala.

Djoka.

Julija.

Julija.

Romeo.

Krilima ljubavi prešao sam zidine ove,

nema ograde kamene što korak ljubavi može da zaustavi:

to što ljubav može da učini, jer ljubav se usudjuje.

Usudi se, Julija.

I tako za mene rodbina tvoja preprijeka nije.

Ako te ovdje vide Ubit će te.

Neće.

Veća je opasnost u očima tvojim nego snage u sabljama njinim:

dovoljno je da blago me pogledaš,

i ja ću biti kamen protiv mržnje njihove.

Dođi, gorki vodiču,

dođi odvratni vodiču.

A ti,

očajni vodiču razbij o hridi svoj čamac

već od mora izmučenog.

Evo tebi...

ljubavi moja.

Olala.

Pa ima sise? - Ela Mengoni.

Tako,

u poljupću jednom... ja živim.

Pa tko si to ti?

Zdravo, Vitoria... Vitoria Mengoni.

Hvala.

SVRŠETAK

✰ RTNNJ ✰

"Od srca zahvaljujem Asii Argento što mi je dugo bila prijateljica" Giovanni Veronesi