Original subtitles

U VRIJEME KADA JE MAGIJA IZGLEDALA STVARNO...

Lice!

Flota!

Rat!

Čovjek!

Misao!

Varka!

Varka za probijanje zidina Troje!

I spaljivanje istih, do samih temelja!

Što ovo znači?

Dar.

Za Atenu.

Hej! Zajednički bogovi.

Poštujte njihov dar.

Spasite ga od valova!

Odnesite ga u Atenin hram!

Rat je završio.

Lice!

Flota!

Rat!

Čovjek!

Prestani!

Ne ta pjesma.

Mamin sin!

Trči maleni, trči!

Trči!

Želim ih podsjetiti čije vino piju.

Ne želim Odisejevu pjesmu, želim Odiseja.

Zašto onda svake noći u njegovoj kući primaš prosce.

U ovom svijetu,

čovjek radi ono što odabere,

a ja radim ono što mogu. -Ja sam sada muškarac, majko.

Onda ih izbaci.

Prekrši Zeusov zakon i vidjet ćeš što će ti napraviti ako im daš izgovor.

Već sam izgubila muža,

ne želim izgubiti i sina.

-Tata će se vratiti. -Gdje je onda?

Prošlo je osam godina od pada Troje i skoro 20 otkako nas je napustio.

Gdje je on?

Moramo ga prihvatiti kao što smo prihvatili i sve vas.

-Nazivaš li nas prosjacima? -Kažem da ste ovdje gosti već tri godine.

Jedini razlog zašto smo u vašem gostoprimstvu uživali toliko dugo je...

zato što tvoja majka ne želi izabrati.

-Ona je već u braku. -Odisej je mrtav.

Što ti znaš o mom ocu?

Znam da je držao žilavu stoku i loše vino.

Ono najbolje ste potrošili u prve dvije sezone.

-Znam da se nikada nije vratio kući. -Ne, još nije.

Plačeš za taticom kojeg nisi ni poznavao.

Poput nekog slinavog kopileta.

Pa, pošto nitko od nas ne zna tko su nam očevi, nemoj tvrditi da poznaješ mog.

Ali ja sam ga poznavao.

Kao dječaci, gledali smo ga kako lovi.

Pokušao sam se prijaviti za njegov pohod na Troju,

ali rekao mi je da ostanem ovdje i pripazim na tebe.

Mene ili moju majku?

Ne možeš me kriviti što gledam. -Moj otac se vraća kući,

a njegovo gostoprimstvo neće budi velikodušno poput njenog.

Znači, on onda ne poštuje Zeusov zakon?

Zeusov zakon nam kaže da se prema strancima ponašamo kao prema sebi

jer bi mogli biti prerušeni bogovi.

A mislim da smo odavno zaključili, Antinouse, da ti nisi bog.

-Ovaj ovdje ne miriše poput boga? -Ne bi bila nikakva krinka kad bi mirisao.

Oprezno!

Mogao bi te iste sekunde ubiti.

Dođi.

Imao si sreće s tim gromom.

Nisam baš siguran.

Imaš mudre oči.

Atenine oči. Sjedni. Ovamo si doplovio s trgovcima?

-Iz Sparte. -Je li se Menelaj vratio iz rata?

Prije mnogo godina. Odisej se nikada nije vratio?

Ne znamo čak ni je li živ. Jesi li nešto čuo?

Postoji pjesma o tome kako je pobijedio u ratu.

-To smo svi čuli, ima li još nešto? -Ne.

Ali...

Sparta je puna Trojanskih veterana, netko bi mogao nešto znati.

Ti si Odisejev sin?

Idi u Spartu.

Idi, posjeti Menelaja.

Pružio bi ti dobrodošlicu.

Kraljica želi razgovarati sa strancem.

Ona živi za vijesti.

Nemoj joj pokušavati davati lažne nade.

Na neki način zna je li netko stvarno vidio Odiseja.

Vidiš li onog čovjeka?

Više skoro i ne može vidjeti, ali to ga ne sprječava da premlati putnike na smrt

u zamjenu za laži o mom ocu.

Ne, ne. Prebrzo.

-Kako možeš znati? -Nisu ti potrebne oči da čuješ brzopletu kombinaciju.

Mentore, pritisni ga.

Ne, ne, prebrzo.

Prijateljski je nastrojen poput tebe.

Slušao je samo tvog oca.

Gdje ga je nabavio?

Našli su se baš ovdje.

Dođi.

Ja ću ga uzeti.

-Za tvog sina? -Za lovačkog psa.

Neka sam proklet ako nije bio u pravu.

Budi miran.

Koliko velik ožiljak želiš?

Zašto uvijek povučeš strunu luka?

-To je pošteno. -Da upozoriš svoj plijen?

-Da se borim časno. -Ali nisi se borio, već lovio.

-Lov je samo prikrivena borba. -Pametno.

Pametno, ali tvoje će te mudrolije uvaliti u nevolju.

Pokušaj ponovno.

Ali ovaj put ne tako brzo i precizno.

Ne možeš pobijediti sa savršenom obranom.

Navuci napad. -Kako? -Oklijevaj.

Otvori trbuh oštrici svojih protivnika. Njihov napad postaje tvoja prilika.

-Jesi li to naučio mog oca? -Ne, ne, on je naučio mene.

Rekao je: "Nećeš uvijek biti najjači ili najbrži, pa zato budi najpametniji."

Što bi napravio?

Kad bi se vratio ovamo i pronašao sve ove prosce u svojoj kući?

Nemoj. Ne mogu si dopustiti da zamislim što bi im napravio.

Ali ima ih toliko mnogo.

Nekoliko ih sasjećeš i ostali odustaju, nasilnici i kukavice.

Većina ih je bila dovoljno stara za Troju, ali kad su vidjeli da Agamemnon dolazi...

njihovi su ih očevi sakrili.

I on je znao da će Agamemnonov rat uzeti mnogo godina i mnogo života.

Pa je svoju vojsku podigao lutrijom.

-Ime? -Sinon. -Vuci. Ne.

Ime? -Antinous. -Vuci.

Da. -Bilo je izvlačenje?

Antinous mi je rekao da se dobrovoljno prijavio.

Tvoj dječak pokušava zauzeti Sinonovo mjesto.

Neću mu to dopustiti. Mora ostati ovdje i brinuti se za svoju obitelj.

-A može paziti i na tvog dječaka. -Naravno.

On je sa mnom.

-Znači htio je da Antinous pazi na mene? -Ne, ne, ne.

Ali Odisej je imao osjećaja za očev sram.

Suosjećao je s tim očevima.

Ti i tvoja majka značili ste mu više od svih obećanja slave.

Znači znao je da se neće vratiti godinama.

Je li to rekao mojoj majci? -To je pitanje za nju.

Eumeju...

hoće li se ikada vratiti?

Argo tako misli.

Nikada nisam vidio da pas živi dvadeset godina.

Ali odavno je nadživio svog gospodara.

Nisam te htio zaustaviti.

Nisam u žurbi.

Starješine su donijeli odluku da će nakon što dovršim grobni pokrov tvog djeda

doći vrijeme da se ponovno udam. -Zašto?

Itaka je predugo ostavljena bez kralja.

Žele sigurnost.

-Od čega? -Ljudi s mora.

To su samo priče putnika.

Sve što znamo o svijetu su priče putnika.

Tako smo saznali da je Troja pala.

A sada svi pričaju priče o napadima ljudi s mora.

A tko su ti ljudi s mora?

Nitko ne zna, ali starješine žele da budemo spremni.

Spremni?

Dio smo najveće civilizacije koja je ikada postojala.

Pogledaj ovu sjajnu kuću.

Kamenje staro kao i znanje.

Na milosti nekih pohlepnih, neželjenih gostiju.

Struktura je ništa.

Bez ljudskog poštovanja prema njenom značenju.

Zeusov zakon.

Ponašaj se prema drugima kao prema samome sebi.

Oni to zloupotrebljavaju i tako uništavaju sve.

Kako onda možeš razmišljati o udaji za jednog od njih?

Jer me prije mnogo godina...

tvoj otac to zamolio.

Agamemnon je naš kralj,

a Trojanci su oteli ženu njegovog brata. -Ili je pobjegla s njima.

Bilo kako bilo, za zidine Troje kažu da su neprobojne.

Sjedit ćemo izvan tog velikog grada i pokušavati ih uvući u borbu.

I kako će godine prolaziti,

Telemah će rasti, a ti ćeš naučiti živjeti bez mene.

Menelaj će odustati od Helene.

Ovo je Agamemnonov izgovor da prekine kontrolu Troje nad trgovačkim putovima.

I neće propustiti tu priliku.

Nikada.

Što ako odbiješ?

Uzet će našeg sina.

Ne bi se usudio.

Žrtvovao je vlastitu kćer za povoljne vjetrove.

Zašto bi bogovi htjeli život njegove kćeri.

Snaga žrtve...

nalazi se u vrijednosti za osobu koja je prinosi.

To je monstruozno.

I predano.

Neću se brzo vratiti.

Ako uopće.

Što ako bi pobjegli?

Uzeli tvoj najbrži brod...

i najbolju posadu...

i uputili se prema horizontu.

Držeći se za ruke na palubi dok u sumrak plovimo prema zapadu,

loveći zalazeće sunce.

Postoji svijet izvan ovih zidova.

Agamemnonova bi osveta...

pala na cijelu Itaku.

Obećaj mi...

da ćeš ako se ne vratim do vremena kad Telemah postane punoljetan.

Obećaj mi...

da ćeš uzeti drugog muža.

Dosta je žrtvovanja.

-Ljubav nije žrtva. -Naravno da jest.

I ne želim da je napraviš. -To nije do tebe.

Obećaj mi.

Ne.

Obećaj ti meni da ćeš se vratiti.

Što ako ne mogu?

Onda sjećanje na tebe neće utjecati na moje odluke.

Uzmi moj privjesak.

Uvijek ga nosi i Atena će te dovesti kući.

Nisam siguran da je prikladan za mene.

Kad putnici kažu da su te vidjeli...

pitat ću što si nosio i znati da li lažu.

Ako su ljudi s mora pravi,

u ovom trenutku...

Itaka nema kralja da podigne vojsku.

Ja bih mogao preuzeti tu ulogu.

Dođi.

Zategni ga.

To nije pošteno.

Rekla si da samo on može napeti ovaj luk. -Ali rado je dopustio drugima da pokušaju.

Poredao bi sve sjekire.

-Da. -Da, tako je!

Da!

Bravo!

Nitko nikada to više nije ponovio.

Mama, troše nam sve zalihe kako bi ti bila prisiljena odabrati jednoga od njih

prije nego ja mogu položiti pravo na prijestolje.

Putnik mi je rekao da se Menelaj vratio prije mnogo godina.

Svi su se vratili. -Svi koji su preživjeli!

Možda je stvarno mrtav.

I ako je mrtav, ovo je onda moja palača.

Moramo znati. Moram otići do Menelaja saznati istinu. -Telemaše...

ovi ti prosci žele zlo. -Zar misliš da to ne znam?

Svake večeri tjeraju me da im pružim izgovor koji trebaju.

A tamo vani na otvorenom moru...

ili na putu.

Neće im trebati izgovor, jednostavno se nećeš vratiti.

Ti ne želiš da sam preuzmem prijestolje.

Samo me želiš zadržati na mom mjestu kako bi mogla ostati kraljica Itake.

-Dojadilo mi je biti kraljica Itake bez mog kralja. -Bez tvog kralja?

Ili kralja općenito?

I ti misliš da si spreman zauzeti očevo mjesto?

Ti si dijete.

Previše si glasan, Melantije.

Nemoj svoje mamuze nositi u palači, ti si pastir,

ne konjanik. -A ti uzgajivač svinja. I tko si ti da tako razgovaraš sa mnom?

Ja sam sluga kojeg je naš gospodar ostavio zaduženog za svoje pastire.

Naš gospodar je odavno mrtav ti slijepa stara budalo,

a ti si ovdje dobrodošao poput onog psa.

Argo!

Argo!

Argo!

Argo!

Gospodine, on nije učinio ništa. -Znači taj smrad dolazi od tebe?

-Ostavi starog psa na miru. -Na kojeg misliš? -Obojicu.

-Što si rekao, robe? -Samo se malo zanio, Argo je lovački pas mog oca.

Njegov lovački pas?

Pogledaj tu stvar.

Makni ga odavde, pokušavamo jesti! -Nemoj! Zar ne vidiš da je u bolovima?

U redu.

Onda ću ga riješiti njegove patnje. -Ostavi ga na miru!

Jeste li vidjeli?

Jeste li svi ovo vidjeli?

Napao me!

Imam se pravo braniti.

Molim te!

Molim te, nemoj mi ozlijediti sina.

Polako, polako. Polybuse...

Psić nije razmišljao. Pokaži malo milosti.

Popij još malo njegovog vina. Ja ću se pobrinuti za ovo.

To je lovački pas mog oca.

Živi još samo da bi vidio Odisejev povratak.

Dobro je, stavit ću ga na hrpu balege ispred

kako bi svog gospodara mogao pozdraviti malo ranije.

Taj pas ostaje tamo vani!

Sljedeći put dobro razmisli prije nego ponudiš svoj život za životinju.

Euriclea.

Pripremite zalihe, odnesite ih do brodova i nemojte reći nikome.

Upotrijebite samo povjerljive ljude. -Slomit ćeš majčino srce.

Ako ostanem, prisilit će me da se borim. Nitko me neće podržati.

Moram saznati što se dogodilo mom ocu.

Itaka će me podržati ako znaju da je Odisej mrtav.

Prosci to nikada neće dopustiti. Nećeš se uspjeti vratiti živ.

Reci Mentoru da se nađe sa mnom kod brodova neposredno prije zore.

Što želiš da kažem tvojoj majci?

Da izdrži što duže može.

Brod je spreman, a plima povoljna.

Jesam li ti ikada rekao da imaš mudre oči?

Atenine oči?

-Jednom ili dvaput. -Još me uvijek nisi pitao kamo idemo.

-Kamo smo krenuli? -Pronaći ćemo mog tatu.

On je živ, mogu to osjetiti u vjetru i valovima. Tamo je negdje.

Luta... ozlijeđen, izgubljen, ne znam.

Ali živ je.

Još snova?

Ljudi se utapaju...

unutra,

neki...

mračni prostor.

Svjetlo vatre na kamenu. Ne znam.

Zar se ne želiš sjetiti?

Zašto bogovi ne mogu govoriti na način koji razumijemo?

Tko ne razumije grmljavinu?

Vatru.

Dječji osmijeh, dobru žetvu.

Skrivate se od nas.

Pogledaj.

Tko pomiče taj oblak?

Skuplja one ptice?

Tko pomiče vodu?

S kim si razgovarao?

Atena mi je došla ponovno.

Govori mi da se sjetim.

Da odem.

Zašto bi otišao?

Imamo sve što nam je potrebno.

Koliko sam već dugo ovdje, Calypso?

Imam negdje dom.

Nekoga...

tamo vani.

Kako znaš?

Ne znam.

Osjećam.

-Ono što imamo ovdje može trajati zauvijek. -Zauvijek je za bogove.

Jesi li ti bog.

Želiš se sjetiti, ali što ako prisjećanje uništi tvoju sreću?

Onda nije bila stvarna.

-Ne, više nemoj. -Ali sviđa mi se.

Prestani jesti lotos.

Reci mi čega se sjećaš.

Nakon Troje.

Troja.

Pobijedili smo u ratu.

Što se onda dogodilo?

Deset godina na ovoj jebenoj plaži.

Idemo kući.

Zapamtite koga ostavljamo ovdje.

Imamo li dovoljno namirnica?

Uzeli smo dovoljno iz Troje.

Još zaustavljanje ili dva neće nas ubiti.

I... vuci!

I... vuci!

I... vuci!

I…

-Uvucite vesla. -Odmor! -Odmor!

-Uvucite vesla! -Da!

-Podići ćemo jedro, pratite južne vjetrove. -Da gospodine.

Agamemnon vesla na zapad prema poznatoj trgovačkoj ruti.

On mora nahraniti više ljudi.

Naći ćemo mjesto da pristanemo.

Jesi li siguran? To je to rizik?

Dovoljno sam dugo pratio Agamemnona.

Uz malo sreće i prave vjetrove,

vidjet ćemo nešto od svijeta i još uvijek stići kući prije Agamemnona.

Samo zadrži medvjeda s desne strane.

Odiseju! Kopno!

Vidite?

Sretno kopile.

Spali smo na posljednje zalihe. -Okupite tim za odlazak na kopno.

Tražimo hranu i vodu. Dovoljno za tri tjedna.

Što ako ih neće htjeti dati?

Koliko jako želiš stići kući?

Pripremite oružje!

Požurite! -Molili smo, posuđivali...

smišljali planove.

Pitaj ga zašto su napustili svoje selo umjesto da nas dočekaju.

-Kaže da su mislili da smo ljudi s mora? -Ne.

Mi smo Grci.

S Itake.

Možda si čuo za našu pobjedu kod Troje.

Putujemo prema zapadu na južnim vjetrovima.

Kaže da nam se ako krenemo tim putem neće svidjeti stvari koje ćemo pronaći.

Nakon godina rata...

nitko nije mogao stati između mojih ljudi i doma.

Čak ni ja.

A onda se nešto dogodilo.

...loveći zalazeće sunce.

Kopno!

Kopno!

Zar vam nisam rekao?

Sretno kopile.

Ne, ne, ne. Nemoj.

Ovce dolaze u stadima.

Idemo je slijediti.

Netko živi ovdje.

Da, prave sir.

Prilično je dobar.

I ima ga puno. -Trebali bi otići.

Nismo donijeli ništa čime bi trgovali.

-Zeusov zakon. -Ne znam je li netko tko živi ovdje čuo za Zeusov zakon.

Ili Zeusa, što se toga tiče. -Svi su čuli za Zeusov zakon.

Zapalite vatru. Poželjet ćemo vlasniku dobrodošlicu.

Maknite se od vatre.

Raširite se!

Mislim da spava.

Čekajte.

Kamen.

Ne možemo pomaknuti kamen. Bili bi zarobljeni.

Proširite vijest.

Ujutro, kada bude puštao svoje stado,

rastrčat ćemo se kroz ulaz.

Odmorite se.

Krenite! Krenite! Idemo!

Idite!

Bi li mogli nešto zaglaviti na ulaz pećine? Da ostane otvor?

Možda.

Ali što?

Njegov balvan.

Primijetiti će.

Ali uhvatite tanji kraj, stavite ga u vatru.

Koliko užeta imamo?

Koliko je veliko stado? -Nešto više od 20, možda.

Ima nas previše.

Kad se vrati, dvoje od nas mora izići. -Ili biti ubijeno.

Trčite nisko kroz stado prema ulazu, a onda se razdvojite široko.

-Tako da može zgrabiti samo jednog od njih. -Tako je.

Trebali bi potrčati četvorica. U parovima.

-Zašto riskirati više ljudi? -Sinoć je pojeo dvojicu.

Sigurno će htjeti još dvojicu prije spavanja.

Krenite! Krenite! Krenite!

Što ćemo s njegovim tijelom?

-Što s njim? -Samo ćemo ga ostaviti ovdje da trune?

Ili kao hranu toj stvari?

Svojim mrtvima iskazujemo počast, Odiseju.

Umro je pomažući nam u bijegu, odat ćemo mu poštovanje bijegom odavde.

Oče Posejdone, čuj me!

Osveti me oče. Osveti moju bol.

Posejdone, osveti moju bol.

Može pričati.

Zašto nije pričao prije?

Razgovaraš li ti s mravima?

Da se pokušamo dogovoriti?

Mislim da je vrijeme za dogovore prošlo.

Što to radiš?

Ne!

-Pogođen sam. ??????? -Kreni, idemo!

Brže! Idemo!

Idemo! Brže! Penjite se! Idemo!

Penjite se! Hajde! ?????

Brže!

Brže! Brže! Veslajte! Idemo!

Hajde, veslajte! Idemo!

Zašto si morao odapeti onu strijelu?

Izgubili smo dobre vojnike zbog te zvijeri.

Da, ali ta zvijer... bila je Posejdonov sin. -Što?

Kad smo mu iskopali oko, čuli smo kako viče njegovo ime.

-Ta stvar je bila čudovište. -I ja sam to čuo.

-Znači, sada je more protiv nas? -I vjetar.

Kako bi se trebali vratiti kući ako je Posejdon protiv nas?

Ne možemo živjeti po znamenjima i žrtvama.

Znaš li koliko sam te puta čuo da plačeš...

i moliš se Ateni otkako smo napustili Troju?

Zar nisi mogao pokazati malo milosti?

Uzmi ovo.

Nosi ga.

Sjeti se onih koje nismo mogli pokopati.

Bogovi pomažu onima koji si pomažu sami.

Od tog trenutka,

svako uzburkano more ili čeoni vjetar govorili su posadi da smo prokleti.

Ali gdje je moja posada?

Kada ćeš mi dopustiti da vidim svoje ljude?

Kad bih samo mogao razgovarati s njima, oni bi mi pomogli da se sjetim.

Jesam li imao ženu, djecu? Možda sina?

Koliko sam već dugo ovdje?

Dugo vremena.

Kad bih imao sina,

koliko bi on sada imao godina?

-Ne znam kako razgovarati s kraljem. -Sve će biti dobro.

Drži jezik za zubima.

Ali ako netko pita, mi smo trgovci s Krete.

A kasnije ćemo smisliti kako pristupiti kralju.

Dobrodošli.

Hvala.

Čini se da imate mnogo... -Ovuda.

-Kamo nas vodite? -Kralj inzistira na tome da strance dočeka osobno.

Sjedni.

Ne ti.

Ti.

Imate naše gostoprimstvo, kako Zeus i zahtjeva.

Ali možda bi nam mogli reći tko ste.

Odabrali ste pravi dan da dođete.

Gozba zbog vjenčanja moje kćeri.

Sutra odlazi započeti novi život.

Ne izgledaš mi kao prosjak.

Pretpostavljam da znaš tko sam.

Ja sam Menelaj, sin Atrejev,

brat Agamemnonov,

Helenin muž.

Možda ste čuli za Helenu.

Lice...

koje je pokrenulo 1000 brodova.

Iako bi sada taj broj bio možda samo 500.

Toliki su ostali na bojnim poljima Troje zbog tog lica.

Zbog ambicije tvog brata.

Ovaj izgleda poznato.

Ajax...

Patroklo...

Ahilej...

Ne nedostaju mi toliko kao jedan određeni ratnik.

Bio je najpametniji od nas.

10 smo godina trunuli na onoj plaži.

Nismo postizali ništa...

i borili se između sebe, sve dok jedan čovjek...

nije pronašao način.

Odisej.

Jesi li čuo priču o konju?

Ali jesi li čuo priču iznutra?

Bili smo unutra danima.

Stisnuli smo se unutra prije nego što su brodovi otplovili.

Odisej je znao da nitko ne smije znati da smo unutra.

Čak ni Sinon, vojnik kojeg smo ostavili.

Prve dvije plime naši su se ljudi utapali pred nama.

Čekali smo u tišini,

okruženi mokraćom i govnima.

Dar.

Za Atenu.

Zajednički bogovi.

Poštujte njihov dar.

Da!

Trebalo bi ga spaliti!

Zapalite ga! Zapalite ga!

Ne.

To je dar za Atenu!

To je dar za Atenu!

Vrata!

Znao je da treba čekati noć bez mjeseca na ravnicama Troje.

Dođite! Dođite što prije!

Trčite na vrata!

Na vrata!

Idite, idite!

Grad je napadnut!

-Brže! -Idemo, vucite!

Mislim da ostalo znaš.

Dirnulo te moje pričanje? Trebaš čuti kada je bard otpjeva.

Jesam.

Ali oni nisu bili tamo sa vama. -Sa tvojim ocem, Odisejem.

Sviđa li ti se sada još uvijek?

Kad ste ga posljednji put vidjeli?

U Troji.

Bogovi su nam udijelili pravednu pobjedu. -Pravednu...

Bogovi su nam udijelili pravednu pobjedu, ali nije blagoslovili naša putovanja.

Trebale su mi godine da dođem kući.

On nije. -Neki jesu, ali bi željeli da nisu.

Reci mu.

Reci mu o svom bratu.

-Ne. -O sudbini koju su mu bogovi udijelili nakon tvoje pravedne muke.

-Ne. -O njegovom herojskom dočeku.

-Ne! -O tome kako je Agamemnon kući stigao godinama prije nas.

Reci mu kako ga je dočekala njegova kraljica,

moja blizanka Klitemnestra.

-Ne. Ne! -Reci mu kako je ona... -Ne! On ne želi slušati o mom bratu!

Želi vijesti o svom ocu.

Ne znam ništa o Odiseju, od napuštanja Troje -Ništa?

Baš od nikoga od vaših ljudi?

Ili Agamemnona ili trgovaca ili putnika koje ste sreli?

Zar si došao ovdje po glasine? Je li to ono što te zanima? Tračevi?

Onda si na pravom mjestu.

Želi li netko ispričati priču o Odiseju?

Neki kažu da je bogat, neki siromašan.

Neki kažu da je poginuo, neki kažu da je u zatvoru. Što kažete vi? -U zatvoru?

Kakav bi zatvor...

mogao zadržati takvog čovjeka?

Reci mi ono čega se sjećaš.

Ostalo će se vratiti.

Kada su ljudi postali sve više i više uvjereni da sam uvrijedio Posejdona.

Pripremite vesla!

Vuci!

I... vuci!

I... vuci!

Vucite!

Bili smo pogođeni olujom nakon oluje,

sve su nas gurale s našeg kursa dok nismo bili istinski izgubljeni.

I... vuci!

I... vuci!

I... vuci!

I... vuci!

Pozdrav.

Dolazimo u miru.

Treba nam samo nešto hrane.

Trebamo hranu.

Zar ne možeš razumjeti? -To je samo dijete.

Ako je to dijete, što je s njegovim roditeljima?

Hej... Sve je u redu.

Ne, ne, ne, ne.

Krenite! Idemo! Natrag na brod!

Idite! Brže! Idemo!

Onim putem! Tamo! Idemo!

Natrag! Vratite se natrag! Brzo! Idemo!

Brzo! Trčite!

Na brodove! Penjite se na brodove!

Idemo!

Hajde, idemo!

Pripremite vesla! I... vuci! -Čekajte!

-I... povuci! -Čekajte!

I... povuci!

I... povuci!

I... povuci! -Krenite!

-I... -Čekajte! -...povuci!

I... -Čekajte!

Dođi!

U redu!

A sada punom snagom!

Okrenite se i pratite obalu.

-Što ako imaju brodove? -Moramo se što više udaljiti odavde.

Nemamo dovoljno zaliha za slijepi prijelaz.

Ne znamo gdje se nalazimo.

Moramo pronaći hranu i saznati gdje se nalazimo.

Okrenite se prema obali.

Tamo!

Tamo je dim!

Veslajte tamo, sidrište ćemo pronaći na plaži.

Uvucite vesla!

Formirajte grupu za odlazak na kopno.

Sutra.

Sutra.

Netko mora ostati na brodu.

Mi mislimo da bi ti trebao ostati.

-Mi? -Svi mi...

koji smo još živi.

Je li ovo pobuna?

To ovisi o tebi.

Daj mi svoj luk. Pobrinuti ću se da jedemo večeras.

Bez obzira što pronađete.

Ne, ne, ne! U redu je! Sve je u redu!

-Nemojte me povrijediti! -Bit ćeš dobro! Sve je u redu! Nitko te neće povrijediti!

-Ako učinim ono što želite. -Nitko te neće povrijediti!

Moje ime je Euriloh. Kako se ti zoveš? -Kirka.

Kirka, trebamo hrane. Hitno.

Imam hranu.

Puno hrane.

Hoćete li pustiti mene?

Vaša oružja i oklopi,

stavite ih iza kuće.

Sviđa li vam se moje meso?

Zašto ga imaš toliko?

Nikada ne znaš kad će se stranci pojaviti.

Muškarci...

sa svojim apetitima.

Previše nikada nije dovoljno.

Ne!

Euriloše!

-Još se nisu vratili! -Nitko od njih? -Ne! -Daj mi svoj bodež.

Ostani s brodom!

Zašto jednostavno ne dođeš ovdje?

Dolaziš li s mora?

Jesi li sam?

Sviđaš se mojim svinjama.

Jesi li gladan?

Ostavi oružje pred vratima i uživaj u Zeusovom gostoprimstvu.

Zgrabi svinju. Možeš je zaklati za večeru.

Tko god da jesi očito je da nisi poljoprivrednik.

Daj meni.

Taj gulaš dobro miriše.

To je dovoljno samo za nas.

Tko kaže da smo samo mi?

Tko je još ovdje?

Dobro pitanje.

Kažeš da si posve sam.

Ali ovamo nitko ne dolazi sam.

Ne?

Do ovog mjesta može se doći samo morem.

I zato, gdje su tvoji članovi posade?

Tražim ih.

Je li netko možda prošao ovuda?

Ali pripremila si svu ovu hranu. -Zar me ispituješ? Ti?

Putnik koji očito umire od gladi, ali nije dotaknuo hranu pred sobom.

Tvrdi da je mornar, a nosi oklop velikog ratnika.

I koji krši Zeusov zakon...

donoseći bodež u kuću osobe koja ga ugostila.

Imaš oštar vid.

Izoštren od bogova.

Udjeljuju li ti spoznaje?

Istine.

Ponekad.

Bi li ti rekli gdje bih mogao pronaći svoje ljude?

-Ti si čovjek. -Tako je.

-Rekli bi mi. -Bi li ti onda rekla meni?

Možda.

Ako mi daš svoj bodež.

Zašto bih pomogla lažljivcu koji odbija moje gostoprimstvo?

Tvoji ljudi su bili ovdje ranije, a sada više nisu.

Krenuli su dalje?

Da.

I ostavili svoje prstenje?

Ja ne bih.

-Nemoj! -Ne znam tko ti je ova vrana,

ali ako ne odložiš taj nož, zadavit ću je da otkrijem.

-Nemoj je povrijediti. -Obitelj?

Majka?

Tvoja sestra.

Ti si joj to učinila, kao što si moje ljude pretvorila u svinje.

Tvoje ljude nisam pretvorila u ništa.

Pogledaj ih. Ovo je ono što jesu. Pogledaj ih!

Ono osnovno. Odvratno.

Iskonski porivi koje cijenite u borbi.

Silovali su i pljačkali za tebe širom svijeta.

Zar misliš da je to protiv njihove prirode? Misliš da su to učinili jer si im naredio?

Pravi zapovjednik koji misli da je divljaštvo njegovih ljudi disciplina.

Ne izgledaš mi tako zaluđen.

Ali ti si ih poslao ovamo k meni, meni samoj!

Bandu prljavih vojnika, praznih trbuha i uzavrele krvi!

Jesi li mislio si da će poštivati mene i moj dom?

Pogledaj ih!

Upoznaj svoje ljude.

Jesu li te povrijedili?

Povrijedili bi me.

Samo se žele vratiti kući.

Dopusti im.

Vratite se natrag.

Vratite se natrag.

Dođite natrag.

Natrag u svoje krinke.

Vratite se natrag.

Natrag u svoje krinke.

Vratite se natrag.

Natrag u svoje krinke.

Vratite se natrag.

Dođite natrag.

Vratite se natrag.

Natrag u svoje krinke.

Vratite se natrag.

Odiseju.

Vratite se na brod.

Uzmite svu hranu koju možete ponijeti.

Ostavite meso.

Nećeš je valjda ostaviti na životu. Ona je vještica.

Tko joj je dao moći?

Vaši bogovi.

Vrčeve i mjehove napunite u potoku.

Budite spremni da isplovimo u zoru.

Zašto je ostaviti ovakvu?

Ovako se bolje slažemo.

Žao mi je ako smo te uvrijedili.

Ne možemo se vratiti bez vaše pomoći.

Moramo znati put do trgovačkih puteva. -Previše ste izgubljeni.

Kako to misliš?

-Samo ti slijepi Tiresije može reći kako da se vratiš kući. -Tiresije? -U Hadu.

Nitko ne plovi u pakao, a onda se vrati.

Ti hoćeš.

Krenite prema sjeveru, u sumrak.

A onda krenite prema unutrašnjosti,

dok rijeka vatre ne susretne rijeku leda.

Tamo morate iskopati rov.

I ispuniti ga krvlju žrtve.

Okupite mrtve...

i saznajte kako se vratiti kući.

Ti.

Ne tvoji ljudi.

Proklela bi ih?

To nije prokletstvo,

već istina.

Tvoji ljudi ne žele da prkosiš bogovima.

Ali bogovi kažu da ćeš se samo ti vratiti kući.

Onda ja prkosim bogovima.

Sinon.

Ja sam, Odisej.

Sinone.

Odisej je.

Pusti ga da pije, Odiseju.

Onda ćeš čuti njegovu izjavu.

-Odiseju? -Da.

Lagao si svima.

Jesi li morao lagati i meni?

Trebao sam od tebe da vjeruješ.

Zašto si se baš ti morao javiti?

Zar se ne sjećaš kako sam došao ovamo? Molio sam da zauzmem Antinousovo mjesto.

On je bio pozvan.

Ponudio je novac za tvoju obitelj ako zauzmeš njegovo mjesto.

Ako me Trojanci ne ostave na životu.

Ako nikada ne stignem kući.

Odnesi ovo natrag mom ocu.

Reci mu sve što sam učinio.

Odiseju.

Slobodno dodaj neke stvari.

Nisi mi povjerio istinu?

Znao si da bih umro za tebe.

Umirući ljudi govore istinu, ja sam trebao da vjeruješ.

Na onoj sam plaži umro za tvoju laž.

Znam, bio sam tamo s tobom.

Čuo sam kako ponavljaš laž sa svojim posljednjim dahom, donosiš nam pobjedu.

Bio sam tamo, nekoliko centimetara od tebe, osjećao miris tvoje krvi.

Kakvu bi mi to utjehu moglo pružiti?

Nisam znao da si u tom konju dok mi mrtvi nisu rekli.

Koji mrtvi?

Puno veterana tvojih ratova hoda ovim obalama.

Mrtvi se sastaju da oplakuju žive...

i dočekuju novo umrle.

Moj je otac bio prva sjena koja me pronašla.

Da te utješi?

Sjene ne tješe nikoga.

Žele informacije o živima koji su im počinili nepravdu.

Moj je otac umro u siromaštvu, sam,

moleći za otpatke od ljudi poput Antinousa.

Antinous te prevario?

Kao što bez imalo sumnje vara i tebe.

-Kako? -Tko na Itaci pazi na tvoju ženu i sina. -Moja ih se žena ne tiče.

Pričaj s Agamemnonom o povratku kući.

Agamemnon je ovdje?

Mene si u Troji pokopao s poštovanjem, zahvaljujem ti.

Ali pomisli na trenutak na one koje nisi.

To nije uvijek moguće.

Kad se vratiš kući...

uzmi brod i uputi se prema nepoznatom zapadu dok ne naiđeš na kopno...

i tamo prinesi žrtvu u čast svojih ljudi.

Imaš li još uvijek štapić lutrije?

Naravno.

Ako se uspiješ vratiti kući, vrati Antinousu njegovu sramotu.

Hoću.

Gospodaru.

Odiseju.

Kako to da ste ovdje?

Pobijedili smo u ratu i krenuli ste kući.

Odisej...

Najpametniji od svih mojih generala.

Ti nikada ne bi upao u zamku poput mene.

Jeste li i vi plovili na slijepo poput nas?

Ne. Moja je nesreća bila što sam se vratio kući.

Bio dočekan od moje prekrasne žene.

Okupan.

Pomazan.

Omekšan.

Kako bi naučio najtežu lekciju.

Jer sam godinama ranije ostavio otrov u njenom srcu.

A dobar dio njezinog srca otišao je drugome. ???????

Ne, ne!

Ona i njezin ljubavnik planirali su moje ubojstvo godinama.

Odiseju.

Da.

Moj sin Orest.

Je li me osvetio?

Gospodaru, kako bih to mogao znati?

Još se uvijek pokušavam vratiti kući.

Nemoj pogriješiti poput mene.

Nemoj uči na prednja vrata očekujući vijence i pohvale.

Vrati se prerušen.

Odvoji si vremena.

Procijeni situaciju.

Vidiš li sada?

-Znam što moram učiniti. -Nešto od onoga što moraš učiniti.

Moje proročanstvo nije za njihove uši.

Vratite se na brod.

Plovi jugozapadno, pokraj sirena.

Njihova pjesma mami tvoje ljude na stijene, svi umiru.

Neću dopustiti da se to dogodi.

Začepit ću im uši. Voskom.

Nakon sirena, izabireš između vrtloga Haribde i čudovišta Scile.

Morski vrtlog uzet će sve živote.

Čudovište na liticama samo šest.

Ali tvoja odluka da ne žrtvuješ više života ubija ih sve.

-Učinit ću ono što moram. -I na kraju, kada ti zaprijete gladovanje i pobuna,

oni zahtijevaju da pristanete tamo gdje bog sunca pase svoju stoku.

Oni kolju Apolonovo stado...

i Zeus ih zbog toga ubija.

Vidiš li?

Zaustavit ću ih.

Zašto živote ovih ljudi cijeniš više od onih koje si već izgubio?

Njih još uvijek mogu spasiti od bogova.

Ali ne i od njih samih.

-Što je ono? -Tvoja nepokopana posada.

Zahtijevaju da podijeliš njihovu sramotu.

Idemo!

Odvežite brodove! ???????

Dižite se! Idemo! ????????

Je li to i naša sudbina? ???????

Ovo je naša sudbina! ???????

Veslali smo iz pakla,

ostavivši tamo toliko poginulih drugova.

Ostale moram spasiti.

Što im se dogodilo?

Jesu li me ostavili ovdje?

Hoće li se vratiti?

Jesi li im ti nešto napravila?

Jesi li im nešto napravila? -Pojedi malo.

Rekla si mi da ne jedem lotosov cvijet.

Samo večeras.

Kako bi se mogao naspavati.

A sutra, kada budeš spreman, sjetit ćeš se.

Sjetit ćeš se svoje posade.

I svoje obitelji. -Obitelj.

Žena.

Imam li ženu?

-Što tražiš ovdje? -U redu je, Melanto. ?????

Stranci ne ulaze ovdje. -Bio ovdje zaslon ili ne,

nakon tri godine zajedničkih gozbi daleko smo od stranaca, Penelope.

Pokušavaš li me oženiti ili uništiti moj ugled?

Melanto zna biti diskretna.

Ovdje sam ustvari jer sam zabrinut za tvoj ugled.

Svi vide koliko se trudite.

Spor, ali stalan napredak.

Ali svake noći, ti razvezuješ taj rad.

Ostavi nas.

Ne možeš od nje očekivati da bude odana gospodaru kojeg nije ni poznavala.

-Očekujem da bude odana meni. -I biti će, kad budeš udana za mene.

Robovi nemaju izbora nego biti lojalni budućnosti.

Ovo je kućanstvo koje čeka gospodara.

Baš kao što je i Itaka kraljevstvo koje čeka kralja.

-Kralj Itake se vraća. -Ne, ne vraća se.

Jesi li znala da sam kao dječak, pokušao otići s njim u Troju?

Nikada mi to nije rekao.

Odisej me odbio pustiti.

Znao je da Itaka treba budućnost bez njega.

I vidio mene kao dio te budućnosti.

Nikada drugim proscima neću reći za tvoju...

obmanu.

Dovrši svoje tkanje.

Vrijeme je da ga pustiš.

Zašto bi htio oženiti nekoga tko voli nekog drugog?

Tvoja odanost Odiseju jedna je od tvojih najboljih osobina.

Volim te.

Želim da odabereš mene i okončaš sve ovo.

Ne možeš mi reći da nisi umorna.

Svo to čekanje, neizvjesnost...

Obavila si svoju dužnost,

kroz sve ove protekle godine.

Vrijeme je da misliš na sebe.

Vrijeme je da ponovno živiš.

To je ono što bi Odisej htio.

Ja ću se pobrinuti za sve tvoje potrebe.

Kraljice moja.

A moj sin?

Prijestolje je njegovo.

On je nasljednik.

Osim ako ne dobijemo vlastito dijete.

Gdje je Telemah?

Otišao je u unutrašnjost,

posjetiti svog djeda.

Laže.

Isplovio je na more.

Otišao je po vijesti o svom ocu. ???????

Gdje?

Otišao je u Spartu, Menelaju.

Da i mi odemo tamo?

Ne.

Preglasan si Melantije, već sam ti rekao da si pastir!

-Prisluškivao je! -Ne, ne. Ne, nisam.

Išao sam po Arga.

Rekao sam ti da taj pas ostaje tamo.

Vrati se na farmu, kada zatrebamo tvoje svinje, poslat ćemo Melantija.

Više nisi dobrodošao u ovoj palači, starče.

Odgovaram svojoj gospodarici.

Zna li ona uopće tvoje ime?

A sada idi!

Telemah će se morati vratiti preko hrama u Pylosu.

Uzmi svoje ljude i čekaj ga tamo.

Zašto, da ti možeš ostati i pokušati šarmirati kraljicu? Mislim da neću.

On mora umrijeti na tom putovanju.

A Eris ima plan.

Erise!

Svi koji putuju s njim moraju umrijeti, završiti u jarku, otvorenih grla.

Telemah i njegovi ljudi bit će spremni za razbojnike

koji pljačkaju po cesti između ovog mjesta i Pylosa.

Ali ako bi neki od njih oteli hram od svećenika prije nego što stignu...

I donesi mi dio Telemaha kao dokaz.

Njegov nos.

Zar bi ga prepoznao samo po nosu?

Uzmi i njegove uši.

-Tko te naučio? -Svinjar mog oca.

-Svinjar? -Da, njegov najodaniji sluga.

Odisej je svog najodanijeg slugu ostavio kod kuće.

Uvijek je bio najpametniji.

I jedina osoba koju je Agamemnon ikada poslušao.

Trebao je slušati jače.

Smijem li pitati što se dogodilo s tvojim bratom?

Njegova ga žena izdala i usmrtila.

-Što si im učinio? -Njegov sin, Orest, ubio ih je oboje.

Čekaj, ubio je vlastitu majku?

Osvetio je oca.

Ali ti ne moraš brinuti, tvoja majka nema ništa zajedničko s Klitemnestrom.

Možda i ne, ali prosci su uvjerili starješine da je vrijeme da se preuda.

Da, nije dobro vrijeme za prazno prijestolje.

Čuo si priče. Ljudi s mora.

-Jeste li bili napadnuti? -Ne još. Ali napadi, čini se da se približavaju.

Sparta je spremna. Što je s Itakom?

Sigurno možete podići vojsku i braniti se.

-Netko mora preuzeti prijestolje. -Onda je bitka tamo, ne ovdje, sinko.

Pobjegao si od problema.

I ostavio svoju majku na milost proscima.

Da unajmim plaćenike, vratim se i sve ih pobijem?

Ubiti bogate i moćne goste u vlastitom domu?

Bio bi protjeran.

Što onda?

Moraš ih izbaciti bez kršenja Zeusovog zakona.

Ja moram preuzeti prijestolje.

Moram znati je li Odisej živ.

Ovo nema nikakve veze sa ocem kojeg nikada nisi poznavao.

Moraš voditi, sinko.

Bez obzira što se dogodilo Odiseju.

-Moraš se sjetiti. -Ne, ne moram.

Ne moram znati istinu, sretan sam ovdje, s tobom.

Zašto onda skupljaš kosti svog starog broda da napraviš splav?

Sjeti se svoje posade.

Vašeg putovanja.

Čuo sam pjesmu sirena.

Stavi vosak u uši posade.

Ne za mene, zavežite me za jarbol.

-Zašto? -Želim čuti pjesmu sirena. -Ne.

To je loša ideja.

Nitko nikada nije čuo pjesmu i preživio. -Zato je to dobra ideja, ja ću biti prvi.

Bez obzira koliko te molio, ne odvezuj me dok nismo daleko od njih.

Provjeri jesu li im uši dobro začepljene.

Tjedne zalihe čovjeku koji prvi kaže: "Da, gospodine!"

Kakva je bila pjesma sirena?

Bila je sve ono što si želio da bude.

A nakon toga,

sve stvari koje želiš da nikada nisi poželio.

Bila je kao slatki svrbež koji kreneš češati,

ali otkriješ da je ispod kože i ne možeš ga dohvatiti.

I tako taj slatki svrbež postaje nepodnošljiv.

Kaže ti da je ono što najviše želiš...

baš ono što najviše ne možeš imati.

A ono što najviše ne možeš imati...

je ono što si već imao...

i izgubio.

Bila je to pjesma svih obećanja koja nisam uspio ispuniti.

I rekla mi je da se u stvarnosti ne želim vratiti kući.

Uzburkana voda!

Pred nama je uzburkana voda!

Haribda.

Čudovišni vrtlog.

Podignite jedra! Hajde, idemo!

Vjetar je slab! ???????

-Možemo li otići na otvoreno more? -Već nas je uhvatilo.

Uhvatite užad! ??????? Moramo ga okrenuti prema sjeveru! Brže!

Možda možemo proći kroz onaj kanjon. -Preuzak je. Krenite prema vrtlogu.

Ako usmjeriš brod niz padinu, mogli bi dovoljno ubrzati i izaći na drugu stranu.

Nemoj se bojati, mi to možemo.

Ne. Ne!

Idemo prema kanalu.

-Dođi. ????? -Plovimo prema kanalu!

Uvucite vesla!

Uvucite vesla na brod!

Veslači s desnog boka, pripremite se za okretanje broda!

Na moj znak!

Tri…

dva...

jedan!

Snažno! -Vesla u vodu!

Čekajte!

Uspjeli smo!

Jesmo!

Uspjeli smo! Bogovi si bili sa nam...

Veslajte!

Vucite!

Vucite!

Drži nas ravno!

Vucite!

Vucite!

-Drži nas ravno! -Vucite!

Vucite!

Znao si!

I nisi nam rekao!

Da sam vam rekao, ne bi odabrali ovaj način.

-I oni bi ljudi još uvijek bili živi! -Ne! Svi bi zajedno bili mrtvi!

-Nisi imao pravo! -Imao sam svako pravo!

I svaku odgovornost!

Vrtlog bi uništio brod i sve nas!

Ovako smo preživjeli! -Neki od nas su preživjeli! -Da!

Što ti je još Tiresije rekao?

Usmjerit ću nas tamo.

Ne možemo tamo pristati! To je otok boga sunca!

-Potrebni su nam popravci! -Da! -Tako je!

-U pravu je! -Ovi ljudi su iscrpljeni!

Izgubili smo šest članova posade!

Pristat ćemo ovdje i na kopnu se odmoriti. ?????

Svi ćete umrijeti!

Pitali ste što mi je Tiresije rekao.

Rekao je da ćete svi umrijeti.

Ako zakoljete stoku boga sunca koja pase na tom otoku, svi ćete umrijeti.

Dobro.

Pristat ćemo.

Kuhati svoje namirnice.

Brati voće, uzeti vodu i ništa više.

Zakunite se.

Svi zajedno.

Vidiš?

Vjetar nas je odmah odnio unutra.

Odmorit ćemo se,

napraviti popravke i otploviti čim vjetar promijeni smjer.

Uhvati to uže!

Je li posada održala obećanje?

Da.

Dugo vremena.

Ali vjetar nije promijenio smjer.

Taj postojani povjetarac prema kopnu zbog kojeg smo tako lako pristali...

sada nam je onemogućavao odlazak.

I s vremenom smo potrošili namirnice.

Odlazi!

Zar ste mislili da bog sunca neće primijetiti ako jedete tiho?

Mislili smo da ti nećeš primijetiti.

Problem nisam ja. Ja sam htio da živite.

Tiresije ti je rekao, Kirka ti je rekla, rekli su ti bogovi.

Vi bogovi ne pričate na načine koje razumijemo.

Tko ne razumije bol?

Ili krv ili smrt?

Kad gledaš svoje ljude da umiru vidiš li šansu ili vidiš posljedicu?

Vidim posljedicu. Vidim vlastiti neuspjeh.

Što ako njihove smrti nisu tvoj neuspjeh već njihov?

Ja ih vodim.

Ja sam ih doveo ovdje.

A tko je vodio tebe?

Zašto sebe stavljaš iznad bogova? Zašto preuzimaš odgovornost?

Zašto ne želiš ići kući?

Što si očekivao?

Ostali su bez hrane!

Imaj malo sažaljenja. -Moje sažaljenje nas je i dovelo na ovaj prokleti otok.

Rekao sam ti što će se dogoditi. -Da, jesi.

I odlučili smo da ćemo se radije utopiti nego gladovati.

Pa, sada je naša prilika.

Vjetar je prestao! Vjetar je prestao!

Zatišje je bilo tek dovoljno dugo da nas izmami na Posejdonov ocean,

pod Zeusovim nebom.

Pramcem u vjetar!

Na lijevo! Na lijevo!

Idemo!

Molite se bogovima!

Molite ih za oprost!

Prema vjetru!

Moramo ploviti u vjetar!

U vjetar!

Odiseju!

Okrenite nas prema vjetru!

Prepustite se bogovima!

Molite se Posejdonu!

Molite za oprost!

Pazite!

Zadnje čega se sjećam bila je teška Zeusova ruka.

Euriloše!

Ne znam što se dogodilo mojim ljudima. -Da, znaš.

Točno ono što si im rekao da će se dogoditi.

Na tvoju sam se obalu nasukao sam.

Na moju si se obalu nasukao sa nešto tvog broda i ništa tvoje posade.

Napola mrtav, bez svijesti.

Gledala sam te izgubljenog...

danima,

pa onda tjednima.

Znala sam da će lotos olakšati tvoje buđenje,

tako da tvoja bol bude više tjelesna nego duhovna.

I jest.

Toliko ti se svidio.

Jeo si ga tako spremno.

I dok sam brinula za tebe...

Hvala.

...počela sam te voljeti.

Koliko sam već dugo ovdje?

Stalno sam si ponavljala da ti ga prestanem davati,

da si dovoljno jak da se sjetiš. -Koliko dugo, Calypso?

-I bio si tako sretan. -Ti si bila sretna. -Mi smo bili tako sretni. Godinama.

Godinama?

Sedam godina.

Hranila si me cvijetom lotosa i držala me zarobljenim.

Spasila sam ti život.

Iscijelila sam tvoje tijelo, samo se nisam mogla prisiliti da iscijelim i tvoj um.

I jesi, bio si sretan.

Ali tvoje je srce uvijek bilo negdje drugdje.

A tvoj ga je um jednom morao slijediti.

Kako si mogla?

Lotos zamagljuje um i isisava volju, ali ne mijenja ono što jesi.

Iz nekog se razloga nisi se bio spreman vratiti kući.

Sada sam spreman.

Kao što sam i oduvijek znala da ćeš biti.

-Kako? -Držao si se nešto kad sam te pronašla.

Tvoja se ruka ne bi otvarala tjednima.

Dozivao bi.

Uglavnom Atenu, ali ponekad bi rekao i drugo ime.

Penelope.

Pomozi mi da odem kući.

Pomažem ti.

Ti si čovjek koji mora kontrolirati svoju sudbinu.

Ali ovo ne možeš kontrolirati.

Moraš se prepustiti oluji.

Prepustiti se Posejdonu.

I prihvatiti svoju kaznu.

Zeus mu neće dopustiti da te ubije.

Odustani od borbe, odustani od kontrole i živi.

To je tvoj skok vjere koji još nikada nisi napravio, Odiseju.

Odiseju.

Gdje sam.

Zar ne prepoznaješ vlastiti dom?

Zeus vam želi dobrodošlicu, stranci.

Koliko vas ima?

Sedmorica.

-Trebate li obrok? -I namirnice.

Za putovanje.

-Kamo ste krenuli? -Trebamo svinje.

Idemo skroz do Pylosa.

Jeste li hodočasnici?

-Izgledamo li kao hodočasnici? -Ne vidim baš najbolje.

Zeus zahtijeva da ti ponudim obrok, ali ove svinje nisu moje da ih prodajem.

Ne brini.

Nećemo ih platiti.

Prenesi moje pozdrave svojoj majci.

Reci joj da mi je žao.

Žao mi je zbog Troje i zbog svega što se dogodilo u moje ime.

-Žao mi je što nisam imao nikakvih vijesti o tvom ocu. -Ne, imao si vijesti.

Ne o tome gdje se nalazi, nego tko je on.

I sada se više nego ikad nadam da ću ga jednog dana upoznati.

Gdje su ti psi čuvari, starče?

Spaljujem njihova tijela.

Može li vam Zeus ponuditi hranu i piće, stranče?

Jeste li bili napadnuti?

Jesu li vam psi spasili pomoćnike.

Ne, prvo smo spalili njegovu braću.

Što se dogodilo s Itakom?

Tama.

Zeusov zakon razbijen u komadiće.

Kraljevstvo bez kralja otkako je moj gospodar umro.

Tvoj gospodar?

Odisej.

Heroj Trojanskog rata.

Ali Odisej je živ.

Vi prosjaci s vašim lažnim nadama!

Prestanite više! Prestanite više!

Nemojte više! Nemojte više! Nemojte više!

Telemah. Telemah. Telemah.

-Telemah? -On je...

U opasnosti je, a ja mu ne mogu pomoći.

Na Itaci sigurno ima i drugih ljudi koji bi pomogli Odisejevu sinu.

Palaču kontroliraju prosci.

Nitko više nije vjeran Odiseju.

Što je s kraljicom?

Prekrasna, mudra, Penelope.

Kao taoca je drži najgora vrsta ljudi.

Uskoro će biti prisiljena na brak.

Što može učiniti kad joj čak ni sin nije ovdje?

Evo, pij.

U kakvoj je Telemah opasnosti?

On se vraća iz Sparte.

Prosci su poslali razbojnike u Pylos da ga u hramu uhvate u zasjedu.

Daj mi hrane za put.

Nećeš uspjeti sustići razbojnike.

Ako u Pylos uspijem stići prije Telemaha, mogu ga upozoriti.

Zašto pomažeš?

Ako ti kažem, nemoj se ljutiti.

Služio sam s Odisejem u Troji. -Stvarno?

-Bio je strog upravitelj. -Ali pošten.

Pošten i vrijedilo ga je slijediti.

Volio si ga.

Poput sina?

Pa...

on nije mrtav.

Vraća li se kući?

Uskoro.

Donosi osvetu?

Donosi sve.

Bez priče, ne želimo da ljudi shvate tko si.

Onda nismo trebali povesti stražare.

Bit će nam drago što jesmo ako na putu iskrsnu problemi.

-Odmaknite se! -Miči se! -Imam poruku!

Čekajte!

Poslao me Eumej!

Pronađite tog prosjaka.

Vaši ljudi moraju ostati ovdje. Oružje također.

Zeus vam želi dobrodošlicu stranci.

Jeste li daleko putovali?

Ne tako daleko.

Ovdje ste da se odmorite preko noći?

Ovdje smo da Ateni prinesemo žrtvu.

A kakvo god gostoprimstvo nudite moglo bi biti prihvaćeno. -Naravno.

Maknite tog prosjaka odavde. -Ima poruku za mene.

Eumej te poslao?

Da, gospodine.

Kakva je poruka?

Poruka je privatna.

Ovi ljudi su sveć...

Ovi ljudi su svećenici.

Ovo je tvoj trenutak da odeš, starče.

Idi, stranče.

Ovaj sam tjedan već poštedio jednog starca.

Ali on je bio slijep.

Neću poštedjeti…

Ne, ne, nemoj!

Nije loše za prosjaka.

Nitko nije rođen kao prosjak.

Uzet ćemo odjeću ovog svećenika i prebaciti je preko tvog oklopa.

-Pomozi mi s njegovim tijelom. -Moramo ga ostaviti.

-Ne. -Moramo se iskrasti odavde.

-Tako se ne odaje počast mrtvima. -Tako se ostaje živ.

Bio je moj učitelj.

Možda je bio prerušena Atena. -Zvao se Mentor.

I nakon što budeš siguran, otputovat ćemo prema nepoznatom zapadu...

i tamo mu odati počast.

Ove su ljude poslali prosci. I bit će ih još, pa zato moramo krenuti.

-Noću? -Sigurnije je nego ostati ovdje.

Mentor je u srcu Ateninog najstarijeg hrama.

Za sada, počast ćemo mu odati u plamenu.

Vatra!

Vatra, vatra! Dajte vode!

Vatra! Vatra!

Kako je prosjak upoznao Mentora?

Rekao sam ti. Nisam oduvijek bio prosjak.

Imaš mudre oči.

Atenine oči. -Nemoj bogove tražiti u ljudima, samo ćeš se razočarati.

Onda mi reci tko si.

Zovem se Sinon.

Ja sam stari vojnik koji se pod tvojim ocem borio u Troji.

Poznavao si mog oca?

Od njega sam primao naređenja duže nego što se mogu sjetiti.

Čekaj, on je živ?

Živ je.

Pa, gdje je onda?

Blizu je.

Poslao me kao prethodnicu da procijenim situaciju.

-Moja majka u to neće vjerovati. -Ne, ne smiješ joj reći.

Što, ništa?

Reci joj...

Reci joj da si odlučio da je vrijeme da se ponovno uda.

-On ne treba testirati moju majku. Kako može sumnjati u nju? -Ne sumnja.

Ali ona ima svaki razlog da zaboravi njega.

Ima li još odanih slugu?

Neki.

Ali ako se Odisej pokaže, svi.

Moramo okupiti prosce u palači.

To nikada ne predstavlja problem.

Imaš li darove od Menelaja?

Da, na mom brodu.

Dobro.

Vrati se kao princ.

Organiziraj slavlje.

Ja ću biti tamo.

Što ćeš raditi na slavlju?

Prositi.

Najjasniji pogled na čovjeka je odozdo.

Koliko ima prosaca?

Na desetke.

Ali ako su svi njegovi ljudi poput tebe, onda... -On nema ljudi.

Čekaj, s njim si samo ti?

I ti.

-Telemah se vratio. -Što? -Telemah se vratio!

-Tko to govori? -Svi to govore.

Gdje je Telemah?!

Kraljice moja! Zar vaše mjesto nije tamo gore?

Je li istina?

Doma si.

Vratio sam se.

Mislio sam da bi večeras mogli proslaviti.

Ako nam je za slavlje išta preostalo.

Ne brini.

Moji hrabri udvarači obasuti će nas darovima u čast tvog povratka.

Drago mi je vidjeti da si se sigurno vratio.

Drago mi je vidjeti te na nogama.

Krajnje je vrijeme da te vratimo natrag u palaču.

Što si čuo o svom ocu?

Ništa.

Priče iz rata, ali nitko nije znao što mu se dogodilo nakon što je napustio Troju.

Žao mi je, mama.

Svi u Sparti govore o nadolazećoj katastrofi.

Dobu tame koje donose ljudi s mora, kršeći Zeusov zakon.

Znači priče su istinite. Naša civilizacija stvarno propada.

Menelaj je zabrinut da ne možemo podići vojsku s praznim prijestoljem.

I zato smo osmislili plan.

Kakav plan?

Način da natjeraš prosce da odu.

Vrijeme je da odabereš.

Želiš da se ponovno udam?

Ako se ponovno udaš drugi prosci će otići,

a onda se moram baviti samo s jednim od njih.

Skoro sam punoljetan, reći ću starješinama da sam u Sparti saznao o Odisejevoj smrti.

Menelaj će poduprijeti moje pravo i dopustit će mi da preuzmem prijestolje.

Znači, ti se odrekneš svog oca,

a ja napuštam svoj dom i odlazim živjeti s jednom od ovih zmija. To je tvoj plan.

Imaš li ti bolji?

Zaključaj vrata, zapali vatru i spali gadove.

Zar misliš da će se ako se preudam, naš život ponovno vratiti na staro?

Taj svijet je nestao.

A u ovome, oni moć neće prepustiti ni tebi ni Odiseju.

Kad bi se vratio, morao bi ga ubiti.

Kao što ćeš i ti morati.

Ako ih ubijem, njihove će obitelji zahtijevati osvetu. Bio bih prognan.

A bez mene, prijestolje bi bilo izgubljeno. -Jer samo muškarac može sjediti na njemu.

Prazno prijestolje?

Na tom sam praznom prijestolju sjedila 20 godina!

Moje znanje, moje godine iskustva,

to je sve ništa u usporedbi s tvojom tek izniklom bradom.

Želiš li mir?

Ili želiš osvetu? -Želim Odiseja!

Pjevaj... muzo o licu!

Lice!

Flota!

Rat!

U Troji!

Pjevaj muzo o čovjeku!

Čovjek!

Misao!

Varka!

Eumeju, produži dalje.

Argo.

Trebao bi ga zakopati na liticama.

Tamo gdje ste se upoznali?

Ti si Odisej.

Ti si moj otac.

Ja sam prosjak.

A ti...

si dostojan...

prekrasan sin...

Odiseja.

Na kojeg će,

nakon što se konačno sretnete...

biti jako ponosan.

Dobro došao kući...

stranče.

Zato što tama pobjede...

skriva stvaraoce legendi...

i od svih nas pravi bardove i slijepe prosjake.

Prihvati Zeusovo gostoprimstvo.

Donesite ovom strancu nešto hrane. -Ne, gospodine.

Samo ću prošetati uokolo sa zdjelom.

Zar si i danas morao pozvati jednog od tih prljavih lizača tanjura.

Što je još jedan prosjak na ovoj gozbi?

-Moramo ga ubiti prije nego povrati svoj položaj kod starješina. -Kako?

-Donesi vino! Donesi ga! -Isprovociraj ga.

Neka zgrabi jedno od oružja.

On nije ono isto mlado štene koje je bio?

Kad se vratimo večeras prerezat ću mu grkljan.

-Odjebi, starče. -Molim vas.

Nisam jeo već danima. -Rekao sam ti da odjebeš!

Zar ne možeš biti velikodušan sa hranom koja nije ni tvoja.

-Nema mjesta u tvojoj posudi. -Da, ima.

Ipak ima.

Izvoli.

-Pretpostavljam da sada želiš nešto i od mene. -Ne.

Ja imam nešto za tebe.

Ti imaš nešto za mene?

Ti imaš nešto od mene!

Što bi prljavi stari lizač tanjura kao ti mogao imati, a da bih ja to htio?

Ustvari, to je tvoje.

Od mene je traženo da ga vratim.

To nije moje.

Ne?

Gdje si ovo nabavio?

Ne okreći mi leđa!

Antinouse...

Ne možeš tako postupati s prosjakom. -To je Zeusov zakon.

Zeusov zakon?

Mislite da je ovo bog?

Zar mislite da je ovo prerušeni bog?

Jesi li?

Jesi li ti bog,

lizaču tanjura?

Ne.

Ja sam veteran trojanskog rata.

Veteran trojanskog rata.

A kako se zoveš veteranu?

Sinon.

Znači li ti nešto to ime?

Ne.

Koristim ga u čast najhrabrijeg mladića kojeg sam ikada upoznao.

Sinon?

Nije li to sin tvog pastira?

-Ne sjećam ga se. -Da, da, htio je da zauzmeš njegovo mjesto.

Gdje si ovo pronašao?

Tamo gdje ćeš i ti uskoro biti.

A gdje je to?

U Hadu.

Dosta!

Gozba je završila!

Idemo.

To nije moje!

Kraljica bi htjela razgovarati s vama.

Ostanite nakon što svi odu i vatre su zapaljene.

Pozdrav, putniče.

Moja kraljice.

Melanto.

Neka Euryklea opere strančeve noge?

-To nije potrebno. -Moj muž je inzistirao da goste počastimo kao obitelj.

Čuli ste za pokojnika? Mog muža?

Naravno.

Iz pjesama?

Bio sam u Troji, gospođo.

Onda vam se pjesme vjerojatno čine blesavima.

Rasplaču me.

Zašto?

Zbog onoga što je izgubljeno.

Života?

I godina.

Svega.

Jeste li poznavali Odiseja u Troji?

Jesam.

Je li bilo nekog detalja u tome kako se oblačio, nešto što je nosio?

Nosio je čudnu iglu.

Čudnu?

Prelijepu.

Ali isticala se.

Opišite je.

Donijet ću još vode.

Bila je to prekrasna zlatna igla.

Lik Atene okružen vinovom lozom.

Je li ju često nosio?

Nikad je nije skidao.

Kako to da ste se vi vratili kući, a Odisej nije uspio?

Nisam kod kuće.

Ne još.

Zašto ne?

Povratak kući nije uvijek laka stvar.

To vrijedi za Odiseja kao i za mene.

Odisej kojeg sam ja poznavala...

pronašao bi način ili se borio da mi se vrati bez obzira na sve.

Što ako se Odisej kojeg si poznavala promijenio?

Što ako je...

jedne noći...

u nepoznatom gradu...

vidio stvari...

zbog kojih je pomislio da dom koji je poznavao...

više nikako ne bi mogao biti tamo?

Što ako je...

kada je napustio trbuh konja...

i otvorio vrata Troje...

vidio kako se 10 godina bijesa...

slilo u taj grad u jednoj noći?

Svi zajedno, tamo!

Ostavili smo im...

poklon.

Ponudu mira koju su odnijeli u svoj dom.

Prekršili smo sve što je ikada bilo sveto...

među ljudima,

a borbu pretvorili...

Uništite njihovog idola!

...u lov.

Ne! Ne! Ne!

Molim vas, nemojte.

Spaliti zidove Troje...

značilo je spaliti cijeli svijet.

Uključujući i njegov dom.

Što ako je znao,

te iste noći...

dok je hodao kroz vatre...

anarhije i boli...

i u danima znojnih proslava koje su uslijedile,

što ako je točno znao što je učinio?

Što ste svi zajedno učinili.

Bila je to ideja jednog čovjeka.

Varka jednog čovjeka.

Prekršiti Zeusov zakon zauvijek.

Živjeli smo u svijetu palača i trgovine,

jezika, slijepi na njegovu ljepotu...

dok je nismo slomili.

Vi ste bili ljudi s mora?

Da, kraljice moja.

Kršenje Zeusovog zakona širi se poput kuge.

Naše doba bronce se ruši...

i možda nije mogao podnijeti vidjeti ruševine onoga što je učinio.

Bilo gdje,

a najmanje od svega, njegovom domu.

Ali Odisej je živ.

I bit će ovdje kad vam bude najpotrebniji.

Pa...

Dovoljno dugo živim u njegovim ruševinama.

Dovedite prosce u zoru, uklonite oružje iz dvorane.

Za nekoliko sati, jedan prosac će biti sretan,

a ostali, ljuti osvetoljubivi muškarci.

Bronca potiče sukob i zato na iskušenju neće biti oružja,

a vrata će biti zaključana.

Udat ću se za onoga tko uspije dovršiti moj izazov.

Kako ćemo se boriti s proscima?

Ne mi.

Njihova krv pripada na mojim rukama...

ili ćeš se ti suočiti s progonstvom.

Zar ti nećeš?

Samo se pobrini da oni ne mogu do tog oružja.

Pobrinut ću se za to.

Čak i nenaoružani, ima ih previše.

A ti nećeš imati oružje.

Ja ću imati oružje.

Tvoja majka se za to pobrinula.

Okupi sluge kojima vjeruješ.

Zaključajte oružje u gornjem skladištu.

Dobro. Pobrinut ću se za to.

Brže, požurite, odnesite oružje gore.

Požurite, požurite.

-Čini se da Zeusa zanima ishod. -Ali što je iskušenje?

Godinama,

dok je moj suprug bio odsutan...

vi ste ovu palaču okupirali za vaše gozbe.

Izgovor vam je bio da želite osvojiti moju ruku u braku.

Dok sam slušala kako se zabavljate...

i svađate,

kvarite moje sluge i ne poštujete moj dom,

htjela sam samo da se Odisej vrati i sve ovo vidi vlastitim očima.

Ali sinoć,

shvatila sam da on sada nije ovdje.

A nikada više neće ni biti.

I zato...

spremna sam udati se za bilo koga ovdje...

tko može zategnuti ovaj lovački luk...

i odapeti strijelu kroz onih dvanaest sjekira.

Priđite...

i pokažite mi tko ste.

Eumeju.

Tko je prvi?

Daj luk meni.

-Ne može se učiniti. -Ne možeš ti.

Kao dječak vidio sam da ga Odisej napinje s lakoćom.

Onda ti to napravi.

Ja ću čekati svoj red.

Zašto luk ne bi zagrijali i nauljili?

Ovaj luk nije zategnut godinama.

Tvoj red.

Nema potrebe.

Kraljica je rekla svoje.

Ne možemo zamijeniti Odiseja.

Neki od nas oduvijek su to znali,

a neki od nas tog bi velikog čovjeka slijedili u Troju,

da nam je dopustio.

Ali nikada se nije vratio.

I zato odaberi najboljeg od nas ovdje.

Između svih nas koji smo pali na tvom ispitu.

Ja nisam.

Neka netko odvede ove prosjake odavde.

Vrata su zaključana dok izazov ne završi.

-Izazov je završio. -Da.

-Želim probati. -Nemoj gnjaviti, starče.

Ima pravo pokušati.

Ako ne želiš ti, mogao bi on.

-Praviš sprdnju od želja svoje majke. -Želje moje majke su da vi svi gorite.

On je stari strijelac.

Hajde.

Gledajte stručnjaka na djelu.

Lizač tanjura!

Hajde više!

Zaboravi na to, starče!

Hej, starče!

Idemo!

Dobro, prijatelju.

Bilo je dosta, prijatelju.

-Neka pokuša! -Pusti da pokuša! -Hajde!

Ti si Odise...

Tvoje je mjesto zasigurno tamo dolje.

Je li to on?

On je!

Idi osigurati oružje.

Gdje su oružja?

-U skladištu su. -Idi po njih!

Što čekate?!

Sve će nas pobiti!

Tata, pazi!

-Rekao sam ti. Preglasan si, pastiru. -Ne. Ne! Ne!

Eumeju!

Pusti me van!

Dolje!

Ne!

Otvorite vrata!

Uzmite štitove! Uzmite štitove!

Koplja!

Upotrijebite koplja!

Mislio sam da nas možeš sve pobiti.

Dokle god ubijem tebe!

Završite s ovim.

Tata!

Ubit ću te!

Kad stigneš u Had...

reci mojim ljudima da ću otići na zapad i odati im počast.

I reci Sinonu...

da sam ti vratio tvoju sramotu.

Što se dogodilo?

Je li ih pobijedio?

Je li mrtav?

Slomili smo krhke veze između ljudi.

I kroz stoljeća nadolazeće tame...

priče o Troji...

samo će se pjevati.

Odiseju, ljubavi moja!

Molim te, ljubavi moja.

Odiseju.

Ljubavi moja.

Vratio si se.

Napokon.

Na kraju.

Da vidim svoju voljenu Itaku.

Po posljednji put.

Ne.

Ne. Ne, ne, ne možeš. Ne možeš.

Ne možeš, ne sada. Ne sada, molim te. Toliko sam te dugo čekala.

Ne smiješ umrijeti.

Ne smrt.

Progonstvo.

Telemah će biti kralj,

a mi ćemo se uputiti prema nepoznatom zapadu,

odati počast mojim ljudima.

Zajedno.

Uzeti tvoj najbrži brod...

i najbolju posadu...

i uputiti se prema horizontu.

Loviti zalazeće sunce.

Lice.

Zašto će priče biti samo pjevane?

Jer pjesme će biti sve što će imati da se sjete nas koji smo znali pisati.

Civilizacija će ustati ponovno.

Nova zora će svanuti nad svijetom u tami...

i naše će greške još jednom biti zaboravljene.