Original subtitles

Pomozite potrebitima.

Lijepo je ovdje.

Podijelite svoju dobrotu s drugima.

Čekaj, ovdje je sklisko. Hej, stani!

Pomozite potrebitima.

Pomozite potrebitima.

Sretan Božić!

62 DANA DO UDARA ASTEROIDA

Sretan Božić svima.

Pozdrav!

Nije baš ostalo puno vremena.

Bojiš li se?

Ne.

Čak se veselim.

Asteroidu?

Odjedanput će se pojaviti na noćnom nebu.

Ne želim to propustiti.

Gdje je Ha-yul?

Mislim da spava.

Hoćete li ostati zajedno do kraja?

Naravno. Nas troje bit ćemo pošto-poto skupa.

Da. A kad asteroid dođe, i Min-ho će biti s nama.

- Seko. - Da?

Što ću ove godine dobiti za Božić?

Djed Mraz je još ovdje, zar ne?

To ti više ne postoji.

Ma nije istina.

Djed Mraz nije ovdje, ali Baka Mraz jest.

Donijet će ti dar. Dobro?

Zašto stojiš ondje?

Nije li ti hladno? Hladno je.

Razmišljam o tome kako nam je lijepo samima.

Mi-ryeong.

Oprostimo se od Min-hoa.

KRAJ SVIJETA UDAR ASTEROIDA ZA 200 DANA

UDAR ASTEROIDA NEIZBJEŽAN

PROGLAŠENO IZVANREDNO STANJE

ŠANSE ZA OPSTANAK?

NEMA INTERNETA

JOŠ 198 DANA ZAJEDNO DO KRAJA

JOŠ 140 DANA UZBUNA

ŠKOLA CHEONDONG ZATVORENA ZABRANJEN ULAZ

JOŠ 130 DANA SUPERMAN I WONDERMARKET

NESTALI

PREMA ROMANU KOTARA ISAKE SHUMATSU NO FURU

80 DANA POSLIJE POČINJE NAŠ VJEČNI ŽIVOT ISKUSITE ŽIVOT VJEČNI

50 DANA DO KRAJA PREZENTACIJA PLUTAJUĆEG BUNKERA

ZBOGOM, ZEMLJO

11. EPIZODA POSLJEDNJI BOŽIĆ

Bako!

Bako!

Yun-sang, pomozi.

Oprezno.

Hej!

- Bako! - Spusti ga.

Bako!

Što radiš ovdje?

Bako.

Što je ovo?

Učiteljice Jin?

Se-kyung, gdje si?

Jin Se-kyung!

Bosi ste!

Navucimo joj čarape.

Zaboga, gđo Kim!

Ajme, ovo je strašno!

Stopala su joj smrznuta.

Za ime Božje! Velečasni, i vi ste ovdje?

Ajme.

Hvala vam.

Moram hitno zamoliti gđicu Jin za uslugu.

Čim je nosite na leđima, pretvori se u janješce.

Oni su zlotvori!

Moraju biti kažnjeni!

Ne smijemo im oprostiti.

Se-kyung, idemo ih pohvatati.

- Da, idemo. - Idemo.

Gđo Kim? Ne sada. Poslije.

Se-kyung, je li mi tvoja baka uplatila kamatu za ovaj mjesec?

Moram provjeriti bankovni račun.

O čemu govorite?

Sve je to riješeno kad je Se-kyungina baka preminula.

Bako. Saberi se!

Što je ovo?

Ovo? Viski.

Smije li ga piti?

Pije ga otprije nego što je počela gubiti svijest.

Kad sam ispraznila spremište, sačuvala sam joj nekoliko boca.

Viski joj pomaže da zaspi.

Što radiš, Se-kyung?

Moramo ih pohvatati.

To derište nije moj sin.

Se-kyung,

uhvatit ćeš ga i natjerati ga

da klekne preda mnom.

Ako ovako umrete...

nećete moći zamoliti za oprost

sve ljude koje ste povrijedili.

Sit sam vas

i ljutim se na vas.

Bilo me sram ostati svećenikom

pa sam se skinuo.

Budući da ste uspjeli ostati živi...

trebate ovo shvatiti kao priliku...

da zatražite oprost.

Molim vas...

Spasite nas sve od sramote.

NEMA SVEĆENIKA U CRKVI IDITE NA ISPOVIJED U KATEDRALU

Dolazim.

Evo. Oprezno!

Što je gđica Jin skrivila da mora non-stop slušati jedno te isto?

Moja kći neće ni mariti ako se meni nešto dogodi.

Doduše, zaslužila sam to.

Ali ipak sam joj majka.

Ne bi li Crkva trebala obavljati svoju zadaću?

Ljudi se moraju ispovjediti za Božić.

Velečasni.

Išla sam na ispovijed u katedralu, ali bila je prevelika gužva.

Obratite se izravno Gospodinu.

To je najbolji način.

Kamo ideš? Dođi jesti.

Ne želim.

Kako hoćeš.

Potraži tatu dok si vani.

Tvoj je muž. Ti ga nađi.

Zbilja si potpisao ugovor?

Što ti je bilo, čovječe?

Možda te prodaju u roblje.

Neću izgubiti.

Samo se moram koncentrirati.

Oni su stručnjaci za ovo. Zar ne znaš to?

Mogu ja to. Ipak sam ja Jeong Su-geun.

Čak i djecu uzimaju.

Čekaj, ti imaš kćer.

Dobro.

Nemoj me ureći!

Ajmo, g. Jeong!

Ulažem.

Gotovo!

Ne biste smjeli sami lutati okolo.

I ti budi oprezna.

Zašto? Netko će nas oteti?

Ne, za svaki slučaj.

- So-min. - Da?

Daješ mi to?

Tvoj božićni dar.

Hvala.

Hej! Jesi li vidjela?

Danas jedemo instant-rezance!

Idemo. Hej!

Gotovi smo za danas.

Koliko? Jeste li donijeli njihove stvari?

Da. Ukupno 18 neidentificiranih tijela.

Zašto trčiš? Ogladnjet ćeš.

Trčim jer sam gladna.

Satnice, imate li kakvih ideja za posebni božićni obrok?

Dečki žele postaviti zamke u planini i uloviti zečeve za jelo.

Nemojmo.

Kokoši su nam u opasnosti.

Svi ih u naselju žele.

Pokušat ću nešto nabaviti.

Ah, da. Vaša je majka bila ovdje.

Čija mama?

Moja mama?

Da, vaša mama.

Što te spopalo? Nikad ne dolaziš kući.

Preumorna sam za svađu.

Daj mi rublje. Oprat ću ga s ostalim.

Ne trebaš, sama ću.

Hej!

Moraš li u ovakvoj situaciji biti tako hladna?

U kakvoj situaciji?

Misliš da ne znam? Ti si im meta!

Pripisat će ti krivnju za onaj dan.

Zašto si se petljala?

Mogla bi dobiti otkaz zbog toga!

Odlazim.

Hej, što sad... Što je tebi?

Hej.

Nakon kaosa zbog bijega mislio sam da ćeš se i ti skinuti.

Ali dobro si.

Nitko nije dobro.

In-a.

Nešto te muči?

- Hej. - Hej.

Zašto gđa Kim uvijek toliko govori?

Samo proklinje sina i velečasnog Baeka.

Sin joj je bio najvažnija osoba u životu.

Očito je danas ranije zaspala.

Čini se da pije. Viski.

Gđa Jeong-sun otkrila je taj trik.

Bolnice i ustanove nemaju lijekova, pa je i to nekakvo rješenje.

Ovo nije dobro.

Zima je. Moglo bi biti gripe.

Nije li to smiješno?

Preživjeli smo pandemiju, nerede, čak i građanski rat.

A obična bi nas prehlada mogla ubiti.

Opterećuje me velečasni Baek.

Znate li što ja mislim?

Možemo ga natjerati da plati,

ali puno nam je dao.

„Ne želim ovako dočekati kraj!”

Tako nekako.

Tako se osjećam.

Jasno. U jednom trenutku bio je svima poput oca.

Prema meni je bio takav. I pomagao je nevaljalcima.

Ali kad se sjetiš što je svima drugima učinio,

suludo je hvaliti ga.

I to je istina.

Ne mogu zaboraviti što je Gye Hyang ispovjedila.

Kako je donirala Crkvi teško stečeni novac.

Ubija me to.

A ti?

Što se mene tiče,

sjećam se kad mi je rekao da zna da mi se sviđaju žene.

I da, ako ne mogu to promijeniti, trebam u tišini služiti drugima.

Trebala sam ga opaliti u glavu.

Tada sam raskrstila i s njim i s mamom.

Ipak, trebaš biti sretna što je zdrava. Raščisti sve s njom dok možeš.

Nije ostalo puno vremena.

Ma zaboravi.

Dobro.

Kako slatko!

Bok!

Pozdrav.

Pitam se tko je to napravio.

Što je? Ne možeš zaspati?

Da popijemo čaj?

Zašto?

Želiš li nešto reći?

Ne mogu se primiti.

Za što?

Za mene?

Da.

Htio si se primiti za mene?

Da.

Samo misli na nešto lijepo.

Na što lijepo ti misliš?

Svijet se bliži eksplozivnom kraju.

Šezdeset dana.

To je dulje nego što mislimo.

Zar je to lijepa misao?

Razmišljam i o tome kako su samo dobri ljudi preživjeli.

Dođi.

Mislim da sam ispravno odlučio.

Što sam ostao s tobom.

Želim...

cijelu vječnost biti tvoj muž.

Voljela bih to.

- Zašto ih nema? - Je l' da!

Hej.

- Što je? - Što?

Opet ste se svađali?

- Mislim, stvarno! - Što je sada?

Mislim...

Što nije u redu?

Pogledajte ovo.

Vjenčani list?

Napokon?

- Muž! - I žena!

Glavom i bradom!

Se-kyung, Yun-sang, čestitam!

Tko je sad u braku?

Tko su sada muž i žena?

Otkud ti ovdje?

- U braku ste? - Čekaj!

Kad si došla?

Vjenčali ste se?

Da!

- Bok! - Ovo je fantastično!

Bio sam u 26. pukovniji za vrijeme Korejskog rata.

Hvala vam.

- Borio sam se na Baegamsanu. - Dobro. Čujte...

Koliko ste stari?

Znate li koliko je bilo opako?

Možete li mi dati fotografije koje ste donijeli?

- Tada sam imao 18 godina. - Evo.

- Imam fotografije. - Gospodine?

Koliko imate godina?

- Ja? - Da.

- Rodio sam se u godini crvenog miša. - Zdravo.

- Ima 87 godina. - Dobro.

Ispuni prijavnicu i daj mi materijal.

Evo.

Hvala.

Uranio si.

Nemam drugog posla.

Hvala.

Što više materijala imam, lakše mi je.

Dobro.

VRSTA MATERIJALA: FOTOGRAFIJE

Ne viđam te otkad je zahladnjelo.

Kako su ti frendice?

So-min i...

Ha-yul.

Da, troje mušketira.

Nekoć.

Hej, nije li ti naporno što ste stalno zajedno?

Što se tiče projekta,

shvaćam zašto ostavljamo trag, ali što će biti s time?

Poslat ćemo to kamo god možemo.

Gradovi prijatelji mogli bi izložiti tvoje fotke u muzeju.

Misliš, gradovi koji prežive?

Trebao sam donijeti bolje.

Srce uredno kuca.

Ali zasad ne možemo ništa.

Ne razmišljajte previše. Samo dobro jedite. Što god možete.

Bok, Young-ji.

Young-ji, bok!

Zdravo.

Poznajem je.

Trudna je.

Tvoj brat nije bolje?

Ne.

Vrućica ne prolazi.

- A lijekovi? - Odavno ih je potrošio.

Što ćemo?

Nema šanse da nabavimo antibiotike koje Young-han treba.

Čuo sam da je vaš mlađi brat bolestan.

Dobro si čuo.

Ha?

Čekaj, zar znaš

tko sam?

Od prvog trenutka.

Dečko iz Ulsana.

Zbilja? Znala si?

Trebala sam ti zahvaliti, ali nisam mogla.

Nismo se mogli sastati i bilo je kaotično.

U redu je.

Smiješ se micati sa svog mjesta?

Samo na trenutak.

Na Hyeon-jae!

Da, dolazim!

Možemo li se opet vidjeti?

Zbilja?

Onda se vidimo!

Vrućica mu ne prolazi.

Young-han, znam da je hladno, ali izdrži.

Moraš piti vode. Samo tren.

Boli li? Pridigni se malo.

Nisi uspjela nabaviti lijek?

Ne.

Dugo nismo vidjeli Ha-yul.

Ideš je tražiti?

Da.

Što je to?

Koje?

Keksi. Možeš ih uzeti. Ja sam već jela.

Nisam ih sto godina jeo.

Kamo ćeš ići?

Idemo najprije k njoj.

Što? Tko je ovo?

Daj, znaš tko sam!

- Polako, protuho. - Molim?

Znaš tko sam. Hej.

Ja sam Jeong Su-geun!

Znam tko si, g. Jeong.

Imam doma hrpu zlata.

Zlatne poluge!

Moja svojta je imala zlatarnicu!

Brzo ću vam vratiti dug.

Znate to.

Ovaj put sam siguran.

Potpisat ću još jedan ugovor ako treba.

Ugovor?

Trebao bi. Što nudiš?

Mala se uvrgnula na tebe, zar ne?

Ne glupiraj se.

Budalo.

Je li uopće pravi?

JIN SEO: HA-YUL, JAVI SE SO-MIN I JA SMO ISPRED TVOJE KUĆE

SO-MIN: GDJE SI? FALIŠ MI! MOLIM TE, DOĐI

Stavite maske i rukavice prije ulaska.

- Dobro. - U redu.

Ajme meni.

Dakle, bila je ovdje.

VOLIM TE, BAKO SRETAN BOŽIĆ

Sigurno je bila jako tužna što nije uspjela vidjeti obitelj.

Ne znam baš.

Možda nije htjela da vide kako umire.

Ne govorite to.

Ovo neće ići.

Trebamo je omotati pokrivačem.

Nisam trebala doći.

Koješta.

Primite je s one strane, molim.

Hladno je. Što ćeš ovdje?

Čula sam da zalihe kasne, pa sam se zabrinula.

Bila sam u specijalcima, znaš.

Zar se majka ne smije brinuti za kćer?

Poslije ćemo razgovarati.

Hej, In-a.

Što je?

Primjećuješ me sad kad se bliži smrt? Ili možda zato što je In-seong mrtav?

Kako možeš to reći? Hej!

In-a...

Dobro.

Dobro, žao mi je.

Zbilja.

Kao što znaš,

uvijek sam se brinula zbog tvog brata.

Ali na tebe sam se oslanjala.

Mislila sam da ćeš shvatiti a da ti ne moram to govoriti.

Uvijek si se znala ponašati. Možda zato što si kći.

Cijelo je naselje znalo koliko si dobra kći.

Ne shvaćaš što je dijete moralo proći da bi se tako ponašalo?

Zbog In-seonga si uvijek trčala u školu i na policiju.

Prema meni si bila tako...

Govorila si da će se on opametiti samo ako umreš, pa si glumila da ćeš se ubiti.

A onda si se iskaljivala na meni.

Ostavljala si curicu samu i korila je što si ne zna skuhati jelo.

Znaš li koliko sam se bojala?

Ali kako sam rasla...

sve je to postalo suludo i odvratno.

Znala sam da si se posvetila radu u crkvi

da bi In-seonga pratila sreća i da bi postao sin kojim ćeš se ponositi.

Stoga budi kakva si uvijek bila!

U redu.

Dobro.

Ali sad smo ostale samo ti i ja, pa...

Bi li bila ovakva da se ne bliži kraj?

Idi kući.

Kasno je. Svratit ću ako budem mogla.

In-a, čekat ću! In-a...

Gđo Kim!

Ovdje sam. Gdje ste...

Gđo Kim!

Bako!

Gđo Kim!

Bako!

Gdje si, bako?

Bako!

Ovdje je!

Gđo Kim! Molim vas!

Gđo Kim!

- Obuci ovo. - Zašto toliko kasniš?

Zašto sjedite ovdje?

Lijeva ruka.

Provucite ruku. Hajde.

Uopće ne slušate. Želite da vas nosim, zar ne?

Aha.

Ajme, gladan sam.

- Idem. - Ne.

Zašto ne? Odlazim.

Ali moramo vidjeti Ha-yul.

Daj.

- Hej! Učiteljica! - Što?

Gđo Kim.

Dokad kanite mučiti ljude?

Jesam li teška?

Jako ste teški.

Život mi je dovoljno težak.

Zašto ga još otežavate?

Netko te maltretira?

Gadovi poput žohara izlaze sa svih strana.

Ali znam da neću riješiti problem ubijem li jednog-dvojicu.

Ali ipak moraš ubiti žohare.

Ne smiješ ih samo pustiti.

Svi mi govore da ih ne ubijam.

Svi me sprječavaju. Brinu se da bih mogla umrijeti.

Nemoj umrijeti.

Krasna si djevojka.

- Hej, Ha-yul! - Ha-yul!

Gdje si bila?

Da, gdje si bila?

Rekli smo da ćemo biti zajedno do kraja.

- Čekali smo cijeli dan. - Ajme.

Idemo.

- Što je? - Asteroid dolazi.

Uopće nemaš plan!

Imamo dijete pa sam sretan. Kakav bih trebao biti?

Da, točno. Baš ti je lijepo!

Možeš samo biti sretan zbog toga!

Ji-eun... Ne.

Samo malo!

Ji-eun, čekaj! Slušaj me!

Oprosti, ali zbilja ne znam što sam zgriješio.

- Čekaj! - Pusti me.

- Pusti me. - Dobro, ne ljuti se.

Deset sam godina patila!

Tvoja majka i svi oko nje

petljali su se u sve i ponašali se kao da sam oštećena.

Sita sam same sebe.

Što ćemo s ovim djetetom?

Hej, prestani! Ne radi to!

Opet sam problem!

Nisi. Zašto to govoriš? Nisi problem.

Ne ljuti se.

To nije dobro za naše dijete.

Hej!

- Umri! - Čekaj!

Nemojte samo stajati tu!

Hej!

Pusti ga!

Trebate biti dobri jedno prema drugome. Zašto se svađate?

Što gledate? Idite kući!

Zatvori prozor!

- Tuku se! - Ne buljite! Idite!

Hae-chan, Woo-chan, ovo nije tučnjava.

Je li se bebi svidjelo?

Ponovno se ponudi. Dijete to treba.

A ti ga čupaj za kosu.

Tako. Vuci!

Čupaj ga!

Tako. Čupaj ga!

Ne tuku se. Idite svojim putem.

Je li dovoljno?

Drago mi je da si bolje, ali vidi njegovu kosu.

Hae-chan, Woo-chan, idemo kući.

Pomakni se, Young-ji.

Makni se!

Doktorice.

Što je Young-hanu?

Što mu je?

Spasite Young-hana, molim vas!

Smiri se ili neće otići u miru!

Žao mi je.

Prestani plakati.

Jesi ti normalan?!

Dragi, tko su ovi ljudi?

Sjedni.

Dragi.

Najprije pogledaj ovo.

Hej, nađite je.

Moramo naći njegovu kćer.

PRIMIO SAM POZAJMICU OD 800 MILIJUNA WONA

Provjerite svaki kutak.

JA, JEONG SU-GEUN, ODRIČEM SE PRAVA NA SVOJE TIJELO I NA TIJELO SVOJE KĆERI

Ludi gade.

I ti si ljudsko biće?

Jesi li? Kako si nam mogao to učiniti?

Zašto nikad ne možeš normalno živjeti?

Izlazi! Gubi se!

Idi se ubiti!

22. 2. 2026. MJESTO BEZ NADE JE PAKAO

VIDIMO SE USKORO, YOUNG-HAN TI I TAE-MI UŽIVAJTE

Hej, idemo.

Pričekajmo Ha-yul.

„Sad pokapamo tijela braće i sestara u skladu sa svojim običajima.

Gospodine, danas se molimo, kao što su se i sveci molili,

da uskrisiš ove duše

i dopustiš im da budu u društvu svetaca.

Milostivo im sudi.

Izbavi ih od smrti i grijeha, tako da se pomire s Ocem.

Neka Te ove duše prate, dobri pastiru,

vječni kralju, na mjesto beskrajne radosti,

gdje ih sveci čekaju.”

Pomolimo se.

Jeong Ha-yul, idemo!

Ha-yul!

Tko ste vi?

Zašuti!

Je li ovdje svećenik? Velečasni?

Velečasni?

Ti nisi svećenik.

Sestro!

U tijeku je misa.

- Otiđite. - Idite.

Misa, kažete?

Tko ste vi?

- Jeste li ludi? - Nađite je!

Hej, nađite je.

Ondje!

Ulovite je!

Sjedni. Skrivajmo se ovdje.

Miči se!

Učiteljice.

Učiteljice.

Bježite! Brzo!

Tko ste vi? Pustite me!

Gade jedan!

In-a!

In-a.

Zbilja se ne možeš obuzdati.

Ha-yul...

Bila je u opasnosti.

Svi smo to znali.

Odakle ti pištolj?

Koga briga...

odakle mi?

Imaš pravo.

Više nije bitno.

Nisam mogla

ni na što misliti.

Baš kako si rekla...

Mislim da sam izgubila razum.

Najprije se moraš smiriti.

Pištolj.

Dobro.

Odvedi je kući.

Ne puštaj je van.

- Dobro. - Reći ću im da ništa ne govore.

Dobro si.

U redu je.

59 DANA DO UDARA ASTEROIDA 25. 12. 2025.

Prijevod titlova: Vojmir Špoljarić