Original subtitles

Dođi.

Bok, ovdje Beth.

Oh, hej.

Kako si večeras?

Hm, dobro sam.

Samo sam htio razgovarati, ako je to u redu.

Nema spavanja?

Da...

Malo sam skrenuo.

ne znam

Samo još nisam našao svoj ritam.

Što misliš?

Dobro...

uh, znaš,

Izašao sam iz zatvora prošle godine.

Čestitamo.

Da. Da, hvala.

Hvala vam.

Tako...

velika prilagodba.

Da!

Da gospođo.

Prvo, spavao sam cijelo vrijeme,

kao previše stimulacije, znaš?

Bio sam kao štene u parku za pse.

Kao, čim sam došao kući, samo sam... trebao san.

Mogu zamisliti.

Ali sve je dobro. Blagoslovljen sam.

Tako sam sretna zbog tebe.

Da, hvala.

Molim.

Čekaj, kažem li previše hvala?

Ne brinite o tome.

Ne trebaš mi zahvaljivati, ali u redu je.

Sjajno ti ide.

Dakle, uh...

Vi-- Vi radite-- Radite noću?

Ponekad radim dnevnu

smjenu, ali većina ljudi zove noću.

Dugo to radiš?

Nekoliko godina.

Ovo mi je zapravo zadnji mjesec.

Barem neko vrijeme.

Moraš napuniti baterije ili...?

Moglo bi se reći.

Prošla godina je bila dosta intenzivna.

Da, mogu zamisliti.

Znate, to je-- To je smiješno.

Ja-ja-bio sam vani šest tjedana kad je 'rona nestala.

Svi su se zajebavali

morao sam ostati kod kuće i bio sam kao,

“Brate, govoriš mi da mogu jesti što hoću

"i spavati kad hoću i nositi što hoću?

To bi trebalo biti teško?"

To je zabavno.

Mislim, ja ne...

Oprostite, ne mislim smiješno, samo mislim...

Oh, u redu je.

Ja sam taj koji je rekao da je smiješno.

Pravo.

Znate, da vam pravo kažem, to...

Bilo mi je dobro.

Bio je? Da.

U zatvoru, znaš,

dobili su ove prijelazne jedinice.

Daju ti malo više slobode,

malo vremena, znaš, da ne bi...

Počinješ se navikavati na to.

Ja-ja-ja nisam prošao kroz to.

Iz cipela sam otišao ravno na ulicu.

Znaš, vjerojatno je dobro što sam dobio...

Imam malo vremena da se prilagodim, zar ne?

Da, shvaćam. Da, bio sam--

Sjedio sam s bakom jedne noći i rekla je, uh...

"Michael, to je tako čudno.

"Dan je tako spor, ali onda na kraju,

čini mi se kao da je trajalo minutu."

Znam, zar ne?

Znaš, rekao sam joj, "To je vrijeme u zatvoru."

Dan je spor jer se ništa ne događa.

A kada nestane,

čini se kao da nikad nije ni počelo, znaš?

Ničega se i ne sjećate jer se ništa nije dogodilo.

Vau.

To je duboko, Michael.

Ali znate što je bilo čudno?

Što je to?

Nošenje maske u trgovini.

Ja-nisam mogao nabaviti ni masku.

Mislim, prvi put,

Morao sam upotrijebiti ovu maramicu koju mi je dala sestra.

A ja sam rekao: "Ne znam za ovo."

Mislim, jer sam prošli put ušla u trgovinu

s maramicom na glavi, upucan sam.

Mislim, ustrijeljen i uhićen.

Rekla je: "Nema veze

jer sada te ne puštaju ni unutra bez maske."

Pa idem u kupovinu s ovom maramicom.

Mislim, uvijek sam imao taj osjećaj

da me ljudi provjeravaju.

Mislim, znam da mogu reći da sam bio unutra, pa...

Mislim da je to vjerojatno samo u tvojoj glavi, zar ne?

Mm, ne, nije.

Vjeruj mi.

Mislim, čak i ako ne znaju što je to točno,

mogu reći da je nešto drugačije u vezi mene.

Kao da ga mogu namirisati.

Ne mislim doslovno.

Ovih dana jako lijepo mirišem, vjerujte.

Vjerujem.

U svakom slučaju, već sam pod stresom

o biti u društvu ljudi,

a sada moram nositi maramicu

kao da pljačkam mjesto.

Tip na blagajni,

Mislim da će svakog trenutka potegnuti sačmaricu.

Pa se počnem znojiti, znate, i ubrzaju mi se otkucaji srca.

I on me nazove i ode,

"Jeste li pronašli sve što ste tražili?"

A ja sam kao, "Što?"

Ne razumijem pitanje,

što zapravo nisam jer sam razmaknut

i imam jebenu maramicu na sebi,

a nisam ni navikao čuti ovakva pitanja.

Pa ponavlja pitanje.

A ja sam kao, "Uh, da, gospodine."

I onda preskočim ritam, a zatim kažem, "Hvala."

I što se onda dogodilo?

Ništa. Ništa.

Znate što je rekao?

"Laku noć."

I onda izađem, i onda shvatim...

Proklet.

Ne, nisam našao sve što sam tražio.

Bio sam u takvoj žurbi da odem odatle

da sam zaboravio kao pola toga.

To mi se stalno događa.

Da?

O da.

Osim ako nemam zapisani popis,

Uvijek ću nešto zaboraviti.

Ne mogu zadržati takvu vrstu informacija.

Da, ipak sam se navikla.

Znaš, uh...

Maska, mislim.

To je dobro.

Ljudi mogu misliti što god žele.

Znaš, ne mogu me vidjeti.

Znaš, nije me briga što oni misle.

Pravo.

Nisam loša osoba.

Znam.

Kako-- Kako znaš?

Pa, pretpostavljam da samo mislim

da nemam razloga da mislim drugačije.

Moj otac, otišao je u tor kada sam imao 6 godina.

Znaš, upravo je umro prije tri godine.

Hmm. Žao mi je što to čujem.

Nikada nismo imali vezu.

Odgojila me baka.

Moja mama, nakon što je uhićen, znaš, rekla mi je,

„Gledaj, ja mogu srediti tvoje sestre, ali ti?

Moraš se preseliti kod bake."

Ona me, kao, otpremila kao prtljagu.

To je grubo. Imali ste samo 6 godina?

Da, baš sam trebao krenuti u školu.

Nisam imao prijatelja.

Vraćao sam se sam svaki dan.

I onda kao nakon mjesec dana,

Počeo sam ići drugim putem.

Presjekao sam ovu uličicu u kojoj su se družili ti domaći momci.

I počeli su se šaliti sa mnom.

A to je zapravo...

Da, tada sam zapravo počeo primjećivati stvari.

Što-- Kako to misliš? Koje stvari?

Kao, uh, tetovaže.

Grafiti.

Kao, viđam ih cijeli život,

ali ja nikad...

Nikad nisam obraćao pozornost.

A sada...

Sada su govorili meni.

Kao, konačno sam razumio jezik.

Vau.

Znate, to je bilo to za mene.

Da, samo sam... upravo sam vidio cijelu sliku.

Hvala ti za to.

Da, nema na čemu.

Tako...

trebaš li nešto od mene?

Mogu li vam nešto pomoći?

ne znam

Malo sam zabrinuta, valjda.

Hmm. O čemu?

Samo-- Samo stvari tamo.

Nemam puno vještina.

Imao sam ovaj posao u servisu auto stakala,

ali se ugasilo.

Nije to bio najbolji posao na svijetu, ali, znaš...

Pa, mogu vam dati broj za

financijsku pomoć ako vam treba.

Ne, ne, ja-- ja već radim sve to.

U redu.

Hej, vidi, gore dolazi na gore,

Imam maramicu, zar ne?

Uh, to-- To je bila šala.

Znam.

Čekaj, ti ne pratiš ove pozive, zar ne?

Bez praćenja, bez snimanja.

Samo sjedim ovdje kod kuće i razgovaram s tobom.

Oh u redu. Oprosti.

Slušaj, mislim da bi trebao

pogledati ovu grupu HandUp.

To je kao suprotnost Handoutu.

U svakom slučaju, to je

organizacija koju vode bivši zatvorenici

koji mogu pomoći oko posla, stanovanja...

Da da. Je li jedan od tipova po imenu Jackson?

Pa, to ne znam, ali

dopustite da vam dam broj.

Ne, sve je u redu.

Sve je u redu, naći ću.

U redu je.

U redu. Znaš, samo sam...

Samo sam... samo sam trebao razgovarati, to je to.

Naravno. Bilo kada.

To je bila šala o maramici, znaš.

ja sam...

Neću nikoga opljačkati. Znam.

Zdravo. Ovo je Beth.

Bok.

Hej, slušaj, ovaj...

možeš li izaći?

Što misliš?

Mislim, možeš li doći ovamo i razgovarati s mojom ženom?

O oprosti.

Ne mogu doći tamo.

Ali ako je daš na telefon, mogu razgovarati s njom.

Ne, ona to neće učiniti.

Mogu razgovarati s vama zajedno

ili odvojeno, što god vam odgovara.

Jednostavno ne mogu to učiniti osobno.

Ali ako je ovo hitno, mogu vam dati...

Nije to hitan slučaj.

U redu.

Što se događa?

Upravo sam joj to rekao, hm...

Da je više ne volim.

Vidim.

Sada nisam siguran što učiniti.

Što je rekla?

Pa, samo je otišla i zaključala se u spavaću sobu.

Je li ona dobro?

Brineš li se da bi mogla nešto učiniti?

Oh, ne, ne. Rekao sam ti, nije...

Ona nikad ne bi učinila...

Znaš, mi imamo djecu.

U redu.

Nisam ovo ni želio, znaš?

Mislim, nisam čak ni...

čak ni ne razumijem.

Što se dogodilo?

Zdravo. Ovo je Beth.

O, bok.

Bok.

Kako si večeras?

Kao i uvijek, valjda.

Je li to dobro?

Znate kad netko nešto kaže

neugodno ili čak bolno,

a ti to samo usisavaš,

i odeš kući i vrtiš taj trenutak u svojoj glavi

i smisliti savršeni povratak.

Točno ono što si trebao reći.

O da.

Pa, to je moj život.

Dan kašnjenja i dolar manjak.

Hej, mislim da se svi ponekad tako osjećamo.

Da.

Osjećam se tako cijelo vrijeme.

Osim toga, ne mislim da se Oprah tako osjeća.

Ili Jeff Zuckerberg.

Pravo?

Možda ne.

Ne dio "kratkog dolara".

Što uopće radite sa svim tim novcem?

U međuvremenu, moj muž je dobio skraćeno radno vrijeme.

To je grubo.

Naša kći ima posebne potrebe.

Ja sam sustav podrške s punim radnim vremenom.

Ne mogu čak ni napraviti pauzu, nikada.

Ako se razbolim, ja...

Što će biti s njom kad ja odem?

Ja samo...

Samo...

Žao mi je.

Apsolutno je u redu.

Obično to ne radim.

U redu je. Ne brinite o tome.

Molim te, pusti sve van. To je ono zbog čega sam ovdje.

Zdravo?

Zdravo?

Bok tamo.

Zvučiš staro.

Oh, nisam tako mlad, valjda.

Ipak, zvučiš mlado.

Upravo sam napunio 19 godina.

Sretan rođendan. Hvala.

Mrzim rođendane.

Čekaj da dođeš u moje godine.

Da, to se neće dogoditi.

Zašto to govoriš?

Ja... To je...

Što god. Ja samo--

Nikada nisam imao dobar rođendan,

osim prije možda tri godine, pretpostavljam, kad sam pobjegla.

To je bio moj rođendanski poklon samome sebi.

Gdje živite sada?

U vrlo udobnom šatoru za dvije osobe.

Vidim.

Imate li službenika za slučajeve?

Ne, ne više.

Moj, uh, dečko se posvađao s njim.

On je neka vrsta seronje.

Koliko dugo ste vas dvoje zajedno?

Otkad sam otišao od kuće.

Jeste li se sreli na ulici?

Da, ja, uh...

Otišao sam iz rodnog grada s još jednim prijateljem,

ali su se uplašili nakon otprilike dvije noći.

Tako sam se na kraju spetljala s tim dečkima.

Uh, imali su gitare i travu i psa.

Voljela sam tog psa.

Umro je prije mjesec dana.

Oprosti.

Da.

Uh, ni Justinu ne ide baš najbolje.

Justin ti je dečko?

U nedostatku bolje riječi.

Što ne valja s njim?

ne znam ja...

Kao, nije COVID,

jer je to dobio i nije bilo tako loše.

Ali ja... mislim da možda ima hep ili tako nešto.

Je li išao liječniku?

Da, ne.

Ne. On, uh...

Postaje stvarno paranoičan u blizini liječnika.

Tako da neću ni pitati. On, kao, poludi.

Ima velikih problema s bijesom.

To nije dobro.

Da, rekao sam ti, on je-- On je jebeni seronja.

On misli da bih mu sada trebao zaraditi novac.

Što misliš?

Kao, on želi biti moj jebeni makro.

Kao, zajebi to sranje.

Gdje je Justin trenutno? Ne znam.

Vjerojatno je negdje vani sa svojim prijateljima.

Zvuči kao da možda ne bi trebala viđati ovog tipa.

Da, ne seri.

Tako?

Dakle, nije tako jednostavno.

Zašto ne?

Jednostavno nije.

Kao, misliš li da želim biti ovdje sam,

ili da jednostavno mogu doći na neki jebeni Tinder za beskućnike

i pronaći sebi boljeg tipa?

Kao, nije tako

Nemam ni ja svojih problema.

U redu, dat ću vam broj socijalne službe,

ali želim vam dati izravnu liniju ovog tipa.

On je najbolji.

Sranje! Što?

Mislim da se vratio.

Da, to je-- to je on. Dolazi ulicom.

Moram ići. Ako čuje da ti se obraćam...

Možete li prvo zapisati ovaj broj?

Jebi ga, izgleda jebeno iscrpljeno.

Evo broja.

Slušaj, nazvat ću te kasnije, u redu?

Hoćeš li biti dobro?

Jebeno me testiraj!

Bok, ovdje Beth.

Bet!

To je tvoje pravo ime?

Zapravo, nije nam dopušteno koristiti prava imena.

Da, to sam i mislio.

Onda me zovite Kratos.

Zovite me jebena Solid Snake.

To bi moglo biti malo nezgodno, zar ne?

Što god.

Zovite me kako god želite.

Možete me zvati Ellis. To je moje pravo ime.

Kako si večeras, Ellis?

Sjajno. Fantastičan.

Očito je to razlog zašto zovem, zar ne?

Pretpostavljam da ne.

Želiš razgovarati o tome?

Ne morate.

Upravo mi je jebeno dosta.

Završio sam s tim.

S čim?

Samo odbijanje.

Prezir.

Od koga? Pogađajte.

žene?

Misliš da sam nakaza, zar ne?

Ja ne.

ne bih. Upravo sam te upoznao.

Nosim se s tim sranjem cijeli život.

Razumijem. Ne. Ne, nemate.

Ne razumiješ.

Ne možete jer niste tako ožičeni.

Genetski programirani da trebate nešto što ne možete imati.

Kao da ne znam ni kako to objasniti.

Zajebano je.

Ne može vam ne trebati.

Priroda čini da vam to treba.

Društvo vam govori da ga morate imati.

I onda si uskraćen, odbačen.

Jedini izbor koji imate

je da li mrziti sebe ili mrziti njih.

Svi jebeni dečki,

tko god je učinio da se osjećaš kao govno,

sve cure koje su ti se rugale, izbjegavale te,

gledao kroz tebe kao da si ništa,

i bacili se na te idiote

koji je slučajno imao pravi izgled,

jebena jakna, jebeni auto,

jebena kosa.

Naravno, uvijek na kraju mrziš oboje,

sebe i njih.

Pa, možda mržnja nije način.

Možda-- Ti ne...

Ne misliš valjda da sam pokušao na drugi način?

Samantha jebeni Robinson. Krvario bih za nju.

Primio bih metak.

Natjerala me da gledam.

Poljubila je tog seronju ispred mene

znajući da gledam, znajući kako se osjećam.

Ipak sam se osvetio.

Našao sam ovaj porno.

Djevojka je imala potpuno isto tijelo kao ona.

Odglumio sam Samanthino lice na njemu...

i poslao sam ga svima.

Morala se preseliti u drugu školu.

Već me osuđuješ?

Samo naprijed.

Reci mi.

Ne sviđa mi se postupak koji ste opisali.

Da, pa, to nije ni najgora stvar koju sam učinio.

Snimio sam još jedan film.

Izvukao dva sata vrijedan snimak sa CCTV kamera

diljem svijeta.

Samo najgore sranje.

Bolesno k'o kurac.

Poprskana djeca.

Izrezao sam to zajedno uz Disneyjevu glazbu.

Postavio sam ga na 300 školskih web stranica.

Ljudi su poludjeli.

Oh covjece!

Ne očekujem da razumiješ.

Možda kad bi morao izdržati svo odbijanje koje imam,

dobili biste ga.

Kad biste bili muškarac

kome nije dozvoljeno da se osjeća kao muškarac,

prenizak si, premekan, prebucmast...

što god društvo smatra neadekvatnim o tebi...

...premalo kose na glavi,

previše bez novca da bi kupio lijepu odjeću.

Ali ne možete ni zamisliti, zar ne?

Kako ti uopće izgledaš?

Kako izgledam?

To sam pitao.

Samo prosjek.

To nije baš informativno.

Što, jesi li sramežljiv?

Nije me briga ako si bucmast.

Mislim...

Odvratna sam.

Kladim se da nisi.

Žao mi je, ne želim razgovarati o tome.

Mislio sam da je cijela poanta ove rečenice

bilo je razgovarati sa stvarnim ljudima.

Tako je.

Zato budi stvaran.

Možete li se uopće povezati s bilo čime što govorim?

Naravno.

Bio sam neprilagođen.

Nisam imala lijepu odjeću.

Vaša obitelj je bila slomljena?

Pa, ne bih rekao da sam bez novca, ali borim se.

Ipak ste imali svoju imovinu.

Mogli biste trgovati izgledom.

Bio si zgodan. Mogu reći po tvom glasu.

Vjerojatno još uvijek jesi.

Jesam li u pravu?

Nije mi ugodno govoriti o tome.

Zašto?

Jesam li te izbezumio s pornografijom?

ja...

Čak više i ne gledam porniće.

Previše je jebeno bolno.

Oh, ja ću-- ja ću ih uzeti.

Oprosti?

Ja sam samo umoran.

Prolazim kroz život ovako, i to je...

Ja sam evolucijski neuspjeh.

Ovo nevoljeno, neželjeno govno.

U redu, slušaj.

Ne možete tako razmišljati.

U redu?

Obećavam ti, kad-tad

ćeš se osjećati drugačije.

Mogu li te pitati čime se baviš?

Radim u IT-u.

Bio sam analitičar zajednice.

Znaš što je to?

Ne mislim tako.

Uglavnom, sjedite za računalom

i izbaciš sva bolesna sranja koja ljudi objavljuju.

Radio sam to oko godinu dana,

onda su me optužili da sam objavio bolesna sranja.

Pretpostavljam da nisu shvatili šalu.

Sada samo popravljam mrežna sranja.

U redu.

Pa, dakle... ti si pametan.

Što želiš reći?

Želim reći da je

to velika prednost.

Sad mislim da ljutnja radi protiv

tebe, ali ti to možeš promijeniti.

Povratak. Ponovi taj prvi dio.

Što misliš? Nakon "pametan si."

Što-- Što-- Što si ono rekao?

Rekao sam da je to jako dobro. Ne, ne, ne.

To nije ono što ste rekli.

Samo reci kao što si rekao prije.

ne razumijem

Hoćete li molim vas samo ponoviti

točno ono što si rekao?

Mislim da sam rekao da je to velika vrijednost.

U redu. Da, da.

To je bilo to.

U redu. Nastavi pričati.

Pa, mislim da si sada u

oblaku, ali taj će oblak proći.

U redu?

Imaš lijep glas. Hvala.

Možeš li nastaviti govoriti?

Što da ti još kažem?

Pa, što-- Što...

Što sada nosiš?

O oprosti. Ne igram tu igru.

Samo reci to još jednom.

Ne mislim tako.

U redu, samo... Onda samo diši.

Molim te samo dišite u slušalicu umjesto mene...

Laku noć.

Da, znaš što? Jebi se i ti...

Zdravo?

Pozdrav. Ja sam Beth.

Ja sam mentalno bolestan. Maknimo to s puta.

U redu? Ja sam mentalna.

Pa eto.

Prije sam mrzio tu riječ. Sada sam kao, "Jebi ga."

Kao, to je cool riječ, znaš?

"Duševni". To je kao, to je cool. To je kao cigarete.

Kad kažeš mentalno...

Granične i bipolarne psihotične epizode.

Uglavnom, na rubu sam, nekako kao...

ako ste sami na mračnom parkiralištu

i jednostavno imate osjećaj da ne biste trebali biti tamo.

Kao, da će se nešto loše dogoditi?

To je tako.

Vidim. Trenutno ga imam.

Kod kuće sam i imam osjećaj

kao da ne bih trebao biti ovdje.

Vjerojatno govorim prebrzo, zar ne?

To je druga stvar.

Riječi se samo otkotrljaju.

Uzimate li lijekove?

Znate li nešto o magnetronima?

Što?

Stvari u mikrovalnim pećnicama?

Upravo sam zagrijao tanjur i ostavio sam žlicu unutra,

a onda mikrovalna, sve je zaiskrilo.

I mislim da sam možda oštetio magnetron

jer imaju berilij unutra,

koji ako udahnete čak i sićušnu česticu,

kao, gotovi ste.

To je kao sranje za oružje.

Bojim se da ne znam mnogo o tome.

Ne koristim mikrovalnu pećnicu često.

Plin također može biti opasan, znate.

Sporo curi, nećete ni osjetiti miris.

To je istina.

Ne uzimam ništa.

Kako to?

Izgubio sam zdravstveno osiguranje.

Sada je s čarapama.

Žao mi je?

Znaš, kad izgubiš čarapu,

samo jednu čarapu.

Druga je još tu, ali jedna čarapa,

svakih šest pari ili otprilike to je kao

uvijek nestane, zar ne?

Nije važno gdje živite.

Nije važno gdje perete rublje.

Postoji mjesto na koje čarape rado idu.

Jednom mi se sviđao taj tip.

Bio je komičar.

Mislio sam da je smiješan, ali onda je jednog dana bombardirao

a onda jednostavno više nije izašao na pozornicu.

Prije koliko vremena--? Rekao je da je izgubio modro.

Postao je depresivan

i više se nije mogao nositi s mojim sranjem.

I to je bilo to. Tako je izgubio svoj mojo,

i izgubio sam ga.

Kladim se da trenutno nosi moje čarape.

Kladim se da se udebljao.

Izgubio sam 10 funti. Kladim se da ih je pronašao.

Kada ste izgubili osiguranje?

Prije šest mjeseci. Ne znam, možda sedam.

Pa zar ne idete liječniku?

O da. Siguran sam.

Kad god izađem,

vjerojatno negdje postoji doktor.

Mislio sam-- Šalim se!

Ne!

Bio sam neko vrijeme,

ali se iselio iz države.

Dakle, nema lijekova, nema doktora,

bez osiguranja.

Dobrodošli u Ameriku, zar ne?

Čujem te.

Nije mi se baš sviđao, da vam pravo kažem.

Mogu te spojiti s nekim...

Uh-uh. Nemoj čak, u redu?

Nisam jebeno raspoložen za to sranje.

Zadnje što mi treba je da me pošalju u neku usranu bolnicu

s usranim medicinskim sestrama koje te samo gledaju s visoka.

Znate, oni vam ne pomažu.

Sve što rade je ispunjavanje obrazaca i pričanje sranja iza tvojih leđa.

I onda vam to naplate.

Da, razumijem.

Pa, možda možemo...

Osjećam se čudno. Kako to?

Osjećam se kao da su mi se kosti pretvorile u zmije.

Što misliš?

Mislim, imam zmije umjesto kostiju.

U redu? Zbog njih se moje tijelo, kao, smiješno kreće.

Mislim da sam samo--

Uh, mislim da ću imati epizodu.

Kuc kuc.

Tko je tamo? Nemam pojma.

U redu.

Slušaj, ostat ću na telefonu.

U redu?

Bit ću ovdje s tobom,

ali mislim da bismo možda trebali nazvati--

Znaš, ne čujem glasove.

Svi se uvijek to pitaju, znaš?

Ne, ne želim!

Vidim ih.

Vidiš li ih?

Kao, tvoj glas.

Sada to vidim.

Plavo je. Ima malo zelene boje u sebi.

A mogu i namirisati.

Mogu te nanjušiti preko telefona.

Lijepo mirišeš, kao...

Mirišeš poput pahuljastog oblaka.

Mislim, sredio sam te, zar ne?

Da, sigurno jesi.

Ali ozbiljno, mogu.

Vjeruješ li mi?

ja...

Sad sam zbunjena.

Izvoli! shvaćate li

Dobiti što? Tako to funkcionira.

Ne znaš u što vjerovati,

osim što je sve u tvojoj glavi.

Kao da ne znaš kada možeš vjerovati sebi.

Ali za to imaju lijekove.

Ne snalazim se dobro s lijekovima, u redu?

U redu. Ne mogu moderirati.

Ili ih neću uzeti,

ili jednostavno uzmem cijelu bocu.

Dakle, ionako su svi sranje.

Mislim, ne rade.

Ako djeluju, čine vas letargičnim.

Ne želite više nikada imati seks.

Droge su laž.

Oni samo žele da si na drogama da ništa ne znaš.

Nije te briga ni za što.

Sva sranja koja se događaju na svijetu.

COVID-19, stršljeni ubojice, računalni virusi.

Špijuniraju vas i nikoga nije briga.

Tajni zatvori, dječja pornografija, klaunovi ubojice,

jebeni ISIS, dioksini,

Epstein, etničko čišćenje, curenje implantata,

ubojstva iz časti, pretjerano naplaćivanje, otrovni mulj, čovjek na ivici.

Nikoga nije briga!

Nikoga nije briga.

Vau.

Žao mi je.

Brian ponekad tako ode.

Brian?

To je ono što ja zovem svojim mozgom:

Briane.

Jer je kodirano.

Trenutno čak ni ne pričam.

Kao, nisam ja taj koji priča.

Kao, misli, one imaju svoj um.

Kao, govore ravno kroz mene.

Mogu ti čitati misli.

Mogu čitati sitna slova.

Ali misli koje izlaze iz mojih usta?

Ne poznajem ih dok ne izađu.

Hmm. To mora biti jako teško.

Da, pa, ne mogu igrati igru društva,

to je sigurno.

Mislim, kad god netko proba to sranje na meni,

Brian je kao, "Jebi se."

Pogledat ću konju u usta, u redu?

Od krtičnjaka ću napraviti planine,

i stavit ću sva svoja jaja u jednu košaru,

a ja ću bake učiti kako ih sisati.

Uhvatit ću nož koji pada,

Uzet ću taj nož u pucnjavu,

i odrezat ću si nos da u inat svom licu.

Što kažete na to?

I prijeći ću taj jebeni most

prije nego što dođem do toga jer se ja tako kotrljam, dušo.

Što?

Nisam ništa rekao.

Osjećam miris.

Oh, samo sam razmišljao.

Znaš da imaš dar, zar ne?

Poklon?

Mislim, ti si...

Ti si poput pjesnika, način na

koji tvoj um uspostavlja veze.

Ne znam, znam da možda samo umišljate

stvari, ali nije li to ono što poezija radi?

Gleda na stvari postrance ili drugačije?

ne znam

Ne želim to romantizirati. Ja samo, uh...

Samo mislim da si talentiran.

Volim rap.

Trebao bi napisati neke tekstove.

Kao... Kao pjesma?

Kao pjesma ili pjesma.

Što god izađe.

U redu. Idem sad.

Zdravo. Ovo je Beth.

Da, bok.

Ja sam Ray.

Drago mi je, Ray.

Kako si večeras?

Kako sam ja?

Pa, da vidimo.

Popio sam nekoliko pića prije nego što sam otišao na spavanje.

Onda sam imao jebenu noćnu moru.

Sada pijem još jedno piće.

Želiš razgovarati o tome?

Što? Piće ili noćna mora?

Ili. Oba.

Ne, pijem viski

a noćna mora je čizma.

čizma?

Da.

Kao kaubojska čizma?

Vojni.

Jeste li u vojsci?

Ne, marinci.

Bio sam.

Ne volim zvati veterinarske linije,

ako je to ono što namjeravaš predložiti.

To je u redu.

Oni samo slijede svoje scenarije

i učiniti da se osjećate kao da govorite

kako se ona zove?

Dama robot?

Siri?

Tako je.

Uvijek ste dobrodošli nazvati ovu liniju.

Zvučiš kao ovaj policajac kojeg poznajem.

Bila je žilava.

Jednom je čula da ju je frajer nazvao marincem

i stavio ga na dužnost u zahodu mjesec dana.

Ipak je bila cool sa mnom.

Gdje je to bilo?

Afganistan, Hindukuš.

Hmm, Hindukuš.

Hindukuš.

Dušo, sanjam tvoju...

Znate li kako zovu Afganistanac

tko posjeduje devu i kozu?

Što?

Biseksualan.

Znam. Znam. To je rasistički.

Što da kažem? Ratne zone nisu sigurne zone.

Tako...

što je s čizmom?

To je bio Irak.

Irak.

Tu sam zabrljao.

Imao sam oko tri mjeseca kad sam prvi put upucan.

Što se dogodilo?

Ne sjećam se toga.

Bio sam u ovoj kući. Netko me upucao.

Pala sam niz stepenice.

Završio je u bolnici, a onda se vratio kući.

Ipak, nisam se osjećao kao kod kuće.

Kako to?

Smiješno je.

Toliko ti nedostaje krevet...

i onda si u svom krevetu

i mrtva je tišina.

I ne možeš spavati ni od čega.

Pokušajte to objasniti gospođi.

Koliko ti nedostaje spavanje

u sobi punoj tipova i oružja.

Tako...

što je s čizmom?

Pa, nakon što sam se oporavio, premjestili su me.

Jedne smo se noći odvezli do ove farme.

Trebali smo uhititi dvojicu momaka.

Cijelo je mjesto bilo minirano.

Rodriguez je dignut u zrak.

Konačno, počinjemo s čišćenjem zgrada.

Prilično sam nervozan.

Kad vidim ovog tipa

kao da mi dođe niotkuda,

Upravo sam stisnuo okidač.

Radilo se o 40-godišnjakinji.

Imala je petero djece.

Odjednom je to bilo biti Jedi.

Žao mi je?

Naravno, mislim, znate, imate svoju zemlju.

Znaš, bla, bla.

I želite plaću.

Ali iskreno, samo sam želio naučiti stvari.

Tajne stvari.

Želio sam biti onaj tip u baru.

Tip sa cool tetovažama

i cool priče.

Pogodite što sam naučio?

Što je to?

Naučio sam kako tijela mirišu

nakon što su bili na suncu tri dana.

Mogu gledati nekoga na ulici,

Znam kako bi izgledali mrtvi.

Što radite s tim znanjem?

Ubio sam četiri tipa.

Jedan od njih ne mogu...

Ne mogu biti siguran.

Dakle, možda samo tri.

Siguran sam da su bili borci.

Ali tu je bila i ona.

Oni vas ne uče kako živjeti s tim.

Žao mi je.

Vratio sam se.

Imali su veliku zabavu dobrodošlice.

Ljudi me časte pivom, nazivaju me herojem.

Nitko je više nikada nije spomenuo.

Izvješće me oslobodilo. Nema više pitanja.

Sve je oprošteno osim...

Noću sjediš sam.

Želiš li mi reći nešto o čizmi?

Pravo.

U osnovi,

10 minuta nakon što sam je ubio,

Nagazio sam na IED.

Imao sam sreće, mislim-- mislim, u usporedbi s mnogima,

bomba mi je upravo skinula nogu, čizmu i sve.

Nitko ga nije mogao pronaći.

Isus.

Nisam očekivao da će to doći.

Da. Niti ja.

Uglavnom, u snu...

ona mi donosi moju čizmu.

Hm...

Mislim da mi treba Advil.

Hvala na Vašem vremenu.

Čekati.

Mogu li te pitati nešto?

Pucati.

Ako ti samo donosi tvoju

čizmu, zašto je to noćna mora?

Jer do tog trenutka imam obje noge.

Kad ona podigne čizmu,

tada shvatim da nema moje noge.

Znaš...

moderni ljudi misle da su snovi o stvarima koje su se dogodile.

Drevni ljudi su mislili

da su snovi o budućnosti.

Kao proročanstva ili savjeti.

Što to govoriš?

Pa, nisam analitičar,

ali... čizma?

Što s tim?

Kao da ste tamo zapeli.

U svom srcu, ti si još uvijek tu.

Oh, sranje.

Možda ti govori da možeš otići.

Misliš?

Ja znam.

Morat ću razmisliti o tome.

Dobro.

Možda bi trebao pokušati malo odspavati.

Da. Dobra ideja.

Laku noć onda.

Laku noć.

Izvoli.

Bok, ovdje Beth.

Zdravo? Ovo je Beth.

Kako si večeras?

Uzmite si vremena.

Kad god ste spremni.

U redu.

Znam da ovo može biti teško.

I svi se samo igraju.

Svi oni vide sve druge onakvima kakvi jesu.

Wannabes, pseudonime, jebeni...

stanovnici pukotina.

Ali svi oni sebi govore da su drugačiji.

Pa, ja sam... ja sam gotov.

Imao sam zadnje jebeno poniženje.

Žao mi je.

Oh! Pa uzmi ovo.

Pa sam otišao na audiciju za studentski film.

Tako je, na audiciji za studentski film.

I nisam shvatio.

Ne znam ni kako sam ovoliko izdržala.

Sve ih jako mrzim.

Kao morski psi i lažljivci

i naivčine koje padaju na njih,

snimanje selfija na crvenom tepihu.

Tako je jebeno očajno.

Tako je žedno.

Da se, kao, ušuljam iza pozornice u VIP sobu,

taj tajni tulum na kojem će se sve konačno dogoditi.

Gdje će ih neki poznati otkriti

i sve će se promijeniti.

I što više san blijedi,

što više očajnički žele održati iluziju,

izgledati dobro, ostati u formi, osvojiti pozivnicu,

da dobiješ jebene lajkove,

i cijeli grad je u tome!

Bok, ovdje Beth.

Angela?

Bet.

Gdje je Angela?

Ne poznajem Angelu.

Jeste li je tražili na centrali?

Govori, dušo. Ne čujem te.

Kad ste zvali, jeste li tražili Angelu?

Jesi li s Angelom?

Ne, nisam s Angelom.

Isus Krist.

Koji kurac mi gubiš vrijeme?

Lijepo.

Bok.

Zdravo.

Kako da te zovem?

O oprosti.

Možeš me zvati Beth.

Možeš me zvati Chris.

Drago mi je što smo se upoznali, Chris.

Vi ste policajci?

Ne.

Jer mnogi ljudi danas to rade.

Jesi li policajac?

Da. Šerif.

To je ono zbog čega zovem.

Imamo psihologe.

Samo ne želim da me vide u njihovoj blizini.

Pročulo se da ideš kod psihologa,

i odjednom svi misle da si muškarčina.

Hmm. Razumijem.

Želiš li razgovarati o tome?

Evo dogovora.

Prošle godine sam bio uključen u incident.

Nisam bio izravno uključen,

ali vidio sam cijelu stvar.

Ne mogu ulaziti u detalje.

Malo je reći da je bila recenzija.

Posljednja riječ je bila da je incident bio u politici.

Časnik je izdao naredbu,

osumnjičenik se nije pridržavao.

Policajac je pokušao uhititi osumnjičenog.

Osumnjičeni se opirao uhićenju.

Policajac je primijenio razumnu silu.

Osumnjičenik je nenamjerno ozlijeđen...

i stekao trajni invaliditet.

Stvar je u tome da ne mogu ulaziti u detalje,

ali, dobro, reci to ovako.

Kad se ove stvari dogode,

ne bi trebao razraditi priču

sa svojim drugim časnicima.

Ali, naravno, razgovaramo.

Razgovaramo među sobom.

Razgovaramo s pravnim savjetnikom, sindikalnim predstavnikom.

I tako završiš s određenim, uh...

prilagodbe priče.

Ali što ako ti kažem

je policajac upotrijebio riječ N?

Što ako vam kažem da to radi godinama?

Što ako ti kažem da je u jebenoj bandi?

Znate li o čemu govorim?

Mislim da da.

Sta ti znas?

Pa, šerifi imaju bande, regulatore,

krvnike, žeteoce, još hrpu.

Što god.

Mislim, ja nisam pahulja.

Istina je,

imamo posla s manijacima svaki jebeni dan.

A ponekad imate djelić sekunde da odlučite

treba li upotrijebiti silu.

Ako ga ne upotrijebite, negativac bi mogao.

Dakle, sranja se događaju.

Nema nikoga na svijetu

to će biti ispravna odluka

100 posto vremena.

Nema genija, nema svetaca,

a sigurno ni sudac ni odvjetnik.

Sranje će se dogoditi.

Razdoblje.

Ponekad se to stvarno nije moralo dogoditi.

Ponekad je jednostavno sjebano.

I kako se osjećaš zbog toga?

Nije sjajno.

Nije sjajno.

Prilično depresivno.

To je nemoguća situacija.

Kako to?

Mislim...

Mogu reći ono što moram reći

i uništiti život još jednom policajcu,

ili mogu držati jezik za zubima

i neka me izjeda.

U svakom slučaju, pomalo sam sjeban.

Da, ali jedan način se čini pravim, zar ne?

Bio bih cinkaroš.

Izdajica.

Moja bi obitelj mogla biti u opasnosti.

Nitko! Sebi.

Dođi u krevet.

U minuti.

Moram ići.

Mogu li--? Ne bih rekao.

Zdravo.

Ovo je Beth.

Zdravo?

Kako si?

Ja sam dobro. Hvala.

Kako si?

Zauzeta noć?

Uvijek jesu.

Je li to točno?

Poprilično.

Zapravo, prometnije je nego ikad.

Hmm. Još poziva?

Da.

Koliko dugo to radiš?

Nekoliko godina.

Što je s tobom, ako ti ne smeta što pitam?

Moj dogovor?

Da. Ovo bi trebala biti referentna vrijednost, zar ne?

Kako to zoveš? Vršnjačko mentorstvo?

Da.

Nešto poput A.A.

Pravo.

Dakle, trebali biste imati

proživljeno iskustvo.

Pravo.

To je ono što sam mislio.

Dakle, kakvo je iskustvo?

Oh, dobro...

Trebate više vremena?

Ne, to je samo...

Neobično je da me pitaju.

Osjećaj je pomalo poput razgovora za posao.

Možda i jest.

Što misliš?

Žao mi je ako vam je bilo neugodno.

Ne.

Prije sam predavao sociologiju.

Postavljamo puno pitanja.

Vidim.

Dobro...

Ne bih trebao ulaziti u osobne detalje.

To je protiv politike.

Reći ću ti ovo.

Odradio sam svoj dio...

opijanja i drogiranja.

I bio sam u zatvoru.

Imaš li?

Nažalost, da.

Ne zadugo, ali imam rap listu...

to bi vjerojatno prestrašilo

nekoliko susjeda da znaju za to.

Dakle, sada pokušavate podijeliti mudrost?

Pa ne znam da imam

puno mudrosti, ali tako nešto.

Je li teško?

Ne mislim teško, mislim...

Oh, znaš-- znaš na što mislim.

Da. Ponekad.

Što je najteže u vezi toga?

Kad pozivatelj prekine vezu.

Ne uvijek, ali ponekad samo...

želio nastaviti govoriti.

I ne možeš ih nazvati, pa se samo pitaš,

"Jesam li ih uznemirio? Jesam li ih iznevjerio?"

Da su već boljeli.

Da.

Dakle, već je bilo teško.

Da.

Rasplače li te?

Ponekad.

Ali činjenica je da samo slušam njihove priče.

Oni su ti koji ih žive.

Pa da plačem, osjećam se kao, ne znam,

malo samozadovoljstva.

Ne radi se o meni, ja sam...

Ovdje sam samo da slušam.

Radi li to?

Nadam se.

Ili se ubiju ili ne ubiju.

To nije jedini razlog zašto ljudi zovu.

Oh. Što drugo?

Anksioznost.

Dosada.

Ne mogu spavati.

Usamljenost, naravno.

Pravo.

Nevjerojatno je, zar ne,

kako smo strpali toliko ljudi u divovske gradove,

povezala sve s cijelom planetom,

i svi su usamljeniji nego ikada?

Što drugo?

Pa, ponekad je to samo da me obavijeste

kako su ako smo prije razgovarali.

A ponekad su to i šale.

Ili ih zovemo...

strokeri.

Uh-oh, je li to...

Znači li to ono što ja mislim da znači?

da

Ti si ozbiljan?

Ljudi zovu telefonsku liniju za samozadovoljavanje?

Bojim se da. Isuse!

To vas na neki način tjera da očajavate zbog ljudske rase.

Pa, ne zovem zbog toga.

Pa dobro.

Ne budi tako siguran.

Hoćeš li me pitati?

Zašto zovem?

ja...

obično ne.

Zašto ne?

Ima tendenciju da izađe sama.

mogu pitati...

"Kako mogu pomoći?"

Bio sam profesor.

Izbacili su me.

Što se dogodilo?

Rekli su da traumatiziram učenike.

Kako ih traumatizirati?

Rekavši im istinu.

Oko? O njihovim životima.

Nisam dobar lažljivac.

Neću im reći: "Bit ćeš dobro."

Kad je istina,

diploma im neće donijeti posao,

i još će biti u dugovima za 15 godina,

i većina njih si neće moći priuštiti kuću ili dijete.

A ništa od toga ionako nije važno jer je planeta sjebana.

Usput, nije da sam sve to rekao,

Samo sam im rekao da će imati problema,

probleme koji možda nisu rješivi,

što je samo činjenica.

Nije da želim da očajavaju.

I što se onda dogodilo?

Netko se žali.

Dean me zove unutra,

on mi kaže da to nije u redu s moje strane

da studentima namećem svoju politiku.

Moja politika. Vjeruješ li u to sranje?

Nikad mu se nisam sviđao.

Imao ga je za mene od prve minute.

Pa sam mu rekao da mi odjebe s leđa.

Ali nastavio je govoriti, a ja sam samo...

Samo sam pukla.

Udario sam ga u usta

i na kraju dobio otkaz.

Da. Da, bio je prilično loš trenutak.

Moj je razvod upravo bio finaliziran.

Dio razloga zašto sam bio na kraju užeta.

Pa evo me dva puta odbačena, nezaposlena i razvedena.

Nema djece, nema ušteđevine.

Bez prijatelja, stvarno.

Nemam potrebu da se ubijem.

Ja to samo objektivno gledam.

ja...

razumjeti kako se osjećaš.

Da, ali ne radi se o osjećajima.

Radi se o racionalnom pogledu.

Jeste li religiozna osoba?

Ne u konvencionalnom smislu.

Što to znači?

Dobro...

ne klanjam se.

Ne shvaćam religiju doslovno.

Ali pretpostavljam da prihvaćam tajnu.

Izvjesnost mi je dosadna.

To uključuje tu sigurnost da Bog ne postoji.

Prije sam vjerovao u Boga.

S godinama je samo počeo izgledati tako nesposobno.

Mislim, ili je nesposobno ili zlo, zar ne?

Dopuštajući toliko pogrešnosti.

Osim... Osim čega?

Pa, nije li svemir u kojem se mogu dogoditi

pogrešne stvari jedini mogući moralni svemir?

Mm, mogao bi to preokrenuti.

Nije li svemir u kojem su pogrešne stvari rutina

fundamentalno nemoralan?

Moralni izbor i dalje postoji.

Nitko ne bira patiti.

To je nasumično i besmisleno i jebeno neizbježno.

Ali nije li patnja samo druga strana sreće?

Nije li gubitak samo druga strana ljubavi?

Moglo bi se reći da je

gubitak točna mjera ljubavi.

Moglo bi se reći da patnja čini sreću mogućom.

Ili biste mogli reći da je to prijevara.

U svakom slučaju, kao što rekoh,

Gledam na to kao na praktično pitanje.

Ponekad, energija potrebna za život

jednostavno premašuje korist.

Istina je da nema racionalnog argumenta

protiv okončanja svog života.

Nisam siguran u vezi toga.

Dođi. Razmišljati.

Zašto se religiozni ljudi protive tome?

Oni to smatraju grijehom.

A ipak štuju šehide

jer su vjerovali da pravi život dolazi poslije.

Tako bi kršćani izazvali Rimljane da ih ubiju,

poput samoubojstva od strane policajca na masovnoj razini,

Tada su postali dominantna religija.

I svećenici su shvatili

bolje da počnu osuđivati samoubojstvo,

ili bi kršćanstvo postalo divovski kult smrti.

I očekivalo bi se da svi umru...

Religiozni ljudi-- ...užasno.

Žao mi je, što?

Religiozni ljudi nisu jedini

koji počine samoubojstvo.

Pa, sekularni argument je upravo zamijenio grijeh zločinom.

To je još uvijek zabluda

jer ako možete biti žrtva

i krivac u isto vrijeme,

pojam zločina nema smisla.

Jedini način da ti se oduzme život

može se smatrati kriminalnim ili čak neetičkim

je ako se pretpostavi da život koji oduzimaš

zapravo nije tvoje.

Pripada Bogu, kralju, društvu,

svojim roditeljima, svojoj djeci,

one za koje radite, za koje ste odgovorni.

Ali ako nisam svoj,

postoji li nešto poput mene?

Znate, zapravo, taj tok misli

samo završi potvrđivanjem samoubojstva

jer jedini način da povratiš svoj život kao svoj

je zapravo prekinuti.

Ne želim nužno ništa tražiti natrag.

Ja samo-- Samo sugeriram da nema racionalnog argumenta

protiv samoubojstva.

To nije argument za to.

Da, za to vam ne treba argument.

Samo spoznaja da ne želiš

raditi ovo više.

Ne znate ni kako to učiniti.

To se događalo dugo, iz dana u dan,

bez bubnjeva i truba.

Nesreća vas je samo zgrabila

poput sjene uvijek tako polako

sve dok svaki kutak tvog života nije bio u mraku

i cijeli tvoj životni stil osjećaš se kao...

Kao pantomima.

Ti igraš ulogu. Držite se scenarija.

Smiješ se kad ti se smiješe.

Ali na kraju, ne možete ne uhvatiti sebe.

Ovaj...

Ova osoba, ovaj lik, to je...

To nisi ti.

Nikad nisam bio.

Netko drugi je to napisao.

Upravo ste dobili ulogu

a da to nisam ni tražio,

a kostim ti se zalijepio za kožu.

Samo želiš strgati, kostim, masku.

Ali ispod, postoji još jedna maska

jer nesreća se uvijek stidi sama sebe.

Razumijem.

da li ti

Mislim da da.

Dakle, slažete se?

Nisam to rekao.

Pa, daj mi razlog.

Trebate li sada jedan?

Što misliš?

Žao mi je, dopustite da ovo pitam izravnije.

Jeste li planirali počiniti samoubojstvo?

Oh, čovječe, jesam li ikada.

Danas? Zašto ne?

Jeste li poduzeli neke korake? Stani.

Znam postupak. Dopustite da vam uštedim vrijeme.

Neću zvati nikog drugog,

posebno na mjestu koje će pratiti moj poziv

i poslati nekoga ovamo.

Pa zadržimo ovo samo hipotetski.

Možda i jesam.

Možda i nisam.

Ali ako jesam,

što bi mi rekao?

Pozivam vas da nazovete-- Pitam vas.

Koji bi mi razlog dao?

Tik, tak.

Pretpostavljam da bih samo rekao da...

Samo reci da sve nešto znači.

Oh, čovječe, sve nešto znači.

Ne, to je sama sebi kontradiktorna izjava

jer zapravo ništa ne znači.

Samo mislim sve do čega ti je stalo,

prijatelj, kućni ljubimac, da oni--

nemam ni jedno ni drugo.

Dobro onda...

politika, umjetnost.

Joga. Hrana.

Što god da je, nešto znači.

Vrijedi nešto.

Bilo da je inherentno vrijedan ili je

postao vrijedan vašim ulaganjem.

O vašoj aktivnoj brizi, o tome bi se moglo raspravljati.

Poanta je da ako ta stvar ima vrijednost, život ima.

Zemlja će planuti.

Gradovi će se pretvoriti u pepeo ili će ih odnijeti oceani.

Civilizacija će pasti u tamu.

To je kada, a ne ako.

Pa, očito ti je stalo do toga,

tako da je to jedna stvar.

Mm, da, oko jedne stvari ne mogu ništa.

Čitava ljudska rasa već je počinila samoubojstvo.

Otrov se probija kroz sustav.

Neki ljudi to jednostavno još ne znaju.

Može biti.

Možda je kada, a ne ako.

Ali nije li 2000 godina bolje od 100?

Da budem iskren, nisam siguran.

Želite li znati priču?

Da.

Bio je jedan čovjek.

Prijatelj prijatelja.

Hm, zvao se Tom.

Živio je sam.

Očito je razvio ritual.

Kad bi se osjećao potišteno, napravio bi si piće,

izvadi svoj revolver.

Zatim bi otpio svoje piće

i razmisli o svim razlozima koje je imao

da se ne ubije.

Iz svih razloga kojih se mogao sjetiti,

vadio bi metak dok se bubanj ne bi ispraznio,

onda idi u krevet i ujutro napuni pištolj.

I radio je to godinama...

dok mu ne ponestane razloga.

Ne postoji slobodna volja.

To je samo iluzija.

Svaki izbor je već napravljen.

Sve što mislimo, sve što osjećamo,

sve što radimo je pečeno u.

Ponašamo se točno onako kako nam je suđeno.

Znam da ovo zvuči, um, obeshrabrujuće.

Ali ironija je u tome što smo programirani da mrzimo tu ideju

da smo programirani,

da sačuvamo iluziju da gospodarimo svojom sudbinom,

da zaradimo svoje bogatstvo,

da možemo zaslužiti sreću.

Ništa ne gospodarimo.

Sreća je slučajna.

Sve su duše sretne, dobri ljudi su jadni.

Nema rime. Nema razloga.

Ne postoji Božji plan.

I nema jebenog bijega

osim... znaš.

Pobjeći.

Mogu li pitati kako se zovete?

Da.

Dobro?

Laura.

Drago mi je, Laura.

Da, i tebi.

Pitao si kakav je moj dogovor.

Učinio sam.

Moj odgovor je bio izbjegavajući.

Kako to?

To je čudno.

Čuvanje tajne je teret.

Jednako je loše biti prisiljen govoriti o tome.

Stoga smatram da je jedina sloboda koju mogu uživati

po tom pitanju ponekad dobrovoljno davanje informacija

a ponekad ga i uskratiti.

Neizvjesnost raste.

Moj polubrat je počinio samoubojstvo prije pet godina.

Imao je 25 godina.

Nisam ga nazvao te noći.

Pokušao me nekoliko puta, ali ja sam samo isključio telefon.

Je li često zvao?

Bilo je razdoblja kada bi zvao svaki dan.

Bilo je dosta teško.

Imali smo težak odnos.

I bio je kronično depresivan.

Odrastali smo u lošem obiteljskom okruženju.

Stvar je u tome

što je moj očuh...

On, uh...

Razumijem.

Oh, to je kompliciranije od toga.

Vidite, moj polubrat je izgledao baš poput njega.

Čak je i zvučao poput njega.

Pa kad je odrastao,

bavljenje njime sve je vratilo,

a nemati posla s njim bilo je olakšanje.

Dakle, sada razgovarate s drugim ljudima

jer nisi odgovorio na taj poziv.

To je dio toga.

idi dalje

Dobro...

I sama sam se borila s depresijom.

Ako vlastiti...

roditelj...

Uh, u svakom slučaju, drogirao sam se

i sjebane veze i...

Zatim krivnja.

Ono što pokušavam reći je da sam bio tamo.

Ponestalo mi je razloga.

Nisam imao plan.

Samo sam htio dopustiti da se to dogodi.

Ne znam, valjda sam mislio da ću se predozirati,

ili utopiti, ili da će me pregaziti kamion.

Jednostavno me nije bilo briga.

A onda jednog dana,

Naletio sam na ovog starca.

Šetao je psa.

Prošao je pored mene i čuo sam psa

kako laje i shvatio sam da je čovjek pao.

Pa sam mu pomogla da ustane i otpratila ga kući.

Pozvao me unutra i ponudio mi da mi skuha šalicu čaja,

a ja sam rekla: "Ne, hvala", ali on je inzistirao.

Zvao se Jakov.

Sada je mrtav.

Živio je u ovoj maloj kući, a kuća je bila zagušljiva.

Mislim, tipična staračka kuća, ali bilo je izvanredno.

Knjige i slike i čudni predmeti iz cijelog svijeta.

Imao je ovog uokvirenog carskog škorpiona iz Afrike,

ručno puhano staklo iz Venecije,

drevni šah iz Rusije.

Čovjek je bio posvuda,

prvo u mornarici,

zatim s trgovačkom mornaricom.

U svakom slučaju, počeo mi je pričati sve te nevjerojatne

priče, a sljedeći dan sam se vratio da čujem još priča.

I nakon nekog vremena,

Shvatio sam da imam razloga.

I onda...

Samo sam pronalazio još.

"Beth", rekao si.

Da?

Da.

Skraćeno od Elizabeth, pretpostavljam.

Naravno.

Ne zvučiš sigurno.

To zapravo nije moje pravo ime.

Zašto koristite lažno ime?

To je uglavnom stvar privatnosti, ali

također bismo trebali držati posao odvojenim.

Ako ovo radim pod drugim

imenom, trebalo bi pomoći.

je li

Ne baš.

Dakle, što vas tjera da se vraćate?

Pretpostavljam...

kad sam u smjeni, fokusiran sam.

Ne obavljam više zadataka istovremeno.

Ne prolazim kroz svoju listu obaveza.

Ja sam 100 posto usredotočen

na osobu s kojom razgovaram.

I...

ne znam

Stalo mi je.

Vidim to.

Znaš nešto?

Što je to?

Imam osjećaj da bi ti bio jako dobar u ovome.

To bi mogla biti najsmješnija stvar koju sam ikada čuo.

Mislim to. Ozbiljan si?

Mislite da bih ja trebao biti domaćin Kluba usamljenih srca?

Pa, ja to ne zovem tako, ali da.

To je prilično zanimljiv klub.

Svakakvih ljudi.

Samoća je velika drolja.

Da.

Mislim da ću to ukrasti.

Budi moj gost.

Usput, to je Maggie.

Nekako mi se svidjela "Beth."

Znam. I ja također, zar ne?

Pa, ovo je bio zanimljiv razgovor.

Laku noć, Maggie.

Čekati.

Ne, ne večeras.

Sranje, vjerojatno bih to sad zabrljao.

Ništa jadnije od neuspjelog pokušaja samoubojstva.

A onda si moraš reći,

"Nemoj odustati, pokušaj ponovno."

Šalim se.

Da.

U redu. Dobro.

Dobro.

Pa, nazovi ponovo ako...

Pa, bilo kada, stvarno.

Za bilo što.

Traži Beth.

Mogla bih to učiniti.

Laku noć, Beth.

Laku noć.

Bet?

Da?

To je Sharon od ranije.

Da. Bok, Sharon.

Napisao sam jednu.

Pjesma, ili pjesma, ili što već.

Pravo.

Nije gotovo, ali...

Samo sam htio doći do tebe prije nego ti završi smjena.

Da li je to u redu?

Naravno.

Ti spreman?

Evo ga.

Iluzija, zabluda.

Iluzija, zabluda, zabuna

Izvucite svoj jebeni zaključak

Oni vas hrane zavjerama Oni plijene vaše bijede

Oni ponovno pišu povijest Učiniti svoje zločine misterijama

Čuvari tajni Kršitelji obećanja

Lažni vjernici Tihi uzimači

Vašu borbu nazivaju izdajom. Svoje živote nazivaju razumom

Sve je to zatvor uma. Ne možeš vjerovati vlastitim očima

Ne mogu razlikovati istinu od laži Chemtrails na nebu

Krizni akteri na licu mjesta Njihovi osmijesi, još laži

Njihovi noževi pod maskom

Još jedan dan umire Još jedna noć plače

Sve što imaš je tvoj bijes Sve što imaš je ova pjesma

Sve što imaš je kavez Jer sve što imaš je bomba

Sve što jesi je sam jer tvoja glava nije u redu

Ali tvoje srce je još uvijek jako I svjetlo je još upaljeno

Nitko nema jako dugo. Zato nastavite pisati ovu pjesmu.

Dakle, to je ono što sam stigao. ne znam

Da, ne znam. Možda je gotovo.

to je...

Odlično je.

Misliš?

Stvarno želim.

Hvala vam.

Hvala vam.

U redu, sad ću te pustiti.

Ne, mogu ostati. Nije problem.

Ne ne ne ne. Imaš-- Imaš boljih stvari za raditi.

Ugodan dan.

I ti također.

Ja znam ja znam.

Hej, dobro jutro.

Nisam te probudio, zar ne?

Da znam.

Znam da se rano budiš. Zato ja...

Ništa.

Samo sam se pitao želite li doručkovati,

možda na onom mjestu koje ste spomenuli?

Kako se ono zvalo?

Oh. Ne ne ne. Nema problema.

Bilo je to samo slučajno.

Razumijem.

Bez brige.

Da apsolutno.

Neki drugi put.

I ti također.

Doviđenja.

U redu.