Original subtitles

Posvećeno djeci Velikog Domovinskog rata

Ova priča počinje u kasnu jesen 1943. godine.

Tada sam imao oko 8 godina.

Ja i moja obitelj smo bili posljednji stanovnici napuštenog sela

na periferiji opkoljenog Lenjingrada.

Tih nekoliko prvih dana se gotovo više i ne sjećam.

Sjećam se samo surove zime, i majke koja se odjednom sasvim promijenila.

I neobično tihe, bele kao snijeg sestre, i nepodnošljive konstantne gladi.

Glad je bila toliko jaka da nisam imao snage ni da se plašim.

AFRIKA

Sanjka!

Sanjka, probudi se!

Probudi se, sine.

Mama!

Zašto si već ustao. sine? Spavaj još malo.

Ne mogu. Boli me stomak.

Odmah ću ti zgrijati vodu.

1943. Lenjngradska oblast

Hvala ti, sine.

Sinoć su se čule eksplozije.

Sasvim blizu.

To znači da tamo nećemo ići.

Nećemo ići tamo.

Jegorka!

Pročitaj nešto, sine.

Vratićemo se prije mraka.

A u A-fri-ci...

A u A-fri-ci...

Jegore, otvori vrata!

Jegore!

Zašto stojiš? Donesi samogon i neko svjetlo.

Mama...

Hajde!

Onesvijestila si se čim smo izašli napolje.

Sjedi, sjedi, sjedi...

Otići ćemo Jegorka i ja.

Nećete uspeti. On je još suviše mali.

Uspećemo.

Spremaj se.

Tamo je minsko polje. Vidiš?

Zaobići ćemo ga.

Danas nismo našli skoro ništa.

Moraćemo u šumu.

Uzmi sve. - Dobro.

Sanjka!

Pobegao je od svog gazde.

Izgleda da je još uvijek živ.

Pas...

Daj mi džak.

Ustaj!

Ustaj! Ne mogu te nositi do kuće.

Ne mogu.

Dobro... Odmorićemo se u šupi.

Nije daleko odavde.

Odmah se vraćam.

Mama, mama...

Da, kćeri...

Dobro si?

Kako si vruća. Sanjka!

Sanjka! Jegore!

Gdje su? Još se nisu vratili?

Mama, gdje ćeš?

Ovdje sam, kćeri. Ovdje s tobom.

Jegore... Jegore...

Jegore... Jegore. Jegore!

Možeš li da govoriš?

Da.

A možeš li da mrdaš prstima?

Ne.

Odmah ću te ugrejati.

Sanjka! - Što je bilo?

Mogu li ga vidjeti? - Koga?

Psa.

Nije to pas. To je hrana.

Kako to... Još je živ.

To znači da će meso biti svježe.

Sutra ćemo skuhati supu. Pravu supu s mesom.

Nahranićemo sestru... Mamu...

Hajde, lezi da spavaš.

A u Africi... A u Africi...

Tužni nilski konj.

Sjedi i plače u Africi, tužni nilski konj.

Sanjka! Sanj! Sanjka, probudi se.

Hej, psu, mogu li te pomaziti?

Dobar si ti.

Sasvim si živ.

Kako si samo velik. Hajde da spavamo.

Dobro jutro, psu.

Što to imaš?

Ti si vojni pas!

Znaš što?

Moraš da odeš odavde.

Kada se Sanjka probudi, gotov si.

Ja ću ti pomoći.

Idemo, psu!

Za mnom!

Mogu li da pogledam?

I tata je jednom imao ovakvu povredu.

Lezi! Brzo se vraćam.

Pas je nestao!

Predao je svoju dušu bogu? Kako je mogao nestati?

Sanjka, ne znam.

Noću je počeo da reži, pocepao je džak i pobegao.

A zašto me nisi probudio?

Budio sam te, ali nisam mogao da te probudim.

Dobro.

Nije mogao pobeći daleko.

Pronaći ću ga.

Odmorili smo se u šupi. Pojedite nešto.

U torbi imaš koru kruha.

Repa... Skupili smo i malo bobica. Pogledaj! Evo!

Daću Maši. Tako je mršava.

Gdje ćeš, sine? Treba da jedemo.

Jedite vi. Brzo ću da se vratim.

A gdje ćeš ti? - Idem po granje za potpalu, mama.

Psu! Gdje si?

Tu si.

Dobri moj...

Psu, dođi ovamo! Lezi!

Tako... Sada će ti biti toplo.

Polako, plako... oprosti. Mora tako. oprosti.

Uzmi!

Jegore!

Jegorka!

Mama, zašto vićeš?

Išao sam po granje.

Zašto te nema toliko dugo. Ulazi u kuću.

Što je ovo?

Ivanovi su odavno umrli.

Mama, idemo. Prehladićeš se.

U Africi, u Africi Pod palmom sjedi

I na more iz Afrike Neprestano gleda...

Juče iz kuće Ivanovih...

Izgleda da je neko tamo. - Mama! Mama!

Maška je izgleda opet dobila temperaturu.

Sanjka, donesi mi onu flašu da je istrljam.

Mama, ja ću donijeti. - Sjedi tamo.

Čitaj nešto.

Gdje je flaša?

Tamo je nema. - Tamo je.

Ti si je uzeo. Priznaj!

Tu je. Pronašla sam je.

Pala je iza police.

Pa, da... Bila je iza police.

Psu, dođi ovamo!

Dobar pas. Bravo, dobar pas.

Moj pas... Moj pas...

Hajde!

Hajde!

A sada idemo da se malo ugrijemo.

Mama spava. Sanjka je u šumi...

Još uvijek te traži. Imamo vremena da zapalimo peć.

Što je ovo?

Evo... Rana ti je skoro zarasla.

Što ti je, psu?

Hej, Jegore!

Dođavola!

Tako dakle! Izlazi, seronjo!

Hajde, izvedi ga!

Sanjka... - Zaveži!

Tuzik... Šarik...

Barbos!

Slušaj... Kako se zove?

Ne, psu! Ne diraj ga!

Psu, dođi ovamo!

Psu, ovamo!

Jesi li ti poludeo?

Tamo ti sestra i mama umiru. Razumiješ?

Što to radiš? - To je vojni pas.

Njega se ne smije jesti. Sa herojima se tako ne postupa.

Kako to ne razumiješ?

Ne žuri, ne žuri...

što je bilo?

Ništa, mama.

Ne znam što ćemo danas jesti.

Nešto ćemo već smisliti.

Jegorka...

što je bilo?

Želiš li da ti povjerim jednu tajnu?

Samo obećaj da nećeš nikome ništa reći.

Imao sam pravog psa. Ogromnog, vojnog...

Moj dresirani pas.

A kako se zvao?

Ne znam, Mašo.

Znam samo da je bio jako dobar.

I jako smiješno je režao. Afrrrrr!

A možda se zvao "Afrika"?

Kakva "Afrika"?

Kao u "Limpopu". (Limpopo - rijeka u Africi)

To je bio sovjetski pas.

Hajde na spavanje, Maška.

Mama, mama, probudi se!

Donio nam ga je pred kuću.

Kako si ga nazvao, Jegorka?

Našeg hranioca.

Nisam stigao da mu dam ime.

Vojni pas 1419.

Vojni pas? To je ženka, Jegore.

Sanjka!

Afrika?

Znači, ona je stvarno Afrika.

Trčkara oko ograde.

Trči! Tvoja Afrika te čeka.

Nije dobro.

Što tu nije dobro, sine?

Svuda trčkara. Opet će je neko upucati.

Trebalo bi joj napraviti nekakvu kućicu.

Brzo ću se vratiti.

Smiri se. Neću dirati tvoju Afriku.

Dođi da mi pomogneš da joj uredimo mjesto gdje će živjeti.

A u Africi... A u Africi...

Na crnom Limpopu...

sjedi i plače u Africi...

Tužni nilski konj.

Afrika nije provela ni jedan dan na mjestu koje smo joj spremili.

Skoro da se i nismo razdvajali od nje, osim kada je išla u lov.

Sama je odlučivala kada će da ode, i kada će da se vrati.

A mi smo joj potpuno vjerovali.

Negdje daleko iza šume, na nebu su se vodile borbe,

a mi smo se prvi put nakon tri i po godine osjećali bezbijedno i zaštićeno.

Naša kuća je bila zaštićena.

Možda i zato jer smo krajem januara saznali da je blokada probijena

pa nam je sve to izgledalo nekako normalno.

Afrika je donela našoj obitelji oslobođenje i prije ovog sretnog događaja.

Jegore!

Jegore! Maša!

Brzo, u kuću!

Gazdarice, imaš li nešto da nam ponudiš da se okrepimo?

Zaglavili smo se u ovom dubokom snijegu.

Uđite!

Prekinite! - Što je bilo?

Ugasi motor!

Vidi ti ovo...

Komandir minerskog voda, kapetan Jevstrafiev.

Zdravo!

Čestitam vam probijanje blokade.

Hvala vam.

Ne brinite, Vera Vasiljevna. Nećemo vam dugo smetati.

Borci će se malo ugrijati, pa ćemo nastaviti dalje gurati kamion.

Kako ste dospeli ovdje?

Naša Valerijanovka je napuštena već dvije godine.

Naređeno nam je da se vratimo u Crveno selo.

Zato smo krenuli ovim putem.

Ali put je zavejan pa smo se zaglavili.

Ova vaša mjesta su nam dobro poznata.

I ranije smo bili ovdje.

Ovdje smo izgubili neke verne prijatelje.

Druže kapetane, dozvolite mi da im objasnim.

Vodili smo bitku nedaleko odavde. Iza livade, u šumi.

Drug kapetan je tom prilikom teško ranjen. Jedva smo ga izvukli odatle.

A njegov veran pas i drug, Irma, ga je spasio i tom prilikom poginuo.

Bila je pametna. Nanjušila bi minu na kilometar.

Ovakve zečeve nam je donosila iz šume.

Pomozi mi, sine.

Kada je uginula? - Prije mjesec i po dana.

Jednom prilikom smo se noću probijali kroz polje.

A kada smo se vraćali nazad, naleteli smo na njemačke izviđače u šumi.

Poslužite se. - Što je ovo, domaćice?

Zec.

Zec...

Hvala, domaćice. - Ko bi rekao... -Hvala.

Ne dirajte to! Aleksejev...

A ko je ovdje tako sposoban?

Tako nekako se dogodilo...

Kada nastupi glad...

Nama je zimi jako teško... A moji momci...

Iz šume su donosili te šišarke, te žireve...

Jednom su otišli u šumu...

što ti je, sine?

A zeca sam ulovio ja.

U šumi.

Jednostavno sam imao sreće.

Idem da donesem drva.

Da, da... Bravo.

Ostavi me... - Smiri se, budalo.

Znaš li ti ko je ona?

Pravi gospodar Afrike.

Neću je nikome dati! Neću je dati! - Smiri se!

Nećemo je dati nikome. Oni će do tada već otići.

Kasno je otišla u lov, kasno će se i vratiti.

Idemo da nas ne traže.

Idemo. idemo...

Pa, jeste li se malo ugrijali?

Popijte, pa da krenemo. Moramo se vratiti prije svitanja.

Mogu li?

Ostavi hranu djeci.

Ali, zašto... Niste se najeli.

Da te isprobam.

Zajedno smo prošli mnogo toga

Iza nas su ostala mnoga leta

Naše rane su postale naša svakodnevnica

I posljednji svaki nam bio je boj

Nije nas preživjelo mnogo

Krv nam se pomiješal sa vodom sa izvora

Razišli su nam se putevi

Važno je da si ti prijatelju moj ostao živ

Razišli su nam se putevi

Važno je da si ti prijatelju moj ostao živ

Geleri pomiješani s mecima

Smrtna svjetlost letela nam je u lice

Sati i minuti su se vukli

Skraćujuću život borcima

Jednom ćemo se vratiti kući

Rat će ostaviti strašne posljedice na nas

Prekaljeni od straha i žeđi

Dvije mogućnosti, a put je samo jedan

Prekaljeni od straha i žeđi

Dvije mogućnosti, a put je samo jedan

Irma! -Irma... -Irma, djevojko... gdje si bila do sad? -Irma!

Irma... Živa je.

Jegore!

Sine.

Ona nije naša. Čuješ li me?

Moramo je vratiti njenom vlasniku.

Što hoćeš? Što da radim?

Hvala ti, psu.

Hvala vam, Vera Vasiljevna.

Doviđenja.

I tebi, heroju, hvala za Irmu.

Od cijelog izdvojenog minerskog bataljona sa psima tragačima.

Irma, idemo! Idemo!

Ostajte mi zdravo!

Moj dobri psu... Afrika...

Mili moj psu...

Brini se o njoj.

Vratiću se da provjerim.

Sedi! Od sada je on tvoj gazda.

Pali kamion.

AfrikA Heroji nisu hrana

SVRŠETAK