Original subtitles

www.titlovi.com

U suradnji s

Uz financijsku podršku iz Češkog državnog filmskog fonda

Generalni partner

Tvoja majka je bila divna žena.

Djede, pogledaj, to je Prag.

To se događa kod kuće.

Priča autora

Skripta

Nekad davno ili ne Padala je kiša kao da su se bogovi borili.

LJEPOTA U NEVOLJI

Teško je brinuti se zbog izgubljene nevinosti,

Teži je pritisak za otplatu duga, Plaćeno time što voliš koga moraš.

- Pogledam unatrag... - Večera je spremna:

...kroz rupu u ogradi Kvaka na vratima je zahrđala i spora,

Vremenska privlačnost i masa drži te odavde,

I tek sada te puštam da odeš.

Milano, Mogu li dobiti malo više basa?

- Hvala. - Dakle, sve je dogovoreno?

Popio sam puno više nego što sam trebao, Nisam pio ni za čije zdravlje,

Naravno da sam znao da to ne pomaže, Ali ponos uvijek prethodi padu.

Naravno da sam uvijek razumio/la Taj mir u meni imao je svoje mjesto,

Mir za koji bih Putujte oceanima, plovite izvan svemira.

Izvršni producent

Proizvedeno od strane

Arhitekta

Koproducirano od strane

Kostimografkinja

Zvuk

Uredio/la

Prije nego što pobjegnem od ove smrtne nevolje Naučit ću na teži način da neprijatelj,

Bilo slučajno ili ne,

Fotografija

Može te naučiti svemu što trebaš znati.

Producenti

Režija

Hej, dolaziš li jesti ili ne?

- Trebao bi biti sretan što radim. - Ali što je s djecom?

- Tvoj bolesni sin... - I on je tvoj sin.

Tvoj sin diše plijesan već godinu dana i baš te briga:

Bolje ti je da prestaneš krasti aute ili vodim djecu kod mame.

Kod tvoje mame? Samo naprijed:

U redu. Trebam bankovnu karticu. i papiri za neki auto. Sad.

Dva tjedna i vratit ćeš se puzeći.

Jesti.

Isus:

- Jesi li sada sretan/sretna? - Gurni to:

Kuba... Dovraga: Jebem ti: Vidiš što si napravio/učinila?

Požuri...

Sjedni. Gdje je?

Kuba, gdje je?

Zaključao/la si je?

Što sam drugo mogao učiniti? Prošli put je svima smetala.

- Tvoja mama me nije gnjavila. Hej, je li te ona gnjavila? - Ne.

- Čovječe, ovo nije u redu. - Pa što predlažeš?

Želiš slušati to sranje o sedam smrtnih grijeha?

- Daj, čovječe, ona mi je bila učiteljica. - Tvoja mama je ovdje gore:

- Dugujem joj. Uvijek me je prestizala. - Ne izlazi, točka.

Dođi i pomozi.

Hej, sinko, želiš pivo?

- A što ćeš ti pojesti? - Coca-Cola.

Ku-ku-ku?

- Jesu li te već koji dečki opipali? - Što?

- Sranje: - Koliko?

- 3.320. Odmah ispod rekorda. - Daj da vidim. - Nema šanse:

- Predajte ga: - Nema šanse:

- Pa, gdje su oni? - Možda kakaju.

Nisam li te zamolio da ga ne dovodiš?

- On je moj muž. Htio je vidjeti djecu. - Gluposti:

- Trebala sam mu reći da ne dolazi? - Uvijek se miješa u sve.

Što je tako misteriozno da to moraš skrivati ​​od Rioee?

Ništa, mama. Ništa.

Reci mi sada ako ne želiš da on zna.

Jesi li ozbiljna? upitala sam majku. da mi posveti malo svog vremena

jer sam joj trebao reći nešto zaista važno.

Sad smo u ovom smrdljivom WC-u kao par perverznjaka.

Ti si taj koji ima tajne:

- Nisam li ti rekao da čekaš? - Ali stvarno moram ići,

- I ujak Rioea naručuje pivo. - Molim vas, nemojte sjediti na sjedalu.

...osjećaš da te Marcela treba.

Zove te da je primiš natrag,

da je spasim. Ona je dio tebe.

Vi ste jedno tijelo i jedna duša.

Ne možeš protiv toga.

To je Njegova volja. To je Gospodnja volja.

Vrati se u svoju rupu dok izbrojim do tri.

Tri.

Što radiš gore? Opet se osjećaš loše?

- Čekao/la sam te. - Uzmi ovo:

Marcelina svekrva sjedi vani u svom autu.

- Znam. - Što ona želi? Zašto se ona ne javi?

Ne znam.

Kuba... Ovdje je.

Dobro...

Zdena, što se događa?

Sve ću objasniti, ali ne ovdje.

- Gdje ću spavati? - Namjestila sam kauč u kuhinji.

Kuhinja? A gdje si ti? Ideš spavati? U kadu?

- Ovdje unutra. - Ovdje unutra, ha?

Kuba, saberi se.

Bit će ovdje neko vrijeme. Imate li nešto protiv?

Nemoj ni pitati.

- Ali želim znati tvoje mišljenje. - Je li važno? Ti si joj majka.

I ako shvatiš To je dobro rješenje, prihvaćam ga.

Dječak ima astmu; on tamo ne može disati.

Gore je nego što su očekivali.

Nisam imao izbora.

I prihvaćam to.

Znao sam da hoćeš. Poljubi me.

Pravi.

Zdena, ti si glupa krava koji dopušta da te svi zafrkavaju.

- Znaš li to? - Želiš li malo piva? Bih.

Stavlja tu staru torbu u auto treba li i tebi utočište?

Ne, ona želi da dođem kući.

Ah, jako lijepu večer vama. Ili je jutro?

Što kažete na međuobrok? Imamo sve.

Pomozite sebi:

čips od krumpira,

gljive...

Što kažete na nešto ohlađeno? Piće? Imamo sve.

Što kažeš na malo pospavanja? Samo naprijed. Tu smo da vam poslužimo.

Ili šećer: Šećer za djecu; izvolite:

Koliko dugo se možemo radovati svojoj tvrtki?

Nemam pojma.

- Idi u kadu. - Gubi se. Ja sam bio ovdje prvi:

Miran:

Bok:

Zaustavi to:

Idemo:

Zdravo.

- Patoeka. Drago mi je. - Beneš.

Konačno te susrećem uživo.

Dakle, nisi bio ovdje od kada davno?

Jesam, ali ne iznutra.

...Žao mi je ali stvarno nije važno.

Sud je presudio da vi moraju se iseliti do 18.

A koji je danas datum?

Gospođa Havlikov, Ne možeš zaustaviti pravog vlasnika

od radnje što želi sa svojom imovinom.

Ali moja majka...

- Samo se nadam da znaš da nisam izmišljaš to. - Vjerujemo ti.

Ali gospodin Beneš je vratio kuću restituciju i on ga želi prodati.

- Sprječavaš ga i to je protivno zakonu. - Što mogu učiniti?

Žao mi je.

Gospodin Beneš...

Bolje bi ti bilo da se pripremiš. Ovo je emocionalna ucjena

i ne bi to trebao dopustiti.

Žao mi je... Nisam znao/la za tvoju situaciju.

Ne žuri mi se toliko s prodajom.

Rijetko sam u Pragu i mogu ostati u hotelu.

Neka vas Gospodin blagoslovi, gospodine Beneš.

Gornji kat je očišćen i možete se odmah useliti.

Mogu čak i kuhati za tebe.

Ne možete ostati u skupom hotel kada posjedujete kuću...

To jest, dok ga ne prodaš.

- To je tvoje. - Znam.

Hoćemo li pozdraviti moju majku?

- Jesi li žedan/žedna? - Ne. - Ne? - Zapravo, da.

Izvolite...

- Što je ovo? - Za Volvo...

Kako si ga dobio/la?

Ja sam... Idiote, taj auto ima satelitski sigurnosni sustav:

Oprosti, Jarda...

Nije htio: Nije njegova krivnja:

Prisilili su ga:

Molim vas, u ime Boga:

Pusti me: Gle, poplava je uništila sve:

Pusti mog sina:

Rioea je ponudila zauzimanje Kube na autodrom u subotu.

Je li tako, Rioea? Ili u tehnološki muzej?

- Što? - Što?

Ponudio si se da uzmeš Kubu da vidim te motore.

Naravno, ako želi ići.

Kuba, želiš li ići? na utrke s Rioeom?

Naravno.

Dobro. Ako ne bude kiše... Tada možeš odlučiti.

U redu, idem.

- Dođi ovamo, Zdena. - Prekini, ti:

Bit ću usamljen na kauču...

Noćas ću spavati s erekcijom:

Rioea, djeca su ovdje:

- Zbogom. - Vidimo se.

Ni svinja ne uzima zadnji.

- Je li što u redu? - Dobro pitanje.

Nastavi raditi.

Reći ću to ovako:

Imali ste problema sa smještajem i pružili smo privremeno utočište.

Vi ste naši gosti i tako se prema vama i odnosimo.

Domaćini imaju određene odgovornosti i mi ih ispunjavamo:

Dijelimo hranu, dom,

kreveti i sadržaji.

Nije li tako?

Ali i gosti imaju određene odgovornosti.

Moraju poštivati ​​određena pravila. Razjasnimo što su to.

Da, koja pravila o čemu pričaš?

Ne diži glas, u redu? Govorim smireno.

Pravilo broj jedan:

Ako sam gladan, pitam svog domaćina ako mogu pojesti određenu namirnicu.

- Inače, to je u osnovi krađa. - Kažeš da smo nešto ukrali?

Djeco, vaša mama je očito zaboravila da ti kažem da sam dijabetičar,

pa ću objasniti koncept tebi osobno.

Bolestan sam.

Prilično teško bolestan.

I zahvaljujući mojoj bolesti Mogu jesti samo određene stvari

koje je teško pronaći i skupo za kupiti.

Kad budeš stariji shvatit ćeš kakav je to problem.

Za sada je dovoljno da poštuješ određena pravila.

Na primjer, nemojte se zakopčati svi moji dijabetički kolačići:

Možete jesti što god želite sve dok prvo pristojno pitate.

Pitajući možeš li nešto dobiti

izbjeći ćeš slučajno proždiranje

jedini prokleti kolačići Doktor mi je dopustio jesti.

Je li to jasno? Nisu te naučili. kod kuće, pa ti to sada kažem.

Pristojno je pitati. Nemoj samo zgrabiti. stvari kada vas domaćin ne gleda:

Dobro, shvatili smo poantu. Hoćemo Kupit ću ti sutra još kolačića.

Ali što ako ih želim sada? Što ako želim pojesti kolačiće

Kupio/la sam s invalidninom

i staviti u moj prokleti ormar?

Da su ikoga ostavili Ne bih rekao ni riječi,

ali tvoja djeca su pojela sve do zadnjeg dijabetički kolačić i ne dobivam ništa:

Upadaš ovdje bez ikakvog predujma upozorenje, a mi ne kažemo ništa.

Jednostavno se prilagođavamo vašem načinu života. I što je prvo što napraviš?

Poput žohara, ponašaš se kao da je tvoje sve. Ali varate se:

Niste kod kuće. Vi ste gosti: Razumiješ li razliku?

U redu, ispustio je paru. Sad idi oprati se.

Ne: Nemoj reći: "Idi se oprati," pitati: "Možemo li se ići oprati?"

- Osjećaš li razliku? - Možemo li se ići oprati?

Možete.

Idi sada.

- To je bio zadnji put. - Odlično.

Posljednji put Maltretiraš moju djecu, slabiću.

Imaš problema? Onda bježi dalje. natrag kući. Nitko te ne zaustavlja.

Drži se. Nisi baš razumio/razumjela.

Ostajemo koliko god bude potrebno. I ako djeci nešto učiniš

Nazvat ću njihovog oca doći i objasniti naša pravila.

- Začepi i zamijeni. moji keksi. - Što? - S orasima:

Zdravo?

Da... Ne, ne...

Djeca se spremaju za spavanje.

Samo im nemoj dati Rioea više ne koristi dijabetične kolačiće.

U redu... Bok.

- Ujače, mogu li dobiti jedan od ovih? peciva? - Naravno, uzmi što god želiš.

Smijem li i ja?

Zašto pitaš? Kupio sam ih svježe jutros.

I smijem li staviti malo maslaca na to?

Za ime Božje, što nije u redu? Zašto pitaš?

Naravno da možeš.

- Ujače? - Da? - Smijem li i ja staviti maslac na svoj?

Naravno. Maslac, bakine marmelade...

U bakinoj si kući.

Ne moraš pitati kada nešto želiš.

- Je li što u redu? - Jedan na jedan.

Kakav kreten:

Oh, Kuba, molim te:

Je li što bilo u redu?

Ne, ja sam samo pokrivanje kazne za parkiranje.

Moj auto je ukraden.

- Što? - Ukrali su mi auto. ali su uhvatili lopova.

Gospodine >>molik, molim vas potpišite ovdje.

To je sada taj lopov.

To je previše mekano... Ti prokleti gade:

Hvala...

Ali nemoj tako brzo suditi.

Bio sam tamo kad su ga uhapsili. On je samo neki jadničak.

Poplava... Poplava im je odnijela sve što su imali.

Kuća je uništena i oni Nemaju novca. Očajni su.

Njegova majka skoro doživio živčani slom.

A sada su gotovo kao prosjaci.

Uđite, gospođo Molikov.

Tako je...

- Ja sam gospođa Molikov. - Beneš.

- Postoji li način da vas kontaktiram? - Naravno.

Samo nazovi kad nas želiš dokrajčiti.

Neka Gospodin bude s tobom, brate. Uđite odmah.

Neka Gospodin bude s tobom, sestro. Da, znam.

Svi se mogu popraviti

Ako su im srca otvorena.

Svi se mogu popraviti

Ako traže Gospodinovu pomoć.

Doista, svi mogu popraviti svoje puteve ako traže Gospodinovu pomoć.

Danas bih vam htio reći nešto u vezi sestre Libuoee.

Dođi ovamo, sestro. Hajde odmah gore.

Iako je sin sestre Libuoee imao je voljenu majku

tko mu je pokazao pravi put u životu,

Jaroslav nije slušao i skrenuo s puta.

Ali kažem da nikad nije kasno pronaći put natrag do evanđelja.

Molimo se svim srcem da Jaroslav pronađe put natrag.

Da naša ljubav ojača njega na putu.

Da naša ljubav bude svjetlo na njegovom teškom putovanju.

Sestro Libuoee, uz tebe smo u ovom teškom trenutku tvog života.

Obećavamo da ćemo pomoći Sestra Libuoee sa svojim kušnjama.

Mi smo njezina prava obitelj i nećemo se okrenuti od nje.

Pomolimo se sada za sestru Libuoee.

Molite se za spasenje za svog jadnog izgubljenog sina.

Svi se mogu popraviti

Ako su im srca otvorena.

Svi se mogu popraviti

Ako traže Gospodinovu pomoć.

Evo što biste trebali učiniti:

Za početak, ni riječi djeci. Upišite ih u lokalnu školu

i reci im da je predaleko voziti se cijelim tim putem svaki dan.

Poznajem ravnatelja; neće biti problema.

Ukratko: maknite ih od njega.

Drugo, odmah podnesite zahtjev za razvod braka.

Čekaj, Zdena. Ne možeš samo tako diktirati Marceli ovako.

To je njezina obitelj i ona bi trebala odlučiti što će učiniti.

- Nadam se da ne misliš o povratku. - Što je s djecom?

Ne znam... Reci im njihov tata radi u inozemstvu.

Moraš ostati ovdje kako bi ih zaštitili od situacije.

Onda neće imati najmanji utjecaj na njih.

Ali, Zdena, on im je otac.

Oče, ha? Bože moj: Je li tako ponašan otac?

Njegovi postupci će ih slijediti: Očevo zanimanje: lopov.

Obrazovanje: maksimalna sigurnost. To je jednostavno sjajno.

- Pokažite malo obzira. - Što glumiš?

Jednostavno ih ne želiš u blizini, ali to je jednostavno šteta, druže.

Ovo je njihov dom.

Uvijek je bilo i uvijek će biti dok sam ja u blizini.

Oprosti, Zdena, ali dopustite mi da vam proturječim.

Marcela i djeca imaju dom negdje drugdje.

Sada je drugačije jer im je teško.

Mi smo sve što sada imaju. I mi ćemo im pomoći.

Oni će ostati dok sud ne donese nagodbu

i mogu se brinuti sebe. To je konačno.

- Netko je na vratima. - Donijet ću.

- Oprostite što dolazim tako kasno. - Nije važno...

Rioea i ja smo znali od početka da je Jarda bio gubitnik i lopov.

Dobra večer.

Sjednite, gospođo Molikov. Kao malo čaja ili kave?

- Ne, ne brini se. - Oh, ali to uopće nije problem.

Marcela,

Ne možeš ga sada ostaviti.

Umrijet će bez tebe.

Sve što je učinio, Učinio je to zbog tebe.

Žao mu je. On stvarno treba tebe i djecu.

- To i ja mislim. - Trebaju mu, ha?

Trebala bi mu barem napisati... Nemoj toliko piti...

Reci mu da stojiš uz njega. I posjeti ga kad god možeš.

Ona neće nigdje otići ili napisati bilo što.

Tvoj sin je uništio život moje kćeri, i stigmatizirao je njezinu djecu.

- Neka gori u paklu. - Zdena: -Goriti u paklu?

To ne ovisi ni o tebi

niti ja.

Sve što trebamo znati je da nikad nije kasno za pokajanje.

- Čini mi se prilično kasno. - Dobro... Razumijem što želiš reći.

Idi ga posjetiti. Ti si majka tog lopova.

Zdena, dopusti mi da kažem ovo:

Prije petnaest godina tvoja kćer je bila u nevolji.

Bila je trudna tri mjeseca i napustio je dom

gdje su pokušavali da je natjera da ubije svoje nerođeno dijete.

I moj sin, lopov ga zoveš,

beskrupulozni kriminalac,

primio ju je u svoj dom bez oklijevanja.

Zatim ju je oženio i posvojila njezino dijete.

On ju voli već petnaest godina,

i hranio je i odijevao i njezino dvoje djece.

- Sad mu je potrebna pomoć. - Tko si ti? pokušavaš li nekome pripisati krivnju?

To ne bismo smjeli zaboraviti. Oprosti mi...

Žao mi je...

Mama?

- Želiš li vidjeti djecu? - Da.

Nisam ovdje.

Što biste željeli?

Ne znam...

- Voliš li vino? - Da, ali ne ako je kiselo.

Poplava... morala je biti... Voda je došla dovde, zar ne?

Baš ovdje? Ne znam. Ne znam. dođi ovamo. Ali bilo je užasno.

Uništilo nas je. Nismo bili osigurani. Kuća nije bila.

I plaćamo hipoteku pa nam je prilično loše...

Ali, u svakom slučaju, ispričavam se za mog muža. Jako mi je žao.

To nije potrebno... Ima li on odvjetnika?

- Javni branitelj. - Imam dobrog odvjetnika.

- Ne možemo si to priuštiti. - Pa, mogli bismo to riješiti...

- Što biste željeli jesti? - Jedemo li? - Zašto ne?

- Možeš odlučiti. - Voliš li sushi?

- Ne znam. Ali mogao bih pokušati. - To je... prilično zabavno. Idemo uzeti malo.

O, Bože...

Kamen, papir, škare, a sad:

To je dovoljno.

Što?

- Odlično je. - Stvarno? Dobro je?

Zove se gljiva. Slatka je.

- Sviđa mi se. Bolje je s crvenom. - Stvarno?

- Dakle, živite u Italiji? - Mogu li probati? - Naravno.

- Ne znam... Da, u Toskani. - Koliko dugo?

Pridružio sam se svojoj obitelji tamo 1967. godine.

Ne razumijem. Jesi li Talijan?

Ne, ali moji roditelji emigrirao je na Zapad 1956.

- Nisu me pustili van. jedanaest godina. - Strašno.

Moji roditelji su mislili da Crveni križ moglo je pomoći, ali nije uspjelo.

Nikad više nisam vidio oca. Umro je, a moja majka se ponovno udala.

Na kraju sam naslijedio velika farma i vinograd u Toskani.

- Nisi li se zaželio doma? - Ne...

O da, piletina s paprikom:

- Mogu to napraviti. - Stvarno? - Odličan sam u tome.

Nisam baš neki dobar kuhar, ali mogu to učiniti.

Nadam se da ćeš uživati.

Kakva lijepa zelena boja...

- Žao mi je... Oprosti mi... To je wasabi. - Što je to?

- To je za umakanje... - Imaš li maramicu?

- Oprostite. - Ispričavam se.

Ovo ti je prvi put. Bit će bolje sljedeći put.

- Ujače? - Što? - Mogu li ući? - Što?

- Mogu li ući? - Naravno, nema problema.

- Htio si pogledati, zar ne? - U što?

Što misliš? Nikad nisi vidio muškarca, zar ne?

Je li to rekao? Kakav mega-šmokljanin:

On je tako gadan.

Ja sam tvoj sluzavi ujak, djevojčice,

i želim ti pokazati svoj dingdong.

- Fuj, tako si sluzav/a: - Ja sam tvoj sluzavi ujak

i želim ti pokazati svog šaljivdžiju:

Prestani.

A što je s mojim prdenjima za doručak?

Znaš što? Mislim da nas mrzi.

Znaš što? Mislim da on želi da nas ubiju u snu.

Kako ću sad spavati?

Zamisli da spavaš s njim mašući svojim sluzavim dingdongom nad tobom.

Želim otići odavde.

Bolje da ga sredimo. prije nego što on to učini s nama.

- Ideš li u Italiju? - Stalno.

Letimo za Rim, Firencu, Milano...

Mislim, naravno, putnička agencija u kojoj radim.

Mislio sam ako si i sam bio/bila.

Moj posljednji odmor je bio na Kanarske otoke prije dvije godine.

- To je lijepo. - Nigdje drugdje.

Lijepo je tamo gdje živim.

Uzeo sam si slobodu da te dovedem knjiga o regiji.

Pogledajte. I naš vinograd je tamo.

A evo i moje kartice u slučaju da imate još kakvih problema.

- Tako si drag/draga. - Hajde...

- Stvarno si tako drag/draga. - Zašto? Nije to ništa.

Nakon što se dogodilo nitko drugi nije htio ni razgovarati sa mnom.

Ili bi mi samo rekli da odjebem.

- Ali ti mi kupuješ kavu i večeru. - Zapravo, htio bih vam zahvaliti.

Divno je što si došao/došla.

Oprostite, brbljam. Pretpostavljam Malo sam pripit pa brbljam.

Žao mi je... Lijepo sam se proveo/la, ali trebao/la bih ići.

Ostajemo kod moje mame, a Rioea pazi na djecu.

On je pravi idiot; Ne bih ih trebao/la ostaviti tako dugo.

Naravno.

Pa, možda će naići koji brod.

Da? U redu, uzet ću brod.

Bok.

- Je li se što dogodilo? - Gdje si bio/bila?

Imaš dvoje djece, i muž u zatvoru.

Znam to.

Idi se popuši.

Što tvoj tata piše iz Indije?

Što on piše?

Bok, Kuba i Lucina, kako si?

Što radiš? Nadam se da nisi... budeš...

...biti nestašan, i da dobivaš sve petice.

Samo sam pokušavao/la da se naviknem na stvari ovdje.

Stvarno je vruće i stvarno prljavo.

Sad čitaš.

Ovdje koriste bicikle kao taksije i zovu ih rikše.

A sada pročitajte ovdje.

I oni...

imati...

ovdje su stvarno jeftini bicikli.

I razmišljao sam kako Kuba...

nema... bicikl.

- I ja... - Što s tim?

- Nabavili su jeftine bicikle. - I nemaš bicikl.

Pa, pretpostavljam... pretpostavljam Tata ti donosi bicikl.

Zar ne piše o slonovima ili tako nešto?

- Vidio sam... četiri slona. - I dva majmuna.

I dva majmuna.

- I ovdje... - P.S....

Nema...

- Telefon... - Telefonski signal, pa ne mogu zvati.

- Pretpostavljam da neće zvati. - Mama?

- Gdje si uopće bio/bila? - Upoznao/la sam prijatelja/icu. - Koga?

Stari poznanik. Čak i majke imaju prijatelje.

- A gdje si nabavio knjigu? - Ispituješ li me?

- To je od mog prijatelja. - Jesi li pogledao unutra? - Ne.

Pa, pogledajte.

Novac, novac, novac:

- Prekidam li ja što? - Nimalo. Želiš li kavu?

Ne...

Upravo sam ovo vratio.

- Ne mogu to prihvatiti. - Zašto?

Jer je previše čudno. Ne mogu to prihvatiti.

Žao mi je ako sam te uvrijedio/uvrijedila. Ispričavam se.

- Nisi, ali ja sam upravo Ne mogu to prihvatiti. - Pa, u redu...

- Moram ići. - Čekaj... Daj to svojoj svekrvi.

- Stvarno? Ti je čak ni ne poznaješ. - Da.

Vidjela sam koliko je očajna. Znat će što s tim učiniti.

U redu, bit ću siguran da joj to dam. Sad moram ići.

Čekaj. Imam prijedlog.

Sutra se vraćam u Italiju.

Evo ključa. To je za stan na katu.

Bit će potpuno prazno dok ga ne prodam.

- Želiš li da ti zalijem biljke? - Ne, nema ih.

- Mislio sam da bi mogao tamo živjeti. - To je smiješno. - Zašto?

Razmislite o tome: Treba ti mjesto za život,

Razvodiš se, loše je kod tvoje mame...

I imam prazan stan i ja sam nikad ovdje. Zašto je to smiješno?

Ti si samo san, zar ne?

Izraz tvog lica sugerira suprotno.

Ujače, pazi:

- Ne sviđam ti se baš, zar ne? - Ja? - Da.

Kladim se da ti i tvoja sestra čak me i mrze.

- Nije istina. - Jest.

Tako je to.

Kuba, je li u redu da ljudi lažu?

Da ne bi rekli istinu?

- Ne. - To i ja mislim.

Mislim da ljudi trebaju reći istinu bez obzira koliko boli.

Što misliš?

- U redu... Ne baš puno. - Ne puno čega?

Moja sestra i ja te ne volimo baš.

Cijenim tvoju iskrenost.

- Smijem li pitati zašto? - Zato što Ne voliš nas ni našu mamu.

Znaš zašto?

Zato što ti mama laže. Ona krije istinu od tebe.

Ona ne:

- Kako želiš. - Zašto bi nam mama lagala?

Boji se reći ti istinu. Kao otprilike gdje je ona sada.

Sad? Ona je na poslu.

Misliš?

- Što ako ona nije? - Gdje bi ona bila?

S tvojim tatom.

Ali moj tata je u Indiji rad na cjevovodu:

Nisi li se ikada pitao/pitala Zašto njegova pisma nemaju poštanske marke?

Mislim, nemam strane marke, Indijske marke.

Tvoj tata nije napisao ta pisma.

Tko je to učinio?

Tvoja mama.

Zašto?

Ona ti ne želi reći istinu o tvom ocu.

Sve jedno drugome pričamo, za vašu informaciju.

Vidim...

Sve si pričamo.

Čak i da je tvoj tata u zatvoru zbog krađe automobila?

To je laž: Moj tata je Nije lopov, on je mehaničar.

U ovoj zemlji, sine moj, što se svodi na istu stvar.

Uzmite lekciju: Nikad se ne nadaj nečijoj smrti

jer nikad ne znaš kad ti možda zatreba...

da ti spasim život.

Kao što sam i sada.

Želite li vratiti na početak?

- Bok, dušo. - Bok.

- Ima li kakvih pisama iz Indije? - Indija? Mama, znam da je tata u zatvoru.

- Tko ti je to rekao? - rekao je ujak Rioea Kubi.

Što je trebao reći?

Kuba je mislio da je to čudno da su pisma imala češke žigove.

Je li trebao lagati?

Rioea je bio u pravu: trebao si reći djeci.

Bože moj, rekao si da ne bismo trebali:

- Nemoj me kriviti za nešto Nikad nisam rekao/rekla. - Rekla si, mama.

Mama, potpuno si poludjela. vjeruj što god taj kreten kaže.

Znaš što? Gotovo je, i to je tužno.

Nemoj tako o njemu govoriti. Ti, od svih ljudi, nemaš nikakvo pravo.

Tko te je podučavao za ispite prije nego što si odustao/la? Rioea:

Rioea je uvijek marila za tebe.

Onda si jednog lijepog dana jednostavno odletio.

Jer ste vas dvoje odlučili da sam imala pobačaj.

Za ime Božje, Imao/la si 17 godina i još si išao/la u školu:

Pa što? To nije bio razlog. Jednostavno nije htio nikakve probleme.

I mrzio je pomisao na tebe obraćajući pažnju na bilo koga drugog.

O, ne: Rioea se nikada nije složila s pobačajem.

Rioea se uvijek prepirala sa mnom oko toga.

Znao sam da će ti to uništiti život.

A istina je prilično je to upropastilo.

Mama, tvoje istine ne vrijede ništa.

Ali ako želiš, reći ću Lucini koliko je njezina baka

Veselio se njenom rođenju. Trebam li joj reći? To je istina:

Ili ti mogu reći istinu o tome kako je Rioea, taj kreten,

podučavao me, o tome kako mi je pomogao s ispitima.

Mogu vam dati detalje, ali kladim se da te ne zanima.

Zato samo ljubazno prestanite koristiti riječ istina oko mene, u redu?

Nije mu dobro.

U pravu si, ali taj parazit nadživjet će nas sve.

Kako bi se spriječilo propadanje, Podijelili smo kućanske poslove.

Neki od nas to rade bez iznimke:

Brišem prašinu, metem i idem u kupovinu. Baka kuha i pravi ti grickalice.

Sve što trebate učiniti povremeno iznosi smeće.

I ovo je rezultat.

Pa sada bih htio podijeliti s vama malo ozona

Baka i ja moramo disati, i muhe koje moramo podnositi.

Bože moj...

Ti kretenu:

- Mama: - Što radiš? - Mama, možeš li ući ovamo?

Dođi pogledati.

Uđite ovdje:

Vidiš li ovo? Vidiš li?

- Što se događa? Jesi li se spotaknuo/la? - Da.

Mama:

Morao/la si me probuditi zbog ovoga?

Bože, vidiš li ovo? Nemojte to čistiti:

- Kuba, bacio si svoju roladu? - Ne diraj to, Kuba:

Mora se očistiti. Hajde, Lucina.

Ništa strašno, i gotovo je.

To su moja djeca.

- O, zdravo... - Jutro.

Pokušao/la sam te nazvati sinoć ali tvoj je telefon bio isključen.

Ne, bio sam u Italiji. U redu je...

Dakle, ovdje si...

Je li sve u redu?

Oprostite, tek sam stigao/stigla...

Koliko je sati? Pretpostavljam da je još uvijek vrijeme za spavanje.

Djeci je tamo dobro. Leći ću u susjednu sobu.

Želite li malo čaj ili kava ili nešto drugo?

Završit ću u kupaonici zatim stavite malo vode.

- Dobro jutro. - Dobro jutro.

Oprostite što samo ovako upadam.

- Vidio sam tvoj auto. - Ima li što? krivo? - I imate gosta...

- Osjećam se smiješno; žao mi je... - Nemoj se ispričavati... - Dobro jutro.

- Bok, ja sam Benes. - Molikov.

Ne tamo, Kuba:

- Oprosti... - Bok: Ovdje sam, ali požuri:

Došao sam reći da mi je majka upravo umrla.

- Moja najiskrenija sućut. - Najiskrenija sućut.

- Uđite... - Zdravo.

Dozvolite mi da vam predstavim svog brata... Gospodin Beneš, vlasnik kuće.

- Dvorište. - Moja najiskrenija sućut.

- Gospođo... Benešov? - Ne, Molikov. Moja sućut.

Samo smo došli pitati ako tvojoj sestri nešto zatreba.

I ne brini se oko selidbe.

Ima vremena za tebe da se sve pripremi.

Vrlo ste ljubazni, gospodine Benes. Tako vrlo ljubazno.

Drži ga se, mlada damo. On je anđeo.

Oduvijek sam volio automobile, kao i svaki dječak.

Ovih dana Više me zanima sigurnost,

ali kad sam bio mlad Sanjao sam da imam Ferrari.

Bilo je tako skupo.

A sada sam prestar, i malo je preopasno.

To je za mlade dečke: hokejaši, nogometaši...

Kada vozite 300 km/h

to je sve što možeš učiniti samo da ostanem na cesti.

Moraš leći u takvom autu.

I ubrzanje je tako brzo počinješ se moliti da ćeš preživjeti.

- Mislim da tvoja mama želi spavati. Laku noć. - Laku noć.

Pretpostavljam da jesi neizmjerno zahvalan gospodinu Beneš.

Svi smo zahvalni, posebno djeca.

Italija je civilizirana zemlja osnovana na stoljetnim tradicijama.

Samo zamišljam mjesta kao Rim, Venecija, Vatikan...

- Što misliš, mama? - Ne znam...

Nećete li smetati gospodinu Beneš?

To je samo za par tjedana, i nismo bili nigdje tako dugo.

- Točno: - Što je s djecom?

- Oni su najuzbuđeniji od svih. - Da, stvarno jesu.

Upoznat će svijet.

Neće biti trogloditi kao mi, s našim glavama iskrivljenim od Rusa.

Isprani smo ali imaju šanse.

O, moj... Sad je to...

Ovo je baš za nas, Hej, Zdena?

Ovo je stvarno nešto... Kakva rasprostranjenost:

Već mi nedostaju. Oprosti. Gospodine Benešu, ali to je sve što imam.

Razumijem... Inače, ja sam Evuen.

Odlično: Preskočimo formalnosti. Ja sam Rioea.

- Ja sam Zdena... - Oduševljena. Uživajte u obroku. - Da, doista.

Miriše predivno i izgleda fantastično.

Moram priznati Stvarno znaš kako odabrati pub.

Ovo mjesto je prepuno povijesti. Ali si takve stvari ne možemo priuštiti,

pa smo tim više zahvalan na pozivu.

- Pogled odavde je prekrasan. - Pogled je stvar perspektive.

Plaćanje piva od 50 kruna može pokvariti pogled.

- Koliko dugo živite u Italiji? - Trideset i sedam godina.

Nisi se čak ni rodio:

Trebao bi poljubiti majčinu ruku svaki dan zbog odlaska odavde.

Idem odabrati vino.

Sranje, Zdena, hoćeš li prestati tugovati?

Nedostaju mi: tako sam jadan/jadna i napušten: S kim ću razgovarati:

- Vidjet ćeš ih opet. - Bože moj, zar ne vidiš? - Što?

- Što bih trebao vidjeti? - On je starac:

- Mama: - Mogao bi biti tvoj otac. - Ali on nije.

Drži se za njega kao ljepilo. Pun je.

Ne udajem se za njega. Mi smo samo prijatelji.

Da, baš. Zovu to biti prijatelji za jebanje.

Zatvori prokleta usta: Nitko te nije pitao.

Samo želiš da nestanu. Jedino što te zanima si ti sam.

- Spusti to: - To je sve: - Pusti to već jednom:

Samo želiš da nestanu.

Čovječe, što je ovo? Izgleda kao pužev izmet.

Kladim se da je koštalo lipu, ali ja to ne plaćam.

Ne bi bilo važno da povratim:

Zdena je samo rekla nikad nije bila u Italiji.

Pitao sam se ako bismo mogli doći nekad u posjet.

Naravno, nema problema.

Imam kuću za goste tako da stvarno nema problema.

Čuješ li to? Ne soba, nego cijela kuća:

- Tko će kušati vino? - Hoću.

Zapravo, radije bih pivo. Vino je malo...

- Naravno. - Oprostite na trenutak.

- Nije loše. - Oprostite i mene na trenutak.

Jesi li dobro, mama? Jesu li to špageti?

Ne, ništa nije u redu.

- Rioea ima pravo, ja sam idiot. - Koga briga za Rioeu?

Samo mi reci direktno: Je li dobar prema tebi?

Da, dobar je i meni i djeci također.

Samo sam bio zabrinut on te iskorištava.

Ne želim da završiš negdje ispod mosta.

Mama, otvori oči. On je pristojna osoba.

Da, i stvarno je zgodan.

Ali on je star kao i ja. Umrijet će zbog tebe.

Nemoj biti morbidan. Planiraš li umrijeti?

- Voli li te? - Nadam se. - Čekaj:

Voliš li ga?

On me čini sretnom, i to je prilika za mene i djecu.

Moja mala crvenokosa...

Bolje ti je da se vratiš.

Pivo je jako, a Rioea previše priča kad pije.

Mama, ne brini... Lijepo je biti opet s tobom u kupaonici.

Znaš, žao mi je Jarde. Zaista:

Ljepotica u nevolji bježi

dobrom anđelu

na koga se ona može osloniti

da plati njezinu vožnju taksijem,

napunite parnu kupku,

oblogom prekriti njezino modricu na oku;

Neće u početku,

bilo zbog srama ili opreza,

njezina teškoća otkrivanja;

dok ne izvuče čekovnu knjižicu

s njegovog perja,

pitajući je koliko duguje;

Doručak u krevetu: kava i marmelada,

tost, jaja, sok od naranče,

nakon dugog, čvrstog sna... Prvi od kada?

I nijedne riječi uvrede.

Voli ga samo manje nego njezina majka nalik svetici,

Obećanja o otplati

njegovi krediti

i najserafijskija obzirnost

milijun puta jednog dana...

Gdje je Marcela?

Da, išla je zbog novca. To je očito.

- Idemo. Ne isplati se. - Zdena?

Što kriminalac radi u našoj kući?

Molim, samo se vrati u drugu sobu.

Nisi razumio. Ne želim Puštaš kriminalce u našu kuću.

Govoriš o meni?

Smiri se, Jarda. Moramo to očekivati.

Jesi li ih pozvao/la?

- U tom slučaju zovem policiju. - Samo čekaj. Ionako idu.

Pozvani gosti su dobrodošli. Pozvani gosti:

Reci Marceli da će joj biti žao ako se ne vrati kući.

Prijetnje za pokretanje: To je sjajno:

Podnijela je zahtjev za razvod. Vidjet će. samo ako je njezin odvjetnik prisutan.

Ali mi smo obitelj.

Marcela ne može samo tako odvesti svoju djecu na Zapad.

Druže učitelju,

Koliko si djece isprao mozak? sa svojim komunističkim sranjem

prije nego što dopustimo to spasenje šarlatani da te temeljito natopimo?

Drago mi je da imaš nikakvog utjecaja na naše unuke:

Tko bi rekao da Marcela bi li konačno donio dobru odluku?

Vi ste siromašan čovjek, gospodine Handful.

Sva ljubav u tebi je umrla.

Nije ostala ni kap.

Ali hraniš se ljubavlju.

Isisavaš to iz drugih ljudi.

Jedeš to, konzumiraš to.

Ali ti to ne možeš dati.

Ti si kao... Ti si kao...

kao imela...

ili kao gljiva...

ili... ne znam.

- Iskreno mi je žao zbog tebe. - O čemu ona mrmlja?

Hajde, Yard.

Idemo samo.

Konačno Marcela našla pristojnog, imućnog čovjeka

- Da uzdržava nju i njezinu djecu. - Jarda, ne daj da te isprovocira:

Pustite ga na miru. Već si mu dobro rekao/rekla.

Nisam mu ovo rekao/rekla:

Ova će zemlja konačno biti zdrava kad njegova vrsta trune u zatvoru.

- Dodirni me i opet si unutra. šljam: -Nemoj ga slušati:

Jesi li to vidio? Htio je da me napadnu u mojoj vlastitoj kući:

Zašto si ga pustila unutra, kravo?

Pretraži mu džepove prije nego što ode: Nikad se ne zna.

- Imao si ga: - Jebena riblja pičko:

Molim te, Jarda, nemoj: Idemo:

Znam jednu curu i ona ima novac,

Ona ima novca i njezin tata je toliko voli:

Stvarno si mu to dao/dala:

Dobro, dobro...

Dobro.

Kakva šteta.

To je za mrtve.

- Kao što sam rekao, šteta. - Ne za neke.

Probaj.

Mogu li?

- Pa? - Da vidim.

Nemam ruma, Mislim na Coca-Colu...

- Niti jedno od njih. - Malo bi mu dobro došlo.

- Koliko dugo ćete biti u Pragu? - Samo tri dana.

Ako ti išta zatreba, Rina će ti pomoći.

Snaći ćemo se.

Možemo ići u Sienu kad se vratim.

- Mama? - Da?

Tata nam je poslao poruku da mu strašno nedostajemo.

Dobro...

Možemo ga kasnije nazvati.

Daj, to je smiješno. Ne razumijem.

Problem je u tome što bi redom da ne izgubiš kuću, tvoj otac

prenesena parcela br. 663, prednje dvorište,

u vrtlarsku udrugu.

Zatim je vaša obitelj unajmila zemlju natrag iz vrtlarske udruge.

Ali nitko nije plaćao stanarinu nakon 1956.

pa se restitucija nije primjenjivala do prednjeg dvorišta.

Dakle, kupili su prednje dvorište i prilaz do garaže.

- Da. - A ti nisi znao/la za to.

- Ne. - Jesi li siguran/sigurna? - Nismo znali.

- Dakle, to dolazi kao potpuno iznenađenje? - Nažalost.

- Što će s tim učiniti? - Pa...

- Pokušavaju ukrasti kuća opet: -Ne:

- Imaš kuću i dvorište. - Da, ali nema pristupa.

Gospodin Havlik i njegova sestra posjeduje pristup garaži.

Kada su ga kupili?

- Prošli tjedan su dobili vlasnički list. - Naravno...

Možeš doći do kuće kroz dvorište.

Ali naravno da postoji litica. I možeš doći do garaže...

Putem helikoptera.

- Važno je koliko Prodaju ga za. - Upravo tako.

Pa, idemo.

U redu, onda, Za koliko ćeš ga prodati?

200.000.

200.000... Morat ću razmisliti o tome.

Eura.

Što?

- 200.000 eura... To je gotovo 6.000.000 kruna. - Da.

- Je li ovo šala? - Izgleda li kao da se šalimo?

Kakve će ti to koristi donijeti? Što ćeš s tim učiniti?

- Idemo na odmor ovdje. - Što?

- Ovdje ćemo provesti odmor, zar ne? - Poslužite se sami. - Ne, hvala.

Možda bismo trebali...

prvo razgovarajte o tome koliko Gospodin Beneš bi se složio.

Naravno, ali neću uzeti manje od 6.000.000 kruna.

Gospodin Beneš je bio jako ljubazan. Mogli bismo mu dati popust.

Ne miješaj se.

Gospodine Beneš, želite ipak prodati kuću.

Pa, onda,

zašto ga ne prodati...?

- Gospodin Havlik po razumnoj cijeni. - Naravno.

- Jesi li lud? - Ja?

Samo tražim rješenje.

Gospodin Beneš...

- Ovdje ćemo staviti roštilj. - Da.

Jedva čekam.

Upozorio sam te, zapamti to.

Ako još uvijek cijeniš moje mišljenje, prodaj to. Tvojim će problemima doći kraj.

Samo razmislite o rizicima koji su uključeni u obnovi i svemu tome.

Živiš negdje drugdje i dobro ti ide.

Htio si ga prodati, pa zašto komplicirati stvari.

Zdena?

Spavaš li?

U pravu si...

Volim ovo.

Ovo ja nazivam životom.

Samo polako...

Jebi se sve...

Uspavati se u krevet usred bijela dana...

Želiš da molim, ha?

Bože moj:

O moj Bože:

Zdena:

O, moj Bože...

Zdena:

O, moj Bože...

Dolazi ujak Rioea:

- Bok. - Hehe.

- Najiskrenija sućut. - Hvala.

- Dakle, došli ste... - Da.

Pretpostavljam da ti dobro ide.

Tvoja mama to nikad ne bi rekla, ali si joj užasno nedostajala.

Stvarno, stvarno si joj nedostajala.

- Znaju li oni stvarno? To je naša baka? - Sigurno.

Je li to sve?

Moramo otići razgovarati s njim, zbog djece.

Samo naprijed. Imam sastanak u hotelu u svakom slučaju.

U redu. Hajde.

Baka:

- Zdravo, Kuba. - Sada imamo samo jednu baku.

Bio sam uplašen Ne bih više vidio djecu.

Tata, kako je bilo u zatvoru?

Dobro...

- Bilo je normalno. - Jesi li se bojao/bojala?

- Možeš se kladiti da sam se bojao. Svaki dan. - Od čega?

Da te više nikada neću vidjeti.

I ja sam se bojao/bojala za tebe.

- Jesu li te udarili? - Ne, nimalo.

- Gdje odsjedaš? - U hotelu.

To je strašno: Hotel? Gospodine moj:

- Gladni ste, djeco? - Jest ćemo u pubu.

- Napravio/la sam prženu piletinu. - Njam:

Razumijem ako ne želiš doći.

Razumjet ćemo. Znamo da je to kratka najava.

Htio sam reći... Slažem se s razvod; neću stvarati probleme.

- Ionako nemam šanse, Stvarno? -Jarda se promijenio.

Naučio je o posljedicama.

Ne želi izgubiti djecu.

- Tata? - Da? - Kako funkcionira vječni plamen?

Kako drugačije?

Aha: plin.

Vidiš, rekao sam ti.

Možda bih htio/htjela malo piletine.

- Hej, želiš li malo piletine? - Naravno.

U redu.

Aar. Da:

Bok.

Dođi ovamo, Aar. Da:

Pitao sam se ako biste htjeli uzeti neke stvari.

- Stvarno si puno napravio/la. - Još toliko toga treba napraviti.

Mogu samo raditi vikendom kod kuće.

- Jesi li našao/la posao? - Popravljam stare kul aute.

- Želiš cigaretu? - Odustao sam. - Kakav šok:

Dugo vremena Mislio sam da ćeš se vratiti.

Želio sam da imaš mjesto na koje se treba vratiti.

Hej, daj mi jedan od tih.

- Želim da znaš da ako se išta dogodi... - Kao na primjer?

Ne znam, ali ako išta dogodi se da možeš doći kući.

Mama ima neke slike i knjige gore. Želiš li pogledati?

Mogao bih ti ih poslati.

- Lijepo od tebe. - Ne, nije...

Samo te volim i želim da to znaš.

Nijedna druga žena me ne zanima ili me uzbuđuje.

Znao sam da ćeš doći puzeći.

Nemoj mi reći Dobri ste zajedno.

Kuba, Lucina, uđite unutra: Požurite se:

Toliko se trudio ovdje...

Pogledajte kako je ovdje dobro za Marcellu. Je li tako, djeco?

Mama?

- Mama, možemo li povesti Aar. Da sa sobom? - Ne.

Prebacit ću novac u roku od 3 dana...

nakon što potpišete ugovor.

Vaših 4.000.000 kruna može biti tamo do petka.

S obzirom na situaciju, ja stvarno mislim da je to najbolje rješenje.

Držite jezik za zubima, gospodine Patoeka.

Samo zadržite svoja mišljenja za sebe. I možete zaboraviti na svoju naknadu.

Ovo je skandalozno; Neću biti prevaren/a:

Dobro, a sada za tebe. Shvatite ovo, gospodine Havlik:

Nikad ti neću prodati svoju kuću

ili bilo tko s vama u rodu, bilo kroz krv ili posao.

Za razliku od tebe, meni kuća ne treba.

Ne moram živjeti u tome. Ne trebam ga prodati.

Baš me briga hoće li se dogoditi propada, gubi vrijednost ili se urušava.

Stekli ste zemlju u svrhu iznude.

Prodaj mi to za kupovnu cijenu

ili ćeš peći kobasice na roštilju kraj mojih garažnih vrata dok ne umreš.

I ti i tvoja sestra bolje Biti vani do sutra. Je li to jasno?

Bok.

- Bok... - Bok.

- Ovdje sam... Imam karticu. - Bok.

- Kako je bilo? - Dobro, dobro...

Što se dogodilo? Želiš li razgovarati o tome?

Čekajte ovdje, djeco. Naruči kolu. Odmah se vraćamo.

Vratit ću se za minutu.

Što se dogodilo?

Jesi li spavala s njim?

Vraćaš li se k njemu?

Ne.

Pozvao sam Rioeu u Italiju.

Bože moj...

Zašto si tako drag/draga?

- Molim te. - Nokat.

- Hvala vam. - Hvala vam.

- Konobar, račun, molim. - Račun, molim.

Kuba, Lucina, idemo:

Idemo se pakirati.

Podnaslovljeno od Johna Brenta

Preuzeto sa www.titlovi.com