Original subtitles

www.titlovi.com

Nakon svega što smo vidjeli

ne može više mnogo toga uzdrmati ijedno od nas dvoje.

Ali ovaj slučaj...

Ovaj slučaj me još opsjeda.

Dva mjeseca prije našeg uključivanja

obitelj Lutz pobjegla je iz svog doma usred noći

tvrdeći da je kuća opsjednuta.

Crkva je zatražila pomoć od nas.

Zanimalo ih je

možemo li potvrditi aktivnost o kojoj su Lutzovi izvijestili.

Okej. Jesmo spremni?

Onda počnimo.

Htjela bih da mirno sjedite sklopljenih očiju.

Zamislite se unutar aureole blistave bijele svjetlosti.

Štitit će vas.

Godinu dana prije useljavanja Lutzovih

mladić po imenu Ronny DeFeo

brutalno je usmrtio cijelu svoju obitelj u ovoj kući.

Nadali smo se otkriti

je li motiv ubojstava bio isključivo bijes,

ili je,

kao što je Ronny DeFeo svjedočio na sudu,

on bio pod utjecajem nečega demonskog.

Ubij je. Ubij je.

Pucaj u njih.

Pucaj u njih!

Pucaj u nju!

Što si učinio?

Pucaj u nju. Ubij je.

Pucaj u nju!

Pucaj u sve njih.

Pucaj!

Ubij!

Ubij je. Pucaj u nju.

Draga, jesi dobro? Što to vidiš?

Lorraine.

Lorraine, što se zbiva?

Moram vidjeti.

Gotovi smo. Sad se treba vratiti.

Što se zbiva?

Želi mi pokazati.

Lorraine!

O, Bože!

Draga.

U redu je.

Ed.

Bliže paklu od ovoga nikad ne želim prići.

ISTRAŽIVANJE EDA I LORRAINE WARREN O OPSJEDANJU U AMITYVILLEU

IZAZVALO JE MEDIJSKU POMUTNJU I IZBACILO IH NA JAVNU SCENU.

PRITOM SE OPSJEDANJE KOJE ĆE MNOGI POSLIJE USPOREDITI S AMITYVILLEOM

ODVIJALO TISUĆAMA KILOMETARA DALJE U ENFIELDU U ENGLESKOJ.

DOVEST ĆE WARRENE U JEDAN OD NJIHOVIH NAJDIJABOLIČNIJIH SLUČAJEVA.

PREMA ISTINITOJ PRIČI.

PRIZIVANJA 2

NASILJE NF-A

Keith i ja zbrisat ćemo s njegovim prijateljem Michaelom,

koji te hoće upoznati, usput.

Ne dolazi u obzir.

Da mi mama otkrije, ubila bi me.

Nemoj da te otkriju, šmizlo.

Evo, primi ovo.

Moram ti vratiti ploču za prizivanje koju smo izradile.

Mislim da ću dati Keithu da me zažvali.

Što? Ne dolazi u obzir!

Što vas dvije radite?

Janet.

Daj mi to.

I ulazite u školu, obje.

Idemo.

M-M-M-M-Margaret.

Margaret! Johnny!

Janet! Billy!

Zdravo. Kako ti je prošao dan?

Ne baš dobro.

Zašto? Što je bilo?

Duga priča. Reći ću ti kasnije.

U redu, onda.

K-k-kako je?

B-B-B-B-Billy?

Začepi, Peter.

Lezbo!

Što, pričaš o svojoj mami?

Hvala ti, Camilla.

Nema problema!

On je običan vezer. Ignoriraj ga.

Okej.

OSNOVNA ŠKOLA ENFIELD

Dečki! Pazite preko ceste!

Janet! -Popni se.

DOM OBITELJI HODGSON ENFIELD, ENGLESKA - 1 977.

Kažem da neću moći platiti mjesečne režije.

Ne. Razgovarala sam s njima, pa su me prebacili vama.

Jesam, smirena sam.

Pa, ne shvaćam zašto mi ne možete pomoći.

Ne.

Već tri mjeseca nije platio ni penija alimentacije.

Doma smo!

Bok, mama!

I vama želim ugodan dan.

Janet.

Kao da nam nije dovoljno loše, još me nazove tvoja ravnateljica

i kaže da su te ulovili kako pušiš?

Nisam!

Nisam pušila. Uvjeravam te.

Kupila si kekse?

Zar me nisi čula?

Nazvala me gospođa More. Kako mi možeš tako lagati?

Ne lažem!

Da, laže! Cijela škola priča o tome.

Pušila je s Camillom.

Začepi! Kako lažeš, Johnny!

Mama! Rekla s-si mi kupiti...

Ne, Billy. Nisam kupila proklete kekse jer uopće nemamo prokletog novca!

Stiže mama.

Bolje prestani prčkati po tom i operi zube!

U redu.

Unutra zvuči kao da cijeli grad gori.

Vidi što sam našla!

Keksi!

Ali rekla s-si da uopće nemamo novca.

Pa, ionako sam mislila prestati pušiti.

Margaret. -Da?

Imaš školsku uniformu za sutra?

Da, mama. Uzimam je.

Dođi, Billy. Treba ići u krevet.

Evo me, mama.

Odakle sad to?

Camilla i ja izradile smo je u školi.

Ne izgleda kako bi trebala.

Stvarno djeluje, kunem ti se.

Već smo je pitale svakojake stvari.

Dođi da ti pokažem.

U redu.

Što da je pitam?

Ne znam. Što god hoćeš.

Okej.

Moju sestru i mene zanima...

Ima li tu nekih duhova koji bi htjeli komunicirati s nama?

Hoće li nam se tata vratiti?

Ima li tu nekih duhova koji mi mogu odgovoriti na pitanje?

Ma pusti.

To je samo glupa igra.

Nije stvarna.

Zašto lupaš po vratima?

Ne lupam.

Baš si munjena.

Znaš da ona ispituje gdje su granice, zar ne?

Kaže da nije pušila.

Ne razbijaj glavu time, Peg.

Bog zna da sam se ja načikala u školi, zar se ti nisi?

O, itekako.

Ali ne brine me taj incident.

Nego to što više ne sluša što joj govorim, Pegs.

Samo faza, zar ne?

Mogu je kazniti, ali onda me peče savjest

jer znam da nije zapravo ona kriva.

Ona voli svog tatu

i jako ju je pogodio njegov odlazak. Siroticu malu.

Ali ne mogu ni samo prijeći preko toga, zar ne?

Oprosti što pitam, ali jesi li rekla Richardu za to?

Bih, da ga ikad vidim.

Gad.

Sad kao da radim oba posla. Upola sam manje mama nego prije.

Baš sam bezvezna, Peggy.

Nisi, Peggy. Prestroga si prema sebi.

Ova gadljiva kuća!

SHOW BECKY RIVERS

Vraćamo se s pravim lovcima na duhove,

Edom i Lorraine Warren,

u razgovoru o njihovim iskustvima u kući u Amityvilleu.

A razgovoru se sad pridružuje i moj drugi gost,

doktor Steven Kaplan,

koji tvrdi da su istrage koje su Warreni vodili

o opsjedanju u Amityvilleu

čista bljezgarija.

Zbog čega?

Pa, temeljito je dokazano da je Amityville bio bezočna prijevara.

Što ne... -To nije dokazano.

Da, je.

Obitelj Lutz sve je izmislila da bi zaradila na dobivenom publicitetu.

To jednostavno nije istina. Čujte, to cijelo vrijeme viđamo.

Vrlo je lako stajati po strani i tražiti mane njihovoj priči.

Ali nešto je sasvim drugo kad se bilo tamo i osobno to doživjelo.

Ne moram otići na Mjesec da bih znao da nije od zelenog sira.

Čujte, Ed Warren nikad nije vidio kuću koju nije smatrao opsjednutom.

Kad njegova supruga dovrši raspuhivanje dima i zvonjenje zvoncima,

oni natjeraju i sve ostale da povjeruju u duhove.

Nego, čega ste vi točno doktor?

Dajte, Warrene. Pokušajte biti kulturni, može?

Neću biti kulturan prema nekome tko tu laže o mojoj supruzi.

Pazite kome govorite da laže. -Što ćete mi učiniti?

Idemo u te emisije da obavijestimo ljude.

Ali kad god otvorim usta neki od tih malih...

Ed. -Ako...

Akademika...

Izađe na vidjelo.

Pokuša nam sve obezvrijediti.

Smiri se, molim te. -Znam.

Brojim do deset. Brojim do deset!

U redu, Billy.

Spreman si za recitaciju?

KVARAN ČOVJEK

Bio kvaran jedan čovjek

Koji prijeđe kvarnu milju

Nađe kvaran dukat

U redu je. Samo idemo opet.

Spreman si?

Nađe kvaran dukat u nekom kvarnom bilju

Kupi kvarnu mačku koja ulovi kvarnog miša

I u kvarnoj kući žive skupa dok pada kiša

Svaka čast!

Ide ti jako dobro. Sad možeš dobiti keks.

Keks!

U redu, sad. Dođi. Idi u krevet.

Noć, mama. -Laku noć, dušo.

Nemoj samo pojesti previše,

da se ne probudiš žedan usred noći. U redu?

Neću.

Obećavaš?

Noć, dečki. -Noć, mama.

Ne.

Upomoć.

Prestani.

Ne.

Janet?

Molim te.

Janet, probudi se! Sanjaš.

Ovo je moja kuća.

Ne. Ne, nije.

Odlazi.

Tko si ti? Što radiš tu?

Igram igru s Billyjem.

Pusti Billyja na miru.

Janet, s kim to razgovaraš?

Moraš otići.

Ti si ovdje uljez.

Janet, probudi se.

Reći ću te mami ako ne prestaneš.

Slomit ću joj vrat.

Ne, molim te.

Umrijet će s Billyjem.

Ne.

Janet, sve je u redu. Sve je u redu, daj.

Samo spavaj.

Ne prilazi Billyju!

Pusti nas na miru. Čuješ me?

Janet, što to radiš? Tu nema nikoga.

Ovo je moja kuća.

Mama! Mama!

Billy? Što je bilo?

Netko je u mom š-šatoru!

Što?

Netko je u mom š-šatoru!

Mamice.

Vidiš? Ništa.

Samo si ružno sanjao. To je sve.

Idi u svoju sobu.

Bože moj.

Janet!

Samo što mi srce nije stalo. Što radiš tu dolje?

Mislim da sam opet mjesečarila.

Kako to misliš, opet?

Je li ti dobro?

Pa ti goriš. Dođi.

U redu, idemo natrag u sobu.

Mislim da je bolje da sutra ne ideš u školu.

Dođi. Da te stavimo u krevet.

Znaš da želim biti umjetnik frizura i postati uvjerljiv slikar.

Nemoj ti meni prodavati svoju grubu nametljivost i mekušačku kosicu...

Trideset godina.

Sad sam opet u dobi od deset godina.

Sve se snima kroz meki filter.

Lažne isprike. Kad napuštaš tu snobovsku školu?

Nađi si pošteni muški posao dolje u...

Da, božićna pjesma.

Koja? -Sve zajedno.

Odmori Bog vas, gospodo, nek ništa vas ne jedi

Za koji trenutak...

Gospodine predsjedatelju, gospodine predsjedniče, dame i gospodo.

Večeras stojim pred vama

u svojoj večernjoj haljini od šifona Crvene zvijezde.

Dom obitelji Hodgson.

Oh. Bok, mama.

Da, malo.

Upravo sam jela, pa nisam naročito gladna.

Da. Tu sam.

Znaš li kad se vraćaš?

U redu.

Bok, mama.

Da, ja jesam željezna dama.

Željezna dama zapadnog svijeta.

Ne, ne. Baš si zločest, da znaš.

Majko najdraža, oprosti što kasnim.

Ali morao sam usput svratiti da ti kupim zdravu smeđu štrucu.

Da nisam ni čula za takvo što.

Hoću da dođeš ovamo, ako može, da ti stara mama

iščeprka trunje iz pupka.

Lijep i uredan za paradu i vrlo dobar u nedjelju.

Bit ću tamo, znaš, i gledati te.

Moja kuća!

Rano si ustao.

Hej. Da, nisam mogao spavati.

Dobio si nadahnuće?

Ne znam bih li to tako nazvao.

Sanjao sam sulud san.

Vidio sam ovo.

Kad sam se probudio...

Nisam si to mogao izbiti iz glave.

Pa rekoh, možda ovo pomogne.

Hej, znam da nisam Picasso, ali meni nije izgledala tako loše.

Moramo prestati.

Možemo još držati predavanja, ali nema novih slučajeva.

Bar na neko vrijeme.

U redu.

Smijem pitati zašto?

Jer ako je stvar u TV emisijama i publicitetu, onda...

Nećemo to raditi.

Dobro jutro. -Dobro jutro.

Jutro.

Imaš li povjerenja u mene?

Znaš da imam.

Onda imaj sada, molim te.

Okej.

Zašto to radiš?

Za slučaj da opet krenem mjesečariti.

Mama?

Johnny?

Janet! Što je bilo? Što je?

Netko je u sobi!

Nema nikoga! O čemu ti to?

Netko je u našoj sobi!

Što! -Kreveti nam skaču gore-dolje!

Janet, Boga mi, ako lažeš... -Ugrizao me, ne lažem!

Ugrizao me! Vidi!

Bože moj.

Igrale ste se s ovim?

Naizmjence ste se strašile do ludila?

Nije čudo da se ne mogu naspavati!

Ali, mama... -Ne! Ni riječi da nisam više čula.

Vraćajte se u krevet, obadvije!

Pomozite nam!

Pomozite!

Upomoć!

Peggy! Vic, otvori vrata!

DOM OBITELJI NOTTINGHAM

Svojim očima sam to vidjela.

Prokletinja je odletjela preko sobe.

Ali, Peg...

Pa eto. -Što? Dakle?

Dakle, prošao sam kroz kuću.

Od vrha do dna. Tamo nema nikoga.

A soba Margaret i Janet? Jesi li...

Ne, ne. Provjerio sam i nju i sve.

Čak sam sišao u podrum. Tamo nema nikog.

Što on radi?

Naučili smo ga da pozvoni kad mu se ide.

Hoćeš ga pustiti, Billy?

Gle-gle-gledajte! Policija je kod naše kuće!

Ma odakle oni tu?

Ja sam ih pozvao.

Što?

Pa ono, sigurno se to netko sprda s vama, zar ne?

Sigurno. Da.

KVARAN ČOVJEK

Dakle, gospođo. Osobno niste vidjeli tog čovjeka?

Ne.

Ali ne bih rekla da ona to izmišlja. Ne više.

Pa, čujte. Sigurno postoji nekakvo objašnjenje.

Gospodine, zato smo mi tu, okej?

Donesi mi stolicu iz kuhinje.

Dopire iz unutrašnjosti zida.

Znači, što je? Miševi, možda?

Prokleto velik miš.

Pa, ništa mi tu ne možemo.

Možemo prijaviti incident i potvrditi ga, ako itko zatraži.

Ali to je sve.

Prijava? Oh. Ma prekrasno.

Za svaki problem moram ispuniti novi formular!

Za Boga miloga.

Slušajte.

Mislim da nas ovo malčice nadilazi.

Svećenik naše crkve obiteljski je prijatelj.

Zamolit ću ga da vam svrati.

Na svijetu je još ostalo poštenih ljudi.

A ona kaže da se to dogodilo dok je bila u trgovini živežnih namirnica.

Ostavila je novčanik u toj trgovini.

U njemu je bilo novca, puno novca.

I pomislila je: "Pa, to bi bilo to. Više ga nemam."

Mislila je da će ga netko samo uzeti. To je to, to je sve.

Ali čisto da vidi što se tu može,

vratila se u tu trgovinu.

Neka poštena žena pronašla je novčanik

i vratila ga poslovođi.

Vratila joj je sve zajedno.

Judy?

Dušo.

Što je bilo?

Mama.

Tko je to?

Vrati se.

Tko si ti?

Reci mi tko si!

Mama! Probudi se! -Ne!

Što hoćeš?

Žao mi je, Lorraine.

Jesi dobro?

Dobro sam.

Gospođo Hodgson.

Da?

Zovem se Kent Allen. Radimo za TV emisiju Širokokutnik.

Htio bih porazgovarati s vama

o prošlotjednom poremećaju u vašem domu.

Kako ste saznali za to?

Redarstvenici su podnijeli izvještaj o incidentu.

Pa, bilo je podignutih obrva.

Radije ne bih da se moje stvari potežu po TV-u.

Ako može. Ugodan dan!

To se i dalje zbiva? Jer u tom slučaju,

iznošenje vaše strane priče možda vam najsigurnije donese pomoć.

Ovo radi?

Iza vrata ove naizgled normalne kuće

u londonskom Ponders Endu

jedna obitelj proživljava noćnu moru.

OSNOVNA ŠKOLA ENFIELD

Pogledam uvis, i kroz prozor kao na dlanu vidim mlađu Janet...

PROMETNICA

...kako se bacaka po zraku kao da lebdi.

Otrčimo unutra, i jasno...

FOTOGRAF

...male Lego kockice lete po cijeloj sobi.

Jedna me tako jako udarila u lice da je prokrvarilo.

Vidjela sam kako stolica sama klizi

preko poda, nekoliko metara.

POZORNICI

Provjerila sam ima li žica na stolici, ali nisam našla objašnjenje.

Maurice Grosse je konzultant u strojarstvu

koji istražuje ove tvrdnje za Društvo za parapsihološke istrage.

Pa, mislim da nema nikakve sumnje.

KONZULTANT U STROJARSTVU

Sâm broj dokumentiranih incidenata u ovom slučaju

apsolutno zapanjuje.

Ali, Anita Gregory,

parapsihologinja i predavačica na Veleučilištu u Sjevernom Londonu

nije uvjerena.

PARAPSIHOLOGINJA / SKEPTIK

Svi protagonisti su djeca.

A djeca znaju izvoditi vrlo domišljate podvale.

U središtu strašnih zbivanja je jedanaestogodišnja Janet Hodgson.

Intervjuirao sam Janet i njezinu četrnaestogodišnju sestru Margaret.

Ono što se zatim zbilo će vas zaprepastiti.

Kakav je osjećaj živjeti u opsjednutoj kući?

Ne znam.

Na to se ne navikne.

Znate, bili smo samo obična obitelj prije svega ovoga.

Pogoršalo se otkako mu se gospodin Grosse obraća.

Kako to misliš?

Ono, postavlja mu pitanja.

Kaže da kucne dvaput za "da" i jedanput za "ne".

Takve stvari.

Zanima me što bi bilo da mu se sad pokušamo obratiti.

Ima li tu nekoga?

Ima li tu nekoga tko želi komunicirati?

Ponavljam, ima li tu nekoga?

Ništa.

Pa, on nije džuboks, zar ne?

Janet, je li ti dobro?

Janet?

Janet.

Janet, osjećaš li se dobro?

Prestani me zvati Janet!

Zar ti to nije ime?

Janet spava.

A ja govorim.

Dobro, kako da te zovem?

Kako ti je ime?

Ovdje ti nije mjesto.

Moje ime je Maurice Grosse.

Tko si ti?

Ovo je moj dom.

Gubi se odmah van!

Ne. Ovo nije tvoja kuća.

Dakle, kako ti je ime?

Kuc, kuc.

Pa dobro.

Tko je?

Bill. Bill.

Koji Bill?

Ime mi je Bill Wilkins

i sedamdeset dvije su mi godine.

Odakle dolaziš?

Dolazim iz groba.

Kako si umro?

Oslijepio sam i dobio podljev.

I zaspao sam i umro u naslonjaču u kutu.

Zašto si došao ovamo?

Veseli me slušati kako vrište.

Zašto nas samo ne pustiš na miru?

Ma začepi, stara kravetino!

Janet, dušo.

Dušo, je li ti dobro?

Oprostite.

Janet.

KUĆA ČUDNIH ZBIVANJA

Peggy, što da radim?

Ne moraš noćas razmišljati o tome.

Ti i djeca možete ostati tu koliko god hoćete.

M-mama.

Oh. Billy, zar se ne trebaš spremati za krevet?

Mislio sam da bi možda htjela kekse.

O, hvala ti!

Baron?

Bio kvaran jedan čovjek.

Koji prijeđe kvarnu milju.

Mama!

Što je bilo? Što je? -Kvaran Čovjek!

Što? Kako kvaran? O čemu ti to, dušo?

Kvaran Čovjek! -Smiri se!

Samo mi reci što je bilo.

Što? -Što je?

Ne znam. Mislim da je šetao po...

Kvaran Čovjek iskorači

I pozvoni kvarnim zvonom

I tako svoju kvarnu dušu privede kvarnom paklu onom

Pobije svoju kvarnu obitelj

I nasmije se kvarnim smijehom!

Janet!

Janet?

Bože moj! Ne!

Zovite hitnu pomoć!

Ovo je moj dom.

Gubi se odmah van.

Ne. Ovo nije tvoja kuća.

Dakle, kako ti je ime?

Kuc, kuc.

Pa dobro. Tko je?

Bill. Bill.

Koji Bill?

Ime mi je Bill Wilkins

i sedamdeset dvije su mi godine.

Što kažete na taj glas?

Zvuči zbunjeno.

Je li čovjek senilan?

Glas na ovoj snimci

potječe od jedanaestogodišnje djevojčice.

Obitelj je zatražila pomoć od Crkve?

Da.

Ali, da vam pravo kažem, oklijevamo se uključiti.

Slučaj se tamo pretvorio u medijski cirkus.

Zovu ga "Engleski Amityville".

Sjajno. -Bojite se da je prijevara.

Sposobnost Crkve da pomaže ljudima ovisi o glasu na kojem je.

Dakle, što hoćete od nas?

Htjeli bismo da odletite u London

na tri dana i preuzmete ulogu naših neslužbenih očiju i ušiju.

Nego, ništa ne morate raditi.

Ako je riječ o prijevari, samo se okrenite i otiđite.

Ali ako nije,

onda je u Londonu jedna obitelj

kojoj nasušno treba naša pomoć.

Hvala na vjeri u nas.

U redu. Samo javite. -Okej.

Rekao sam mu da ćemo razgovarati.

Nema se o čemu razgovarati.

Draga, čula si ga.

Ne traže da se uključimo. Samo da promatramo i izvijestimo.

Oduvijek ima slučajeva koje odbijemo.

Nikad nije bilo obitelji kojoj smo odbili pomoći.

Imala sam viziju u Amityvilleu.

Istu koju sam dobila prije sedam godina.

Imala sam pretkazanje tvoje smrti.

Zbog toga si se zaključala na osam dana?

Vidjela si moju smrt?

Vidio si je i ti.

Demon na tvojoj slici je stvaran.

Oboje smo vidjeli istog neljudskog duha.

To je upozorenje. Ako nastavimo ovo raditi,

ti ćeš umrijeti.

Tvoje vizije su Božji dar.

A ako ti Bog pokazuje moju smrt, onda on ima razloga za to.

Možda ti je suđeno da je spriječiš.

Daj.

Mi ne bježimo od borbe.

Ako odemo...

Ako pristanemo na to...

Moraš mi dati riječ da smo tamo samo kao promatrači.

Ako bilo što na bilo koji način bude opasno,

reći ćemo Crkvi i zatim otići.

Obećaj mi.

Obećaj mi, Ed.

Obećavam.

Gospodine i gospođo Warren, ja sam Maurice Grosse.

Hvala vam najljepša na dolasku.

Koliko znam, bit ćete smješteni u kući obitelji Hodgson.

Je li? -Uvijek je bolje biti uključen.

O, da. Slažem se.

Tu smo.

Evo nas.

Ed, uspjeli smo snimiti neke čudesne stvari.

Mislim da će vas se jako dojmiti kad ih vidite.

Sjajno. Opet bih poslušao i one snimke.

Imate stvarno zanimljivih stvari.

Vic Nottingham. Bok, Vic.

Kako ste? Ed Warren.

Zdravo, Ed.

Kako ste? A ovo je Peggy. Peggy Hodgson.

Drago mi je. Ed Warren. -Poštovanje.

Moja supruga Lorraine. -Poštovanje.

Zdravo. -Zdravo.

Idem ja onda, Peg.

Pozdravi djecu, može?

Da. Naravno. Bilo mi je drago.

Bilo mi je drago. -Također.

Dakle, evo nas, Peggy. -U redu. Dajte, uđite.

Tu smo sada samo ja i Janet.

Moja ostala djeca su smještena kod njih.

Djevojčice su prije spavale ovdje, ali više ne koristimo sobu.

Zašto?

Pa, tu je bilo središte većine aktivnosti.

Strahovali smo da bi netko mogao nastradati,

tako da je sad zaključavamo.

Kako čujem, Janet je levitirala. I to se dogodilo tu unutra?

Da, i to ne jednom. Fotografirali smo i to.

Čuo bih priču gospođe Hodgson od nje same, ako nije problem.

Susjedi su ih donirali,

a ja sam ih objesila u nadi da će spriječiti kretanje stvari.

Je li uspjelo?

Ne. Čujemo ih cijele noći.

Hej, bok. Ja sam Lorraine.

Slobodno sjednem?

Znaš zašto sam tu?

Eto, tvoja mama mi je ispričala što se ovdje zbiva,

pa sam došla pomoći, ako mogu.

Bi li razgovarala o tome?

Znaš, kad sam bila otprilike tvojih godina,

otišla sam posjetiti mamu u bolnici

i vidjela anđela.

Da.

Stajao je uz krevet jednog malog dječaka.

Samo ga je nježno dragao po obrazu,

a onda je stao.

I pogledao ravno u mene.

Naravno, moja mama i bolničarke nisu mi povjerovale,

ali ja sam znala da je stvaran.

Čuj, znam kako je.

Znam kako je izgubiti prijatelje zato što si različita.

Ali znam i to da

jedna osoba može sve promijeniti.

I samo im se trebaš otvoriti.

Kako si znala da možeš vjerovati ljudima kojima si se otvorila?

Nisam.

Znala sam i nastradati.

I dugo mi je trebalo, ali...

Naposljetku sam našla nekoga tko mi vjeruje.

Što si onda učinila?

Vjenčala sam se s njim.

Ma kad sam strašno umorna.

Ovdje ne mogu spavati.

Prije sam išla u školsku ambulantu,

gdje su mi davali da spavam,

jer sam bila jako iscrpljena.

Ali sad više ne mogu ni to.

Svi me se boje.

Nemam prijatelje.

Nemam kamo otići.

Zbog toga imam osjećaj da nisam normalna.

Znaš, ono nešto što ti to radi

baš hoće da se tako osjećaš.

Ali zašto?

Zato što od toga jača.

Otprilike kad je sve ovo počelo

Janet se počela buditi tu usred noći.

Ovo je mjesto gdje Janet kaže da je Bill Wilkins umro, točno tu.

Odakle vam naslonjač?

Bivši muž je kupio sav namještaj s kućom kad smo se doselili.

Ako smijem pitati,

je li vaš bivši muž još u igri?

Nije.

Žao mi je što to čujem.

Ima li izgleda da se pomirite?

Dobio je blizance sa ženom koja živi iza ugla.

Znači, to ću protumačiti kao "ne".

Da, nije se bilo lako nositi s tim.

Odnio je svu glazbu na dan kad je otišao.

Znam da je dojam katkad takav...

Ne. Kažem to doslovno. Odnio je sve ploče.

Moja djeca su nekada obožavala slušati njegovu zbirku Elvisa.

Jako su se napatila.

A sad se još zbiva i sve ovo.

Da. Poklapanje nije slučajno.

Negativni entiteti hrane se emocionalnom ranjivošću.

Vole vas zgaziti dok ležite.

To baš ne zvuči fer.

Ne, zaista nije.

Znaš li kada će glas progovoriti?

Ponekad.

A kad progovori,

ostavlja li dojam kao da dolazi iz tebe?

Ne.

Prije kao da dolazi iza mene.

Kao da me iskorištava.

Kaže li ikada nešto samo tebi?

Što samo ti čuješ?

Što kaže?

Kaže da ti želi nauditi.

Kad je to rekao?

Upravo sada.

Zar nam to zbilja treba?

Htjeli bismo dokazati Crkvi

da sama ne stvara taj glas.

Ako će držati vodu u ustima

moći ćemo dokazati da to nije neki oblik trbuhozborstva.

Mora li biti u naslonjaču?

Muka mi je vidjeti je kako tu sjedi.

Znamo da je teško, ali duh je iskazao vezanost uz ovo mjesto.

Ed će lakše stupiti u kontakt s njim ako ona tu sjedi.

Bit će tebi dobro.

Spremna si za ovo?

Valjda.

Danas je 21 . prosinca 1 977.

Mi smo Ed i Lorraine Warren, sjedimo uz Peggy i Janet Hodgson.

Prisutan je i Maurice Grosse.

U redu. Počnimo.

Ako je ovdje neko biće koje bi htjelo komunicirati s nama,

pozorno slušamo. Samo izvolite.

Što hoćeš od ove djevojčice i njene obitelji?

Kaže da odbija govoriti dok me svi zajedno tako gledate.

Čudno! Pitam se zašto ne bi.

Dosad se nije stidio progovoriti.

A da svi okrenemo leđa? Misliš da bi onda progovorio?

Možda.

Da.

Pokušajmo opet.

Onda, što kažeš, Bille?

Dali smo ti privatnost. Sada dođi razgovarati s nama.

Evo me.

Razgovaram li s duhom koji tlači ovu obitelj?

Zar sam ja to?

Zar ja to radim?

Da.

A ja sam došao to prekinuti.

Znaš li tko sam ja?

Ed.

Eddie.

Edward.

Ed je u redu.

Otac te je zvao Edward.

Nije točno.

Otac me je zvao Ed, baš kao i svi ostali.

Ma daj, Bille. Ti nisi psihijatar, a ja nisam došao razgovarati o mom ocu.

Prijeđimo na stvar, što kažeš?

Zašto jednostavno ne pustiš ove ljude na miru?

Zato što je ovo moja kuća!

To nije tvoja kuća.

Da, je.

Dolazim ovamo da vidim svoju obitelj,

samo što njih tu više nema.

To je zato što si mrtav.

Ako je tvoja obitelj i živjela ovdje, davno se odselila.

Gdje su?

Ne znam. Ako saznam, možda ću ti moći pomoći.

Ne treba mi tvoja pomoć.

Zašto onda samo ne odeš dalje?

Ne vjerujem u to.

Zašto ne bi?

Što bi bilo tako loše u odlasku u raj?

Ja

nisam

čovjek od raja!

Pa, imam vijest za tebe, Bille.

Znaš, ne zanima me u što ti vjeruješ.

Vidiš ovo?

Pomozite... Ne... Da... Odem.

Pomozite... Ne... Da... Odem!

Osjećaš li neku prisutnost?

Ne, upravo suprotno. Ne osjećam ništa.

Možda je riječ o histeričnoj neurozi.

To bi objasnilo podvojene ličnosti i halucinacije.

Ni to mi ne djeluje ispravno.

Ne mogu to objasniti. Srce mi govori da im vjerujem.

Svojim sam ušima čula taj glas,

ali jedino što osjećam je njihov strah.

Nikako da vidim dalje od toga.

Mislim da neću moći spavati ovako daleko od tebe.

Pa, hoćeš.

Tako ćeš imati razloga za radovanje povratku kući.

O, milo. Voljela bih da to ne radiš.

Pomaže mi da zaspim.

Tako bar znam da neću nikamo otići.

Nisam pušila, mama.

A?

Onog dana s Camillom kod škole.

Da, držala sam cigaretu.

Ali nisam mislila pućnuti. Kunem se.

Samo sam htjela ispasti frajerica pred njom.

Baš sam bila glupa.

O, milo.

Oprosti što ti nisam vjerovala.

O, dušo.

Upomoć!

Janet!

Janet.

Bože moj.

Janet!

Upomoć! -Janet!

Molim te, pomozi mi!

Mama!

Molim te! Mama!

Janet!

Upomoć! Izvadi me! Netko je tu unutra!

Ne mogu ih otvoriti!

Mama!

Pomozi mi!

Janet!

Što je? -Netko je unutra s Janet!

Ne mogu ih otvoriti!

Idite po ključ. Odmah idite po ključ!

Janet! Drži se!

Stižemo!

Imam ključ! Imam ključ.

Daj.

Janet, stižemo!

Janet.

Skinite to s nje! Molim vas, skinite to s nje!

Što je to bilo?

Netko je bio tu unutra!

Vidjela sam ga vlastitim očima.

On je to učinio mojoj malenoj.

Ovo je rana od ugriza koju je Janet zadobila prve noći.

Tu je malo izblijedila, ali još se da razabrati.

Opa. Prilično je osebujna.

Dva zuba nedostaju.

Tako je. A prevelika je za neko od djece.

Mislite da ju je zadao duh? Taj Bill Wilkins?

Pronašao sam vlasnika kuće.

Ispostavlja se da je vlasnikov otac tamo živio.

Zvao se William Wilkins i umro je od podljeva u mozgu

u tom naslonjaču.

Sve što je rekla je istinito.

Sve su to javne informacije, usput

Mogla je čuti cijelu priču od nekog susjeda.

Što je s tvrdnjama

da se Janet u snu teleportira po kući?

Uvjerljive su otprilike kao i tvrdnje da levitira s kreveta.

Je li im itko od vas prisustvovao?

Ne. Ali imam i snimke toga.

Da. Izvolite.

Postavio sam fotoaparat u sobi djevojčica, pa čekao u prizemlju s daljinskim.

Okidao sam ga kad god bih čuo neko komešanje.

Moram priznati.

Ovako svijena koljena, uspravno držanje tijela.

Izgleda kao da samo skače.

Što hoćete reći? Pa bili ste sinoć tamo.

Vidjeli ste to svojim očima.

Pa, Peggy je ta koja je vidjela nekoga tko napada Janet.

Ali teleportirala se u sobu

zaključanu izvana, za ime svega.

A njen glas?

Kako da to objasnimo?

Mislim da je prvi put počela govoriti tim glasom

kad se našla pred televizijskim kamerama.

Nije to mogla izvoditi s vodom u ustima sve dok se niste okrenuli.

Mogla ju je ispljunuti, pa uzeti novi gutljaj prije no što ste se okrenuli.

Lani me prevarila jedna velška obitelj

koja se pretvarala da su je posjeli demoni.

Ruku na srce, ne znam što je bilo gore.

Demoni ili ljudi koji iskorištavaju našu spremnost da vjerujemo u njih.

Demoni su gori.

Ali morate priznati da je sumnjivo.

Iskreno vjerujete da ona sve to lažira?

A Peggy?

Njoj sve ovo samo služi kao izgovor da dobije bolje stambeno rješenje.

Već se prijavila!

Čujte, ne kažem da je to prijevara.

Ponekad je u našem poslu potrebno izvesti skok vjere.

Vjerovati kad nitko drugi neće.

Znači, vi im zaista vjerujete?

Da. Vjerujemo.

Ali Crkva ništa ne može bez dokaza. To nam treba.

Dobro, slušajte. Obavit ću par poziva

da vidim možemo li doći do opreme za videosnimanje.

Ed i ja ćemo dotle provoditi vrijeme s Peggy i djecom,

jer oni moraju opet biti obitelj.

Bok, mama! Vratili smo se!

Zašto ste se vratili? Što je sad sve ovo?

Warreni su nam kupili vinile. -Elvisovu ploču!

Oh, Blue Hawaii.

Nadam se da ne smeta. Malo američke kulture.

Nipošto!

Janet! -Billy.

Uželjela sam te se.

Hej, ljudi, uželjela sam vas se.

Je li ikoga od vas ikada maltretirao neki nasilnik?

Pete, u školi.

Uvijek zeza Billyja.

Dušo, reci mi, kako reagiraš kada do tog dođe?

Oni s-stanu uz mene.

Dobro, jer duh u ovoj kući je uvelike sličan tom nasilniku.

Da.

I namjerio se na Janet.

Zato morate stati uz nju, onako kako oni stanu uz tebe.

Obitelj stoji zajedno.

Ovo je, s druge strane, izgubljen slučaj.

O, vrag ga odnio.

Tu nam svakojake stvari prestaju raditi bez ikakvog razloga.

Dobit ćemo ovdje glazbu, na ovaj ili onaj način.

Čija je ono gitara?

Bila je tatina, ali dao mi je da je uzmem.

Nećeš se ljutiti?

Ne.

Malo sam zahrđao, pa obećajte da mi se nećete smijati.

Pogotovo ti.

Hvala.

Hej, ne smijte se.

Zdravo, Peggy. Evo nas.

Sad svi zajedno.

Hvala vam najljepša.

Tako je mala i lagana.

Zašto ovo radite?

Pomažete ljudima poput nas?

Kad si bila mala, je li te ikada brinulo

da ti se po noći nešto skriva pod krevetom?

Da?

Pod mojim krevetom je zaista bilo nešto.

Da.

Nešto me primilo za ruku i snažno povuklo na pod.

Bilo je premračno da vidim što je ispod, ali da znaš da sam odjurio iz sobe.

Znaš što je tata učinio?

Odvukao me ravno natrag u sobu i

kazao mi da se moram suočiti sa strahovima.

A premirao sam od straha.

Ali onda sam se sjetio nečega što mi je jedna časna sestra rekla na katekizmu.

"Bog će biti uz sve koji su potrebiti."

Pa sam uzeo ovo raspelo sa svog noćnog ormarića, znaš?

I kazao onome što je ispod kreveta

da bi mu bilo bolje da ode, da ga Bog ne bi razvalio.

Tata mi nikad nije napravio veću uslugu.

Naravno, tako je postupio jer mi nije zaista vjerovao.

Godinama sam tražio nekoga tko će mi vjerovati.

A znaš što sam onda učinio?

Vjenčao si se s njom?

Znači, čula si već tu priču?

U redu.

Kako se snalazite?

Hej. Ovdje smo gotovi.

Popravili smo i vrata ormara.

A ako hoćete, mogu pogledati i perilicu.

O, ne, ne bih to mogla tražiti.

Dolje je katastrofalno.

Ma dajte. Kako loše može biti?

Vrag ga odnio.

Je li unutra sve još mirno?

Da. Hvala nebesima.

Ipak, bilo bi to nešto, zar ne?

Kad bismo uspjeli dokazati izvan svake sumnje

da ima života nakon ovoga?

Bilo bi to povijesno.

Zato ovo radite?

Jer želite biti dio nečeg povijesnog?

Ovo nije laboratorij, nego nečija kuća.

A mislim da je pomaganje toj obitelji jedino što je tu bitno.

Ne, oprostite, nisam tako mislio.

Kći mi je poginula u sudaru prije nekoliko godina.

Nakon toga sam počeo doživljavati neke stvari.

Mislim da je htjela komunicirati sa mnom.

I da, pomoglo bi kad bih znao da je ona...

Ne znam.

Negdje.

Nije to ta.

Ma sjajno.

Mislim da sam je našao.

Točno je tu.

Dođite jesti. Margaret!

Johnny, dođi jesti.

Okej.

Mislim da je imam.

U redu.

Evo ga.

Što je to?

Ed? Nešto je iza vas.

Što je?

O, Isuse!

Peggy!

Zgrabio me je.

Bio je to on. Pokušao me povući pod vodu.

Bože moj! Gledajte!

Bože, ogrebani ste.

To nije ogrebotina, nego ugriz.

Ugrizao me je. Baš kao što je ugrizao Janet.

Hej, Janet, doneseš mi još jednu?

Janet?

Što je bilo?

Zar ti ne vidiš?

Što to?

U kuhinji.

Reci mi što vidiš.

Igra se noževima.

Skriva se u mraku.

Johnny! Johnny, što to radiš?

Johnny, ne! Johnny, ne idi!

Sjećate se što je rekao gospodin Warren? Ne smijemo mu dati da nas maltretira.

Ovo je naša kuća.

Johnny. Johnny, vrati se, molim te.

Što je bilo? Što se dogodilo?

Janet je nestala! Sad je bila tu!

Dođite.

Mama! -Johnny!

Ed? Što je sad ovo?

Mama.

Mama, Johnny je unutra!

Ne!

Johnny!

Johnny!

Odstupite.

Daj.

Gdje su? Gdje su? Johnny?

Johnny!

Dušo!

O, dušo, dođi ovamo.

Jesi li dobro?

U redu je, dušo.

U redu je.

Gdje je Janet?

Gdje je Janet?

Janet!

Ljudi, ovdje primam nešto.

Ed, pazi na...

Mi... Da...

U redu je. U redu je, dođi. Dođi.

Dođi, daj. Dođi.

Okej. Čuvajte se. Pazite se.

Polako!

Okej.

Dušo, u redu je.

U redu je, mama je tu. Ja sam tu.

Kako je dospjela unutra?

Sad je sve u redu. Što je to?

Dobro je.

Mogu li?

Što je?

Ona to lažira.

Što?

Imam dokaz.

Toliko o vašem skoku vjere.

Što?

Moja kći nije to izmislila. Vidjela sam stvari.

Ulovljena je kako lažira događaj.

Ne, to nije moguće. Jeste li vidjeli ono unutra?

Kako da dvanaestogodišnjakinja baci stol preko prostorije?

Gotovo je. Shvaćate li to?

Za dobrobit vaše kćeri ne otežavajte dodatno situaciju.

Nije to mogla izvesti samostalno.

Ma kako se usuđujete.

Što, mislite da sam je nagovorila?

A policija? Jesu li i oni suučesnici?

Ne, u redu je.

A vas dvoje?

Vi nam vjerujete, zar ne?

Htjeli bismo pomoći.

Ali čim Crkva vidi tu snimku odustat će od svega.

Htjet će se distancirati od svega što i najmanje podsjeća na prijevaru.

Htjela bih da otiđete, molim.

Ne, izvolite, izađite.

Izađite, svi skupa!

Izađite!

Možda biste se vi mogli nekako obratiti tom duhu.

Znate, samostalno stupiti u kontakt s njim.

Ne mogu. Vjerujte mi, pokušala sam.

Žao mi je, ovdje jednostavno ništa ne osjećam.

Znači, to je sve?

Pružite im slamku spasa, pa je samo tako odbacite?

Nama ovo nije ništa draže nego vama.

Ispričat ćemo Crkvi sve što smo vidjeli,

ali jedini konkretan dokaz koji imamo je snimka na kojoj Janet lažira incident.

Da, ali dogodili su se doslovce deseci stvarnih incidenata.

Uzmite ovo.

To što je lažirala ovaj jedan ne mijenja činjenicu da...

Ne, to sve mijenja.

Mi tu radimo za račun Crkve.

Pozvala bi nas da se vratimo čak i da Peggy nije zatražila da odemo.

Obavili ste jako dobar posao, Maurice.

Bili ste tu uz njih dok nitko drugi nije.

Hvala vam.

Ali ponekad treba izvesti skok vjere.

Vjerovati kad nitko drugi neće.

Nemam dojam da je ovo u redu.

Znam.

Sretan put.

Jesi li to zbilja učinila?

Uništila kuhinju?

Ali, zašto?

Rekao je da će vas ubiti

ako ih ne natjeram da odu.

Zar nije malo sumnjivo

što je slučajno baš lažirala incident

u jedinoj prostoriji u kući koju je snimala videokamera?

Da.

U vražju mater.

AUDIOVRPCA

Lorraine.

Daj da namjestimo magnetofone.

Provuci vrpcu i stavi je na početak.

U redu.

Sjećaš se čudnih, zbrkanih poruka koje smo primali od Janet?

Znaš, od Billa? -Da.

Bile su dvije, zar ne?

Evo prve.

Pomozite... Ne...

Da... Odem.

Pomozite... Ne... Da...

Odem!

Mislili smo da govori o sebi, zar ne? -Da.

Poslušaj drugu.

Mi... Da...

Mi...

Ako sam u pravu...

Pomozite... Mi... Ne... Da... Mi... Da... Odem...

Pomozite... Mi... Ne... Da... Mi... Da... Odem!

Dolazim ovamo vidjeti svoju obitelj.

Ali nikog od njih više tu nema.

Mislim da bih

sada htio otići.

Ali ne mogu. -Zbog čega?

Želi je. Neutaživo.

Samo što je nije dobila.

Recite kako da je zaustavim.

Daje me se

i uzima me se.

Bio sam uz tvoj prvi dah.

Nisi me tražila,

ali slijedim te

do smrti.

Čekajte. Ne shvaćam.

Molim vas...

O, Bože!

Krvariš!

Što je sad ovo?

Duh tog starca je samo pijun.

Zarobljen je tamo gdje je kako bi oslabio volju Janet.

Zarobljen? Tko ga je zarobio?

Nešto neljudsko.

Nešto što je poprimilo bogohulno obličje da mi napadne vjeru.

U toj kući je neka demonska prisutnost.

Moramo doći do Vica dok nije otišao. Moramo natrag.

Okej.

Mama, pomozi mi, molim te! Mama!

Molim te, mama, pomozi mi!

Za Boga miloga, pusti nas na miru!

Margaret!

Margaret, ne!

Dođi, Johnny. Jesi li dobro?

Dođite, idemo odavde!

Dođite, idemo van!

Idite u Peggynu kuću!

Zar nećeš s nama?

Ne mogu ostaviti Janet!

Ne! Janet! -Mama!

Janet!

Pa, ne shvaćam. Prvo kažete da nije stvarno, a sada da je.

Neljudski duh blokirao joj je vidovitost.

Starčev duh nije se mogao probiti sve dok nismo napustili tu kuću.

Sve što oni doživljavaju manifestacija je demonskoga.

Starac, Kvaran Čovjek, samo su paravani koji nam prikrivaju pravo zlo u toj kući.

U viziji mi je htio pomoći, ali previše se bojao.

Pa je stalno govorio kroz svojevrsnu zagonetku.

Nešto kao: "Daje me se i uzima me se."

"Bio sam uz tvoj prvi dah."

"Nisi me tražila,"

"ali slijedit ću te do smrti."

Tvoje ime. Nisi ga tražila, dano ti je kad si se rodila.

Tako je! Ako znamo ime demona, imamo i moć da ga otjeramo.

Da, jasno, ali ne znamo mu ime.

Ali možda znamo.

Zašto bi nam inače dao taj naputak?

Sigurno misli da ga nekako znamo.

I što ćete sad?

Neljudski duh koji može zamutiti vidovitost Lorraine prejak je za mene.

Moramo odvesti Janet u crkvu dok je nije ubio.

Janet!

Što je bilo?

Janet!

Pustite nas. -Hvala Bogu, tu ste!

Janet je tamo! -Daj!

Kvragu.

Ed! Jesi li u redu? -Da!

Idem otraga!

Ne! Ed! Ne!

Ed, ne, ne, ne.

Idem s vama!

Peggy, ostanite tu. -Janet!

Čekajte u autu s djecom! Čekajte! -Janet!

Poslušaj ih.

Uđite u auto.

Uđite, uđite. I ti, Peggy. Daj!

Ed?

O, ma daj!

Ed!

Ne daju se otvoriti!

Dajte da ja pokušam.

Treba ih razvaliti! Razvalite ih! -U redu. Pričekajte. U redu.

Ed, dragi, pričekaj tu.

Čekaj. Vic se odmah vraća.

Ne mogu čekati. Idem dalje.

Ne, Ed, nemoj!

Stani!

Ne možeš sâm protiv toga.

Moramo joj pomoći!

Ed, molim te. Molim te, samo me pričekaj.

Molim te, pričekaj me.

Ne mogu te izgubiti. Strašno se bojim.

Znam.

I ja.

Ali moram joj pomoći.

Samo, što je s mojom vizijom?

Znam da sam ti obećao, draga.

Ali moram to učiniti.

Volim te, Lorraine.

Ed, ne! Ne!

Stani! Nemoj!

Ed!

Ne!

Ne. Stani.

Ed! Ima li koga? Pomozite nam!

Maknite se.

O, Bože.

Janet, gdje si?

Ma daj!

Upomoć!

Janet!

Janet!

Pomozite mi!

Janet!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Kako ti je ime?

Znam ja tvoje ime.

Pitala sam te.

Reci mi tko si!

I rekla si mi.

Rekla si mi svoje ime.

A ja sam ga zapisala.

Treba mi moja Biblija!

Zašto? Što je bilo?

BIBLIJA

Ime demona daje moć nad njim.

V.

A. L.

A. K.

Valak.

Janet!

Janet?

Bio kvaran jedan čovjek

Koji prijeđe kvarnu milju

Nađe kvaran dukat u nekom kvarnom bilju

Kupi kvarnu mačku koja ulovi kvarnog miša

I u kvarnoj kući žive skupa dok pada...

Vic! Vic! Dajte mi da prođem.

Čekajte, Lorraine, da pokušam. -Idem! Ne!

Dajte da uđem. Lorraine!

Ed!

Lorraine!

Lorraine!

Ed!

Janet?

Janet! Ne! Ne!

Držim te.

Dođi.

Ne!

Janet.

Ed!

Lorraine!

Ed!

Tvoje mi ime daje ovlast nad tobom, demone.

I da, ja znam tvoje ime!

Ti si Valak!

Oskvrnitelj!

Obeščastitelj, glavar guja!

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga,

proklinjem te natrag u pakao!

Ne!

Ed!

Dođi!

Okej. Dobro je.

Ed, jesi li dobro?

Ne, pregledaj nju.

Janet?

Bože moj! Je li joj dobro?

Pozvat ću hitnu pomoć.

Janet, uspravi se, dušo.

Eto tako.

Samo polako, duboko udahni.

Polako, duboko udahni. Tako treba.

Je li ti dobro?

Bit će njemu dobro.

Izgleda li u redu? -Da, dobro je.

Spasio si je.

Ne.

Ti si spasila nas.

Zar ti nisam rekao da je to suđeno?

Ali vjerovao si u mene.

Ne bi mi to uspjelo bez tebe.

Hvala vam što ste se vratili po nas.

Evo, sjedni. Sjedni.

Ovo me čuvalo

još od malih nogu.

Hoću ga dati tebi.

A kad odrasteš,

nađi nekoga kome treba, pa mu ga daj.

Dogovoreno?

Koje sreće ja imam.

Rekla si da jedna osoba može sve promijeniti.

Ali...

Ja imam dvije.

OPSJEDANJE U ENFIELDU S VREMENOM ĆE POSTATI

JEDAN OD NAJDOKUMENTIRANIJIH SLUČAJEVA U POVIJESTI PARANORMALNOG.

PEGGY HODGSON ĆE NASTAVITI

ŽIVJETI DO ISTEKA SVOJIH DANA U KUĆI U GREEN STREETU.

PREMINULA JE MIRNO 2003. GODINE DOK JE SJEDILA U NASLONJAČU U BORAVKU

UPRAVO NA MJESTU GDJE JE BILL WILKINS UMRO ČETRDESET GODINA PRIJE.

Okej.

UPOZORENJE! NIPOŠTO NE OTVARATI

INTERVJU EDA WARRENA S JANET I MARGARET HODGSON (STVARNA SNIMKA)

Pričaj mi o početku, o prvoj noći kad se počelo događati.

Što je radio tvoj brat?

Braća su se igrala i zezala. Nisam baš bila sigurna, ne.

HODGSONI

Uplašili su se? -Skamenili su se.

Janet? A Janet?

Kad dolazi od tebe, Janet, osjećaš li išta u grlu?

WARRENI

Ne. -Ne osjećaš baš ništa?

Dakle, ja gledam Janet. -Ne opiri se tu.

A glas dopire iz nje, ali usta joj se ne miču i ništa slično.

Gasi to!

Ja znam...

Janet, možeš li odrediti kad će taj glas izaći iz tebe?

Ne. Nikad ne mogu.

Znaš li tko sam ja? Znaš li moje ime?

Da. Ed. Ed!

Jesi li bio kršćanin?

Ne! I ti to znaš!

Koje si godine umro? Sjećaš li se?

A, da. Umro sam. Šezdeset prve. -Reci mu.

Tisuću devetsto šezdeset prve.

OBITELJ U ENFIELDU MORI "POLTERGEIST"

PRIZIVANJA 2

Obradio: Pandaman

Preuzeto sa www.titlovi.com