Original subtitles

VENECIJA 1583. - NAJBOGATIJI, NAJDEKADENTNIJI EUROPSKI GRAD.

ŽENE SU BILE IMOVINA - RIJETKE SU ZNALE ČITATI.

NO NEKE SU IMALE DRUGAČIJU SUDBINU…

OVA JE PRIČA ISTINITA.

Svoju smo mladost otplesali U gradu iz snova

Veneciji, raju, ponosne ljepote

Živjeli smo za ljubav, požudu, ljepotu Užitak nam bijaše jedina dužnost u životu

Lebdeći između neba i zemlje Upijali smo njezino obilje

Tad mislili smo da smo vječni Sudbe od Boga zapečaćene

No raj, otkrili smo, uvijek krhak je

I pred ljudskim strahom uvijek nestaje

Nešto nije u redu, mama?

Baš ništa.

Jao, slabo mi je.

Slabo mi je.

-Dođi. -Slabo mi je.

-Što radiš? -Dođi, Beatrice.

Brzo!

Uspori!

Veronica!

-Gledaj! -Zdravo!

-To je tvoj brat! -Zdravo, Venecijo!

-Što ako nas vidi? -Ne gleda nas, Bea.

-Gleda njih. -Zdravo, Venecijo!

Jesi li primila moja pisma? Nisi?

Ne razgovaram s tobom, slomila si mi srce.

Dođi!

-Bea, dođi! -Ne!

Sve ovo za mene?

Livia!

Divna djevo manjkave vrline Uz takve grudi, koga to brine?

Moja motka, djevo. Pruži ruku.

-Dođi. -Teško.

Venera! Došla je blagosloviti Venecijance!

Striče Luca, kako si?

EXYUSUBS.COM

-Beatrice! -Zdravo.

Smrdiš kao kanalizacija.

Hvala. Krasna dobrodošlica, sestrice.

Pogledaj se. Možda se ipak pretvoriš u ženu.

-Jesi li ga vidio? -Koga?

-Znaš koga. -Ne.

Moj budući muž. Je li naočit?

On je…

-Moćan je. -Jest.

Veronica?

Dobro došao kući, Marco.

Mislim da si mi nedostajala.

Uz sve dvorske dame za zabavu?

Rimljanke nisu ni do koljena Venecijankama.

Kao ni Francuskinje, Firentinke niti ikoje druge, od Europe do Levanta.

A ti si ih sve okusio.

Pusta zabava dok ti nisi procvala.

Marco.

Što je sina zadržalo od roditelja?

Ljepota, slutim.

Marco, dobro došao.

Sav si mokar. Hajde, prehladit ćeš se.

Veronica. Mislila sam da ćeš opet propustiti večeru.

Dame imaju pametnija posla od trovanja uma knjigama.

-Na primjer? -Da paze na manire.

-Mesar traži da mu platimo. -Sera, imaš li kakvu službu?

-Kad isplovljavaš? -Idući tjedan.

Da bar mogu s tobom, ploviti pučinom.

Veronica, pučina, stvarno.

Neće naći muža nastavi li se ponašati kao dijete.

Kako ljudi ulaze u brak, majko?

Nagode se.

Kakva nagodba ako si zaljubljen?

Brak je ugovor, Veronica, a ne vječna avantura.

Imaš li nekoga određenog na umu?

Sera!

-Ljubavna poezija? -Vraćaj.

-Grubost života zaboraviše -Ne.

-U žudnji se srca sastaše -Prestani.

Kad je, Bože, tvoja duša

Mora da je prava ljubav.

Bila bih zanosna dvorjanka, zar ne?

Ili možda gusarica.

-Akcija lijevo. I opet… Nazad i navala. -Najslađa ljubav meni znana…

Nazad i…

…te

Ni u nadi da svijet će donijeti Za me trunku ljubavi

-No buduć' moram… -Zaista te volim

-Molim te, uzvrati mi -No buduć' moram mrijeti

-Zapravo ne ljubim -I dobijem podsmijeh…

Cjelivati te želim, mami nemoj reći jer kastrirat će me htjeti

Šuti!

No buduć' moram mrijeti

Najbolje je…

A kamo si se ti zaputila?

Nikamo.

Nikamo ima lijep tenor.

Veronica je na kanalu s Marcom Venierom, sama.

Majko Franco!

Elena, ne zovi me tako. Osjećam se prastaro.

Mlade dame u dobi za udaju moraju imati pratnju.

Njezin bi mi dobar brak mogao donijeti dobru službu.

Marco Venier mi se sviđa.

Neće je oženiti bude li je imao.

Oženiti?

Marcova nevjesta mora imati kraljevski miraz.

Gledam zvijezde sudbe svoje, oči tvoje

Tope me kao sunce snijeg

Kupio sam ti ovo u Rimu.

-Nisi je kupio za mene. -Jesam. Samo to nisam znao.

Dar predan tako olako, olako bi se mogao i oduzeti.

Onda imenuj bilo koji drugi dar.

Zasad je knjiga dovoljna.

Mislim da si možda premlada da primiš ono što bih ti najradije dao.

Nisam toliko mlada koliko si ti tašt.

Nisi se promijenila, zar ne?

Kako bi ti to znao?

Zamijenio si me za svoje lake dvorske družice.

Ne.

Krivo sam protumačio pitanje u tvojim očima.

Moj ti se poljubac ne sviđa?

Htjela bih da nije grijeh što mi se sviđa toliko.

Bog je grijeh stvorio da bismo spoznali njegovu milost.

U njegovim očima pronalazim sebe

I čeznem da se spoznam još više

On čuje, čini se, moje tihe krike

I srce mi protiv razuma okreće

Kako je moguće tako brzo zavoljeti?

„Ljubav ne čeka”, odgovara on

Kakva me to čarolija u njegovom dodiru mami?

Kako ću sad svoju ljubav poreći?

Za moju nevjestu, mali svadbeni dar.

Lorenzo Gritti i krasna nevjesta njegova

Vaš nam savez ponos ulijeva

Dobro zdravlje, bogatstva i loza trajna

Nek' Božja slava vaš savez obasja

-Kako su mogli? -Kako je tko mogao što?

Tvoji roditelji, dati tvoju sestru tom komadu trulog mesa.

Taj komad trulog mesa duždev je rođak i papin pouzdanik. Rimski ga dvor obožava.

Rimski dvor ne mora spavati s njim.

Iznenadila bi se. Nemoj se rumeniti, Veronica.

Ne pristaje tvom oštrom jeziku.

Mogli su pristati na malo manje dukata za trunku muževnosti.

-Zašto? -Zbog tvoje sestre…

-Ona je čistunka. -Mogla je zadržati svoj krevet.

-Bilo bi manje okrutno predati je Bogu. -Bog nije bogat kao Lorenzo Gritti.

U čast kućama Gritti i Venier.

Za Veneciju.

Vidio sam kako je gledaš i ona tebe. Poznajem taj pogled.

-Oče. -Ne podcjenjuj čar ljubavi.

Uživaj. Ali…

Čuvaj glavu i srce.

-Ne možeš ju oženiti. -Znam.

Pietro, dođi.

Da je bar to naša svadbena odaja.

-Misliš da sam zločesta što to govorim? -Ne.

Znaš da se ne možemo vjenčati.

Znam samo što mi ti kažeš.

Moram se oženiti u skladu sa svojim statusom i bogatstvom obitelji.

Zašto si onda ovdje?

Jer se ne mogu držati podalje.

Onda nemoj.

Moj brak mora biti za državu.

Moji su pravi građani unazad 700 godina.

Grb ne znači nasljedstvo.

-Ja govorim o ljubavi, a ti o novcu. -Govorim o dužnosti.

-A tvoje srce? -Ne radi se o mom srcu.

Ovo je politika.

Kako romantično.

Brak nije romantičan Zato je Bog izumio poeziju.

Da zasladi lažljiva muška usta.

Da sam lažljivac, zar bih ti ovo govorio?

Da ti je stalo, nikad to ne bi mogao reći.

Želim te.

Ali ne dovoljno.

Kćeri, previsoko stremiš.

Rekla sam ti, brak je ugovor.

Dvije zemlje koje potpisuju sporazum.

Za muškarca Marcova statusa on nema veze s ljubavlju.

Ali ipak ga možeš imati.

Samo ne u braku.

Postoji alternativa braku.

Postat ćeš kurtizana.

Vidjela sam kako ih promatraš. Očaravaju te.

Postat ćeš kurtizana.

Kao što je tvoja majka bila.

Ti si bila kurtizana?

Jedna od najboljih.

Kada?

Davno.

Veronica, nadala sam se da ću ti kupiti dobar brak.

No tvoj je otac propio tvoj miraz.

Tvoj brat mora kupiti službu.

A ja sam prestara.

Sada nas ti moraš uzdržavati.

Pogledaj ove ruke. Meke su.

Odviše meke za služavku u kuhinji

ili rad u vinariji.

Možda sluškinja dame.

Možda te Beatrice zaposli. Ne bi li to bilo smiješno?

Onda me pošalji u samostan, u Santo Spirito.

-Veronica, ti nisi taj tip. -Kako znaš?

Što radiš?

Kojeg god vraga odabereš, prvo ćeš mu pogledati u oči.

Meni moja majka nije pružila toliko.

Prva tajna svih velikih kurtizana.

Moraš upoznati užitak

da bi ga mogla pružiti.

Ljepota je odraz božanskog.

Ta je teorija izgradila Sikstinsku kapelu, i tebe će.

Visina je za ženu prednost, kao i za muškarca.

Držanje stvara prvi dojam.

Dođi sa mnom, Veronica.

-Majko, ne možemo tu ulaziti. -Dame ne mogu.

Kurtizane mogu.

Car Periklo u politici se više oslanjao na svoju ljubavnicu

nego na svoje poručnike.

Kurtizane su, draga moja, najobrazovanije žene na svijetu.

Kurtizana je sila prirode u civiliziranom ruhu.

Svaka se služavka može izvrnuti, skinuti haljine i muškarci će doći.

Prava moć dolazi iz nečega puno dubljeg od ljepote.

Kleopatra je to znala.

Teodozija, Aspazija…

Mogla je zavesti muškarca na 20 koraka, ne otkrivajući ni centimetar kože.

-Kako? -Umom.

Požuda počinje u umu.

Ne razumijem.

Ne.

Zamisli Marca.

Znam da poznaješ bijes.

Pokušaj prezir.

Razonodu.

Pokoravanje.

Zanos.

A sada…

Uvjeri ga da je jedini muškarac u svemiru.

-Ko je tebe naučio? -Tvoja baka.

Kako bi mudro birala ljubavnike, moraš razumjeti muškarce.

Bez obzira na oblik i veličinu,

status i bogatstvo,

svi oni sanjaju o zavodnici.

Neodoljivoj, nepristupačnoj Veneri

koja se u tren pretvori u krotku djevu kad su imali težak dan.

Dođi. Ne možeš biti stidljiva.

Ako ne uživaš,

nanjuše, kao što pas nanjuši strah.

Zbog toga te zamrze.

Zašto bih bila stidljiva?

Ako dodirneš ovdje…

Nevjerojatno.

Prste koristi nježno, poput pera.

Potom čvršće.

Jezik, kao da ližeš slatkiše.

Zube suzdržano.

Tek toliko

da uvijek želi više.

Želja je ono

što nas održava na životu.

Signora.

Vaša ruka.

-Paola. -Ministre Ramberti.

Želim vam predstaviti svoju kćer, Veronicu.

Donijelo bi mi sreću, moja damo, da zaigrate za mene.

Zapamti, Veronica, voli ljubav.

Ne muškarca, jer bit ćeš u njegovoj moći.

Sretno.

Mogu li vas posjetiti?

Dražesno.

Ovo mi je prvi ulog.

Prvi?

Bez sumnje.

Počašćen sam.

Pokajte se za isprazni razvrat.

Ovdje nema utjehe.

Pokajte se, grešnici. Spasite se.

Prijatelji, mogu li pitati, je li ovo Božja igra?

-Zašto se kockate svojim dušama? -Što želite, gospodine?

Vaš spas.

Ovo nije društvo za takvu ljepotu.

Veneciju se može smatrati velikim, plutajućim bordelom.

Što te muči ove lijepe večeri, rođače?

Siromaštvo. Uvijek me ozlovolji.

Zavidiš ljepšem spolu na mrvicama?

Ne. Iako na noć zarade više nego ja u mjesec dana.

Ljupke kurve.

Što radiš? Budi koristan, daj nam koju rimu.

Nisam dresirani majmun za dokone mase.

Otkad?

Svi smo mi dresirani majmuni, nećaće.

I siromasi i pjesnici.

Na usluzi, ujače. Ako želite rimu, rado ću vam udovoljiti.

-Tema? -Dužde.

Venecija, da veličamo naše obilje.

U slavi rođena

Djevičanski ushit

Venecija moćna i krasna

Kraljica mora, nepokorena djeva

Ona je suvereni otok

Kreposna božica

Što iz pjenušavih dubina stremi

Kapija između dalekog Istoka

-Vino? -I Zapada

Molim.

Majka slobode

Čedo časti

Veronica?

Savladajte iznenađenje, signor Venier. Pomalo vrijeđa.

-Signor Venier? Ne budi smiješna. -Nisam smiješna.

Samo sam jednako ravnodušna kao vi prema meni.

Brkaš ravnodušnost i iskrenost.

-A vi iskrenost i potkupljivost. -Misliš da sam potkupljiv?

Vi ste potkupljivo pseto.

Zdravo, Marco. Mogu li ti pomoći?

Ovdje ljepota, um i bogatstvo žive

Kapija između dalekog Istoka i Zapada

Majka slobode, čedo časti

Dom, ognjište i srce

Odvažnih junaka

Možda ljupka djeva može bolje.

Dvoboj!

Venecija

Majka

Djeva, kraljica i božica

Biti sve to nije lako

Ako zbog ženske požude izgubili smo raj Naša je kazna da budemo

Ognjište, srce i dom svakom

Mudonji

Ko je ta djevojka?

Slatka laguna

Što život nam krasan nosi

Zatrovana pohlepom

I trgovinom što razdor donosi

Djeva Venecija razmeće se svojim raskošima

Njeno ruho poput mjeseca sija

Njena mudrost

Njena mudrost blista poput zavidna dana

A njene supruge, poput plijena

Na sigurno zaključana

Bravo!

Bravo!

Više nikad nemoj kriti to lice.

Draga moja, djeca su nedostatak.

Nije nepogrešiv.

Ugodniji je od kornjačina oklopa.

Dakle…

Nisi mi rekla sve

Kako sam mogla?

Neće svi biti poput Rambertija.

Ko je sljedeći?

Počastite nas pjesmom, signora Veronica.

Osjećala bih se postiđeno pred tako rječitim umovima.

Nasmijte nas kao prije.

Možda vas, budem li domišljata, sljedeći put rasplačem.

Rasplakat ćete me ako ne dopustite da vas opet posjetim.

-Četvrtak? -Svaki?

Brojat ću sate koji ih dijele.

Padni niže i nosit ćeš cipele umjesto naušnica.

Marco Venier, vjerujem da ste ljubomorni.

Čovjek je ljubomoran kad nešto ne može imati.

A vi ne možete imati mene.

U Veneciji ne postoji takva žena.

Kao ni muškarac kojeg ne mogu imati ja.

Tako smo slični, ti i ja.

Oboje znamo da je ljubav nezgodna, ako ne i nemoguća.

Zašto u onome što nam je dopušteno ne bismo uživali zajedno?

Zauzeta sam.

Dopustite.

-No? -No što?

-Vidim da uživate. -Da, hvala, signor Venier.

Domenico. U suprotnom ću se osjećati prastaro.

-Pomoći ću vam. -Ne, to…

Nije prizor za tako lijepe oči.

Ne bojim se tijela.

Čovjek koji je tražio da recitirate.

Francesco Martenengo, admiral naše flote.

Andrea Tron. Što god činili, nemojte ga razljutiti.

Biskup De La Torre. Kažu da je od njegove zbirke slika

veća samo zbirka žena.

-Toliko? -U biblijskim razmjerima.

Rambertija poznajete. Ministar obrane.

Kažem vam, zaljubljen je u vas.

To kažete kao da je riječ o bolesti.

Mislite li da vas želim za sebe?

-Ne bih se usudila ni pomisliti. -Šteta.

Laskala mi je pomisao da pomišljate na takvo što…

S obzirom na okolnosti.

Rado ću vas primiti u bilo kojim okolnostima.

„Sve ih najbolje kurtizane imaju.”

Signora, signor Marco Venier moli da ga primite.

Paun ne čini nasljedstvo.

Svinju stavite u kuhinju. Ovo može ići nekamo straga.

Riba.

Pogledajte ove haljine. Svaka je umjetničko djelo.

Svaki detalj…

-Vina, draga? -Naravno.

-Dražesna predstava. -Vidjela sam boljih.

Mora da je zanimljivo biti u sobi punoj muškaraca,

a većinu si vidjela bez hlača.

Svakako imaš drugačiju perspektivu.

Pitao sam se…

Bilo bi mi drago kad bismo mogli ponovno izmjenjivati stihove…

Jedne noći…

Veronica.

Ne možemo si priuštiti jedno drugo.

Oboje smo dvorjani koji pjevaju za hranu.

Naravno.

Jeste li probali?

-Ne. -Morate.

O čemu rođak Maffio blebeće?

O užitcima poezije.

Jesi li uživala u lovu?

Lov posjeduje tako okrutnu ljepotu, zar ne?

Poput tvoje.

-Zar je moja ljepota okrutna? -Mislim da jest.

Onima koje odbiješ jest.

Samo to što sam te odbila pobuđuje tvoju čežnju.

-Podcjenjuješ se. -Laskavče.

Iskušaj svoju tvrdnju, reci da.

I vidi hoćeš li me se riješiti.

Da vidimo.

Ako ja imam pravo, dojadit ću ti. A ako ti imaš pravo, ti ćeš meni.

Možda je najbolje da ostane kako jest.

Znaš, žao mi je…

Zbog boli koju sam ti priuštio.

Iz sveg srca.

Srce se nalazi više.

Otac posjeduje pola Lombardije, a teta je papina nećakinja.

Savez s tom obitelji Božji je dar, Marco.

Marco, oženit ćeš Giuliju De Lezze.

Za Veneciju, ništa drugo.

Da te ne poznajem, rekao bih da je ovo hinjena ravnodušnost zaljubljena čovjeka.

Hajde, sinko.

Reci istinu, neka sve ide kvragu.

Dakle Turci su opet u pokretu?

Sultan želi Sredozemlje za bazen.

Kakva je to božanstvena stvarčica?

Hermelin.

Veronica!

Ja sam magarac!

Veronica!

Moja mala pjesnikinja.

Ja sam magarac!

Ti si najsjajnija zvijezda na venecijanskom nebu.

Naj… Oprosti.

Najhladnija,

ali i najsjajnija.

Ujak mi kaže

da posjedujem hinjenu ravnodušnost čovjeka…

Čovjeka koji se ženi.

Ženim se, Veronica. Čestitaj mi.

Čestitke na sjajnoj partiji.

Velikodušno sročeno.

Voliš li je?

Moram li?

Nadam se da će to biti unosan savez.

Voliš li poeziju?

Znam psalme.

Otkrij mi tajnu.

-Nemam tajni. -Svi ih imaju.

Dobro, otkrij mi neku želju.

Duboku želju.

-Želim vam podariti mnogo snažnih sinova. -Ne, mislim na nešto…

Za tebe.

Nešto samo za tebe.

Jedina mi je želja biti vam dobra žena.

Nije bludno tijelo Neg' ljubav što stid mi donosi

Sudbina mi se izruguje Zatočenici utrobe svoje

Obuzeta ljubomorom Što polako ždere

Leden, sumoran, podao plam

Volim samo oružje što ranjava me

Sretan je onaj koji nadahnjuje tvoje pjesničko srce.

Ona je majstorica samo kurvinskog zanata.

Iskreno, nisam mislio da se ujaku još diže.

Što si mu učinila

da ga uvjeriš da objavi te pjesmuljke?

Na vlastitu se krv ne obazire.

Ona je za to radila.

Kladim se da jest.

Koliko koštaš ovih dana, Veronica?

Ako ti je ud mlohav kao stih,

nema novca koji bi me mogao platiti.

Maffio!

Samo nešto provjeravam.

Veoma hrabro, rođače. Što to?

Žao mi je.

Ispričavam se.

Imaš li muda pokušati ponovo? Oštrica o oštricu i pero o pero?

Madonna Veronica.

Jedinstvena kurva doista

Pjeva, recitira i još štošta

Ipak, tek je obična drolja Sa svakim džukcem kojem dođe volja

Dičiš se umjetnošću i riječju A najviše se diviš svom jebačkom umijeću

Venecijanske ljupke supruge Štitim od muževa prijeteće pohote

Dakle, priznaješ da voliš…

…općiti

I svoju ljepotu rado nametati

Polako.

Pogreškica.

Priznajem da jebem božanski One što vole me i poštuju

Priznajem da jebem božanski

One što obilno hrane me i opijaju

Na papiru il' na plahti Slađi jezik nećeš upoznati

Na papiru il' na plahti

Na papiru, na plahti, sresti, mukati…

Na papiru il' na plahti Veću ragu nećeš sresti

-Boriš se kao mornar. -Od mornara sam učila. Prestani zavlačiti.

Povuci uvredu mojoj vrsti

Imam srce i um, priznaj, kao i ti

Prazno srce i ruke pohlepne Samo to ti širi noge

Prolaz.

Kako ste dopustili da se ovaj uzorni grad pretvori u jamu poroka i nemorala?

Jer kao što vode svakodnevno teku kroz Veneciju

i odnose prljavštinu,

tako će i Gospod sprati ovo zlo.

Ne slažeš li se, prijatelju?

Mislim da ne.

Namučena je duša duša bez Boga.

Sve je tjelesno prolazno.

Svi moramo upoznati tvorca. Do toga ćemo svi doći.

Pa čak i Venecijanci.

Možeš se spasiti, brate.

Tvoja te želja čini slabim.

Možeš me izliječiti od želje, mladi idealiste?

Ne, ne mogu ja.

Do noći je previše sati.

Večeras moja naklonost pripada drugome.

Što?

I ja hranim gladna usta, kao i ti.

-Ja ću te uzdržavati. -Ne.

Među nama neće biti novca.

Znači, nastavila bi s ovim životom?

Nemam izbora. Ovaj mi je život dan.

Ne.

Imaš izbor.

Da sam samo tvoja, imovina, čedna i tiha, brzo bih ti dojadila.

-Griješiš. -Je li?

Da ti je stalo do mene, ne bi mogla ovo raditi.

Ne traži od mene ono što sam ne možeš dati.

Tvoja žena čeka.

Što te mori, Marco?

Kako to misliš?

Želim biti dobra supruga.

Od neminovne oskudice uvijek ogladnim.

Draga, ne jedeš.

Ali ti jedeš, dragi.

Više neće biti ovih delikatesa ako sultan odluči biti gadan.

Zašto zvone u ovo doba noći?

Marco!

Sultan je napao. Zarobio je osam brodova u blizini Malte.

Ako do Uskrsa ne isplovimo za Kipar, nećemo se vratiti.

I ranije, mislim.

Nećemo se vratiti ako ne pridobijemo Francusku.

-Turci imaju trostruko više lađa. -Francuski će kralj pomoći?

-Ako ga zabavimo. -Henrik je dječak u muškim hlačama.

Moćan dječak.

A ipak dječak.

Zapovijeda velikom mornaricom i ne voli Turke.

Tvoja žena misli da te začarala.

Kakvo je zlo u tome da začaraš oženjena čovjeka?

Taj čovjek mora imati nasljednike. Uskoro će biti senator.

Tako će i biti.

Što Bog i pohlepa sastaviše…

neka nikakva ljubav ne rastavi.

Žena koju voliš nije dobra.

Ni čista ni krotka.

Kurtizana sam. To je jedino što mi dopuštate i ne želim…

Ne mogu to podnijeti.

Znam da nemam pravo, ali neću te dijeliti.

Ali ja moram dijeliti tebe i trpjeti, nemam izbora.

Ne. Nemoj zavidjeti Giuliji. Ona nikad neće imati ono što imaš ti.

Molim te, vjeruj mi.

-Ne znam kako. -Zavrijedit ću tvoje povjerenje.

Dopusti mi.

-Otići ćeš u rat i poginuti. -Ne ako se vraćam tebi.

Ostani sa mnom koliko god nam preostaje.

-Bit ću tvoja osobna kurva. -Ne, nemoj to govoriti.

Ti si Veronica Franco.

Pjesnikinja.

I moja gospa.

Otkaži moje klijente, molim te.

Igraš pogubnu igru, moja mala budalice.

Davno si me nadmašila.

Znam to.

Ironija je u tome što to nije zato što si ljepša,

jer nisi.

Niti si bolja u krevetu od mene, jer nisi.

To je zato što si pametnija.

Imaš dar, ne odbacuj ga.

Zaboga, majko, nisam li dovoljno učinila?

On je klijent kao svi ostali. Zavoli ga i gubiš.

Moram ići, dolazi kralj Henrik.

Idem po stvari.

Vrlo je sebično što si je skrivao.

-Treba nam njezin savjet. -Stigli ste na vrijeme da zavedete kralja.

-Dolazi sutra. -Spalio bi Pariz za dobru ševu.

-Za Veneciju se neće boriti. -Ovisi koliko ga dobro poševi.

Borba mi ne smeta, ali rado bih da mogu pobijediti.

Bez francuskih brodova to je ravno samoubojstvu.

-Jednostavno. -Koliko je mornarica jaka?

Poprilično, ali nedostaje nam brodova.

Veličanstvena arhitektura.

Doista.

Dobri Henriče, moramo se boriti!

Protiv nevjernika ovdje, prije onih u inozemstvu.

Ili ih možemo pronaći kod kuće.

Odnesite ovo kralju.

Ne, ja sam Božji čovjek! Dajte mu ovaj papir!

Ima ih i kod nas. Draži su nam heretici nego fanatici, manje su ozbiljni.

Fanatici posvuda stvaraju probleme.

Kapetani nam kažu da su Turci viđeni kod Cipra.

Poprilično drsko, zar ne?

Poprilično drsko, slažete li se?

Da misle da im kršćanska crkva neće pohitati u pomoć?

Što je s onim kurtizanama po kojima je Venecija poznata?

Siguran sam da je sultan odviše iskusan da bi…

Želim ih upoznati.

Jesu li u blizini?

Ko je ona? Nije s ostalima.

Veronica Franco, ekselencijo. Pjesnikinja.

Je li kurtizana?

Jest, veličanstvo.

Recite joj da pristupi.

Želim nju.

Izvanredno.

-Počastili ste me, veličanstvo. -Oduzeo sam te tvojoj ljubavi.

Došla sam svojom voljom.

Morate to reći jer sam ja kralj.

Moram to reći jer ste potrebni Veneciji.

Za čime žudite, kralju Henriče?

-Čula si glasine, Veronica? -Da, gospodaru.

Kralj je perverznjak.

Za čime zaista žudite, kralju Henriče?

Za suzama.

-Čijim suzama? -Tvojima.

Čeznete za mojim suzama?

Mislim da nije tako.

Za čime čeznem?

Zašto ne bismo saznali?

Oružje!

Dobit ćete brodove.

-Kraljevska pjesnikinja. -Nacionalno blago.

Više od stotinu brodova.

Možda vas trebamo imenovati veleposlanicom.

Ne zaslužuje ju.

Radije bi da nismo dobili brodove?

Radije bi da vas ima pravo uskratiti i kralju.

-Nisam mogla odbiti. -Nisi?

-Mislim da ti se to sviđa. -A tebi se sviđa u što me pretvorilo.

-Ne sviđa mi se u što pretvara mene. -Zašto me onda nisi zaustavio?

Jer nisi moja!

A tko je kriv za to?

Svake noći spavaš s Giulijom zbog dužnosti.

Ja jednom spavam s francuskim kraljem i tko ne može oprostiti?

Možda ne mogu živjeti s tim.

Ali volim te.

Marco.

Marco!

Molit ću Boga da te čuva.

Zadrži molitve, Veronica.

Moje srce sada pripada vragu. Bog nema šanse.

Nadale smo se da nam možete reći kako napreduje rat.

Što znate?

Samo da se opet borimo protiv Turaka.

To je sve?

Sultan nam je poslao ultimatum.

Predat ćemo Kipar ili će ga on osvojiti.

Naše su flote pohitale u obranu.

Kipar je toliko važan da moramo slati muževe u bitku?

Bez Cipra gubimo kontrolu nad istočnim Sredozemljem.

Ako ih ne savladamo, Turci će doprijeti do kršćanskih obala.

Znam da ga posjedujemo, no gdje je tačno Kipar?

Moj muž. Znate li je li živ ili mrtav?

Živ i zdrav, signora Bragadin.

A moj?

Admiral je živ. I junak.

-A moj muž? -Ko je vaš muž?

Vicco. Moj je muž Pietro Vicco.

On je mlad i snažan, sigurno će se vratiti kući.

Dobro poznajete njezinog muža.

Ne dobro, no njegov mu glas prethodi.

Hajde, pitajte je.

Pitajte je ono za čim čeznete.

Pitajte je što naše muževe opet i opet vuče k njoj.

Kao svinje na korito.

Banana se na latinskom zove ariena.

Stablo banane je pala.

Ženino je najveće i najteže stečeno blago

obrazovanje.

To što znaš reći na latinskom ne znači da je manje sramotno.

To što si se zavjetovala ne znači da znaš voljeti.

Odlazi kurva ili ja. Nijedna kršćanka ne bi trpjela takvo što pod svojim krovom.

Nesposobna si za majčinstvo.

Bar jesam majka.

Nećeš biti kad Lorenzo čuje za ovo.

Hvala vam na pomoći, signora Franco.

Živ je.

-Danas si stekla puno neprijateljica. -Već su to bile.

Sada još više.

Zato si došla? Da me upozoriš?

Kad moja kći bude dovoljno stara, želim da je pretvoriš u kurtizanu.

Neću podvoditi tvoju kćer.

Pogledaj život koji živiš, slobodu koju imaš.

Zar ćeš mojoj kćeri uskratiti tu priliku?

Skrenite desno.

Pogledaj.

Pogledaj vani.

Miči se!

Ovamo dolazimo umrijeti.

Ti nećeš završiti ovdje.

Livia, venecijanska Venera.

Miči se!

Djelo ljubomorna ljubavnika.

Miči se!

Ko je sad želi?

Moj kavez djeluje veće, ali i dalje je kavez.

-Ako želiš suosjećanje, nećeš ga dobiti. -Ne želim.

Znaš li što je dojilja jutros rekla mojoj kćeri?

Da u ženskom glasu počiva iskušenje.

To je poznata činjenica.

Ženina rječitost znači promiskuitet.

Promiskuitet uma vodi do promiskuiteta tijela.

Još joj ne vjeruje, ali hoće.

Odrast će kao njezina majka.

Udat će se, rađati i osvjetlati obraz obitelji,

mladost potratiti na vez i proklinjati dan kad se rodila kao žena.

A kad umre,

pitat će se zašto je slušala sva pravila Boga i domovine

jer nijedan biblijski pakao ne može biti gori

od ovog stanja vječnog besmisla.

Tihi Bog zanemaruje moje molitve

I pušta da se izgubi sve što nekoć bijaše lijepo

Nekoć blažen grad, miljenik sreće

Sad njeno se kolo okreće

Bez traga sućuti

Građani Venecije!

Pogledajte oko sebe, tu bolest i smrt,

koji vladaju našim nekoć prekrasnim gradom, i recite mi

da ova kuga nije Božja kazna!

Okruženi smo bludnicama i kurtizanama!

Moramo odbaciti one koji nas dovode u iskušenje,

jer mi smo grad sramote, bludničenja

i zvjerskih radnji koje ne daju se opisati.

Poći ćemo putem Sodome i Gomore

i pretvoriti se u prah u pijesku vremena.

Marco!

Vijesti iz Venecije!

Pokvarenost njihovih tijela, boja na njihovim licima,

gnjusna boja u kosi, raskalašena odjeća.

Pogledajte ih i onda zagledajte u sebe…

Živa si.

Oprosti mi.

Mir.

Molim te, oprosti mi.

Oprosti mi.

Bog ti se osvetio, kurvo.

Prljava bludnice!

Pustite ju!

Crkni!

Signora Veronica Franco,

pozivam vas da se pojavite pred sudom Svete Inkvizicije.

Ovdje nemate ovlasti, senatore. Govorim u ime Crkve.

Inkvizicija?

-U Veneciji? -Imamo 56 000 mrtvih.

Preživjeli žele odgovore.

Možda pogrešne, ali ipak ih žele.

Budi sretan što gadovi ne spaljuju nas.

Možete ih zaustaviti!

Da se dužd zauzme za ozloglašenu kurtizanu…

Sad je ozloglašena?

A bila je nacionalno blago.

Vlada bi pala. Ovo su mračna vremena, senatore.

Više ne mogu sudjelovati u ovoj lakrdiji.

Izabrani ste dužnosnik. Ne možete odbiti službu.

Ako me tjerate da nastavim, tjerate me da prihvatim postupak.

Griješim li ili je Venecija i dalje slobodna republika?

Misliš li da ćeš joj pomoći ako uništiš sebe?

Po naredbi pape Sveta je Inkvizicija došla u Veneciju

tražiti herezu i uvjerenja koja se kose s Crkvom.

Veronica Franco.

Optuženi ste za vještičarenje,

što je smrtni grijeh koji se kažnjava smrću.

Ako u bilo kojem dijelu ovog procesa priznate i pokajete se,

milostivo ćete biti primljeni

u njedra svete Majke Crkve.

-Vaša svetosti, mogu se pokajati… -Tišina!

Optužena će šutjeti,

osim kad treba odgovoriti na pitanja ili priznati.

Nastavite, monsinjore.

Venecija…

Uvijek plemenita republika i dom nauke,

umjetnosti i trgovine, sada je pokleknula pod ratom i kugom.

Znate li zašto, signora Franco?

Nisam tako mudra, vaša milosti.

Recite nam, koliko ste vrlih muškaraca ovog grada

primili u svoju ložnicu?

Nisam brojala ljubavnike.

Više od 20?

Odgovorite na pitanje.

-Da. -Više od 100?

-Ne znam. -Ne možete se sjetiti.

A pred svakime ste pokazivali bijele grudi i bakrene kose.

Svakome ste naučili omiljeni dodir

i začarali ga da misli da je jedini u svemiru.

Koji je bio tjedni prosjek?

Kažem, nikoga nisam začarala.

Hinite li ljubav s više od desetorice tjedno? Ili ih je pet ili šest dovoljno?

-Nikad nisam hinila ljubav. -Za što su onda plaćali?

Za san o ljubavi,

jer ona ne može postojati u ovom svijetu koji ste stvorili.

Za nadu da na svijetu možda postoji komadić raja…

Raja?

S 56 000 mrtvih?

Vi to kažete. Vi…

U čijem se domu gosti i slavi dok Venecija pati.

Koji stvarate raskošan svijet bluda i nemorala, orgija za prizivanje vraga?

-To je raj? -Ovdje je vražji samo tvoj inat!

-Tiho! -Ljubomoran je jer ju ne može imati.

Ne ometajte postupak Inkvizicije.

Ja sam senator, ovdje ste našim pristankom.

A ovo je crkveni sud. Vi ste ovdje mojim pristankom.

Ovo je osobna osveta.

Poštujte pravila ili ćemo vas ukloniti.

Je li jasno?

Je li jasno?

Senator govori istinu.

Ova me žena začarala.

U svojoj sam slabosti

spao pod njezinu čaroliju, do zadnje bijede.

Samo sam Božjom milošću danas ovdje.

Nisam tražila tvoju ljubav.

-Jer nisam mogao platiti. -Ne.

-Ne? -Ne. Voljela sam drugoga.

Drugim riječima, začarate svakoga tko vam se nađe na putu, htjeli ga ili ne.

Prizivate svetu ljubav da zgrnete bogatstva. Nije li to vještičarenje?

Ne.

Jeste li se kad podali nekome tko ne može platiti?

Srce sam dala gdje bogatstvo…

-Odgovorite! -Radila sam da preživim!

Jeste li se kad podali siromahu?

Kakvu mi drugu profesiju dopuštate?

-Kako da preživim ako se ne mogu udati? -Odgovorite na pitanje!

Zašto? Osudit ćete me što god rekla!

Pogledajte ju.

Osjetite njezin bijes, njezinu moć.

Ona, koja plemenite očeve Venecije odvlači od njihovih supruga,

djece, sposobnosti da vode republiku!

Ona i njezina vrsta okrenuli su Boga protiv nas, vaša milosti.

Vaša milosti, moramo izvršiti svoju dužnost.

Veronica Franco, stojite na rubu uništenja i pakla.

Sutra ćete se vratiti ovamo i saslušati Božanski sud.

I, nadam se,

pokajati se prije nego što se presuda donese.

Odvedite zatvorenicu.

Moraš se spasiti.

Kako?

Priznaj, kakvu god glupost izjavili…

-Da sam vještica? -Zašto je važno što kažeš?

Jer bih to rekla.

S takvim budalama nema časti.

Bog će ti oprostiti.

Marco, budem li lagala, prodat ću im dušu.

Odreći se svega što sam ikada bila.

-Svoje ljubavi, riječi, srca. -Da, ali bi živjela.

Kao neko drugi.

Previše sam te puta pustio.

Ne mogu opet.

Nema izbora.

Više te nikada neću vidjeti.

Veronica Franco, optuženi ste za čaranje.

Priznajte i molite za milost ili primite moj sud.

Priznat ću, vaša milosti.

To će ugoditi Bogu. Izvolite.

Priznajem da sam kao djevojka zavoljela muškarca

koji me nije oženio zbog manjka miraza.

Priznajem da sam imala majku koja me naučila drugačijem životu,

kojem sam se prvo opirala, no naučila ga prihvatiti.

Priznajem da sam postala kurtizana,

čežnju mijenjala za moć i primala mnoge, umjesto da pripadam jednome.

Ne govori prema optužnici.

Priznajem da sam odabrala slobodu kurve umjesto poslušnosti supruge.

Ovo nije kajanje.

Što da radim? Moram priznati svoja zla po uputi Crkve.

-Ovo su moji grijesi. -Njezini smrtni grijesi nisu upitni.

Mora se pokajati za vještičarenje.

Tek je počela, možda će do toga doći.

Senatore, upozoreni ste.

Crkva joj ne može uskratiti Božju milost. To je zakon. Ispovjed je svetinja.

Ne učite me crkvenim zakonima.

Onda pozivam dužda da zatraži da ih Inkvizicija poštuje.

Ako nema kršćanske samilosti, bar je Venecijanska pravda još tu.

Vjerujem da je vaša milost dovoljno čula.

Doista je čudno, vaša svetosti, da Crkva grešnici uskraćuje ispovijed.

Ne vidim zlo u tome da je saslušamo.

Sama će se spasiti ili osuditi.

Zatvorenica se već osudila.

No ako cijenjeni dužd tako želi,

može nastaviti s herezom.

Priznajem da veću ekstazu pronalazim u strasti nego u molitvi.

Takva strast jest molitva.

Priznajem…

Priznajem da se još uvijek molim

da osjetim dodir ljubavnikovih usana,

njegove ruke na sebi,

utočište njegova naručja.

Veronica, prestani!

Spasi se, molim te.

Upoznala sam takvu predaju.

Priznajem da i dalje osjećam glad da budem ispunjena i zapaljena.

Da se rastopim u san o nama, daleko od ovog napaćenog mjesta.

Gdje ni mi više nismo mi.

Da znam da je ovo zauvijek moje.

Vaša milosti, je li ovo nužno?

Želi nas sve začarati.

Da nisam to doživjela, da sam živjela drugačije,

ovisna o hirovima muža,

duše okorjele od nedostatka dodira i ljubavi,

priznajem da bi ti beskrajni dani i noći

bili puno veća kazna od ičega što vi možete izreći.

-Jeste li završili? -Ne, vaša milosti.

Vi, svi vi…

Vi, koji žeđate za onime što dajem, ali ne podnosite toliku moć kod žene,

najveći Božji dar,

nas same, našu žudnju, potrebu da ljubimo,

nazivate prljavštinom, grijehom i herezom.

Dosta. Pitam zadnji put prije presude, kajete li se ili ne?

Kajem se što za mene nije bilo drugog puta.

Ne kajem se zbog svog života.

Veronica Franco, Sveta Inkvizicija saslušala je dokaze i zadovoljena je.

-U ime pape… -Ne!

Ima još ispovijedi.

-U ime pape… -Zahtijevam pravo na ispovijed!

-Vama se ne sudi! -Na posvećenom smo tlu.

Priznajem da sam njezin suučesnik.

Ako je ona vještica, proklet sam s njom. Osudite me jer se ne kajem.

Neću živjeti bez nje.

Vaša milosti, ovo je podli trik. Čini to da bi je spasio.

Ona je vještica, dokazano je. Sotona među nama.

A ja sam njezin suučesnik.

Osudite je ako želite, no uhitite i mene. Uhitite senatora zbog vještičarenja.

Mislite da ne bih sudio bogatima?

Ne, i jedva čekam okove.

Govori srcem, ne umom, milosti.

Zaslijepila ga je požuda.

Ako je ona vještica, onda je i svaka žena u Veneciji.

Tišina!

Mi smo neobičan grad, vaša svetosti.

Možda i proklet.

A možda živimo u neobičnom stanju milosti.

Ja nisam usamljen u ljubavi prema ovoj ženi.

Iako je volim mnogo više nego ostali.

Nas je suučesnika bilo mnogo.

I bili smo ponosni.

Ako sada ne progovorimo,

ako Venecija sada ne ustane

i prizna tko je ona, onda smo svi prokleti.

I to ne pred ovim sudom, nego za vječnost.

Ako je to istina,

morate navesti imena svojih suučesnika.

Vaša milosti,

ti su muškarci bili začarani.

Nisu imali slobodnu volju.

Zar da kažnjavamo žrtve njezina zla?

Ako je duša grada iskvarena

i pomognete mi da iskorijenimo zlo, poštedjet ću vam život.

Nisam imala suučesnika, vaša milosti.

Ustanite.

Ustanite!

Ustanite!

Svi vi koji ste oskvrnuli svete bračne postelje,

obznanite svoje grijehe, ustanite sa mnom

kao što smo ustali na neprijatelje na moru!

Eto.

Vidite, vaša milosti.

Nema suučesnika.

Samo je želi spasiti od vaše pravde.

Onda stojim sam, za Veneciju i ovu ženu.

Uhitite senatora.

Njegovo suđenje počinje sutra.

Ministre, želite li nešto reći?

Ponavljam, želite li nešto reći ovom sudu?

Stojim.

Vaša milosti.

Možda bi još neko htio ustati.

-Možda smo se prenaglili, vaša milosti. -Što radite?

Vještičarenje je možda preteška optužba.

Zar je sve što sam čuo o ovom gradu istina?

Sveta Inkvizicija zacijelo ne treba prljati ruke običnom kurvom.

Ovo je ipak pitanje za državu, zar ne?

Ovu ženu prepuštam Veneciji,

koja ju itekako zaslužuje.

VRIJEME KURTIZANA JE PROŠLO.

U NAREDNIM JE GODINAMA VERONICA FRANCO

SVOJ DOM KORISTILA KAO UTOČIŠTE ZA ŽRTVE INKVIZICIJE.

ONA I MARCO VENIER BILI SU LJUBAVNICI DO KRAJA ŽIVOTA.

EXYUSUBS.COM