Original subtitles

Moje ime je Daryl Dixon. Krenuo sam tražiti nešto.

Kako si došao u Francusku? -Gomila loših odluka.

Čekali smo te. Ti si glasnik. -Pariz, to je najbolje mjesto.

Čitav pothvat je propao zbog jednog Amerikanca?

Većina grada je pod kontrolom Jeanette.

Ratnici preuzimaju grad.

Ne postoji nitko drugi tko ga može sigurno odvesti u Gnijezdo.

Hej, Daryle. - Jesi li sigurna da si dobro?

...vratio se. -Tražim svog prijatelja. Ime mu je Daryl Dixon.

Potreban si nam. - To nije moja borba.

Ponekad, kada osoba napusti dom, otkrije da pripada nekom drugom mjestu.

Daryl!

Upomoć!

Mogao sam još jednog. -Izgubio sam oslonac.

Jer si se povukao. Nikad ne ideš natrag.

Nikad neću biti tako dobar kao ti.

Prošla su samo dva tjedna.

Pierre Jean je vjerovao da još uvijek imaju duše.

Nedostaje ti, ha? Pierre Jean?

Da, ali mi se sviđa ovdje.

Dom je gdje god su ljudi koje voliš.

To su mi klinci rekli kad smo ostali u onoj školi.

Laurent!

Kasniš na sat filozofije. - Moram li ići? -Losang inzistira.

I ti bi se trebao vratiti. Losang hoće razgovarati s tobom.

U redu.

Dobili smo zabrinjavajući izvješće iz Pariza.

Pavar je upao u naš kamp koji se obnavljao

i trojica naših su zarobljena. -Martin Fournier, Fallou Boukar i Emil Thibaut.

Poznajete ove ljude, sestro Sylvie? -Emil je... moj prijatelj.

On i Fallou su nam pomogli da izađemo iz Pariza.

Jeanette će ih koristiti u nadi da će nas locirati ovdje.

Znaju li našu točnu lokaciju? - Ne vjerujem.

Ali ne možemo biti sigurni. -Matisse, tvoji izviđači dolaze?

Nadam se da ću uskoro imati izvješće. - A što ćemo do tada? Ništa?

Sylvie... -Moramo ih spasiti.

Spasit ćemo ih. Moramo biti strpljivi. -Nema koristi od strpljenja.

Ako Jeanette ne može ništa dobiti od njih, jednostavno će ih ubiti.

Učinit ćemo sve što možemo. S oprezom. To je sve.

Daryle, zašto ne ostaneš?

Misliš da je greška što nismo odmah poslali ekipu.

Jeanette je nemilosrdna. Ako čekaš, oni će umrijeti.

Pa, ponašam li se impulzivno, svi ćemo umrijeti.

Zato moram postupiti razborito za opće dobro.

To ponekad znači oduprijeti se nagonu da se krene u ofenzivu.

Ponekad moraš zadati prvi udarac. -Pa, radije bih zadao zadnji.

Ovo je Tangka. To je Budistički način pamćenja i učenja.

Potrebno je puno godina da bi rad bio prihvatljiv.

Ja sam još uvijek početnik.

Koliko dugo namjeravaš ostati ovdje? -Ne znam.

Koliko će ti trebati da mi nađeš drugi prijevoz?

Pa, teško je znati sa sigurnošću, malo.

Onda ostajem do tada. - Dobro.

Ali u zamjenu, morat ću tražiti nešto od tebe.

Trenirao si Laurent. - Da, da se brani.

To je postalo smetnja. Laurent je stvoren za puno više.

Više nego ostati živ? - Da, je. Održavanje empatije.

Brinem se zbog utjecaja ponovljenog nasilja na njega.

Ne ljuti se. -Ne ljutim se. -Svako ovdje ima svoje mjesto.

Ako ga odluče potražiti. Nadam se da ćeš i ti pronaći svoje.

Hoće da prestanem obučavati Laurent. Kaže da sam previše nasilan.

Mislim da činiš ono što je potrebno, čak i kada nitko drugi to nije voljan.

Pogotovo tada.

Možda Losang misli da sad kad smo ovdje

da mu treba nešto drugo od tebe.

Ne znam je li ovo mjesto na kojem bi trebao biti.

Misliš da ovdje ne bi bio sretan? - A ti?

Da. Mislim da bi mogla.

Pa, stalno razmišljam o svim ljudima koje sam ostavio.

Pitam se, misle li i dalje na mene.

Halo. Dolazim kao prijatelj.

Moj prijatelj je dobio ovaj motocikl od vas.

Mislila sam da bi ga vi mogli popraviti. -Ti si Mikova gospođa?

Pa, ne znam previše o motociklima...

Što je s tipom koji ga je imao prije Micka? Je li on tu? Možda može pomoći.

Hej, ljudi!

Znate tko je imao onaj motocikl prije Micka? - Da.

Bio je to onaj tip koji se zakvačio s Junom.

Da. - Kako se ono zvao?

Dixon. Koji šupak. - Grady. Dodaj mi tu gumu.

Šupak ili ne, može li popraviti prijenos? -Otkud znam.

Znate li gdje je? Mislim, stvarno moram srediti tu stvar.

Puno ljudi prolazi ovuda. Rade i nastave dalje.

I za tebe je najbolje da učiniš isto. -Ionako je bio seronja.

Ne mrdajte. Spustite ruke. Polako.

Pucat ćeš, kujo?

Stani! Daj da vidim. - Koji ti je vrag?! - Imam ga.

Ženo, jesi li poludjela? -Sto posto. Gdje je on? Gdje je moj prijatelj?

Ne znamo! Kunem se! Isuse!

Kako hoćeš. Imam još 5 ovakvih.

Koji vrag? Moj jebeni nos! Jebi ga, slomila mi je nos.

Gdje je on? - Otišao je s našim bratom.

Uskočili su na jebeni brod. -Na brod? Za gdje?

Za Francusku, u redu? -Stvarno se hoćete zajebavati sa mnom?

To nije zajebancija. Sredio je sebi besplatan godišnji u Europi.

S kim? Tko je vlasnik broda?

Neki Francuzi su došli po Američke šetače.

Da, okupili smo ih, platili su nam, i kraj priče.

Hoće li se ti tipovi vraćati?

Slušaj, to je jedini brod koji smo vidjeli u 100 godina.

Brodogradilište je koji kilometar sjeverno.

Možeš i sama otići i provjeriti. -Šteta za tvoje gume.

To je tvoj?

Ne pratite me.

Koji kilometer niz cestu, nalazi se stari Dodge.

Vaš prijatelj Mick je u prtljažniku.

Vjerojatno mu je ostalo oko sat vremena zraka. Manje više.

Udahnut ćemo suosjećanje i oprost.

I izdahnuti strah i patnju.

Počnite tako što ćete se koncentrirati. -Sranje.

Sada duboko udahnite...

i izdahnite. Slušajte svoj dah.

Svaki je podsjetnik da ste ovdje.

I da ste dobro.

Jednostavno odbacite sve negativne misli

dok vraćate svjesnost u svoj dah.

I dok izdišete...

...trenutak mira.

Upomoć! Neka netko pomogne!

Tiho! Privući ćeš ih. - To je vrlo sigurno područje.

Što radiš, njuškaš po mom imanju?

Neću probleme. Slupala sam svoj auto.

Imaš li pribor za prvu pomoć? -Ovo nije servis.

Shvaćam da mi nemaš razloga pomoći,

ali... djeluješ kao stvarno fina osoba,

a ja i dalje mislim...

... da se možemo osloniti na ljubaznost neznanca.

Jesi li sama? Kuneš se?

Pomoći ću ti. Onda idi.

Jedan pogrešan potez, i upucat ću te.

Kako se zoveš?

Ash.

Ja sam Carol.

Što je to? -Problemi s mojim generatorom.

Događa se s vremena na vrijeme.

Jesi li ikada svojim autom udario u šetača? -Ne.

Imaš sreće. Mislim da sam razbila hladnjak.

Možeš ovdje prenoćiti ako hoćeš.

Nema smisla sad ići. Hajde.

Možeš ostati ovdje u štali.

Sofija!

Kolačiću.

Jesi li dobro? -Dobro sam.

U redu, možeš spavati unutra. -Ti letiš s ovim čudom?

Buka privlači mrtve, ali se isplati,

samo da se svakog dana na kratko podignem iznad svega.

U redu. Izvoli.

Hvala ti.

Postoji li prilika da mi danas pomogneš oko auta? -Gdje to?

Slupala sam ga kilometar niže... na cesti.

Mogu pogledati popodne. Kada uzletim zrakoplovom u 15:00,

tražit ću napuštene automobile za dijelove, da to popravim.

Nadam se da te ne zadržavam.

Kako to misliš?

Samo pretpostavljam da imaš preča posla

nego letjeti i tražiti auto-dijelove.

Nikada se ne upuštam predaleko.

Ali možeš ići bilo gdje. -Ovdje imam sve.

Prokletstvo.

Jebem ti. Sranje, sranje, sranje, sranje.

Sranje.

Sranje.

Što si... Što si kog vraga učinila?!

Molim te, dopusti da pomognem.

Mogu ja završiti. Molim te, pusti mene.

O čemu si razmišljala? Nisi imala pravo ući ovdje!

Tako mi je žao. Ništa se nije dogodilo s grobom. -Ništa se nije dogodilo?

Ti to mene zajebavaš?

Molim te, pusti me da očistim.

Dobro. Onda odlazi.

Sva tijela su sada izvan područja.

Bila sam radoznala. O tebi. To nije izgovor.

Samo sam mislila da te bolje upoznam, možda bismo mogli postati prijatelji,

i to je nešto što mi... nedostaje.

Prijatelj. -Prijatelji nisu ono što meni nedostaje.

Kad pospremim, odlazim.

Zvao se Avi.

Avi Patel.

"A.P."

Moj dječak...

Imao je 7 godina kad je umro.

19. travnja, u 8:23.

Tada si došao ovdje. -Sjedim s njim svako jutro.

Sjedim. I ispričavam se. - Zašto?

Zato što sam ga pustio da odluta.

Zato što ga nisam mogao spasiti. Zato što ga nisam zaštitio kao...

što roditelj treba zaštititi svoje dijete.

I kada je umro... Ovdje sam mu napravio mjesto.

Da ga čuvaš.

Majka mu je otišla još kad je bio beba, te je...

sve palo na mene.

Avi je volio zrakoplove.

Otprilike mjesec dana nakon što je umro, naišao sam na ovaj...

slupani zrakoplov u obližnjoj njivi.

To je bilo kao neki znak. Pa sam ga sastavio, komad po komad.

Našao sam neke priručnike i smislio kako ga ponovno sastaviti.

Ne bi ga htio ostaviti. Zato letiš okolo.

Nikada se nije radilo o odlasku negdje posebno.

Samo uzletim... dovoljno visoko da kada pogledam dolje,

zavaram se i pomislim da je svijet... još uvijek isti.

Skoro.

Hej.

Hej, upravo završavam.

Ako se slažeš, otići ću ujutro.

Ja idem večerati, pa ako hoćeš i ti sa mnom.

Vrlo rado.

Uđi.

Alergična si? -Ne.

Znaš, one predstavljaju nadu. - Da. Znam.

Ova ruža je počela da raste upravo tamo gdje su majčine suze padale.

Vjerujem da je ova... procvjetala za tvoju djevojčicu.

Gdje bi ionako otišla? Netko te čeka?

Oprosti. To se mene ne tiče.

U redu je.

Bila sam udana.

Zvao se Ed. Bio je to... težak brak od samog početka.

Onda je došla naša kćerka Sofija.

Zabavan je, život.

Kako nešto tako loše može dovesti do nečeg tako dobrog.

Pa gdje je ona sada?

Malo prije nego što se svijet okrenuo naglavačke...

Ed je odveo Sofiju da posjeti svoju tetku u Europi.

Nikada ranije nisam bila u stranoj zemlji.

Nisam imala čak ni putovnicu.

I eto ti Sofije, koja ima jedva 12 godina,

i koja šeta po Francuskoj sa svojim tatom.

A onda... kada se sve dogodilo, ja...

pokušala sam doći do nje.

Milijun puta... i nikad se nisam čula s njom.

Tebi ne treba popravak auta.

Hoćeš da te prebacim u Francusku da pronađeš svoju kćerku.

Pa si me slagala.

Da znaš da je Avi tamo, zar ne bi ništa učinio,

što god treba, da ga pronađeš?

Ali nije.

Čuo sam da je Matisse dobio poruku.

Jeanette ih prebacuje iz Maison Merea u drugi objekt za nekoliko dana.

Matisov tim će presresti transport. -Idem i ja s njima.

Shvaćam da hoćeš pomoći, ali mi smo pacifistički pokret.

Opiremo se nasilju. -I ja isto. Kad mogu.

Ovo je Jo. Koristimo ga za treniranje aikida.

Ne koristim ga kao oružje. Koristim ga u slučaju da mi zatreba oružje.

Kad hoćeš uzvratiti udarac? -Za sve postoji vrijeme i mjesto.

Dovedi naše ljude žive i zdrave. - U redu.

Može jedna runda? - Ne s tom čačkalicom.

Učinio bih sve da pronađem Avija. Mislim, koji roditelj ne bi?

Ali nije to pitanje. Pitanje je bi li ga "ti"potražila?

Bi li se odrekla svega za potragu nekoga koga i ne znaš?

Ako bi postojala nada da ću ih naći žive, onda... bi.

Govorimo o letenju zrakoplovom preko oceana,

bez komunikacije, bez vremenske prognoze,

a da nemamo pojma što je s druge strane.

To je bila moja jedina opcija. Nisam mogla sjediti prekriženih ruku.

Zašto sada? Što se promijenilo?

Nisam mogla čekati. Osjećam se zaglavljeno.

Morala sam nastaviti dalje. Morala sam pokušati.

Upadaj. Imamo posla.

Mislim da bi trebali krenuti na sjever, uz obalu,

sletjeti na Grenland... da bi manje bili na otvorenom moru.

Tamo bismo mogli zamijeniti spremnike za etanol.

Kako ćemo naći dovoljno za tako dugo putovanje?

Ti si sve ovo skupio? -Imao sam vremena koliko hoćeš.

Odakle ćeš početi potragu?

Imam adresu Edove tetke, gdje su odsjeli.

Tamo ću početi. -Što ako je ona još uvijek tamo?

Zar to ne bi bilo nevjerojatno?

Moram računati da postoji prilika da neće biti.

Možda čak nije ni živa. -Da. Ali možda i je.

Drago mi je što to još uvijek imaš.

Hej. Spojio sam drugi vod za gorivo.

Siguran si da hoćeš ovo učiniti? - Pa, jesam.

Onda ne moramo stajati i dopunjavati gorivo.

Ne, mislim na cijelu stvar.

Napustiti ovo mjesto? Napustiti Avija?

Kada je Avi umro, mjesecima nisam izlazio iz kuće.

I kada sam izašao... našao sam zrakoplov.

To me je spasilo. Ako ne nastaviš dalje, umireš.

Idite na svoja mjesta.

Konvoj bi uskoro trebao biti ovdje. Prvi kamion će izazvati eksploziju.

Tek toliko da im probiju prednje gume. Elodi i Winston će zauzeti prvo vozilo

dok ćemo mi na transportno vozilo. Tamo će biti naši ljudi.

Ulazimo, izlazimo, svi kao jedan. Jasno? -Jasno.

Trebali bi pomaći ceremoniju. - Imamo još posla.

Nikada ih nećete pobijediti.

A naročito Amerikanac. - Imamo vremena.

Dječak nije spreman. - Nije? Ili ti nisi spreman?

Mi nismo.

Oluja se približava brzo.

Utovarimo brzo u zrakoplov i uđimo.

U redu.

Znaš, često se pitam da je Avi još uvijek živ,

bi li bio opsjednut zrakoplovima, ili bi prešao na nešto drugo?

Pa... - Što kažeš za Sofiju?

Što misliš, čime se ona sada bavi?

Ne znam. Pitam se.

Misliš da ćeš je prepoznati? -Toliko toga ne znam.

Uskoro ćeš možda doznati.

Jebote, etanol!

Zakvačit će zrakoplov. Moramo odletjeti odavde!- Možemo li ga samo pomaknuti?

Ne, moramo ići. Odmah! Idemo!

Sranje. Nije eksplodirao.

Trebali bi prekinuti! Što to činiš?!

Dixone! -Ne!

Idemo! -Uzbuna! Uzbuna!

Idemo! - Carol... učinit ćeš to.

Nikada ranije nisam bila u njima. Morat ćemo očistiti stazu.

Nema vremena.

Zakvači kuku za vuču.

Istina je nada.

Nemamo puno vremena.

Hvala ti. Hvala ti. -Da, idemo kući, prijatelju.

Trebala sam i znati.

Anđeli uvijek šalju svog najopakijeg demona da obavi prljavi posao.

I eto tebe.

Dixone, hajde!

Carol!

Idemo, idemo.

Samo se koncentriraj. Udahni duboko.

I izdahni.

Ovdje gore se nemaš čega plašiti.

Pogledaj.

Preuzeto s www.titlovi.com

Preuzeto sa www.titlovi.com