Original subtitles

www.titlovi.com

U glavnim ulogama

VJEČNI TAKMACI 1. dio

Dvije njemačke momčadi u Hamburgu...

Zapadna Njemačka protiv Istočne.

Svjetsko nogometno prvenstvo, Hamburg.

Pozdravljamo momčad Savezne Republike Njemačke.

Glavni sudac je Ramon Ruiz.

Br. 1: Sepp Maier, br. 5: Franz Beckenbauer,

br. 14 Uli Hohnes, br. 3 Paul Breitner...

G. Dassler! Hitan poziv za vas.

Valjda hitan slučaj.

G. Dassler! -Hvala.

Adi, riječ je o Rudiju. -Što se dogodilo?

Krvari iz pluća.

Što mogu učiniti? -Brat ti je.

26 godina nismo razgovarali. Ne treba mu brat, nego liječnik.

Mislio sam da moraš znati. -Da, hvala.

1922. Herzogenaurach

Adi, imamo posjet. Gdje si?

Donio sam ti nešto. Gle!

Dürninger ima bolje od sviju.

Sigurno je skupo.

Adi, gle tko je ovdje.

Onda, brate?

Adi i ja smo skupa u radionici.

Treba vam pomoć? Stalno crnčim za druge.

Htio si biti policajac. -Glupa ideja.

Radije ću ovdje biti od koristi.

Rudi, mi popravljamo cipele.

Radio sam u tvornici kože kao prodavač.

Donio sam pisaći stroj.

Tako ćeš praviti cipele? -I meni je drago što te vidim.

Pojedimo nešto. -Što ima?

Što ima... Marie!

Radionica je dovoljno velika.

Ljudi trebaju par zimskih i par ljetnih cipela.

Zarađujemo popravcima.

Tu i tamo prodamo par filcanih papuča.

U gradu se nose polucipele.

Smeđe, crne, večernje, čak i lakirane.

Tvoj brat ima svoje modele.

Ništa posebno. -Ljudi žele nešto posebno, ja također.

Ovo je naše vrijeme. Nešto je u zraku.

U Nürnbergu voze aute. Moj auto iz snova je

Mercedes Stuttgarter model 200, crveni, kabriolet.

Ljudi još misle na rat.

Najvažnije je da ste se vratili zdravi.

Da, no možemo više postići.

Mi smo Dassleri, sinovi najboljeg postolara u zemlji.

Adi, kakav bi ti auto vozio?

Ne želim auto. Želim motor.

Rudi, Rudi... Rudi!

Danju mogu zaboraviti rat, ali noću...

I meni je tako.

To je tata? -Mama.

To je tenisica? -Da, posebna, za trčanje.

Za stabilnost? -Kao kod kopački.

No čavli s vremenom probiju đon.

Manji čavli i više ljepila?

Imam dobar kontakt u Nürnbergu.

U tome se može trčati?

Priprema! -Pozor!

Sad!

11,3. Još nisam bio toliko brz.

Jer uvijek trčiš sam.

Krvarenje iz pluća pokazuje da je ozbiljno.

Moramo početi s liječenjem.

Čemu to? Ne isplati se.

Ne isplati se? -Ne mogu ostaviti tvrtku.

Ne dok još mogu stajati.

Uvijek kažeš što misliš.

Zato ću i ja biti iskren.

Samo izvoli. -Bez liječenja nećeš doživjeti Božić.

Bio bih te pobijedio da nisi imao ta čuda.

To je ono što trebamo. Tenisice.

Ljudi žele zaboraviti rat.

Svi se bave sportom. Pogledaj nas.

Igramo nogomet, utrkujemo se, boksamo, igramo tenis.

Cipela nije gotova. Može biti bolja.

Zrela je kao djevica koja se želi udati.

Pusti mene.

Od Dürningera u Nürnbergu. Najbolji su.

Nije loše. Brže!

Ni cipela nije loša, zar ne?

Dame će letjeti u njima.

Crvenokosa mi se sviđa.

To mi je kći. -Mislim na njezin stil trčanja.

Kad žene budu na Olimpijadi, bit će i ona. -Da, dobro.

Imamo i model s čepovima, za kratke staze. -To je platno.

Bit će kao švicarski sir.

Ovdje je prerađena koža.

Cijele moraju biti od kože.

Ugodan dan! Moje dame, dosta je za danas.

Uže za skakanje stavite u sanduk.

Samo želi da cipele budu kožnate.

Koža je najbolji materijal, ali skup.

A i čepove mogu zamijeniti.

Ovo sam razvio s Zehleinom.

Napravio bi nam kalupe za đon, ali ne besplatno.

Radili biste tenisice? -Posebne, za trčanje.

Nitko u Herzogenaurachu nije to radio.

Nitko nije ni skočio s tornja.

Napravi popis, sve ću ti nabaviti.

Zašto ne zaposliš nekoliko ljudi?

Da, ne bi nam štetilo.

A kako ćeš sve to platiti?

Uzet ćemo kredit.

Kredit ćeš dobiti samo uz jamstvo.

Što ako ga ne budemo mogli vratiti?

Prodat ćemo cipele. Mi smo sinovi najboljeg postolara.

Prestani! Znam tko sam. Popravljam cipele.

A dosad sam prodao samo papuče.

Ako ovo pođe po zlu, svi idemo na ulicu.

Hoće li tvoja majka prositi? -Zašto ja?

Radionica ne donosi mnogo.

No dobro živimo od toga.

Razmisli što stavljate na kocku.

Poznaješ oca, nije za novotarije.

No ovog puta ima pravo.

Učini to!

Oprostite, pola četiri je. Mogu li sada kući?

Da za doručkom vidim obitelj.

Napravite mi još jedan par u veličini 38.

Komu ćeš ga prodati? -Neću ga prodati.

Za mene? Hvala. -Hajde, isprobaj.

Odlične su. Imaš i bijele?

Bijele tenisice? Gdje toga ima?

Sigurno nešto želiš zauzvrat. -Da.

Pobrini se da tvoj otac vidi te cipele na tebi.

Ženski sport! Ne znam... -Oče...

Da vidimo!

38, opseg 22.

Prestanite klatiti nogama kad g. Dassler mjeri.

Odlično! Možda imam nešto za vas.

Poznajem predsjednika sportskog saveza.

Svi muški i ženski klubovi u Nürnbergu.

A svi trebaju dobru obuću.

G. Moosbacher. -Dobar dan!

Ovo je radionica. Dobar dan, gđo Moosbacher.

Izvolite. -Zvuči dobro, no može li si to vaša tvrtka priuštiti?

Naš savez ima mnoge članice.

Ako platite 2,39 za par.

Poboljšali smo cipele.

Prijavili smo dva nova patenta.

Na koliko ste pari mislili? -Oko 10.000.

10.000? -Problem?

Nipošto. Ionako se proširujemo. Zar ne, Adi?

Da.

Dobro, učinimo to.

Danas i dame piju s nama.

Skupa smo to postigli. -Moji momci!

Za Dasslere!

Stanite mirno. Malo ulijevo.

Vidi se i tvornica? -Ne posve.

A auto? -A motor?

Vide se, ali budite malo mirni.

Tvornica cipela braće Dassler

Rudi, moram ići.

Zaboravila si nešto?

Pomažem ti da se obogatiš, a ti?

Ne znam o čemu govorite.

Bio si u ratu?

Što? -Jesi li bio u ratu?

Da.

Tako se odgovara bojniku? Jeste li služili?

Da, gospodine bojniče! 21. pješačka pukovnija!

Naša je suradnja završila.

U krevet sa ženom klijenta!

Da je to učinio neki radnik, otpustio bi ga.

Tvoj brat ima bolove. -Riječ je o našoj tvrtci.

Možemo postići više? Ovo je naše vrijeme?

Samo si htio sportski auto? -Ti nikad nisi imao ženu.

Nemoj mi soliti pamet. -Dosta!

Ja sam mu poslovni partner, ne dadilja.

Katkad to nije važno.

Ljudi u Herzogenaurachu nekoć su bili tkalci, tvoj djed također.

Danas to više nitko ne radi, no obitelji su i dalje ovdje.

Priprema, pozor, sad!

Ne ovisimo o takvima kao što je on. Moramo razmišljati šire.

Njemačka će sudjelovati na Olimpijadi. -Znam.

Amsterdam. Čitav će svijet otići onamo.

Gledat će sportaše i njihovu obuću.

Josef Waitzer u Nürnbergu trenira olimpijsku momčad.

Vrijeme je da vidi tvoje cipele.

I ubuduće se držim dalje od žena.

Mogu li vam pomoći? -Ne, hvala.

Samo je pao lanac.

Dajte, ja ću to.

Hvala.

Žao mi je, nisam mehaničar.

Prodajem cipele. Imam važan sastanak u Nürnbergu.

Hoćete li? -Lijepo da mogu s vama.

Vrlo rado.

A vi? -Idem k teti.

Živi sama i često je posjećujem. Čitam joj, pjevam.

Pjevate? -Vrlo loše.

Ona srećom loše čuje.

Brinete se o obitelji.

Ne želim da itko sazna.

Posao je na meni. Ništa se nije promijenilo.

Još sam onaj stari.

Zamolila sam župnika da nazove tvog brata.

Što?

Što ti je? Što si mu rekla?

Da si krvario iz pluća. -Znaš li što si učinila?

Svi čekaju da pokažem slabost.

Trebala si to znati.

Oprostite, u vezi s onim dopisom FIFA-i...

Što znači N? Da tako prepišem?

N znači neimenovano. To ne spominjite.

Oprostite, nova sam.

Misli na Adidas, no ne smijete ga spominjati.

Hvala, dalje mogu sama.

Nisam se predstavio. Rudolph, Rudi Dassler.

Ovdje je i moj broj telefona, za slučaj...

Ja sam Friedl. -Friedl...

Jako vas boli? -Ovo? Nije to ništa.

Želim vam uspjeh na sastanku.

G. Waitzer? -G. Dassler?

Dobar dan! -Drago mi je.

Bratu i meni bila bi čast da opremimo reprezentaciju u lakoj atletici.

Dobra tenisica za trčanje, nema sumnje.

No već ih imamo. Momci imaju samo dvije noge.

Block, uspravi leđa.

Prvak ćeš postati svojim trudom.

Često čitamo vaš priručnik.

Vaše metode i naše cipele uzet će zlato u Amsterdamu.

O pobjedi često odlučuje sitnica.

Primjerice težina cipela.

Pratite razvoj na međunarodnom tržištu?

Englezi i Amerikanci otišli su korak dalje od vas.

To je 250 grama. Zato uzimaju medalje. Corts!

Žao mi je, uzalud ste putovali.

Noge prema natrag i kraće korake!

Dvjesto grama.

Istina je da ste tašti.

I mi preuzimamo troškove razvoja.

Svako dobro.

Sepp. Rudi.

Joseph, predstavljam ti Seppa Herbergera.

Koliko ćete medalja uzeti?

S ovim cipelama sve je moguće.

A vi učite za trenera?

Kad već ne mogu ništa osvojiti ovako.

Ne, ne.

Gdje je moj brat? Želim da i Adi pleše.

Možda otraga.

Olimpijci trenera Josefa Waitzera, nažalost, nisu imali sreće.

Njemački prvak na 100 m Richard Corts borio se s ozljedom,

a Georg Lammers morao se zadovoljiti broncom.

I Helmut Kornig, koji je na 200 m

bio bolji od olimpijskog rekorda, dobio je broncu.

Štafeta je također tijesno izgubila od Amerikanaca.

U štafeti na 400 m Büchler je odustao nakon četiri utrke.

Momčad Josefa Waitzera pobijedili su Amerikanci.

Jedinu zlatnu medalju osvojila je žena.

Lina Radke pobijedila je Japanku Hitomi i Šveđanku Gentzel.

Nevjerojatno! Bez medalje.

Bolje da nisu trčali u vašim papučama.

Radke je pobijedila u tenisicama koje si ti prilagodio.

Momci su uzeli broncu.

To je samo 3. mjesto, a Radke je žena.

U novinama je tražiš povećalom.

Nitko nije opazio naše cipele.

Prodaja ide odlično. -Prodajemo cipele.

Htjeli smo nešto veliko. -Ipak se možemo veseliti.

Strojevi u tvornici se bolje zabavljaju od tebe.

Što ti je? -Što je tebi?

Otkad se veseliš takvim novostima?

Možda se veselim nekim drugim novostima.

Što? -Moj će brat biti stric.

Ozbiljno? Čestitam.

Dođi ovamo, stari moj!

Imaš pravo. Ne smijemo stati.

Večeras slavim s bratom. Bit ćeš krsni kum.

Pijemo u zdravlje mog potomka.

A ako bude dječak, što očekujem,

preuzet će tvrtku skupa s njegovim sinom.

U zdravlje!

No moraš početi s tim.

A čim? -Adi...

Djeco, pozdravite mog zgodnog brata.

Ovo je Johanna. -Dobra večer!

A ovo Erika. -Dobra večer.

Erika je kći Josepha Fischera.

Zašto te još nisam vidjela ovdje?

Nemam vremena.

Znao sam da je tvoj tip.

Sjednite onamo, možete u miru razgovarati.

A mi ćemo popiti rakijicu.

Rudi mi je rekao da ste osvojili zlatnu medalju.

Ne izravno.

Reci mi nešto o sebi.

Što da ti kažem?

Mogu li je malo pogledati?

Što?

Trebao si curu odvesti kući, a ne njezinu cipelu.

Kupio sam je od nje. Ime Franz Martz ti govori nešto?

Postolar u Pirmasensu. -To mi ništa ne govori.

Pogledaj malo bolje. Ovo zaobljenje, potpeticu...

Cipela je savršena za njezinu nogu.

Neću na kiši raspravljati o tome dok nas unutra čekaju dvije ljepotice.

Uđi, sviđaš se maloj.

Erika i ja nismo jedno za drugo.

Misli da se olimpijski prsteni nose na prstu.

Radije ću u krevet.

Onda lijepo spavajte vas dvoje.

Hvala. -U zadnje vrijeme dugo radite.

Rudi noćas opet nije došao kući.

Da, ima posla. Bio je kod kupca u Nürnbergu.

Osim toga, sad izvozimo u inozemstvo.

'Jutro! Dođi k tati, Armine. Sve je jači iz dana u dan.

Bit će sportaš, to se vidi.

Napni bicepse.

Imaš nove ideje, braco? -Želim otići u Pirmasens.

I učiti zanat kod Franza Martza.

Imaš 30 godina i vodiš tvrtku.

Vrijeme je da budem majstor.

Koliko će to trajati? -Godinu ili dvije.

Ostavi nas same. -To nije daleko.

Friedl!

Ozbiljan si? -Možeš i bez mene. Želim da naše cipele dobiju zlato.

Trebamo nešto novo. -Zajedno ćemo to naći.

Već jesam. Savršene tenisice za sportaše

prianjaju uz nogu kao čarapa. -Pa ideš u zanat?

Moramo sami raditi kalupe, a on je najbolji.

Amerikanci su usred gospodarske krize.

Možda će uskoro tako biti i kod nas.

Odlučio sam.

Moram to učiniti.

Ne znam gdje je Rudi.

Recite mu da to činim za nas.

Oduvijek sanjam o vlastitim kalupima.

Adi!

Bok! Tvoja je žena rekla da čekam ovdje.

Hvala što si došao.

Tvrtka će rado pomoći dječjem kampu.

To je velikodušno.

Kako je moj brat? -Zašto ga ne pitaš?

Ide na operaciju?

Njegova žena kaže da je po cijeli dan u uredu.

Da, takav je. Ne predaje se lako.

Neće doživjeti Božić.

Dobit će i kopačke.

A ti pripazi da djeca igraju u njima.

Hvala, Adi. -Doviđenja.

Dobro jutro.

Dobro jutro.

Dobro jutro. Kathe Martz.

Adi Dassler. Drago mi je, gđo Martz.

Gospođica. Otac mi je govorio o vama.

Ne čitate novine? Imamo gospodarsku krizu. Moram ulagati.

Pričekajte nekoliko mjeseci. -Što to znači?

Za nekoliko mjeseci sve će biti bezvrijedno.

Žao mi je, odlučeno je.

Tjerate nas u bankrot. Hvala.

Sve ide nizbrdo. Neće kad Hitler dođe na vlast.

Otkad tebe zanima politika?

To je sve. Hvala, Ingrid.

Dobar dan, gđo Dassler.

Friedl, nije pravi trenutak. -Htjeli smo skupa na večeru.

Tvrtke bankrotiraju jedna za drugom.

Ja sam ovdje sam, a Adi se školuje za izradu kalupa.

Uopće me ne zove.

I mislila sam da mnogo radiš.

Ovo je tvoja večera. Nazovi ako još nešto zatrebaš.

Friedl!

Znam da si to drukčije zamišljala, no ovo su teška vremena.

Gotovine nema, a moram uložiti u nešto sigurno.

Razmišljao sam o kući za nas.

Nećemo se tek tako predati.

A kad se vrati stric Adi, igrat ćemo nogomet.

I pobijediti ga, zar ne?

Vaš otac govori o meni?

Samo dobro. Da ste tihi i opsjednuti cipelama.

Katkad i prenoćite u radionici.

Zvučim kao čudak. -Zato vas vodim na ples.

Ne volim mjesta gdje ima mnogo ljudi i ples mi nije jača strana.

Razočarat ću vas. Kamo idemo?

Vidjet ćete. Dođite.

Evo! Savršeno mjesto za vježbanje.

Kad sam bila mala, ovdje je bilo velikih balova.

Sad? Ovdje? -Ne bojte se. Ja ću voditi.

Jedan, dva, tri...

Jedan...

Više je mogućnosti da sportaš bude brži.

U sportu je sve važno. Svaki pokret, svaki korak.

Sve to odlučuje o pobjedi i porazu.

Katkad se pogriješi.

I iako je pogreška sitna i brzo se trči, vrijeme se ne može sustići.

Pravi ste filozof.

Marka slabi i izvoz je ugrožen.

Proizvodnja kopački pala je na 9000.

Umjesto da se bave sportom, ljudi pjevaju pjesme

i tuku se sa socijalistima.

Trebamo proizvoditi boksačke rukavice.

Najveći hit su sandale.

Hvala što si se brinuo o svemu.

Znam da nije bio pravi trenutak.

Uskoro će iduća Olimpijada.

Ovo što sam naučio pomoći će nam.

Uz vlastite kalupe naše će cipele biti kao druga koža.

Napokon ćemo uspjeti, ti i ja.

Ako radnicima objasniš nove tehnike do Olimpijade u Berlinu,

sve ćemo staviti na jednu kartu.

Sav ću novac uložiti u razvoj.

Zlato za Dasslere.

Bilo bi lijepo. -Ne, ne...

Nećeš se izvući. Slavimo do kraja.

Za mene je ovo kraj. -Pet je sati.

Uzeo si mi prvu bračnu noć. Sad idemo spavati.

Trenutak! Ne bez dara vašeg kuma.

Dok si ti putovao po svijetu

i mislio na žene, ja sam radio.

I počeo graditi kuću.

Iduće godine svi se selimo u Vilu Dassler.

S bešumnim bračnim krevetom.

Svi mi u istoj kući?

Mi ćemo dijeliti jedan kat, tata i mama su gore.

Obitelj Dassler u jednoj kući. -Meni se sviđa.

Jasno mi je da ti se sviđa.

Dođi, plesat ćemo.

Tri mjeseca do Olimpijade u Berlinu

SAD je odlučio o svom sudjelovanju.

Na godišnjoj skupštini američkih sportaša amatera izglasano je...

Jedva čekam.

Nepovjerenje pobornicima bojkota i Mahoneyju.

SAD sudjeluje na ljetnoj Olimpijadi u Berlinu.

Dakle! Da!

Svi će doći u Berlin.

Nacisti će od toga napraviti spektakl.

A mi ćemo biti ondje sa svojim cipelama.

Poslovat ćete s nacistima? Slušali ste Hitlera?

Možeš misliti o njemu što hoćeš,

no uz njega će Njemačka napredovati.

Da. I želi pomoći sportu.

Imamo sastanak s povjerenikom za sport.

To je naša šansa.

Heil Hitler!

'36. će biti naša godina. Führer ima velike planove.

Olimpijada će pokazati svijetu

da Njemačka pod njegovim vodstvom želi mir i napredak.

Možete li naše sportaše

opremiti najboljom obućom?

Nema ovako laganih tenisica za trčanje.

A težina je tek 180 g.

No dosad nije bilo uspjeha na Olimpijadi.

Samo je jedna žena uzela zlato u atletici.

Otad smo poboljšali tenisice.

Sad imamo svoje kalupe.

Vi ste član partije?

To je uvjet za suradnju.

Je li to problem? -Ne.

Lijepo! Pristupnice za gospodu Dassler.

To je u vašem interesu. Sport nam je važan.

On mora dobiti kulturnu vrijednost.

Hitlerova mladež treba tenisice.

Zar ne, g. Waitzer? -Bolje tenisice nego vojne čizme.

Na posao, gospodo.

Odlično! Trebamo još samo originalne potpise.

Adi, Wieland i ja smo razmišljali.

Kako prodati više tenisica nositeljima medalja.

Možemo napraviti prospekte s trkačima u tenisicama

i staviti ih u kutije.

Ovo su naša lica.

Süring, Walscher i Metzner imaju šanse.

Želimo reklamu.

Dobra ideja. No samo će jedan sportaš

sigurno dobiti medalju. Jesse Owens.

On je Amerikanac. -I crnac.

Pa? -Znaš kako ga zovu u Berlinu? Čovjek-majmun.

On je najbolji sportaš ovih igara.

Što imamo od toga ako nam zatvore tvrtku?

Politički je to vrlo glupo.

A Waitzer to nikad ne bi dopustio.

U mojim tenisicama mora trčati najbolji.

U tvojim tenisicama?

Hvala, Frank.

Ovo je izazov!

Žuto!

Dobro jutro. Tako rano na nogama?

Netko mora paziti na brojke.

Dogodi se previše pogrešaka.

Da uzmemo nekog za kućanstvo?

Dosad smo uspijevali i sami.

I ja idem u Berlin.

Upravo si postala majka.

Mogu povesti dadilju. Adi se slaže.

Kuhinja nije ured, osobito ne nedjeljom.

Mislila sam da smo moderniji.

Armine, pazi!

Oprosti.

Krećite se.

Kratko, kratko, dugo. Rudi, dobar udarac.

Pazi na noge. Lijepo!

Podigni ruke.

Rudi, bori se čisto.

Podigni ruke.

Dobro. Adi, vrati se.

Rudi, prestani.

Dosta!

Jesi li poludio? -Što?

Samo se zabavljamo. Moraš mi pružiti otpor.

Idemo s Jessejem Owensom.

1936. Ljetna Olimpijada u Berlinu

Jesse Owens?

Jeste li poludjeli? -Dobar je.

Naravno. Trči kao bog.

No opremate njemačke momke.

Zašto ne bi i drugi dobili šansu?

Otkad smo prijatelji? Osam godina?

Tada ste htjeli njemačku momčad.

Sad želite cijeli svijet? -Samo Jesseja Owensa. -Vremena se mijenjaju.

Mi smo još oni stari.

Volimo natjecanja, ali uz iste uvjete.

Iste šanse za sve. -To je ideja olimpijada.

Olimpijska ideja. -Mi snosimo odgovornost.

Moraš nas samo uvesti.

Znaju li engleski?

Ne, no mislim da govore isti jezik.

Nadam se da znaju što rade.

Letio je. Četiri zlata u našim tenisicama.

Cijeli je svijet to vidio. Kako je mali?

Dobro. Pozdravi ga.

Moram prekinuti. Čujemo se. Zlato za Dasslere.

Gdje je Adi? -U krevetu. Iscrpljen je.

Lijepa haljina. -Hvala.

Slijedite me.

Vidjeli ste slike? Imate sreće

što Reich ima najviše medalja.

Inače biste propali.

Čovjek-majmun u vašim tenisicama?

Čija je to ideja?

Kako ste uopće došli do njega?

G. Waitzer nema veze s tim.

Razumijemo vaše sumnje.

Moje? Da, imam ih.

Kako da to objasnim Führeru?

Smatrat će to izdajom nacionalnih osjećaja.

Jedni vide crnca s četiri zlata,

a drugi četiri zlata za njemačke tenisice.

Četiri zlata za njemački proizvod.

Što vi mislite? -To je pitanje perspektive.

Možete ići.

No nemojte misliti da ne možemo do vas u provinciji.

Sretan put. -Hvala.

Valjda nećeš imati probleme.

Bez brige, sam ih stvaram.

Sve svjetske novine pune su vas i Owensa.

Imat ćete posla.

Tvoji su momci pokazali kakvi su.

Vidjeli ste skakača u dalj? Lutza Longa?

To je veliki talent.

Oduševljeno je čestitao Owensu.

Zagrlio ga je pred Führerom.

To je olimpijska ideja.

Od 5.45 h se uzvraća paljba.

Na bombe uzvraćamo bombama.

Tko se bori otrovom, dobit će otrovni plin.

Ministarstvo gospodarstva nam piše.

6000 pari na mjesec i nijedan par više.

Samo 6000? Jesu li poludjeli?

Mnoge su tvornice zatvorili. Bolje nego ništa.

To su vam prijatelji? -Do rata bi ionako došlo.

Zar ne vole sport?

Što smo mogli? -Ne miješaj se. -Ali hoću!

Ta žena nema pojma o poslu. -Bar ne zanemarujem djecu.

Moja će biti samostalna.

Kathe, ušuti! -Pusti je.

Prestanite.

Budite sretni što smo ovdje skupa.

Što ako vas unovače?

Što onda?

Opet se vidimo. Odlično vam ide.

Sport pokreće mase i jača moral.

Zato smatramo da smo važni za rat.

1916., Francuska. Momak iz moje jedinice.

Krüger Manfred, kakav trkač!

I odjednom granata.

Osmijeh mu je nestao.

Na bojišnici nitko ne treba tenisice.

Kad rat prođe, ljudi će trebati nešto drugo.

Neće tako brzo proći.

Znam da me s razlogom ne trpite.

Zbog onog s mojom ženom? Odavno je otišla.

Uvijek ste mi se sviđali. Znate zašto?

Jer ste sportaš.

Tako gledate na svijet, kao i ja.

Molim vas.

Ljudi od osobite važnosti

Hvala.

Tko je od vas dvojice važniji?

Kažu da je vaš brat inovator.

Pozdravite ga.

Što ti je? Naprtnjače? Plinske maske?

Ja proizvodim tenisice.

Rat je. Pokušavam nas spasiti.

Pod svaku cijenu. Dao sam i svoj auto.

Dozvola za rad za još godinu dana.

Već si potpisao? -Nacisti nisu zaboravili Owensa.

Mogu nas zatvoriti. Činim to za nas.

Moj nećak Jakob mora u rat. Možda bismo mogli...

Imamo još jedno mjesto slobodno. -Ne više.

Nekog si zaposlio?

Odličnog majstora.

Moraju znati rukovati strojevima. -Ne odlučujete skupa. -U redu je.

Učini nešto. -Nismo Samaritanci.

Moj brat zapošljava ljude s razlogom.

Mi smo šefovi i mi donosimo odluke. Jasno?

Žao mi je.

Budi ponosan. Borit ćeš se za domovinu.

Postat ćeš muškarac.

Adi mi je rekao. Moraš ga razumjeti.

Ako ne održimo kvalitetu, propast ćemo.

Tvrtka me nimalo ne zanima.

Sport danas nije povlastica.

On mora očeličiti tijelo

s jednim ciljem, da u potrebi služi narodu.

Naša bojišnica traži da se njemački narod

u domovini solidarizira s njom.

Njemački narod želi spartanski život za sve.

Za bogate i siromašne.

Vojnici idu na bojišnicu,

a radnici i radnice proizvode za rat.

Sve moramo podrediti tim ciljevima.

Führer je tako zapovjedio.

Ako vjerujemo u pobjedu,

u ovom času probuđene nacionalne svijesti,

ona je pred nama, samo je moramo dohvatiti.

Moramo samo smoći snage

da sve podredimo tom cilju.

Zato odsad parola glasi:

Neka narod ustane i započne oluja!

Upravo sam čuo.

Ne razumijem. Važni smo za rat.

Zašto su te unovačili? Idemo k Moosbacheru.

On ne može ništa. Pismo je iz Berlina.

Netko gore je odlučio.

Rudi?

Što to radiš?

Odavno želim baciti sve to.

Baciti to staro smeće.

To staro smeće.

Smiri se.

Ne mogu još otići.

Ne mogu još otići.

Ne mogu još otići.

Kraj 1. dijela

Obrada: nidžesi i Lemonzoo

VJEČNI TAKMACI

Preuzeto sa www.titlovi.com