Original subtitles

Zar nešta ne zaboravljaš?

Znam. To ima veze nešto s trodiferencijalnim koeficijentom.

- Ne to. Večeras. - Što?

Emma?

-koliko je sati? -Skoro 5:00

Oh,moj bože.

Moj prijedlog za korištenje solarne energije, odbijen.

Moji koncepti za skupljanje valova mikro-energije, odbijen.

Dekan predlaže da se koncentriram na nešto što bi moglo stvarno koristiti čovječanstvu.

Kao njegova studija o prednostima potrošnje duhana.

Alex, problem je što su tvoje ideje malo pre... radikalne.

Problem je u fakultetu. Oni su dinosauri.

Oni su već izumrli, samo to još ne znaju.

Biće otkriveni od nekog budućeg arheologa, i on neće znati kako da ih svrsta.

Njihove male mračne oči, zaobiđene od svake znatiželje--

Alex, to je tvoja prva godina kao pomoćnik profesora.

Možda bi trebao činiti stvari malo konzervativnije.

Zvučiš kao moj otac.

Pogledaj ih, Philby. Svi isti. Svi sa identičnim cilindričnim šeširima.

Da li želiš da tvoji studenti ispadnu isti takvi?

Želim da su moji studenti spremni na stvarnosti svijeta kojeg će uskoro pozdraviti.

Pa, ne znam. Želim da trče ovom ulicom i sruše svakog kuglaša kojeg vide.

Mrs. Watchit!

Oh, hura, gospodar je kod kuće.

-Da li si nabavio? -Halo, Mr. Philby.

Halo, Mrs.Watchit. Gledaš u roza.

Mora da je od silne vježbe trčkaranja gore dole niz stepenice kao mali dečko.

-Ne mučite me. Da li si nabavio? -Imam ga.

-Dobro. Daj da vidim. -Ali nemoj misliti ni trenutak...

da ću te pustiti da izađeš van u tom prljavom sakou.

Sada, idi tamo i presvuci se.

I dobio si još jedno pismo od dosadnog malog čovjeka.

Pa, hajde. Zamjeni ga.

- To će pomoći ljudima da zadrže svoje zube u 40-tima.

-Mogao bi dati to na pranje. -Oh, tko ima vremena za to?

-Kako si znao s Molly? -Znao što?

-Vi ste suđeni jedno za drugo. -Ona pravi najbolju pastirsku pitu koju sam ikada jeo.

Ti nemaš ni jednu romantičnu kost u svome tijelu?

Ne. Ja sam totalno cilindrični šešir.

Zašto gubiš vrijeme s tim luđakom?

Zato što on ima neke vrlo zanimljive ideje.

Profesor na Columbiji se ne bi trebao dopisivati s ludim Njemačkim knjižničarom.

On radi u uredu za patente, a ne u knjižari.

Ja mislim da Mr. Einstein zaslužuje svu potporu koju mu mogu dati.

Pitam se da li ćemo mi ikada otići predaleko?

-S čime? -S ovime.

Sa svime ovim.

Nema šanse.!

Dobro. Kako izgledam?

Skoro pristojno. Stvarno, Alex. Sretno večeras.

Ona je dobra djevojka. Učinila je predivne stvari za tebe.

Ne brini. Još uvijek imaš taj osebujan miris krede.

Oh, moram se žuriti.

Tako je već bolje. Izgledaš kao pristojan gospodin bar jednom.

Pa, nadaj se. Ako me Emma odbije, ti si slijedeći.

-Oh, već sam izbezumljen.

Dobro. Poželi mi sreću.

Hvala.

Sviježe cvijeće. sviježe cvijeće.

-Uzmite cvijeće, gospodine. -Ne večeras, hvala.

Ne. Obećao sam joj cvijeće.

Spektakularno.

Spektakularno uzalud potrošen novac. Prokleta stvar se uvijek kvari.

Mogu li vas povesti? -Da, da.

-Kako održavate stabilno temperaturu vode? - Tu je nosač hladila...

- na regulatoru goriva--.

Oh, Bože. Uh

Zahvaljujem. Uvijek zaboravljam prokletu kočnicu.

Uskočite. Održat ću vam prezentaciju prije nego što se pokvari.

Oh, uh, bojim se da imam obaveza.

Pa, neki drugi put. Mi ovdje paradiramo skoro svaku večer.

Naravno.

-Nabavi konja!

Da.

Alexandar?

-Oh! Whoa.

-Kasnite, profesore. -Došao sam što sam prije mogao.

Pa, kažu da je posljednji hit u Parizu. Ali ja sam ga samo podigao--

- Pet dolara kod Macyija. Luckasto, zar ne? - Vrlo luckasto. Sviđa mi se.

Pa, gdje su?

-Šta? -Cvijeće.

Obećao si mi cvijeće večeras. Zar se ne sjećaš?

Oh, oprosti. Pa, bio sam smeten.

Pa, to je nešto novo.

-Uh, Emma, moram pričati s tobom.

-Oh, uh, hoćemo se prošetati kroz park? -Da.

Profesore, tresete se. Nadam se da se nećeš razboliti..

Pa, bojim se da već jesam.

Nespavam baš dobro, i čak i kad sam budan, nisam ni za što.

Ne mogu ni jesti ni misliti ili bilo šta drugo raditi.

A najgori dio je, ne znam da li ću se ikada osjećati bolje.

Mislim da ima samo jedan lijek, a to je da se udaš za mene...

- i provedeš ostatak života sa mnom.

Oh, Emma, znam da je to u redu. Znam da smo stvoreni jedno za drugo.

To je jedina stvar u cijelom mom životu o kojoj nisam morao razmišljati.

Oh, Alex.

Uh-Uh, čekaj. Imam nešto za tebe..

Znaš, ugođaj nije baš najbolji.

Znam. Čekaj. Oh.

-Znam da nije dijamant. -Mjesečev kamen.

Pa, to je tvoj kamen rođenja. Mislio sam--

Dobro si mislio.

Mogla bi se rasplakati.

Nisam mogao a da ne čujem.

Dvoje dobrih mladih ljudi kreću na putovanje života.

-Želim vam sve najbolje.

-Pa, hvala vam. -I koliko mrzim što moram ovo učiniti

dirnut vašom... izjavom ljubavi

Trebao bi vaš novac sada.

-Gospodine? -I vaš nakit također.

Mislim da bi to mogli nazvati vašom prvom malom kvrgom na putu do bračnog blaženstva.

-Ne razumijem -Ne pravite scenu.Nema potrebe za tim.

-Samo mi daj svoj novčanik, hočeš li? - Hmm?

Da li si me čuo, dečko?

Uh, dobro, dobro. Evo. To je sve.

I tvoj sat.

I rukavice.

-I prsten. -Ne.

Bojim se da da, draga.

-I možda će ti kupiti dijamantni sada. -Molim vas, molim. Ne to.

Nemoj!

Zašto si to učinio? To je samo prsten.

Emma?

Emma?

Oh!

- Šta?

Oh. Oh, gospodine, Mr. Philby je ovdje.

- Ovdje? - Da, gospodine. Inzistirao je da dođe

-Recite mu da ode. Zauzet sam. -Neću otići, Alex.

Moj gospode. Šta ti se dogodilo?

Ja sam Ja sam radio.

Sjećaš se toga? Prije ti je bilo stalo do toga.

Više mi je stalo do mog života. I tvog.

Dolazio sam svaki dan poslije sprovoda...

i svaki tjedan i svaki drugi mjesec.

Onda sam prestao dolaziti. Da li si i opazio?

-To me povrijedilo, Alex... puno. -I zašto si onda ovdje?

- Neke stvari ti moram reći i neće ti ih biti drago čuti. Znam. Znam.

Zabrinut si. Znam. Čujem od Mrs. Watchit svaki dan.

Ali stvarno... Trebaš da ideš.

- Neću otići. Ne dok se god ti skrivaš tu. - Ne skrivam se.

Znaš ti šta je to.Mrs.Watchit kaže da si tu cijelo vrijeme,dan i noć.

Alex, hoćeš li molim te stati mirno i pogledati me!

Nije bila tvoja greška.

Ne. Nije bila moja greška.

Možda bi mogli kriviti Mrs. Watchit što je podigla prsten od zlatara.

Ili zlatara što ga je napravio..

Ili jadnika koji je izvadio kamen iz zemlje.

Možda bih trebao kriviti tebe što si me upoznao sa Emmom. Da.

Alexander, Ništa neće promijeniti to što se dogodilo.

Ne, nisi u pravu, zato što ću ja to promjeniti.

David, cijenim to što si zabrinut. Stvarno.

Ali molim te da vjeruješ u mene.

Pa, želim da imam vjeru u tebe, Alex, ali

Šta... Šta radiš ovdje?

Znaš šta ću ti reći.Zašto ne bi došao na večeru za tjedan dana, i pokazat ću ti?

-Zašto ne bi pošao sada sa mnom kući? Molly -Da li si me čuo, David?

Ne mogu otići kada sam tako blizu.

Dobro. Nastavit ćemo ovaj razgovor za tjedan dana.

Z tjedan dana, nećemo ni imati ovaj razgovor.

Ah. Hvala ti, moj dobri čovjeće.

Uranio si. To je prvi put..

Želio sam te vidjeti.

Pa, gdje su?l

-Šta? -Cvijeće.

Obečao si mi cvijeće večeras. Da li se ne sjećaš?

Nikad me ne prestaješ iznenađivati.

Emma, trebam pričati s tobom.

-Hočemo li prošetati parkom? -Ne!

Ne.

Ne. Idemo u grad.

-Alex, šta je? -Ništa. Požurimo samo.

Trčanje okolo ti godi. Ne nosiš korzet.

-Bleecker Ulica, i budi brz.

Sad si sav gentelmen.

Profesore, drhtite. Nadam se da nećeš oboljeti od nečega.

Ne, ne. Dobro sam.

Odlično sam. Šećem se ulicom s tobom.

Ali šetali smo se prije tri dana.

Pa, ne kao sada. Nikad kao sada.

-O bože, vidi taj auto. -Oh, vidio sam ga.

Sad znam da si bolestan. Propuštaš priliku da istražiš neku novu spravu.

-To je samo stroj. -Alexander, reci mi šta se dešava.

-Jel nešto nije u redu? -Ne.

Ne. Emma, slušaj me.

Moram te napustiti sada, ali želim da odeš kući i ostaneš tamo.

Obečavam ti da ću doći malo poslije večeras, i neću ti biti jasan.

Biti ću sav uzrujan što me nisi sačekala u parku, ali moraš mi vjerovati.

Sve će biti u redu.

Samo zapamti koliko te volim, koliko sam te uvijek volio.

Dobro.

Ali prvo, gdje je moje cvijeće?

-Cvijeće dakle jest.

Čekaj me ovdje. Ne miči se.

-Oh, mogu li vam pomoći, gospodine? -Da, tucet ruža. Bijelih.

-Ne, ne. Crvenih. -Pazi!

- Polako. Polako.

Tražim profesora Hartdegena.

Alex, Ja... Žao mi je.

-Ovo se nije trebalo dogoditi. -Naravno da nije.

-Znam da ništa ne mogu reći. -Bili smo izvan parka, Philby.

Bili smo sigurni.

Zašto to ne mogu promijeniti?

Mogu se vratiti tisuću puta i...

gledati ju kako umire na tisuću načina.

Ja ne... Ja ne razumijem.

Ne mogu pronaći odgovor ovdje.

Ne ovdje.

Ne sada.

Budućnost je sada.

Neka ograničenja se primjenjuju.Vrijeme zamračenja na raspoloživom subjektu se mijenjaju..

- Za više detalja, kontaktirajte LUNARLEISURELIVING.COM

Pozdrav, prijatelji. Najnovije iz LUNARLEISURELIVING.COM

Naši inžinjeri se trenutačno pripremaju za prvu 20-megatonsku detonaciju...

da stvore podzemne odaje za život za Mjesec LEISURE LIVING.

Imaginarno pecanje u našem potpuno-opremljenom Moru Tišine,

igrajte golf na našem terenu za golf, domu Neil Armstrong Opena.

Petnaest-stotina-jardi putevi? Whoa-ho, nema problema!

Na šestini Zemljine gravitacije,garantiramo vam da će te se vratiti na plesni podij.

Dakle kontaktirajte LUNAR LEISURE LIVING danas da rezervirate vaš privatni dio neba,

jer budućnost je sada.

Neka ograničenja se primjenjuju.Vrijeme zamračenja na raspoloživom subjektu se mijenjaju..

- Za više detalja, kontaktirajte LUNARLEISURELIVING.COM

-Hej. -Helo.

Lijepo odijelo.

Vrlo retro.

Hvala.

Kladim se da to pravi dobar kapučino.

Ta stvar.

Vidimo se.

Pozdrav, prijatelji. Najnoviji podaci od LUNAR LEISURE LIVING.

Naši inžinjeri se trenutačno pripremaju za prvu 20-megatonsku detonaciju...

da stvore podzemne odaje za život za Mjesec LEISURE LIVING.

-Dobro. Pažnja, svima.

Razred 23, možete li se skupiti, molim? Naše slijedeće mjesto je Antikviteti..

Molim vas provjerite da su vaši mikroskeneri napunjeni za primanje podataka.

-Dvoje po dvoje. Požurimo se.Dvoje po dvoje. -Stanite! Tiho!

Tommy, ako to opet učiniš,rastavit ću tvoj D.N.A.,tako mi svega! Sada, pokret.

Pokret, pokret. Dvoje po dvoje, molim. Živo.

Dobro došli u Vox Sistem. Kako vam mogu pomoći?

Nisam te vidio tamo.

Izgleda da imam uvijek taj efekat. kako vam mogu pomoći, gospodine?

-Šta je to? -To je moja fotonsak baza podataka,

ili F.B.P.,kako mi kažemo u poslu.

Ovamo, gospodine.

Šta si ti?

Ja sam jedinica za informacije Gradske knjižnice na Petoj Aveniji , Vox registracija NY-1 1 4.

Kako vam mogu pomoći?

- Neka vrsta zvučne slike. - Zvučne slike? Oh, ne, gospodine.

Ja sam treća-generacija, fotonika na fuzijski pogon,

s verbalnim i vizualnim sposobnostima spojenim s svim datotekama...

na planeti.

Photonski?

Skup svog ljudskog znanja.

-Oh. -Područje zanimanja?

-Da li znaš nešta o fizici? -Ah, otvaram fizika.

Mehaničko inžinjerstvo.

Dimenzionalna optika. Kronografija.

Temporalna kauzalnost, temporalni paradoksi.

-Putovanje kroz vrijeme? -Da.

Otvaram znanstvenu fantastiku.

Ne, ne. Praktična primjena. Moje pitanje je zašto se ne može promijeniti prošlost?

Zato što se ne može putovati u prošlost.

-Št-Šta ako bi se moglo? -Ne može se.

Oprosti, to je nešta što bi mi trebao vjerovati.

Otvaram spise Isaaca Asimova, H.G. Wellsa,

Harlana Ellisona, Alexandera Hartdegena--

-Reci mi o njemu. -Alexander Hartdegen, 1869 do 1903.

Američki znanstvenik dao je ekscentričnu postavku.

Pronašao spise o pravljenju vremenskog stroja.

-Reci mi nešto o vremeplovu. -Vremeplov je napisao H.G. Wells 1894 godine.

Bio je to film s George Palom i glazbom Andrew Lloyd Webbera--

-To nije ono što sam mislio. -Da li želite čuti dio iz pjesme?

- Ne. - Postoji mjesto koje se zove sutra

Mjesto sreće a ne tuge

Zar ne vidiš da je to mjesto za mene i--

Hvala ti. To je sasvim dovoljno.

Da li želite još nešto?

Uh, ne. Ne, Ja mislim da ću imati više sreće za nekoliko stotina godina.

Živi dugo i uspješno.

Gospodine, gdje je vaš određeni evakuacijski centar?

Gospodine, uhićeni ste prema izvanrednom stanju--

Molim vas ispružite ruke, dlanove skupa.

Biti će te zadržani u pritvoru dok vaš evakuacijski centar ne odobri vas za transport.

-Čekaj, čekaj! -Samo polako.

- Hej, moramo otići odavde! - Čekaj. Kako se to dogodilo?

Mjesec. Hajde. Pokret.

-To je nemoguče. Šta se desilo? -A gdje ste vi bili, ispod kamena?

Da, ispod kamena. Sada, recite mi.

Bušenja za lunarne kolonije su unuštili orbitu, dobro?

Mjesec se raspada. Dobro? Hajde.

- Hej! Zaboravi ga! Hajde!

Emma?

Shh!

Helo?

Helo.

- Ne boj se.

Oh, čekaj. Ne moj-- Ne moj otići.

Čekaj. Samo želim pričati s tobom.

- Helo.

Oh, žao mi je. Ne razumijem vas.

-Da li ti znaš moje riječi? -Da.

Lex. Kameni jezik.

Kameni jezik? Ali da li me ti razumiješ? Da li me razumiješ?

Svi smo ga učili kada smo bili mladi.

Oni tor'jen. Zaboravili. Oni su ga zaboravili.

- Ali ja učim.

-Šta on to govori? Pokušavaju odlučiti da li da te bacimo u rijeku.

Reci mi brzo, i reci mi istinu. Odakle dolaziš?

Pa, ustvari, ja sam odavde. Uh,samo ne od sada.

Vidiš, sagradio sam stroj koji mi omogućava putovanje kroz vrijeme.

Ja sam iz prošlosti.

Oh.

Rekla sam im da si udario glavu...

i da si ti lutajući idiot.

-Šta to radiš? -Spremam se za mor.

-Za noć. -Oh. Ja ću poći s tobom.

-Eloi? -Kako se zovu vaši ljudi?

Pa, Ja-Mislim da nas zovu New Yorčanima.

New Yorčani. Da li su oni prijateljski?

Dok ne pričaš s njima.

-Pričaj mi o svome selu. -To je vrlo zaposleno mjesto.

Svatko je čini se u žurbi. I svi nose identične cilindrične šešire.

Male crne okrugle stvari na glavama.

-Šta ti radiš tamo? -Pa, bio sam učitelj kao Mara.

-I ja pravim stvari. -Ja isto.

Napravio sam sess'quin'tan s mojim ocem. Još uvijek ih koristimo.

A sess'quin'tan?

Mara, der'enjen'wenlen?

Sess'quin'tan. stepenice od užeta.

Oh, užane stepenice.

Možemo napraviti jedna. Naučit ću te.

Hočeš li mi reći više lon'el slijedećeg dana?

Sutra? Da, hoću.

Zašto mi ne bi ovo sačuvao večeras?

-Hvala.

-Laku noć. -Laku noć.

Kalen će te umoriti ako mu dopustiš. Uvijek je bio znatiželjan.

Naši roditelji su bili čvrsti, ali to je njegov način.

-Gdje su tvoji roditelji? -Otišli su s ovog mjesta.

Oh, žao mi je.

Bio si u pravu,Philby. Otišao sam predaleko.

Sjedi sa mnom.

Mara, Zašto podižete brodove po noći?

Bojite se da ne budu ukradeni?

Ukradeni? Ne znam tu riječ.

Pa, zar se ne bojite da će vam ih netko uzeti?

-Ovako je puno sigurnije. -Oh.

-Da li ti moraš raditi stvari da budeš siguran tamo odakle dolaziš? Naravno.

Ili kada dolaziš.

Ah, znači nisam samo lutajući idiot.

Col'mar.

možda bi mogli naći ih sutra.

Cvijeće?

Alexander. Alexander.

Ah! Morlock!

-Da li je u redu? -Imao je san.

Oh. I ja isto.

Kretao sam se kroz đunglu--

I vidio si oblik ispred sebe.

Pa, lice koje je... zvalo moje ime.

Svi imamo taj san.

-Svi vi? -Da. Sada vrati se nazad spavati.

Još uvijek nisi dobro.

Šta to znači, '' Morlock''?

Dječiji san. Ništa više.

Idi spavati.

Čuvamo ovo kamenje na puno mjesta.

Ovo se soba u kojoj su me moji roditelji učili po prvi puta.

Zašto učite taj jezik ako ga ne koristite?

To je tradicija koju prenosimo.

To je nekoć značilo nešta. Mora biti ovdje s razlogom.

''Jedna generacija je nestala, i druga je došla.

Ali zemlja je ostala zauvijek.''

Zašto si došao ovdje?

Zašto si putovao kroz vrijeme?

Da bih dobio odgovor na pitanje.

Pitanje?

Da. Zašto ne mogu promijeniti prošlost?

Zašto bi to želio?

Izgubio si nekoga.

Nekog koga si jako volio.

-Mara, zašto ovdje nema starih ljudi? -Kako to misliš?

Starih ljudi, godište tvojih roditelja ili njihovih roditelja.

Otišli su s ovog mjesta.

Misliš, mrtvi su?

Da.

Svi? Kako je to moguće?

Neke stvari je najbolje ostaviti neizrečene.

Mi ne žalimo za prošlosti, Alexander.

-Mi radimo nešto drugo. -Što?

Mi ih se sjećamo...

s ovima.

Alexander!

Alexander.

-Dolaziš li sada raditi? Dođi sa mnom -Ne.

Alexander nije još ozdravio. Idemo vidjeti njegov stroj.

- Sada? -Ostani s Torenom.

-Idite drugi dan, sutra. -Moram vidjeti da li je sve u redu.

-Ovuda.

Hoćeš li mi reći nešto više o New Yorku večeras?

Hoću.

Dobro. Izgleda da je u redu.

Svašta smo prošli.

-Spreman je? -Izgleda tako.

Hočeš li ga koristiti sada? Vratiti se u svoje vrijeme?

Pa, mogao bih.

Uh...

djeluje mi tako davno.

Ne. Trebao bi ići.

I moram te pitati, da li bi htio povesti Kalena sa sobom?

- Zašto? Alexander, povedi ga sa sobom, natrag u tvoje vrijeme. Hoćeš li?

-Mara, zašto? -Molim te. Ti neznaš.

-Vodi ga odavde.

Kalen!

Mara, šta se dešava?

Uranili su! Moramo do Kalena!

Kalen!

Kalen! Kalen!

Mara!

-Kalen! -Ne, ostani ovdje.

Ostani u grupi!

Trči!

Mara!

Mara!

Zašto su je uzeli?

- Moramo ih pratiti.Moramo ih naći. - Mi ne. Col'quin tor.

- Zašto ne? - To je nem Eloi'tas, naš život ovdje.

- Kako možete ne činiti ništa? - Kako tor'tasal'mor.

- To je dan i noć. - Dan i noć.

-To je svijet.

-Zašto se ne borite?

Borite. Zašto ne?

Oni koji farquil'pax... se bore--

su prvi uzeti.

- Kalen, da li znaš gdje su odvedeni? - Ne.

-Da li se ikad vrate? -Ne.

-Da li ih je ikad netko pratio? -Ne znam.

-Pa, šta s Morlocima? Mora biti vođa. Ne smijemo pričati o tome.

Kalen, slušaj me. Slušaj.

Ponekad moramo prihvatiti što nam se događa iako mi to ne želimo.

A ponekad se moramo boriti, čak i ako se bojimo.

Sad, to je teško za shvatiti, znam.

Vjeruj mi, ja znam. Sad, oni su uplašeni,

a ja te molim da ti ne budeš.

Da li češ mi reći to što znaš?

Možemo ga spasiti. Molim te.

Kada odu, ne smijemo pričati o tome.

-Ali svi znamo mjesto. -Kakvo mjesto?

Gdje su duhovi.

Tu je.

Dobrodošli u VOX sistem. Kako vam mogu pomoći?

-U redu je. -Kako vam mogu služiti?

Šta vam mogu dati? Oh, da vidimo.

Um, Henry James. Oh, ne. Da?

Ne, ne, ne. Pre depresivno. Hemingwaya, možda? Ne. previše slatko.

Platona, Prousta, Pintera, Poea, Pounda?

Ne. Kompletna djela Marthe Stewart?

Ah, Imam ga! Jules Verne.

- Baš iz tvoje struke, mislim. - Fotonski, jel tako?

Ili šta je ostalo od jednog. Šta je ostalo od svih njih.

Ja sam posljednji, i "ovi fragmenti koje sam nasukao protiv mojih ostataka."

T.S. Eliot.

Ti ga ne bih još poznao, ali on je tako depresivan, a opet tako uzvišen.

Oh, oprostite. Knjižnica za posuđivanje privremeno ne radi.

Ne brinite. Imam ih sve ovdje -- svaku stranicu od svakog primjerka.

Možeš li mi reći šta se dešava ovdje?

Pa, moju izvori nisu u potpunosti informirani,

i moje informacije su donekle anegdote, ali ja vjerujem da ono što je nekoć bila jedna rasa...

su sada dvije.

Jedna iznad i jedna ispod.

Dvije zasebne vrste koje su se razvile.

-I kako ovi dolje preživljavaju? -To je pravo pitanje, zar ne?

-Ne vjerujem. -Pa,

ako ti se ne sviđa odgovor, trebao si izbjegavati postaviti pitanje.

Pogledaj ih. Nemaju znanja o prošlosti,

niti ambicija za budućnost.

-Tako sretni. -Zašto si rekao tako što?

Da li možeš i zamisliti kako je to pamtiti sve?

Sjećam se šestogodišnje djevojčice koja me pitala o dinosaurima prije 800,000 godina.

Sjećam se zadnje knjige koju sam preporučio: Look Homeward,Angel, od Thomasa Wolfe.

I da, čak se sjećam i tebe.

Putovanje kroz vrijeme: praktična primjena.

Kako to da znaš o Morlocima ako ne možeš napustiti ovo mjesto?

Bio je jedan Eloi koji je uspio pobjeći. On mi je sve ispričao.

Proveli smo godine zajedno, samo pričajući.

Konverzacija je danas malo zakržljala, ali se sjećam.

-Tako je dobro imati prijatelja. -Znači možeš nam pomoći pronači Morloke,

pronači Maru.

A ako je istina tako strašna, da će te loviti u snovima za sva vremena?

Pa, mislim da sam navikao na to.

Moj prijatelj je rekao da je došao s istoka, iz đungle.

-Hoćeš li mi opisati to? -Ne moram.

Samo prati zadah.

U snu, mi smo se približavali tome, ali ja mislim da je to zato da nas drži podalje.

-Možda uđem sam. -Ne.

Mara bi se jako ljutila na mene da se povrijediš. Pronači ću je,

ali trebam te da se vratiš u selo i zapališ vatru da možemo pronači put kući.

-Dobro? Hoćeš li učiniti to za mene? -Izgubio sam tvoj džepni sat.

Uzeli su ga iz moje sobe.

Žao mi je.

Zašto bi ga uzeli?

Oh. Glupan.

Mara?

Mara?

Mara.

Mara?

Priđi malo bliže. Ja ne grizem.

Da li sam te iznenadio?

-Malo. Da. -Hmm.

Mi nismo oduvijek bili ovakvi. Nakon što je mjesec pao s neba,

zemlja više nije mogla uzdržavati rasu.

Neki su uspjeli opstati gore.

Mi ostali smo pobjegli pod zemlju.

Zatim stoljećima poslije,kad smo se pokušali vratiti natrag pod sunce, nismo mogli.

Pa smo se podijelili u kaste.

Neki da budu naše oči i uši.

-Neki da budu naši mišići. -Misliš, vaši lovci.

Da. Uzgajani da budu grabežljivci, ali uzgajani isto da budu poslušni.

Vidiš,moja kasta se usmjerila...

u proširivanje naših moždanih sposobnosti.

-Ti kontroliraš njihove misli. -Ne samo njihove.

Eloie.

Znači nije dovoljno što ih loviš kao životinje.

-To je njihova uloga ovdje. -Da budu vaša hrana?

Da.

I za one koji su pogodni, da budu oruđa za razmnožavanje...

za naše druge kolonije.

Vidiš, Ja sam samo jedan od mnogih.

Ne razumijem kako samo možeš sjediti ovdje i govoriti tako hladno o tome.

Zar nisi uzeo u obzir ljudsku cijenu od-- od toga što radiš?

Svi mi plaćamo cijenu...

Alexander.

Ne brini.Siguran si.

Ja ih kontroliram.

Bez te kontrole,

oni bi iscrpili zalihe hrane...

u par mjeseci.

Zalihu hrane? To su ljudska bića!

Tko si ti...

da ispituješ 800,000 godina...

evolucije?

-To je-- To je izopačenost svakog zakona prirode.

A šta je putovanje kroz vrijeme nego tvoj jadan pokušaj kontroliranja svijeta,

-Tvoj uzaludan napor da ti pitanje bude odgovoreno?

Da li ti misliš da te ja ne znam, Alexander?

Mogu gledati u tvoja sjećanja,

tvoje noćne more, tvoje snove.

Ti si čovjek kojeg proganjaju te dvije najgore riječi:

Šta ako?

Pogledaj se!

-Tata!

-Tko je to? Je li tata? -Tata!

I još uvijek se dobro zabavljamo.

-Dobro. Dobro.

Ta-ta! tata.

Izgradio si svoj vremeplov zbog Emine smrti.

Da je ostala živa, on nikad ne bi postojao.

Pa kako onda možeš koristiti vremeplov da se vratiš i spasiš ju?

Ti si neizbježan rezultat...

svoje tragedije,

kao što sam ja...

neizbježan rezultat... tebe.

Sad imaš svoj odgovor. Idi.

Mislim da imaš nešto što pripada meni.

-Svi mi imamo svoje vremeplove, zar ne?

One koji nas vračaju nazad, naša sjećanja...

i one koji nas nose naprijed...

naše snove.

-Zaboravljaš jednu stvar. -Huh?

-Šta ako?

- Šta radiš to s tim? - Mijenjam budućnost.

Hajde.

Čekaj. Čekaj ovdje.

Idi.

- Požuri!

Huh?

Alexander!

Žao mi je što si izgubio svoj vremeplov.

Oh, u redu je. To je bio samo stroj.

"Skup se ustao i zagledao...

'"dok su tri mrtva dečka stupali otokom..

"Tom u vodstvu, Joe slijedeći,

"i Huck,poderanih krpa,

"šuljajući se uplašeno odostraga.

"Sakrili su se na nekorištenoj galeriji, slušajući vlastitu pogrebnu ceremoniju.

Tetka Polly, Mary i Harperovi bacili su se nad njih--''

Ovo je to mjesto.

Tako je.

-Ali ovdje nema ničega. -Pa, bilo je drugačije onda.

Moj laboratorij je bio ovdje.

Kuhinja je bila tamo gore gdje je to drvo.

Ne da mi je Mrs. Watchit ikad dala da idem tamo.

Ne znam što bih vam rekla, gospodine.

Nema ga već cijeli ovaj tjedan.

I nemate ideja gdje bi mogao biti?

-Ne, gospodine. -Ovo će biti moj staklenik.

Postojao je vrt vani.

Gren 'tormar'tas?

Da.

-Drago mi je. -Gospodine?

Drago mi je što je otišao.

Možda je negdje napokon našao mjesto gdje može biti sretan.

-Ovo je bio moj dom. -Njegov dom.

Davno prije.

Znate, Molly i ja smo pričali o unajmljivanju domačice,

nekoga da živi s nama i pomogne nam brinuti se oko Jamie.

Da li ste zainteresirani?

-Možda samo dok se gospodar ne vrati. -Naravno.

Ali morat će doči do nekih promjena. Ja vodim strogo domačinstvo.

Oh, ne sumnjam u to. Nazvat ću ujutro, i dogovorit ćemo se.

-Laku noć, Mrs. Watchit. -Laku noć, Mr. Philby.

-Bog te blagoslovio, moj dragi dječaće.

Bog te blagoslovio.