Original subtitles

Četvrtak, 20. oktobar 1966

Vidimo se kasnije ljubavi.

Abervan, Vels

Vidimo se kasnije.

Zdravo, Karen. -Jesi li dobro, Hauele, dragi?

Fixed by: BOTANICMAN

Vrijeme da idemo kući! -Dobro, prije nego krenete... sjedi molim te Ris.

Ko mi može reći šta je posebno sutra? -Petak je!

Nemoj samo vikati Gerant. Podigni ruku, momak.

Oprostite gospodine. -Da, petak je.

Početak je vikenda i što je još važnije početak raspusta.

Ako ste zaboravili, prije nego odete na raspust,

dosta vas ima posao da uradi sutra ujutro.

Pjevate "Sve stvari vedre i lijepe" u horu.

Zato, ne zaboravite da vježbate kod kuće noćas.

Ponesite kući riječi da ih memorišete.

Memorisati, Ris Edvards:

pohraniti u memoriji, da se nauči napamet.

Dobro, svi u red.

Brzo, idemo!

Ne zaboravite kapute. -Hvala gospodine. -Evo ga.

Vrlo dobro danas. Dobar posao. -Hvala vam.

Zbogom gospodine. -Ris. Evo ga.

Moj Bože, mokra sam!

Sve stvari vedre i lijepe

Sva stvorenja velika i mala

Sve stvari vedre i lijepe

Sva stvorenja velika i mala

Sve stvari vedre i lijepe Gospode Bože...

Zdravo bako. -Zdravo ljubavi.

...sjajne i lijepe

Zdravo tata. -Zdravo. -Zdravo tata.

Očisti sto za mene, hoćeš li? -Da mama.

Mogu li dobiti šolju čaja? -Molim te, mrtav sam umoran.

Sve stvari vedre i lijepe

Sva stvorenja velika i mala

Gerant ljubavi, vrijeme za tvoje kupanje.

Znao sam da si to bila ti! Mogu te čuti sa ulice.

Vani padaju psi i mačke mama.

Znam. Užasno je, zar ne?

Hajde. Pokaži mi, pokaži mi.

Sve stvari... vedre i lijepe -Ne treba ti ovo.

Sva stvorenja velika i mala -Da.

Planine purpurne -Divno.

Rijeke koje teku

Zalasci sunca i jutra -Dobar dečko.

To osvjetljava nebo

Petak

Gdje smo onda krenuli? -Vrh sedam.

Imamo izvještaje da je voz propao.

Hajde. Idem. Kasnim.

Onda kreni, vidimo se kasnije. -Ćao tata.

Ćao. -Sve u redu Daj?

Kako si, sve u redu?

Brzo. Brzo, idemo.

Vrati se nazad Gerant. -Mislio sam da kasnimo. -Podigni svoje pertle!

Jutro Beril. -Jutro Ajvore.

Idemo!

Vidi ti lice. Prljav si.

Brzo. Požuri. -Vidimo se kasnije.

Ćao, tata. -Tara. Vidimo se onda kasnije. -Ćao.

Zdravo ljubavi. -Zdravo.

Idemo ljudi. -U redu.

Zemljište je jako natopljeno.

Nikad nisam vidio ovako gadnu ranije.

Bože, čitava stvar je nestabilna! Vas dvojica, ostanite tamo!

Brže!

Bevan? -Gospodine. -Edvards? -Gospodine.

Filips? -Gospodine. -Mos?

Sve stvari vedre i lijepe

Još ne dečko. U horu. Za pet minuta.

Ne raduj se prerano.

Hajde čovječe, požuri. Hajde!

Ko danas nadzire? -Erik Elis. Mora da ste ga promašili. U kantini je.

Erik! -Šta je bilo? Pokušavam doručkovati.

Problem na broju sedam. Nešto nije u redu.

Kako misliš? -Treba poslati sigurnosni tim gore

za svaki slučaj. -Kreće se.

Nikad nisam to vidio. -Gdje? -Vrh sedam.

Bože, ima li neko gore? -Dvojica, ostavili smo ih da paze na stvari.

Tiše momci. Budite tihi! -Neko to treba provjeriti.

Na noge, u liniju. Po abecednom redu molim.

Brzo i tiho.

Gospodine! -Isuse Hriste!

Gospodine! -Pod stolove, svi!

Brzo! Svi pod stolove! Odmah! -Gospodine!

Tamo gdje sam ja odrastao, nedaleko odavde,

ako smo htjeli da kupimo namirnice,

hljeb i maslac i jaja, otišli bi u lokalnu radnju.

Ako smo htjeli svježe povrće,

otišli bi na otvorenu pijacu u centru Hadersfilda.

Ako smo željeli meso ili ribu, a da nije u konzervi,

morali bi otići do susjednog Milnsbridža kod mesara i ribara.

Onda se pojavilo nešto veće, što je promjenilo sve,

i rečeno nam je da to zovemo supermarketom.

Sada imamo ovo...

Hipermarket.

Što je interesantno za mene iz više razloga.

To je demokratsko, moderno je,

i to mijenja sve.

Bojim se da ćete me morati izviniti.

Idemo.

Šta znamo?

Očistite put!

Oprostite što vas prekidam Vaše veličanstvo. Majkl.

Bojim se da je došlo do incidenta u rudarskom selu u Južnom Velsu.

Brdo otpadnog uglja se srušilo i skliznulo na osnovnu školu.

Jasno kako je došlo do... značajnog gubitka života.

Sugerisao bih trenutnu reakciju. -Kakvu vrstu reakcije?

Izjavu saučešća. Uzeo sam slobodu da uradim brzi nacrt.

Mogu li? -Naravno.

"Šokirana sam i potresena

saznanjem o užasnoj nesreći koja se desila u Abervanu.

Molim da prenesete iskreno saučešće

od mog supruga i mene roditeljima djece

i porodicama onih koji su izgubili svoje živote.

Potpis, Elizabeta R."

Dauning strit je zatražio korištenje aviona iz kraljičine flote

da premijer ode u posjetu mjestu tragedije kasnije danas.

Pretpostavljam da je to da? -Naravno.

Ukoliko vi niste planirali... da sami odete danas?

Zašto bih ja išla? -Kakvo pitanje!

Kruna posjećuje bolnice Martine, ne mjesta nesreća.

Hvala madam.

Madam, ima još jedan prijem da se potvrdi danas.

Prijem u 4 za ser Leslija Fraja.

Oko 8 jutros, lokalni ogranak Nacionalnog odbora za ugalj

je primio izvještaj da je došlo do depresije u brdu broj sedam.

To znači? -Potonulo je.

Zašto tone tako? Zar nije čvrsto? -Očito da nije.

Ne sa svom tom jakom kišom koja je bila nedavno.

Izgleda... da je sva ta voda

pretvorila dovoljno ugljenog otpada u kašu

uzrokujući udubinu. A onda oko devet i četvrt,

taj tečni otpad se probio iz brda

i skliznuo niz planinu prema selu.

Pantglas osnovna škola je pretrpila najveću štetu, takođe i nekoliko kuća.

Koliko uglja je bilo u brdu? -Previše.

Dvjesta trideset kubnih metara.

Plus, pravila sugerišu

da brda ne trebaju biti viša od 7 metara.

Ovo je bilo preko pet puta više.

Ko je iz Odbora za ugalj tamo?

Lokalni supervizor, Erik Elis.

Trebat će nam neko viši od njega.

Šta je sa lordom Robensom, predsjednikom Odbora?

Obavješten je, ali je zauzet

kao kancelar univerziteta Suri danas

i nije vidio razlog da odlaže obaveze. -Šta?

Pobrini se da bude tamo sutra ujutro, hoćeš li?

Da gospodine. -Sada moramo biti pažljivi.

Ovo bi moglo vrlo brzo postati gadno.

Ma hajde Harolde. Ovo je nesreća uzrokovana neviđenim padavinama.

Nije poltički. -Sve je politički Endrju.

Šta je problem? -Cesta je zatvorena gospodine.

Čitavim dijelom? -Čitava.

Oprostite gospodine. Ceste su blokirane.

Ljudi dolaze u pomoć čitav dan. Možda ćemo imati problema da prođemo.

Onda ćemo hodati.

Dragi Bože.

Premijeru. -Da.

Šezdeset tijela je izvađeno do sada.

I nastavlja se.

Tišina! Čuli smo nešto! -Tiho!

Svi nazad na posao!

Svaki put kad zazviždi, to znači da misle da su čuli nešto.

Još jedno dijete zarobljeno ispod ruševina.

Pazite kuda idete premijeru.

Garantujem vam...

najviši stepen nezavisne istrage ove tragedije.

Sva neophodna sredstva...

će biti data onima zaduženim da preduzmu kakvu god akciju trebaju.

Da li još ijedna gomila predstavlja opasnost za javnost?

Nemam namjeru

da dodajem išta mojoj izjavi.

Sada je pomalo kasno!

Govorimo svima godinama da su te gomile opasne.

To je bila nesreća koja je čekala da se desi i niko nije slušao.

Broj žrtava nesreće u Južnom Velsu bi mogao biti 200 osoba.

Trideset šest ljudi je ostalo u bolnici, 20 tijela je iskopano,

a procjene sugerišu da bi moglo biti do 150 nestalih, većina od njih djeca.

Šta radiš? -Nisi čula vijesti?

Ne. Bila sam na... Karolininom rođendanu.

Kada pročitaš novine sutra, razumjet ćeš. -Ali...

Dim i dalje ometa napore spasilaca večeras u selu Abervan, Južni Vels.

Do sada je 67 tijela, većinom djece,

izvučeno iz ruševina Pantglas osnovne škole,

koja je zbrisana ugljenim otpadom sa obližnjeg vrha.

Ostaju nade za mnoge koji su još nestali,

ali će se izvlačenje tijela vjerovatno nastaviti tokom noći.

Premijer Harold Vilson je posjetio mjesto nesreće danas,

a Bakingemska palata je izdala izjavu saučešća od Kraljice.

Poruka glasi, "Šokirana sam i potresena

saznanjem da se ova užasna nesreća desila u Abervanu.

Molim da prenesete iskreno saučešće

od mog supruga i mene roditeljima djece

i porodicama onih koji su izgubili svoje živote."

Ovo su bile vijesti. Sada se vraćamo u London.

Bit će specijalnih izvještaja tokom...

Subota

Premijer, madam.

Od prije sat vremena, gubitak života u Abervanu iznosi 116.

Izgleda da je oko 80 i dalje nestalo.

Trideset šest preživjelih je hospitalizovano. -Razumijem.

Očekuje li se da će još žrtava biti nađeno?

Ne živih madam. Da stvar bude još gora,

prijavljeno je kako se sjeverni rub gomile sedam pomjerio

i selo je spremno za trenutnu evakuaciju.

Mehanički bageri nisu u funkciji,

zaglibljeni u vlažnom blatu.

Vojska je dovedena da pomogne.

Sada... s obzirom na sve ovo,

nadao sam se da ću vas nagovoriti da odete.

Jedna od najneugodnijih stvari koje sam otkrila kao suveren

je da kao takav paralizujete svaku situaciju u koju uđete.

Zadnju stvar koju hitne i spasilačke službe trebaju

kada rade najbrže što mogu, je da se Kraljica pojavi.

Nisam siguran da se slažem. Djeca su umrla.

Zajednica je uništena.

Šta bi tačno željeli da uradim?

Da utješite ljude. -Da izvedem predstavu?

Kruna to ne radi.

Nisam rekao da izvodite predstavu. Rekao sam da utješite ljude.

Vaše veličanstvo.

Nedjelja

Jutro draga. Čaj? -Hoće li nekome smetati ako uzmem nešto jače?

Kafu? -Ne, mislila sam na viski.

Margaret, devet je ujutro. -Da, znam.

Ali nije jutro. Ne u mom svijetu, svakako.

Toni me je zvao u sitne sate,

iz govornice usred ničega.

Halo, ja sam. Možeš li uraditi nešto za mene?

Rekao mi je da odem u dječiju spavaću sobu

i poljubim ih dok spavaju.

Čim je došao u Abervan, otišao je ravno do škole.

Bilo je... nezamislivo užasno.

Rudari, naviknuti na kopanje uglja,

su sada kopali da dođu do njihove djece.

Mnoga od njih su provela nekoliko sati

zaglavljena pod muljem pored mrtvih prijatelja.

Zakopana živa. Bez zraka.

Onda je otišao do mrtvačnice,

gdje su ljudi čekali da identifikuju tijela djece.

Sestre i dobrovoljci Armije spasa,

zapisuju opis svakog odraslog, svakog djeteta.

Zapisujući svaku stvar koju su našli u njihovim džepovima, kao, kao...

maramice ili... slatkiše, bilo šta,

što će im pomoći da ih identifikuju.

Odatle sam otišao u bolnicu.

Tamo je tješio čovjeka

koji je držao školsku kapu njegovog sina.

Nakon bolnice se htio vratiti u kuću u kojoj je trebao odsjesti,

ali je nastavio hodati...

i hodati.

Hodao sam i hodao i hodao.

Ne, nikad ga nisam čula takvog.

Nadam se i da neću ikad više.

Ponedjeljak

Imamo Džefrija Morgana iz Odbora za ugalj

i Džordža Tomasa, ministra za Vels, koji će odgovarati na naša pitanja.

Hoćete li obojica preuzeti odgovornost? -Ubice!

Odbor za ugalj ne može preuzeti odgovornost za vrijeme! -Gluposti!

Nenormalne količine padavina su stvorile vanredne okolnosti.

Znali ste za izvor ispod gomile godinama!

Pisao sam vam o tome! -Kao i ja!

To je uzrokovalo ovo, ne padavine! -I ništa nije učinjeno!

"Sahranjen živ od strane Odbora za ugalj."

To želim da vidim napisano na smrtovnici mog djeteta!

Šta je sa finansijskom pomoći?

Imamo ljude sa potrebama sada!

Kada će se vlada uključiti? Kada?

Da budemo sasvim jasni.

Dogodila se strašna tragedija.

Ali krivica za to

se ne može staviti na vrata Laburističke stranke.

Hrpa broj sedam je napravljena 1958.-e kada Laburisti nisu bili na vlasti.

Imala sam danas posjetu određenih članova Kabineta.

Nema potrebe da kažeš ko. -Zabrinuti su da se ovo okreće politički.

Naravno da se okreće politički.

I žele da uradiš nešto da skreneš krivicu.

Njihovo viđenje je da ako Laburisti plaćaju cijenu ove tragedije,

a Torijevci naprave politički kapital od toga, to bi bilo odvratno

i izdaja, ne samo ljudi Južnog Velsa,

već i svih nas u pokretu.

Čekali smo dugo na ovo, Harolde.

Trinaest godina u opoziciji,

i konačno smo u vlasti, u vladi.

Ne možemo dozvoliti da budemo žrtvovani na oltaru javnog mnijenja

zbog nečega što nije naša greška.

Kada su ljudi ljuti, bacaju kamenje na svoje lidere.

Onda je dužnost ne samo da odvratimo tu ljutnju

več da pokažemo solidarnost sa našim pristalicama. -Kako?

Ovo je žalost Marsija. -To je nepravda.

Samo još jedna u dugoj listi nepravdi.

Ne, to roditelji žale svoju djecu.

To je takođe i hladnokrvno odbijanje odgovornosti

od strane ljudi koje treba kriviti, Torijevaca.

A sada od nas prave žrtvene jarce.

Šta hoćeš da uradim u vezi toga?

Pobrini se da preuzmu krivicu!

A ako ne možeš kriviti Torijevce i nećeš ih pritisnuti u Domu

i ako ne možeš napasti Odbor dok se istraga ne okonča,

onda bi možda trebali tražiti drugu figuru iz establišmenta

da odvratiš negativnu pažnju.

Koga? -Nju! -Kraljicu?

Moraš priznati da je njeno ponašanje

karakteristično za nebrigu establišmenta.

Njeno ponašanje je nesretno.

Išao si da je vidiš danas, zar ne? -Da.

I tražio si od nje da ode tamo? -Da.

I šta je ona rekla? "Kruna ne ide."

Nešto tako. Vojvoda od Edinburga sada ide.

Izvukli su ga iz nekog lova na patke.

Da, ali ona ne ide? -Možda postoji dobar razlog za to.

Možda nalazi da joj je takva situacija teška.

Gubljenje svog djeteta je teško!

Gubljenje braće i sestara je teško!

Život u rudarskom selu gdje te Odbor za ugalj napušta je težak!

Umjesto da zabodeš nož u nju i dozvoliš

da se ljutnja ispuše na nekoga hladnog srca,

prije bi dozvolio da tvoj sopstveni tim preuzme krivicu!

Patetičan si! Gadiš mi se! -Pa mi nastavljaš govoriti.

Ako ikad poželiš da budeš pravi lider,

pravi čovjek, pravi socijalista,

morat ćeš da uzgojiš neka muda!

Odbor za ugalj je kreacija Laburističke stranke.

Ovo je katastrofa stvorena od vlade!

Preuzmite odgovornost!

Četvrtak

Je li ono škola tamo? -To je škola, da.

I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovih,

i smrti neće biti više,

ni plača, ni vike,

ni bolesti neće biti više,

jer prvo prođe.

Ne boj se, jer sam ja s tobom;

Kao pastir pašće stado svoje;

u naručje svoje sabraće jaganjce,

i u njedrima će ih nositi,

a dojilice će voditi polako,

I ulice će gradske biti pune mladića i djevojaka,

koji će se igrati po ulicama.

"Ti će mi biti blago", veli Gospod nad vojskama.

u onaj dan kad ja učinim,

i biću im milostiv,

kao što je otac milostiv svom sinu koji mu služi.

I potom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla Zemlje,

I čuh glas s neba gdje mi govori.

Isuse, ljubavniku moje duše

Pusti da u Tvoje naručje doletim

Dok se najbliže vode kotrljaju

Dok je bura i dalje jaka

Drugog skloništa ja nemam

Pridruži moju bespomoćnu dušu Tebi

Ne ostavljaj me samoga

Još mi daji podršku i utješi me

Sva moja vjera u Tebe ostaje

Svu moju pomoć od Tebe nosim

Kako je bilo? -Izuzetno.

Žalost, ljutnja,

na vladu, na Odbor za ugalj, ali...

i na Boga takođe.

Osamdeset i jedno dijete je sahranjeno danas.

Bijes, na svim licima, iza svih očiju.

Nisu razbijali stvari. Nisu se tukli na ulicama.

Šta su radili? -Pjevali su. Čitava zajednica.

To... je najviše zadivljujuća stvar koju... sam ikad čuo.

Jesi li plakao?

Jesam li ja plakao?

Kakvo je to pitanje?

Samo pitanje. Jesi li plakao?

Možda sam plakao, da.

Hoćeš li mi reći da je to bilo neprikladno?

Činjenica je da ko god je čuo tu himnu danas

ne samo da bi plakao...

bio bi slomljen u hiljadu parčića.

Petak

Tako.

Shvatam. Hvala što si me upoznao.

Imamo dojavu od prijateljskog urednika novina

da je vlada, riješena da ne preuzme krivicu za Abervan,

odlučila da refokusira predmet nacionalne rasprave

i da upozna novine da...

"Jedna osoba je upadljivo odsutna iz Abervana, a to je naša Kraljica.

Skandalozni nedostatak brige i interesa,

može se razumjeti od strane našeg šega države

kao simptomatičan za nedostatak brige od tradicionalnog estamblišmenta

ne samo za narod Velsa, već za čitavu radničku klasu."

A premijer je dao svoj blagoslov za to?

Mislim da tako moramo i pretpostaviti.

Subota Abervan

Po dolasku u bazu RAF-a St. Atan, bit ćete primljeni

od strane ser Cenida Traherna, namjesnika Glamorgana,

i odvedeni kolima do nastradale škole u Abervanu.

Onda u Betania kapelu

na predstavljanju heroja i preživjelih nesreće.

Onda će biti posjet groblju,

gdje ćete položiti vijenac.

I konačno, posjeta domu lokalnog rudara,

Tomasa Edvardsa, koji je izgubio bližnje u nesreći

i zakazan je razgovor sa nekoliko drugih ožalošćenih porodica.

Čitavo putovanje bi trebalo trajati dva i po sata.

Bez želje da vas navodim, Vaše veličanstvo,

možda bi željeli uzeti u obzir kako je ovo Vels, ne Engleska.

Izražavanje emocija ne samo da se ne bi smatralo neprikladnim, očekuje se.

Ovo je vijećnik Elis, koji je izgubio sedam članova porodice.

Sedam? -Da madam.

Troje djece i četvoro nećaka. -Žao mi je.

Karen i Alun Dženkins, madam, koji su izgubili svog sina, Ivona,

i četvoro rođaka, Tegvena, Brajana, Majru i Bena. -Žao mi je.

Tomas i Gven Edvards, madam, u čijoj smo kući.

Izgubili su dvoje djece i...

ovo je Hauel, Gvenov otac,

koji je uspio da spasi jednog od unuka.

Sara. Ima nešto za vas, madam.

Hvala ti. -Od preostale djece iz Abervana.

Hvala ti. -Nema na čemu.

Jako nam je drago što ste ovdje Vaše veličanstvo.

Mogu samo zamisliti. Tako mi je žao.

To je jako lijepo.

Živite li svi u ovoj ulici?

Vojvoda od Edinburga je rekao da su porodice

pjevale himnu kada su sahranjivali svoju djecu.

Da madam. -Postoji li način da je čujem?

Siguran sam da možemo naći snimak.

I zatražite od premijera da me posjeti čim je prije moguće.

Da madam.

Premijer, Vaše veličanstvo.

Vaše veličanstvo.

Čerčil bi imao karakter da to uradi licem u lice.

Kad malo bolje razmislim, i Entoni Idn. I Harold Mekmilan.

Svaki od njih bi imao hrabrosti da mi svoju ljutnju izrazi direktno.

Nijedan od njih nikad ne bi pribjegao da tako ide iza mojih leđa.

Imam zvanično da ste dojavili novinarima

da sam se osramotila neodlaskom u Abervan.

Nikad. -Niste bili vi? -Ne, madam.

Ipak... možda je jedno ili dvoje mojih kolega,

zabrinuti zbog gnjeva koji je usmjeren na vladu...

Izašli samostalno? Uzeli stvar u svoje ruke?

Moguće je.

Možda su u pravu.

Ljudi Abervana su zaslužili brzu reakciju.

Nisu je dobili. Zaslužili su iskaz saosjećanja,

empatiju od svoje Kraljice. -I dobili su je juče.

Nisu dobili ništa. Obrisala sam suho oko, i čudom niko nije primjetio.

Nakon bombardovanja, kada smo posjećivali bolnice,

vidjela sam ono što su moji roditelji, Kralj i Kraljica, vidjeli.

Oni su plakali. Ja nisam mogla.

Pa, vi... bili ste dijete. Šta očekujete?

Ne samo kao dijete.

Kada je moja baka, kraljica Meri, koju sam puno voljela,

kada je ona umrla...

ništa.

Bila je dugo bolesna. Bilo je očekivano.

Kada sam rodila moje prvo dijete,

trenutak takvog značaja za svaku majku...

Znam već neko vrijeme da je nešto pogrešno sa mnom.

Nije pogrešno. -Onda manjkavo.

Kako bi inače opisali kada nešto nedostaje?

Ovi sastanci su povjerljivi, da?

Nikada nisam radio dan fizičkog posla u životu. Ni jedan.

Ja sam akademac, privilegovani oksfordski nastavnik, ne radnik.

Ne dopada mi se pivo. Više volim brendi.

Više volim svježeg nego konzerviranog lososa.

Šatobrijan umjesto steka i pite s bubrezima.

I ne volim pušenje lule.

Daleko više volim cigare.

Ali su cigare simbol kapitalističkih privilegija.

I tako, pušim lulu,

tokom kampanja i na televiziji.

Čine me više... pristupačnim.

Simpatičnijim.

Ne možemo biti sve svakome a i dalje biti iskreni prema sebi.

Radimo ono što moramo kao lideri. To je naš posao.

Naš posao je da smirujemo više kriza nego što ih stvaramo.

To je naš posao, i to zaista dobro radite.

Na neki način, vaše odsustvo emocija je blagoslov.

Nikome ne treba histerija od šefa države.

I istina je, jedva da nam treba humanost.

Premijeru.

Vaše veličanstvo.

Fixed by: BOTANICMAN

Isuse, ljubavniku moje duše

Pusti da u Tvoje naručje doletim

Dok se najbliže vode kotrljaju

Dok je bura i dalje jaka

Drugog skloništa ja nemam

Pridruži moju bespomoćnu dušu Tebi

Ne ostavljaj me samoga

Još mi daji podršku i utješi me...

Nesreća u Abervanu je odnijela 144 života, od toga su 116 bila djeca.

Prema ljudima bliskim njoj, Kraljičina zakašnjela reakcija

na tu katastrofu ostaje njeno najveće žaljenje kao suverena.

Od 1966. -e ona se vraćala u to selo više

nego ijedan drugi član kraljevske porodice.