Original subtitles

Idemo na vožnju.

Zovem se George Lass.

Imam 18 godina i negdje sam dolje.

Ispričat ću vam priču, ne moju priču, nju ću kasnije.

Ovo je samo priča, spremni?

Bilo jednom, ili bolje rečeno, na samoj zori vremena,

bog, s malim b,

bio je zauzet sa stvaranjem, kao što to kažu djeca ovih dana.

Dao je žabi krastači glineni vrč i rekao

"Budi s ovim oprezna, unutra je smrt".

Zadovoljna i nesvjesna činjenice da je postala

božja žrtvena ovca u vezi čitave te stvari sa smrti,

krastača je obećala čuvati vrč.

A onda je jednog dana krastača upoznala žabu.

"Pusti me da pridržim vrč smrti, ili kako god to zoveš, krastačo."

Kimanjem glave poput Nancy Reagan, krastača je rekla ne.

Ali žaba je bila odlučna i poslije puno moljakanja, krastača je konačno popustila.

"Možeš je pridržati, ali samo na sekundu", rekla je.

U svom uzbuđenju, žaba je počela naokolo skakati i žonglirati

vrčem smrti iz jedne noge u drugu.

Žaba je bila budaletina.

"Stani!", krastača se zaderala, ali već je bilo prekasno.

Žaba je ispustila vrč i razbio se na zemlji.

Nakon tog je smrt izišla van.

I od tad, sva živa stvorenja moraju umrijeti.

Tjera vas na razmišljanje koliko bi svijet bio bolji

da je žaba ostala na igranju pivom.

I eto vam, tajna smrti je konačno otkrivena, svi umiremo.

Neki od nas ranije nego kasnije.

Meni će biti puno ranije, ali to je samo početak moje priče.

Ovo nisam ja.

To sam ja.

Mogla bih reći: "Žao mi je što sam vas razočarala", ali neću.

Prednjačim u nebrizi.

Iskustvo me naučilo da zanimanje stvara očekivanje,

a očekivanje razočarenje.

Tako da je ključ izbjegavanja razočarenja - izbjegavanje očekivanja.

A=B=C ili što već.

Također mi nije puno stalo ako sam dobra ili loša osoba.

Koliko mogu reći, jeben si u oba slučaja.

Loše ljude kažnjava društveni zakon.

Baci oružje! Digni ruke u zrak!

A dobre ljude...

Tko je lijepa mačkica, evo ti, hajde, dušo.

kažnjava Murphyjev zakon.

Sad vidite moju dilemu.

Georgia Lass?

Zdravo, ja sam Dolores Herbig, kao u njezinim velikim (Herbig) smeđim očima.

Bit ću tvoj Happy Time savjetnik o karijeri.

Hajde pođi sa mnom!

Baš neki faks, ha? Nisi završila?

Nije mi se dovoljno sviđao.

Vidim da imaš menadžersko iskustvo u prehrambenoj industriji.

Veliki mamito sa krumpirićima i pićem.

Da.

Da li si se ikad probudila ujutro i shvatila da ti je život besmislen?

Molim?

Znate li raditi s Microsoft Word paketom?

Word? Access? Powerpoint?

Znam Lotus...

Sad upotrebljavamo Excel, draga, mogla bi razmisliti o tečaju.

Upitat ću te izravno.

Kakav posao tražiš?

Ne znam. Što se nudi?

Za tebe imamo činovničke poslove, recepciju, upis podataka...

Rečeno mi je da mogu biti pomoćni rukovoditelj.

Pa, možeš pitati.

Da budem potpuno iskrena, s tvojim poprilično oskudnim obrazovanjem,

bolje ti je s poslovima na kraće vrijeme.

Što kažeš na rad u arhivi?

Nikad nisam razmišljala o tom.

Možda bi trebala.

Mogu li nešto primijetiti?

Nisam ti vidjela osmjeh otkad si kročila u ovaj ured

a vedar pristup pomaže pri bilo kojem poslu,

posebno ovdje u Happy Time-u.

Vjeruj mi, nijedan poslodavac ne želi tužnu vreću u svojim rukama.

Pogledaj mene, zasigurno ne bih toliko napredovala da...

Koliko daleko?

Molim?

Koliko ste daleko došli?

Hoću reći, nije ovo ured na rubu s pogledom i svaki dan

morate nekom drugom tražiti poslove,

od kojih će većina biti bolja od vašeg,

što mora biti jadno i kladim se da vam niti puno ne plaćaju.

Samo primjećujem.

Kako danas stvari stoje? -U redu.

Samo u redu? -Da. Samo u redu.

Ogorčena je jer su joj rekli kako nije kvalificirana za pristojan posao.

A, draga, žao mi je. -Želite znati što ja mislim?

Idemo.

Nisi trebala odustati od fakulteta,

i još uvijek ne shvaćam zašto nisi mogla bar završiti semestar.

Što ti se desilo, Georgia?

Nekad si imala prijatelje, bila si tako pametna, a sad kao da odustaješ od svega.

Mrzim govoriti: "Tako sam ti rekla."

Voliš govoriti: "Tako sam ti rekla."

Draga, ne obraćaj se tako majci.

Znaš da je samo uzbuđuje.

Hvala ti, srce, zbilja si od pomoći.

Upoznajte obitelj. Joy, 41, je Djevica.

Sekretarica je od karijere i uživa klizati na ledu i novele Johna Grishama.

Patološki ju je strah balona i mrzi riječ "vlažno",

misli da je pornografska.

Clancy, 43, je Rak, redovni je profesor engleskog na UW,

i rečeno mi je da je jako ugledan.

Ima aferu s jednim od svojih postdiplomskih studenata.

A ovo je Reggie. Ona ima 10 godina.

Nije doista nevidljiva, ali koliko je mene briga, mogla bi i biti.

Slasno je.

I vlažno.

Kad sam bila mala, mama mi je rekla da Djed Mraz ne postoji,

kao ni Uskršnji zeko, dobra vila koja odnosi zubiće ili Velika Buča,

i iako nije baš točno tako rekla,

nekako sam pretpostavila da ne postoji niti bog,

inače bih se sad vjerojatno molila.

Molila bih se za mir u svijetu itd. i možda za malo vođenja.

Hoću reći, znate li kako je kad kao škiljite na odraslu dob

i ne znate tko ste?

Što želite biti ili čak da li želite biti?

To je deset nijansi suck-a, eto što to je.

Ustaj! -Mama!

Zvala je žena iz agencije, ima posao za tebe.

Kakvu vrstu posla? -Prosjaci ne mogu biti izbirljivi.

Ne osjećam se dobro. -Šteta.

Mislim da imam temperaturu.

K vragu, Georgia, nemaš 6 godina.

18 godina tetošenja je dovoljno za tebe, mlada damo.

Ako misliš da ćeš provesti ostatak života

sisajući moju mirovinu, varaš se.

Izići ćeš iz kreveta i radit ćeš,

dignut ćeš plaću i odseliti se iz ove kuće, jasno?

Obuci se.

To je odjeća za pokop.

I bit će pokop ako ne digneš svoju guzicu iz kreveta.

To su bile posljednje riječi koje mi je mama rekla.

Pokreni se!

E, kako će joj biti žao.

Tko se usudio nazvati te Joy?

Vidiš sve ove kutije, prije dvije godine bila nam je potrebna mala

osiguravateljska kuća iz Spokane.

Sve njihove dosjee dovezli su nam ovdje zbog prebacivanja u elektronski oblik.

Ovo zovemo Rupa.

Raskomoti se jer ćeš tu provesti puno vremena.

A tvoj zadatak će, ako ga odlučiš prihvatiti, biti da prođeš kroz sve to sranje

i označiš ih za one u upisu podataka.

Misliš da to možeš?

Naravno, štogod.

Odlično. Pa što si napravila da razbjesniš Dolores?

Ha?

Dolores Herbig, kao u njezinim velikim smeđim očima.

Morala si nešto napraviti.

Ovaj posao daje samo onima koje mrzi.

Kako je dan napredovao, počela sam sumnjati da je Dolores Herbig

kao u njezinom velikom debelom dupetu, bila vrag i osudila me na pakao.

Za inat velikoj kopitastoj, iskorištavala sam svaku priliku da zabušavam.

Ali koliko se god trudila napraviti vrlo malo,

većina drugih je radila još manje.

Dobrodošli u korporacijsku Ameriku.

Je li to bilo to? Da li je ovo što sam?

Hoću li zauvijek biti zapamćena kao činovnik u arhivi?

Ili, još gore, privremeni?

Samo ih baci ovdje. Gdje je ostatak?

Hm, koji ostatak?

Ostatak koji sam naznačio crvenim?

Da, tražila sam ih, ali ih nisam mogla naći.

Pa, dosjei ne mogu samo nestati.

Mogu ako ih baciš u okno od dizala.

Da li je to šala?

Ne znam, da, možda. Mogu li sad ići?

Koje dizalo? -Srednje.

Bila sam prokleta provesti ostatak života na šugavom poslu,

i nisam samo dramatična.

Zbilja će biti do kraja života,

što, ustvari, znači oko sat i pol, ili tako nekako.

Hej, što ima?

Ništa.

Ne puno, cool, onda imaš sat vremena za ručak.

Vidimo se u 35.

Ako je to sat za ručak, zašto traje samo 35 minuta?

Jer su prije nekih pet godina proveli istraživanje, mislim da su

pratili neke ljude i zaključili da toliko treba da, kao, otiđu

negdje, uzmu hranu i kao, pojedu je.

Tako da se vidimo u 35.

Dan je bio prelijep, sunce je sijalo, nebo je bilo plavo

i Ruski svemirski zavod spuštao je MIR iz orbite.

Očito, postojala je pogreška u gustoći ionosfere

u trenutku ulaska, ili tako nešto, i čitava stvar

je trebala pasti u Pacifički ocean, ali par dijelova uspjelo je doći do

zapadne obale, uključujući i sjedište zahodske školjke.

Oprostite, koliko je sati?

Pet iza jedan.

Hvala puno.

Kako se zoveš?

George.

Mislim, srednje ime? Imaš srednje ime?

Odjebi, hoćeš li?

Počinje li s L?

George, bolje požuri jer ćeš zakasniti.

Kažu da vam u trenutku smrti pred očima prođe čitav život.

Što bi moglo biti istinito ako ste smrtonosno bolesni ili vam se padobran ne otvori,

ali ako vam se smrt prikrade, jedina stvar za koju imate vremena je...

Sranje.

Željela bih riješiti zagonetku.

Hej, mrtva curo. Samo malo.

To je Rube, on je neumro.

Kažu da, kao, postoji pet psiholoških stanja smrti,

ironično, to je primjenjivo čak i kad si već mrtav.

Broj jedan, njekanje.

Ovo se ne događa, nije stvarno.

Dušo, stvarno je koliko može biti. Mrtva si.

Ovo je Betty, također neumrla.

Ovo je tvoje.

Ta je stvar napravila vražju buku, zar ne?

Ali ne sjećam se da sam išta osjetila.

Duša ti je iskočila prije udarca.

Tako radimo iz pristojnosti za nasilne smrti.

Ali, nisam željala umrijeti.

Nitko ne želi, osim samoubojica. Oni nisu zabavni.

Broj dva je bijes.

Samo mi je 18. Nisam ništa napravila. Nije fer.

I vi ste anđeli ili nešto takvog?

Ne, damo. Anđeli ne vole prljati ruke,

znate kakvi su tipovi iz gornje uprave.

Naša nesretna značajka je da nas zovu sablasni kosci.

Broj tri je cjenkanje.

Pa onda, zar ne možete uzeti nekog drugog, npr. nekog starog,

ili beskućnika. Neću nikom reći, obećajem.

Dobro. -Doista?

Ne! -Hoću natrag svoj život!

Nije izgledalo kao da nešto radiš s njim.

A onda je depresija.

Znam što bi te moglo razveseliti.

Što?

Tvoja autopsija.

Postoji nešto u gledanju vlastitog, praznog i hladnog tijela,

u mom slučaju malih dijelova i komadića.

Rube kaže:

"To je poput gledanja posude domaće pite od bresaka,

koju vam je upravo pala na pod, i, koliko god da je bila dobra,

jednostavno je više ne želite."

Zvuči malo udareno, ali od tog sam se osjećala bolje.

Ne shvaćam, zašto raditi autopsiju?

Pa još uvijek moraju identificirati tijelo.

Koliko teško može biti?

Udario te predmet brzinom 200 milja na sat,

površinskom temperaturom od preko 1500 stupnjeva Fahrenheita, izračunaj sama.

Ne znam što je bilo više uznemirujuće.

Biti mrtav ili činjenica da je prva osoba

što je takla moje tijelo bila mrtvozornik.

Bilo je zgodno, ali ne misliš li da bi trebali krenuti?

Zašto, postoji neko mjesto gdje bi željela biti?

Ne znam, zar ne?

Ostat ćeš ovdje dok ti tijelo ne odlože na odmor.

Meso sam u vreći, koliko mi odmora treba?

Nije to važno, važno je da kažeš prikladan Zbogom

starom životu prije nego što pozdraviš novi.

Kako to misliš, sljedeći?

Reinkarnirat ću se ili što?

Ne budi pametna.

Svi kažu isto sranje za pogrebe.

Govore kako ste bili slatki, divni i

o-tako-puni života i kako ti je došlo vrijeme

i ne mogu dovoditi u pitanje božji plan.

Nikad ne kažu nešto lošeg, pa bio ti najveće govno u zahodskoj školjki...

...još uvijek ćeš na kraju mirisati poput ruže.

Kakva divna djevojka, tako puna života.

Maknite to odavde. Van, van.

I Betty, jednostavno voli pogrebe.

Pomislili bi da nikad nije bila na jednom.

Tako mi je žao zbog vašeg gubitka.

Oprostite, ovo sjedalo je zauzeto.

Oprostite.

Kako mogu vidjeti tebe, a mene ne?

Pa, dušo mrtva si. -I ti si.

Ugrizi se za jezik. Dat ću ti do znanja da sam neumro.

Kakva je razlika?

Kao neumrla osoba imam određena prava i povlastice, npr. imam fizičko tijelo.

Mogu uživati u slasti ove ukusne pite od limeta,

i, ako tako izaberem, mogu komunicirati s živima.

Gledaj. Kako ste, gospodine?

Dobro. -Vidiš, ti to ne možeš.

To je jadno.

Da, za vas mrtvace, ali meni se sviđa.

Drži manje vrijedne na svom mjestu.

Tako mi je drago što si ovdje.

Drago mi je što sam ovdje.

Bi li prijateljski zagrljaj između dva muškarca trebao trajati toliko dugo?

I onda Reggie.

Nakon što sam je ignorirala deset godina,

pretpostavljam da je moj red bio za nevidljivu sestru.

Propustila si svu gužvu, mama ti je plakala toliko jako da se počela gušiti.

Skoro sam pozvao hitnu.

Zbilja?

Propala je, njezina mala djevojčica nikad joj neće prestati nedostajati.

Pa, budući da možeš komunicirati, zar joj ne možeš reći da sam dobro?

Sad ću.

Čekaj, onda ću ja.

Kako misliš?

Zveckat ću lancima, učiniti da svjetla trepere.

Znaš li oponašati vjetrove? Mogu ti pomoći.

Mogu ja taj dio.

Zašto moraš biti takva budala?

A, prokletstvo!

Pa, što je sljedeće? Naprijed i gore?

Naprijed, ali ne prema gore.

Nema za tebe bisernih vrata, niti kora anđela.

Seronjo, šaljete me u pakao?

Nemoj si laskati, nisi toliko zanimljiva.

Ti si mala mrtva cura koja će postati sablasni kosac.

Svaki dan umiru stotine i tisuće,

sa tijelima je lagano, iskopaj raku, upali šibicu,

ali što s dušama? Tko se brine o njima?

Mi. Mi smo jamci bestjelesnih.

Vidiš, jednom kad duše napuste svoje mesnate dijelove, pod našim su skrbništvom

sve dok ne dostignu konačno odredište.

Pretpostavljam da govoriš o raju?

Tko zna?

Što god da je, nadam se da nije tako božanstveno kao što je opisano u bibliji.

Ja bih želio misliti da je baš tako.

Znači li to da bog postoji?

A što ti misliš?

Dobrodošli u Der Waffle Haus, što vam mogu donjesti?

Šnicle s jajima, srednje pečene,

Želim tost umjesto mljevenog mesa i vrući sirup po palačinkama

i molim da ne štedite na maslacu, još i dodatna narudžba slanine,

jako, jako, jako hrskave.

Piće? -Limunada.

Ne mogu ostati. Imam zakazan sastanak u centru grada.

Nadam se da nije još jedna mrtva kurva.

Gospođice?

Rekli ste da me nitko ne vidi.

To je bilo prije nego što si se pridružila redu neumrlih.

A sad naruči nešto prije nego što pomisli da si zaostala.

Ono što je on naručio.

Dobro, još uvijek imam problema s pitanjem "Zašto ja?".

Pa, napunila si nečiju kvotu.

Svatko treba sakupiti nespomenut broj duša.

Ne znaš koliko ih trebaš dok ne ugrabiš posljednju.

Sjećaš li se onog čudnog tipa što te pitao ime

točno prije nego te torpediralo zahodsko sjedalo?

Da.

Ti si bila njegova posljednja, što znači da je promaknut,

dobio je lijep paket povlastica i ti si zauzela njegovo mjesto.

Osobno, bilo mi je drago da ga vidim kako ide, bio je prava bol u dupetu.

Kao da si milionska mušterija, osim što nisi bila u kupnji.

To ste mi mogli reći i prije.

Oprosti što nisam rekao pravu stvar,

ali umiranje je dovoljno traumatsko bez svih drugih stvari što ti prave zbrku u glavi.

Nemoj se puno uzbuđivati,

to je stvar sudbine. Uživaj.

Nabacivali su se riječima poput "sudbina" i "usud",

a riječ "izbor" nije bila spomenuta jer ga nisam imala.

Dobro, bok.

Bok. -I čestitke.

Hoćeš li pojesti slaninu?

I samo tako sam postala sablasni kosac, kunem se bogom.

Iznova sam rođena, ali ne na jeziv religiozni način.

Oko mene je bio svijetli, blistav novi svijet i smrt posvuda.

Infekcije i parazitske bolesti,

bolesti cirkulacije, maligni tumori,

to je bilo troje vodećih svjetskih uzroka smrti,

ali oni nisu bili moj problem.

Sablasni kosci se dodijeljuju određenim odsjecima.

Moj odsjek je vanjski utjecaj.

Prijevod - umorstva, samoubojstva, nesreće i sl. I zbilja mislim i sl.

Ovo je Roxie, ona bi vas mogla nalupati.

Svaki kosac ima svoj vlastiti osebujan stil.

Znate, one male osobne dodire koje prave smrt tako posebnom.

Dobro jutro. -Dobro jutro..

Ne stojiš samo čekajući klavir da padne.

U pristojnom društvu uzmeš njezinu dušu iza ugla,

dopustiš joj malo dostojanstva.

Pa, da li vi svršavate bacanjem klavira na ljude?

Mislim, je li to fetiš ili što?

Nije naš posao da ispuštamo klavire ili zahodska sjedala.

Čiji je?

Groblina.

Groblina? Oni su nevidljivi?

Ne, nisu nevidljivi.

Ne možeš ih vidjeti, ne kad ih izravno gledaš.

Ali ponekad, baš prije nego što će se nešto desiti ili se baš desilo,

možeš ih letimice vidjeti iz ruba oka.

Nemoj samo poludjeti. -Ali, da li su stvarni?

Da, bojim se, oni pokreću stvari,

čine da se nesreće događaju.

Ubijaju ljude?

To je poput života i smrti - moraju postojati u savršenoj harmoniji,

yin i yang, nazovi kako god želiš, ali ravnoteža se mora održavati.

Ili?

Ili stvari izmaknu kontroli, a to nije lijepo.

Hej, što je, mačkice? -Hej, čovječe.

George, ovo je Mason. -Mason. A, Mason...

Mason, George. -Hej.

Mora li ovaj luđak zastajkivati i pričati sa svima?

Šuškao si me. Zašto si to napravio, čovječe, to je nepristojno?!

Nema dovoljno poštovanja prema mrtvima.

Dođite vas dvoje, upravo ste se međusobno pobili u narkomanskoj rupi.

Ne zavrijeđujete moje poštovanje, zato šššššššš.

To je hladno, čovječe.

George je umrla prije tjedan dana u čudnoj svemirskoj nesreći.

Da, sjećam te se. Djevojka zahodsko sjedalo.

Gle, već si zaradila nadimak.

Djevojka treba mjesto gdje može odsjesti.

Znaš li za kakva ispražnjena mjesta? -Znam za jedno na Spring Hillu.

Ne znam ako je još slobodno ali...

Pa, učini mi uslugu i saznaj. Možeš li s njim?

Treba mi pauza. Volim te, dušo, ali iscrpljuješ me.

Pobrinut ću se da Mutt i Jeff dospiju tamo gdje idu.

Ako zbilja želiš biti moj junak, povest ćeš je na svoj 2:30.

Treba malo promatrati. -O čemu ti to?

9:30 ujuto u Kući Vafla, častim s Banana Bonanzom.

Evo ti busa, odi s tim dobrim čovjekom.

Pa, iznajmljeno je nekom računovođi.

Sređivao je poslovne knjige jednom od onih mafijaških kazina.

Osigurao je da su svi troškovi plaćeni s off-shore računa.

Kako je umro?

Ne znam, nisam pitao.

Do kad je plaćeno?

Dok netko ne odluči zatvoriti račun, u međuvremenu skvotaj ovdje.

Kao u? -Kao u bespravno useljenje bez plaćanja najamnine.

Kosci su "squatteri"?

Razmišljaj o tom kao o službenom stanu, mi smo javna služba, zar ne?

Živi se vjerojatno ne bi složili.

Što ako se netko drugi pojavi?

Odšetaš. A ako je mafijaš, pobjegni.

Pa, kako to funkcionira? Samo se uselim ovdje?

Da, više ili manje.

Dobijem li ključeve? -Ako ih pronađeš.

Što ti?... Isuse!

Što?

Isuse!

Nemoj biti glasna, što?

Ovo su mrtvaci!

Daj ne seri.

Ne mogu živjeti s mrtvacima, to je odvratno.

Nećeš morati, pogledaj ova tijela.

Smaknuće

Ovi su vjerojatno mučeni do smrti.

Vidiš rad profesionalaca.

Pa?

Pa, tijela neće samo ležati naokolo, nego će nestati.

Za ovakve poslove imaju ekipu za čišćenje. Znaš već.

Da, vjerojatno upravo sada dolaze

sa par bačvi kiseline i uparivačem tepiha.

Što radiš?

Ubirem plaću.

Kartice na stranu, gotovina je car.

Ne plaćaju nas na prikladne načine?

Ne.

Stalno si govorim: "Mrtvi su, ovo je zločin bez žrtve", a onda

mi sine da isto vjerojatno govore oni koji se seksaju s truplima.

Ondje je računovođa, zašto mu ne bi pretražila đžepove zbog ključeva?

Nisam neki pobornik moralnosti,

ali nije li potkradanje mrtvih pomalo uvredljivo?

Pa, ili to, ili si nađi posao preko dana.

Ne šali se.

Američka vlada ne daje sablasnim koscima bonove za hranu,

ne dobivamo posebne propusnice za autobuse i ne upadamo besplatno u kino.

Većina kosaca uzme koliko može od mrtvih, drugi pronađu zaposlenje preko dana.

Trebam li prijeći na drugu stranu, proći dalje ili tako nešto?

Ne ideš nikud dok ne popunim kvotu.

Bok. Što to radite?

Tražimo ključeve.

Imam ih ja. Prije dva sata sam prozvala ovo mojim.

Već imaš stan.

Oporuka je priznata. Agent za nekretnine me pitao da odem.

Bilo je vrlo civilizirano.

Sranje, sad ćemo joj morati pronaći drugo mjesto.

Pa, zar ne mogu spavati na kauču kod jednog od vas?

Vidiš, tu je problem. Nikad nije samo par dana, zar ne?

Ne. Dva dana postaju tjedan, tjedan postaje mjesec...

Ne znamo ništa o tebi. -Mislim, mogla bi biti luđakinja,

a mi bi te pozvali u vlastiti dom.

Razumiješ naš položaj.

Moj prijatelj na bolestima krvožilnog sustava

dao mi je unutarnje informacije o praznim mjestima u njihovom odsjeku.

Obično ne dijelim povlasticu 411, ali ti mi se sviđaš, zahodska dasko, žilava si.

Hoće li biti posvuda špricanja iz arterija?

Nadajmo se da je razmotrio kako će umrijeti izvan vlastitog doma.

Uđi, bijesni bijeli čovječe.

Koji kurac radite? -A tko ste vi?

Koji kurac, kučko? -Ovdje smo u vezi stana.

Zauzet je, odjebi.

Nazvao te kučkom. -Možda bismo ga trebali pustiti da zadrži stan.

Neću se ovako igrati.

Ne zovi me kučko, kučko.

Oprostite što sam vas opet zasmetao, ali ja i moje kolege ovdje

predstavljamo mjesni ured za stanovanje.

Stanar stana 12J je preminuo.

Ovo je 12J. -Da, tako je.

Stoga ćemo vas zapitati da se odmah odselite.

Imam pravo, kuckaroše. Ne idem nigdje.

Lokalni i savezni zakoni koji daju pravo stanarima,

primjenjivi su samo na uobičajene okolnosti iznajmljivanja.

Ne pokrivaju skvotiranje.

Moje je ime na ugovoru o najmu, govno jedno.

Molim?

Moje je ime na prokletom ugovoru. Želim vidjeti identifikacijske dokumente.

Vi ste D.W. Manus?

Točno tako. -Rekla si da je mrtav.

Živ sam i razbit ću vam guzice ako mi se odmah ne maknete s vrata.

Tako sam posramljena.

Što si napravila? -Pa, grešku.

Prokleto točno da jesi. -Oprostite.

Pa, njegov red da umre je tek sljedeći utorak.

Sereš?

Mislila sam da piše 1, ali piše 7.

Gledajte, zar to ne izgleda kao jedan? -To je tvoj rukopis.

Pa, već se osjećam dovoljno loše.

Što ćemo napraviti?

Mislim da bismo trebali krenuti.

Dobro, vratit ćemo se idući utorak.

Želimo vam lijep tjedan.

Ljut bijeli čovjek zadržati će stan još šest dana,

kada će srčana tromboza prekinuti njegov ugovor o najmu.

U međuvremenu, bila sam beskućnik.

Sjećate li se kad ste prvi put pitali roditelje o riječi S?

Moj tata se skoro posrao u gaće.

Rekao mi je da ne brinem.

Rekao je da većina ljudi umre kad su toliko stari

da im više nije važno ako žive.

Oprosti, isključila sam te, cmizdrio si?

Nisam spavao mjesec dana, trauma iz djetinstva, jer ništa,

ništa nije jače od spoznaje kako sve umire, uključujući i tebe.

Toliko gore od ičega što bi vam roditelji mogli napraviti.

Uvijek sam bila sretno dijete. Nisam puno razmišljala o smrti.

Želite li malo sladoleda?

Betty nas je počastila sladoledom i nastavila svojim putem.

Moj je bio s čokoladom i nečim, Mason je uzeo vaniliju.

Obično bi mi to bilo sumnjivo, ali zbog tog mi je bio drag.

Hej, gledaj, ovako izgledamo živima.

Sranje.

Od svih stvari vezanih uz to što sam neumrla, ovo me je najviše izludilo.

Tko odlučuje o našem izgledu?

Ne znam, možda je ovo naše unutrašnje dijete kad odraste.

Ako je bilo tako, izgleda da je put odrastanja mog unutrašnjeg djeteta

bio popločan crackom, kokainom, pušenjima od 10$ i možda kojim djetetom.

Misliš da je lijepa?

Ne poput tebe. -Trebala sam reći hvala.

Željela sam reći hvala, nasmiješiti se, koketirati i zahihotati, ali sam umjesto rekla:

Što god.

Budi poput muhe na zidu. Promatraj, nemoj djelovati.

To je jako Zen-ovski s tvoje strane, mora da pušiš travu.

Ozbiljno.

Neki kosci vjeruju da ti je sastanak sa smrću

zapisan čak i prije nego što si rođen.

Ali što ako ne dođu na sastanak?

Ne znam odgovor. Samo kažem nemoj se pojaviti i

početi micati naokolo stvari i pričati s ljudimo jer bi ti,

ti mogla promijeniti konačni ishod.

Pristupi kao sceni zločina gdje gledaš stvari sa strane

i tražiš čimbenike visokog rizika.

Poput?

Ljude iza pulta.

Osjećaju se jadno, a nesretni ljudi čine nesretne stvari.

Onaj tip na ljestvama, mogao bi se poskliznuti i pasti

na onog komada.

Koliko znamo, možda se drogirala kokainom u zahodu.

Mogla se predrogirati.

Možda je samo dobila mjesečnicu, razvedri se malo.

Shvaćaš?

To je znak.

Groblin u predvorju s korom od banane.

U redu, možda nije groblin, može biti ubojstvo,

samoubojstvo, trovanje hranom.

Kora je od banane.

Groblin, kora od banane.

U redu, recimo da je groblin, ali kora je malo preočita.

Vidjela sam kako bacaju klavir na glavu neke ženske.

Mislim da ne pokušavaju zaslužiti bodove na originalnosti.

Nije kora od banane.

Ako nije, odi i baci je u smeće.

Dobro, ja ću.

U redu, razmotrimo mogućnost da je kora od banane,

a sad opet sjedi.

To sam i mislila da ćeš reći.

Paaa, koliko znamo o toj osobi?

Kome?

Koja će umrijeti.

Ne puno, prezime Moore, inicijali BM.

BM Moore?

Tako kaže.

PVS je 2:36.

PVS?

Predviđeno vrijeme smrti.

Da li je naš BM on ili ona?

Ne znam.

Šališ se. -Ne šalim se.

Dobijemo ime, adresu i PVS-a.

To je najgluplja stvar koju sam ikad čula, na post-it papiriću?

Što manje znamo, to bolje.

Kako si to shvatio?

Jer ostaje čistim.

Puno je lakše ne brinuti o njima kad su ti nepoznati.

I tako sam bila poput muhe na zidu.

Promatrala sam, nisam ništa činila i dok sam promatrala, čula sam

kako se u uredskom tračanju nabacuju s puno imena na B.

Ali da li je jedno od njih bilo od BM-a?

Tamo je Byron, upravitelj banke sklon pronevjerama.

Brenda, uredska drolja.

Brad, preljubnik, službenik za kredite

i Becky, njegova žena koju obožava.

Ali postojalo je još jedno ime na B o kom nisu tračali.

Zdravo.

Mogu li vam pomoći?

Brett, nesretni pljačkaš banke.

Slušajte me svi,

ovaj izum je napravljen da otkrije pokretanje tihog alarma.

Ako je pokrenut, počet ću ubijati sve...

ljude... Hoću reći, počet ću ubijati ljude.

Vježbao je govor čitavo jutro.

Spustite oružje na pod.

Sad, bacite prokleto oružje na pod!

Još uvijek misliš da je kora od banane?

Gurni ga prema meni.

Svi sad na pod, svi sad legnite na pod,

ti dođi ovdje, požuri. Koliko si stara?

Dođi ovdje, sada.

Dobro.

U međuvremenu su preljubnik i uredska drolja vodili slatku, slatku ljubav.

Kao mnogo puta prije.

Bradley!! Brad!

Dolje na pod.

Ne drži pištolj uperen u mene. Nosim bebu.

Zašuti.

Ti zašuti.

Nitko vam nije rekao da prestanete raditi što radite.

Ovaj čovjek čeka svoj novac.

Opet, koliko bi ljudi trebalo umrijeti?

Samo jedan, mislim.

Ti? Znaš Brada?

Da.

Njegova sam žena.

Da. Da li me dragi vara?

Samo mi recite istinu. Da li on?

Da, gospođo. Čitava banka zna za to.

Jebem ti.

O, majkojebač.

Koliko me dugo vara?

Ne znam, oko dvije godine.

Da, ja bih rekla barem dvije.

Da li si vodila ljubav s mojim suprugom?

Ne!

Ne, bože, ne.

Brad? Brad, dragi. Neću te povrijediti.

Samo te želim nešto priupitati, u redu?

Mislim, znam da si ovdje jer si ostavio svoju

jaknu na stolici.

Da li se skriva od mene?

Nisam ga vidio otkad se vratio s pauze.

Brad. Jesi li tamo iza?

Dođi smjesta ovdje. Ozbiljna sam.

Bolje ti je da otključaš ta vrata!

Nitko nije umro. Da li je to dopustivo?

Još nije 2:36.

Banka je zatvorena.

Moram unovčiti ček.

Žalim, banka je zatvorena.

Bila si u pravu. Kora je od banane.

Čovječe, to je sjebano.

Samo malo, to sam ja?

Da. Oprosti, čovječe, mrtav si.

Nema šanse.

A upravo sam dobio plaću. Kako je ovo jadno.

Živiš li sam?

Imalo je šarm slabo prozračenog hotela za mlade iz trećeg svijeta,

ali barem nije bilo trupla i u čitavoj raznolikosti mrlja nijedna

nije bila od krvi.

Bila sam zahvalna za male stvari.

Službeno, bila sam neovisna.

Bila sam mrtva, ne, neumrla.

I ne samo da sam si morala pronaći posao, nego i prati rublje.

Ovo je bio moj tzv. zagrobni život.

Hipnotiziranoj sapunskim vrtlogom,

palo mi je na pamet da bi mi mama prala rublje da sam još živa.

Čarobno bi se pojavilo na mom krevetu, svježe, čisto i stavljeno

u krevet, ali ti su dani prošli. Sve je prošlo.

Zbog toga mi nije bilo lakše nastaviti, čak i kad je život nastavio bez mene.

Osjećala sam se poput perveznjaka, buljeći iz sjena.

Mogla sam je vidjeti, ali ne i ona mene.

Prokletstvo, pa prodaje moje stvari.

Mogu li vam pomoći?

Koliko?

To ne bi smjelo biti ovdje.

Ima naljepnicu. Sedamdeset...

Prodat ćete Frank'n'fruity za 75 centi?

Tko kaže da se ne može postaviti cijena na uspomene iz djetinjstva?

Pogreška, nije na prodaju.

Zašto ne?

Jer sam promijenila mišljenje.

Dat ću vam 5$ za to.

Rekla sam, nije na prodaju.

Samo je glupa igračka.

Bila je igračka moje kćeri. Ona je mrtva.

A sad mi daj jebenu igračku.

Nikad nisam čula mamu da upotrebljava riječ na J.

U ušima mi je doslovce zvonilo.

Odakle joj?

Što?

Frank'n'fruity, dugo sam ga tražila. Odakle joj?

Kupila ga je na dvorišnoj rasprodaji kad je bila mala.

Sumnjam da ih još rade, probaj eBay.

Kako je umrla vaša kćerka?

Mislim da ne želim voditi taj razgovor s tobom.

Pa, kakva je bila?

Zašto bi te bilo briga?

Samo mislim da je cool što je imala lutku.

Frank'n'fruity je baš prava stvar.

Izluđivala me ako želiš istinu.

Zašto?

Bila je tvrdoglava.

Mislim da je tako bilo jer je bila pametna, vjerojatno prepametna.

Shvatila je puno stvari ranije od svojih prijatelja.

To je sigurno. Nikad se zbilja nismo slagale.

Mislim da nisam bila dobra majka.

Ako tako jako želiš tu prokletu lutku, možeš je imati,

ali samo dok ne nađeš vlastitu. Želim je natrag, razumiješ?

5$.

Piše 75 centi.

Ponudila si mi 5$, dobit ćeš ih natrag kad mi vratiš lutku.

Sad trebaš otići, praviš me umornom.

Do viđenja.

Bio je to moj najduži razgovor s majkom otkad sam počela dobivati mjesečnicu.

A ona nije ni znala da sam to bila ja.

Ustaj.

Hajde. -Mama?

Ne, nisam ja tvoja mama. -Jebemu.

Što? -Nadala sam se da je sve san.

Obuci se.

Pronašla si mjesto za odsjesti? -Da.

I ja sam si našla novo mjesto. -O, da?

Vrlo lijepo opremljeno, sa svim privlačnim sitnicama, Jacuzzi kadom, ormarom

punim cipela i ludim king-size krevetom.

Sve je u madracu.

Simmons, Terrace Hill, za invalide. -Kučko.

Bebe ne spavaju dobro, ne mogu si priuštiti.

Pa, da li se konobarica vratila?

Prokleto sam žedan. Ne smeta vam, zar ne?

Banana bonance za sve. -Ustvari sam htjela...

Čovjek je rekao banana bonance za sve.

Banana bonancu i mogu li dobiti sok od naranče?

I malo vode.

Blagoslovljena. -Oprostite.

Da li ti bradavice otvrdnu kad kihneš?

Ne znam.

Moje da. Mogla bih si iskopati oko, a tvoje?

Kao mali dijamanti.

Moje su uvijek tvrde, nisam siguran zašto.

Već sam obavila ovog.

Ono je bio stariji, ovo je mlađi. -O, tako je tužno.

Mogli su umrijeti zajedno da ne moraš putovati.

Doista.

Pa, osjećaš li se kao da danas možeš uzeti dušu?

Ne zbilja.

Šteta.

Vrijeme je za skidanje jumfa.

Biti ili ne biti, pitanje je.

I za jednog nesretnog putnika na vlaku,

ispada da znam odgovor.

Kako znam kojeg? -Kola 6, sjedalo 4, putuje sam.

Kad jednom sjednu, pobrini se da ostanu sjediti.

PVS je 7:27, biti će nasilna

pa pazi da izbaciš dušu prije nego što postane krvavo.

Koliko nasilno? -Veži se.

Imaju li vlakovi pojaseve?

Znaš, mislim da nemaju. -Povratit ću.

Prva nije nikad lagana.

Sjećam se prve, prokleta budala mi je skoro raznjela glavu.

Trebalo mi je pola sata da pronađem dovoljno velik dio za izvlačenje duše.

Što se desi ako nešto pođe loše?

Pa, gledaj na to ovako: Već si mrtva.

Baš nije smiješno.

Bit će sve u redu, samo uradi što sam ti pokazao,

i vidimo se na sljedećoj stanici, pođi gore.

Svi u vlak.

Bila sam na automatskom pilotu. Svaki put kad bi mi tijelo zakoračilo,

um mi je vrištao da stane i otrčim u suprotnom smjeru, ali nastavila sam hodati.

Pitala sam se tko će biti,

i kako su planirali doći kući sa željezničke stanice.

Da li su htjeli uzeti taksi, ili ih je netko od voljenih trebao pokupiti.

Da mogu zaželjeti, bilo bi da je osoba u kolima 6, sjedalo 4

uhvaćena zbog posjedovanja droge.

Bilo što zbog čeg ne bi mogla na vlak.

Nema sreće, imamo pobjednika.

Odmah sam počela maštati kakva je ona bila kučka,

kako je svi mrze ili da ne može roditi djecu,

da nema djece koja je vole, kad se ovo desilo.

Zove se Kirsti.

Svi u vlak.

U vrtiću je, voli crtanje i igranje s lego-kockama.

Najomiljenija hrana joj je pommes- frittes i sok od jabuke. I mora umrijeti.

Zbog tog je jadno imati sudbinu.

Buljila sam u pozadinu njezinog sjedala i činilo se satima,

razmišljajući o stvarima koje bih radije radila.

poput popravljanja zuba, vaginalnom brisu ili odlasku u crkvu.

Sigurno je bolje od letenja, zar ne?

Molim? O, da, pretpostavljam.

Znaš, sva tekila u Meksiku ne bi me mogla natjerati u avion.

Jednom, kad sam bio tvojih godina...

Ne mogu sad razgovarati s vama. Molim se.

Da mogu samo zatvoriti oči i poželjeti da sve nestane,

zaželjeti ili štogod.

Otvorila bih oči i započela ispočetka. Sve bih napravila ispravno.

Ne bih odustala od fakulteta, ne bih se zaposlila na nekom glupom privremenom poslu

i ne bih umrla.

Bok.

Radiš li za željeznicu?

Ne.

Ne smijem govoriti s tobom, osim ako ne radiš za željeznicu.

Dobro, radim za željeznicu.

Gdje ti je uniforma?

Na kemijskom čišćenju, u redu?

Kako se zoveš?

Kirsti.

Nisam znala što reći nakon tog.

Mislim, takve situacije nema u Sesame Street-u, pa sam pitala:

Jesi li ikad bila u Morskom Svijetu? Ili Čarobnoj Planini?

Disneylandu?

Volim Paju Patka.

Da, i ja.

Znaš kako je kad provedeš čitav dan na vožnjama u zabavnom parku

i ne želiš prestati.

A onda ti roditelji kažu kako je vrijeme za odlazak, ali još nisi spremna.

Želiš otići na još jednu vožnju, ali ne možeš,

i nije fer i bijesna si... Ima li ovo smisla?

Zašto ne sjedneš kraj mene?

Gospođice, sve je u redu?

Da, samo mjenjamo mjesta. -Poznajete ovu curicu?

Ne poznajem je.

Možda bi se obje trebale sjesti na dodijeljena mjesta.

Ne. Ona bi trebala doći sjesti kraj mene.

Sjedni i primi se za nešto.

Mr Binky!

Svi ste dobro?

Bilo je 10 putnika u ovim kolima.

Sve ću vas izbrojati.

1,2,3,4...

Draga Kirsti sa svom odjećom poput lutke

i svom patentiranom kožnom Mary Jane bila je živa i dobro.

Tajno sam se nadala da će me zbog ovakve stvari najuriti.

10. -I to je bilo jedan više nego što je trebalo biti.

Svi smo ovdje.

Na sreću, trauma našeg grupnog gotovo smrtonosnog iskustva,

držala je razgovor na minimumu.

Vjerojatno nismo jako daleko od autoceste 20.

Siguran sam da dolazi ekipa za spašavanje.

Predlažem da iskoristimo vrijeme da ostanemo na toplom i zahvalimo bogu.

Gospođice? Trebali bismo se držati zajedno.

Moram piškiti.

Ostani blizu.

Rube, gdje si? -Stišaj se.

Mogao si mi reći da će biti mala djevojčica, pimpeku jedan.

Kakvu bi to razliku napravilo?

Svu. Zašto ona?

Zašto misliš?

Pojavila se na sastanku. -Možda smo ga trebali ponovno dogovoriti.

Tako se to ne radi, ne možeš jednostavno promijeniti sudbinu.

Promijenila sam je.

Što si napravila?

Što si napravila?

Nije mrtva. Nisam joj odstranila dušu.

Možeš li mi reći što to misliš da radiš?

Dajem joj da živi.

Glavno pravilo:

Svi umiru.

A sad ti je bolje da odšetaš natrag i brzo joj uzmeš dušu.

Ako tako jako želiš da umre, napravi ti. -Ne mogu, nitko ne može, osim tebe.

Smrt je neprenosiva, ona je označena za tebe i samo ti to možeš napraviti.

Pa ako na stranu stavimo sve nepredviđene nesreće, rekla bih da ima još 80 godina.

Pa, vjeruj mi, to je 80 godina koje ne želi.

Što bi to trebalo značiti?

Sudbina joj je zapečaćena onog trenutka kad je stupila na vlak, duši je istekao rok trajanja.

Znaš li što se dešava ako zadržiš dušu nakon što joj dođe vrijeme?

Ne. -Ista stvar kao i s mlijekom, pokvari se.

Duše se pokvare na različite načine.

Ali... -Ako imaš problema sa shvaćanjem težine situacije,

pogledaj Websterovu definiciju pokvarenog.

Ako joj ne uzmeš dušu, sasušit će se, umrijeti i trunuti unutar nje.

Već sam to vidio.

Na to je želiš osuditi?

Ona je samo mala curica, ne može umrijeti, okrutno je.

Okrutno je.

Okrutno je što nikad neće saznati kakav je, ustvari, život.

Okrutno je što će propustiti toliku ljubav, bol i ljepotu.

Rekao bih to za sve na svijetu, osim za nju.

Uopće je neće biti briga, radit će nešto drugačije.

Tako stvari stoje.

Samo sam je željela spasiti.

Ne možeš.

Ne možeš nikog spasiti.

Možeš se samo nadati da ćeš olakšati,

i to možda ne izgleda puno, ali je.

Nastavi.

Ne znam da li bih ovo trebala reći.

Ja... Mislim, ti.

Učini mi uslugu, samo zatvori oči.

Idemo na vožnju, može?

Čekaj. -Ne možeš ići kamo ona ide.

Što je to? -Nije na nama da znamo.

Dok smo hodali u nepoznatu tamu, ili kako god to želite nazvati,

pomislila sam: "Da li je to to? Je li ovo što jesam?"

"Jesam li uistinu sablasni kosac?"

Mislim da je meni smrt bila samo poziv za buđenje.

Preveo Mick

www.prijevodi-online.com