Original subtitles

ALICE U GRADOVIMA

Nikada se zapravo ne pokazuju što si vidio.

Sve raznijeti ne možete podnijeti.

Razgovor sa samim sobom - to je zapravo više kao slušanje nego kao govor.

Nikad nisam čuo kraj.

Još nisam završio.

Uzeo sam mnogo fotografija i bilješki.

Imam dovoljno materijala.

Niste trebali fotografirati; samo napišite priču.

Da znam.

Ali priča je o stvarima vidite - o znakovima i slikama.

Bio si na putu već 4 tjedna i sve što imate je hrpa slika.

Trebao si pisati, čovječe. Fotografije, mogao sam stići bilo gdje.

Trebao si pisati o američkoj sceni.

Stalno dolazim do teleksa izdavača. Izgledam kao budala.

Pa, što kažeš na to?

Još nisam završio, to je sve.

Kada se voziš po Americi

nešto se događa zbog toga svih slika koje vidite.

Razlog zbog kojeg sam uzela toliko fotografije su dio priče.

Ne mogu to odmah objasniti.

Recite to izdavaču.

Propustio si rok što se mene tiče.

Završit ću priču u Njemačkoj. Danas letim tamo.

Imate li novca za kartu?

Dovoljno za jednu kartu.

Ali možda biste mogli ionako mi daj unaprijed.

Dragi moj prijatelju, ti ćeš slatko ništa.

I uzmite svoje razglednice.

Reći ću izdavaču da ćeš biti u Münchenu, i onda sam završio s tim.

Zbog štrajka.

Ali tamo nisam znao nisu bili nikakvi letovi za Njemačku.

Ali danas se moram vratiti.

Rekla je da možemo otići u Amsterdam.

Od svih mjesta. Dugo sam bio tamo.

To je jedini način.

Kada je sljedeći let?

Sutra popodne.

Ne možemo letjeti do sutra i samo u Amsterdam.

Nismo bili tamo godinama.

Živjeli smo tamo.

Možete li mi rezervirati let? Moj engleski je tako loš.

Ime.

Zar nećeš čekati s nama? Ne znam mogu li to podnijeti.

Naravno, ali nisam baš zabavan.

Mogao bi biti glup za sve što mi je stalo.

Što on želi od nas?

Što imaš protiv njega? Zar ne misliš da je dobar?

Nemam ništa protiv ali što on želi?

Pomogao nam je u putničkom uredu. Mogao bi biti malo ljepši.

Ako govorite engleski, stvari će biti lako.

To je bilo brzo.

Nitko nije odgovorio.

Tko nije odgovorio?

Jeste li se odlučili?

Ne hamburger!

Što onda?

Hot dog!

Nadam se da hotel nije skup.

Ne, ja sam tamo ostao.

Zašto si tako željan pobjeći?

Želim se vratiti u Njemačku.

Samo sam se razdvojio s muškarcem.

Ne želim sada razgovarati o tome.

- Vidimo se sutra. U zračnoj luci. - I doručak?

- Dobro, nazvat ću te ovdje. Sutra ujutro. - Zasigurno.

Nazvao sam nekoliko puta.

Zar se ne osjećate dobro?

Ne!

Napravio sam nered.

Bio je to užasan put.

Čim napustite New York više se ništa ne mijenja.

Sve izgleda isto.

Ne možeš više misliti.

Osobito misao stvari se mogu promijeniti.

Potpuno sam izgubio svoje mišljenje.

Mislio sam da će trajati zauvijek.

Neke večeri, bio sam siguran će se vratiti sljedećeg jutra.

Ali onda bih nastavio dalje i slušaj onaj odvratni radio.

Noću u motelu, koji su izgledali kao i svi drugi.

Gledao bih nečovječni TV.

Izgubio sam dodir sa svijetom.

To si učinio odavno.

Ne morate putovati za cijelu Ameriku.

Gubiš dodir kad budeš izgubiti osjećaj identiteta.

I to je davno prošlo.

Zato uvijek trebaš dokaz, dokaz da još uvijek postojite.

Liječite svoje priče i svoje iskustva poput sirovih jaja.

Kao da si samo ti iskusiti stvari.

I zato vi nastavite s tim fotografijama.

Za daljnji dokaz da je to zapravo ste vi vidjeli nešto.

Zato ste došli ovdje.

Znači netko će te slušati i priče ...

... što stvarno govoriš sebi.

To nije dovoljno na duge staze, draga moja ...

Pravi. Uzimanje polaroida ima nešto s dokazom.

Čekanje na razvoj slike, Često bih se osjećao neobično loše.

Jedva sam čekao usporedbu gotova slika sa stvarnošću.

Ali čak i uspoređivanje njih ne bi me smirilo.

- Slike nikad nisu uhvaćene u stvarnost. - Ne možeš ostati ovdje.

- Nastavio sam kao da sam opsjednut. - Stvarno si izvan dodira.

Ne možeš ostati, razumiješ?

Jesi li ozbiljan?

Ne mogu vam pomoći.

Ipak, želim vas utješiti.

Ne shvaćam.

Ni ja ne znam kako živjeti. Nitko mi nije pokazao kako.

Kada dođete do raskrižje u ovom gradu,

To je kao dolazak čistina u šumi.

Moram uzeti sobu ovdje također. Moji prijatelji...

Kladim se da ga mogu raznijeti.

- Nikad. - Gledati.

Pokaži mi svoj sat.

Varao si!

Samo zbog toga ići gore sa mnom.

Možeš ostati ovdje s nama. Ima dosta mjesta.

U protekle dvije godine žive u četiri različita grada.

Gdje?

Sada je radio ovdje tri mjeseca,

i želi ostati ovdje u Americi.

Ali mislim da on nije vjeruje da sam ozbiljan.

Vjerojatno misli da ću ja dođi večeras kući, plači,

i onda sve će opet biti u redu.

Nije li on Alicein otac?

Alice mi je ispričala šalu za ručkom. Čuli ste ovo?

Znate li kako stati 4 slona u crvenom V. W?

Ne mogu spavati s tobom,

ali želim podijeliti krevet s tobom.

Što pišeš?

Neljudska stvar o američkoj televiziji

Nije toliko da ih hakiraju sve s reklamama,

iako je to dovoljno loše,

ali na kraju svi programi postati reklame.

Reklame za status quo.

Svaka slika zrači jednako odvratna i mučna poruka.

Neka vrsta hvalisavog prezira.

Ni jedna slika ne ostavlja vas u miru, svi žele nešto od vas.

Kad sam rekao Hansu da ga želim ostaviti,

Rekao je da će sve biti u redu kada dobijemo stan u New Yorku.

Ako te želi, on bi trebao ići s tobom.

Kaže da bi se radije ubio.

Bit ću na vrhu Empire State Building u 13:00.

Tvoja jakna je prevelika.

Što imaš tamo? Hot dogovi?

Sada razumijem.

Valjda ne čekati više.

Imate li još jednu novčić za mene?

Ne, moramo se vratiti u hotel.

Zar više ne dolazi mama?

Hej! Ne možete to učiniti.

Dama je napustila hotel prije sat vremena.

Još ne mogu ići.

Hans je histeričan.

Ne mogu ga ostaviti na miru.

Molim te, odvedi Alice ti ili ja nikada nećemo pobjeći.

Vidimo se u Amsterdamu, prekosutra.

Tko vam je pisao?

- Tvoja majka. - Što je rekla?

Da će nas uhvatiti u Amsterdamu.

Sve sam to vidio na dan kad smo stigli.

Imate li sve što trebate u tom kovčegu?

Volite li letjeti?

Sviđa mi se hrana, tako je lijepo umotana.

Svuda sam te tražio.

Zar mi ne možeš donijeti nešto za jelo?

Moramo ići; to je naš let.

Jeste li zadovoljni što idete kući?

Ne znam.

Čim bih ostala u New Yorku.

Zašto onda ne?

Nema više novca, zato.

Nema ništa na njemu.

Pričekajte nekoliko minuta, onda će se činiti stvarno jasnim.

Što ste pitali stjuardesu?

Tražio sam aspirin.

Mama dobiva glavobolje čak i prije leta.

Možda sam trebala nešto pojesti.

Vidjeti!

To je lijepa slika. Tako je prazno.

Postoji li "L"?

Postoji li "E"?

Da.

Samo jedan?

Da. Jedan "E" - to nije "CREEP".

Postoji li "H"?

Ne.

"F"? Već sam to rekao.

Da, to ste rekli.

Postoji li "O"?

Još jedan znak i obješena si.

"L"?

Što je onda riječ?

San.

San. Te riječi se ne računaju.

Samo stvari koje stvarno postoje.

Zašto ovdje imaju različito vrijeme?

Možete vidjeti zašto - to je bijelo vrijeme.

U ponoć?

Vjeruj mi, pet je ujutro.

Hoćemo li opet spavati?

U hotelu koji je najbliži zračnoj luci. Bez obzira na cijenu.

Više nisam umorna.

Siguran sam da ne mogu zaspati. Kada želiš da te probudim?

U jedanaest.

Da hvala ti.

Mogu li koristiti vašu četkicu za zube?

Ako nemate ništa protiv.

Idemo u grad i kupimo ga.

Za četkicu za zube? Ti si lud.

Želite li ostati u hotelu?

Da.

Mogu vam pokazati grad.

Živio sam ovdje, znaš.

Imao sam smiješan san.

Uključio sam TV prijemnik i sjeo sam na stolicu.

Vezao sam se za to i onda odjednom se pojavio zastrašujući film.

Nisam mogao pobjeći.

Nisam mogao isključiti TV.

Ni ja nisam mogla zatvoriti oči.

Nisam se mogao odvezati.

Morao sam gledati film.

Reci mi nešto o sebi.

Ne znam što.

Stvarno ne znaš Možete li mi nešto reći?

Koliko si star?

31

Želim vas slikati.

Tako ćeš barem znaš kako izgledaš.

Hoćete li slikati mamu kad stigne u zračnu luku?

Morat ćemo rano ustati.

Na sljedećoj stanici smo ići će opet.

Ali turneja još nije gotova.

Nisi ništa vidio.

Ne želim ništa vidjeti.

Vratimo se u hotel.

Gladan sam.

Hodate prebrzo.

Mislim da Amsterdam ima mnogo ljepša od New Yorka.

Može biti.

Hrana.

Nikad ne misliš ni na što drugo.

Želim jesti!

Moramo li jesti takav jeftini restoran?

Jedva da imam novca.

Zašto onda ostajemo u tako skupom hotelu?

Zato što je u pravu pored zračne luke.

Sve je na nizozemskom. Ne mogu ga pročitati.

Ti si velika pomoć.

Htjela si da je pročitam.

Ne želim jesti ovdje.

Vi ste htjeli jesti.

Htjela sam jesti, ali ne samo bilo što.

Što onda?

Nešto pristojno.

Slušaj, nisam raspoložen da vas netko prisluškuje.

Zbog tebe, Trčim u krug.

To nije moja krivnja.

Ti si glup, jesi.

Kisela mačka!

Bit će vam drago da to dobijete oslobodite me se, zar ne?

Nemoj biti blesava.

Hajde, čitat ću ti.

Mogu sama čitati.

Napuštate svjetlo noću?

Zašto, što misliš? Želite li upaliti svjetlo?

Da, ne mogu spavati bez upaljenog svjetla.

Otići ću u kupaonicu svjetlo i vrata otvaraju pukotinu.

Što je bilo?

Strah.

Kakav strah?

Postoje li različite vrste?

Da.

Bojim se straha.

Zašto se bojiš toga?

Zašto?

Zar ti nije hladno?

Možete li se osušiti u drugoj sobi?

Moram ići.

Za što odgovaraju?

Tako da neće smrditi.

Putnici iz New York se iskrcao davno.

Tvoja majka nije na popisu putnika.

Idemo do informacijskog stola ...

... onda ćemo odlučiti što da radimo.

Je li to tvoja djevojčica unutra?

Ona plače očima.

U redu je da uđeš.

Otvoriti.

Alice, molim te izađi.

Zašto nije došla?

Bit će na zasigurno sljedeći zrakoplov

Ići ćemo na informacije, oni će se pobrinuti za to.

O čemu će se brinuti?

Oni će vam pomoći.

Samo me se želiš riješiti.

Ali Alice, ne mogu čekati ovdje zauvijek za tvoju majku.

Ali očekuješ da to učinim.

Gdje još želiš ići?

Ne znam.

Nisi to želio posjetiti svoju baku?

Da.

Gdje ona živi?

Ne znam.

Morate se moći sjetiti.

I ja mogu.

Dobro onda?

Tako?

Sada mi je pala na pamet.

Znate li koji grad?

Zaboravio sam ime.

Možda živi u Frankfurtu.

Ne.

Već sam na "W". U Wiesbadenu?

U Wuppertalu?

A gdje u Wuppertalu?

Ne znam točno, ali Pronaći ću ga kad stignemo tamo.

Alice, reci brijaču da ne presjeći je prekratko, samo na slojeve krajeva.

Nemojte ga prekratiti.

"Prekinite završetak?"

Ne razumijem. Želi da se prorijedi?

Mislim da je dovoljno tanak.

Trebam li oprati kosu?

To je dobra ideja.

Što je rekao?

Ništa.

Kada nas autobus polazi?

U četiri.

Alice, molim te, moraš Upoznajte ime svoje bake.

Nije li to Van Dam?

To je moje ime.

Baka je drugačija.

Koje je djevojačko prezime tvoje majke?

Kako se zvala prije nego se udala?

Ne znam.

Ali znam gdje baka živi.

Pokazat ću ti kad prođemo.

Dođi, Alice. Skoro je mrak.

Moramo pronaći hotel.

Nastavit ćemo sutra.

Prestati plakati!

Alice, ne dopusti da te sruši.

Jedva smo počeli gledati.

Sutra ćemo otići u gradski registar.

Ali ne znam ime!

Hoćete li mi ispričati priču?

Ne znam nikakve priče!

Jednom davno bio je čovjek ...

Odakle ti taj radio?

Zamijenio sam ga s djevojkom u autobusu.

Jednom je bio mali dječak

koji su se izgubili.

Otišao je u šetnju u šumi s majkom

jedno lijepo ljeto poslijepodne.

I dok su dolazili na čistinu

bilo je sunca.

Njegova se majka iznenada osjetila umorna i željela se odmoriti.

Odjednom dječak čuo je šuštanje u grmlju.

I našao je ježa.

Trčao je za ježom ...

... dok nije došao do potoka.

U potoku je ugledao ribu.

Trčao je uz rub potok dok nije vidio most.

Na mostu je vidio konjanika ...

I onda?

Konjanik

sjedio vrlo mirno na svom konju ...

i pogledao u daljinu.

Tako je dječak otišao na most ...

i pažljivo je hodao oko konja.

Vozač je polako jahao ...

A dječak je potrčao za njim dok ga nije izgubio iz vida.

Zatim je došao do autoceste

s puno kamiona koji voze uz njega.

Dječak je sjedio na cesti dok se kamion nije zaustavio.

Vozač ga je upitao ako bi želio lift.

Dječak je bio oduševljen i ponosno je sjedio pokraj vozača

koji mu dopuštaju da vrte radio.

I dječak je jahao sve do mora.

I na moru on ponovno se sjeti svoje majke.

Alice?

Ne volim takve kukuruzne pahuljice. Već su gnjecavi!

Želim sam sipati mlijeko.

Donesite joj drugu zdjela i čaj za mene.

Iznajmio sam auto kako bismo se mogli voziti okolo.

Tako ćemo sigurno pronaći kuću.

Kad ga jednom vidim, prepoznat ću ga.

Kakav auto?

Renault.

Veliki?

Mislio sam da nemaš više novca.

Pronašao sam neke Eurocheques-e.

Nisu primijetili pri iznajmljivanju automobila.

Odakle je to?

Zaboravio sam ga predati.

Kako je kuća izgledala?

Bila je stara.

Bilo je stabala.

Ništa više ne biste zapamtili?

Stubište je bilo mračno.

Auto vibrira.

Što je zeleno i hmelj od stabla do stabla?

Obratiti pažnju.

Nikada nećete pogoditi.

Pazi na kuću.

Škola je vani.

To je ulica gdje je naš hotel.

Tako?

Žedan sam.

Kava za mene.

I ja želim nešto.

Onda naručite nešto.

Veliki sladoled.

Sa šlagom?

Mislio sam da si žedan.

Radije bih sladoled.

Baka nikada nije živjela u Wuppertalu.

Oh, sjajno.

Zašto to nisi rekao prije?

Misliš da sam lud za tim vozeći djevojčice okolo?

I trošiti moje posljednje cente ...

Imam boljeg posla.

Rekao sam ti da želim ostati u Amsterdamu.

Što trebate učiniti?

Sve što radiš je ucrtajte u bilježnicu.

Vodim te u policiju.

Mogu ti pomoći bolje nego ja.

Potpišite ovdje, molim.

U slučaju bilo kakvih pitanja, možete li doći u ovaj hotel?

Ako odete, pustite znam gdje ćete biti.

Oprostite, uzeli ste mi olovku.

Pronaći će vašu baku; ili tvoja majka.

Sada znam gdje baka živi.

Stvarno?

Onda je bolje da odemo odavde.

Da. Došao je policajac upravo me traži.

Ali ostao sam s druge strane ceste.

Jeh, ta hrana dao me u policijsku postaju.

Kad policajci ispitivali su me,

Sjetio sam se toga mama i ja smo nekada ...

... živjeti u Wuppertalu kad sam bio mali.

Nije baka.

Policija ga je pogledala i ja sam bio u pravu.

A ime mame ne Van Dam, već Krueger.

A onda sam se sjetio,

Rekao sam to policiji,

da smo uvijek uzimali vlak za posjet baki.

Nije moglo biti jako daleko ...

... jer smo se uvijek vratili istu noć.

A kad mi je baka čitala,

stranice su šuškale kao ona ih je okrenula,

zbog sitnih komadića kroz prozor je dolazio ugljen.

I onda policajci rekao je da je to vrlo jednostavno,

Baka je živjela u okrugu Ruhr.

Okrug Ruhr.

Je li to veliko?

Ne osobito, uspjet ćemo.

Bio sam na rock and roll koncertu.

Chuck Berry je pjevao. Jeste li ikada čuli za njega?

Mislim da da.

Volite li rock and roll?

Da.

Dovoljno ste spavali?

Opet?

Ovo je vaš doručak.

A to je Ruhrska četvrt.

Postoji mnogo ljudi se zovu Krueger.

Moramo znati ime tvoje bake.

Baka.

Nisam li ti pokazao fotografiju?

Koja slika?

Nisam to pokazao policiji, i onda sam zaboravio na to.

To čini stvari vrlo jednostavnim.

Naravno.

Poznajete li Ruhrsku četvrt?

Da, živio sam ovdje kao klinac.

Ovdje sam išla u školu.

Ali nisam bio za devet ili deset godina.

Nisi vidjela svoj roditelji tako dugo?

Oh naravno. Ponekad ih vidim.

Ali više ne žive ovdje.

Gdje onda?

Na drugoj strani Rajnu. Na donjoj Rajni.

Gdje idemo prvi?

Essen.

Dobro, gladan sam.

Zar ne zvoni?

Ne.

Samo ćemo pitati sve ako poznaju kuću.

Oprostite prepoznati ovu kuću?

Može li biti ovdje?

Ne znam. Nije ovdje.

Sve te stare kuće su će biti srušena.

Tako Krupp može graditi nova bolnica ...

Hvala.

Šteta što su ti lijepi stare kuće moraju biti uništene.

Ne donose dovoljno rente.

Izgledaju prazni prostori poput grobova. "Kućne grobnice"

Imajte nekoga od vas Vidjeli ste ovu kuću?

Pitajmo vozača taksija Trebao bi znati.

Znate li gdje je ova kuća?

Ne znam. Definitivno ne u Duisburgu.

Možda u Oberhausenu.

Hej čekaj! Može biti u Gelsenkirchenu. Na Erdbrueckenstrasse.

Hvala.

Erdbrueckenstrasse.

Erdbrueckenstrasse.

Sljedeći put kad je vezan biti u Hamburgu.

Gdje idemo prvi? Za Oberhausen ili Gelsenkirchen?

Prvo u Oberhausen.

Babino mjesto izgledalo je ovako, ali imala je dvije priče.

Imaš li djevojku?

Želim plivati. A ti?

Voda je vjerojatno ovdje prljava.

Želite li ostati u pozadini?

Da. To je udobnije.

U kojem smo gradu?

Gelsenirchen. Ovo mora biti Erdbrueckenstrasse.

To mora biti to.

Sviđaju mi ​​se. U policiji Ne mogu se smijati.

Jesu li vas slikali?

Naravno.

Stop! To je to!

Nevjerojatno.

Tamo živi jedna Talijanka.

Rekla je da je bila tamo dvije godine.

Ona ne zna ništa o baki.

Barem možemo idi na kupanje.

Ti idiote! Ti prljavi psu!

Fish Face! Bed Pisser!

- Pukehead! - Glupa krava!

Pohlepni utroci!

Koza! Glupan!

Nerviramo jak-jak!

Pitam se jesu li ljudi da ti budeš moj otac?

Mi?

Zašto?

Ne znam. Zašto ne?

Što bi drugo mogli misliti.

Pitat ću tu damu tamo.

Oh ne, ne želiš!

Mislite li da je on moj otac?

Nikada!

Nema šanse.

Vidjeti. Ne misli tako.

Zašto ne?

Zašto ne?

Previše je debel.

I uvijek povlači nos.

I on hrče.

Vjerojatno ima ravne noge.

A on je razbijen.

Ne mogu si priuštiti pristojan obrok.

Ti mali lažljivac.

Ništa ne jedete osim ionako vruće pse.

Jesi li gladan?

Upravo ono što nam je trebalo,

poziv na večeru.

Taj pohlepni derište.

Ponašaš se kao ti doista su joj bili otac.

Pravi. To je što učinila mi je.

Nažalost treći krevet je nešto niži.

To je glupo.

Hoćeš li ustati?

U ovo doba?

Molim!

To je samo šest godina. Jesi li normalan?

Jesi li dobro spavao?

Ne bi radije spavala sama?

Kauč ​​je već bio zauzet. Prvo si bio tamo.

O čemu ste sanjali?

Reci cu ti poslije.

Gdje sada?

Nemam novac za benzin.

Idemo kod mojih roditelja.

Žedan sam. Zaustavite se na sljedećem kiosku, hoćete li?

Devetogodišnja djevojčica traži policija.

Da pomogne pronaći roditelje.

Mladić je doveo Alice Van Dam jučer u policiju.

Dijete je bez pratnje pobjeglo.

Plava, devetogodišnja djevojka nosila je plavu jaknu iz Aljaske.

Koliko je daleko za vaše roditelje?

Upravo preko Rajne. Uzet ćemo trajekt.

Dugo vremena niste snimili fotografije.

Od Amsterdama.

Veselimo se Vašim roditeljima?

Mogu li?

Nema ništa na njemu.

Bolje objasni sve ovo za mene.

Zašto niste prijavili natrag u policiju?

Uostalom, donijeli ste dijete u sebi.

Što?

Policija od tada zna jučer gdje baka živi.

I majka se pojavila.

Samo ste vi i dijete nestali.

Kako znaš sve ovo?

Upravo sam razgovarao sa sjedištem.

Imam zapovijed da uzmem dijete do najbliže željezničke stanice ...

... i stavi je vlakom do Münchena.

Ja ću uzeti djevojku u mom autu. Pazi me.

Koliko si star?

Devet.

Imate kartu?

Jeste li uzeli auto natrag?

Jeste li vratili nešto novca?

Ček ga je pokrio.

Za vašu kartu.

Što ćeš učiniti u Münchenu?

Završit ću ovu priču.

Vaš pisanje?

I što ćete učiniti?