Original subtitles

16 GODINA NAKON SMRTI MARKA AURELIJA,

16 GODINA NAKON SMRTI MARKA AURELIJA, NJEGOV "SAN O RIMU" JE ZABORAVLJEN.

POD TIRANIJOM DVAJU CAREVA

POD TIRANIJOM DVAJU CAREVA GETE I CARACALLE CVIJETA KORUPCIJA.

NJIHOVA SE NEMILOSRDNA AGRESIJA POPUT KUGE PROŠIRILA

CIJELIM CARSTVOM

PAD VJEČNOG GRADA JE NEIZBJEŽAN.

PREOSTALE SU SAMO NADE ONIH KOJI SE JOŠ USUĐUJU SANJATI...

Budi nježan, Hanno.

TITLOVI BY NINO

Po vašim vas velikim imenima zazivamo da nam pomognete.

Porazite Rimljane.

NUMIDIJA 200 N.E.

Uništite njihove brodove, njihove ratne strojeve i njihove vojnike.

Mi ćemo pobijediti.

Ozalsces.

Arishat.

Hanno.

Danas nisi došao prinijeti žrtvu.

Ja radije žrtvujem Rimljanina.

Gdje si ti,

tamo sam i ja.

A tamo gdje si ti,

tamo sam i ja, zauvijek,

ženo moja.

Vjetar je prejak. Smotajte jedra i počnite veslati.

Smotajte jedra i počnite veslati.

Smotajte jedra i počnite veslati.

Vesla u vodu.

Oni nemaju zemlje osim one koje su ukrali.

Gdje god da odu iza sebe ostavljaju uništenje i to nazivaju mirom.

Ovo je Nova, posljednji slobodni grad u Africi.

I danas, idemo u bitku.

Molite se da je vaš Bog sa vama. Jer ako nije...

nije nikakav bog.

Nemamo se čega bojati.

Gdje je smrt, tamo mi nismo.

A tamo gdje smo mi,

smrt nije.

Ostanite zajedno i slušajte moje naredbe.

Otvorite oči i pratite što se događa.

Vojnici, pripremite se!

Pripremite se za lansiranje!

Bakljonoša...

zapali!

Gađaj!

Napad!

Pripremite oružje!

Ponovo!

Desna strana gori!

Ostanite u formaciji!

Vuci!

Strijelci, pripremite se!

Puštaj!

Stavi na strunu!

Napni!

Puštaj!

Strijelci!

Paljba!

Podignite toranj!

Dižite toranj!

Veslajte unatrag!

Veslajte unatrag!

Nastavi s natezanjem!

Spuštaj pokretni most!

Pokretni most je zaglavljen!

Gospodine!

Puštaj!

Maknite se!

Strijelci!

Tamo!

Ubijte je!

Arishat!

Arishat.

ARISHAT!

Čekat ću te.

Pregledajte sve leševe! Ne ostavljajte ništa!

Uzimam ovaj grad...

u slavu Rima.

Vae Victis.

Jao pobijeđenima.

Sljedeći!

Hodajte!

Niz stepenice.

Dolje!

Kakvu su ti štetu nanijeli? Jesi li dobro?

Podigni je. Polako, samo polako.

Pridrži ovo.

Arishat?

Žao mi je, sine moj.

Ni ja nemam puno vremena.

Ova nas galija prevozi u nešto što neću moći izdržati.

Spreman sam...

da me odvedu na drugo mjesto.

Ostani još malo ovdje.

Dobro se sjećam,

kada su te doveli k nama.

Usamljeni dječak iz pustinje,

bezazlen, uplašen.

Prihvatio si sve što smo te naučili.

Pronašao si Arishatinu ljubav.

I tvoja se duša oporavila.

Kada ja umrem,

moji će me preci dočekati na onom svijetu.

Tko će dočekati tebe, Hanno?

Ja sam gotov.

Nemoj im dopustiti da te promijene.

Jeste li vidjeli ovog dječaka.

Eema! Eema!

Sada moraš krenuti sam, Hanno.

Nikada im nemoj dozvoliti da te pronađu.

Idi.

Idi.

- RIMSKA LUKA, OSTIJA -

Care Geta.

Care Caracalla.

Generale Acacius.

Za vas sam osvojio Numidiju,

kako bi vaše carstvo moglo zasjeniti ono svakog cara koji je došao prije vas.

Okruni ga lovorikama, brate.

Acaciuse!

U čast tvoje pobjede,

održat ćemo igre u koloseumu.

Nisu potrebne nikakve igre u moju čast.

Dovoljna mi je čast služiti Senatu i Rimskom narodu.

Previše si skroman, Acaciuse.

To baš ne pristoji tako uspješnom generalu.

Slava je vaša, a ne moja.

Ja samo tražim mali predah od rata,

kako bih proveo vrijeme sa svojom ženom. -Vaša žena? Da.

Sjećate li se privilegija koje je dobila?

Gdje je ona sada da može zanemariti ovakav događaj?

Ima pobjeda koje tek trebaju doći.

Perzija.

Indija.

Obje moraju biti osvojene.

Rim ima jako mnogo podanika.

I mora ih hraniti.

Mogu jesti rat.

Vaši će trijumfi biti slavljeni...

kao počast veličini...

Rimskog naroda.

ANTIUM, PERIFERIJA RIMA

Idite u pakao!

Macrinus iz Thysdrusa, gospodar gladijatora.

Ostani blizu.

Edili i gradski vijećnici.

Uvaženi gosti.

Građani Antiuma.

Gledajte sudbinu...

pokorenih neprijatelja Rima.

Numidijski barbari i njihov poglavica,

Jugurtha!

Ovaj je zanimljiv.

Kupit ću ga.

Stoj! Tko ide?

Generale.

Moja gospo.

Zahvaljujem bogovima koji su te sigurno vratili kući.

Zahvali vojsci, oni su me štitili.

Dopusti da te nahranim.

Krenite.

Stanite do zida.

Arena je sveti hram.

Za one najhrabrije od vas, put do slave vodi kroz arenu.

Arena robove pretvara u gladijatore, a gladijatore u slobodne ljude.

Imaš crve.

Ovoga znam.

On jede majmune.

Idite, sjednite. Jedite.

Ti.

Hanno, ustani.

Koji je tvoj rodni jezik? Ja ih govorim sve.

Ne odgovaraš mi zato što ne možeš, ili zato što ne želiš?

U redu.

Nasilje je...

univerzalni jezik.

Viggo,

isprobaj ga.

Protiv majmuna se zna boriti.

Da vidimo zna li se boriti i protiv čovjeka?

Dosta!

Jako dobro!

Vrlo dobro.

Operi ga.

Dovedi mi ga.

Jaka čeljust.

Jake ruke.

Malo bolji miris.

Bit ćeš ti dobar.

To je umjetnost.

Odabir gladijatora.

Neki biraju zabavljače.

Neki biraju grubu silu.

Ja biram bijes.

Publika voli krv i voli one koji vole krv koliko i oni.

A ti prijatelju moj, bijes...

se iz tebe izlijeva poput...

poput mlijeka.

Bit ćeš ti pravi borac.

Ne za tebe.

U pravu si, ne boriš se ti za mene.

Ja te stavljam u ring. Boriš se ili umireš. Izbor je tvoj.

Ali čiju bi ti glavu mogao dati

da zadovoljim taj tvoj bijes?

Svih Rimskih vojski.

Previše.

Prihvatit ću i generala.

Generala?

Generala Acaciusa?

Iskoristi svoj bijes u mojoj službi,

i imat ćeš njegovu glavu...

spremnu za tvoj mač.

Služi meni i on će služiti tebi. Odbij me...

i ti ćeš umrijeti.

Ponekad bi radije da si me napustio nego da se boriš u njihovim ratovima.

To je bila moja odluka.

I sa njom mogu živjeti.

Ali moje strpljenje s ono dvoje je pri kraju.

Leta.

Možeš ići u svoje odaje.

Ništa nam više nije potrebno.

Čuti supruge i majke kako oplakuju svoje mrtve na onoj plaži u Numidiji.

Lucilla.

Ne mogu više.

Neću protratiti još jednu generaciju mladih ljudi zbog njihove taštine.

Ako ću se boriti u još jednoj kampanji, to onda mora biti da ih se smijeni.

Kada dolaze tvoji vojnici?

Dolaze u Ostiju za deset dana.

Koliko će njih biti odano samo tebi?

Svi.

Carevi nemaju podršku naroda.

Ljudi su umorni od ludila, tiranije.

Što je san o Rimu

ako naš narod nije slobodan?

Uživajte svi!

Čak i pretjerano!

Hvala vam. Zahvaljujem.

Molim vas, pijte.

Ispričavam se. Macrinuse!

Znao sam da ti provincije neće biti dovoljne.

Ovdje sam samo zbog igara.

Nećeš se razočarati. Rim ima sve igre koje ljudi poput tebe vole igrati.

Ljudi poput mene, Thraex? Misliš ljudi poput nas.

Znam da se u Rimu ništa ne događa osim ako ti...

to nisi okusio prvi.

Zašto sam ovdje.

Uskoro ćeš saznati.

Što to čujemo da se želiš kandidirati u izborima za Senat, Macrinuse?

Ja?

Ti dobro znaš tko sam ja.

Ne znam koristiti ni abakus, ali koliko sam shvatio...

uobičajeno je da se tvoji gosti klade na ovakvim događajima?

Koliko si velik iznos imao na umu?

Tisuću zlatnih denara.

Dvije tisuće.

Dvije?

Denara.

Odmaknite se!

Odmaknite se!

Moji carevi,

gospodari, dame i gospodo,

i senatori, za vašu zabavu,

umijeće borbe.

Mogu li vam predstaviti,

barbara, koji će se boriti protiv, mog vlastitog moćnog Vicheka!

-To je tvoj gladijator? -Tako je.

Tri runde, borba golim rukama.

Mačevima!

Želimo da uzmu mačeve i bore se do smrti.

Nema pomilovanja ili nuđenja milosti.

Počnite se boriti!

Brate,

nemojmo se ubijati za njihovu zabavu.

Izvanredno!

Izvanredno!

Thraex, ovo je izgledalo skupo.

Čestitam. -Hvala vam.

Izvanredno.

Odakle dolaziš?

Odgovori.

Rekao sam da odgovoriš. -Iz kolonija je Vaše Veličanstvo,

razumije samo svoj jezik.

Vrata pakla otvorena su i noć i dan.

Prema njima spust je gladak,

a putovanje lako.

Ali...

vratiti se iz pakla i vidjeti veselo nebo,

u tom zadatku leži ono najteže.

Vergilije, Vaše Veličanstvo.

Poezija!

Moj Bože, vrlo pametno. -Hvala.

Stvarno mi je dosadno, ali ti si me iznenadio.

Moja je jedina želja da vas zabavim.

Zabavljeni smo, stvarno smo zabavljeni.

Zabavljeni smo.

I svi jedva čekamo vidjeti tvog pjesnika,

kako nastupa u areni. -Baš kao i ja, Vaša Veličanstva.

Hvala vam.

Viggo.

Dođi sa mnom.

Danas si se borio dobro, ali imao si i sreće.

Stihovi koje si recitirao.

Njih nisi naučio u Africi, u to sam siguran.

Dobar stih daleko se čuje.

Tko te učio poeziju?

Zarobljeni Rimski časnik.

Stražario sam nad njim i znao je pričati priče da nam prođe vrijeme.

-Što se dogodilo tom zatvoreniku? -Pojeli smo ga.

Kao što to rade barbari. -Kao što to rade barbari.

A gdje si rođen?

Zašto je moja prošlost bitna ako je moja budućnost da umrem za tebe u areni?

Reci ti meni za Rimski novac što si preživio.

Gladijator...

može kupiti svoje oslobađanje.

Svoju slobodu.

Rimski san.

Rob ne sanja slobodu, nego roba kojeg će nazivati svojim.

Ciceron.

Je li to bio dio tvog odrastanja, Macrimus?

Što si morao učiniti za Rimski novac?

Obećao si mi glavu.

Budi profitabilan i možeš dobiti čiju god glavu hoćeš.

Oče,

zaštiti nas i vodi.

Senatori.

Moja gospo.

Volio bih da se susrećemo u boljim vremenima, moja gospo.

Bolja vremena će doći.

A zašto smo ovdje?

Da preuzmemo grad?

I vratimo Rim

na njezino pravo mjesto.

Uzbudljiv pothvat.

Kada? -Na zadnji dan igara.

Moja vojska u Ostiji čeka na moju zapovijed.

Pet tisuća vojnika odanih meni.

Ući će u Rim, a zatim u Koloseum

gdje će uhititi careve zbog njihovih zločina protiv senata i njihovog naroda.

Ovaj je plan ambiciozan i riskantan.

Vi ćete upravljati Rimom i...

Marko Aurelije govorio je o vraćanju moći senatu,

ali to je bilo generaciju ranije, i mnogo toga se promijenilo

Narod se nije imao čemu nadati

već mnogo godina.

Ali s vremenom

i usmjeravanjem.

Lucilla, ti si kći Marka Aurelija.

On je imao moju lojalnost.

A imaš je i ti.

Senatore Thraex.

Politika slijedi moć, moja gospo.

Uzmite ono što vam pripada

i senat će vas podržati.

Hvala vam.

ULAZ U RIM

Hrane! Hrane!

Kada su mi o ovom mjestu pričali

nikada mi nisu spomenuli smrad.

To smrdi Hanno.

Pa, morat ćete me trpjeti onakvog kakav jesam.

Što je ono gore?

Vuk?

Oni tamo blizanci bili su izopćenici.

Bili su ostavljeni da umru u brdima.

Ta ih je vučica pronašla, i hranila ih svojim mlijekom.

Odgojila ih je životinja, to im je u krvi.

Kako to da ti poznaješ ovo mjesto?

Poznajem kaos koji su donijeli.

Ovaj grad zarazi sve što dotakne.

Nisam ni sanjao da će biti ovoliko velik.

Nemojte na to nasjesti. Ovaj grad je bolestan.

Hrane! Hrane!

Vi! Barbarski ološu!

Thraex.

Što se tiče naše oklade.

Da, barbarin, nisam na to zaboravio. Uvijek isplaćujem svoje oklade.

Samo sam htio predložiti da bi ti se sreća mogla promijeniti,

recimo, dvostruko ili ništa.

Povucite se nazad.

Svježe meso.

Poredajte se. Poredajte se.

Svirajte! Svirajte!

Car Caracalla!

Car Geta!

Građani Rima.

Ove svete igre

održavaju se u čast Rimske pobjede nad Numidijskim barbarima.

Idite! Krenite!

I u čast zapovjednika Rimskih legija, generala Justusa Acaciusa.

Živio Acacius!

A s njim je ovdje, Lucilla, kći cara Marka Aurelija.

-Lucilla! -Majko Rima!

Acaciuse.

Generale.

Acacius! Acacius! Acacius! Acacius!

Acacius! Acacius! Acacius! Acacius! Acacius!

Obrati im se.

Niti sam govornik,

niti političar.

Ja sam vojnik.

Tijekom rata vidio sam hrabrost i muškaraca i žena.

Jednom čak i u ovoj areni.

I zato, ako od bogova tražite išta,

tražite ih tu istu hrabrost.

Jer Rimu je sada potrebna.

Iz južnih vrata,

borci iz ergele Macrinusa iz Thysdrusa!

A iz ergele samih careva Gete i Caracalle,

neporaženi šampion, Glyceo uništavač.

Čekajte!

Čekajte!

Pozdravljam vas, Cezari!

Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo! Glyceo!

Držite se zajedno, a kada napadne idite prema zidu.

Zašto bi to napravio?

Čekajte!

Čekajte!

Maknite se!

Kukavice!

Hajde!

Brate, to je onaj pjesnik, zar ne?

Ne mogu se sjetiti,

ona večer mi je u magli.

Vrata pakla otvorena su i noć i dan.

Spust je gladak...

Zaboravio sam.

Prema njima spust je gladak...

Prema njima spust je gladak,

a putovanje lako.

Štit!

Milost! Milost! Milost! Milost! Milost!

Krv.

Lucilla?

Hoćemo li biti milostivi?

Milost.

Milost! Milost! Milost! Milost! Milost!

Bez milosti.

Život su ti poštedjeli bogovi...

Radije bih se suočio s oštricom, nego prihvatio Rimsku milost.

Ubij! Ubij! Ubij! Ubij! Ubij! Ubij! Ubij! Ubij! Ubij!

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

Put kroz arenu ne vodi do slobode,

vodi do ovoga.

Idite u svoje ćelije.

Idemo.

Vrata pakla otvorena su i noć i dan.

Prema njima spust je gladak,

a putovanje lako.

Pobjedio sam te! Ja sam Maximus, spasitelj Rima.

Scatto i Argento...

Lucius je siguran.

Luciuse.

Luciuse...

ti si sada jedini nasljednik prijestolja.

Ima ljudi koji te žele ubiti kako bi mogli preuzeti vlast.

Obećavam da ću te vratiti čim bude sigurno.

Majko, zašto ne možeš sa mnom?

Moram ostati ovdje zbog tebe i zbog Rima.

Zapamti tko si.

I upamti da te volim.

Volim te.

Dođi.

Daj mi svoju nogu.

Idite.

Idite.

Octaviuse.

Pa...

Kako se ti zoveš?

Ja sam Ravi.

Ja sam doktor.

Jer više ljudi umire od inficiranih rana nego tamo, u areni.

Ovo treba očistiti i zašiti...

i to će boljeti.

Ovo su vražji dah i opijum.

To je za bol.

Trebaš to udahnuti.

Ovdje sam već toliko dugo da me više ni ne primjećuju.

Imao sam više amputacija nego ih mogu izbrojiti.

-Kako si naučio svoj zanat? -Zašto pitaš? -Imaš tešku ruku.

I sam sam nekada bio gladijator.

Bi li i mene mogao pobijediti u punoj snazi?

U ovom bi te stanju mogao i sada pobijediti.

Ali na tvoju sreću odložio sam svoj mač,

i zato ću svoje preostale dane provesti

u spašavanju života umjesto u njihovom uzimanju.

Zašto takva promjena tako kasno u životu.

Ono što radimo u životu odjekuje u vječnosti.

Imam osjećaj kao da sam to već čuo.

To nisam smislio ja, zapisano je na jednoj od grobnica,

iznad kosti gladijatora.

Moj šampione, njušim vražji dah!

Nevjerojatno!

Šampione,

jesi li čuo tu rulju?

Jesi li čuo tu rulju?

U tebi je nešto posebno.

Znao sam to od početka. -Stvarno? -Da.

Grci su to zvali timos,

dim,

bijes.

A bijes je tvoj dar.

Kao kod velikog Ahileja.

Nemoj to nikada pustiti.

To će te odnijeti do veličine,

šampione moj.

Hvala vam,

na pozivu.

Ovo je doista čast.

Čujem da ste na dvoru glavna tema.

Da.

Sreli smo se i ranije.

-Stvarno? -Davno.

Gdje?

Služio sam u vojsci tvog oca u njegovom afričkom pohodu.

Služili ste s mojim ocem.

Imao sam čast,

pročitati njegove meditacije.

Najbolja osveta je...

ne biti kao onaj koji nas je ranio.

Čujem da ste naoružavali polovicu legija cijelog carstva.

A sada i ovdje, u Rimu.

Stvarate utjecaj sponzoriranjem gladijatora.

Radim to iz ljubavi prema sportu.

A gdje ste pronašli te gladijatore?

Obično su ratni zarobljenici

ili skitnice.

Zašto pitate?

Čovjek se može izabrati boriti

i ostati živ, u životu je isto kao i u areni, zar ne?

Tko je ovo?

To je moj otac u mladosti.

Imala je dijete.

To je opće poznato, kada je Komod ubijen, dječak je nestao.

Koga bi za to bilo briga? -Lucillu bi bilo briga.

Još vina! -Još vina!

Ipak je bio iz kraljevske loze.

A njegov otac?

Navodno, Lucius Verus.

To je vidite bio dogovoren brak. Ona je imala 14 godina.

Žene nisu bile po njegovom ukusu.

-Ponekih dana nisu ni po mom. -Nisu ni po tvom!

Ne, ne, ne. Po glasinama imala je ljubavnike.

I po tim glasinama, pravi otac bio je Komod.

To ti je vidiš bratska ljubav.

Ako je umro,

moraju postojati ostaci.

A ako je preživio, sada bi otprilike imao...

Pa, idemo to izračunati. Kada je umro imao je oko 12 godina. -Da.

Po tome bi imao nekih...

Moja gospo.

Gracchuse.

-Molim te, pođi sa mnom. -Hvala.

Gladijatore?

Da li me poznaješ?

Imaš obitelj.

Ženu.

Arishat.

Arishat?

Ubijena je pod zapovjedništvom vašeg muža.

-Rim se utapa u vlastitoj krvi. -A ipak uživate u užicima koloseuma.

Puno toga ti ne razumiješ.

Luciuse.

Ne znam što vi mislite tko sam.

Zovem se Hanno,

i nemam majku ili je se barem ne mogu sjetiti.

Tako mi je žao.

Da je vaš sin ovdje siguran sam da bi vam rekao da zbog njega ne tugujete.

Jer on ne bi bio dječak kojeg ste od sebe poslali, taj dječak je mrtav.

Ti možda misliš da imam malo vrijednosti.

Možda i misliš da sam te izdala.

Ali želim da znaš,

ako ne želiš prihvatiti majčinu ljubav

onda uzmi snagu svog oca,

potrebna ti je.

Zvao se Maximus Decimus Meridius...

i vidim ga u tebi. -Izlazi.

Moja gospo, moramo odmah krenuti.

Luciuse bio si voljen.

Voljeli smo te i ja i tvoj otac.

Tvoje je ime bilo na njegovim usnama. -Izlazi!

Lucius je preživio.

Jesi li sigurna?

Da.

Poznajem svog sina.

Razgovarala sam s njim večeras.

Za mene je možda izgubljen zbog onog što sam učinila.

Ali živ je.

Sutra je treći dan igara.

Većina ga boraca neće preživjeti. -Acaciuse...

moraš mu pomoći.

-Pomoći mu. -Da.

Onda sam ga iznevjerila.

Znam da jesam.

Ne mogu ga i sada iznevjeriti.

Moja vojska je u Ostiji.

Ako pričekamo nekoliko dana...

Do tada bi mogao biti mrtav.

Acaciuse...

Svojevoljno bih svoj život dala za Rim.

Ali neću dati život svog sina.

Jedan.

Dva.

I jedan.

Zajedno! Istovremeno! Istovremeno! Istovremeno!

I jedan.

I dva.

I jedan.

Stanite!

Ovako nećete daleko dogurati.

Samo on. Vi se maknite.

Idite.

Da vidimo koliko ćeš dugo izdržati sam, bez svog tima.

Spreman?

Jedan.

I dva.

Pazi na vrijeme!

Hajde, još!

Još!

Ostavi ga.

Samo ocat, prijatelju.

Za tebe nema više opijuma.

Dovoljno te boli čeka u sljedećem životu.

Ne znam zašto toliko želiš stvarati i ovu.

Jesi li ti slobodan čovjek, Ravi?

Slobodan?

Jesam.

Položio sam svoj mač i zakleo se da ga više nikada neću uzeti.

A ipak biraš ovaj pakao?

Gdje si prije živio?

Varanasi.

A zašto se ne vratiš tamo?

Volio bih da mogu.

Upoznao sam ženu.

-Uvijek je u pitanju žena. -Uvijek.

Ona je iz Lundiniuma, u Britaniji.

Tako da sada,

naši sinovi govore samo latinski.

Oči moje kćeri plave su kao i tvoje.

Sada smo Rimljani.

Odrastao sam slušajući priče u djedovom krilu.

Znao je pričati o Rimskom snu.

Bio je tako krhak,

da si o njemu smio samo šaptati.

Ili bi nestao.

O kakvom se snu radilo?

O Rimu u kojem bi svi mogli živjeti pod pravednim zakonima i biti zaštićeni.

O Rimu sa Senatom.

O Rimu s nadom.

Tvoj djed, on zvuči kao...

kao opasan čovjek.

Izgledi su protiv vas.

Izgledi su uvijek protiv mene.

-Ne brini, stari. -Hej...

Trebao bi se malo odmoriti.

Tvoji će te ljudi sutra trebati da ih vodiš.

Ovdje se radi o preživljavanju!

Preživite!

U Posejdonovo ime,

slavimo veličanstvenost mornaričkog ratovanja.

Imaju strijelce, budite spremni, slušajte moje naredbe.

Ostajemo zajedno i veslamo kao jedan! Je li tako? -Tako je!

-Je li tako? -Tako je!

Danas, ponovno proživljavamo bitku kod Salamine.

Trojanci protiv Perzijanaca.

Izbacite vesla!

I vucite!

Strijelci!

Strijelci!

Vucite!

Veslajte!

Slušajte moju naredbu!

A sada!

Lijeva strana, pripremi se!

Uvucite vesla! Sada!

-Vesla unutra! -Vesla unutra!

Sagnite se!

Vucite!

I vucite!

Nemojte stati!

Vucite!

Okret!

Pripremite se za zabijanje!

Uhvatite se za nešto!

Držite se!

Pregrupirajte se ljudi!

Pretorijanci!

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

U ime careva,

pobjednik je Hanno!

Tko je to učinio?

Tko je to učinio?

-Ja sam odgovoran! -To sam bio ja! -Ja sam odgovoran!

-To sam bio ja! -Ja sam to napravio! -Ja sam kriv! -Ja sa to učinio!

Geta će se htjeti osvetiti svima.

Jesi li pucati učio na istom mjestu na kojem si učio i poeziju?

Budi sretan što to nisam bio ja ili bi ta strijela pronašla tebe.

Sjedni.

Imam za vas vijesti.

On je ovdje, gospodine.

Još uvijek si ovdje.

Macrinuse.

Dobrodošao.

Reci, slušam te.

Znaš da je ovo sada moja kuća.

Duguješ mi preko 10.000 denara.

Jesi li toga svjestan? -Imam ja i drugih stvari.

Stoku... umjetnine!

Možda istinu!

-Što želiš? -Istinu.

To je ono što želim.

U Rimu se ništa ne događa,

bez da ti to znaš.

Imaš povjerenje senatora.

Imaš Lucillino povjerenje.

Ali ono što je još važnije, imaš moje povjerenje.

Želiš moju odanost?

Posjedujem...

tvoju kuću.

Hoću tvoju odanost.

Ja...

-Reci mi. -Čuo sam...

za zavjeru.

Za svrgavanje careva. -Da.

Ali plan je odgođen.

Jer večeras iz arene mora biti spašen gladijator.

Ali ne znam zašto. -Znam ja zašto, a znam i tko.

Spakiraj se.

Brzo.

Otvori carskoj straži!

Moja gospo, pođite s nama.

Zahvaljujući građanskim vrlinama ljudi poput Threaxa i Macrinusa,

vaša je urota...

otkrivena.

Čast...

dignitas...

koju vam je udijelio Rim.

Sve ste to odbacili svojom izdajom.

Molim vas, care Geta,

mučite me ako to želite,

ali nemojte mi držati lekcije.

Tvoje će ime biti zaboravljeno!

Izgubljeno za povijest.

Proklet si, generale.

Smiješ se? -Prokleo si me.

Nije me briga.

S vremenom se sve zaboravi. Carstva padaju, a padaju i carevi.

Zašto čekati?

Izvadit ću mu utrobu! -Ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne, ne.

Smiri se! Smiri se!

Njegova smrt mora biti javna.

Javna?

Objesite njegove iznutrice sa gradskih vrata, a nju razapnite!

Razapnite je! -Odvedite ih!

Hvala ti, Macrinuse.

Dođi.

Ovih sam posljednjih dana,

o tebi počeo razmišljati ne kao o podaniku,

već kao o pravom prijatelju. -Hvala vam.

Puno vam hvala, ali kao prijatelj,

moram vam savjetovati oprez.

Acacius je Rimski heroj,

a razapinjanje je za lopove, kršćane.

To je preobično. -On je izdajnik i mora umrijeti.

Slažem se.

Ali u koloseumu o njegovoj sudbini odlučuju bogovi.

Neka odluče bogovi.

Znaš, sinoć sam se probudio sanjajući tamnu rijeku.

I ovaj sam je put prvi put prešao.

Tamo odakle ja dolazim.

Prelazak rijeke predstavlja oprost, predstavlja spasenje.

A odakle ja dolazim, to znači da si već mrtav.

Ali kad sam je vidio, nije me bilo strah.

Jer...

netko me sa druge strane čekao.

Evo.

Tko je ovaj čovjek?

Čije je ime uklonjeno.

Maximus.

Jednom sam vidio njegovu borbu.

Bilo je veličanstveno.

Znaš, moje vrijeme u areni bilo je nakon njegovog, ali...

mnogi su još uvijek o njemu pričali kroz šapat.

Pričali o njemu...

I onom što je učinio.

Jednom sam ga prilikom upoznao.

Bio je ljubazan.

I nije se klanjao nikome.

Pođi sa mnom.

Pođi sa mnom.

Kada umre pobunjeni gladijator.

Pokapamo ih ovdje.

Što radimo u životu odjekuje u vječnosti.

Ovo je Argento, a ovo je Scatto.

Uzdravlje!

Prestanite!

Zbog njegove izdaje protiv života careva i Rimske države,

general Justus Acacius, proglašen je narodnim neprijateljem.

-Vae Victis. -Generale.

Acacius! Acacius! Acacius! Acacius! Acacius! Acacius! Acacius!

Iz poraženog grada Numidije,

dvostruki pobjednik u koloseumu.

Kreni odmah. Vae Victis.

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

Hanno!

-Gospodaru, svaku čast koju imam predat ću tebi. -Sada je prekasno.

Rimski izdajica ili barbarski heroj.

Neka odluče bogovi.

Luciuse, čekaj.

Čekaj, čekaj!

Ja sam posuda,

ispunjena osvetom.

I uništit ću izdajnika.

Podigni ga! -Bravo, Hanno!

Volimo te Acaciuse! -Što čekaš? -Ti ćeš umrijeti!

Znam tko si ti.

Lucius Verus Aurelius.

Acacius je podigao ruku.

Predao se.

Neka odluče bogovi.

Bogovi su donijeli svoju presudu.

Učini ono što moraš.

Ali prije moje smrti moraš znati,

da volim tvoju majku Lucillu.

I tvog oca,

Maximusa.

Umro bih za njega.

Ubij ga!

Pustite ga da živi!

Život! Život! Život! Život! Život! Život! Život! Život! Život! Život! Život! Život!

Ubij ga!

Ubij ga. -Ne mogu!

-Ne! -Ubij ga!

Acacius! Acacius! Acacius! Acacius! Acacius! Acacius!

Ubijte ga!

Ubijte ga! Ubijte ga!

Acaciuse!

Ne!

Ne!

Acaciuse!

Proklinjem te!

Smrt je za tebe predobra!

Zar se Rim ovako ponaša prema svojim herojima?

Recite mi!

Ako njegov život nema vrijednosti, koliko onda vrijede vaši?

Bogovi su svoje rekli!

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

Zbog vlastite bi se sigurnosti trebali vratiti u palaču.

Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno! Hanno!

Povucite se, odstupite!

Imali smo dogovor.

Dao sam ti ga,

a ti si ga pustio da živi. -A ti si dobio što si htio.

Ja uvijek dobijem ono što želim, zašto si ga ostavio na životu?

Kupio si gladijatora, a ne roba.

Sam donosim svoje odluke.

Koliko je plava tvoja krv?

Možda u tim prsima kuca Rimsko srce.

Najveći hram koji je Rim ikada izgradio, Koloseum.

Jer ovo je ono u što oni vjeruju, moć.

Okupljaju se ovdje da gledaju kako jaki ubijaju slabe. -Mora postojati nešto drugo.

-Ne postoji ništa drugo. -Mora postojati drugačiji Rim. -Drugačiji Rim ne postoji.

San...

San o Rimu.

To je fantazija starca.

Tko si ti?

Kako si se zvao prije nego si uzeo Rimsko ime?

Nikada to nećeš saznati.

Ja imam sudbinu.

Bogovi su te izručili meni.

I ti ćeš biti moj instrument.

Nikada neću biti tvoj instrument, niti u ovom životu, a ni u sljedećem.

To neće biti moja sudbina.

Ali ja ću te ubiti.

Što sam drugo mogao?

On i njegova kuja htjeli su nas ubiti.

Zar ih ne čuješ? Traže naše glave.

Pretorijanci će zaustaviti ovu rulju kao i svaku do sada.

-Ti si za ovo odgovoran. -Prljavi majmune!

Možda bi trebali

Dundusa odvesti drugdje, da...

ga utješite.

Oprostite ispad mog brata.

Bolest koja mu je zarazila slabine proširila se do mozga.

I svakim je danom sve gore. -Urazumit ću ga.

Vidim te.

Vidim te.

Caracalla, Caracalla.

Hajde, ustani.

Ustani, ustani. Ne ti.

U redu, idi!

A sada, slušajte me.

Što je bilo?

Ništa nikada nije moje.

Sve je uvijek naše, tako je bilo čak i u maternici.

Pokušao je uzeti moju pupčanu vrpcu,

kako više ne bih imao zraka.

-Zar se toga sjećate? -Naravno. -Dođite, sjednite.

-Tako se nešto ne može zaboraviti. -Na ovo me tjera moja savjest.

Što je bilo?

Sjednite. Vaš brat...

namjerava za ovo okriviti vas,

pred cijelim Senatom.

Ali ja to nisam učinio.

-Pa, na ulicama je sada kaos. -On laže.

Nema goreg svjedočanstva od jednog brata protiv drugog.

To je laž. On uvijek laže.

Ali zna biti vrlo uvjerljiv.

Pa, što će mi učiniti?

Ne usuđujem se ni pomisliti, ali zamislite ovo.

Što će učiniti Dundusu?

Što će učiniti Dundusu?

Odluka je na vama.

Brate.

Spusti nož.

-Lažeš. -Daj mi ga.

-Uvijek lažeš. -Daj mi ga.

Pogledaj me.

Pogledaj me. -Laž! -Dopusti da ti pomognem. -Laž!

Želim ti pomoći. Uvijek sam te štitio.

Zato što te volim.

Vrati se. Pomozi mi.

Luciuse.

Ne bih mogla ni zamisliti da će nas sudbine dovesti ovamo.

A ipak evo nas.

Sve se vratilo na početak, ti si me poslala odavde, a sudbina me...

Vratila na samo tlo gdje je umro.

Ovaj je prsten

pripadao mom ocu.

Dao ga je tvom ocu, Maximusu, kao znak povjerenja.

Ja sam ga dala Acaciusu za njegovu hrabrost.

Ovaj je prsten pripadao mojoj ženi.

Nosit ću ga pored tvog.

Zaista mi je žao zbog Acaciusa.

Ali nisam mogao vidjeti čovjeka.

On je bio Rimski vojnik.

Postojao je plan.

Pripremao je vojsku u Ostiji pod zapovjedništvom Dariusa Sextusa.

Vojsku koju je trebao voditi protiv careva.

Acacius, Maximus, Marko Aurelije.

Živjeli su i umrli za Rim.

Svi to radimo.

Je li istina da te namjeravaju ubiti?

Uvijek je netko imao mač na mom vratu još od dana kada je umro moj otac.

Ali sada kada sam te pronašla,

to više nije važno.

Ne bojim se.

Već sam se navikao gubiti stvari koje volim.

Ali sada kada sam te pronašao, nemam te želju ponovno izgubiti.

Izgledaš poput njega?

Oprezan.

Ponosan.

Nemam njegovu snagu.

Voljela bih da je to istina.

Voljela bih da ti mogu reći da bježiš odavde.

Idi sada.

Snaga i čast.

Snaga i čast.

Kao vaš car!

Sazvao sam senat da imenuje mog prvog konzula

i da njemu preda moć upravljanja vojnim i građanskim funkcijama carstva.

Imenujem građanina Dundusa!

Živio Dundus!

Živio Dundus!

-Živio Dundus? -Živio Dundus!

Živio Dundus!

A kao drugog konzula...

imenujem...

građanina...

Macrinusa!

Živio Macrinus!

-Živio Macrinus! -Živio Macrinus!

Za proslavu ćemo imati trijumfalnu paradu.

Imat ćemo igre.

I masovna smaknuća.

Živjelo carstvo.

Živjelo carstvo.

Sjednite.

Slučajno imam

uz dobru sreću i puno lukavstva.

Uho drugog cara.

Mogu mu sve objasniti,

i zaustaviti ludilo na ulici, ali...

da bi se ponovno uspostavio red,

moram imati moć

i zapovjedništvo nad pretorijanskom vojskom.

Hoćemo li glasati?

Ili dizati ruke?

-Ja sam za! -Za!

Vaš sam ponizni sluga.

Spustite ruke.

Možete sjesti.

Rim mora pasti.

Moram to samo malo potaknuti.

A nakon što Rim padne?

Što onda?

Ti si dijete svoga oca.

Njegov san o Rimu nikada nije bio san.

Bio je fikcija.

Najbolja osveta je ne postati kao onaj koji nas je ranio.

Sebe sam napravio drugačijim od tvog oca.

On je govorio o snovima, ja govorim o istini.

A jedina istina u mom Rimu

je zakon onog najjačeg.

Bio sam vlasništvo...

cara.

A sada ja kontroliram carstvo.

Gdje drugdje osim u Rimu čovjek može to učiniti?

Prepoznaješ li na meni žig tvog oca?

Ako ti išta zatreba

u ovim posljednjim satima,

to ćemo ti osigurati.

Tvoja će smrt očistiti moj put do prijestolja.

Sutra će biti igre,

i na njima,

pobjednik ću biti ja.

Ravi.

Možeš li mi do jutra dostaviti poruku u Ostiju?

-Što je u Ostiji? -Tamo je vojska.

Tražim od tebe da u službi nečeg većeg riskiraš samog sebe, prijatelju.

Idi do Ostije.

Odnesi ovaj prsten generalu Dariusu Sextusu, jesi li razumio?

Darius Sextus,

on će prepoznati Acaciusov prsten.

I...

što da mu kažem tko me

poslao k njemu sa tim prstenom.

Ja sam Lucius Verus Aurelius.

Rimski princ.

Reci mu da pozivam vojsku u obranu nove republike.

-Trebam li ti vjerovati? -Da. -Stvarno? -Da.

Ravi, trebam tvoje ključeve.

Hvala ti.

Stani! Vrati se!

Tko ti je ovo dao?

Lucius Verus Aurelius.

Rimski princ.

Zar stvarno moramo ubiti Lucillu?

Dok ona ne umre, nikad nećeš imati mir.

Nikada.

Ljudi je vole, njezina će smrt potaknuti rulju.

Ako ona umre i narod se pobuni, reći ću im da imam Caracallinu glavu,

a onda će me narod potvrditi. To ti je prijatelju moj politika.

Hoćemo li? -Da.

Danas će šampione biti tvoja posljednja borba.

I naš ti je gospodar dao...

drveni mač slobode.

Ali prvo ga moraš zaraditi.

Danas ćeš braniti svoju majku.

Drvo ili čelik, šiljak je ipak šiljak.

Čekaj me.

U čast imenovanja cara Caracalle,

prvog konzula Dondusa, i drugog konzula Macrinusa,

i kao kaznu za njezinu zavjeru protiv Carstva,

za njezino klevetanje carske krvne linije

te poticanje vojne pobune zajedno sa svojim mužem,

kraljica će se suočiti s božanskom pravdom od ruku pretorijanske garde.

Ja nisam general,

ali mi smo svi vojnici,

i do sada, nismo se se borili za ništa drugo osim da preživimo još jedan dan.

Što tražiš od nas?

Pa, možete se vratiti u svoje ćelije ako je ovo bitka koju ne želite voditi.

Ili...

se možete pridružiti meni

i boriti se za slobodu koja seže daleko izvan ovih zidina.

-Da! -Tako je!

Nekoć je postojalo vrijeme kada je u Rimu čast nešto značila.

U ovom Rimu,

ja vjerujem da to više ne postoji.

Mi je moramo pronaći.

I znajte ovo,

Gdje je smrt, tamo mi nismo.

A tamo gdje smo mi,

smrt nije!

Po svome maču?

Snaga i čast!

Snaga i čast!

Snaga i čast!

Snaga i čast!

Neka nitko ne kaže da car nije milostiv.

Kraljica će za obranu protiv pretorijanske garde dobiti jednog gladijatora.

Šampion, Hanno!

Pozovi konjicu, odmah ovo zaustavi.

Ovo je rat, pravi rat!

Acaciusova vojska napreduje, sada su izvan Rima, gospodine.

Još ih uvijek možemo napasti bočno. Nemaju više od 5000 vojnika.

Koliko je nas?

-6000, možda i više. -Odjaši do vrata i zadrži ih.

Otvorite vrata!

Ti prljavi ološu!

Luciuse.

Daj mi luk.

Idi sine moj.

Luciuse.

Konja!

Zar ovog barbara ništa ne može ubiti?

Moje je ime Lucius Verus Aurelius.

Čovjek ne postaje car samo po krvnoj liniji,

to se mora silom uzeti i silom zadržati. Jesi li ti takav čovjek?

Ja se ne borim za vlast.

Borim se da oslobodim Rim od ljudi poput tebe i vratim njima.

Sami bogovi žele Rim preporođen i poslali su mene da ispunim taj zadatak.

A što ako su tvoji bogovi poslali mene ovdje da te ubijem?

Vrijeme je da završimo s ovim, Macrinuse!

Snaga i čast, sine moj.

Očekujete od mene da održim govor.

Ne znam što bih drugo rekao osim da smo svi upoznali previše smrti.

Neka se više u ime tiranije ne prolijeva krv.

Moj djed Marko Aurelije govorio je o snu zvanom Rim.

Snu za koji je moj otac,

Maximus Decimus Meridius umro.

O idealu.

O gradu za mnoge i utočištu za potrebite.

O domu za koji se vrijedi boriti.

O domu koji je Maximus branio cijeli svoj život.

Taj san je izgubljen.

Ali usuđujemo li se...

ponovno taj san izgraditi zajedno?

Što kažete?

Da!

Da!

Da!

Da! Da! Da! Da! Da! Da! Da! Da!

Da! Da! Da! Da! Da! Da! Da! Da!

Majko.

Razgovaraj sa mnom, oče.

PREVEO I OBRADIO: NINO