Original subtitles

Kako je slatka djevojka poput tebe ušla u taj posao?

Studirala sam klavir na konzervatoriju. Chopin i Debussy.

Na prvom solo-koncertu poklopac klavira pao mi je na ruku.

Tri slomljena prsta i uništen san.

Poslije toga bilo mi je stalo samo da prehranim sebe i psa.

Hvala.

Smijem li te pitati nešto osobno? -Zašto to radi djevojka kao ja?

Ja sam Belgijanka. Roditelji su mi bili misionari u Kongu.

Ne želim govoriti o tome. -Shvaćam.

Imam samo sestru. U bolnici je. Prima tri transfuzije na dan.

Znaš li koliko stoji pola litre krvi na dan?

Hvala.

Oprosti, psu. Kako se zove? -To je kuja. Coquette.

A ti? -Irma. Zovu me Irma La Douce. Slatka Irma.

Ne znam zašto. -Ja znam.

Koliko je to u dolarima? -Pet. Ne znam ni svoje pravo ime.

Odrasla sam u sirotištu blizu Cherbourga. Razoreno je u ratu.

Šaljem novac za njegovu obnovu. Platila sam već jedno krilo.

To je sve što imam.

Bombardirali su ga Amerikanci. Ne krivim vas.

Ali da si vidio tu siročad kako spava na podu dok ih kiša zalijeva.

Bez kreveta, bez krova.

Primaš li putne čekove?

Ovo je priča o Slatkoj Irmi.

Priča o strasti, krvoproliću, želji i smrti.

Svemu zbog čega vrijedi živjeti.

Mjesto: Pariz. Vrijeme: pet sati ujutro.

U bedekerima piše da Pariz ne spava. Ne vjerujte u to.

U ovo se doba ništa ne događa, osim ako ne radite u Čistoći.

Ako želite piće Kod Maxima, kasno je. Zatvoreno već satima.

Ako želite skočiti s Eiffelova tornja, rano je. Zatvoreno još satima.

Ako tražite malo akcije, zaboravite bogate četvrti.

Dođite k nama.

Ovo je Les Halles, tržnica na veliko. Zovemo je Trbuhom Pariza.

Zadržite si Champs Élysées i Versailles. Ovo je mjesto za mene.

Bučno, vulgarno, smrdljivo, ali živo.

Govedina iz Charollaisa, svinjetina iz Périgorda,

janjetina iz Bretanje, teletina iz Normandije.

Mozak, bubrezi i fileki.

Svinjske nožice i teleće glave čekaju svoj kiseli umak.

Losos s Loire, list iz La Manchea, jastozi s Korzike.

Kamenice iz Dieppea, sardele iz Lorieona.

Šparoge iz Anjouetta, narandže iz Valencije, dinje iz Cavaillonsa.

Kupus iz Auber Villiersa. Ali čovjek ne živi samo od kupusa.

Ako tražite ovo, zađite iza ugla u Casanovinu ulicu.

Tu su djevojke, poules, kažemo mi.

Možete birati između Kozakinje Kiki, Amazonke Annie, Lolite,

Suzette Wong, Mimi Maumau i, dakako, Slatke Irme.

Rođena je ovdje u Less Hallesu u kamionu iza ribarnice.

Poput svih djevojaka pije kavu u bistrou preko puta.

Ovo je vlasnik poznat kao Brko.

Prema policijskim dosjeima, on je rumunjski lopov Constantinescu.

Kad je kupio lokal, već se zvao Kod Brke,

pa je bilo jeftinije pustiti brkove nego mijenjati naziv.

U zoru katkad navrate bogati veseljaci na juhu od luka.

No gosti su uglavnom djevojke i njihovi svodnici.

Znate što je svodnik? Kako vi to zovete?

Zaštitnik, pratilac, upravitelj. Ostanite i shvatit ćete.

Kako nam ide? -Nije loše.

Imala sam večeras dobre klijente. -Da su vas bar dvije. -Hvala.

Što je to? -Što? Posljednji nije imao dovoljno novca i dao mi je ček.

Je li lijepo to tajiti od mene? -Samo 10 $. -Ne bi mi rekla?

Bio mi je predujam za sušilo za kosu. -Sušilo za kosu?

Partneri smo, a ti bi varala? -Pusti me. -Postoji etika, znaš.

To me boli, vole. -Ako ti se to ne sviđa, nađi si drugog momka.

I hoću, da znaš. -Zašto čekaš? Ostavi me odmah.

Ja ću je odmah uzeti.

Je li? -Šalio sam se, Hippolyte. -Šalio? Zašto se nitko ne smije?

Vrati se na posao. -Vole.

Velika sretna obitelj. Svodnici, djevojke, panduri

ili kao što biste vi rekli, murjaci.

Političari govore o mirnom suživotu. Mi ga provodimo.

Policijsko je geslo živi i pusti živjeti. Neki od toga dobro žive.

Svaki drugi petak panduri bi ovdje napravili raciju.

Nekoliko bi djevojaka odvukli u postaju. One bi platile kaznu

i 24 sata poslije bile bi opet na ulici.

Bio je to civilizirani dogovor. Svi su gledali na drugu stranu.

Svi su šutjeli, nitko nije stradao. Osim pokoje muhe.

A tada, katastrofa. U ophodnji se pojavio pošten policajac.

Coquette. Dođi ovamo! Coquette, zločesta djevojko.

Imate li vi dozvolu? -Nemam. -To je kršenje uredbe br. 56.

Obično nam gledaju kroz prste. -Morate je držati na povodcu.

Povodcu? Naravno. Upamtit ću to.

Trenutak! Što vi sve djevojke radite ovdje rano ujutro?

Ne znam za njih. Ja šećem sa psom. -Shvaćam. -Stalno je izvodim.

Ima bubrežne kamence. -Šteta!

Nemojte mi zamjeriti, ali...

Oprostite.

Još nisam vidio zelene čarape. -Pristaju uz vrpcu i donje rublje.

Nosite zeleno rublje?

Vi ste ovdje novi, zar ne? -Prvi mi je dan. -Mislila sam.

6 mjeseci radio sam u Bulonjskoj šumi. Uz jezero i dječje igralište.

Ondje sam dobio i odličje. -Tjerali ste djecu s travnjaka?

Spasio sam dječaka od utapanja. Tada su me premjestili ovamo.

Svidjet će vam se. -Nisam baš siguran.

Najbolje da drugdje šećete sa psom.

Zašto? -One djevojke. Imam osjećaj da su to uličarke. -Ne?

Da. Njušim ih nadaleko.

Završio sam s poslom, pa ako imaš vremena... -Molim?

To sam ja, André, artičoke na veliko. -Ne trebam ih. -Što ti je?

Hoćeš da odem Kozakinji Kiki? -Dodijava li vam on? -U redu je.

Dođi kasnije. -Ali imam samo pola sata.

Pozorniče, ondje je pogrešno parkiran kamion. Obavite dužnost.

Možda i hoću. -Ozbiljno shvaća posao. -Nastojim.

Vidimo se opet. -Ne bih se iznenadio.

Što želite, pozorniče? Konjak? -Ne, ne. Ne pijem na dužnosti.

Ne pijem ni kad nisam na dužnosti. Možda čašu kisele.

Tražite nešto, pozorniče?

Što znate o tome hotelu? -U njemu je 1763. spavao Casanova.

Ne govorim o 1763. Otkad sam ovdje, ušla su četiri para.

Ponedjeljak je uvijek loša noć. -Imate li ideju što ondje rade?

Vrlo jasnu ideju. Vode ljubav. -To je ilegalno. -Kakav svijet!

Ljubav je protuzakonita, ali ne i mržnja. Ona je sveprisutna.

Želite li malo topline, nježnosti, rame za plakanje, smiješak,

morate se poput kriminalca skrivati u mračnim kutovima. Fuj!

To ne bih nazvao ljubavlju. -Govorite poput buržuja.

Taj porok treba iskorijeniti. -To je ekonomski loše stajalište.

Znam o čemu govorim. Bio sam profesor ekonomije na Sorbonni.

Profesor? -Šest godina. Ali to je druga priča.

Tada se slažete da pristojne građane treba zaštititi od ovoga.

Pristojan građanin, 20 g. u braku, marljivo prodaje dječja kolica.

Uvečer traži zabavu i društvo. Dođe u Casanovinu ulicu,

djevojka mu pravi društvo, on njoj daje malo novca,

djevojka ga da svomu dečku, on potroši na piće, na konjske utrke,

katkad malo da policajcu. -Potkupljuje policajca?

U tome jest ljepota. On tim novcem kupi kolica od pristojnoga građana.

Tako novac kruži, svi su uspješni i sretni. -Ne vjerujem. -Osnove.

Ne vjerujem da policajci uzimaju novac. -Ne svi. Neki višeg ranga

sklapaju intimnije dogovore s djevojkama.

Ovdje je jedan policajac koji nije pokvaren.

Znate li slučajno broj policijske postaje?

Central 5288. Ali ne bih se prenaglio. Popijte vodu.

Ovdje pozornik Patou. Smjesta pošaljite kombi pred Casanovu.

Prekršaj paragrafa 34. Bacanje smeća na pločnik je par. 43.

To je blud i nemoral. Ušao je još jedan par. Napravit ću raciju.

Tražite nevolje, prijatelju. Biti prepošten u nepoštenu svijetu,

jest čerupanje kokoši protiv vjetra. Imat ćete usta puna perja.

Bez brige, znam što radim.

Imate li protupožarni alarm?

Ondje je. Posve ispravan.

Gdje gori?

Ovdje. -Vruće je!

A, ne! Uhićena si!

Zabava je završena! Djevojke na ovu stranu, muškarci na ovu!

Što je ovo? -Racija. -U ponedjeljak? A svaki drugi petak?

Mogu li se vratiti po čarape? -Ne. Idemo! -Plati mi pola.

Nisam ja kriva za ovo. -O čemu to ona? Trgovac sam.

Srami se, ovako plašiti psa. -Treba ti je oduzeti. Nisi dobra majka.

Tišina! Muškarce ćemo pustiti! Poslije vas trebamo kao svjedoke.

Kako se zovete? -Jacques Casanova.

A ti? - André Casanova.

Vi ste sigurno Pierre Casanova? -Ja sam general Lafayette.

U mirovini. -Krenimo iznova. -Vaše ime? -Pozornik Nestor Pa...

Tko ovdje ispituje, vi ili ja? -Užas. Ovo će vas stajati posla.

Zavežite! -Znate li s kim razgovarate? -Podmićujete, ha?

Svi natrag. Idemo, dame. Uđite. -Ne tako grubo.

Pripazi na pendrek. -Penji se. -Ne diraj robu. -Ulazi!

Polako! -Idemo!

U policijskom kombiju se ne puši. -Misliš da si ti De Gaulle? -Ulazi!

Što hoće od nas? Da naplatimo osiguranje za nezaposlenost.

Novi pandur. Uhvatit ću ja njega bez odore, a tada... -Idemo!

Čije je ovo?

Pozorniče, zakopčajte mi haljinu. -Pridržite ovo.

Doista moramo ići u postaju?

Prošli su nas put odvezli ravno u Deauville. -Kakav vikend!

18 djevojaka i 3 policajca. -Nisu bili zgodni kao vi.

Hoćete svoj harem? -Osjećat ćete se poput kralja. -Kralja Farouka.

Pocrvenio je. -Mlad je. -Izgledat će starije ako mu stavimo brkove.

Jedan pogrešan pokret i pucat ću.

Dosta! Pustite ga! -Zna se brinuti za sebe!

Ne zna! Prije ovoga je radio ophodnje po dječjem igralištu.

Djeco, ne u grmlje! -Ne uzimajte bombone od stranaca.

Ne igrajte se doktora!

Ovo ti je palo. -Hvala. Ti si jedina ljubazna među njima.

Samo su te vukle za nos. -Zamalo je otpao. Oprosti zbog zatvora.

Nema veze. Dobro mi dođe odmor.

Pzornik Nestor Patou privodi 16 žena osumnjičenih za nemoral.

I jednu pudlicu. -16? -Ponedjeljkom je loša noć. Bit će bolje.

Je li? -Svakako.

Ne brini se za malenu. Hranit ćemo je. -Hvala.

Ne jede konjetinu kojom hranite policijske pse. Ima kamence.

Patou, inspektor te zove.

Jesi li čula? Inspektor me traži. -Možda će ti dati odličje.

Misliš? Ne već prvi dan. -Hajde!

Naprijed!

Pozornik Patou. Zvali ste me. -Ti si pridošlica? -Jesam.

Pitao sam se kako izgledaš. -Vidjeli ste me. -Jesam?

Ne sjećate se? U hotelu Casanova. -Što sam radio u hotelu Casanova?

Ne znam što ste vi radili. Ja sam bio u raciji. -Tko ju je odobrio?

Bio je to očiti prekršaj paragrafa 34. Moći ćemo ih osuditi

jer imamo vas kao svjedoka. -Ova je odora sramotna!

U kombiju ih je bilo 16. Opirale su se uhićenju.

I ja sam se opirao. Nisam izgubio glavu. Samo pištolj. Vraćen mi je.

Skini kapu kad razgovaraš s nadređenim.

Dušo, moraš skinuti mokru odjeću. Pomoći ću ti.

Pogledajte tko je ovdje.

Čaša kisele? -Konjak. U ustima imam okus perja.

Niste na dužnosti? -Zauvijek.

Izbacili su me iz policije. -Ma nemojte! -Nabrojili su mi.

Neposluh, primanje mita, gumb mi je nedostajao na odori.

Oduzeli su mi medalju i izbacili me. -I mene su izbacili iz vojske.

U Marakešu. Bio sam pukovnik u Legiji stranaca.

Profesor ekonomije bili ste prije ili poslije?

Između sam bio krupije u Monte Karlu. To je druga priča.

Još jedna.

Što ćete sad? -Tražim posao. Sve sam obišao.

Carinu, poštu, sanitarnu inspekciju...

Ali kad vas nečasno otpuste, ne daju ni da čistite kanalizaciju.

Ne volim kad mladi tako lako prihvaćaju poraz.

Svijet je pun mogućnosti. Osvrnite se oko sebe.

Jednoruki JoJo. Provaljivao je u sefove

dok nije upotrijebio previše nitroglicerina.

Casablanca Charlie. Prije 5 g. došao je s rupama na đonovima.

Hippolyte Vol bio je džepar na tržnici. Svi su počeli na dnu.

Ali bili su uporni, motivirani, vizionari.

Uspjeli su, povukli se, a djevojke rade za njih.

Ja nisam rođen za zločine. -Eto, opet se podcjenjujete.

Možda bih mogao ukrasti torbicu, provaliti u sef. Ali sjediti tu

dok je djevojka na ulici... Nikada! -Opet buržuj u vama.

Život je rat. Nitko nema pravo zbog morala odbiti oružje.

Cigarete. -Kutija Gitanesa. -Zdravo. -Zdravo.

Gadna noć. -Uvijek je isto. A danas sam joj napravila trajnu.

Stavi na moj račun. -Mogu li te počastiti jeftinim pićem?

Zašto ne? Možeš li platiti čaj od metvice?

Svakako. -Stiže čaj od metvice.

Evo nas opet. -Opet? Bili smo već zajedno?

Ne prepoznaješ me bez odore?

Naravno! Ti si mornar s Brigitte Bardot istetoviranom na prsima.

Jutros sam te uhitio. -Naravno. Ne pamtim lica.

Koliko su te zadržali u policiji? -Sat vremena. -Mene su brže izbacili.

Šećera? -Hvala. -Kakve su cijene u hotelu? -Zašto? -Trebam sobu.

Računaju na sat. Nitko si ne može priuštiti da ondje živi.

A i ne primaju ljude s prtljagom.

Irma!

Da vidim!

To je sve? -Vrijeme je užasno. Ništa se ne događa.

Izađi i potrudi se. -Smijem li se prvo osušiti? -Izlazi!

Nisam cijelu večer dobio nijednu partiju.

Kad sam za takve večeri bio u ophodnji, imao sam 2 para čarapa.

Možda i duge gaće. -Svakako. Pod kaput bih stavio novine

kako bi mi prsa ostala topla. -U poslu imam mnogo suparnica.

Prednost je što tu i tamo uđeš u hotel i odmoriš noge.

Oprosti. -Nema veze.

Trebala bi smanjiti. Pušiš jednu na drugu. -Što te briga?

Samo se ubijaj cigaretama. -Sretala sam već svakakve luđake,

ali nitko nije tražio da se odreknem pušenja. -Sviđaš mi se.

U Dijonu sam volio djevojku... -Podsjećam te na nju. -Ne, uopće.

Ali pušila je 60 cigareta na dan i stalno je kašljala.

Zašto si još ovdje? Rekao sam, van! -Prekidate nas!

Samo smo razgovarali. -O pušenju. -Razgovaraj kad ne radiš.

Toplo bih preporučio da pustite damu. -A, ti si! -Imate 5 sekunda.

Jedan, dva, tri, četiri, pet.

Tako je bolje.

Van! I ne vraćaj se s isprikama. Trebam 100 franaka.

Pripazi. To je novi šešir. -Je li to dovoljno?

Sad sam ljutit. Doista sam ljutit.

Kad sam ljutit, pretvaram se u tigra. -Čujete li? Tigar je?

Djevojke, tučnjava!

Tko je sljedeći?

Konjak.

Želiš li još jedan čaj od metvice? -Ne, hvala.

Stavi sve na moj račun. Idemo? -Dakako.

Ovdje mi postaje dosadno.

Kamo idemo? -U moj stan. -Mislio sam da živiš u hotelu.

On mi je poslovna adresa.

Uđi, mokar si.

Ne očekuj previše. -Neću. -Nemam sagova ni hladionika.

Samo da imaš prazan kauč. -Nemam kauča.

Trebam nabaviti zavjese. Preko puta popravljaju krov,

a ja spavam gola. -Trebaju popraviti i ove...

Ništa nemaš na sebi? -Samo masku za lice.

Onda nema veze. Radnici te neće prepoznati.

Imam električni pokrivač. Dar iz američkog veleposlanstva.

Lijepo je imati električni pokrivač kad pada. -Ne radi.

Drukčija struja. -Šteta! -Ne brini se, neće ti biti hladno.

Nisam zabrinut.

Lijepo je. Ima atmosfere. -Nekad je to bio atelje.

Ovdje je živio slikar. Gladan. Sve je pokušao. Odrezao si je uho.

Van Gogh? -Ne, mislim da se zvao Schwartz.

I ja sam umjetnica. -Vjerujem ti. -Pogledaj krevet.

Ja sam ga obojila. -Ah, da. Sjajan posao.

Izgledao je užasno kad sam ga našla na sajmištu.

Mogu li posuditi novine? -Želiš čitati? -Ne, dakako.

Mogu li skinuti čarape?

Izvoli.

Doista si sramežljiv. -Ja? Sramežljiv? Ne osobito.

Ali u takvom svijetu živimo. Ako nekoga mrziš, mrziš ga bilo gdje.

Ali ako nekoga voliš, skrivaš se u mračnim kutovima.

Drago mi je zbog one djevojke s kašljem iz Dijona. -Zašto?

U kombiju sam pomislila da nisi nikada... -Nije ona bila jedina.

Imao sam ih još. -Koliko? -Sve zajedno? Da vidimo!

Tri? -Ne toliko.

Kako se zoveš? -Nestor Patou.

Nemoj ondje ostati cijelu noć, Nestore Patou.

Neću.

Nisi li rekla da imaš masku za lice? -Doista si poseban.

Što se događa? Što to radiš?

Irma!

Irma!

Irma...

Gdje si?! -Gdje si, Irma?

Što radiš ondje? -Četiri su sata popodne. -Vrati se.

Što te spopalo? -Ne znam. Postao sam ovisnik.

Što hoćeš? -Razgovarati s tobom. -Nosi se do vraga!

Dolazim gore po svoju odjeću. -Samo trenutak.

Opet onaj veliki vol?

Ako imate nešto osobno razgovarati... -Ostani u krevetu.

Hvataj!

A moja odijela, svilene košulje, nakit? -U ovome si došao.

Tako i odlaziš! -Ti mala... -Imaš sreće što ti ne uzimam zlatni zub!

Doći ću gore i slomiti ti ruku. -Hoćeš li?

Tigre? Dođi ovamo.

Hoćeš li da te moj prijatelj opet istuče?

Čut ćeš još od mene.

Ne približavaj se!

Mogao bi ga opet istući? -Bih.

Ali ne volim se tući s nekim tko mi nije ravan.

Kako si se spetljala s tim tipom? -Trebao si vidjeti onoga prije.

Bio je zao i mojim se novcem zabavljao s drugim ženama.

Zašto uopće moraš nekoga imati? -Svatko treba nekoga.

Coquette treba mene. Tko želi biti pas lutalica?

Moraš nekomu pripadati čak i ako te udari tu i tamo.

Nemaš obitelji? -Nemam. Majka mi je bila uspješna žena.

Imala je isto mjesto pred hotelom na kojemu sam sada ja.

Jednog je dana upoznala svog čovjeka, zaljubila se i povukla.

Kako romantično! -Romantično? Glupo je.

Odrekla se karijere za budalu koji je teglio goveđe polovice

sve dok nije krepao od posla. Tada je bilo prekasno za povratak.

Zaposlila se kao blagajnica u ribarnici.

Jedino joj je pametno bilo što se nije udala za moga oca.

Ti nisi zakonita? -Točno.

Čovjek bi mislio da uz takvu prošlost od mene neće biti ništa.

Znam da ti dobro ide, ali ima drugih poslova za takvu djevojku.

To nije običan posao. To je profesija. -Naravno.

Netko mora i to raditi. Ali ti... Sada kad te bolje poznajem...

Stalno to slušam. Neki čovjek mi je rekao da sam predobra za to.

A znaš što on radi? Mrtvozornik je. I sad ja tebe pitam.

Što? -Zašto me devet od deset muškaraca pokušava preodgojiti?

Ti nisi jedan od tih, zar ne? -Ja? Nikako!

Bio sam takav. Buržuj! Ali sada sam se opametio.

Nisam joj drag. -Morate se sprijateljiti ako misliš tu živjeti.

Živjeti ovdje? -Ne želiš tu živjeti?

Želim, ali nisam znao.

To je sve što imaš? -Stara odora i pribor za toaletu.

Iskušaj odijelo iz ormara. Hajde!

Iskušaj ono smeđe s tankim svijetlim prugama. Nije ga nosio.

Bilo mu je prekonzervativno.

Rukavi su malo... -Ne brini se zbog toga.

Uz to ide smeđi derby.

Čemu služi dalekozor? -Za utrke. -Jak je.

Što je? -Pogrešna strana.

Hoćeš da se okrenem? -Govorim o dalekozoru.

Kladim se da te nitko prije nije vidio ovakvu. -Izgubio bi.

Kroz dalekozor? -Ne kladim se.

Kad sam te upoznao, mislio sam da si lijepa. Ali prekrasna si.

Poludio si. Ili nisi fokusirao. -Bez šminke izgledaš kao da ti je 14 g.

S 14 g. sam se šminkala. Tako da bih izgledala kao da mi je 17.

Sa 17 godina... -Nije važno! Ne želim to slušati.

Ovaj je sako smiješan. -Daj ga popraviti kod krojača Mauricea.

U redu. Ali neću nositi šešir. -Moraš. Oni idu zajedno.

Odijelo, šešir i dalekozor ti trebaju kad ideš na utrke.

Tko ima vremena za utrke? Moram si naći posao. -Posao?

Naći ću nešto na tržnici. Istovar kamiona, čišćenje štandova...

Što je?

Rekao sam nešto pogrešno?

Zbog tebe ću se osjećati škrtom.

Kako bi to izgledalo da te pustim raditi?

Hoćeš da djevojke misle kako ne mogu uzdržavati svog čovjeka?

Želim da budeš odjeven bolje od ostalih.

Da imaš više novca. Želim se ponositi tobom. -Ne razumiješ.

Prema nikome nisam to osjećao. -Zato ću raditi dvostruko više

nego što sam radila za druge.

Ti si na redu. Tigre!

Ne igra mi se. Nađite drugoga.

Daj mi piće. -Konjak? Pernod? Kalvados?

Da. Tim redom. I ugasi taj vražji džuboks.

Što ti je? Osiguran si, imaš zlatni rudnik koji radi za tebe.

I ti zašuti. -Tražim Irmu. Onu sa zelenim čarapama. -Nema je.

Odlazi. -Bio sam u Tangiersu, Napulju, Kairu. Upoznao mnoge.

Ali nijedna nije kao Irma. -Gubi se. -Što ti je?

Poznajem te. Na prsima imaš istetoviranu Brigitte Bardot.

Jesi li poludio?

Sigurno poznaje dva mornara. -Krasan odnos prema klijentima!

Poludjet ću od ljubomore. -Već jesi. Svodnik se zaljubio u curu.

Poput impresarija si s Pavlovom koja pleše samo za tebe.

To je bogomdani talent. Treba ga dijeliti s publikom.

Ponovno.

Eno je! -Mornaru, nastavi veslati!

Kakva noć! Svi žele isto. Uvijek je tako za punog mjeseca.

Nisam ni došla do daha. Kako je moj dragi? -Dobro.

Nije. Mrzovoljan je. -Sredit ćemo to. Imam dar za tebe.

Igla. Za kravatu. -Ne trebam je. -Trebaš.

Mimi ju je kupila Casablanki Charlieju. Ova je sa safirima.

Idemo, Irma. -Kamo? -Doma. -Tek je jedan sat. Kutiju Gitanesa.

Nikad ne prekidam prije pet. -Uzmi slobodnu noć.

Da razočaram stalne mušterije? -K vragu s njima!

Otiđimo na tjedan dana.

Od čega ćemo živjeti? Odem li na tako dugo, izgubit ću mjesto.

Ima najbolju poziciju u ulici. -Nikada nismo zajedno.

Cijelu noć na ulici, cijeli dan spava. -Da je g. Camembert ovdje!

Sjećaš ga se? -Kako ne bih! Rastrošnik. -Tko je g. Camembert?

Tako smo ga zvali. Prodavao je sir. Dolazio je dva puta na tjedan.

Uvijek mi je davao 500 franaka. Nisam trebala druge mušterije.

Imala sam vremena. Pohađala sam tečaj kuhanja, plela pulovere,

igrala solitaire. Bio je krasan čovjek. -Što mu se dogodilo?

Umrla mu je žena i prestao je dolaziti. -Gubitak za sve nas.

Cure, stiže autobus pun turista!

Irma, ostani.

Sladak si. Poljubi me.

Možda imaš pravo. Prestat ću. -Hoćeš li?

Ovo je posljednja kutija.

U redu, idemo. Vidimo se.

Zacijelo njemački turisti. U kožnatim hlačicama. -Zaveži!

Turisti, mornari, trgovci. Sve bih ih pobio! -Jack Rasparač.

Što da radim? -Kad bi bila jedna mušterija koja plaća 500 franaka,

bi li bio sretniji? -Ne bih. Bio bih manje jadan.

Možda Barnathan, kralj gusjih jetara! -Opak kostobolni starac.

Ne bi joj se svidio. -A Leonelli, vlasnik šest restorana?

Svako jutro dolazi na tržnicu. -Ne poznajem ga. -Visok, taman.

Veoma je zgodan. -On se meni ne bi svidio.

Što kažeš na jednog od onih Engleza koji navrate?

Rolls-Royce, Oxford, Koldstrimski gardisti. Oni su bezopasni.

Ne želim da itko s njom vodi ljubav. Osim mene.

Sentimentalna budalo.

Prijatelju, zbroji. -Dvije juhe od luka, vino, 15 franaka.

Izvanredna juha od luka. Šteta što nemamo gumene džepove.

Prokrijumčarili bismo je u London.

Englez. Možda ideja nije loša.

Možemo pokušati. Hej, vi...

Brko, posudi mi 500 franaka. -Zašto? -Ti ćeš mi dati novac

ja ću ga dati Irmi, Irma će mi ga vratiti i ja ću ga vratiti tebi.

O čemu pričaš? -Irma će imati bogatog ljubavnika. Mene.

Poludio si. Jesam. Očajan sam. To je rješenje. Moraš mi pomoći.

Da čujem još jednom. -Kiša u Španjolskoj šušti po lišću.

Ne, kroz nos. Pokaži zube.

Nemaš ti to. -Ne? -Kod lorda ne bi prošao. Ali irmi možda.

Vidio sam sve engleske filmove u gradu. Spreman sam. -Mirno, lorde.

Još jednom, reci gdje mi je dvorac? U Worcestershireu? -To je umak.

U Yorkshireu. -Mislio sam da je to puding. -Učinio sam sve.

Da vidimo. Šešir, kišobran... -Gdje je mojih 500 franaka?

Misliš, mojih 500 franaka. -Hvala, stari svoj. -Ne stari svoj.

Stari moj. I ne tim putem. Liftom! -Čime? -Dizalom!

Hoćemo li pokušati?

Ovo će biti najveća nevolja za Britance još od Dunkerquea.

Znam jer sam bio ondje. Ali to je druga priča.

Striko, želiš malo zabave? -Baš! -Jesam li tvoj tip?

Ne baš. Zbogom, stari svoj.

Imaš li vremena? -Imam, ali ne i volje.

Zgodno. -Mogu li što učiniti za tebe? -Ne, hvala. Razgledavam.

Je li ovo minijatura ili igračka? -To nije igračka, nego živi pas.

I ja imam psa. -Pudlicu? -Ne. Baskervilskog psa.

Prekrasna zvijer. Ali i vi ste. -Vi ste zacijelo Britanac?

Jesam. Rolls Royce, Oxford, gardisti hladne kreme. Zauzeti ste?

Nisam. -Hoćemo li onda... Biste li... Možemo li... -Zašto ne?

Kako ste rekli da se zovete? -Irma. Zovu me Irma La Douce.

Ne ljutite se, gđice La Douce, no ne bih se predstavljao. -U redu

U mojoj situaciji muškarac mora biti diskretan. Zovite me lord X.

Ne, dušo, to nije potrebno. -Što je?

Trebam samo društvo, rame za plakanje, utješni smiješak.

Što znači X? Ekscentričan?

Jesam li vam odbojan? -Niste.

Zgodni ste za lorda vaše dobi.

Hvala. Mojoj ženi, ledi X, jesam. -Što? -Odbojan. Ignorira me.

Cijelo vrijeme obrađuje vrt. Još gore. I vrtlara. -Vrtlara?

Neki sam ih dan gledao s tornja. Bili su u cvjetnoj gredici.

On je obrezivao njezine begonije. -Sram ih bilo!

A prvih je godina to bio veseo brak. Sjedili bismo uz vatru,

igrali dvostruki solitaire i kineske dame.

I ja igram solitaire. -Sjajno.

Mogli bismo... Hoćete li... Idemo?

Svejedno mi je dok plaćate moje vrijeme. -Ne brinite se za novac.

Vaše su crvene, moje plave. -Jedan bi me čovjek dovodio ovamo,

rasipao špekule po podu i tražio da ih dignem nožnim prstima. -Čudno.

Nikad nisam igrala dvostruki solitaire. -Jednostavno je.

Nastavljamo jedno drugomu na asove.

Kiša u Španjolskoj šušti po lišću. -Nisam znala.

Tako jest. Svoju sam ženu upoznao u Španjolskoj. Za kiše.

Bio sam stacioniran u Gibraltaru.

Je li vaša žena, ledi X, lijepa? -Jest. I strastvena.

Nije ona kriva. Iz rata sam se vratio slomljen. -Vaše oko?

To je samo odlijepljena rožnica. Uspomena iz Navaronea.

Vražji su topovi neprestano pucali. U ovom laktu imam pločicu.

Žao mi je. -Imam jedno oko i jedan lakat. Ništa tragično.

Ali tragično je... Radije ne bih o tome.

Bio sam u japanskom logoru na rijeci Kwai.

Izbila je gadna eksplozija i most se srušio na mene.

Kad su me iskopali, bio sam samo pola čovjeka, prazna ljuštura.

Mnogo ste prošli. -Ludi psi i Englezi.

S Lawrenceom od Arabije i šerpom Tenzingom na Himalaji.

Napala nas je laka brigada.

Bengalski su kopljanici služili pod zapovjednikom Whiteheadom.

Zatim su došli RAF, BBC i Dunquerque. Ali to je druga priča.

Jesi li vidio Irmu? -U ponoć je otišla gore. Nije se vratila.

Prije šest sati. -A da vidite tipa! Stari jarac s bradom.

Mislio sam da se neće uspeti stubama.

Opet sam pobijedio. -Još jednu? -Na žalost, ne mogu.

Moram se požuriti na aerodrom ako ne želim zakasniti na avion.

Za promjenu, bilo je zabavno. -Hvala. Izvoli, draga.

Darežljivi ste! -Nisam. Samo sam odvratno bogat.

Koliko često dolazite u Pariz? -Dva puta na tjedan. Zašto?

Mogli bismo to ponoviti. -Sjajno! Htio sam predložiti nagodbu.

Voljela bih to. A i Nestor. -Tko? -Muškarac s kojim živim.

Ne smeta mu da idete gore sa strancima i skupljate im špekule?

Zašto bi? Posao je posao. -Razumno stajalište.

Smeta mu što pušim. Pokušavam prestati, ali nije lako.

Tada ga doista volite.

Idemo li? -Trenutak. Gdje mi je druga cipela?

Žao mi je, ali žurim se na avion.

Ledi X i vrtlar će se razulariti.

Vidimo se u četvrtak? -Čekat ću.

Pa-pa.

Naša sretna noć. Čekaj da kažem Nestoru.

Što si učinila s mojom cipelom?

Dajte to mladoj dami iz broja 9. Nekako se našla u mom džepu.

Stari jarac.

Kako je bilo? -Ponosio bi se mnome. Poput Laurencea Olivera.

Laurence Olivier. I pripazi na šal. -Što?

Nestore! Nestore, dogodilo se! Zgoditak!

Zgoditak? -Našla sam ga. Ima dvorac. Dolazi dva puta na tjedan.

Tko? Smiri se. -Englez je, lord. Vidjet ću ga opet u četvrtak.

Znaš li koliko mi je dao? -Odakle bih znao? -Pogodi.

Petsto franaka!

Izvoli. -Gle, gle!

500 franaka? Što si mu radila? -Ništa. Naučio me novu igru.

Kakvu igru? -Potukao me 9 puta za redom. -Tako je bolje.

Prije je igrao sa svojom ženom, ali sada ona ima nešto s vrtlarom.

Doista je to 500 franaka. Poslije!

Tigre, trebamo te. -Što je, momci? -Čestitam! Uspio si.

Nisam ništa učinio. -Razgovarao sam s dečkima. Najglavniji si,

pa smo te izabrali za predsjednika. -Čega?

Podružnice 27 UPS-a. -UPS-a? -Udruge pariških svodnika.

Mene? -Jednoglasno je.

To je velika čast, ali imate zaslužniju osobu... -Prihvaćamo!

Ponosim se tobom. -Šampanjac za sve!

Besplatni šampanjac.

Živio Nestor! -Živio! Živio!

Tako sam sretna. Odsad ćemo biti samo nas troje. Ti, ja i lord.

Svaki put 500 franaka. Tisuću na tjedan. 52 tjedna na godinu...

Dragi, mogu li dobiti sto franaka? -Izvoli.

Za sušilo za kosu. -Evo ti još sto. Kupi zavjese.

Zašto si tako dobar prema meni?

Vjerujem u poštenu raspodjelu između radnika i uprave.

Dođi, Nestore. Twist. -Ruke k sebi, Lolita. On pleše sa mnom.

Gle nju, gđa predsjednica. -Idemo plesati.

Hoćeš li sada platiti šampanjac? -Ja ga nisam naručio. -Običaj je.

Predsjednik plaća. 270 franaka. -270? -9 boca. 8 za društvo,

jedna za nju. -Popila je cijelu bocu? -Tako je dobila kamence.

Ovo je brzo otišlo. -A mojih pet stotina?

Ovo ne ide onako kako smo mislili. -Kako si ti mislio.

Rekao sam ti da to nije ekonomski na čvrstim nogama.

Morat ćeš lordu X dati još 500 franaka kad se vrati u četvrtak.

Ja ne. -Kako ću platiti Irmu? -Uzet ćeš hipoteku na dvorac,

džepariti, opljačkati banku.

Ja sam jednom opljačkao banku u Bordeauxu, ali to je druga priča. -Kuš!

Nastali su problemi, lorde?

Irma.

Dođi.

Dobro jutro, dragi. -Dobro jutro. -Probudila sam te? -Nisi.

Prekrasan je dan. -Jest.

Osjećam se razmaženo i lijeno.

Znaš li da nemam što raditi do četvrtka? -Što je u četvrtak?

Lord X ponovo dolazi. Znaš li što ćemo?

Unajmimo bicikl za dvoje i pođimo na selo. Drveće, trava, zrak.

Ne danas. -Možemo Coquette povesti u Bulonjsku šumu.

Plovit ćemo jezerom. -Drugi tjedan. -Ne moramo ništa raditi.

Ostanimo cijeli dan u krevetu. -To volim.

Želiš li doručkovati sada ili poslije? -Mnogo poslije.

Imam iznenađenje za tebe. -Kakvo? -Zažmiri. -Hvala.

Kad sam kupovala zavjese, vidjela sam ovo. Znaš mene i zeleno.

Iskušala sam. Nastala je uzbuna, tri su se prodavača saplela.

Logično je da sam kupila. Čekaj, želim da to vidiš prema svjetlu.

Sada pogledaj.

Nestore!

Nestore! -Ne danas. Možda drugi tjedan.

U redu, ako tako želiš.

Draga djevojko. -Bojala sam se da nećete doći. -Zamalo nisam.

Loše vrijeme nad La Mancheom. Neuobičajeno maglovito za srpanj.

Što je, draga? -Nekako ste drukčiji. -Jesam li? Kako?

Ne bi li povez trebao biti na drugom oku?

Doista. Nije čudo da je bilo maglovito.

Vježbala sam. Bit ću bolja večeras. -Idemo onda.

Stari jarac.

Kako je kod kuće? Kako je ledi X? -Uobičajeno.

Kako je vrtlar? -Dogodilo se. Uhvatio sam ih u stakleniku.

Oboje sam ih otjerao, podigao most i pokrenuo rastavu. -Šteta!

Katastrofa! Najbolji vrtlar kojega sam imao.

Zacijelo je sada samotno u dvorcu. -Veoma. Osobito noću.

Samo ja i obitelj duhova koja obilazi svih 96 soba. -Koliko?

Da ne spominjem 400 hektara zemljišta i igralište kroketa.

Imam mrjestilšte pastrva i konje. Razne vrste, odvojene staje.

Imate i drveća, travu, potok. -Labude, paune i jednoroge.

Prekrasno mjesto za Coquette. Voljela bih da ode iz grada.

Pije, znate. -Doista? -Stalno nalazim prazne boce pod krevetom.

Pozvao bih vas oboje, ali vi ne biste ostavili svog mladića.

Vjerojatno. Iako se katkad pitam... -Što?

Nešto te muči? -Odjednom je drukčiji. Posve ravnodušan.

Cijelo je vrijeme umoran. -Sigurno postoji objašnjenje.

Počinjem misliti da ima drugu. -Koješta! Zašto bi netko

s djevojkom poput tebe... S njim treba razgovarati.

Želite li ga upoznati? -Upoznati? -Čeka me u bistrou preko puta.

Moram se žuriti na aerodrom. -Nakratko. Častimo vas pićem.

Hvala, ali ne, hvala.

Ne smiju nas vidjeti zajedno dok je rastava u tijeku.

Trebate biti oprezni. Nemojmo ni izaći zajedno iz hotela.

Sjajan prijedlog! Vidimo se u ponedjeljak? -Naravno!

Ovo nije pošteno.

Uzimam novac za neobavljene usluge. Ništa ne radim. -Koješta!

Poludio bih da nema našega malog dogovora.

Ali tebi je sigurno dosadno. -Nije uopće. Uživam u ovome.

Pretvorila si me u sretnog čovjeka. Polučovjeka.

Pa-pa.

Vidimo se. Ahoj!

Ustani, pijanduro.

Kakvi podočnjaci! Nastavi tako i morat ćeš na plastičnu operaciju.

Vi ste Englez koji odlazi Irmi. -Nismo se upoznali.

Ja sam Hippolyte Vol. -Što želite, g. Vole?

Možda vas zanima nešto novo, nešto neubičajenije. Blizanke.

Da igramo solitaire u troje? Ne, hvala.

Red! Kasno je već!

Glasujmo! Prijedlog je da svaka djevojka priloži

jednodnevnu zaradu na tjedan za naš mirovinski fond. Tko je za?

Jednoglasno! Dajte, djevojke!

Evo me, Nestore. -Sastanak je bio buran. -Izvoli. -Hvala.

Hvala tebi.

Što je to bilo? -Glasovao si za to. Za mirovinski fond.

Dio mog programa. Osuvremenit ću Udrugu dok sam predsjednik.

Kako je bilo s lordom? -Dobro. Počinje mi se sviđati.

Dobro da je most pao na njega. Postao bih ljubomoran. Konjak!

Meni Pernod. Njoj ništa. Rastavlja se. Možda će češće dolaziti.

Sumnjam. Odakle mu novac? -Ima golemo imanje.

Porezi u Engleskoj su veliki. Neki lordovi jedva krpaju kraj s krajem.

Kad bi dolazio tri puta na tjedan, dobila bih 1.500 franaka.

Kupila bih ti auto. Sportski model. Kiki misli da je glavna

jer je svojemu kupila skuter.

Čekaj samo dok tebe vide u kabrioletu.

Kupit ću ti kapu koja pristaje uza nj. -Što to radiš?

Briše ti ruž. -Ruž? Odakle mi? -Dobro pitanje.

Zacijelo je tvoj. -To je! -Ja sam bila u hotelu s lordom.

Nije to. -Bio sam na sastanku uprave, glasovali smo

i jedna je djevojka lobirala. -Zacijelo je to!

Koja je djevojka lobirala?

Tigre, što kažeš na to?

Palo ti je nešto. -Gdje? -Ovdje.

Ma dajte. Ovo je smiješ...

Ja sam ovdje predsjedik.

Bilo je dosta. Rukujmo se i pomirimo.

Djevojke...

Ne bi to.

Dobro jutro, Tigre. Jesi li za doručak? Svježi roščići.

Žurim se da se ona ne probudi. -Izgledaš užasno. Izgubio si 5 kg.

Sedam. Vagao sam se na vagi za meso. -Što si očekivao?

Svake noći istovaruješ, utovaruješ, mijenjaš brade...

Uništit ćeš se, momče. -Nije važno. Glavno da nije na ulici.

Težak način da se zaradi za lagodan život.

Nestore?

Malo sam razočaran. Obećala si da više nećeš pušiti.

Ništa nećeš reći?

Sigurno se pitaš gdje sam bio.

Znam gdje si bio. -Znaš? -Vani s dečkima. -Tako je.

Ne laži mi! -Gdje sam bio? -Bio si s Lolitom.

Točno. Pusti me u krevet. Užasno sam umoran.

Svaku si noć s njom. -Nisam. Ne svaku noć. Katkad sam s...

Amazonkom Annie. Katkad s Mimi MauMau.

Katkad s blizankama. Sve žele da ih štitim.

Zato sam se odlučio proširiti. Jer posao je posao. Ne zaboravi.

Ovdje sam ja glavni! -Zlo mi je od tebe.

Što ćeš učiniti?

S ovime si došao. Gubi se.

Ne misliš valjda mene izbaciti? Luda si za mnom. -Pusti me.

Kupit ćeš mi novi auto. I sportsku kapu. -Pusti me!

Kad mi kupiš kapu, hoću da otraga ima remenčić.

To ćeš dobiti od mene! Neka druge rade za tebe!

Misliš da si glavni? Ja sam glavna!

Pitaj na ulici prvog muškarca kojeg vidiš. Pitaj bilo koga!

Žao mi je...

U sedmoj smo promjeni, Maury Wills je na prvoj bazi.

Utakmicu prenosimo iz L.A.-a preko radija američke vojske.

Udarac! Bacanje u drugu bazu nije bilo na vrijeme.

Bojao sam se da nećeš doći. -Nisam znala da je tako kasno.

Cijeli dan hodam. Moram o nečem važnom razgovarati s vama. -Svakako.

Ne ovdje. Ne želim da Nestor zna.

Nemojmo onda riskirati. Idemo u tvoj ured.

Onda, što je toliko važno? -Mislili ste ono što ste rekli?

Jesam. Što sam rekao? -Da ćete me povesti u Englesku.

Naravno da sam mislio. Ako ti to kažeš, tada sam sigurno to rekao.

Spremna sam. -Ne možeš poći. Što je s Nestorom?

Nestor, Hippolyte, Marcel... Nije važno. Svi su nitkovi.

Grubijani. -Ako želite da pođem s vama... -To je problem.

Ako je nezgodno, neću vas sramotiti. -Ma ne! Drago mi je.

Ali imam problema s poslugom.

U dvorcu su vodoinstalateri, opkop propušta vodu.

A i upropašten sam. Od kakve bih koristi bio!

Jeste li sigurni?

Sada idem u Zürich. Ne vraćam se u Englesku.

Idem švicarskom specijalistu. -Doktori vam ne mogu pomoći.

Poznavala sam liječnika koji je svoje pacijente slao k meni.

Tebi? -Teške slučajeve. Jadnici, mislili su da nemaju više goriva.

Ali došlo je samo do zastoja. Trebalo ih je samo malo pogurnuti.

Psihički. Podraškati im malo maštu.

Sve je u glavi. -Da bar! -Imala sam navodno beznadnog pacijenta.

Počela sam mu govoriti o južnim morima. -Kakva čudna taktika!

Djelovalo je.

Lezite. -Molim? -Opružite se i opustite.

Zatvorite oči. Oko.

Bez smicalica. -Časna riječ.

Sad smo na Tahitiju. -Tahiti...

Bio sam ondje s kap. Blighom. Pobuna na Bountyju. -Lezite.

Usredotočite se.

Palme se njišu na povjetarcu. Miris zelenih papaja.

Plava laguna, bijeli pijesak, djevojke zlaćane boje kože.

Zamislili ste to? -Plava laguna, bijeli pijesak, zlaćana koža.

Prekrasne su, zar ne?

Koliko ih vidite?

Četrnaest. Nose suknjice od trave i kokosove ljuske.

Ne. Odjevene su u sarong i u kosi imaju cvjetove hibiska.

Zaboga, imaš pravo. -Sada skidaju saronge.

Peru ih u plavoj laguni. -Doista...

Nema koristi. Doista mi je ponestalo goriva. Benzina.

Spremnik je prazan. -Zaboravimo Tahiti. Lezite.

U Bagdadu ste. -Kako sam stigao u Bagdad?

Na tržnici ste. Vidite egzotičnu ženu.

Veo joj je preko lica. Velike bademaste oči.

Namignula vam je. Slijedite je.

Nestala je u palači. Dva nubijska roba su na straži.

Penjete se preko zida. -Koliko je visok? -Četiri metra.

Neću uspjeti. -Morate pokušati.

Pokušavam. Na vrhu je smrvljeno staklo.

Jeste li ga prešli? -Jedva. -Odlično.

U haremu ste.

Ležite na svilenim jastucima dok vas odaliske hlade.

Hrane vas grožđem, boje vam nokte na nogama.

Ona izvodi ples sedam velova.

Skida četvrti veo.

Peti.

Šesti.

Bit ćeš nježna?

Lorde?

Jeste li dobro?

Bit ću čim se sredim.

Ledi X je poludjela. Što je tražila u vrtu dok ste vi u kući?

Ljubazno od tebe. -Kada polijeće avion za London?

U osam. -Idem se doma spakirati.

Ne mogu te povesti u svoj dvorac u Worcestershireu.

Zašto ne? -Zato što nemam dvorac u Worcestershireu.

Naravno. U Yorkshireu je.

Htio sam reći... Nisam bio posve iskren.

Niste? -Kad sam ti govorio o jednorozima... Oni ne postoje.

Pa što? Igrat ćete se s paunima. I ne brinite se zbog posluge.

Kuhat ću vam, servirati popodnevni čaj, plesti.

Bit ću spremna za 20 minuta. Vidimo se u bistrou preko puta.

Kod Brke. Dogovoreno?

Jeste li ondje? Lorde? -Jesam.

Ondje sam. Hoću reći, ovdje sam. I bit ću ondje. U bistrou.

Još nešto. Izbjegavajte Nestora. Opak je. Ne zovu ga uzalud Tigar.

Ovo je iznenađenje. Što ćete, lorde? -Ne spominji tu svinju.

Znaš li što su radili u hotelu meni iza leđa? Vraga je uništen.

Bježe zajedno u Englesku. -Tko? -Irma i lord. Ona se pakira.

Ostavit će me. Odvest će je u svoj prokleti dvorac.

Kuhat će mu čaj i plesti. -Govoriš gluposti. -Ne, neće.

Ubit ću ga prije. Rastrgati. Bacit ću ga u Sienu.

Lord ne postoji. -Ne postoji? -Ne.

Varalica. Lagao joj je. -On? To si bio ti. -Naravno da sam ja.

Ali ona to ne zna. I ne zna da ja znam. Voli ga više od mene.

Nije čak ni htjela uzeti novac od njega.

Trebaš piće. -Svijet nije dovoljno velik za obojicu.

Lord X će krenuti ulicom i nestati. Nitko ga više neće vidjeti.

Ja ga nisam ni htio vidjeti. -Donesi odjeću iz podruma.

Netko bi ga trebao upozoriti. Ne valja pokazivati toliki novac.

Može mu se dogoditi da ga netko odalami. -Upozorit ćeš ga?

Ja? Mene se to ne tiče.

Ipak ćete mi nedostajati, lorde. -Sredi se, stari moj.

Suzdrži se. Na zdravlje!

Još jedno za put.

JoJo, imaš li blackjack? -Nemam. Hoćeš li bokser?

Zbogom, prokleti lorde!

Ne volim što odlaziš, ali takav je život, stari moj.

Otplutaj natrag u Englesku! Neka ti ribe pojedu jetru!

Policija!

Koliko je sati, Brko?

Osam i pet. -Siguran si da ti sat ne ide naprijed? -Možda ide.

A možda onomu koga čekaš kasni.

Uzmi, mala. Sutra ćeš loviti paune na travnjaku.

Kamo ideš? -U posjet teti. Živi u Bruxellesu, Belgija.

Nekoć je bila pijanistica. Sada upravlja sirotištem.

Možeš ti bolje, Irma. Je li stolica slobodna? -Nije.

Kavu s mlijekom i roščić.

Ima li tvoja teta bradu, povez preko oka i zove se lord X?

Ako njega čekaš, on neće doći. -Djevojka ne može ovdje sjediti,

a da je ne ometaju nitkovi? -Imamo ih svih vrsta.

Malo prije ovdje je bio pravi engleski lord. -Bio je ovdje?

Prije jednog sata. -Je li rekao kamo ide? -Nije ostavio poruku.

Vidjela sam ga kako ide prema rijeci. -Tu smo imali sastanak.

Možda je zaboravio. Možda se predomislio.

Doći će po mene. On je gospodin. -Gospodin?

Ne nasmijavaj me. -Ne znaš ništa o muškarcima.

Ja ne znam ništa? -Znaš li zašto? Previše si ih imala.

Misliš da si stručnjakinja za ljubav. Ne znaš ni kad te vole.

Tko, na primjer? -Ja. -Vraga!

Ti jedino voliš 500 franaka dva puta na tjedan.

Što trebam učiniti da bih ti dokazao?

Nestor Patou, uhićujem te za ubojstvo lorda X-a.

Čije ubojstvo? -Prepoznajete li ovu odjeću? -Njegov kišobran.

Povez preko oka. Njegove karte za solitaire.

Hvala, gospođo. -Gdje je lord? -Negdje na dnu Seine. -Koješta!

Lord X ne postoji. -Naravno. Zato što si ga ti ubio.

Sve sam vidio. Pretukao ga je, ukrao mu lisnicu i bacio ga u rijeku.

Irma... Trenutak! Brko, reci im!

Da, lordova je!

Bio je tako drag. -Poznata priča. Mladi policajac se korumpira,

postaje svodnik i završava kao ubojica. Slučaj je završen.

Opet ćete ga otvoriti jer Brko može potvrditi... -Moj klijent šuti.

Klijent? -Diplomirao sam pravo na sveučilištu u Grenobleu.

Bio sam ugledan dok me nisu izbacili iz komore.

Ali to je druga priča. -Stavite mu lisice.

Optuženi ima pravo na razgovor s odvjetnikom.

Što to radiš? Zašto im ne kažemo istinu? -Istina je eksplozivna.

Nevin sam. -Zatvori su puni ljudi koji su rekli istinu.

Nisi ubio lorda X jer si ti lord. Zapravo nisi on, nego si svodnik.

Ali nisi svodnik jer si zarađivao da daš svojoj djevojci

koja bi spavala s tobom i badava kad za to ne bi bio preumoran

jer si radio da daš lordu X-u da on da Irmi da Irma da tebi.

Ako tu istinu kažeš pred porotom, dobit ćeš odmah 15 godina.

Što da učinim? -Ništa. Prepusti sve meni.

Gospodo, moj klijent priznaje zločin. -Priznaje?

Priznajem? -Razmislimo o motivu.

Zašto bi svodnik ubio klijenta svoje djevojke? Za 500 franaka?

A svaki tjedan dobiva 1.000. Kao da ubija gusku sa zlatnim jajima.

Zato što su htjeli pobjeći i on je izgubio svoj prihod?

Jednako besmisleno. Ovdje bi svaka djevojka radila za njega.

Tako je.

Ostao nam je samo jedan motiv. Ljubomora.

Bio je tako zaljubljen u Irmu da nije htio da je itko dodiruje.

Da, inspektore, poznata priča. Zločin iz strasti.

Nestore, je li to istina? -Jest.

Ubio si ga zato što me voliš? -Sada znaš.

Ubio bih svakoga koji te dotakne. -Pogađa nas u srce.

Odvedite ga!

Nestore, volim te. Čekat ću te ma koliko trajalo.

Nećeš trebati dugo čekati. Ovo je Francuska. Civilizirana zemlja.

Ljubav, uvijek ljubav.

Kad porota čuje moju završnu riječ o dvoje ljudi u glibu

kako posežu za zvijezdama, zaplakat će, klicat će,

iznijet će ih na ramenima iz sudnice!

Patou!

Imaš posjet.

Ti si.

Imaš sreće što ne mogu do tebe. -Ne razgovaraj tako s odvjetnikom.

Krasan odvjetnik! Zločin iz strasti! Iznijet će me na ramenima!

15 godina prisilnog rada. Za što? -Šteta što te nisu osudili na smrt.

Tada bih to promijenio za doživotnu i uz dobro ponašanje

izvukao bih te do Božića. Osuda na 15 g. niti smrdi niti miriše.

Pusti sad to. Kako je Irma? -Dobro.

Donio sam ti mali suvenir. -Zašto me više ne dolazi vidjeti?

Ne želi da znaš. -Što? Nije valjda opet izašla na ulicu?

Ne, s tim je gotovo. Još radi u ribarnici kao blagajnica.

Što je onda? Želim znati. -Noseća je. -Što nosi? -Što misliš?

Rodit će dijete. -Siguran si? -Bio bih razočaran da je nešto drugo.

Kada? -Samo što nije. -Moram izaći. Biti s njom. Treba me.

Donio sam ti još jedan suvenir. -Još čarapa? -I još jedan.

Još jedan. -Jesi li poludio? -Još jedan.

Što ću s tolikim čarapama?

Ako ih ne trebaš, baci ih kroz prozor. Ali prvo ih veži zajedno.

Ne možete ovdje parkirati. -Nešto ne valja s motorom.

Nestore!

Što radiš tu? Kako si izašao? -Daj mi ruku. -Pustili su te?

Iskušaj ga. -Pobjegao si. -Aha. Budi mirna.

Zašto si to učinio? Dat će ti još pet godina. -Prevelik je.

Što je to? -Vjenčat ćemo se. Želiš da dijete bude zakonito?

Naravno. -Kako je dijete? -Mali nestaško.

Jučer mi je gurnuo Coquette iz krila. -Na mene je.

Sa šest mjeseci sam sam si mijenjao pelene.

Nestore, ne mogu se udati za tebe. -Kako to misliš?

Zato što te volim. -I stoga se ne možeš udati za mene?

Točno. To nije naše dijete. Ti mu nisi otac.

Tko je otac? Ubit ću ga. -Već jesi. Lord X.

Zašto misliš... -Žena uvijek zna te stvari.

Svejedno mi je. Vjenčat ćemo se. Odgajat ću ga kao da je moje.

Opkolili su zgradu. -Izađi kroz kuhinjski prozor i preko krova.

Draži mi je ormar.

Prvo će onamo pogledati.

Otvorite! Policija!

Znamo da je unutra!

Gdje je Nestor? -Ne znate da je u zatvoru? Posjeti su svakih 14 dana.

Slatko! Pretražite stan.

Nema ga ovdje. -Ni ovdje.

Nema ga ispod. -Nema ga ispod.

Dođite ovamo. To je čovjek kojega tražimo.

Ni traga od njega. -Ni traga od njega.

Recite Nestoru da se preda ili će u zatvoru ostati do smrti.

Idemo, ljudi.

Što je? -Ništa. -Idemo.

Jesi li čuo što je rekao? Što ćeš učiniti?

Prvo ću promijeniti prsten.

Ne možemo se sada vjenčati. Moraš bježati, skriti se.

Koješta! Imat ćemo veliko pravo crkveno vjenčanje.

Brko će sve obaviti. -Uhvatit će te i odvesti u zatvor.

Bojim se da te više neću vidjeti. -Ne boj se. Dogodit će se čudo.

Ne vjerujem u čuda.

Kad sam te upoznao, bila si uličarka. Sad si žena i majka.

Nije li to čudo?

Gube vrijeme tražeći ga u Irminu stanu. -Bez brige, uhvatit će ga.

Neće. Previše pameti. -Nestor je pametniji od policije?

Nije. Ali ja jesam. Protivnik im je genijalac.

Vjerojatno si ga već ukrcao na brod za Južnu Ameriku.

Pogađaj opet. - Hong Kong? -Ovdje je u gradu. -Ma nemoj!

Zdrav razum. Čuo si da se ubojica vraća na mjesto zločina.

Jesam. -Tako je očito. Policija se nikad neće sjetiti tog mjesta.

Skriva se pod istim mostom? -Da. Pont Royale.

Ako pisneš o tome bilo komu... -Ja?

Da izdam kolegu? Postoji nešto što se zove kodeks podzemlja.

Prijamni? Dajte mi inspektora Lefevrea.

Recite mu da želim izdati kolegu.

Vi! -Molim? -Vi ste navodno mrtvi. Ubijeni?

Jeste li sigurni? -Vidio sam svojim očima. -Razočarat ću vas,

ali osim lagane glavobolje, nemam drugih problema.

Pretražujemo rijeku već 9 mjeseci. Gdje ste bili?

Da vidim. Nemam pojma.

Jedino se sjećam da je klima bila vlažna. Dobar ulov.

Nadam se da je to sve razjasnilo.

Kako si? -Trudovi su svake dvije minute. -Izdrži još malo.

Gdje je mladoženja?

Ne brini se. Ako dođe do najgorega, ja ću biti mladoženja.

Prelijepa si. -Poslije.

Nestore, hoćeš li uzeti Irmu za svoju zakonitu suprugu

prema obredima naše svete majke Crkve? -Hoću.

Irma, hoćeš li uzeti Nestora za svoga zakonitog supruga

prema obredima naše svete majke Crkve? -Hoću.

Ovim te prstenom vjenčavam

i zaklinjem ti se na vjernost.

Trenutak, Patou.

Želim ti čestitati. Vjenčanje je bilo dirljivo.

Hvala. Lijepo što ste došli. -Organiziramo prijam u policiji.

Kasnije. Moja žena samo što... -Rasvijetlit ću tu prijevaru!

Ne možete me uhititi u crkvi. -Tko govori o uhićenju?

Vrati nam se u policiju i pomozi nam riješiti slučaj.

Da se vratim u policiju? Samo ako me vratite na stari posao.

Da na igralištu radiš za malu plaću? -Lud sam za djecom.

Sad ću imati svoje. Upravo sam ga dobio. Ispričavam se.

Djevojčica. Najlakši porođaj koji sam obavio.

Prekrasna je. Ti si je porodio? -Bio sam glavni porodničar

u Francuskoj Ekvatorijalnoj Africi. Pod dr. Schweitzerom.

Nestore.

Neće te opet odvesti? -Neće. Zovi me opet pozornik Patou.

Što se dogodilo? -Ne sada.

Daj mi je.

Bit će tako lijepo odgajati je. Odjenut ću je u organdi i pregače.

Kupit ću joj zelene čarape i psića. -Da. A ne!

Bez zelenih čarapa i bez psića.

Pa-pa.

To je druga priča.

Prevela Nataša Smaić

Adaptacija prijevoda G.W.T.W