Original subtitles

Prvi Svjetski Rat oduvijek je prikazivan u crno-bijeloj tehnici.

To je bio jedini na�in da se slike sa boji�nice i scene

prera�ene za kameru snime.

No to nije bila stvarnost.

Stvarnost se odigrala u boji.

Klanje.

Inovacije.

�ok.

Politi�ki pokreti.

Pobjeda.

Polja su bila zelena.

Blato je bilo sme�e.

Plamen svijetao.

Sada se uz pomo� kompjuterske tehnologije 1. Svjetski rat

vjerno prikazuje u boji.

Po prvi put, ove �e epizode ispri�ati pri�u o 1. Svjetskom

ratu vi�enu od strane onih koji su u�estvovali.

1. Svjetski rat bio je rat u grupi onih nikada vi�enih.

izme�u 1914. i 1918. otprilike 65 milijuna ljudi bilo je

naoru�ano.

10 milijuna poginulo je u borbi.

20 milijuna bilo je nepovratno ranjenog uma ili tijela.

Devedeset godina kasnije, nekolicina njih koji se sje�aju,

koji su u�estvovali, okupljaju se uz Menin Gate, dio starih

zidina Ypresa u Belgiji.

Oni su pre�ivjeli. I nisu nikada zaboravili one koji nisu.

Velik broj onih koji su pro�li kroz najve�e opasnosti, patnje,

stra�na iskustva, nikada se nije vratio ku�i, zar ne?

Puno je onih �ije su kosti jo� na boji�nici.

U ovom ratu, milijuni umrlih su statistike koje �e obilje�iti tek

budu�i povjesni�ari.

Bili su bitni samo tvoji prijatelji, ljudi oko tebe.

Ljudi u rovu. Ljudi iz tvoje postrojbe.

Nas petorica dr�ali smo se zajedno.

I to je ono �to me je najvi�e brinulo kada su trojica,

�etvorica, petorica poginuli.

Sje�am se samo njihovih nadimaka

�elavi Alen, Jack i Jill. To je sve �to pamtim. A htio bih vi�e.

1. Svjetski rat zaista je bio svjetski, vo�en od obala Amerike

do obala Azije.

Bio je to sukob velikih carstava koji je uni�tio stara i stvorio

nova.

Dinastije su bile uzdrmane, kraljevske obitelji ubijene i

zamjenjene revolucionarnim terorom.

Rat je izmjenio prirodu samoga rata. Pojavio se zastra�uju�i

novi izraz:"idi izvan svojih mogu�nosti."

Uvijek sam se molio. Drugi su mi se de�ki smijali. Ali ja

sam uvijek molio boga da mi dopusti da se borim kao �ovjek i da se

vratim ku�i �iv i zdrav.

Ako ti netko ka�e da je radio iznad svojih mogu�nosti, a nije

se bojao, prokleti je la�ljivac.

Ovaj brutalni rat uni�tio je i samu zemlju.

Nijedno drvo nije ostalo �itavo. Nijedan kvadratni metar povr�ine

nije ostao neunaka�en. Nije ostalo ni�ta osim blata i rupa

koje zjape prazne. A u dubini mnogih tijela mrtvih.

Bilo je zastra�uju�eg oru�ja. Razornih mina.

Bara�na vatra kao nijedna dosad vi�ena.

Divim se kako ljudska psiha ponekad mo�e izdr�ati napor

na�eg postojanja. Dan za danom, no� za no�, sat za satom, te�ka

topovska granata svakih par minuta padne nekoliko metara

od tebe, napola te zaglu�i zvukom eksplozije.

�rapnel je u bara�noj vatri bio u�asan. U�asan. Ne znam kako ga

je itko pre�iveo.

Nije to bilo tako samo na zapadnoj boji�nici.

Na istoku su se ruski vojnici, �ijih je ubijenih bilo na

milijune, prvi zapitali koji je smisao svega ovoga.

�to radimo u ovome ratu? Samo u mom vodu ve� je poginulo

nekoliko stotina ljudi, a barem pola od njih je zavr�ilo na

boji�nici, ubijeni ili ranjeni. �to �e oni dobiti kad se rat

zavr�i?

Nezadovoljstvo �e podstaknuti uvjete za revoluciju koja �e

potresti svijet.

Ovo vi�e nije glavni grad, ovo je rupa. Svi su nezaposleni,

ulice su prljave. Hrpe sme�a su svuda naokolo. Boli me �to moram

re�i kako je sve postalo u�asno.

Bila je tu i nova ratno prizori�te - nebo. Bilo je isto

toliko ubojito kao i rovovi ispod njega.

Svaki dan je bilo mrtvih. Moj prijatelj je jedan dan bio tamo

na ve�eri i ve� ga drugi dan nije bilo na ru�ku. Bio si sam.

Borio si se sam. Umro si sam.

Poljubio sam majku, sve sam pokupio i rekao "zbogom mama,

mislim da se vi�e ne�emo vidjeti."

Dogodio se sjajni tehnolo�ki napredak. Zrakoplovi su polijetali

sa platformi brodova.

Za�ivjelo je zanimanje pilota.

Prvo smo morali nau�iti slijetati i polijetati sa palube.

Sje�am se da je kapetan rekao isto tako mo�ete uzeti i pi�tolj

i raznijeti sebi mozak."

Bilo je ogromnih bojnih brodova, no, zanimljivo, samo jedan sukob

brodovlja.

Umjesto novog brodovlja, podmornice ili U-botovi, kako su

ih Nijemci zvali, prvi put je bila naveliko upotrebljena,

za sobom ostavljaju�i stravi�no uni�tenje.

Iznad svega bio je gubitak ljudskih �ivota. Neka imena

boji�nica se ne zaboravljaju:Ypres, Verdun, Somma, Passchendaele.

Oni koji su se tamo borili, bili su svjedoci patnji kao ni na

jednoj drugoj boji�nici.

Sreo sam jednog cornvalskog vojnika. �rapnel mu je rasparao

tijelo od ramena do struka. Unutra�njost mu je bila na tlu

pored njega u lokvi krvi. Kada smo mu pri�li, rekao je

"ubijte me."

Pola minute prije nego �to smo ga stigli upucati, umro je.

Zadnje �to je izgovorio bilo je "majka"

To me progoni cijeli �ivot. "Majka."

Napokon u studenom 1918., 11. 11., u 11 sati i 11 minuta,

oru�je je utihnulo.

Sve je stalo i nastupila je mrtva ti�ina. Svi smo stali,

pogledali se i odjednom shvatili kako nemamo budu�nosti niti

i�ega �emu bi se veselili.

Do kraja rata, ljudska vrsta je pro�la najrazornije iskustvo u

povijesti. A odluka samo jednog pojedinca mogla je promijeniti

�ivot.

Kada mi je taj Nijemac pri�ao, pomislio sam kako ga ne mogu

ubiti, ne smijem ga ubiti. Sje�am se kada sam stupio u

vojsku, zakleo sam se da �u slu�iti kralja i domovinu i

nekako mi je do�la misao o Mojsiju kada je stigao na planinu

Sinai, donio je 6. zakon, "ne ubij". Nisam ga mogao ubiti.

Imao sam 5 sekundi da se odlu�im Pucao sam mu iznad zgloba i

iznad koljena. Oborio sam ga. Nisam ga ubio.

Oni koje pustimo da ostare ne�e nas nad�ivjeti.

Ne�e nestati s godinama niti �e ih godine osuditi. Sjetiti �emo

ih se u suton i u zoru.

�esto se pitam jesu li �rtve koje smo �inili bile vrijedne

toga. Jesmo li s godinama pali u zaborav?

Kako je ikada do�lo do ovoga? Globalni rat u milionskim

razmjerama, a njegovi se po�eci naziru kao ubod igle, uboji�in

metak daleko odavde, koji �e promijeniti svijet.

28. svibnja 1914., Sarajevo, glavni grad Bosne.

Bomba je ba�ena na automobil. Proma�uje metu, austrijskog

prestolonasljednika, cara Franca Ferdinanda i njegovu �enu.

Kraljevski par nastavlja svoju slu�benu posjetu.

Nekoliko sati kasnije automobil je opet zaustavljen. Ovaj put

pucano je iz pi�tolja. Austrijski car i carica Sofija

ubijeni su.

Ubojica je pripadnik teroristi�ke organizacije, koju

podupire vlada susjedne Srbije.

Austrija je u �alosti i odlu�uje kazniti Srbe. No malo njih uvi�a

da je ovo po�etak rata.

Kada je do�lo do atentata u Sarajevu, nitko se nije previ�e

zabrinjavao. Takve stvari su se stalno doga�ale na Balkanu.

Bilo je prili�no �okantno, ali

iz perspektive Velike Britanije svi su oni bili �ivopisni

divljaci sa velikim, sjajnim epoletama i imenima koja se ne

mogu izgovoriti. I nikoga nije previ�e bilo briga.

Ubojstvo u Sarajevu �inilo se samo kao mala pomutnja u zlatnom

dobu Velike Britanije.

1897. Kraljica Viktorija slavila je 60-godi�njicu svoje vladavine

Draga na�a kraljica, kakvo su joj veselje priredili. Bila sam

preplavljena osje�ajem zahvalnosti i zadovoljstva �to

sa svojim mu�em i sinovima mogu prisustvovati ovom velikom

i sjajnom doga�aju.

Viktoijino carstvo zauzimalo je �estinu svijeta.

Britanci su bili najglasniji narod kada su na putu, a miran

narod kod ku�e.

1901. godine kraljica Viktorija je umrla. To je bio kraj jedne

epohe.

London samo �to nije bio grad mrtvih. Vitalnost kao da je

�arolijom odne�ena sa ulica velikog grada.

Kora�anje vojnika, Chopinov pogrebni mar� i tutnjava

bubnjeva. Kao da su svi u Engleskoj ostali bez roditelja.

No Britanska sila je i dalje dijelovala sigurno. Samo se jedna,

nao�igled mala prijetnja nadvila nad britanskim mirom: Njema�ka.

Nacija ujedinjena tek 1871. bila je vode�a europska sila koju je

predvodio car Vilhelm II. Otkad je postao vladar 1888.,

car je bio odlu�an u namjeri da primjeni novu njema�ku

industrijsku snagu kako bi stvorio i pro�irio carstvo.

Kako bi prvo osvojio, a zatim i za�titio carstvo, morao je

sagraditi mornaricu. Careva odluka zabrinula je Britance i

dvije nacije su zapo�ele utrku u naoru�anju.

1908. u intervjuu za Daily Telegraph, car je tvrdio da samo

imitira druge imperijalne sile.

Njema�ka je mlado carstvo u usponu. Trguje na svjetskom

nivou i ubrzano se razvija, a ambicija patriotskih Nijemaca

ne daje naznake ikakvim granicama. Njema�ka mora imati

jaku flotu da odbrani tu trgovinu

�irenje Njema�ke promijenilo je granice Europe. Njema�ka je

u�la u savez sa puno starijim Austro-Ugarskim carstvom. Te su

sile sada zajedno vladale Europom.

Ali austrijska Hasbur�ka dinastija trunula je iznutra.

Toga su bili svjesni i �lanovi kraljevske obitelji.

Hasbur�ki osje�aj vlastite va�nosti visio je nad Austrijom

i to je bio razlog njenog moralnog pada.

Njema�koj i Austro-Ugarskoj se suprotstavila tzv. Trojna

Antatnta- Britanija, Francuska i Rusija.

Francuska je bila iscrpljena revolucijom i pora�ena od Prusa

u ratu 1870. Ali Pariz je ostao najglamurozniji grad na svijetu.

Uvijek �u ga se sje�ati kao divnog grada, gdje se svake

godine isplati provesti 4 do 5 mjeseci, samo da bi um nahranio

u toj nedosti�noj intelektualnoj i umjetni�koj atmosferi.

Rusijom je vladao autokratski vladar, car Nikola II.

Japan je porazio Rusiju u ratu 1904./05., a to je dovelo do

prvog poku�aja revolucije.

Ogor�enost mnogih Rusa sa�eta je u radni�koj peticiji caru.

Postali smo prosjaci. Potla�eni smo. Nisu nas smatrali ljudima.

Tretirali su nas kao robove. Nemamo ni snage ni ikakvih prava.

Do�li smo do trenutka kada je smrt bolja od nastavka

nepodno�ljive patnje. Ali �est godina poslije car i njegovi

sljedbenici vjerovali su kako se narod oporavio.

Svakom godinom mira Rusija sve vi�e ja�a, ne samo sa vojnog i

mornari�kog stajali�ta, ve� i sa ekonomskog i financijskog.

lako su zahtijevi da se ograni�i mo� cara bili sve glasniji, do

1914. Rusija je bila ja�a nego ikada.

Rusija je ozna�avala staro, a preko Atlantika bilo je novo.

Amerika.

Bila je demokratska, bezobzirna, optimisti�na i tisu�ama kilometara

daleko od sva�a koje su razdirale Europu.

U svom inauguracijskom govoru 1905., novi predsjednik,

Theodor Roosevelt, polagao je vizije u blagoslovljenu naciju.

Dragi sugra�ani, nijedan narod na zemlji nema toliko razloga

da bude zahvalan kao na�. Nama kao ljudima povjereno je da se

ukorijenimo na novom kontinentu.

Mi smo vladari ovoga doba, ali moramo platiti mali danak koji

se u starim zemljama utjeruje mrtvom rukom stare civilizacije.

1914., Amerika je bila kilometrima daleko od sukoba koji je

vladao Europom.

28. srpnja, to�no mjesec dana od ubojstva cara Ferdinanda

od strane srpskih nacionalista Austrija...

je za osvetu proglasila rat Srbiji.

Austrijanci su bili slavljenici. Ali komplicirani europski

savezi pokrenuti �e nezaustavljivu katastrofu.

Vladao je strah da �e se ne�to zaista dogoditi �to �e Europe

stubove pretvoriti u ono �to i jesu kamen.

Po�ele su delovati sve veze u Europi.

�injenica je da je Rusija bila vezana za Francusku, da smo mi

vezani za Francusku, da je Njema�ka vezana za

Austro-Ugarsku.

A te su veze zapravo i uvjetovale rat.

Kako su Austrijske trupe upale u Srbiju, Njema�ka je upozorila

Rusiju da ako u�e u rat i podupre Srbiju, Njema�ka �e

se zaratiti sa Rusijom.

30. srpnja, Astrijanci po�inju bombardirati glavni grad Srbije,

Beograd. Srbi se obra�aju Rusima za pomo�.

Rusi su bili srpski za�titnici

slovenskih naroda na Balkanu i nisu mogli biti

po strani kada je Austrija prijetila Srbiji. I tako je

Rusija bila uvu�ena u me�unarodnu krizu.

Kao i Austrijanci, Ruski su vojnici jedva �ekli da po�ne borba.

Vojnici su u odli�nom raspolo�enju. Podstaknuti

�vrstim vjerovanjem u ispravnost i po�tenje slu�aja i nije bilo

razloga za nervozu.

Njema�ka je objavila rat Rusiji. Ali imala je druge motive.

Agresija ju je dovela do toga da bude stije�njena izme�u Rusije,

Francuske i Britanije. Rat je do�ao u pravo vrijeme.

Ljudi su po�eli razmi�ljati o tome �to slijedi.

Vojnici su bili svugdje na ulicama.

Izgledalo je da su se ljudi spremni boriti svim silama. Pitao sam

se je li to sve izvana la�no ili istinito. Nitko nije mogao

zamisliti �to �e rat donijeti.

Izazvana od Njema�ke, Francuska je mobilizirala svoje trupe.

Francuski vrhovni zapovjednik Joseph Joffre postrojio je svoje

Ijude. No neki su osje�ali samo zbrku.

Rat. Svi ga poznaju. Svi tako ka�u. Bilo bi ludo ne vjerovati

u to. Rat. Veliki europski rat. Ne, to ne mo�e biti istina.

Njema�ke trupe su se kretale prema Belgijskoj granici.

Nijemci su zaklju�ili da je najbolja strategija bila brzo se

probiti kroz Belgiju, �to je bio najlak�i put da se prodre u

Francusku i osvoji Pariz.

3. kolovoza, na praznik, Britanci su bili u nevjerici.

Tog jutra za doru�kom �uli smo da je rat izme�u Francuske i

Njema�ke slu�beno objavljen.

Njema�ka je obznanila Belgiji da ako njene trupe mogu

nesmetano pro�i belgijskom teritorijom, ona �e �tititi

njene interese na kraju rata. Belgija je odbila, a belgijski

kralj se obratio kralju Georgeu za pomo�.

Svi su suosje�ali sa Belgijom veliki broj Britanaca se �udio

zar �e samo stajati i ni�ta ne poduzeti?

4. kolovoza Njema�ka je vojska u�la u Belgiju.

Napokon sam dobio nare�enja. Draga majko, nastoj stalno imati

na umu �to sam shvatio. Ako u ovom trenutku mislimo na sebe i

svoje bli�nje, biti �emo slabi. Moramo misliti na svoj narod,

na�u domovinu ili boga.

4.kolovoza u pono�, Britanija je objavila rat Njema�koj.

Do sada su sve nacije u Europi bile uvu�ene u sukob.

No bilo je prihva�eno stajali�te da �e sve zavr�iti do Bo�i�a.

Situacija se nema ni sa �ime usporediti u svjetskoj povijesti

Procjenjeno je da �e 14 milijuna ljudi biti u ratu.

Ne mislim da je Britanija imala izgleda. Bili su velesila,

velesila Europe. Ako je bilo velikih doga�anja u Europi,

naravno da su morali da se uklju�e, nisu mogli samo

sjediti i gledati kako je Europu zahvatila implozija.

Atmosfera je bila skoro slavljeni�ka. Sada �emo

i u�initi ne�to korisno. Nismo shva�ali �to rat nosi sa sobom.

Bili su neprijatelji Engleskoj i to je sve �to je dje�aka te dobi

zanimalo. Boriti �e se za Englesku.

Njema�ka je vojska mar�irala Belgijom.

14. kolovoza Njema�ka je u�la u glavni grad, Brisel.

Kada su se civili poku�ali oduprijeti, Njema�ka vojska se

osvetila. U jednom mahu je pogubila 600 nevinih Belgijanaca

Neki njema�ki vojnici su se bojali �to su to pokrenuli.

Vidjeti te prestra�ene ljude, �ene i djecu bio je stravi�an

prizor. Do sada je i njema�ki vojnik bio u strahu da �e biti

napadnut sa svih strana.

Belgijanci su morali bje�ati.

Obitelji sa sedmoro, osmoro djece hodaju ulicama. �eljeznica

im je jedini spas. Najmla�i ni�ta ne razumiju. Ostali se pitaju

kuda �e biti odvedeni. Zbrka je neopisiva.

Nijemci su se nastavili probijati, a Britanija �e voditi

svoj prvi veliki rat u 99 godina

Vi�e od sto godina, jo� od bitke na Trafalgaru, Britanska

mornarica je dominirala morem. U srpnju 1914. za kralja

Georga V. stala je u liniji uz otok Wight.

Pogled je bio impresivan. No Britanska vojska je uvijek bila

manje va�na od mornarice i bila je manja nego njeni

kontinentalni rivali.

Sada, u jesen 1914. predsjednik vlade Herbert Asquith rekao je

britancima i carstvu da se suo�avaju sa najve�om silom u

povijesti. Svaki �ovjek morati �e izvr�iti svoju du�nost.

To�no se sje�am �kotskog odreda u kiltu. Bilo je odu�evljavaju�e

vidjeti �kote kako mar�iraju

sa gajdama. Bilo je ne�to i u kiltovima koji su me

odu�evljavali.

Lord Kitchener je isprva mobilizirao 100.000 ljudi

Do kraja 1914. milijun ih se pridru�ilo.

Upisao sam se

kao dobrovoljac 1914.

9. rujna

Tridesetak mojih kolega sa posla se pridru�ilo masi.

Kada su mladi vojnici oti�li na boji�nicu, njihove obitelji

mogle su samo �ekati i nadati se.

Najdra�a majko, neka tvoje srce vjeruje u sudbinu. Veli�anstvena

je prilika boriti se za Englesku Najvi�e �to mo�e� u�initi za

mene je da ostane� vesela. Ne zaboravi mi pisati i ukratko mi

kazati vijesti.

Mu�evi i �ene u�asavali su se trenutka rastanka.

Sjedila sam i tupo gledala u njegovu prtljagu pored zida.

Onda je izvukao knjigu iz d�epa. "Vidi�, tvoji Shakespearovi

soneti ve� su onde gdje trebaju biti. Ho�u li ti pro�itati koji?

Lice mu je postalo ozbiljno, usne su mu drhtale, no glas mu je

bio tih i stalo�en. Skliznula sam na pod izme�u njegovih

koljena. Dok je �itao, stavio mi je ruku na rame. Tako pri�aju�i,

pla�u�i i volje�i se, zaspali smo jedno drugome u naru�ju.

Britanska ekspedicija je poslata u Englesku da zaustavi

napredovanje Njema�ke vojske. 23. kolovoza doslovno su

naletjeli na Nijemce u gradu Monsu.

Prvi dan borbe ih je zapanjio.

Okupili su se, brzo se kretali, dolazili u naletima brzo i

spremno. Kada bi do�li do boji�nice padali su ranjeni i iscrpljeni.

Brza je paljba bila tako stra�na �ak i nama. Ta nas je taktika

zapanjila. Nakon prvog �oka od vi�enja kako ljudi bespomo�no

padaju tik nakon �to su pogo�eni, dobili smo osje�aj

mo�i i zadovoljstva.

Bilo je tako lako.

lako su Britanci �uvali svoju teritorij i dio kod Monsa,

Francuske snage su se povla�ile.

Njema�ke snage nastavile su mar�irati, kre�u�i se kroz Belgiju

prema Francuskoj.

U isto vrijeme, du� Njema�ko- Francuske granice prema

jugoistoku, Francuska vojska je napala u poku�aju da upadne na

Njema�ki teritorij.

Postalo je poznato kao bitka na granici.

Debray i ja gledali smo prema liniji brda na istoku koja nas

je dijelila od sudbine. Tamo gdje nas ne vole i gdje bi nas

ubili da mi ne ubijemo njih.

Francuski vojnici mar�irali su pravo na Njema�ko oru�je.

Svuda oko nas eksplozije, rupe od �rapnela, leteli su meci i

geleri. Smrt se �inila neizbje�nom.

Kada je Francuska vojska bila potisnuta, Nijemci su krenuli u

ofanzivu. Bitka je prerasla u katastrofu za Francuze.

Samo u prvom mjesecu, Francuzi su izgubili oko 200,000

Ijudi.

Ovo je jedan od najboljih prikaza stare Francuske vojske

kako napada u �ivopisnim odorama, kako oficiri nose

bijele rukavice i kako su masakrirani od strane Njema�ke.

Tisu�e je Francuza odvedeno u zarobljeni�tvo, a Njema�ki vojnici

brzo su napredovali sve dublje i dublje u Francusku.

Cilj im je bio Pariz. Po�etkom rujna pre�li su rijeku Marne,

udaljenu samo 48 kilometara od francuskog glavnog grada.

Francuski vrhovni zapovjednik general Joffre dobio je

o�ajni�ki poziv od vojnog guvernera Pariza, gen. Gallienija.

Na�a je artiljerija zastarjela, naoru�anje je nedostajalo, trupe

su malobrojne i lo�e. Sposobnost otpora nam je mala.

Gallieni je tada u�inio ne�to izvanredno. Kako nije imao

dovoljno vojnih vozila, zapovijedio je svim pari�kim

taksistima da voze njegove trupe na boji�nicu i pridru�e se

Joffreovoj vojsci.

Joffre je po�eo Francuski i Britanski protunapad, �to je

zapanjilo Njema�ku vojsku.

Bili smo ukorak sa Nijemcima. Ponosno smo dizali glave i bili

smo drugi ljudi, na neki na�in veterani. Velika ve�ina nas ve�

je sa 20 godina imala tri bitke iza sebe.

Bitka na Marni bila je prekretnica u prvoj godini rata.

Napredovanje Nijemaca zaustavljeno je u samom startu.

Njema�ki zapovjednici znali su da je to poguban udarac.

Njema�ka ofanziva na zapadnoj boji�nici je zaustavljena. Marne je

spasila Francusku.

To je bilo �udo zato, jer je bilo tako dobro izvedeno da su

Nijemci potpuno iznena�eni.

Odjednom, svi njihovi planovi i sve njihove ambicije su

poljuljane i u tom trenutku pokazalo se da �e to biti dug rat.

U isto vrijeme na isto�noj boji�nici sa druge strane Njema�ke,

prvih ratnih tjedana bilo je napada i protunapada izme�u

Njema�ke, njenog saveznika Austrije i njihovog protivnika

Rusije.

Po�elo je sa napadom Austrije na Srbiju, �to je bio za�etni

okida� za po�etak rata.

No nije sve teklo glatko kako su se Austrijanci nadali.

Kada su Austrijanci napali Srbiju, bili su raspolo�eni

pokazati majmunima na Balkanu �to velika sila mo�e u�initi.

No zaboravili su da majmuni na Balkanu imaju puno vi�e iskustva.

Nisu uop�e imali vojnog iskustva izuzev kratkog rata u Bosni generacijom

prije. Manevri su im

bili prili�no pretenciozni kada su napali Srbiju i zavr�ili su

krvavih noseva.

Unutar �est tjedana, Srbi su istjerali Austriju iz Srbije.

Svo to vrijeme druga polovina austrijske vojske tako�er je

bila u akciji, uklju�ena u borbu sa daleko opasnijim

neprijateljem, Rusijom.

Kada je izbio rat, ruska vojska je bila najja�a europska

sila sa gotovo milijun i pol vojnika.

Uprkos naizgled moderno opremljenim vojnim vozilima, koje

je car s ponosom pokazivao, vojska mu je bila nezgrapna.

Jedan britanski promatra� ju je opisao:

Visoki, mi�i�avi borac te�ke kategorije kojem je zbog svoje

veli�ine nedostajalo aktivnosti i brzine i zbog toga je na

milosti lak�em, ali inteligentnijem protivniku.

No ruska je vojska sve iznenadila brzo napreduju�i 240

kilometara u Austriju, na zaprepa�tenje austrijske vojske.

Bili smo �okirani da Rusi tako dobro napreduju, no �im smo se

susreli sa neprijateljem, o�aj je zamjenilo odu�evljenje.

Fric Kraisler je ubrzo vidio akciju.

Vojnici 20 metara sa moje desne strane odletjeli su u zrak uz

stra�ne krikove i za tren su bili smrtno ranjeni. Tada sam

odjednom osjetio puhanje hladnog vetra na obrazu kada je veliki

komad gelera prohujao zrakom i napravio brazdu pri padu na tlo.

Iscrpljeni smo legli na tlo. Srce mi je skoro isko�ilo.

U napadu Rusa, Austrijanci su izgubili 350,000, mrtvih

ranjenih ili zarobljenih.

U isto vrijeme na sjeveru, Rusi su napadali isto�nu Njema�ku.

Njema�ki zapovjednici, general Hindenburg i Ludendorff, okupili

su svoje snage kako bi zaustavili rusko prodiranje.

26. kolovoza Rusi i Nijemci sukobili su se u bitki kasnije

poznatoj kao Bitka kod Tannenberga.

Engleski svjedok opisao je borbu;

Boji�nica ove stra�ne bitke bila je prostrana, a Rusi su tvrdili

da u borbi imaju tri milijuna ljudi.

Borba je bila ve�a nego ikada prije, �ak i na otvorenom.

Tannenberg je bila velika pobijeda Njema�ke. Njeni

zapovjednici su slavili.

Vodila se jedna od najsjajnijih bitki u povijesti ratovanja.

Bitka je bila veliki triumf za svakog �asnika, �ovjeka i za

cijelu zemlju. Njema�ka i Austro-Ugarska su slavile.

Svijet je umuknuo.

Zarobljeno je gotovo 100,000 ruskih vojnika.

Jo� 50,000 ih je bilo ubijeno ili ranjeno.

Unutar nekoliko tjedana Njema�ka je potisnula rusku invaziju.

Sada se odlu�ila poku�ati ponovo za proboj na zapadu.

19. listopada 1914., Njema�ka je napala britanske i francuske

snage kod grada Ypresa u Belgiji.

Prva bitka kod Ypresa bila je odlu�uju�i trenutak sukoba na

zapadnoj boji�nici 1914. Bio je to posljednji trzaj topni�tva,

posljednja prilika za Nijemce da se probiju.

Sivilo je navrlo na nas, grabe�i sve dostupno. Pravo na nas.

Mnogo Nijemaca je bilo okupljeno. Nikada nisam toliko puno pucao

u tako kratkom vremenu.

Tri tjedna nakon bitke kod Ypresa, do�lo je do novog

stra�nog masakra.

Na boji�nici smo izgubili tisu�e, ubili, ranili ili

zarobili. A �ime se od toga mo�emo pohvaliti? Jednim rovom.

Koji gubitak �ivota. Ne samo �ivota, ve� i mladih �ivota.

Ypres je obilje�io rat na zapadnoj boji�nici za sljede�e

tri i pol godine. Borba iz rovova i upravljanje smr�u.

U to vrijeme nije bilo odvodnje u rovovima, tako da se

ve�inu vremena provodilo u vodi do koljena, �ljapkaju�i kroz blato.

Rovovi su postajali mra�ni, padala je ki�a i spu�tao se mrak.

Svugdje oko mene je bilo mi�eva i �takora. Po�elo se sa poslom.

Puno je stra�ara, radnika zadu�enih za vodu, radnika koji

popravljaju ogradu i �icu, i drugih.

Nekoliko ljudi se probudilo ne bi li na�li �takora koji im se

zavukao pod deku. Bilo ih je na tisu�e. Neki su bili ogromne

mrcine, veliki kao ma�ke.

Morao si uhvatiti malo sna, �to si drugo i mogao onako iscrpljen.

A gladni �takori nisu prestajali tr�ati uokolo i rovariti po

opremi.

Ti dosadni strvinari puste te na miru samo ako si gotovo smrznut.

�im se zagrije�, po�inju gristi kao vragovi.

Osje�ao si svrab po cijelom tijelu. Prokletnici su se

hranili krvlju.

Morao si okrenuti prsluk naopako da bi ih se rije�io. Ali ujutro

bi izgledao u�asno kao i ina�e, jer bi se jaja koja su legli

otvorila. Bolje bi ti bilo da si u�tedio na vremenu.

Nekima stvari izgledaju druga�ije. Izgledaju naizgled besmislene.

Dan za danom u rovovima, potpuno izlo�eni, a malo se toga

doga�alo. Osim, naravno, povremenih bombardiranja.

Nevjerojatno je �to sve �ovjek mo�e izdr�ati. �asnici gotovo da

i nisu spavali, neprestano se stra�arilo u smjenama i stalno

se bilo u pripremi za eventualni napad.

Kada je jesen 1914. pre�la u zimu, ljudima na boji�nici ranija

obe�anja o kratkom trajanju rata nisu vi�e ni�ta zna�ila.

Ne mo�ete ni zamisliti kako je dosadno i �ivciraju�e biti u

rovu i kako se daleko �ini kraj rata.

Izgledalo je da �e trajati dok Nijemci ne budu potpuno

iscrpljeni. A to bi moglo potrajati.

Ovo je stra�an rat, a sada kada su jo� �e��e po�eli koristiti

granate i bombe, gore je nego ikada.

Neke su crte boji�nice samo 25 metara udaljene i pune su

vode i blata. Stra�no je hladno i vla�no i siguran sam da se

nitko od 10 milijuna boraca ne bi bunio da se mir objavi ve�

drugi dan.

Za Bo�i� 1914. ta je �elja za mirom dovela do jedne od

najdivnijih ratnih scena.

Na nekim dijelovima boji�nice, vojnici sa obije strane su

odlo�ili oru�je i sastali se na "ni�ijoj zemlji".

Stajali su tako Englez i Nijemac, �avrljali,

zajedno pu�ili cigarete negdje na sredini izme�u dvije linije

obrane.

Veselje je bilo kao me�u prijateljima.

Bili su predaleko od mene da bih �uo �to su rekli. No �uli smo

da su veselo za�eljeli "laku no�, sretan Bo�i� i

sretna Nova godina svima". Tada su se okrenuli i svatko je

oti�ao u svoj po�tovani rov. Nakon toga, ostali smo budni

cijelu no�, i pjevali sa neprijateljem, pjesmu za pjesmom

Zapovjednici oba dviju strana potrudili su se da se to vi�e ne

ponovi. Vojnici koji su hrlili u rat sada su shvatili u �to su

ih njihove vo�e uputile.

Tih dana mozak jednostavno nije mogao shvatiti �to je rat.

Svi su govorili da �e zavr�iti do Bo�i�a. Bo�i� je stigao,

a rat jo� traje.