Original subtitles

www.titlovi.com

Gledao sam "Vrtoglavicu" 1958. u "Radio City Music Hallu".

Neću to nikad zaboraviti.

Daj mi ruku!

Film me se jako dojmio. Zašto je "Vrtoglavica" tako zanimljiva?

Snima film o onome što redatelj radi.

A to je zapravo stvaranje romantičnih iluzija.

Zaljubite se u njih. I onda ih ubije. Dvaput.

To mi redatelji radimo. Stvaramo lijepe žene i snažne muškarce.

Uključujemo publiku u njihove priče i emocionalno ih vežemo za njih.

Hitchcock je snimio film koji je tako "brehtovski".

Pokazuje što radimo dok to radimo.

I to me fascinira otkad sam vidio "Vrtoglavicu".

Bio sam najmlađi. Rođen sam u sjevernom New Jerseyju.

Kad sam imao pet godina, odselili smo se u Philadelphiju.

Odmah do četvrti "Main Line" u dosta lijepu kuću u predgrađu.

Moj je otac bio jako uspješan ortopedski kirurg.

A moja je majka bila jako bliska s nama trima.

Često je dolazila u školu. Na naše nogometne treninge.

Moj je otac radio u gradu i operirao bi jako rano.

Onda bi predavao. Pisao bi knjige kad bi se navečer vratio kući.

Tako da ga nismo često vidjeli. I nismo imali bliski odnos s njim.

Pohađao sam kvekersku školu "Friend Central" 12 godina.

Ono što me se najviše dojmilo bila su druženja u toj školi.

Sjedenje u tišini i razmišljanje o moralnim aspektima svojeg života.

Ako si htio nešto podijeliti, ustao bi i počeo govoriti.

Bilo je puno svađa u mojoj obitelji. Moji roditelji nisu bili sretni skupa.

U jednom sam trenutku ustao i počeo govoriti

o problemima unutar moje obitelji.

Družio sam se s djevojkama. Dobro sam se slagao s njima.

Katkad bih učinio nešto ludo,

poput snimanja seksualnog odgoja za djevojke.

Debbie Deming, koliko se sjećam, izazvala me da to učinim.

Naravno, ja sam to učinio, rekao sam joj i ona me prijavila školi.

Studirao sam fiziku i matematiku i ruski jezik na "Columbiji".

Bio sam znanstveni štreber.

Filmovi me nisu baš zanimali dok nisam došao na "Columbiju".

Bilo je jako uzbudljivo jer bio je rat. Bili smo zabrinuti da nas ne unovače.

I dolazili su svi ti strani filmovi francuskoga novog vala.

Tako da je to bilo dosta uzbudljivo vrijeme.

O tome se govorilo. To je bilo nešto novo.

Na "Columbiji" nije bilo predavanja o filmu.

Upisao sam se u kinematografsko društvo "Kino 16" Amosa Vogela.

Prikazivali su avangardne kratkometražne filmove.

Svake sam godine slao svoje kratkometražne filmove

dok na trećoj godini nisam pobijedio s "Wotonovim karminama".

Bill Finley bio je sa mnom na "Columbiji".

Počeo sam stvarati filmove za likove koje je mogao glumiti.

To je bio početak "Wotonovih karmina"

gdje je glumio sve od "Fantoma opere" do King Konga.

Vidio sam obavijest o diplomskog radu na fakultetu "Sarah Lawrence".

Činilo mi se kao dobra ideja, otišao sam i upao u diplomsku predstavu.

Tad sam upoznao utjecajnog Wilforda Leacha.

Bio mi je mentor. Bio je sjajan redatelj.

To me je zapravo potaknulo

da počnem učiti sve što sam morao naučiti da budem redatelj.

Moj prvi igrani film nastao je na fakultetu "Sarah Lawrence".

Doveli smo Willa da sve nadgleda.

I mnogo ljudi u filmu bilo je iz radionice na "Sarah Lawrencu".

Bobby je pohađao radionicu. Jill i Jennifer Salt pohađale su je.

To je slobodna ljubav. A nevinost?

"Vjenčanje" je prvi De Nirov film. Bobby je došao na audiciju.

Will i ja bili smo na tavanu na Broadwayu.

Bio je zadnji tip u prostoriji. I jako je tih, sramežljiv.

I onda je rekao da ima nešto što je pripremio na satu.

I onda je izišao. Will i ja pogledali smo se.

20 minuta nakon toga mislili smo da je otišao. Bila je noć.

Onda je uletio kroz vrata i izveo scenu iz predstave Clifforda Odetta.

Mislim da je bio "Štrajk", o štrajku taksista.

Gledali ste Leeja Jaya Cobba kako blebeće ispred sindikalista.

Bilo je nevjerojatno.

Jedino mjesto gdje je život. Plaža. Pristanište.

Gdje je nekakva veza s kopnom. I hodaš, počneš hodati po plaži.

Velika je ironija bila da smo zajedno režirali "Vjenčanje".

Tad sam vidio da znam više o filmskoj režiji od Willforda.

Imali smo scenu s Finleyjem, De Nirom i Charliejem Pflugerom

u kojoj ga dvojica dečkiju uvjeravaju da se ne ženi.

Snimali smo i shvatio sam da nećemo nikad snimiti scenu.

A i nije bila dobra scena jer snimali smo trojicu tipova uza živicu.

Ne možeš izvući nikakvu vrijednost iz kretanja kamere.

Will je inzistirao da to tako snimamo. Onda je Will postao frustriran.

Rekao sam: "Premjestit ću ih. Ovo nema smisla."

Posve sam ih drukčije rasporedio. Razbio sam sve na hrpu kadrova.

I funkcioniralo je. A on je bio u krivu.

Tad sam snimio puno dokumentaraca, kako bih se uzdržavao dok sam studirao.

Snimio sam uspješan dokumentarac o izložbi u Muzeju moderne umjetnosti.

Bio sam jako dobar snimatelj.

Imao sam dobar osjećaj za praćenje scene i prikaza događaja.

Prednost toga što sve radiš sam jest da sam radio sve.

Mislio sam da sam uspio kad na kraju dana nisam morao

spakirati opremu i vratiti je iznajmljivaču.

U "Ubojstvu á la Mod" puno je "hičkokovskih" elemenata.

Puno je stilističkog ludila.

Imate scenu gdje ja nagovaram Jennifer da se skine pred kamerom.

Treba li biti seksi? -Da, trebala bi izvesti striptiz pred nama.

Ista je scena u "Crnoj daliji" kad intervjuiram glumicu.

Koliko dugo živite ovdje? -2 godine. -Nemate naglasak. -Ne.

Počeo sam se igrati s tim u "Ubojstvu á la Mod".

Morali smo ga sami prikazivati na 12. ulici i 2. aveniji.

Doslovno sam vukao ljude s ulice da ga pogledaju.

Moj diplomski na "Sarah Lawrencu" platio je studio "Universal Picture".

Nakon studija, upao sam u njihov program za nove talente.

Pisao sam, ali nitko nije ništa pročitao.

Chuck Hirsch i ja bili smo frustrirani, pa smo odlučili sami snimiti film.

"POZDRAVI"

Film "Pozdravi" nastao je pod utjecajem Godarda.

Pogledali smo njegove filmove na festivalu u New Yorku.

Svi do jednog bili su otkriće.

Posebno se sjećam kako me impresionirao film "Vikend".

Nastao je pod velikim utjecajem tadašnje političke situacije.

Za što tražiš prostor? -Razmišljam o svojoj početnoj fizičkoj strani.

Ako niste htjeli ići u rat, a bili ste iz srednjeg sloja, mogli ste se izvući.

Naposljetku sam se morao javiti i dobio sam liječnikovo pismo.

Učinio sam sve da postanem alergičan i da jedva dišem.

Bio sam budan cijelu noć i hodao sam hroptajući.

Držimo ga budnim dva dana.

Odveli su me ravno psihijatru.

Lloyd, ti budi psihijatar.

Morao sam zuriti u njegovo čelo

i govoriti o svojim homoseksualnim osjećajima.

Idi ravno do narednika. Samo otiđi do njega.

Priđi mu što bliže. Pogledaj ga u oči. Zavedi ga očima i reci "Bok".

Bio sam komunist. Bio sam homoseksualac. Bio sam lud.

Mislim da me liječnikovo pismo spasilo.

"Pozdravi" su prikazani u prosincu. Bili su razapeti u "The Timesu".

Na sreću, recenzija je bila tako loša

da je tip napisao sjajan odgovor u "Sunday Timesu":

"Tako se pozdravljaju 'Pozdravi'"?

U istom tjednu objavljena je recenzija Pauline Kael

u "New Yorkeru" i odjednom je film postao hit.

Stalo mi je do političkih filmova kad odem u to područje.

Ovo pokazuje da je policajac bio ispred i da je pucao iz ruske puške 6.76 mm

ranjavajući predsjednika u vrat, oko dva centimetra ispod ključne kosti.

To je jak buntovnički stav protiv sustava,

obično komičan, kao u filmovima "Pozdravi" i "Bok, mama".

Osvrćete se i govorite si da je to ludo.

Proučavam ljude. Bilo je sjajno kad si uzela knjigu. Bilo je lijepo.

Nazvao bih to intimnim trenutkom. Tako proučavam ljude.

Ne misliš da si privlačna? Ne želiš ići u krevet?

Umorna sam. -Da, jesi. -Umorna sam i želim... -Želiš spavati.

Ne bi li trebala skinuti haljinu?

Da, skini je. -Svoju haljinu? -Ovo je intiman trenutak i nitko ne gleda.

Bobbie je na kraju bio najzanimljiviji lik.

Rekli smo da ga moramo učiniti glavnim likom.

Ovaj je tip fantastičan. To se dogodilo s filmom "Bok, mama".

On je zapravo sin filma "Pozdravi". -"Budi crnac, srce"

"Neka te bude briga! Uključi se! Budi crnac, srce."

Ideja za film "Budi crnac, srce" došla je od ekološke predstave.

Treba vas osvijestiti u pogledu rase.

"Želimo da doživite crnačko iskustvo."

Trebate doživjeti ono što crnci doživljavaju u Americi sredinom 60-ih.

To je bilo kad su "Crne pantere" bile na vrhuncu

i kad se zazivalo paljenje bijelaca. Pojavili su se ti strašni tipovi

sa stavom: "Što ti, seronjo, znaš o međurasnim odnosima?"

Iznenađen si. Nisu imali probe s glumcima.

Kad smo snimali scenu u teretnom dizalu,

drugi glumci nisu ih prije vidjeli.

Kad se dizalo otvori i vide nas, strgaju joj odjeću i siluju je.

Svi su šokirani. Ovo se zbilja događa.

Isključi tu jebenu kameru! Isključi je! Spusti je!

Spusti tu kameru! -Moja kosa!

Bio sam u dizalu s producentom Chuckom. Pogledao sam ga, a on je bio užasnut.

Ja sam imao osmijeh od uha do uha. Rekao sam: "Ovo zbilja funkcionira."

Reći ću svim prijateljima da moraju doći. Zbilja moraju doći.

Samo što su to trebali nazvati...

Bilo je posebno. -"Ponizi bjelkinju", "Poševi bjelkinju". Sjajna predstava.

Kad sam otišao u studio "Warner Brothers",

Marty je tamo montirao "Kućicu slobodne ljubavi".

To je bio kao "Woodstock" na kotačima. Ja sam ga upoznao s ostalima.

Bili smo Marty i ja. I George i Francis. I Steven.

Steven je bio prva osoba koju sam vidio s telefonom u autu.

Zovem Briana De Palmu u New York City. Bok, Briane, ovdje Nancy i Amy i Steve.

Bok, Briane. -Bok, Briane. -Sretan Dan zahvalnosti.

Godina je 1976., Briane. Slikamo ovo na 8-milimetarski zvučni film.

Sretan Dan zahvalnosti. Žao nam je što nisi kod kuće.

Steve i ja tad smo bili jako bliski. To je grupa mladih "Warner Brothersa".

Schrader je bio tamo. On je bio kritičar.

Donio mi je scenarij za "Taksista". Nije mi bio komercijalan.

Ali bio je izvanredan. To je bio više Martyjev ukus.

To je bila naša grupa. I svi smo se jako podržavali.

Razmjenjivali smo scenarije i gledali smo filmove jedni od drugih.

Ono što je naša generacija napravila, neće se nikad ponoviti.

Uspjeli smo ući u sustav studija i upotrijebiti sve njihove resurse

kako bismo snimili nevjerojatne filmove.

Prije nego što su ih biznismeni opet preuzeli.

Snimao sam svoj holivudski film, pa sam mislio da sam uspio.

To je ona hirovitost kad tip odluči napustiti tvrtku

i odluči promijeniti svoj život i postati mađioničar koji pleše step.

Tommy Smothers upravo je bio otpušten iz svoje emisije

zbog proturatnih skečeva i političkog humora.

Naša vlada traži nas dobre građane da ne putujemo u strane zemlje.

Onda se svi vi dečki u Vijetnamu vratite kući.

To je bio njegov veliki film protiv vlade.

Htio sam da Orson Wells glumi učitelja mađioničara.

Saznao sam da Orson Wells ne uči svoj tekst.

Svugdje su bile kartice s tekstom. Nisam to nikad vidio.

Pogledaš ga i vidiš da to nije u redu. Ovo je nemarno.

Snimao sam dok nije naučio tekst.

Bilo bi nepravedno prema tvojem zecu da tako naporno radiš.

Brian De Palma režira Orsona Wellsa.

Bio sam u dvadesetima i nisam mogao vjerovati.

Govorim Orsonu Wellsu da to mora ponoviti. Vau!

Kad sam radio s tuđim materijalom, pokušavao sam ga režirati.

Pokušavao sam naći način da uspije unutar načina na koji je napisan.

Nisam ga pokušavao prilagoditi mojemu tadašnjem stilu.

Htio sam interpretirati materijal najbolje što sam mogao.

Smothers se jako brzo razočarao.

Nismo mu se sviđali ja, materijal i organizacija za koju je radio.

Jednom je doslovno otišao. Nitko ga nije mogao naći 4-5 dana.

Završili smo film i nije bio dobar. Ja sam napisao hrpu poboljšanja,

ali rekao sam: "Ili ćemo po mojem ili odlazim."

Sljedeći sam dan otišao. Bio sam utučen. Bio sam gotov.

Tijekom karijere doživio sam katastrofalne stvari

i morao sam početi ispočetka. Bio sam gotov.

Vratio sam se u New York i počeli smo snimati "Sestre".

Ideju za "Sestre" dala mi je slika u časopisu "Life"

na kojoj su sijamske blizanke iz Rusije Masha i Dasha sjedile na kauču.

Jedna je izgledala sretno,

a druga je sjedila sa strane i izgledala je kao psihopat.

Ispod je pisalo: "Iako su fiziološki potpuno normalne,

dolaskom u adolescenciju počet će razvijati mentalne probleme."

Sijamske blizanke bore se za život svojim prvim dahom.

Nije bilo lagano.

Na početku nismo bili u sindikatu, snimali smo na Staten Islandu.

Imali smo malen proračun. Morali smo na sve misliti.

Imao sam probe s djevojkama i svim glumcima koje sam znao.

Charlie Durning iz filma "Bok, mama". To mu je bio prvi film.

S Finleyjem sam radio na mnogim filmovima.

Jennifer Salt, Margot Kidder s kojom sam radio u umjetničkom odboru.

Vi ste vlasnica? -Da. -Živite sami? -Da. -Jeste li imali posjet? -Ne.

Ideju o podijeljenom ekranu dobio sam od "Dioniza" iz 1969.

Tamo sam snimio priču predstave,

a Bob Fury snimio je interakciju publike s glumcima i predstavom.

I dobio sam ideju da ćemo to prikazati istovremeno.

U filmovima govorite publici kamo da gleda.

Kad prikažete nešto, govorite da je to nešto bitno. Pogledaj to.

Podijeljen ekran omogućava publici istovremeno spajanje dviju slika

i tad se nešto dogodi u njihovoj glavi. Dajete im sliku uza sliku umjesto ovog.

Podijeljen ekran tehnika je koja vas može odvesti izvan iskustva.

I to tamo gdje je prikladno.

U "Sestrama" to je dobro funkcioniralo.

"Mogu li očistiti krv prije nego što Jennifer dođe s policijom?"

Meni to ima savršenog smisla. možda je drugom gledatelju to strano,

ali pogledajte samo Barryja Lyndona.

Vidio sam duge kadrove s usporenim zumiranjem.

Film mi se nije svidio kad sam ga prvi put vidio.

Kad sam ga pogledao nekoliko puta, vidio sam da vas Kubrick uvlači

u razdoblje u kojem se nalazite.

Da bi ljudi razumjeli ovo stoljeće, morate usporiti vrijeme.

Njemu je to savršeno jasno. Tip koji šeće ulicom kaže:

"Samo malo. Ovo nije kao u filmovima. Što je ovo?"

To su neke od tehnika koje sam razvio.

Nastale su iz savršeno logičnih načina prikaza onog što sam vidio i osjećao.

Kad smo snimali "Sestre", moj urednik Paul Hirsch umetnuo je

dosta Bennyjevih stvari iz "Psiha" u privremenu snimku.

Tako je odlično funkcionirala da smo se pogledali i rekli:

"Gdje je Bernard Herrmann sad?"

Doveli smo ga u New York da pogleda film.

Stigao je sa svojim štapom, pogrbljen.

Bio je u zrakoplovu i bio je mrzovoljan.

Izišao je iz dizala u "Movielabu" i kažem mu:

"Dobar dan, čast mi je... -Gdje je film?"

Posjeli smo ga. Imao sam Herrmannovu glazbu na privremenoj snimci.

Naravno, čim je čuo... Ne sjećam se točno što.

"Vrtoglavica" ili "Psiho". Kad je čuo glazbu, počeo je vrištati.

Rekao je: "Zaustavite projektor! Zaustavite! Ne mogu to čuti!"

A ja sam rekao: "Bože dragi". Zaustavili smo projektor.

Rekao je: "Ne mogu gledati tvoj film i slušati ovo!"

Mahnito smo maknuli privremenu snimku i zatim smo mu pustili film bez zvuka.

Nismo imali glazbu za film koju bi mogao slušati.

Ali bio je zastrašujuć.

Ne sjedite tamo pregledavajući note sa skladateljem poput Bennyja.

On pogleda film, ode kući i sklada glazbu za film.

Imao sam toliko neuspješnih filmova, pa sam htio snimiti uspješan film.

Srećom bio je uspješan i prodao sam ga tvrtki "American International".

To je bilo godinu dana prije mjuzikla "Rocky Horror Show".

Opet, dobio sam ideju. Pratio sam cijelu glazbenu industriju.

Živio sam u Los Angelesu. Izlazili smo u "rock" klubove.

Gdje ima svakakvih ljudi. Ideju sam dobio u dizalu.

Kad sam čuo pjesmu od "Beatlesa" u dizalu.

Rekao sam da možete uzeti nešto originalno,

pretvoriti to u sirup i u nešto potpuno komercijalno.

Ideja tvrtke "Swan" jest uzeti originalnu glazbu iz filma "Fantom"

i da prvo čujete "rock 'n' roll" iz 50-ih, onda "Beach Boyse"

pa horor "rock". To ne čini nikakvu razliku.

Čujete istu pjesmu u trima različitim oblicima.

"G. Paul Williams."

Ne znam kako smo došli do Paula.

Ali sinulo nam je da glumi Labuda jer lik je tako zanimljiva izgleda.

Mogao je pisati parodije svih tih oblika.

Ne, ne.

Krivo. Opet krivo.

Lijepo, ali ne.

Ne.

Uvijek sam htio da Finley glumi "Fantoma".

Pokušaj ponovno.

Zapravo glumi tu vrstu lika u "Wotonovim karminama".

Zatim sam morao naći Phoenix. Studirala je na "Sarah Lawrenceu".

I tako smo došli do Jessice.

Ono što je loše u vezi s Fantomom jest da smo ga snimili za 1.2 milijuna.

"Fox" ga je htio kupiti za dva milijuna. Bio sam šokiran.

Nažalost, nismo imali osiguranje od pogrešaka i propusta.

Odmah smo imali za vratom četiri tužbe.

"Universal" je tvrdio da kopiramo "Fantoma opere".

Imao sam tvrtku "Swan Song Records". To je bila prava diskografska kuća.

Naš se film zvao "Fantom".

Promijenili smo mu ime zbog stripa "Fantom".

Bio je jako popularan u Los Angelesu i u Kanadi.

U Francuskoj prikazivao se 10 godina. Ali u New Yorku nije bio popularan.

Sjećam se da sam išao u kino i da nije bilo nikoga.

Finley i ja bili smo pred kinom tražeći red koji nije postojao.

"Opsesija" je nastala kad je Marty radio na "Zlim ulicama".

Pomagao sam montirati jednu scenu.

Scenu kad Bobby dođe u bar i onda on i Harvey pričaju u stražnjoj sobi.

Koliko imaš? -Charlie, platit ću sljedeći tjedan.

Ništa ne radiš. Koliko imaš kod sebe?

Schrader je došao i počeo je kartati.

Izgubio je puno novaca. Rekao sam da ga častim večerom.

I otud nam ideja za "Opsesiju" jer obojica smo gledali "Vrtoglavicu".

Prikazivali su je u muzeju okruga Los Angelesa. Prvi put nakon 20 godina.

Otišao sam kući i napisao priču i Schrader je po njoj napisao scenarij.

Originalni scenarij za "Opsesiju" koji se zvao "Déjà vu" imao je 3 čina.

Cijeli je čin u budućnosti.

Izbacio sam treći čin što se nije svidjelo Schraderu.

Tražili smo glumca zbog kojeg bi financirali film.

Htjeli smo angažirati "hičkokovskoga" glavnog glumca.

Angažirali smo Cliffa Roberstona koji nije bio moj prvi odabir.

Ali bio je najbolji glumac kojeg smo mogli dobiti za film.

Mislim da je Cliff bio slaba karika, a Geneviève najjača karika u filmu.

Ona nosi film. S Cliffom je bilo teško raditi.

I radio je stvari za koje sam mislio da nisu moguće.

Vidio je da Geneviève preuzima film.

Došlo je do toga da su jedva mogli raditi skupa

jer on je utjecao na njezinu glumu.

Nije dobro odgovarao na njezine rečenice.

"Volim te. Jako mi je stalo. Značiš mi više..."

Doslovno mislim na to da joj nije davao šansu da glumi.

Počeo bi raditi ovo...

Njezino vidno polje bilo bi ovdje. Vilmos je izgubio živce.

Jer Cliff je uvijek upotrebljavao ovu smeđu boju.

Izgledao je kao... To je bio tip kojeg progoni smrt njegove žene.

Trebao je biti blijed. Na licu ima smeđu boju.

Sjećam se da ga je Vilmos jednom zgrabio

i doslovno ga gurnuo uza zid od mahagonija

i rekao: "Iste si boje kao i ovaj zid. Kako da ti posvijetlim kožu?"

Trebalo mi je nekoliko sati da smirim tu situaciju.

Jeste li spremni vratiti se na američki sud?

Koja je tehnika uspješna za ovu određenu predstavu ispred tebe?

"Dioniz" dao mi je ideju za podijeljen ekran.

Onda sam došao na ideju podijeljene leće.

Montirao sam "Dioniza". Stavljao sam slike jednu na drugu.

Razmišljao sam kako da to učinim u filmu.

Stavljamo nešto jako veliko u prvi plan

suprotstavljajući to drugoj informaciji u pozadini.

Upotrijebio sam to u "Carrie" u učionici

kad Billy čita svoju pjesmu i vidite Carrie u zadnjoj klupi.

Tad se leća prebaci na Billyjevu kosu.

Imam duge sekvence bez zvuka za koje sam trebao glazbu.

Trebao sam glasnu orkestralnu glazbu. Budući da je Benny bio genij,

9/10 već je bilo tamo i malo toga trebalo je promijeniti.

Te je godine Benny radio na "Taksistu" s Martyjem.

Dirigirao je, vratio se u hotel i umro.

Bio sam tamo. Bilo je to oko Badnjaka.

Benny je bio moj prvi, jedan od najboljih skladatelja.

Krenuo sam na visokoj razini i trebao sam nekog da odradi posao.

Imao sam sreće da sam našao Pina

jer svidjela mi se njegova glazba za film "Ne okreći se".

Kad sam ga otkrio, živio je u Veneciji.

Prva glazba koju je skladao za mene bila je za "Carrie".

Nakon toga radili smo zajedno na još osam filmova.

"Carrie" i "Opsesija" iste godine. '76. bila je velika godina.

Osim "Upoznaj svojeg zeca", prvih deset filmova

koje sam snimio bili su nezavisni filmovi.

Imao sam probleme kao i Orson Wells. Imao sam velike ideje.

I trebao sam puno tih stvari.

Tako da sam morao ponovno ući u sustav.

I uspio sam to još samo s "Carrie".

"Carrie" mi je došla u sauni u 12. ulici

kad je moj prijatelj pisac predložio knjigu Stephena Kinga "Carrie".

Studio "Universal Artists" radio je na filmu. Mike Medavoy bio je šef.

Znao je tko sam i volio je moje filmove i tako sam dobio taj posao.

Larry Cohen napisao je scenarij. Bio je dosta dobar.

Riješio sam se zagrada jer to je priča. Sue Snell ispituje policija.

Ona se prisjeća što se dogodilo.

Trebao nam je budžet od 1.8 milijuna.

Rekli su da neće snimati za 1.8 milijuna. Mora biti 1.6 milijuna.

Zbog svojeg iskustva s filmom "Upoznaj svojeg zeca", rekao sam:

"Ljudi, toliko stoji. 1.8 milijuna." I pristali su.

I tad su počeli iznositi namještaj iz mojeg ureda.

Film je bio otkazan.

Otišao sam kući za vikend i razmišljao sam.

Vratio sam se i rekao im: "Ako maknemo ovo i promijenimo ono,

možda ga možemo snimiti za 1.6 milijuna."

Rekli su da može. Naravno, stajalo je 1.8 milijuna.

Istovremeno bila je audicija za "Ratove zvijezda" i "Carrie".

George je organizirao velike audicije.

Gledao je svakoga mladog glumca u Hollywoodu.

Rekao sam mu da ćemo to odraditi skupa. Tražimo istu vrstu glumaca.

Amy je skoro dobila ulogu princeze Leahe.

"Sve banke podataka u R2 sigurne su." -I tako smo našli to dvoje glumaca.

Vidio sam mladu glumicu u filmu o tinejdžerici koja je imala abortus.

Bio sam siguran da je savršena za "Carrie".

I puno sam radio s njom. Morali smo snimiti probne snimke.

Sissy me pitala može li ona probati.

Znao sam Sissy iz "Fantoma" jer bila je djevojka Jacka Fiska.

I bojila je scenografiju. Ali onda je taj vikend dobila reklamu.

Snimali smo probne snimke i pitala se treba li odraditi reklamu

ili ostati i pokušati? Rekao sam: "Sissy, želim tu drugu djevojku."

Studio nije uopće htio Sissy. Mislili su da fizički ne odgovara.

Sissy je rekla da će odraditi probu.

Kad je odradila probu, svi su ispali glupi.

Ne znam otkud mi ideja za usporenu snimku pod tušem.

Velik problem s golotinjom jest da se djevojke osjećaju samosvjesno.

Ali dva dana prije snimali smo s potpunom golom Sissy

sve krupne planove dok joj curi krv.

Mislili su, ako Sissy to može, u redu.

Kritizirali su me zbog tih sekvenci. Ali meni su bile savršeno logične.

Ima menstruaciju. Histerična je. Traži pomoć, a cure je istuku u tušu.

Bilo je jako teško snimiti tu scenu.

Hitchcock je govorio da je zanimljivije ono što prethodi samoj kulminaciji.

I takve scene u mojim filmovima traju cijelu vječnost.

Često sam snimao složene scene i nitko nije shvaćao što radim.

Ta snimka u obliku osmice koja pokazuje što će se dogoditi

i vodi vas gore iznad krvi. Onda se vratite na Sissy i ona ustane.

Zaplješćite Tommyju Rossu i Carrie White.

Tu smo scenu snimali cijeli dan.

Šef studija došao je i pitao me što to dovraga radim.

Pitao je: "Želiš to snimiti? Samo izvoli."

Odrastao sam u operacijskoj sali.

Vidio sam puno krvi. Otac mi je bio ortopedski kirurg.

Dolazio bih u bolnicu i gledao ga kako operira.

Ne možete zamisliti koliko je krvi u operacijskoj sali.

Zbog piljenja i povlačenja.

Nije kao operacija oka. Jako je fizički naporno.

Naša filmska krv bila je škrobni sirup i boja.

Kazališna crvena boja. Nije kao prava krv koja je smećkasta.

A kad se osuši potpuno je smeđa.

Scenu kad Carrie počne sve ubijati, snimio sam u podijeljenom ekranu.

No otkrio sam da podijeljeni ekran nije dobar za akciju.

Paul Hirsch i ja uklonili smo puno podijeljenih ekrana.

Katkad ga vidite. Ali nije dobar za akciju, reakciju, akciju, reakciju.

U biti je previše intelektualni oblik.

Završeci su jako bitni. Ovaj je bio odličan.

U širokom kadru vidi se promet. Ona hoda i onda skrene na groblje.

To smo snimali unatrag. Htio sam da izgleda jako čudno.

Nešto je čudno, ali ne znate točno što. Slična je sekvenca i u "Oslobađanju".

Kad Jon Voight sanja o leševima iz jezera u kojem ih je pokopao.

Sjećam se da je to bio jako šokantan trenutak.

Ali to je jedino što mislim da me navelo da mislim

o ruci koja izlazi iz groba.

Direktori studija "United Artists" bili su jako otmjeni.

"Guslač na krovu (1971.) Let iznad kukavičjeg gnijezda (1975.)"

Te je godine izišao "Rocky". A "Carrie" je bila još samo jedan film.

Distribuirali su je, ali nisu htjeli baš govoriti o filmu.

"Carrie". Najnoviji film Briana De Palme.

Prikazivali su ga na Noć vještica. Mislili su ga prikazivati tjedan dana.

Onda je puno zaradio. Počeli su ga shvaćati ozbiljnije.

Ali ja sam se borio za novac za kampanju.

Unatoč svemu, Sissy i Piper bile su nominirane za "Oscara".

Super je to što je snimljeno toliko verzija "Carrie".

Napravili su toliko grešaka da je lijepo vidjeti što se dogodi

kad netko uzme dio materijala i napravi greške koje si ti izbjegao.

Snimljena je trosatna televizijska verzija "Carrie" koja je vjerna knjizi.

Umjesto da je gđa White razapeta, u toj verziji umire od srčanog udara.

Sjećam se da su na sastanku rekli da se primi za srce i sruši.

To je dramatično.

Tako sam došao na ideju letećega kuhinjskog pribora.

Dobio sam ponudu za drugi studijski film.

Ili nekoliko njih, ali od drugih studija.

Najbolji koji sam dobio bio je "Bijes".

Odjednom smo imali velik proračun. Nekih pet milijuna. Nečuveno.

I imali smo glumačke zvijezde, Cassavetesa i Kurta Douglasa.

Rekao sam: "Vau, super." Nikad prije nisam to radio.

A i imao sam šarmantne djevojke u filmu.

Iako to nije bio film koji bi vam bio pri vrhu prioriteta,

puno mi se toga u tom filmu svidjelo.

Svidjela mi se scena kad Amy na stepenicama

dodirne ožiljak na ruci Charlieja Durninga.

I onda se sjeti Robina kako ga love i kako pada kroz prozor.

Volio sam glazbu Johnnyja Williamsa. Odradio je odličan posao.

To mi je jedna od omiljene filmske glazbe.

U "Bijesu" morao sam snimiti jurnjavu automobila. Ne volim ih.

Mislim da su jako dosadne. Nisam ljubitelj automobila.

Ne uživam snimati okretanje kotača,

pogled kroz vjetrobransko staklo ili aute koji udaraju... Ne volim to.

Zbog scenarija, moraš odraditi neke stvari.

Pitate se: "Kako ću to učiniti da bude zanimljivo?"

Nakon "Francuske veze" nema jurnjava automobila.

Smiješno je i pomisliti na to.

Najbolja je ideja podzemna željeznica i auto ispod nje. Nema bolje ideje.

Sviđa mi se Cassavetes i bilo je zanimljivo raditi s njim.

Mrzio je puno toga što je morao raditi.

John je poludio samo jednom

kad su mu radili gipsani odljev tijela i kad su ga morali ubaciti u mulj

kako bi se digao u zrak. Mrzio je to. To ga je izluđivalo.

Znaš da je napisano i moraš smisliti kako to učiniti, no to nije tvoje.

U biti režiraš nečije tuđe ideje. I daješ sve od sebe.

Ali to definitivno nije jedan od mojih najdražih filmova.

Ja sam Dennis Byrd. I ovo je moj život.

Shvatio sam da filmsku režiju mogu poučavati

tako da zapravo snimim niskobudžetni film.

Odlučio sam to isprobati na "Sarah Lawrenceu"

i vidjeti mogu li održati predavanje o tome što moraš učiniti

kako bi snimio film. Koja je svrha filmske škole

ako ne znaš snimiti niskobudžetni film? Jednom ćeš ga morati snimiti.

Imao sam ideju na temelju priča o mojoj obitelji.

S razredom razradili smo scenarij.

Bok, tata. -Bok.

Mislio sam da ću na "Sarah Lawrence" poučavati kako snimiti film.

Bilo je jednako iscrpljujuće kao i kad snimate film.

Hej! Onesvijestio si se u žurbi. Znaš li koliko je to opasno?

Morali smo prikupiti novac. Kad skupljate novac za nezavisni film,

uvijek netko odustane u zadnji tren.

Nazvao sam Stevena i Georgea i rekao im da će dati nešto novca

jer neki su se ljudi povukli.

Nekoliko ljudi htjelo ga je kupiti. Stajao je samo 300 000 dolara.

Htio sam dobiti "United Artists", ali to je bila godina Ciminove nesreće.

Ipak smo sklopili ugovor. Prikazivali su ga na 57. ulici.

Dobio je pozitivne kritike. Ja sam kupio oglas u "New York Timesu".

Razočaravajuće je u poučavanju filmskoj režiji jest da 99 % njih ne ide nikamo.

Svatko tko ima karijeru u tome čudo je.

"Obučena da ubije" bio je odličan scenarij.

Prodao sam ga za milijun dolara što je bilo zapanjujuće.

Sve je prošlo dobro. Pretpremijera dobro je prošla.

To je film u kojemu je sve išlo glatko. Katkad imam ideje u glavi.

Dok se ne stope u cijeli film, kruže po mojoj glavi.

Napisao sam scenarij prema knjizi "Noćno kruženje"

koju je ekranizirao Billy Friedkin.

Iz mojih dana na "Columbiji" kad smo cimer i ja išli

u Muzej moderne umjetnosti gledati slike i lijepe djevojke,

dobio sam ideju o zavođenju u Muzeju suvremene umjetnosti.

Nezadovoljna kućanica šeta i zavede je muškarac.

Konačno je dobilo oblik kad sam unio transseksualni element,

ideju žene koja živi u tijelu muškarca.

Puno mačo stvari. -To je jako često kod transseksualaca.

Bilo je savršeno u "Sestrama". Dobra polovica i loša polovica.

Kad se uzbudi, penis mu raste, a ne može biti žena.

Smatraš li me privlačnom? -Naravno. -Bi li htio spavati sa mnom?

Mora prestati raditi ono što ga uzbuđuje i na kraju ubija Angie.

Film je kontroverzan zbog moje svađe s odborom za klasifikaciju sadržaja.

I to je dospjelo u tisak.

Dobio sam puno agresivnih poruka zbog nasilja prema ženama.

I u "Psihu" glavni je lik ubijen u prvih 20-30 minuta filma.

U sceni u dizalu Michaelov dvojnik ubija Angie.

Znao sam da ga nećete prepoznati s tamnim naočalama i perikom.

Nisam ga htio puno pokazati.

Rekao sam: "Zašto ga odjenuti u tu odjeću ako ga se ne vidi?"

Cijeli lik Keitha Gordona nastao je prema mojim znanstvenim projektima.

I tako što sam pratio ljude.

Pratio sam svojeg oca kad je varao moju majku.

Fotografirao sam ga. Vidio sam ženu kako ulazi i izlazi.

Sve se događalo u njegovu uredu malo dalje od naše kuće.

Provalio sam u ured gurnuvši šaku kroz staklena vrata.

Imao sam sa sobom nož, prijetio sam mu i pitao ga: "Gdje je?"

Morao sam pretražiti njegov ured i našao sam je u ormaru na trećem katu.

Recimo da je bio iznenađen. Takav sam.

Pratio sam svojeg oca zbog svoje majke.

On prati ubojicu jer majka mu je ubijena. Da.

Čekanje je jako bitno. Tako se možete prizemljiti.

Publika se navikne na to gdje je što.

Cijelu ideju o psihijatru dobio sam od psihijatra

kojem sam išao kad sam izlazio s Nancy.

Nancy sam upoznao na setu "Carrie" i počeli smo izlaziti

dok sam radio na "Bijesu". Mislim. Bila je jako dobra u "Carrie".

Napisao sam ulogu za nju u "Obučenoj da ubije".

Došao sam do točke gdje sam mislio

da sam snimio dosta filmova sa suprugom i da to počinje opterećivati naš odnos.

John je volio raditi s njom.

Kad smo snimali "Pucanj nije brisan", htjeli smo ga snimiti s Nancy.

"Pucanj nije brisan" isprva je bio niskobudžetan film.

John ga je htio snimiti i cijeli se film promijenio.

Od filma od pet-šest milijuna dolara postao je film od 20 milijuna dolara.

"Steady Cam" Vilmosova je ideja.

Vilmos je znao za tu kameru i predložio je da je isprobamo.

Držali smo kameru rukom za te snimke. Ali ne volim kad se kamera trese.

Kad se pojavila kamera "Steady Cam", mogli ste snimati dugačke kadrove

gdje biste smjestili lik u okruženje u kojem bi bili u interakciji s njim.

Dok sam montirao film "Obučena da ubije",

tonski snimatelj izišao je da donese...

Govorio sam mu: "Dosta mi je tog zvuka vjetra u drveću.

Možeš li naći nešto bolje?"

Onda bi izišao u dvorište i snimio nove zvukove za mene.

Taj koncept njegova snimanja zvukova

i ideja da su snimljeni zvukovi ključni za atentat kandidata.

Ima taj element "Chappaquiddicka" u sebi.

Guverner je vozio? Je li imao kontrolu? -Kontrolu?

Ušao je u odvod. Nije imao kontrolu. -Je li bio sam? -Nisam nikog vidio.

Malo filma "Pucanj nije brisan"...

Spajanje snimki koje ste vidjeli u filmu "Zapruder".

Sinkroniziranje sa zvukom ono je što radimo u sobi za montažu.

Budući da je toliko mojih filmova propalo,

sve se to nekako spojilo.

Cijela je ideja upotreba tehnika snimanja filma tijekom snimanja filma.

Ubij ga. -Volim atentate. Pročitao sam sve knjige o atentatima.

Atentat na Kennedyja zanimljiv je jer to je bila najopsežnija istraga.

Nijedno ubojstvo nije nikad bilo toliko istraženo u povijesti zločina.

Ali "Pucanj nije brisan" govori o istrazi što se točno dogodilo.

I da su saznali tko je upleten, nikoga više nije bilo briga.

Kadrom od 360 stupnjeva htio sam dobiti osjećaj okretanja vrpce magnetofona.

Tako da su se kamere okretale kao što bi se vrpce okretale.

Svaki put kad bi se okrenule po sobi, sve više toga bilo je izbrisano.

Vilmos i ja virili smo preko seta.

Snimatelj je trčao okrećući kameru za 360 stupnjeva.

Nitko nije vidio film dok nije bio dovršen

jer imao sam moć od "Obučene da ubije".

Kad su vidjeli taj završetak, umrli su.

Neću zaboraviti kad smo ga pokazali direktorima.

Bili su užasnuti. Puno mojih filmova smatralo se katastrofalnim.

Nije bilo veće katastrofe od filma "Pucanj nije brisan".

Uvijek mislite da će doći pogledati vaše filmove.

Koliko god oni bili čudni.

Kad uzmete jako emocionalno iskustvo,

poput smrti djevojke koju je izložio opasnosti,

upotrijebite njezine vriskove u neukusnom horor filmu.

Došao sam na tu ideju kad montirate glazbu i snimate korake

i stavite ispune između magnetskih traka.

Jednom sam stavio ispunu. Izgledalo je kao "Lawrence od Arabije".

Rekao sam: "Lawrence od Arabije upotrebljava se kao ispuna..."

To je bio vrisak.

Sva ta patnja reducirana je na vrisak koji se stavlja u glazbeni zapis.

Svaki me put dirne kako je John odigrao tu scenu.

"To je dobar vrisak."

To je dobar vrisak.

Pozdravite mojega malog prijatelja!

Većina je mojih filmova o megalomanima u izoliranom svemiru

i o ludim događajima u tom izoliranom svemiru.

To me stalno fascinira.

Marty Bregman došao je do mene

jer Al je htio napraviti verziju "Lica s ožiljkom".

Originalna je ideja za "Lice s ožiljkom" bio Al Capone.

Marty mi je rekao da on i Al žele razviti scenarij s Davidom Rabeom.

Radio sam s Davidom Rabeom na scenariju "Princ grada"

o korumpiranom policajcu iz narkotika koji na kraju nisam režirao.

Ali radili smo na scenariju godinu dana.

Bio sam dobro upoznat s Davidom i njegovim načinom rada.

David je rekao da će napisati scenarij,

ali neće raditi s Bregmanom i Alom.

Napisat ćemo ga skupa kao i scenarij "Princ grada".

Al je došao sa mnom na sastanak da vidi kako stvari idu.

Objasnio sam mu kako stvari stoje. Kasnije me nazvao Bregman i rekao

da je Al uzrujan i želi se sutra naći s Davidom.

Rekao sam mu da će David odustati ako ga tražim da dođe na sastanak.

Nije mi vjerovao. Rekao sam Davidu da se sutra žele naći zbog scenarija.

I David je rekao da odustaje. Odrastao sam u eri da toneš s piscem.

Ako je pisac dobio otkaz, odlaziš.

Nisi predložio da se dovede još nekoliko pisaca koji ti se sviđaju.

Nazvao sam Bregmana sljedeći dan i rekao mu:

"Žao mi je, ali ovo neće ići. Ne mogu snimiti film."

Onda su angažirali Sidneyja i Olivera.

Oni su smislili kubansko "Lice s ožiljkom" na južnoj Floridi.

Užasna ironija bila je da sam napisao scenarij "Princ grada"

koji sam smatrao odličnim. Proveo sam 18 mjeseci s Bobom Lucyjem,

murjakom na kojem se temelji scenarij.

Kad se Matt zainteresirao i kad je htio s drugim piscem

odraditi taj projekt, iz "United Artistsa" dali su nam otkaz.

Sidney i Matt snimali su film s nekim drugim.

Mislim da mi je Sidney ukrao taj film.

Godinu kasnije ponudili su mi film na kojem je Sidney radio.

Počeli smo na Floridi gdje su nas Kubanci otjerali.

Jednostavno su nas otjerali iz grada. Nije im se sviđao scenarij.

Mislili su da ćemo prikazati sve Kubance kao gangstere.

Bio sam tamo mjesecima u izvidnici

i na kraju smo cijeli film morali premjestiti u Kaliforniju.

Rekao sam da želim jako akrilni tropski izgled.

Ne želim mafijaše iz "Kuma" gdje su svi u mračnim sobama

i jedva se nešto vidi. Ovo treba biti svijetlo. Ovo je Miami.

I bijela odijela, pastelne boje. Dobro sam znao kako treba izgledati.

Kad smo snimali pucnjavu, Al je zgrabio vruću cijev pištolja

pa je opekao ruku i morao je ići u bolnicu.

Nismo mogli snimati s njim dva tjedna.

Imao sam dva tjedna da snimim sve, osim Ala.

Ne moram reći da sam snimao na svaki mogući način,

kad bi netko pucao na nekoga, dok sam čekao povratak svoje zvijezde.

Steven i ja snimili smo neke kadrove.

"Što misliš? Da stavimo još jednu kameru tamo? Zašto ne?"

Svi su pucali. Ljudi su pucali na ljude.

Radim kao interpretacijski redatelj. Oliver je režirao jedan film.

Mislio je da ne snimam film onako kako bi on to htio.

Na kraju morao sam ga udaljiti sa seta. Jer razgovarao je s glumcima.

Glumci ne mogu dobivati dva mišljenja od dvojice ljudi. To ih zbuni.

Žele jedno mišljenje. Scenarij je nastao po istinitoj priči.

Oliver je skoro poginuo istražujući. Mislili su da je drogeraš.

Ušao je na jako opasno područje. I htio sam da se to odražava u filmu.

To je bila opasna razina nasilja rulje koju oni nisu nikad doživjeli.

Borio sam se s odborom za klasifikaciju od filma "Pozdravi".

Borba je završena s "Licem s ožiljkom".

Predao sam ga tri puta i svaki je put dobio "X".

I onda sam rekao da ga neću više mijenjati.

Svi su bili nezadovoljni mnome. Ono što ih je sve izludjelo

i zbog čega je "Lice s ožiljkom" kontroverzno

jest da sam sve opet vratio u film.

Ako budem dobio "X" za treću verziju, ići ću s originalnom verzijom.

Meni je to sve X.

Nisam nikad pokazao kako motorna pila reže meso.

Čim se motorna pila spustila, kamera se odmakne od nje.

Dijelu publike svidjelo se, a dijelu nije. Jako kontroverzno.

Svi su mislili da je "Lice s ožiljkom" o Hollywoodu.

I stvarno im se nije svidio.

Dobro mu je išlo. Nije mu išlo odlično.

Nije bio hit, ali komercijalno je bio uspješan.

Deset godina nakon toga našao je svoju publiku u "hip-hop" generaciji.

Nisam ljubitelj "hip-hopa" pa nisam znao ništa o tome.

Dok mi nisu rekli. "Universal" je kontaktirao sa mnom i pitali su me

hoću li odobriti "hip-hop soundtrack" za "Lice s ožiljkom".

Rekao sam da nema šanse.

To je nešto što se uvuče u kulturu glazbe,

u "hip-hop" kulturu i onda u kulturu igrica.

Sad sam nekako popularan redatelj. Ne znam zašto. Nisam baš puno zaradio.

Ali razvio sam scenarij "Čin osvete" koji je oduševio "Paramount".

Iznenađen sam što će snimiti film.

Sljedeći dan nazvao me Don Simpson

i rekao je da ima samo jednu riječ za mene. -Pitam koju.

A on kaže "Flashdance". -Pitao sam ga: "Što s tim?"

Rekao je da me žele za "Flashdance". A "Čin osvete"? Ne, nisu baš...

Toliko su me naljutili da sam ih tražio puno novaca za "Flashdance".

Htio sam pokrenuti velik projekt i onda sam odustao od njega.

Imao sam ideju za "Dvojnicu".

Sklopio sam ugovor s "Columbijom". Imao sam ured i parkirno mjesto.

Brak mi se raspao pa sam živio u Kaliforniji. Zvučalo je zabavno.

Prvo sam dobio cijelu složenu, vizualnu ideju za izgradnju priče.

Malo "Obučene da ubije".

Malo "Prozora u dvorište" Malo "Vrtoglavice".

Priča je o igri skrivača i o tom da zapnete iza zamrzivača.

Dosta stvari u filmu dolazi od stvari koje sam proživio.

Igrao sam se skrivača s braćom. I zapeo sam iza zamrzivača.

Uzimao sam satove glume gdje bi se ljudi slomili na pozornici

dok im je učitelj glume pomagao da otključaju emocije.

Stvarate film tako da započnete likom koji onda izgrađujete prema van.

Ja počinjem s kosturom i onda ga popunjavam.

Pokreću me nerealistične ideje.

Morate natjerati glumce da se prizemlje i učine ih stvarnima

tako da dobijete publiku prizemljenu s glumcem.

Onda cijeli lik "Holly Tijelo".

Htio sam nekog tko je navikao na golotinju.

Pa sam pomislio zašto ne pornoglumica?

Jako sam se zbližio s Anette Haven koja je fascinantna.

Bila je pornoglumica, zabavljačica. pa sam stvorio cijeli lik prema Anette.

Nije nikad bila na audiciji. Sve joj je to bilo novo.

Izbio je skandal zbog probe s Annette jer je porno glumica.

Šef studija čuo je da ću imati probu s pornozvijezdom na pozornici 7.

Onda su mi rekli da ne mogu to učiniti.

Vlasnik "Columbije" tad je bila "Coca Cola Company".

Rekao sam da mi je žao, ali da ću to učiniti.

I jesam. Imao sam probu s njom i Melanie.

Nisam našao nikoga za ulogu. Bilo je toliko golotinje.

Najbolja je stvar bila Melanie. O tome su svi pisali.

Imao sam sav materijal od Annette. Sve te priče došle su od Annette.

Nema seksa sa životinjama.

Ne radim S&M ili varijacije, nema ništa ni od uriniranja.

Neću obrijati vaginu, nema jebanja šakom i svršavanja po mojem licu.

Proučavala je Annette. Doveli smo Annette na set.

Bila je svijetla točka u filmu s kojom su svi bili zadovoljni.

Nakon što su me izvrijeđali, govorili su samo o Melanie.

Morate natjerati svjedoka da gleda ono što želite.

Najbolji način za to jest da žena skida odjeću sa sebe.

I kad je ta osoba počne gledati,

možete inscenirati ubojstvo da svjedok vidi ono što želite.

Htio sam snimiti jako dugu šetnju.

Dugačka sekvenca praćenja

poput produžetka šetnje muzejom u filmu "Obučena da ubije".

"Dvojnica" ima najdulju šetnju u povijesti kinematografije.

Volim fotografirati žene. Fascinira me način na koji se kreću.

Volim ih pratiti. Volim uključiti publiku u njihove dileme.

Ovo je bila era kad biste umetnuli "pop" pjesmuljak

i napravili spot koji bi promovirao film.

Onda sam pomislio da bih mogao staviti spot u film.

Producirao sam film. Mogao sam raditi što hoću.

Imao sam odriješene ruke u pogledu snimanja tog filma.

Bilo je odlično, naravno, dok ga nisu pogledali.

Neću zaboraviti projekciju "Dvojnice" za medije.

Šef odjela za javnost nazvao me i rekao da će me sutra ubiti.

Halo?

Oprostite, ne čujem vas.

Recite mi što se dogodilo.

Žao mi je, ne čujem vas.

Moj grafički senzibilitet razljutio je žene u prošlosti.

Ovdje sam bušio ženu s dosta velikom bušilicom.

"Sutra će te ubiti". Neću zaboraviti taj telefonski poziv.

Zašto je svrdlo tako veliko?

Moralo je proći kroz pod. Ne vidi se kad bušilica ulazi u nju.

Morala je proći kroz pod da je vidi dok ju...

Imalo je savršenog smisla, ali kad radite takve stvari,

savršeno su logične vama. Kad ih predstavite publici, zapanje se.

To je previše. Ja nisam mislio da je previše. Meni je savršeno.

Morate znati da vas kritiziraju u odnosu na ono što je trenutačna moda.

Kad se moda promijeni, svi to zaborave.

Ne znam koliko mi ljudi priđe i priča o filmu "Dvojnica".

Sve što su vikali kad je film izišao, zaboravljeno je.

Razjasnimo nešto o karijerama redatelja.

Ne planiramo ih. Radimo na jednom projektu,

a onda dođe drugi projekt, pa treći projekt kasni.

Radimo na onome na čemu možemo u to vrijeme.

Poznavao sam Johna Landaua. Bio je Springsteenov menadžer.

John je kontaktirao sa mnom i pitao me mogu li nešto smisliti?

Dobio sam ideju da izvuče djevojku iz publike i da pleše s njom.

Tako smo došli do Courtney Cox.

Nakon neuspjeha "Dvojnice" razmišljaš o tome što radiš

i zašto dobivaš takve reakcije.

Shvatio sam da moram učiniti nešto drukčije.

"MAFIJAŠI"

Dugo nisam režirao komediju. I zaista volim Dannyja De Vita.

On je glumio u filmu. Jako je teško režirati film

koji na početku nije sponzorirao studio.

To smo sredili. Nisu ga htjeli prikazivati.

Nisu im se svidjele prve projekcije.

Stalno smo se borili. Meni se svidio. Bilo je zabavno.

To je slatka komedija. Dobila je dobre kritike.

Znači, mnogima se svidjela.

Ne, prijatelju. -Hvala vama, gospodine Acavano.

U 80-ima stalno sam radio. Pisao sam scenarije. Prodavao ih.

Neki bi bili snimljeni, neki ne.

Počeo sam raditi na filmu "Fatalna privlačnost".

Nisam bio zadovoljan scenarijem pa sam odustao.

Nasreću, oko 24 sata kasnije,

netko u "Paramountu" predložio je da režiram "Nedodirljive".

Art je razradio scenarij i nas troje nastavili smo raditi na njemu.

Prvo smo morali naći Elliotta Nessa.

Htio sam Dona Johnsona jer ga poznajem.

Bio je popularan u "Porocima Miamija".

A Art je htio Kevina. Onda sam nazvao Spielberga.

Nazvao sam Larryja Kasdana koji već radio s Kevinom

da me pokuša uvjeriti. Taj će tip nositi film.

Rekao mi je da će postati netko i nešto i da mu vjerujem.

Bob Hoskins glumio je Ala Caponea.

Angažirali smo Seana jer on se uvijek želi odmaknuti od lika Jamesa Bonda.

Vidio sam Andyja Garciju u filmu "8 milijuna načina da umreš".

Bio sam u Chicagu sa svojim pločama

i smišljao kako ćemo sve snimiti.

Mislim da ćemo snimiti taj film, osim što... Meni je to...

Neka vrsta sofisticiranoga engleskog kazališta.

Trebamo glumca koji glumi američke gangstere.

Što u meni izaziva divljenje? Što mi to daje radost?

Bejzbol.

Bobbyju treba dugo da se odluči. Idete na večeru. Razgovarate o scenariju.

Trebalo je mnogo tjedana da pristane.

Zadnje što mi je Bobby rekao bilo je da će biti skupo.

I bilo je izuzetno skupo.

Drukčije je s filmskim zvijezdama koje si otkrio.

Bobbyja poznajem od sredine 60-ih.

Na snimanju "Nedodirljivih" Bobby nije učio svoj tekst.

Išao bih s njim kad se šminkao

i ponavljali bismo tekst dok ga nije zapamtio.

Trebao se udebljati jer glumi Ala Caponea.

Kosa mu je bila obrijana na zatiljku. Nosio je svileno rublje kao i Capone.

Niste ga nikad vidjeli, ali nosio ga je.

"1634 Racine"

Imao sam prijatelja koji je tamo stanovao.

Sekvenca za skladatelja dobra je jer dajete mu napetost koja raste

i koja može dobro funkcionirati s nečim emocionalnim u glazbi.

Dajete mu vrijeme i prostor da razvije emocije u glazbi

koje se povezuju s publikom.

Morricone skladatelj je kojeg je teško dobiti.

Imao sam puno sreće što sam ga mogao dobiti.

Pogledao je film i onda smo otišli u studio.

Odsvirao je četiri teme. Sve četiri bile su pun pogodak.

Poslao bi mi 6, 7, 8 ili 9 verzija prije nego sam rekao da je to to.

Mislim da je to bila melodija "duddle-lun-dun-dun".

Obično kad postavim sekvence s glazbom i ostalim,

jako su emotivne i zaista funkcioniraju.

Sekvenca Potemkinovih stepenica napravljena je

jer je Mamet odbio napisati nešto drugo

jer nam je potjera vlakovima bila preskupa.

Rekao sam svojem lokacijskom menadžeru Ericu da mi nađe stube.

Mislio sam na oklopnjaču "Potemkin", na kolica koja padaju niza stube

usred pucnjave. Improvizirao sam u hodu.

Sekvence inspiriraju skladatelja.

Želite spojiti zvučne efekte i upotrijebiti ih da nešto naglasite.

Sad imate 97 zvučnih zapisa, stavljate sve moguće zapise

i to ometa glazbu. Skladatelji rijetko imaju priliku glazbeno stvoriti

nešto čemu dijalog i efekti ne proturječe stalno.

Stalno su mi u glavi tehnike

i pokušavam shvatiti koju primijeniti ovdje.

Je li ovo najbolji način da se ovo upotrijebi?

To su tehnike iz horora. Snimka iz perspektive lika koji nekog prati.

Znate što mislim o pokrivenosti. Široki kadar. Tip ide prema kući.

Tip leti kroz prozor. Tip se skriva iza gramofona.

Pitate se je li to zanimljivo.

Uvijek želim naći način da vizualno učinim nešto uzbudljivim.

Koja budala.

Ponio je nož na obračun pištoljima.

Gubi se odavde, digiću!

Hajde, nosi svoje dupe odavde!

Kad sam ga uključio u pucnjavu, Sean je bio tako ljut na mene.

Nije još bio u pucnjavi.

Pitao sam ga: "Tvoj James Bond nikad nije bio upucan? -Ne."

Ušla mu je prašina u oči. Odmah su ga odveli u bolnicu.

Morao sam ga moliti da se vrati da ponovimo scenu. -Mrzio je to.

Zabrinjavale su nas loše brojke o interesu i tko će se sve pojaviti.

Naša najveća konkurencija bio je film

u kojem John Lithgow živi u kući s nekakvim čudovištem.

Svi su mislili da će "Harry i Hendersonovi" biti hit.

A mi smo ih sve oborili s nogu prvi vikend.

"Nedodirljivi" bili su jedan od onih čarobnih filmova.

Malo je takvih u karijeri.

Zatim sam mogao režirati film koji nitko nije htio.

To je ta, naredniče. Ona je lijepa. -Uzmi lijepu.

Uvijek sam osjećao da su "Žrtve rata" najbolja priča o ratu u Vijetnamu.

Odličan novinarski uradak. Zaista je bio dramatičan.

Izneseno je mišljenje koje i ja dijelim o tim ratovima

u koje se uplićemo, a nitko ne zna zašto.

To je metafora za ono što radimo. Silujemo te zemlje.

Ovo je oružje.

Ovo je pištolj.

Imate stvarni događaj gdje je nevina osoba silovana i ubijena.

To mi radimo. Nitko ne želi priznati. Nitko više o tome ne govori.

Ne razumijemo te ljude. Ne razumijemo njihovu kulturu.

Hrane nas glupim razlozima

da moramo biti tamo zbog interesa naše države.

To uopće nema smisla.

Nije ni čudo da ti vojnici, koji žele postupiti ispravno, polude.

Htjeli su snimiti "Žrtve rata" od ranih 70-ih.

To je kupljen i razrađen projekt koji sjedi na polici.

Srećom, Dawn je otišla iz "Paramounta" i postala šefica "Columbije".

Tražila je projekt s puno velikih imena.

Dawn je vodila tvrtku Michaela J. Foxa. Zato je Michael htio glumiti Ericksona.

Samo tako snimio bi se taj film.

Ovi ljudi ovdje. Zbunjuju sami sebe. Jesu li Kong ili nisu Kong?

Sean je stvorio lik mačo tipa iz Brooklyna.

Bio je doslovno narednik.

Tretirao je druge glumce kao da su u njegovoj postrojbi.

Nije nikad razgovarao s Michaelom. Tretirao ga je kao i u filmu.

Erickson se ne želi loptati. -Zašto ne? -Ne znam.

Kukavica je. -Je li zato? Je li to tvoj problem?

Michael je jako drag. Osjećao se kao uljez.

Zbog Seana i njegovih dečkiju. Ali dobro je funkcioniralo za film.

U jednoj sceni Michael udari Clarka lopatom.

Sean ga izaziva da je pametnjaković.

Snimili smo par scena i onda je Sean prišao Michaelu i oborio ga na zemlju.

Jednostavno ga je oborio.

Mislio sam da će ga Michael ubiti. I tad smo snimili scenu.

Izvukao je nešto iz njega što mu je bilo problem izraziti.

Imao je bijes u sebi i onda ga je Sean gurnuo preko ruba.

Kad je odlazio, šapnuo mu je da će se osvetiti.

Mislim da mu je jednom šapnuo "glumac na televiziji".

Dobar, stari Sean. Uzbudljivo je raditi s njim.

Bilo je jako teško snimiti taj film. Zbog vremenskih prilika i vrućine.

Da biste razumjeli Vijetnam, morate razumjeti teren.

Morate razumjeti vrućinu. Ne možete zamisliti kako to utječe na vaš mozak.

Na Tajlandu izgradio sam cijeli set džungle.

Kad hodate kroz džunglu, možete se lako izgubiti.

Ne možete se orijentirati u džungli.

Stoga smo izgradili set džungle i samo smo pomaknuli drveće.

Dawn je došla na set. Izdržala je pet sati pa se pokupila kući.

Bilo je užasno.

Htio sam imati taj osjećaj da, ako misliš da je iznad zemlje loše,

onda trebaš vidjeti što se događa ispod zemlje.

To je moguće jedino ako se spustite

i prikažete presjek tunela i opasnosti koja se kreće kroz njega.

Poput kolonije mrava.

"Columbia" me natjerala na pretpregled filma, ali to ne pomaže.

Pod pritiskom si da radiš stvari, a retrospektivno jako se kaješ.

Na kraju "Žrtvi rata" maknuo sam neke scene ispitivanja.

Posebno kad odvjetnik obrane rastrga Michaela dok svjedoči.

Jesi li htio iskoristiti ovaj incident da napustiš pješaštvo? -Prigovor!

Maknuo sam tu scenu. Vratio sam je u revidiranu verziju.

Ako stavite nešto na što publika burno reagira,

žele da to maknete. Moji filmovi dosta uzrujaju ljude.

Možete zamisliti što sve žele maknuti iz mojih filmova.

A ja se moram boriti rukama i nogama.

Pretpregled ovakvog filma zbilja vam ništa ne govori.

Jako je emotivan i depresivan. Što će vam pretpregled reći?

Ne želim gledati film? Previše me uzrujao? Što da kažem prijateljima?

Meni ga je teško gledati jer materijal je srcedrapajući.

A morate ići u montažu i gledati te scene iznova.

Neki dan prikazali su "Najbolje godine našeg života".

Sat vremena ti se jadnici pokušavaju prilagoditi okolini.

Kako gledate taj film kad je tako uznemirujuć.

Zamislite da ga snimate. Takve osjećaje ja imam za "Žrtve rata".

Film nije postao hit unatoč Paulininoj dobroj kritici.

Bilo je svakakvih kritika i nitko ga nije pogledao.

Bilo je to teško razočaranje.

Nakon svog tog posla, a bilo je puno posla.

Eno ga! -Idemo!

Mislili su da nisam shvatio knjigu. Savršeno sam je shvatio.

"Warners" je kontaktirao sa mnom zbog "Lomače taštine".

Bila je to šansa otići u New York i snimiti veliki film.

Nekad morate raditi samo da ne razmišljate.

"Lomača taštine" trebala je biti kao "Veličanstveni Ambersonovi".

Sherman McCoy seronja jeg. Kao i glavni lik u "Ambersonovima."

Uništava sve zbog svoje arogantnosti.

Film je trebao biti takav. No završili smo s Tomom Hanksom,

tako da ću riskirati. Napravit ću ga boljim.

Ne želim učiniti glupost. Samo ostanimo pribrani.

Shermane, usred smo ratne zone, a ti razmišljaš o ispravnim postupcima?

Svašta mi je prolazilo glavom. To je velik, skup film.

Znao sam što bi moglo poći po zlu.

Može završiti kao Wellesov film ili kao "Slatki miris uspjeha".

Najbolji Mackendrickov film koji ga je upropastio.

Želiš jeftine šale? -Ti ih tiskaš?

"Lomača" je trebala biti tako opaka i tako cinična.

Ako snimim taj film, karijera mi je gotova.

Poput Wellesove i poput Mackendrickove.

Neće me nitko zaposliti.

Ironično, ipak je bio neuspješan. Trebao je biti opakiji, teži.

Svi koji su pročitali knjigu mrzili su film.

Problem holivudskog sustava jest da ljudima plaćaju puno novca

da ti radiš ono što oni žele.

Zato imaju te poslove. Možete se pogubiti

i prihvatiti njihove koncepte.

Nisam nikad vidio hrpu novčanica od studija.

To je bilo vau!

Napravio sam mnogo kompromisa i nastala je katastrofa.

A Julie Salamon sve ih je zapisala.

Mislim da je film sam za sebe dobar.

Sve je u redu s filmom, samo ne čitajte knjigu.

Uništile su me reakcije na "Lomaču taštine".

Katastrofa. Vrijeme je da napustim grad.

Oženio sam se. Dobio sam dijete.

I vratio sam se žanru koji sam razvio u 70-ima.

Oprosti.

Moja se supruga dogovorila s "Universalom" da skupa snimimo film.

Imao sam dvije ideje. Jedan je lik s višestrukim ličnostima.

Prije puno godina bio sam u vezi s udanom ženom.

Došla bi poslije posla. Vodili bismo ljubav,

a ona bi zaspala jer bila je umorna. Znao sam je gledati misleći:

"Što bi bilo da je pustim spavati cijelu noć?

Kako bi to objasnila svojem mužu?"

O, moj Bože.

Priča Lolite Davidovich trebala je biti prva

u "Cainovom prokletstvu", a ne priča Lithgowa

s otmicama djece i višestrukim ličnostima.

To se trebalo saznati kasnije.

Trebalo je početi s njom koja u trgovini kupuje satove.

Upoznaje Stevena Bauera. Ali kad sam montirao film,

Lithgowova priča bila je tako jaka. Možete je nazvati ljubavnom sapunicom.

Nije najjači element.

Morao sam priču Johna Lithgowa staviti prije u film.

Zato je nekako čudna.

Jer nije sastavljena kako je bilo zamišljeno.

Ne znam zašto Lithgowu dajem uloge zlikovca.

Zašto je Billy Wilder uvijek dao ulogu zlikovca Fredu McMurrayu

kad su ga htjeli kao profesora u "Čudesnom izumu"?

Sve smo snimili u našem dvorištu.

Sve su lokaciju u blizini naše kuće.

Gale i ja imamo kuće tamo. Rodila se moja kći Lolita.

Doslovno smo izišli iz kuće i snimali.

Bio je to financijski uspješan film

jer imao sam 10 % bruto od prvog dolara.

Zanimljivo je gledati film jer je kao obiteljski album.

Gdje je tata? -Tata nije ovdje, srce, otišao je.

Tata je ovdje. -Ne, nije.

Idemo, dušo, moramo se vratiti. Dođi mami.

Gale i ja našli smo se u određenom trenutku

i onda smo se vratili životima koje nismo dovršili.

I u procesu dobili smo posebnu kćer.

Tako da...

Dobro je ispalo koliko se god činilo čudnim.

Tad sam dobio scenarij za "Carlitov način".

Pomislio sam: "Evo, počinje opet."

Al Pacino, gangsteri koji govore španjolski.

Scenarij je bio tako dobar da sam znao kako snimiti sjajan film.

Dick Sylbert jedan je od najboljih produkcijskih dizajnera.

Sjajno je raditi s njim. Ideja da klub izgleda kao brod

došla je od prve vanjske lokacije koju smo našli.

To je bio noćni klub u obliku broda.

Dick je dizajnirao interijer koji odgovara eksterijeru.

No izgubili smo lokaciju. Nismo imali eksterijer u obliku broda.

No tad je postao slika za odlazak Carlita na Karibe.

Sean je promijenio firizuru i sve nas iznenadio.

Nisam znao da će se vratiti s kovrčavom kosom i obrijanom glavom.

Vidi se. Stvarno si učinio nešto sa svojim životom.

Ne znam jeste li imali takvo iskustvo s glumcima,

ali fiksiraju se na jednu scenu. Tu je to bila scena u bolnici.

Prepravljali smo tu scenu do samog dana snimanja.

I opet nisu bili zadovoljni s njom.

Opusti se, Dave. To je tvoj prijatelj.

Moramo maknuti mehaniku za snimanje filmova

tako da glumci mogu glumiti. Ako im nešto odvlači pozornost

ili im ometa koncentraciju, morate to ukloniti.

Redatelj je promatrač. U sobi imate puno ega

i morate promatrati kako komuniciraju jedan s drugim.

Kad ste na snimanju, usredotočeni ste na trenutak.

Morate sve promatrati. Ne možete pitati kakva je kava

ili jeste li sinoć proveli ugodnu večer.

Vaša je zadaća kao redatelja snimiti film.

Ako netko izgubi živce ili ti izgubiš živce, sve staje.

Snimali smo potjeru usred ljeta

i ja sam pokušavao snimati od vlaka do vlaka.

Al nosi tešku kožnu jaknu.

U podzemnoj su željeznici 43 °C usred ljeta.

Ja sam u jednom vlaku i snimam kako on juri kroz drugi vlak.

Prate ga neki tipovi. Naravno, ideš od vlaka do vlaka

i na putu su ti stupovi. Ide li vlak dovoljno brzo da ga držiš u kadru

ili se mimoilazite? Snimali smo tu scenu cijelu noć.

Al trči gore-dolje kroz vlak. Negdje oko 4 ujutro,

odjednom vlak u kojem je Al ide dalje.

Jednostavno je nestao.

Pitao sam svojeg pomoćnika Chrisa što se dogodilo.

A on je odgovorio da je Al otišao kući vlakom.

I misli da si lud i ne znaš što radiš.

Morao sam ući u svoj vlak i otići tamo gdje je bio Alov vlak.

Otišao sam do Alove prikolice, a on je sav crven

jer satima se znojio u jakni. Pitao me: "Što to radiš?"

Morate se nositi s problemima tog dana.

I prilagoditi svoju viziju i naći nešto što funkcionira ili je još bolje.

Imao sam grafičku ploču sa scenarijem i s pucnjavom na pokretnim stepenicama

u Svjetskom trgovinskom centru, sve do podzemne.

Tjednima sam fotografirao.

Imao sam arhitektonski program i ugradio sam sve na njihove položaje.

Otprilike dva dana prije snimanja,

digli su sve u zrak. Prvi teroristički napad.

Svi su pitali: "Što ćemo sad?" Zamislite da ide na glavnu stanicu

i ode na vlak za Floridu. Snimat ćemo na glavnoj stanici.

Tad sam napravio onu složenu snimku kamerom "steady cam" s Alom.

Hej, Vinnie. Vinnie, čekaj!

Dugački vam kadar omogućava bilježenje emocije

koja se doživljava na ekranu, u stvarnom vremenu.

Kad počinjete mijenjati scene, gubite ritam emocija.

Vinnie! Nije ovdje, idemo dolje. Idemo.

Ideja za koncept filma u kojem je smrt prisjećanje

pala mi je na pamet zbog 27000 tamnih fotografija koje sam ikad vidio.

Jako zeznuti početni kadar za koji smo morali dizajnirati opremu.

Krenuo bi u krivom smjeru. Inače ne radiš stvari tako.

Morali smo to ponoviti puno puta da bude kako treba.

Htio sam se vratiti na istu scenu, a da publika to ne primijeti.

Htio sam se vratiti na početak,

ali da ne znate da ste na toj sceni dok niste usred scene

i dok ne shvatite da ste već bili na toj sceni.

Film je opet dobio svakakve kritike, znate, umorni gangsteri tog žanra.

Ja sam bio jako razočaran.

Kad sam bio u Berlinu i gledao ga u Berlinu

nakon premijere, dobro je prošao u SAD-u.

Gledajući ga u Berlinu shvatio sam da ne mogu snimiti bolji film od tog.

Opet, trebate biti u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Mike Ovitz nazvao me i pitao: "Želiš li snimati 'Nemoguću misiju'

s Tomom Cruiseom?" Rekao sam: "Zezaš se? Naravno!"

Bio sam odlučan da ću snimiti veliki hit.

S Tomom Cruiseom? "Nemoguća misija"? Spreman sam.

Što god Tom Cruise želi, oni će to napraviti.

Nije ih bilo briga. Htjeli su Toma Cruisea u "Nemogućoj misiji".

Tomu je pak ovo prvi film čiji je producent.

Htio je da bude kako treba.

Zvao sam scenarista Davida Koeppa koji je napisao "Carlitov način".

Kad smo prošli Koeppov scenarij, a svidio im se...

Naravno, Tomu su smetale neke stvari u vezi s likom.

Rekao sam Tomu da ide sa mnom u Sharin ured

reći joj da želi snimiti ovaj film.

Konačno je pristao na to da će napisati scenarij.

Sljedeće jutro nazvala me je Paula i rekla:

"Dobre su vijesti da snimamo film. Loše da dajemo otkaz Davidu Koeppu

i dovodimo Roberta Townea."

Tom je mislio da Towne može poboljšati lik.

Kako ćeš to reći svojem prijatelju?

"Dave, dobre su vijesti da snimamo film.

Loše su vijesti da ti dajemo otkaz."

Snimat ćemo film, ali u kontaktu sam s Daveom.

Govorim mu sve što se događa. Ne sviđa mi se što Bob Towne radi.

Towne je htio prepraviti cijeli scenarij, što je bilo pogrešno.

Gradimo set, a ne znamo je li ovo u filmu ili nije.

Na kraju sam im očito dao do znanja

da ne možemo naprijed s Towneovim scenarijem.

Dave se vratio i prepravio scenarij.

Imao sam jednog scenarista u jednom hotelu,

a drugog u drugom. Obojica su istovremeno pisala.

Otkad se bavim režijom, ovakvo što još mi se nije dogodilo.

Radnja filma smještena je u SAD-u.

Rekoh Tomu: "Ovo je 'Nemoguća misija', možemo ići po cijelom svijetu.

Drugdje ima filmskih zvijezda koje umiru da glume u ovom filmu.

Jer Tom je htio glumiti u "Nemogućoj misiji"

i jer je "Nemoguća misija" film o timu stručnjaka.

Moramo film pretvoriti u film Toma Cruisea.

Onda prvo moramo ubiti cijeli tim.

Vidio sam Toma Cruisea i tri nevjerojatne scene.

Većina špijunskih trilera kriminalistički su

s mnogo zanimljivih scena s likovima u kojima se "gule slojevi luka".

Sloj, još jedan sloj. I saznate. Onda idete tamo i nađete...

Ali on je zbilja bio... Znate, te stvari.

No to ne možete nužno staviti u odličnu vizualnu scenu.

Sama ideja da nešto love. Nije bitno što točno.

Ukrao je pola popisa operativaca CIA-e...

...popis svih tajnih agenata koji rade u istočnoj...

Naše malo blago ima trbuh pun mikrofilmova.

Prije nego ih pomaknemo. Planina "Rushmore".

Lijepo mjesto za potjeru. Kako da ih namamim tamo?

Imate zbilja snažnu vizualnu ideju. Pozovete pisca ili vi sami smislite

neki lik koji će vas odvesti na planinu "Rushmore".

Pala mi je na pamet ideja upada u CIA-u i sekvenca bez zvuka.

Izvlačenje popisa operativaca iz računala.

Znojenje. Sve te stvari.

Smislio sam jako složenu zadnju sekvencu

u kojoj helikopter juri za vlakom u tunel.

Towne je htio završetak

gdje se skidaju maske u prostoriji za teretna vozila.

I ušli smo u velik, kako da kažem, konflikt oko toga.

Ne može završiti "Nemoguću misiju" skidanjem maski u teretnom vozilu.

Towne je rekao: "Zar će helikopteri uletjeti u tunele?"

Ignorirat ćemo svu ovu pirotehniku

kao neku jeftinu akcijsku sekvencu

koja nema emocija i osobnosti.

Svađali smo se pred Tomom

i konačno sam rekao: "Dobro, teretna vozila. Obožavam ih."

Skidanje maski. Može.

Neću morati snimati helikoptere i tunele i vlakove.

Imat ćemo sjajnu scenu s troje likova u teretnom vozilu.

Bit će fantastično i onda sam otišao. Tom je izrazio mišljenje

da bi akcijski završetak bio bolji od teretnih vozila.

Tako da imamo skraćenu scenu u teretnom vozilu,

a onda smo se popeli na vlak i odradili završnu sekvencu.

Izradili smo tri auta. Imali smo zeleni ekran

i dečki iz tvrtke za vizualne efekte bili su tamo.

Stavljali su oznake na sve.

Jako je je jednostavno jer imam tehničko znanje.

Ovdje se nešto loše događa u pogledu akcijskih sekvenci.

I zato su tako dosadne u tim velikim filmovima.

Unaprijed su vizualizirane.

Inače imamo potjeru, auto i dinosaur preskače.

Uvale to tvrtki za vizualne efekte ili tko to već radi.

I oni to unaprijed vizualiziraju za vas.

Snimke su skupe, a oni imaju sve na računalima. I što ćete dobiti?

Puno vizualnih klišeja.

Nešto je eksplodiralo i odmah je pokraj kamere.

Svi ti mali trikovi u njihovim računalima.

"Nemoguća misija" uspjela je kao i "Nedodirljivi".

"Obučena da ubije" bio je uspjeh. Svi su bili oduševljeni.

Svi su znali da će biti hit i ostavili su nas same.

Imao sam najveći hit karijere, ali, nažalost, brak mi je propao.

Bilo je u novinama pa sam se skrio.

U New Yorku s Davidom smislio sam "Zmijske oči".

Uvijek sam htio snimiti film u kasinu.

To je izoliran i korumpiran svijet.

Kad imamo ove male posjete, dopuštam ti, dozvoljavam ti,

dajem ti priliku da platiš za dodatan rad policije koji stvoriš!

Snimamo iznimno složenu snimku kamerom "steady cam"

16-18 minuta bez prekida i s brzim okretanjem.

Upoznate svijet u kojem je kralj prije nego mu ubiju tajnicu.

Imamo ideju iz "Rashomona" koju sam uvijek htio isprobati.

I vidimo je iz triju različitih perspektivi.

Takvo što uvijek fascinira.

Ovo je opet jak "hičkokovski element".

Dobio sam ideju da prikažem borbu za nagradu

iz perspektive Nicka Cagea, ali neću je prikazati. Svi će je čuti.

Svi će reagirati na nju.

Ali neće se prikazati.

Halo? Što? Tko si? Gdje?

Moj sretan broj?

Što?

Morate znati gdje se sve nalazi.

Toliko puta netko puca, a netko se sruši.

Gdje su svi? Koliko su blizu? Koliko je blizu opasnost?

Ja uzimam to u obzir.

Moj koncept i koncept koji smo Dave i ja imali jest da,

kad se nosite s toliko korupcije,

trebate Boga da se spusti i sve raznese.

To je jedino što funkcionira.

To je bila ideja iza vala.

Ti bokca!

Žao mi je, draga. Pokušao sam.

Pazite!

Nitko nije mislio da će upaliti, pa smo smislili nešto drugo.

Nisam mislio da je funkcioniralo tako dobro kao originalna ideja.

Završeci su teški. Uvijek su teški.

Ako u karijeri imate dva ili tri odlična završetka vaših filmova,

to je onda čudo.

Bilo je to razočaranje. Nije dobio baš dobre kritike.

Film "Zmijske oči" nije bio baš skup. Nije bilo više od 30 ili 40 tisuća.

Film "Misija na Mars" bio je skup. Stajao je 100 000.

To je druga situacija gdje je redatelj imao proračun od 115 milijuna.

Rekli su da ga ne mogu snimiti za te novce.

Ušetao sam na taj film gdje su svi bili zaposleni.

Tamo je bilo cijelo osoblje.

Ja sam odmah počeo postavljati grafike velikih scena.

Bilo je nemilosrdno. Bilo je puno složenih scena.

Pa sam morao smisliti sekvence.

Zapravo smo potrošili novce. Te su scene tako skupe.

Snimiš jednu od tih scena prvi dan i gledaš je svaki tjedan

jer dodaju joj jednu inkrementalnu stvar.

I tako godinu dana.

Uvijek sam bio zapanjen da drugi mogu to raditi.

Poput Stevena ili Zemeckisa. Ti bokca. Beskrajna ponavljanja.

Ali ne možete prestati. Sav taj pritisak.

Svatko pokušava spasiti sebe.

Kad naraste, nitko ne želi biti otac te ogromne stvari.

I ako ne uspije, kotrljat će se glave.

No sviđaju mi se neke stvari koje sam snimio.

Pitate se što radite ovdje. Držite se proračuna, rasporeda.

Ja sam se uvalio preko glave. Bilo je puno posla u dugom razdoblju.

I onda razmišljaš uživaš li stvarno u ovome.

Tek sam napunio 60 godina.

Želim li raditi ovo?

Holivudski sustav u kojem radimo samo te uništi.

Tu nema ništa dobro u pogledu kreativnosti.

Borite se protiv jako teškog sustava.

I sve su vrijednosti tog sustava suprotne onima

koje su potrebne za stvaranje originalnih, dobrih filmova.

Kad sam završio taj film, odletio sam u Pariz.

Ne želim više snimati ovakve filmove.

"Misija na Mars" zadnji je film koji sam snimio u SAD-u.

To je prednost kad ste vuk samotnjak.

Možete iznenada reći: "Ovo više ne funkcionira."

Volim snimati filmove

koji su nastali iz čistih, kinematografskih ideja.

"Fatalna žena" vizualna je konstrukcija pričanja priče.

Polarizirajuća sam osoba, a kritičari me smatraju izgubljenim slučajem.

Ima i kritičara koji razumiju moj rad. Bar sam ja mislio da su razumjeli.

Nije me bilo briga što im se nisu svidjeli filmovi

jer su naizgled bili grozni prema ženama. Ili previše nasilni.

Meni se uvijek činilo da je to ispravno.

Baš zato što sam se sviđao Paulini, ljudi su se stalno svađali zbog mene.

Ja gledam stvari na jako složen i zamršen način.

Moram se prisiliti da radim po pravilima.

Kad mi nešto dospije u ruke,

iskrivit ću to i gledati

kroz refleksije i refrakcije.

Većina stvaranja napetosti jest odvlačenje pozornosti od tragedije.

Kao trik. Želite da gledaju ovu ruku dok druga radi nešto drugo.

Morate stvoriti cijelu teksturu

koja odvlači pozornost publike od zeca kojeg izvlačite iz šešira.

"Crna dalija" primjer je, za razliku od "Lomače taštine",

gdje sam rekao da ću je snimiti onakvu kakva jest.

Kao misterije Dashiella Hammetta koje nitko baš ne razumije,

rekao sam: "To je valjda takav žanr."

Rekao sam da ću pratiti roman i njegove kompleksnosti.

Svi kažu za "Crnu daliju" da ne mogu ništa pratiti.

Pripremao sam je u Los Angelesu gdje se odvija radnja.

Onda smo otišli u Njemačku. Pa smo je pripremali u Italiji.

Završili smo u Bugarskoj. Tu smo dobili zadnji dio sredstava za snimanje filma.

Ako ću staviti nekoga u opasnu situaciju,

radije ću pratiti djevojku nego nekog tipa.

To je takav žanr. Žena u negližeu hoda po kući sa svijećnjakom.

To i bespomoćnost likova vidi se u mojim filmovima.

Želi se zaustaviti ta ludnica.

Živim u obitelji punoj nevjerojatnih egoista

koji ne vide štetu koju su nanijeli jedni drugima.

Moj je srednji brat jako osjetljiv.

Mislim da nije bio dovoljno jak da se odupre tim silama.

Ja sam ga cijelo vrijeme štitio.

On nema borbenost koju ja imam.

Kao malo dijete pokušao bih reći: "Prestani vikati!

Nije on kriv!" Ali nitko se nije obazirao.

Bio sam nemoćan i zato sam postao žilav.

Uspori!

Znate da film "Razotkriveno" govori o "Žrtvama rata",

stvarima koje nemaju smisla,

poput "Zašto smo u Vijetnamu? Zašto smo u Iraku?"

Brine nas iračko oružje za masovno uništenje

nakon uništenja njihove vojske u prošlom ratu.

Nemaju zrakoplovstvo. Izgladnjujemo ih već 10 godina.

Zahara glumi silovanu djevojku u filmu "Razotkriveno".

Bila je izbjeglica koja je živjela u Ammanu.

Bavim se kulturom koju ne razumijem.

Kad je morala glumiti, kad su se vojnici pravili da je siluju,

ne znam koje kulturološke norme kršim.

No Zahara je imala razumijevanja i napravila je što sam od nje tražio.

Mislim da se stvarno izložila opasnosti.

Nakon što su pogledali film, to bi užasnulo njezinu obitelj.

Cijela njezina kultura odbacila ju je.

Ali glumica je i osjećala je da je to bilo ispravno.

Ja sam je uveo u glumu jer sam je režirao.

Umjesto da je ostavim tamo s neizvjesnom budućnošću

i zato što je talentirana i predivna djevojka,

doveo sam je ovamo i upisao u školu

tako da može slijediti svoje snove.

Vraćam se filmovima kakve vi snimate.

Prilagođavate se sustavu. Ako želite snimati osobne filmove

sa svojim idejama, morate imati budžet za njih.

Snimate neku vrstu filmova jer tako vidite stvari.

I te se slike ponavljaju u vašim filmovima.

I to vas čini onakvima kakvi jeste.

Ljudi pričaju o tome kako je Hitchcock bio utjecajan.

Ne znam puno ljudi koji slijede Hitchcockovu školu, osim mene.

Stvorio je nevjerojatan vokabular za vizualno pričanje priča.

I on će umrijeti s njim. Ja sam bio jedan učenik

koji je uzeo stvari koje je on stvorio

i ugradio ih u razne oblike stila koji sam ja razvijao.

Stvorio je cijeli jedan moderni oblik.

Proučavao sam puno redatelja i proživio 70 godina svojeg života,

i vidim da većina redatelja ima kreativna razdoblja

u svojim tridesetima, četrdesetima i pedesetima.

Možda će snimiti još 20 ili 10 filmova.

No pričat ćete samo o filmovima

koje su snimili u kreativnim razdobljima.

Uvijek sam mislio da je Hitchcock odličan primjer.

Nakon "Vrtoglavice" i "Psiha",

možete govoriti o "Pticama" koliko hoćete

i ostalim filmovima nakon toga,

kritika ga je konačno sustigla i počela pisati kakav je genij.

No ti filmovi nisu onoliko dobri kao oni

koje je snimio u tridesetima, četrdesetima i pedesetima.

Za ovaj posao morate biti fizički jaki. Fizički vas iscrpljuje. Nema sumnje.

Mislim da je William Wilder rekao: "Kad više ne možeš hodati, moraš stati."

Kad snimate filmove, svaka je vaša greška na ekranu.

Sve što niste riješili, svaki vaš prečac,

gledat ćete do kraja života.

To je popis stvari koje zapravo niste dovršili.

Ljude u vašem životu može ugroziti vaša intenzivna koncentracija,

vaše uranjanje u ono što radite.

Moja je prava supruga film, a ne ti.

Preuzeto sa www.titlovi.com