Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
JESTE LI POSLUŽENI?
Dijamanti su muškarcu najbolji prijatelji
Gđice Brahms. -Da, znam, satniče Peacock, kasnim.
Nije to dovoljno. Kasnite 15 minuta.
Što bi bilo da svi kasne 15 minuta? -Otvorili bismo 15 minuta kasnije.
Nemojte biti bezobrazni! Satnik vas ima potpuno pravo ukoriti.
Imate li objašnjenje? -Petak je, nemam novca ni za autobus.
Stopirala sam. -Trebali ste ranije krenuti od kuće. -I jesam.
Na uglu sam pridignula suknju i pokazala čarapu.
Kao Marilyn Monroe u Autobusnoj stanici. -I što je bilo?
Autobus se slupao. Morala sam dati izjavu.
Isto se jednom dogodilo meni s tenkom Centurion.
Jeste li ga stopirali ili vozili, gđo Slocombe?
Mislim da vas g. Grainger pokušava dozvati.
Satniče Peacock, jeste li slobodni? -Jesam.
Nadam se da nećete zamjeriti.
Ali jutros mi je novčanik ostao na radiju u kuhinji.
Nimalo vam to ne zamjeram.
Htio sam vas pitati možete li mi vratiti onu funtu
koju sam vam pozajmio jučer.
Razumije se...
Ajoj. I ja sam ostavio lisnicu u radnoj sobi na televizoru u boji.
Ma da? Ostalo mi je u sjećanju da je tako bilo i prošli petak, Stephene.
Da, Erneste.
Baš sam postao zaboravljiv.
Da, zato sam vas i podsjetio na tu funtu.
Bez brige, ubrzo će nam isplatiti plaću.
Čim razmijenim krupniju novčanicu, vratit ću vam.
Morate rasporediti plaću da vam potraje cijeli tjedan.
Ma ne potraje ni cijeli vikend. -Pa na što je trošite? -Odjeću.
Odjeću? -Da, tako da me dečki pozovu na večeru.
Ali da ne trošite na odjeću, mogli biste ostati kod kuće.
Pa si nešto skuhati. -Ne mogu kupovati hranu samo za sebe.
Preskupo je to. -Ne bi vam bilo da ne potrošite sve na odjeću.
Da trošim na hranu, ne bih imala za odjeću
tako da me dečki pozovu na večeru.
Ja mlade danas ne razumijem, ne razumijem o čemu to govorite.
Volim izlaziti, to vam je. -Draga moja djevojko!
Mene bi svaku večer imao tko častiti kad bih htjela!
Samo da nije onog natezanja u autu kad te dovezu kući.
Pipanje pa žvalavi poljupci.
Borba da otvoriš vrata i pobjegneš.
Je li vam puno njih umaknulo?
Provjerite stanje na blagajni!
Nisam je mogao dovesti k sebi, četvrtkom si mama radi pedikuru.
Da, to upropasti romantiku. I što ste napravili? -Otišli smo k njoj.
Katastrofa. Stari joj se ranije vratio i s nama gledao televiziju.
Pa je došla teta, mama se vratila s binga. Onda eto sestre s djetetom.
Uporno je plakalo. Tri sata poslije stari me pitao kakve su mi namjere.
Rekao sam: Nikakve, pa vidi koliko vas je. Izbacio me.
Što ste vi radili? -Na večeru mi je došla prijateljica, ali nije valjalo.
Za kuhanje moraš biti raspoložen.
Ja sam tresnuo vratima na pećnici pa mi se tijesto nije htjelo dignuti.
Bio sam izvan sebe, što je za mene jako čudno.
Da. I što ste napravili? -Sve sam poravnao valjkom.
Istresao voće iz limenke i sve poslužio kao palačinku.
To je podignulo atmosferu. -Vjerujem.
Oho, što je sad ovo? -Pardon, moja prijateljica.
Tako si odjurio da sam ti zaboravila dati ključeve stana.
Hvala na krasnoj večeri!
Nazvat ću te kad budem slobodna.
Što je to bilo? -Poznajemo se već sto godina.
Često se viđamo. -Vi i ona ljepotica?!
Dobra mi je prijateljica. -Kakve noge!
Divna je. -Bome baš!
A i puno je smireniji otkad je bio na operaciji.
Naprijed. -Zvali ste me, g. Rumbold? -Jesam, uđite.
Evo nam opet petka. -Točno tako.
Podijelite omotnice s plaćama. -Hoću. Svi radnici samo to čekaju.
Ne znam kako neki uspiju izaći na kraj. -Pola ih pozajmljuje za kavu...
Gdje je moja? -Nešto su zabrljali u računovodstvu. Poslat će popodne.
Vidimo se na ručku kao obično?
Ne, malo sam se previše zaokružio.
Ovako otprilike?
Savršeno. Eto vidite, gospođo.
Kad skratimo suknju, prekrojimo rukave,
uzmemo malo na leđima... A da, prepravimo i ramena.
Pomaknemo gumbe i stajat će vam kao saliveno!
Zar ne bi bilo lakše da nađete moj broj?
Ali to je jedinstvena ponuda. -Da, lanjska kolekcija. -Tiho.
Presvucite se u garderobi pa ćemo sve poslati u krojačnicu.
Kad će završiti? -Ma za manje od mjesec dana!
Obračunat ću vam dvije funte za prepravke.
Dvije funte?! -Pa moramo ga poslati u Edinburgh.
Sve prepravke radimo ondje.
U Londonu nikad ne znaš komu će odjeća pasti u ruke.
Pa dobro.
Samo žena uvjerljiva poput vas, gđo Slocombe,
može ženi sa strukom od 90 cm prodati suknju široku 110 cm.
Proviziju nekako treba zaraditi.
Obračun je unutra kao i inače.
Odbili su mi 4 funte i 62 penija za porez. -A meni dugujete funtu.
Koliko moramo klečati, trebaju nam platiti čarape.
Pogledajte mi koljena, sva su obješena!
Povucite ih.
Dotle dođu?
Da, morala sam uzeti dugačke jer imam velika stopala.
Bilo bi vam lakše da na čarape stavite držače.
Jako duhovito! -Ili na grudnjak možete prišiti haltere.
Je li to sve, satniče Peacock?
Koliko je širok vaš zaručnik? U prsima.
Bez problema navuče moju vestu.
Tko ne bi?
Mucasti klasični uzorak je uvijek dobar izbor.
Teško je procijeniti, vaše je građe.
I riđokos.
Onda bi mu klasični mucasti dobro stajao.
Ima bradu.
Može ovako?
Oči su mu drukčije boje.
A da ga dovedete?
To bi pokvarilo iznenađenje, a iznenađenja obožava.
Samo vi njega dovedite, a g. Humphries će ga već iznenaditi.
Može. Hvala. -Nema na čemu. Ugodno jutro želim.
G. Humphries, g. Lucas, jeste li slobodni? -Jesmo.
Pregledajte. G. Grainger, jeste li slobodni?
Ovaj čas.
Hvala.
Dakle! Jedanaest funti i 47 penija.
Trebao bih dobiti 19 funti na tjedan. -Vjerojatno su nešto odbijali.
Porez, šest funta i 12 penija. -Pa skup je Concorde.
Uprava za ugljen, za željezo i čelik, željeznice.
Plus Europska ekonomska zajednica. Još ste dobro prošli.
Zdravstveno, funta i 21 peni. Pet godina nisam prismrdio liječniku.
Kad zatrudnite, dobit ćete rodiljnu naknadu.
Deset penija za društveni klub Grace Brothersa!
Bivša izviđačka brvnara kraj močvare.
Napukla loptica za ping-pong i tri trule strelice.
Isplati se to već radi godišnjeg izleta.
Satnik Peacock sa šeširićem i gđa Slocombe pijana u autobusu.
Dvadeset penija za umirovljenički dom Grace Brothers, to može.
Idealno za zlatne godine. Kad više ne budeš mogao uzimati mjere,
sjedit ćeš u kolicima na rosulji i čekati da s neba začuješ:
Jeste li slobodni, g. Lucas?
I za pet minuta Grainger te mjeri za krila koja će se skratiti habanjem.
Vas će mjeriti za azbestno odijelo.
Evo ga. Prepravljena odjeća.
Samo toliko dobijete? Trebate vi lijepo u radničku klasu.
Odakle vam to?! -Bio je štrajk.
Pa smo morali raditi prekovremeno da uhvatimo korak.
Nosite kartonski ovratnik i smatrate sebe srednjom klasom.
Ali izbijate si novac iz džepa. -Ipak imamo jednu prednost. -A koju to?
Odnesite ovo u smeće, Mash.
Kapitaliste!
G. Mash.
Prebrzo sam vozio, pozorniče?
Na ovaj kat ne smijete dolaziti u radnoj odjeći poslije deset sati.
A kako da ovo onda donesem, ko od majke rođen?
Ostavite to na ulazu za osoblje pa pozovite gđu Slocombe.
Ma slušajte, ja sam ovdje... -Ne prepirite se.
I poslušajte nadređenog.
Vi sigurno niste dobili šezdeset funta ovaj tjedan, je li tako, a?
Trebala bih rukavice za muža, ruke su mu strašno hladne.
Preko puta, gospođo.
G. Mash, nježnije s time!
Svaka stoji 44 funte! -Da vam kažem ja nešto.
Meni više plate da ih razvozim nego vama da ih prodajete.
Danas više ne možete naći ljude primjerene ovom poslu!
A on ovdje radi 35 godina.
Rekao sam mu da vas ubuduće pozove s ulaza.
Hvala, satniče Peacock.
Vratite rukavice ako veličina ne odgovara pa ćemo ih zamijeniti.
Prsti su nekako predugački. -Skratit će se habanjem, kao i sve drugo.
Da ih pripašete uz kravatu? -Ili aktovku? -Ili novost u našoj ponudi.
Automatski kišobran.
Mi živimo na jugu Francuske, ondje rijetko kad padne kiša.
Ima i dobrih sunčanih naočala.
O, ne! -Što je bilo?
Ispao mi je kamen iz sredine.
Bez brige, ne primijeti se od ostalih.
Ali ima tri karata, vrijedi više od tisuću funta.
I baš je lijep. -Takvi obično i jesu.
Sigurno ste s njim došli ovamo? Nije vam ostao u Rolls Royceu?
Isprobala sam bundu u Alastair Solomonu, možda je ondje.
Skoknite prije nego što Alastair usiše, potražit ćemo i ovdje. -Hvala.
Jutros sam bila i kod frizera.
Pa kupila cipele. -Vi obiđite gdje ste bili.
A mi ćemo ovdje sve pregledati. -Jako ste dragi.
Tako kažu. -Oprostite što vas ovako gnjavim.
Ma ni govora. -Hvala.
Moj muž će poludjeti ako dozna.
Dajem stotinu funta nalazniku.
Stotinu funta?
Vrlo ste velikodušni. Bez brige, ako je tu, naći ćemo ga.
G. Lucas? Gdje ste?
Ustanite, budalo. -Negdje na podu je sto funta. -Drugi ne smiju tražiti.
Inače ništa od nagrade. Nije meni ljepota jedina vrlina.
Obojica ćemo tražiti pa dijelimo popola. -Ja sam je poslužio. 60:40.
Ako ga ja vidim prvi, 60:40 meni.
A ako ga ja vidim prvi, 70:30 meni.
Pola-pola pa gotovo. -60:40 pa gotovo. -Pola-pola.
Posljednja ponuda. -A zašto bih pristao? -Vidim ga. -Pola-pola.
Gdje je? -Peacocku između nogu.
Kako je onamo dospio?! Aha, sad mi je jasno.
Kraj pete, blješti kao svjetionik.
Ako spusti pogled, fućkaj naših pola-pola.
Slušajte.
Ja ga idem sakriti.
A vi ga odvucite.
Zašto tako stojite?
Zašto tako stojim?
To sam vas pitao. -Lumbago, g. Lucas. -Lumbago, g. Lucas.
Satniče Peacock! -Uhvatio vas je meni iza leđa? -Meni je iza leđa.
Dođite ovamo.
Ne možete bolje? -Ovaj čas ne.
Obično ga ja moram izmasirati.
Kakvo olakšanje! -Zašto masirate gležanj? Nema lumbago ondje.
Da ga masiram gdje lumbago ima, obojicu bi nas izbacili.
Nema ga! -U džepu mi je.
Natrag na mjesta. -Samo trenutak, želio bih se svima obratiti.
Pozornost molim. G. Rumbold bi vam se želio obratiti.
Da odemo na mjesta dok nam se g. Rumbold obraća ili ostanemo?
Nemojte biti djetinjasti.
Upravo mi se javila dama koja je na odjelu izgubila vrijedan dijamant.
Nudi pozamašnu nagradu nalazniku. Temeljito sve pretražite.
Tko ga nađe, neka ga donese pa ću nagradu podijeliti svima jednako.
Kolika je nagrada? -Molim?
Kolika je nagrada?
Kolika je nagrada? -Da.
Sedamdeset i pet funta.
Kako vam to zvuči? -Jako uvjerljivo.
Lopuža bi nam drpila 25 funta!
Vidi se po ušima. Tko ima takve niske, sklon je kriminalu.
Samo naprijed i sretno. -Hvala.
Pravite se da tražite.
Dakle, 75 funta.
Trojica s ovog odjela.
Dvije sa ženskog, to je petero.
Sedamdeset i pet dijeljeno na pet...
To je 15 funta za svakoga.
Dijeljeno na šestero, g. Grainger.
Satniče Peacock, vi niste na mom odjelu ni na odjelu gđe Slocombe.
Pa nikako razumijem kako biste vi mogli polagati pravo na nagradu.
Meni je recimo sasvim jasno kako mogu polagati pravo na nju.
Pa zato i hoću.
Ja mislim da lavovski dio treba dobiti onaj u čijem ga odjelu nađu.
Lavovski dio treba dobiti onaj tko ga nađe. -A ne!
Nema sumnje, prijedlog g. Lucasa je najbolji.
Slažemo li se svi da dio treba pripasti satniku Peacocku?
Pripast će meni dio, vjerujte.
Krenimo zato u potragu.
Očito je jako malen.
Satniče Peacock, kako objašnjavate svoju blizinu?
Ovo je moj dio, ja ću tražiti tu, vi ondje.
Satniče Peacock.
Što vi kažete?
Ne bi li bilo bolje da ga odmah odnesemo mladoj dami?
Ato dijamant natete, to bi tvatato bilo pametno.
S kime razgovaram? Gospođinim batlerom?
Kad se gospođa vrati, poručite joj da smo našli njezin kamen.
Nije liječnička ordinacija, nego robna kuća.
Držim dijamant u ruci, a poruka je...
Ne sad, radim nešto s tajnicom!
Poruka glasi, neka dođe ravno u moj ured.
A neka ček za stotinu funta nagrade naslovi na mene,
Cuthberta Rumbolda.
Pa ću ga je proslijediti onima koji su to i zavrijedili. Doviđenja.
Naprijed.
Završili ste razgovor s MI5? -Molim? A da, jesam.
Nemojte nikomu reći. Ne čuje se kroz vrata, je li tako?
Ne. -Fino!
Pravite se da tražite. -A da ga odnesemo Rumboldu? -Što vam je!
Ona će njemu dati ček na sto, on sebi u džep strpati 25.
A ostatak za nas šestero. Pratite me? -Da, ali upalit će mi se koljena.
Jeste li posluženi? U redu.
Ona neka ček na sto funta naslovi na nas, mi u džep strpamo 25.
Plus naš dio. -Da! A Rumbold mora šutjeti jer nas je htio preveslati.
Ali odakle nam njezin broj da joj javimo da dođe k nama?
Jedan će se ušuljati Rumboldu u ured dok je on na ručku i uzeti ga.
Koji? -Neka odluči pismo-glava.
Glava. -Sretno.
Bome su i vama uši nisko.
G. Rumbold?
G. Rumbold?
Plavobijeli, bez inkluzija, tri ili više karata.
58 faseta. Dama je bila baš nehajna!
Gdje je njezin broj?
Dakle ovako.
G. Rumbold će telefonirati.
Centrala, Rumbold ovdje.
Nazovite mi 9650721.
To ste vi, satniče Peacock? -To sam samo ja.
Našla sam ga. -Sklonite ga!
Za mnom.
Mi smo ga našle i mi ćemo dobiti najveći dio.
Našla sam ga ja. -Na mom odjelu, a ja sam vam dopustila da tražite.
Kako ćemo dobiti najveći dio ako smo već pristale? -Sakrit ćemo ga.
Ako ne budu htjeli dijeliti, reći ćemo da ga ne možemo naći. Dajte. -Evo.
Valjda je propao, ne mogu ga naći.
Ne biste me valjda prevarili? -Ma ne, stvarno.
Aha, našla sam ga. Upao mi je u hulahopke.
Trebat će sto godina da ga izvadim. -Stresite ga niz nogu.
Pa ćemo odrezati prste.
Rumbold je otišao na ručak? -Prije 10 minuta, sad idem i ja.
Bravo.
Predlažem da se nađemo kod dizala u prizemlju.
Sasvim lako. Nosim crveni karanfil.
Visok sam, prosijedih zalizaka.
Točno, uglađen.
Naslovite ček na satnika S. Peacocka.
Pa će 75 funta dobiti onaj koji ih je zavrijedio.
Stotinu funta? Tako znači.
Gospođa je vrlo velikodušna.
Neki su rođeni nepošteni!
Centrala, molim vas, nazovite mi 9650721.
Zar opet? -Da, opet.
Ja sam Lucas, molim vas gospođu koja je izgubila dijamant. -Lucas?
Da, Lucas. Satniče Peacock!
Što je sad ovo? -Pa...
Zvao sam gospođu. -Zašto?
A, da, zašto?
To je privatna stvar. -Zašto, g. Lucas?
Svidio sam joj se. -Vi?! -Znači, i vi ste primijetili.
Zahtijevam objašnjenje!
Da se ja spustim ili ćete vi ustati?
Baš sam...
Tražio dijamant. -Nije ga ovdje izgubila.
Mogao ga je netko unijeti na potplatu cipele s...
Malo žvakaće gume.
Što ćete vas dvojica tu? -Došao sam reći da nisam našao dijamant.
A ja da ga nisam ni ja našao.
Tražite i dalje, gospodo.
Naprijed.
Mogu li ja razgovarati s g. Rumboldom? -Izvolite?
Došla sam reći da nisam našla dijamant.
Nisam ga našla ni ja.
Ali ako ga gđica Brahms ili ja nađemo,
smatramo, a tu sam jednoglasna...
Da trebamo dobiti veći dio.
Ako vi nađete dijamant, tu nema nikakvih problema.
Da, tko nađe dijamant, treba dobiti veći dio.
Ili čak sve.
Dakle, slažemo se, tko dijamant nađe, cijela nagrada je njegova.
Da, ja se svakako slažem.
Gđo Slocombe... -Ne još.
Da, slažemo se i mi.
A sada je došao trenutak da vam kažem... -Naprijed.
Došli ste mi reći da niste našli dijamant?
Došao sam vam reći da g. Grainger jest. -Što?!
Da, dokotrljao se ispod pulta.
Divota, svi ćemo dobiti 12 funta i 50 penija.
A ovaj? Izgubila je dva. -Ili tri.
Četiri nije mogla izgubiti. -Naprijed.
Uđite, g. Mash.
Tu ste. Morat ćete nešto prišiti.
Ovo mi je bilo u kolicima.
Popadali su s haljina! Ništa ne vrijede!
Trebali smo vidjeti, svi imaju kapicu da se mogu zašiti.
Istina. -Idemo tražiti dalje.
Samo trenutak. Rumbold ovdje.
Što je predložio?
Da? Shvaćam.
Gospođa dolazi.
Čekala je kraj dizala u prizemlju visokoga gospodina.
Prosijedih zalizaka, uglađen, kako sam kaže.
S crvenim karanfilom. Ma tko li je to?
Oprostite ako griješim, satniče, ali vi dijamant niste izvadili.
Pa mislio sam da ništa ne vrijedi kao ni ostali.
Da bacimo oko. -Dajte da vidim.
Nema kapicu. Taj je pravi.
Tisuću funta!
Nikad prije u ruci nisam držala nešto tako vrijedno.
Nisam ni ja.
Vi možete na posao. Satniče, ja ću vam proslijediti onih 75 funta.
Radije bih ostao i cijelu nagradu primio osobno.
Naprijed. Pa to je mladi g. Grace.
Dobar dan. -Nismo vas očekivali.
Svratili ste na 10 minuta prije dva tjedna. -Mlada dama mi je sve rekla.
Mislim da ste se svi iskazali. -Hvala, g. Grace.
Tko ga je našao? -Meni je pripala ta čast. -Duboko sam vam zahvalna.
Dat ću vam sto funta koje sam obećala. -Sto?!
Krčalo je u slušalici.
Ja ću dodati još stotinu funta.
Dakle, ukupno dvjesto funta.
Vrlo ste velikodušni. -Mi nećemo ništa dobiti? -Kako ne.
Svi ćete biti na dobitku. Vi ček naslovite na mene.
A ja ću nasloviti drugi ček na sto funta...
Mislim da ste rekli dvjesto. -Dvjesto.
Na umirovljenički dom za zaposlenike Grace Brothersa.
Vrlina je samoj sebi nagrada,
kao što vidim po vašim radosnim licima.
Umirovljenički dom za zaposlenike Grace Brothersa.
Ma zašto ste vi smješkate?
Pa po svemu sudeći, od toga ću prvi koristi imati ja.
Obradio mijau
Preuzeto sa www.titlovi.com
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.