Original subtitles

Alfredo!

�ekaj, ne tr�i!

Re�i �u mami da si me ostavio!

�ekaj!

UMJETNOST SRE�E

Ka�u da du�a uvijek iznova pronalazi svoj put ku�i,

bez obzira koliko je vremena pro�lo ili ako je vrijeme dobro,

du�a se vra�a.

Ali pitam se:

�to je njen dom?

Ovaj grad?

Ovi ljudi? Jesmo li doista dom du�e?

Ili bolje, kavez?

I ove misli �to prolaze kroz na�e glave

mo�da su njezini okovi.

Hej! �to gleda�?

Nikad prije nisi vidio curu kako pla�e?

Da, naravno.

I onda?

Pa, �to?

�to? Za�to se ne kre�e�?

Jo� nisi rekla kamo �eli� i�i!

To je zato �to...

ne znam.

I onda?

Odvedi me odavde.

I isklju�i radio, molim te!

Samo �u ga uti�ati, to je sve.

U redu onda, napravi to. - Gotovo.

Dobro. - Hvala.

Mi smo u sme�u!

Sramotno je,

odvratno je!

Napustili ste nas.

Oprosti.

Mislim, �alim zbog onog prije.

Mo�ete poja�ati glasno�u, stvarno mi ne smeta.

�elite li moje mi�ljenje o du�i? Nikada ne stari,

i to je rascjep,

u odre�enoj dobi jo� uvijek �udite, spojen si,

ali mora� prevrnuti kantu za novi po�etak.

Mi smo u kota�u �ivota, u Samsari,

u za�aranom krugu smrti i ponovnog ro�enja,

stolje�ima smo bili u tome i ne mo�emo iza�i,

uvijek iste reciklirane du�e

u tisu�ama razli�itih vre�ica za sme�e,

�ivimo i odba�eni smo tisu�e puta.

Kad bismo se barem sjetili �to smo ve� bili!

Misli� li...

kako postoji stvarno jo� jedan �ivot, druga prilika?

Gdje?

Kakvo je to pitanje?

�ao mi je, izgubio sam se u mislima.

Radio, oznaka na tvom vratu... to je sve tako nestvarno.

�to radio ima s mojom oznakom i mojim pitanjem?

Zapravo, ni�ta... - �to to�no?

Slu�aj, biti �u iskren s tobom,

imam te�ka razdoblja, pomalo sam izgubljen.

Oh, to je sjajno! - Ne, znam gdje smo...

Razumijem, ne brini.

Imam ideju, odvedi me nekuda gdje ti se svi�a,

na mjesto koje ti vra�a natrag sje�anja.

Doista nema� odredi�te?

Moja glava je u velikoj zbrci

i ogromna je praznina.

Tako je i meni.

Ja �u preuzeti vodstvo.

17:00 je sati na Umjetnosti sre�e i ka�em da je vrijeme pro�lo

za obi�ne

za dolazak i odlazak dana, bez promjene.

To je to: dani su na� kavez!

Do�lo je vrijeme da se oslobodi du�u od �estokog �ivota.

Kakva je to zgrada? Izgleda drevno.

Nikada nisam znao, moji djed i baka �ivjeli su u blizini.

Nikada nisi pitao �to je to? - �ak me nije ni briga.

Moja baka bi nas gledala od tog prozora gore.

Moj brat i ja ovdje bi se igrali,

on bi mi pri�ao zastra�uju�e pri�e,

volio me je upla�iti.

Sje�a� li se ikoga?

Mali je brat po�eo tr�ati,

nikada ne gleda unatrag, i to je ono �to ga je spasilo.

Ali od tada duh velikog brata

progoni ga, jer ga je napustio.

Kako se mla�i brat zvao?

Sergio, ba� kao i ti.

To nije istina, to je nemogu�e, Ti si la�ljivac!

La�ljivac, la�ljivac!

I onda? - I �to, onda?

Nema veze... Sljede�a postaja? - Moram li uvijek ja odlu�iti?

To je tvoj auto. - Ali to je tvoja vo�nja.

Radije bih se vozila okolo, ve� sam napravila previ�e pogre�aka.

Idemo na pla�u! - Nemam kupa�i kostim.

Onda pri�ekaj ovdje, brzo �u uroniti u moja sje�anja i vra�am se.

U redu, ali nemoj me ostavi samu predugo,

kad se osje�am sama, postajem nepodno�ljiva.

Primijetio sam!

Bio sam u isku�enju da ne dolazim. - Znam.

Ima� li barem violinu?

Zna�i ne�e� previ�e zahr�ati ako se odlu�i� vratiti.

Ne vra�am se, Sergio.

Za�to si uvijek tako drasti�an?

Ti si pravi �upak! Voli� biti dramati�an, zar ne?

Voli� me zastra�ivati, od kada smo bili djeca.

Nemoj se nikada prestati igrati!

Zna� da se ne volim sam igrati, to me rastu�uje.

Postoji mnogo glazbenika, �ak i boljih od mene,

pa nemoj tra�iti isprike i nemoj biti cendrav.

Ti si �upak,

ovo putovanje nema smisla, vrati se ku�i.

Ako uzme� taksi ujaka Luciana, ja �u se ljutiti.

Nemoj razbacivati svoj talent, mali brate.

To je moj �ivot, �init �u s njim ono �to �elim.

Ponovno se vratio? - Tko?

Tko? Ti, gospodine... mislim, ti!

Rekao si 'brzo uroniti', ali monopolizira� moju vo�nju.

Dakle, kamo te mogu odvesti da napravim izmjene?

Ne, hodat �u. - Kamo �e� i�i?

Boji� se da me ne�e� vi�e vidjeti? - Ne...

Mislim, nisam htio zagledati.

Ne�e ti se svidjeti ono �to �u re�i.

Opet �e� plakati? - Mo�da.

Mora da sam ostavila nov�anik kod ku�e.

Odvest �u te tamo.

Nikada vi�e ne�u stupiti u tu ku�u.

Onda ja �astim. - Ne...

Ostavit �u ti svoju adresu. - Ne, ja �u.

Ne...

�ekaj, imam ideju!

Evo, uzmi ovo.

Ali... - Nemoj ni�ta re�i!

Dobri Bo�e, ne mogu to uzeti. - Molim te.

Samo ime. - Sergio.

Ja sam Antonia. Ponovno �emo se sresti, zar ne?

Da, sigurna sam da ho�emo!

To�no je 18:00 u Umjetnosti sre�e

i ovdje je moja misao trenutka:

ako smo ve� pro�ivjeli tisu�u �ivota,

ako smo tako dugo na svijetu,

onda bismo svi poznavali jedni druge.

Ako smo oduvijek ispunjavali ovaj svijet, probudimo se,

budimo sretni, grlimo se...

prije nego �to nas Apokalipsa izbri�e.

Ju�er sam se opet �uo sa tom tvrtkom za snimanje,

rekli su da samo trebamo prona�i dobroga bubnjara

ili �e nam ga oni nabaviti.

Na pravom smo putu, Alfredo!

Mo�da sam na�ao stan u Dharamsalu na nekoliko mjeseci,

Mislim, ujak Luciano je.

Njegov prijatelj iz sedamdesetih preselio je tamo...

�to je ovo? Dharamsala?

Nisam ni�ta rekao, Bio sam neodlu�an.

Jo� je ona jebena ideja da bude� guru u Indiji?

Guru? Nema �anse.

Nije lako objasniti,

ali meni je va�no,

pa me pusti govoriti, ne prekidaj me.

Sergio, poku�avam komunicirati s tobom!

Ali moram napraviti glazbu,

trebam dobru glazbu oko sebe, ali ti mi daje� lo�e vibracije.

Za�epi! Dobra je glazba ona glazba koja ti se svi�a?

To�no, to�no!

Onda sam �uo ovo:

ako uho za glazbu zna�i biti gluh na sve drugo,

onda sam zavr�io s glazbom!

Dakle, rekla je: "Ja �u ti ostaviti svoju adresu"

i rekao si: "Ne brini"?

Za�to? Misli� da se ka�ila za mene?

"Ka�ila za mene"... Koji govor! Flertala je!

Gdje ti je glava, Veliki Sergio?

Zna� gdje, Nando.

Naravno, oprosti, to je sigurno te�ko, znam,

ali uhvatio sam se u pri�i prstena,

da sam samo imao takvu priliku!

Zar nisi o�enjen? - Da.

Ali to je bila moja jedina prilika, nisam je mogao pustiti da pobjegne!

Ulica Calabritto, na uglu trga Vittoria.

Odnijet �u, za tri minute.

Bok Veliki Sergio, i slu�aj, vrati se ku�i,

doista izgleda� iscrpljeno.

Provedi neko vrijeme s obitelji. - Ni slu�ajno.

Ka�em, tvoja odluka da nikada ne napusti� taksi

je idiotska.

Ako saznaju da radi� bez prestanka, oni �e ti oduzeti taksi dozvolu.

Nisam odlu�io ni�ta, �to se dogodi, dogodi.

Ako ti uzmu dozvolu? - Pa �to!

U�inio si to, ne mogu vjerovati!

�to? - Ti si uzeo taksi ujaka Luciana.

Rekao sam da ho�u. - Koji idiot!

Pogledaj se! Koga to vraga nosi�?

Onda, sad si voza� taksija. A glazba?

To mi je u du�i. - Tada sam s tobom.

Da si bio, igrali bi se, ne bih bio voza� taksija

a ti ne bi bio jebeni budist.

Pusti to! Ti si poput �eki�a na nakovnju!

Ti si poput mule, stijene,

ti si personificirana tvrdoglavost,

ne�e� promijeniti niti prihvatiti promjene.

A kako si ti? - Ja? Ja sam kao voda.

Imam oblik posude, nisam sama posuda,

ja sam odbrojiv, promjenjiv,

teku�a voda, sjajna, prozirna, bez oblika, prelijepa.

Ustajala si voda, pi�alina,

kanalizacijska voda, pljuva�ka.

Kakvo je razo�aranje ako ostanem.

Pogre�no, ti i ja bili smo poput spojenih posuda.

Ono �to si uzeo za sebe, uzeo si od mene.

Razo�arava� me,

u teoriji spojenih posuda

voda se preraspodjeljuje u jednakoj mjeri izme�u dvije posude.

To je u redu, ali �to ako prelijeva�?

Sergio, ti i ja smo povezani,

ne znam jesmo li vodom, pi�alinom ili krvlju,

ali na�a sre�a je u samo jednoj posudi.

Poku�aj raditi ono �to te �ini sretnim, ja to ka�em za sebe.

Poku�at �u, veliki brate,

ali poku�aj se osje�ati tamo kao sranje, jer mi ovdje nedostaje�.

Ti si takva mazga, izgubljeni slu�aj!

�to je to na televiziji, Lucia? Jesi li luda?

Promjeni kanale, prvenstvo je!

Za�uti, govore ne�to va�no.

Kako zna�? Razumije� li francuski?

To je engleski, osim toga, postoje i titlovi.

Stavi utakmicu! - Ne.

Prebaci na utakmicu! - Ne.

Stavi prokletu utakmicu! - Rekla sam ne!

Mama, bok.

Da, jo� sam u taksiju.

Naravno, sje�am se, kakvo je to pitanje?

Ne, ne �elim spavati.

Ne, nemoj ga davati.

Ne �elim vidjeti obitelj

osim �to zna�, dr�ati je u crkvi je licemjerno sranje,

to je farsa, nema smisla.

'Ajde, mama, nemoj plakati.

U redu,

u pravu si, pla�i.

Ne, spavat �u u taksiju.

Bok.

�ovjek je pretrpio sre�u,

on je uznemiruju�i trud,

on je stalna borba da �ivi pre�ivljavanje,

on je temeljna transformacija koja, za svjetlo,

generira prolazak kroz mrak.

Bol postaje nepodno�ljiva,

jer si nismo spremni re�i istinu.

A kada se to dogodi, a dogodi se, to je dio na�e ba�tine,

dolaze u dodir s njom dio je na�eg �ivota,

onda se osje�amo pora�enim i pitamo: za�to?

Kada se suo�imo s dramom voljenih

koje nam odnese smrt,

prona�emo...

mi, koji nismo bili osobno pogo�eni patnjom,

prona�emo alibije na pitanja koja se trebamo pitati.

"On je umro jer je imao rak", ka�emo.

"Zato �to je bio star, jer je on bio tamo, ne negdje drugdje."

Kada bismo trebali jasno re�i:

"Umro je jer je ro�en".

Do sada je to materinji jezik za mene,

zara�ujem kao tuma� i radim dokumentarce.

Slu�aj, ovo je Nagarjuna:

"ako je ovaj �ivot krhkiji nego mjehuri� na vodi,

nije li �udesno da se, nakon spavanja,

probudimo se lijepo i �ivahno i udahnemo... "

Lijepo i �ivahno?

6:30 je ujutro, nisam na du�nosti dva sata

i nisam navikao vidjeti tvoje glupo lice kad se probudim,

to je traumati�no iskustvo.

To�no, tvoje djetinjstvo bilo je stvarno trulo!

Uvijek se emocionalno pripremi, nazvat �u ponovno poslije podne,

tvoje poslijepodne, ako nema� drugih obveza!

Pozdravi ljude, pobrini se za njih, mo�e?

Veliki zagrljaj, Tubby! - Oh sigurno. Bok!

Uja�e Luciano! - Znam, nema pu�enja u taksijima.

Kako si to napravio? - Zaboravio si zaklju�ati.

Gledaj na cestu!

Ako uni�ti� moj stari Mercedes, doista �e� dobiti!

�uje� kako taj motor jo� uvijek prede.

Kamo? - Samo dalje odavde.

Pljesnivi miris u crkvama, da ne spominjem tamjan,

dovodi moje �ivce na rub!

Kako je mogla Gospodova ku�a biti tako neura�unljiva?

Takvo odvratno mjesto, sa svim onim uznemiruju�im slikama.

Kako mo�e izgubljena ovca

prona�i sebe u svoj toj baroknoj mizeriji?

Ne slu�aj me, ja sam grje�nik.

Ne osje�am se tako krivim s tobom.

Nitko nije kriv ovdje, pusti to,

�ak ni tvoji.

Oni su znali.

Oni su po�tivali Alfredove �elje,

ne mo�e� ih poni�avati zbog toga.

Uvijek �e� biti mali Sergio, posljednji sti�e.

Posljednji koji dozna.

Kako si o�tar bio kao dijete, kako ste bili lijepi oboje!

Jesu li one fotografije? - Da.

Daj ih ovamo, �elim ih vidjeti.

Nedavno je prestao kontaktirati me na Skypeu.

"Ovdje nema linije", rekao je,

"ali najbolje je tako,

nedostaje mi tvoje glupo lice."

Ali uop�e nije bio dobro!

Nije se htio pokazati

i nisam sumnjao u ne�to.

Sada su moje sje�anja sva kriva,

sva ta pisma trebaju biti ponovno pro�itana i ispravljena,

sve moje rije�i i misli za deset godina.

Nema �anse da su sva tvoja sje�anja kriva.

Gledaj, oboje u naru�ju va�eg ujaka.

Bio sam fora, zar ne?

U svakom slu�aju, postao sam jo� bolju s godinama.

Uja�e Luciano, jesi li ikada plakao?

Naravno! Na primjer, kada si se rodio.

Gospode, kako sam plakao! - Mislim...

Jesi li ikad bio dovoljno tu�an da pla�e�?

Prije nekoliko godina, kada su izabrali tog premijera.

Danas je Alfredov sprovod, ali ti si tako miran,

gotovo kao da te nije briga.

Bio sam tamo kad ste se oboje rodili,

one no�i kada smo vas gotovo izgubili do groznice

i kad je Alfredo imao motociklisti�ku nesre�u.

I bio je prvi put kod moje ku�e kad je zakazao, a ti isto,

i na dan njegova razvoda

i tvoje diplome u filozofiji.

Gledao sam vas kao tata, kao djecu,

onda si se vratio k meni s brkovima.

Umro si i ponovno se rodio tisu�u puta pred mojim o�ima

i mislio sam tisu�u puta:

ovo su moji stari, novi ne�aci.

I sada pogledaj te, s borama,

i dalje me izaziva�, kao kad si bio dijete,

jer �eli� da ti otkrijem tajnu �ivota i osmjeha.

Za�to ne?

Zato �to je tajna.

Ali to nije moja tajna, Sergio,

svi smo njeni �uvari.

I zato �to smo se ti i ja uvijek razumjeli,

ostavimo tmurno lice drugima.

Ulica Petrarca 52, pored po�te.

To je to�no iza ugla, za�to ga ne uzme�?

A ti? - Ostavi me ovdje.

Lutao sam tri dana. - Zna�i?

Nisam bio kod ku�e. - Gdje spava�?

Slu�bene ku�e, hoteli... naravno, vrhunski.

Ali prevladat �emo to, Sergio.

Ulica Petrarca 52, pored po�te.

Idi! - Da.

U redu, ja �u to uzeti, 5 minuta.

Uja�e Luciano,

ne sje�am se vi�e tko sam.

Kako to, ne sje�a� se?

To je kao da pitam: oprosti, sje�a� li se koliko je sati?

Ovdje smo, sada smo, mi smo ono �to mo�emo najbolje u�initi.

Ono �to mogu najbolje u�initi je sje�anje.

Opsjednut sam sje�anjima, ali ona su sve �to je ostalo.

Stvarno?

Onda ih odbaci

i da vidimo je li stvarno i�ta ostalo od tebe.

Uja�e Luciano,

tko te nau�io �ivjeti tako u miru sa svojim sje�anjima?

Ne sje�am se,

mo�da moja arterioskleroza.

Odbacivanje akumulacije nastavlja se u Campania,

recikliranje se bori ispod 30%,

nema funkcionalnih mjesta komposta

a ni�ta nije u�injeno za dugoro�no zbrinjavanje otpada.

Mjesta za odlaganje su otrovani rezultati dekreta

donijetih u bijesu hitnih slu�ajeva.

Mi nastavljamo s odstupanjima i obe�anjima, ali ja ka�em: "Mi smo avangarda".

Na� smrad prelazi ocean i �ini svjetske novine,

mi smo sme�e za izvoz, masna du�a tre�eg tisu�lje�a.

Mo�e� se pretvarati da je ignorira�,

vi snobovi bi nas mogli ubiti, ali to bi poslu�ilo slabo.

Mi smo samo avangarda.

Razumijem situaciju u slu�aju nu�de,

ali misli� li da bi ga trebao ponijeti ku�i sa sobom?

Htio sam biti dobar primjer, mali osobni doprinos.

�alu na stranu, ako dopusti�,

�to su ove torbe, Bo�i�ni darovi?

Dragi moj, ovo je pravo sme�e!

�eli� li da se povu�em? - �ali� se?

A trebalo mi je toliko vremena da to skupim!

Ovo, recimo, je moje recikliranje.

Nema� pojma �to ljudi odbacuju!

Drugim rije�ima, ovo je tvoje polje?

Ne ba�, re�i �u ti. - Dobro.

Prije sam naslijedio mali komad zemlji�te koje se koristi kao smetli�te,

postrojenje za uklanjanje automobila u blizini Agnana.

Poku�ao sam nastaviti aktivnost, ali posao je postao sve gori i gori,

dok nisam mogao platiti stanarinu

i morao sam se preseliti na smetli�te.

Moje najmra�nije razdoblje po�elo je.

Onda sam jedne no�i �uo buku,

uzeo sam pi�tolj i iza�ao van.

Bio je tip s vre�icom tr�ao je kroz moje smetli�te.

"Ruke gore, kujin sine, zovem policiju".

Molio me: "Nemoj policiju!"

Tresao se, izgledao je kao da nije jeo neko vrijeme.

"Odakle si?" Upitao sam. "Amerikanac."

"I sa svim novcem koji imate u Americi,

krade� od napuljskog trgovca otpadom?"

Rekao je da nije lopov, bio je umjetnik recikliranja.

U svakom slu�aju, imao je vi�e problema od mene,

dao sam mu neke ostatke,

zatim me odveo da vidim njegovu kolibu.

Bilo je tamo tisu�e metalnih skulptura,

skupova od starih metalnih komada,

me�u kojima je bila lijepa, velika, �arena ptica.

Pogledao sam i rekao: "Ovo je feniks,

njegova ljepota se izdi�e iz pepela u svijetu".

U jednom sam trenutku shvatio

skriveno bogatstvo svakodnevnih stvari,

sve �to treba� je preurediti ih, dati im novi oblik.

Ukratko, postao sam njegov agent.

�ak sam mu pomogao pri zavarivanju.

Moje smetli�te postalo je njegov laboratorij,

stvari su po�ele i�i dobro,

da smo u par godina �ak imali izlo�bu na Manhattanu.

Bio je to ogroman uspjeh!

Te ve�eri na�i su nov�anici bili puni,

imali smo �a�u Prosecca u ruci

i kona�no obu�eni u T.

Primio sam ga za ruku i rekao:

"Htjeli su nas otpustiti...

ali pogledaj ovdje!"

Sada se vratio u svoju zemlju,

posjeduje stan u sredi�tu Manhattana.

Pa, za�to si jo� u ovom gradu?

Jer sanjam da ga vidim kao se uzdi�e iz pepela

ili zato �to mi se svi�a ba� onakav kakav jest.

Ljudi uvijek tra�e nove stvari i odbacuju stare,

ali kad bi to bila sre�a, uskoro bi propali i zakopani u sme�u!

Dakle, vra�am ono �to je odba�eno,

to je moja sre�a:

davanje novog oblika starim stvarima.

Dobro za tebe.

Do boli, nisam vi�e mogla podnijeti tu ceremoniju!

Mogu li? - Naravno.

Naravno da ne, gospo�o Pinotta! - Za�uti, Lariza!

Dodaj mi upalja�.

Ne bi me pustili da pu�im �ak i jednu cigaretu.

Ali gospo�a Francesca bila je nepromi�ljena.

Nemoj me iritirati, ti i moje k�eri. Svi zdravstveni �udaci!

Ne �elim umrijeti u dobrom zdravlju... to bi bio grijeh, zar ne?

Koliko ti je godina, 40 godina?

43. - I pu�i�?

Mladi� poput tebe, s cijelim �ivotom ispred sebe.

Stvarno me ne brine ako kraj sti�e,

sve je postalo takvo sranje.

Ali sada su to problemi tvoje generacije.

U va�im godinama, nismo ponizni poput vas de�ki.

Mo�da se sada ne �ini tako,

ali moj mu� i ja odrasli smo iz siroma�tva.

Kakav je moj mu� bio mu�karac,

neumorni radnik!

Zapravo, skupio je veliko bogatstvo

i preminuo prije nego �to je mogao u�ivati.

Govorila sam: "Za�to zaraditi toliko,

ako ne mo�e� u�ivati u onome �to zaradi�?"

Rekao bi: "Ja to radim za tebe, ljubavi moja".

Bilo je tako slatko!

Ostavio me samu, taj glupan, samu i bogatu!

Tko bi �elio 50-godi�nju �enu?

Ka�e Francesca da si imala puno �igola!

Za�epi, Lariza!

Moja k�i je naivna.

Sve �to su htjeli bio je moj novac,

ali novac je sve �to mi je ostalo od mog supruga,

Ne dajem im ga!

Zato �to si �krta, stara �krtica!

�uti, ti si ru�na i ko�ta� me bogatstvo!

Nisam trebala dadilju, to je bila opsesija moje k�eri.

U svakom slu�aju, u tvojoj dobi,

moj mu� i ja imali smo toliko planova,

svi jesu,

onda smo ih ostvarili i svijet je postao nagomilan.

Mo�da zato mladost �eli sve sjebati!

Gospo�o Pinotta! - Koristila sam ru�nu rije�, ha?

Ali on �e mi oprostiti, mladi govore puno, zar ne?

Dobro za tebe, barem ispu�ta� paru.

Ovaj taksi je u neredu, potrebna ti je �ista�ica.

Uzmi Larizu, tako da je se mogu rije�iti!

I svi ti mali kipovi... jesi budist?

Ne, moj brat.

Voljela bih kada bih imala brata,

�ak bi budist bio u redu.

Na�alost, ja sam jedino dijete, to je moja pokora.

Odrastati sama

je poput igranja odbojke protiv zida.

Ima� sre�e.

5:32 u Umjetnosti sre�e

i du�a nas poziva iz daleka, mo�da iz prethodnog �ivota.

Previ�e smo je ostavili iza nas.

I kad iznenada �ujemo njen glas,

bez obzira je li lo� dan, ili ako smo tu�ni ili bijesni,

ponovno smo je prona�li i to zna�i samo jednu stvar,

da se osje�aj stvari vra�a

i vratit �emo se razumijevanju.

Ali smisao je:

Ho�emo li voljeti ono �to razumijemo?

Postoji jo� jedna �ena, zar ne?

Nema druge �ene.

Reci mi, ona je mla�a od mene. - Nije.

Dakle, postoji!

Nije mla�a od tebe nema druge �ene, Erika.

Jesi li se zajebavao sa mnom?

Ka�e� da je gotovo izme�u nas i onda me ismijava�?

Izgledam li se kao da se zabavljam?

Gledaj, �to se dogodilo s tobom nije moja krivica.

To�no.

Prolazi� kroz te�ko vrijeme, Razumijem, zbunjen si.

Zbunjen sam jer jasno vidim.

Ovo su rije�i zbunjenog �ovjeka.

Erika, �to �eli�?

Za�to si jo� ovdje? - �elim razumjeti.

Oni koji �ele razumjeti �ute, poku�aj.

Obi�ni ljudi postavljaju pitanja kada �ele razumjeti!

Jebi se, Sergio, pravi si �upak!

Postavljaju pitanja...

Pitaju ljude koji su zbunjeniji od njih.

Rado bih volio odgovoriti na 'odjebi'.

A sada su to afere oti�li u pakao, vidimo �to je ostalo.

Njegove su o�i bile daleko

sa svojom slavom.

Ne postavljati nikakva o�ekivanja,

je najbolje od situacija

kako biste izbjegli razo�aranje.

Ali nada uvijek vreba

i on me gurnuo poput trzanja

vra�aju�i me mojoj boli.

Svi smo u istom �ivotu,

ali u tvojim rukama moje trpi samo sukob.

Iza rije�i su o�i od kamena

gledaju na Mjesec uvrije�ene i izdane.

Ti do�e� ovamo, povjeravaju�i tebi va�ne stvari,

da mi ispri�a� svoje pri�e, svoje drame

i onda ode�! Onda ka�em:

tko si jebeno ti? Proklete du�e, duhovi?

Misli� da sam ti zrcalo, sve�enik?

Jesi li se pitao tko sam ja?

Boli me briga za tvoje pri�e,

ako onda ide� na svoj na�in?

Za�to mi govori� o svom poslu,

i ostavi� me u ovom usranom taksiju,

lutaju�i okolo stotinu godina?

Jebe� onima koji se otkupe sa mnom, ali nemoj meni govoriti!

Jebe� onima koji obra�uju njihove proklete male vrtove

i onda galame o na�em bolesnom �ovje�anstvu,

ti si to bolesno �ovje�anstvo!

Svakodnevno pi�e� u toalet da ozna�i� svoj teritorij,

�ale�i se o tome �to ti ljudi, tvoja zemlja i svijet ne daju.

Obitelj stavlja� iznad svega,

kao da je obitelj vrlina!

Ne svi�aju ti se manipulatori, ali ako je za tvoju djecu,

�ak bi ubio!

Pljujem na tvoju djecu koja ti zadaju toliko brige,

jer �e odrasti gori nego ti, zahvaljuju�i tebi!

Jebe� one koji me gledaju kao da sam lutka,

maneken, crtani film,

bez da vide kako je iza maske �ovjek,

koji ne�to ima re�i, ne�to u njegovoj du�i!

I odjebe� i tebe, Alfredo.

Jebe� onima koji odlaze umrijeti sami, daleko od javnosti.

A sada glazba,

�elim glazbu.

Plan civilne za�tite Agencija za Vesuvius

temelji se na predvi�anju da �e se ponovo pojaviti razorne erupcije:

najnovija je u 1631, u 472

ili ona u 79. godini koji je uni�tila Pompei, Herculaneum i Stabia.

Situacija je danas sli�na onoj �to je prethodila tim doga�ajima,

erupcije...

"I Bo�ji hram otvoren je na Nebu

i Kov�eg svoga testamenta vi�en je u njegovu hramu,

i bila je munje, i glasovi,

i potres i velika tu�a."

Misli� da �u biti impresioniran Apokalipsom po Ivanu?

Trebao bi. - Za�to?

Budu�i da vi�e nije daleko,

odbrojavanje je zapo�elo.

Mo�da nije Vesuvius, mo�da �ak ni Mayansko proro�anstvo

o kraju svijeta u 2012,

ali kraj je blizu.

Doista misli� da je Apokalipsa blizu?

Slu�aj, sje�am se tebe.

Bili ste u velikom vremenu do prije nekoliko godina.

Ti i tvoj brat, ako ne grije�im.

Bili ste izvrsni, stvari koje su te stvarno ganule.

A sada si samo obi�an voza� taksija u usranom grada,

gospodin nitko.

I sve je bilo u redu za tebe.

Postoje ljudi s talentom koji prose po ulicama.

Ili zaklju�ani kod ku�e �ale�i nad sobom

ili li�u guzice nekih starih profesionalaca, nadaju�i se da �e kriknuti.

Ali ovdje se stari momci oslanjaju na snagu �ak i kad kri�e,

oni su nevjerojatni! Ovo je svijet starih ljudi,

�a�ice pohlepnih staraca raspr�enih diljem svijeta

koji imaju sav kapital, svu mo�,

nemaju jebenu ideju o budu�nosti �ovje�anstva

i nije ih briga.

Moramo se probuditi, ka�em!

Ali ne�emo jer je prekasno.

Znam i tebe.

Ti si tip na radiju, "Umjetnost sre�e",

ljubitelj proturje�ja.

Ne, nema proturje�nosti.

Samo poku�avam razumjeti

bismo li mogli biti sretni �ak i bez budu�nosti.

Mo�emo li?

Mo�emo li biti sretni s tom misli da se nakon tebe, nitko ne�e nasmije�iti?

Ljudi su izgubili nadu,

oni su rezignirani,

uvjereni da �e sutra biti gore nego danas.

Razgovaraju kao da to nije bio njihov problem,

kao da budu�nost nije pripadala njima.

I to je istina, cesta je ravna i vodi ravno do ponora.

Tko od nas, pojedina�no, mo�e promijeniti stvari?

Tko mo�e promijeniti smjer? Ja, ti?

Mo�da oni stari bogati momci,

ali se valjaju u lovi, oni ne �ele revoluciju,

pucali bi u gomilu da ostave stvari kakve jesu,

zapravo, platit �e nekoga.

Oni �ak ne �ele ni prljati ruke.

Ne�e li se netko u kona�nici pobuniti?

Samo ako mu netko drugi isklju�i televizor.

I onda?

Kako posljednja epizoda �ovje�anstva zavr�ava?

Ovako:

mi �emo gledati TV u na�em zlatnom kavezu

i nesre�a �e nas iskoristiti,

i biti �e prekasno razumjeti za�to,

zbog nesre�e

nema razloga, nema povoda,

nema ni�ta za re�i!

Dakle, umjesto da umre jedan po jedan, zavidni onima koji su dulje �ivjeli,

voljeli bismo umrijeti zajedno od iste bolesti.

Mo�da �emo sve to zavr�iti s vatrometom,

goli, s �a�om �ampanjca, dok nebo pada

i tjeskoba, o�aj ne nalazi mjesta u na�im du�ama,

jer je na�a misija na Zemlji gotova, vidi�?

Pustit �emo se da umremo u miru

i ako sve dolazi odozgo, ne�emo se osje�ati krivima

jer nismo ni�ta u�inili da promijenimo stvari.

Oprosti!

Mislio sam da sam pesimist.

Gotovo si me uvjerio, zna�?

�to nedostaje da te potpuno uvjeri?

Nedostaje mi precizna ideja budu�nosti, mo�da i tvoje.

Onda je mo�da na�e spasenje u onome �to nedostaje.

Sve dok glazbenici ostaju u svojim taksijima,

i pjesnici �ekaju na stol,

sve dok bolji ljudi rade na pla�i za lo�ije ljude,

cesta vodi ravno prema Apokalipsi.

Oh...

Sjetio sam se, Sergio Cometa, zar ne?

To�no.

Ja �u �ekati na zraku tebe,

s nekoliko novih komada, mo�da.

Mo�e biti.

Bez obzira koliko dugo bilo ili ako je vrijeme ispravno.

�uj kako taj motor jo� uvijek prede!

To je moja sre�a, davati novi oblik starim stvarima.

Na�a sre�a je u samo jednoj posudi,

poku�aj raditi ono �to te �ini sretnim, ja to ka�em za mene.

Da je to bila sre�a, uskoro bi bili razbijeni i zakopani u sme�u!

Dakle, sad si voza� taksija.

Sada si samo obi�an voza� taksija u usranom gradu,

gospodin nitko.

Sergio, ti si kao mazga, stijena,

ti si personificirana tvrdoglavost!

Ne�e� promijeniti niti prihvatiti promjene.

Odjebi, Sergio, ti si pravi �upak!

Kako si bio o�tar kao dijete!

Tvoje djetinjstvo sigurno je bilo stvarno trulo!

Pazi na cestu!

Cesta je ravna i vodi ravno do ponora.

Stvarno me nije briga ako za mene do�e kraj.

Moramo se probuditi, ka�em,

ali ne�emo.

Pozdravi ljude, pobrini se za njih, mo�e?

Dose�emo razinu nesanice, razmi�ljanja, povijesnog smisla,

u kojem je �ivo bi�e ozlije�eno i umre,

to isto vrijedi za �ovjeka, ljude ili civilizaciju.

Jeste li i vi to osjetili?

Da.

Koji je to bio vrag? - Ne znam, izvadi me odavde!

Halo, i onda?

Jedina pote�ko�a u ulasku u mladi novi svijet

mo�e biti osobne prirode.

Naivnost, osjetljivost, ma�ta

kona�no se toleriraju.

Pove�ajte svoj raspon emocija,

Nadogradnja svoje osobne slobode,

pro�irenje psihi�kih sposobnosti,

sve sada ovisi o snazi tvoje volje.

Dr�i se �vrsto!

Skreni desno.

Alfredo! - U�i u tu ulicu!

Ali �to... - Tamo, tamo!

Alfredo, gdje si me to doveo?

K vragu!

Alfredo!

Hvala Bogu!

Nismo znali kakav je to zvuk!

Oprosti, zaspao sam.

Ka�e da je zaspao,

s glavom na trubi, najlu�a stvar!

Upla�io si nas na smrt!

Vidimo tipa s glavom na upravlja�u, ne mi�e se,

mislimo da je mrtav.

U svakom slu�aju, sve je u redu? Jesi li dobro?

Da, u redu.

Siguran si? Izgleda� kao da te veslo opalilo.

Dobro sam, upravo sam odspavao.

On je dobro,

upravo je odspavao.

Onda �emo oti�i,

ali idi spavati kod ku�e, molim te.

Otac ti je rekao da �e� biti prije ili kasnije.

Ali sam se prestala nadati. - Oprosti, mama.

Nemoj to ni re�i!

Dobri bo�e, skroz si mokar,

u�i.

Radije ne bih, ne mogu podnijeti vidjeti sve ro�ake.

Trebam li dovesti tvog oca? - Da, molim.

Bok, Sergio, uskoro �e� opet navratiti?

Da. Bok, mama.

�to �ita�, Alfredo?

Knjigu.

�to je napisano u njoj? - Da si mrzovoljan.

Ti si dobar.

On i ja se vi�e razumijemo,

bili smo sli�ni.

Osim toga, bio sam klinac kad je on ro�en, odrasli smo zajedno.

Ti si moj sin, ti si druga generacija,

on je bio...

prijatelj.

Taje�i ga od tebe nije krivica tvoje majke...

Nije va�no, tata, to smo pro�li.

Va�no je da ti ka�em,

Razumijem te, sigurno si mislio da sam udaljen,

kao da nisam imao obzira za tebe,

ali je va�no da si me plijenio,

to je ne�to sa �ime nisam upoznat.

Ti si vi�e od onoga �to sam ti dao,

vi�e nego �to znam.

Mo�da si ponekad mislio da sam bio nepovjerljiv,

ali to nije istina,

Divio sam ti se zbog onoga �to si bio,

ali nije bilo zbog mene,

razumije�?

Sve razumijem, tata.

Ali ki�a ne prestaje padati.

Razumijem va�e govore.

Svi ste tako logi�ni,

razumni.

"Sla�em se..."

"Naravno..."

"Ali mora se smatrati da..."

"�ivot je ovakav,

ovakav..."

Dobro za sve vas!

Svi ste tako blizu istini

da stvarnost va�ih rije�i nije niti centimetar od baze.

Ali stvar je u tome

va�e rije�i ne pomi�u stvarnost niti za jedan centimetar!

Volim la�i i sranje vi�e,

klaunovi, varalice, dje�je bajke,

prikrivena obe�anja.

Volim one koji nisu u skladu, koji ne mogu podnijeti tvoje istine.

Jer ne �elim pripadati, nisam glasovao za ovu stvarnost.

�elim razmi�ljati o stvarima koje nikada nisu promi�ljali,

�ive stvari koje nikada nisu �ivjele, vidjeti stvari koje nikada nisu vidjeli.

�elim glazbu, pravu glazbu u pravo vrijeme.

�elim nemogu�e, nevjerojatno.

�elim djevojku s kratkom kosom koje sam vidio samo na trenutak.

�elim je sada, ovdje, gdje sam je upoznao!

�uj me? �elim te!

Nije me briga ako nema smisla!

Gdje si ti, Antonia?

Trebala bi biti ovdje gdje su moje misli.

Alfredo!

Gdje si jebiga?

"Ljubljeni Sergio,

bilo se te�ko odlu�iti napisati ovo pismo,

suo�iti se s oprostom.

Ali sino� sam mislio:

opro�taj je poput smrti, starica,

nakon �to uzmete njeno ime i kraljevstvo, �to je ostalo od nje?

Samo kosa u ne�ijoj zemlji.

Te�ko ti je re�i kako sam nedavno mrzio rije�i,

oni su poput zamke, ali im dugujem.

Kad ovo pro�ita�, ve� �e� znati razloge moje smrti

i pitat �e� se �to je smisao u toj velikoj la�i.

Mislit �e� da sam lud,

da sam �upak.

Onda �e� biti uvjeren kako sam u�inio to da manje trpi�,

ali jo� uvijek mi ne�e� mo�i oprostiti.

Mrzit �e� me, na svoj na�in.

Ali istina je druga�ija,

jer je la� druga�ija.

La� je da sam bolestan.

La� je na�in na koji su na�i ljudi gledali u mene

kad smo dobili vijesti prije deset godina.

La� je da je sre�a iza njih

i da se sada moraju brinuti o bolesnom sinu.

Ali uspio sam zadr�ati tlo, ne dopustiti da me uvjere,

zapravo, da ih uvjerim u suprotno.

Ali to ne bi bilo tako lako s tobom, prokleti!

Ako pomislim kako si me pogledao,

sa svim tvojim zahtjevima, o�ekivanja koja si imao kod mene.

Ako pomislim na tvoje lijepe plave o�i,

takva slatko�a,

one su moja radost -

Nikad se nisam mogao oduprijeti pred tvojim plavim djetinjastim o�ima.

Ti bi me uvjerio, Sergio.

Znam da mi ne�e� vjerovati,

ali u meni uop�e nema bolesti,

nikada nije bilo.

Jedem, pijem, serem,

Spavam, smijem se, sanjam, nadam se.

Ja umrem.

Sretan sam -

Misli su napravljene od iste stvari kao snovi,

sretna misao vrijedi isto kao i tu�na.

Tuga je jeftina, ali sre�a tako�er ne ko�ta ni�ta.

Dakle, �to odabire�?

Kad sam u pro�losti nalazim bol i smrt,

kad pogledam u budu�nost, stres i iluzije,

ali kad pretra�im sada�njost

nalazim ovu sada�njost,

ovaj trenutak, iz kojeg ti sada pi�em,

s kojeg �ita� sada.

Ova beskona�na prisutnost,

tako svijetla.

I uvijek postoji glazba, tamo si,

Tvoje o�i,

ujak Luciano se smije.

Prestani kru�iti, Sergio.

Vrati se tra�enju svojih najboljih bilje�ki.

Do sljede�eg puta, mali brate.

Volim te.

Alfredo."

Moram �ekati jo� dugo? - �ekao sam cijelu no� na tebe.

Za�to? - Za�to? Zato �to nisi bila ovdje!

Do�la sam jutros po moje stvari.

Odlazi� li? - Kamo?

Kako da ja znam! - Onda otvori prtlja�nik.

Odmah.

�ekaj, pomo�i �u ti utovariti tvoje torbe.

Ne, pri�ekaj, prvo uzmi ovo.

Ovo? - Da.

8:30 u Umjetnosti sre�e sjajnog prosina�kog jutra.

Zrak je neobi�no mirisan, nebo je kristalno �isto, grad...

moj grad, lijep je,

ba� kao i nada.

Ovo je komad koji sam na�ao dok sam prolazio kroz moju arhivu,

snimka je stara desetak godina:

dva brata, klavir, violina,

koji �e oti�i razli�itim putovima,

ali ovdje su jo� uvijek zajedno.

I ka�u da nema poezije!

To je sve u meni i onda shva�am da nemam rije�i.

Nema poezije, samo melankolija i blues.

Ostajem ovdje izme�u mojih ruku i ostatka boli.

Ostajem ovdje izme�u mojih ruku i kontradikcija.

Idem dalje

protiv vjetra

Ja �u nestati

za trenutak...

UMJETNOST SRE�E

prijevod Charlotte Lantery

titlovi Ombre elettriche - Roma