Original subtitles

Titlovi preuzeti s www.OpenSubtitles.org

Moj život je bio jedan dug, plodno putovanje prema idiotizmu.

Kao teenager, Shvatio sam da sam idiot.

Kasnije sam otkrio Nisam bio jedini.

Sad kad guram 35, vidim da ne samo da su svi idioti

ali da to nikada nećemo prestati biti.

IDIOTSKA LJUBAV

- On uvijek kasni. Živjeli! -Sretan rođendan!

Evo ga.

Kasniš, Pere-Lluc. Jelo je posluženo.

- Popio sam nekoliko gin tonica. -Pravo.

Kume, ovo je za tebe.

Za mene? Hvala vam.

Nema šampanjca za mene?

- Vraćam se za minutu. -Fino.

Njegov ničice. Ne želi da se to spominje.

Slušati...

Moji prijatelji.

Samo malo.

Idiotizam je kao crv u starom drvetu, truli nas do srži.

Već smo u petnaestoj neizlječivi idioti.

To je kalup koji se postavlja u toj dobi. Ostani takav dok ne umreš.

Zato nemam djece. I mislim da ih nikad neću ni imati.

Ne želim stvarati više idiota.

Ovdje, ovdje!

Hvala Bogu.

Samo malo.

Na ovaj značajan dan u našem radu kalendar, ja ću izvršiti

čin pomirenja.

Kao što je naš Gospodin žrtvovao svoj život da nas sve spasi,

tako ću i ja, u najjavnijem i simbolički ponižavajući način,

ponuditi moj kurac.

Nakon što sam otvorio patentni zatvarač,

Postavit ću svog muževnog člana ovdje,

uz mesne okruglice i meso, kao druga kobasica.

I s ovom vilicom,

koje je sudbina dovela u igru prije vremena...

ne čini to Bit ćeš osakaćen za cijeli život.

Prestani!

bolesna sam i umorna ove predstave djetinjarije.

Ali nemojmo zaboraviti Ja sam idiot.

Daj mi to. Šali je kraj.

Ako nemate ništa protiv...

Na što si mislio!

Zašto ste svi tako tihi?

Mislim da sam se pomokrio.

Nakon života intenzivnog idiotizma, možeš li dosegnuti dno?

Iskustvo pokazuje da ne, možete uvijek budi malo veći idiot.

Moj slučaj to dokazuje. To je jedino objašnjenje

za jadne i nezrele izložba u kojoj sam upravo glumio.

Barcelona, ​​antička i olimpijska Mediteranska prijestolnica.

Ponos, njegovi autohtoni stanovnici

tvrde da mu nedostaje karakter velikih europskih metropola.

Ali unatoč tome, oni ne odlaze.

Dezorijentiran, prima strance koji ga ismijavaju zbog toga što je provincijalan.

Ne prihvaćaju da je tako kako jest a ne kako bi oni htjeli da bude.

Ali i pored toga ostaju.

Barcelona je poput stare dame koji je bio pomlađen

olimpijskim liftingom lica

a koji ne mogu razumjeti zašto odjednom, svaki dan je kao ponedjeljak

ili zašto su se odjednom povukli njezina VIP propusnica za svjetsku povijest.

I u sredini su one

koji lebde poput smrznutih govana prosjaka na zauljenoj vodi keja.

Ljudi koji se pokušavaju održati na površini.

Uključujući i sebe.

Slušatelj s glasom, ali nema glasa.

Pere-Lluc, Peyro je. Loše vijesti, čovječe.

Oprosti što ti ovako govorim, ali Nicco Zenone je mrtav.

Upravo sam stigao iz Argentine i doznao. Dogodilo se to u prosincu.

Nicco, veliki Nicco,

dobro poznat po njegove prekrasne predstave.

Ali meni je on bio najbolji prijatelj ikada jesam.

Glumac i kazališni redatelj, čisti Argentinac.

Nije me logika natjerala da vjerujem ti si savršenstvo.

Njegov posao je značio da putuje, tako smo se upoznali.

Živio sam u San Telmu, Buenos Aires, sa suprugom Verom.

Potrudili smo se da održimo naše prijateljstvo živim,

često smo telefonirali, ali možda nismo viđati se mjesecima.

Proveli smo zadnjih deset godina okupljaju se barem jednom godišnje.

Što ne rasteretim, Na kraju progutam.

Jednom sam proveo tri tjedna s njima u Buenos Airesu.

Znaš nešto? Sloboda se postiže dijeljenjem.

Sam po sebi, čovjek gubi njegovu solidarnost i humanost.

Prije dvije godine je prošao teški hepatitis...

Nikada se nisam bojao smrti,

ali skoro sam se usrao brinući se o tome nekoliko puta.

Neoriginalan si kao i ostali.

Mogao bih se pojaviti kod njih nepozvani, čak i ako su bili odsutni.

Vrata su uvijek bila širom otvoren putnicima.

Njegova prisutnost u mom životu bila je, da se izrazim kao idiot,

kao grana koju bih mogao uhvatiti da ne padne s ruba.

Sada je ta grana pukla.

Buenos Aires, Argentina.

Vera ili Nicco Zeno. Humberto l°.

Telefonira svojoj ženi u sredini noći mi neće pomoći.

Srećom za nas oboje, Ne mogu doći do nje.

Dolje sam i idem piti u zdravlje mog pokojnog prijatelja.

Ne mogu prestati razmišljati o Niccovoj smrti.

To je napad izdaje, ogromna prijevara.

Krist...

Jesi li ozljeđen?

Možemo otići do ljekarne. To je loš udarac.

Pa, oprosti, Moram se vratiti na posao.

Bok.

U Gelidi.

Ali nemoj dugo, ok? Umoran sam.

Nastavit ćemo sutra. Tri ulice. Samo tri ulice.

Radim s kumom.

Okrenuo je svoju staru agenciju u poslovnu školu

i financijsko savjetovanje.

Pretilost kao faktor rizika. Da vidimo...

Bila sam sretna što sam ga imala. Napao me na mojoj najnižoj točki.

Upravo sam odustala od nastave i kako sam bio idiot,

Nisam imao druge planove.

Organiziram tečajeve i konferencije, s sasvim zadovoljavajućim rezultatima.

... rak debelog crijeva, bubrega, endometrija i jednjaka,

može se jednako pripisati biću prekomjernom težinom ili nedostatkom tjelovježbe.

Potreban je aktivniji način života

kako fizički tako i intelektualno.

Ne izgledaš dobro.

-Nisam navikao da ljudi koje volim umiru. - Petar-Luka...

Ljudska bića, poput životinja, stvoriti privržene veze.

Majmuni vole i mrze, ali im nedostaje sposobnost refleksije.

-Tako? -Ništa. Zabrljao si.

Čak i više nego kad ti je otac umro: ti si bila mlađa, a on star.

Ti si starija. Ovaj tip je bio tvojih godina.

Čuvajte njegovo sjećanje i pomozite onima njemu najbliži, njima je potrebniji.

Da ste stvarno prijatelji, to je...

Uglavnom, što je s kvrgom?

Ušao sam u ljestve...

Baš si tanka koža.

Mislim da si nešto uzeo tijekom vaše hippy faze

imalo trajan učinak na vas. Vidimo se.

Moj kum se obogatio intuicija za znak vremena

novac.

Imam dva prijatelja,

Jordina Valldejolí, desna ruka moga kuma.

Udala se, rodila sina,

razveo se i sada, živi sa svojim djetetom.

Vrlo smo blizu. To je više nego što mnogi parovi mogu reći.

Vodili smo ljubav jednom, bila je tužna i usamljena.

Zagrlili smo se, i jedno dovela do drugog.

Ona je zaljubljena u Àlexa Mallola,

moj drugi prijatelj i treći stup poduzeća.

To je tajna ljubav. Opušten je, ali ne baš sentimentalno.

Živi naizgled spokojno bračni život.

Àlex i ja smo stari prijatelji.

Dijelili smo kuću prije otprilike 15 godina.

On je idiot kao i ja, ali drugačije upravlja neuspjehom.

Često me upoznaju s djevojkama.

Upoznao sam svoju posljednju djevojku zahvaljujući Jordini.

Bila je to moja najduža veza: osam i pol mjeseci.

Trajalo je jer, čak i ako si idiot,

plaća čini idiotizam lakše uzeti.

Nije bilo ništa!

Rekao sam ti, bilo tko osim Silvije.

Otišla je rekavši da ne može biti s njim tako emocionalno nestabilna osoba.

Maloprije sam spavao s radikalnom feministicom

koji je vidio jedan od mojih najboljih prijatelja.

Otišao je u inozemstvo u Meksiko, na kartu u jednom smjeru.

Penetracija je zabranjena, kao što jesu strastveni i/ili francuski poljupci.

Oprostiti?

To je nepodnošljiva agresija mom tijelu,

osim, Zaljubljena sam u Xavija.

Ni to nije nespojivo niti kontradiktorno.

Vi muškarci ste životinje.

Sve dok naše vagine su podmazani za prodiranje

a mi zatvorimo usta oko i oko tvojih penisa,

ne želiš i ne trebaš još nešto!

Nikad se nisam svađao. Duboko u sebi slagao sam se s njom.

Tako smo brže legli, što smo oboje htjeli.

Prihvatio sam vođenje ljubavi s njom bez penetracije i poljubaca,

sve druge neizmjerne mogućnosti i dalje ostala otvorena.

Moj je ljubavni život uvijek bio težak.

Moja zadnja stabilna veza bilo prije tri godine.

To je divno...

Između, nekoliko teško osvojenih veza, izgleda radi.

Moje navike su prilično normalne, u pogledu količine i kvalitete.

Moglo bi se reći da jesam sklonost masturbaciji,

ali ništa od ovoga svijeta.

Nicco mi se vraća, živ kao i ja.

Za pet mjeseci, Mislio sam da je živ.

Bez predosjećaja, nema jebene telepatije.

Kružne ceste su idealne da vam pomogne da razmislite.

Počinjem raditi krugove, kao na ringišpilu.

Čudesno, ideš naprijed i završiti tamo gdje ste krenuli.

Znam kako su se osjećali prvi pomorci kad su dokazali da je svijet okrugao.

Kao pas koji je izgubio trag, Ponovno hvatam djevojčin miris.

-Živjela Barça! -Živjela Barça.

Vidio sam te kako radiš prije nekoliko dana. Možda bih vas zanimao zaposliti.

Čak sam te i pratio neko vrijeme da vidim kako si to napravio.

Nisam te vidio.

Djevojka i njen suprug posjeduju tvrtka, razgovarajte s njima.

Pravo.

Nevjerojatno je koliko se trudi.

Pogotovo s obzirom na to da je ona šef. Ali voli posao.

Natječemo se nekoliko noći i uvijek me tuče.

Nije me briga ni u jednom slučaju. Ali to je sve što imam. Zašto inače?

Znaš što bih učinio s krvavim transparente ako sam dobio na lutriji?

- Gdje je onda ona? - Na kavi. Neće dugo.

- Pa, javit ću se sutra. - Vratit će se za pet minuta.

Ne, nema veze. Kasno je a i nije tako hitno.

-Živjela Barça! -Da.

Volio bih da znam što da ti kažem.

Volio bih da znam što da ti kažem.

Džin i tonik, molim.

Džin i tonik za damu, Molim.

Jedna od najzahvalnijih stvari o tome da sam idiot

je da ne morate gubiti vrijeme opravdavajući svoje postupke.

Oprostite, jeste li dugo čekali?

Ući.

Uđi, uđi.

Jednostavno sam morala iskočiti.

Pravo. Kako vam mogu pomoći, gospodine?

Zar se nismo prije upoznali?

Da, neku noć, Naletio sam na tvoje ljestve.

Naravno. Kako tvoja glava?

Bolje, puno je bolje.

I zanima te jedna od naših usluga, gospodine?

Ovo mi se jako sviđa. Tretman 'gospodine' silno me uzbudilo.

Kao da živite u Francuzu film 'novog vala'.

Oprosti, ali ako to ne učinim, ja ću zaboraviti. Radim inventuru.

Trebao bi to znati mi smo najbolji u ovoj liniji.

Ali... Uvijek postoji ali, zar ne?

Muž i ja smo se dogovorili da ne lijepim transparente

koji se protive našim idejama.

I u svakom slučaju, ako je hitno, ne možemo odmah.

Nema problema. Još uvijek ne znam što ću staviti na transparente.

Ne shvaćam baš. Zar ne znaš što ćeš reklamirati?

Točno.

Gradsko vijeće vam dopušta samo podnijeti kulturni ili politički transparenti...

Da naravno. Znao sam to.

Razumijem. Hoćeš reći da ne znaš kako to napisati ili dizajnirati, zar ne?

Točno.

A u međuvremenu, ti uspoređuješ tvrtke koje nude ovu uslugu.

-Da uštedimo vrijeme, zar ne? -Da.

Super, pokazat ću ti razliku.

Svi će te pokušati nagovoriti najbolje je platno.

I bili bi u pravu, teže je, ali košta deset puta više.

Radimo sa posebnom plastikom imitacija iz Njemačke.

Iste pogodnosti, konkurentnija cijena...

Nemaš pojma što ti reklamiras?

Ne ne.

Ne, ovo je malo čudno...

Da, ali ne brini. samo želim cjenik i pojedinosti o fakturiranju.

To sve ovisi.

O materijalu, količinama, boje i doba godine...

Moram znati imate li transparente, ili ako želite da se i oni ispisuju.

Cijena varira, ovisno o usluzi.

Siguran sam da će biti razumno.

Pa, ako još uvijek nemate banner, trebali bismo pričekati.

Osjećam se kao puž.

Ne bih volio da se kultivira ideju da sam idiot.

Saznat će na vrijeme.

Nema žurbe.

preispitao sam se, Dat ću ti sav posao.

Imitacija platnenih transparenta.

Predivno. To je praktično i inteligentna odluka.

Samo trenutak, molim.

Izvoli. Ovo su cijene i bankovni obrazac.

Pročitajte u svoje slobodno vrijeme. Ima informacija o kreditima.

Sumnjam da će ti ga dati, ali nema štete u pokušaju.

Kad bismo svi tako razmišljali, bili bismo u nevolji,

pogotovo oni od nas bez centa.

Ne brinite, jednom kada shvatite bit poruke, ideje će teći.

Naravno.

-Zdravo. - Petar-Luka?

Biće?

Nicco je imao teški srčani udar.

Sjedio je u svojoj stolici za ljuljanje,

goli, jer je bilo ljeto i nitko ga nije mogao vidjeti.

Nicco!

Nicco!

Nicco...

Nicco Zenone.

Neizvjesnost me mučila.

Ne znajući je li bilo u mojim rukama da ga spasim

Htio sam da netko dođe i kazni me,

kazni me jako...

Vera, obećaj mi doći ćeš i posjetiti me.

Trenutačno je malo teško. Ostat ćemo u kontaktu. Ciao.

Moram se smiriti i zaboravi Nicco.

Koncentrirat ću se na djevojku, barjake i muža.

Lako ih je pronaći. Neće pobjeći.

Stres je svakodnevni problem s mnogo negativnih učinaka,

ne samo na mentalno zdravlje, ali i na tjelesno zdravlje.

Gastrointestinalni i kardiovaskularni problemi, glavobolje, gripa...

Pripremio sam tečaj savjesno.

Ali teško se koncentrirati.

Radnik bez stresa je sinonim produktivnog radnika.

Ne znam zašto to želiš i neću pitati.

Ali kada je riječ o bankama, ishod nikada nije jasan.

Ja ću ti biti jamac ali ti ćeš sam se suočiti s posljedicama.

Razgovaram s bankom je kao da tražiš subvenciju

žele da im pokažeš sve.

Financijski ste goli pred njima.

Žele tvoje zadnje četiri povrat poreza.

Peto ih ne zanima. Znati zašto?

Više ne vrijedi.

Nije ih briga ako prije pet godina bio si uzoran građanin

ili najveći prevarant stoljeća.

Banke su kao Bog, traže sve,

i na kraju, odbiti te.

Koliko trebaš?

Dvanaest tisuća.

Jebati.

I što sada?

Trebalo bi biti vrijeme da se ide kući, čak i idiotizam ima svoje granice.

Ali ne moj.

Nakon godina prakse, to je ogromno, gigantski, kolosalan, bulimičan.

Isterujem svoju sreću predaleko. To je dovoljno.

Što sam učinio stvarno me pali.

Najviše uznemirujuće, što dalje Odem, manje žalim.

Nakon godina letargije, moj život je prestao biti miran i zbunjujući.

Moj idiotizam, neukrotivi, aktivan, razigran,

gura me natrag u njezinu kuću.

Jedan, sto, tisuću,

milijun puta.

Uzbuđen sam, unatoč toj pomisli da čak i kao peeping tom

Nikad neću biti nešto posebno.

I da prije ili kasnije, Idem prema katastrofi.

Ulazim u svijet nepoznatog ali prave senzacije,

stvoren od najgoljeg i pronicanje u stvarnost

koji daje oblik, tvar i smisao postojanja.

Kao da sam pritisnuo dugme i sve se ubrzalo.

Jedna neugodnost biti idiot je tendencija usporavanja života.

I ako se prepustiš, kao i posljednjih godina,

dotakli ste apsolutno dno a da to nije ni svjesno.

Možda, konačno, Našao sam način da se iskupim.

Da se iskupi za idiotizam dosezanja 35 bez ičega za pokazati.

Naša generacija je idiota koji se nigdje neće spomenuti.

Generacijska crna rupa.

Samo je špijuniram, Ja ću se okajati.

Samo okajanje, špijunirat ću je.

Živio sam dvostruki život.

Zaljubio sam se.

A kako nemam muda da razgovaram s njom, špijuniram je.

Ti si čudan, stvarno čudan.

Voziš se kružnim cestama kao sajmište,

izvadiš kurac u javnosti,

a sad nekoga uhodiš.

Barem biste mogli iskoristiti to.

I kako da to učinim, pametnjaković?

Ti si isti kao John Merrick, čovjek slon.

Ti si čudovište.

I znate koje prednosti biti čudovište može imati?

Pobjeđuje me.

Mi normalni mnogi mislimo da ljudi koji su u životu bili sjebani

nekim fizičkim nedostatkom, su stvarno mudri.

-Stvarno? -Da.

Pretpostavljamo da su iznad bilo kakve podlosti.

Čak i ako su loši, njihova mržnja nije samo prihvaćeno i oprošteno,

ali smatran demonstracijom o veličini njihova duha.

Što su sjebaniji, što mudriji mislite da su.

-Pa što? - Dakle, stavite se na njihovo mjesto

i pomislite na svu moć koju oni mogao imati nad nama ostalima.

Ti si pretjeran, licemjeran, ciničan kurvin sin.

Mislite što hoćete, ali to je istina. A ti si isti.

Ne. Miješaš se što si čudan s tim da sam idiot.

Znaš što? idem večeras je opet špijunirati.

Uvijek ima trave na sebi.

Za njega je pušenje način komunicirajući

kao da razgovarate telefonom.

Ponekad je teško reći ako je tužan ili naduvan.

Jedna od prednosti idiota je ne morate opravdavati svoje postupke.

Jedan nedostatak je što se gomilate greške brže.

Kako steknem samopouzdanje, Postajem sve odvažniji.

Samo bi idiot puzao okolo kuću po ovakvom vremenu.

Svaki put poduzimam manje mjera opreza.

Očito je da je sumnjičava.

I tako je svojeglava da, sa ili bez muža,

moji špijunski dani su odbrojani.

Ne! Ne!

Ne! Molim!

Prestani vrištati ili ću se razbiti licem o pod.

Začepi.

Tako je. ne boj se,

neću te ozlijediti. Nisam lopov.

Vidi, reći ću ti nešto, pustit ću te.

Otići ću do tog kuta, mirno,

Sjest ću i neću se micati.

Čuješ li me?

Možete raditi što želite: veži me, pozovi policiju, bilo što.

Da li razumiješ? Kimni glavom.

Dobro.

Sad ću te pustiti.

Vidjeti?

Izvoli.

U redu je. U redu je.

Polako.

Neću ništa učiniti. Neću ništa učiniti.

Isus!

Jebati!

Zašto ne jebeš nazvati nekoga?

Ne! Ne! Molim!

Gledao si kuću, zar ne?

Da.

Ali zašto? Nemamo ništa vrijedno.

Ja nisam lopov.

-Ti nisi? -Ne.

Što si onda ti?

Neuvredljivi idiot.

Koliko puta jesi li me špijunirao?

Ne puno.

A što ste vidjeli?

Ništa... ti.

-Mi? -Da.

Gledam kako radiš, kako sređuješ,

kako kontroliraš svoj život, izgledaš sretno...

Ti si poludio. Sretan? Odjebi.

Je li cijela priča o transparentima bila laž?

Da.

Samo da razgovaraš sa mnom?

Da.

Ti tužno kopile.

Neću ti oprostiti. Tko jebote misliš li da jesi?

Ako želiš da te svi gledaju, pronaći most i skočiti s njega.

-Ne želim da me svi gledaju. -Naravno, samo ja, zar ne?

-Da. - Da vidimo jesam li dobro shvatio.

Jedne noći si ušetao na moje ljestve i platonski se zaljubi u mene.

-Je li to to? -Više ili manje.

- Stvari nisu takve. -Kakvi su onda?

Pusti me na miru. Muka mi je od ljudi poput tebe.

Ne ne...

Ne želim te nikad više vidjeti!

Tako je najbolje. Njena unutrašnjost a ja van, kako i treba.

Nažalost, želim vidjeti je opet. I hoću.

Opusti se, ja sam. Ušao sam s ključevima tvog kuma.

Stvarno ste gotovi.

Zamalo ste dobili upalu pluća.

- To je kvrga i pol. -Nije nista.

Ostani danas u krevetu.

Ne bih se iznenadio ako ste imali anemiju.

Ti, sa svojom diplomom, državni službenik,

bivša učiteljica i predavač poslovne škole,

u što si se uvalio?

Konzumira se koncentrirana piletina sa žumanjkom i rakijom...

-Ne želim ništa. - Uzmi i idi spavati.

I ne ustaj, imaš temperaturu.

-Nisam gladan. -Sve to.

Petar Luka...

Petar Luka...

Petar Luka...

Nicco, Nicco...

- Opusti se, to sam samo ja. -Doveo sam Àlexa da ti pravi društvo.

Hvala.

Možda sam pretjerao s rakijom, ali nemoj povući takvo lice.

Pomoći će ti da spavaš.

Dobra je rakija, ne može ti ništa naškoditi. Popijte.

Kakva kučka, ta Jordina.

Napila me tako da mogla se na miru ševit.

A ja pored, ogrozd, kako kažu.

Neka im je sa srećom. Pogotovo njoj, trebat će joj.

Ne smeta mi ako koristite moj stan biti s Àlexom,

ali nemoj me napiti. Nema potrebe.

Nemoj se ljutiti. Kunem se da to nisam planirao.

Toliko sam ga dugo čekala odlučiti. I konačno...

Jadni Pere-Lluc. Moraš podići svoj duh ili ćeš biti stvarno bolestan.

Depresija se smanjuje obranu tijela.

Anemija je prava izdajica a virusi su gadovi.

- Siguran si da nisi pao s bicikla? -Ne, ona me udarila balvanom.

Da, djevojka koja te udarila s njezinim ljestvama.

-Ne, ušao sam u ljestve. -Ma daj...

Ljubav boli.

Osim idiota, Ja sam predvidljivi psihopat.

Ispričajte me. Slušaj me na trenutak...

Ne bojte se. Slušati.

Kopile! Opet me pratiš?

Ili je to slučajan susret?

Da i ne. vidio sam te na putu kući i zaustavio sam se.

- Htio sam ti zahvaliti. -O čemu pričaš?

Slušaj... To je najmanje što mogu učiniti nakon što si bio tako velikodušan.

Niste me prijavili.

Lažljivi idioti može biti vrlo uvjerljivo.

Pa, neki dan je bio neki dan a danas je danas.

Ne izazivaj sudbinu.

Moj muž je na putu da me pokupiš.

Zna. Ako te vidi, ubit će te.

Sigurna sam da hoće.

Zaboravi me!

Ispričajte me. Možete li dati ovu čestitku onoj djevojci tamo?

Želim da vidiš da te se ne bojim.

Ne bojim te se ni malo.

Gledaj. Ovo mjesto je puno.

Prešli bi vas za nekoliko sekundi

i možda ću iskoristiti distrakciju da ti oko iskopam.

- Ne mora biti tako komplicirano. -Naravno, zaboravio sam.

Ti bi sam ponudio oko, zar ne bi

Da.

"Pere-Lluc Solans". Zašto mi ovo daješ?

-Da ti pokažem da si me navukao. -Uopće te ne želim!

-Moglo bi biti lažno. - Da, ali nije.

Nije.

To nije bila laž, otprilike radeći u poslovnoj školi.

Nikada nisam upoznao nekoga poput tebe.

Čekam svog muža.

Radimo noću i ponekad teško je završiti u isto vrijeme.

Ništa za reći?

- Zar se ne bojiš susreta s njim? -Da puno.

Nitko ne voli biti udaren, ali...

Bila bi to poštena naknada.

-Želiš li izazvati scenu? -Ne. Pusti me da budem s tobom neko vrijeme.

Bez pogovora, ako hoćeš. Možeš me čak opet udariti.

Jebati...

Učinit ćete da ubijete vrijeme.

ti si klaun, zabavljat ćeš me neko vrijeme.

Ti si opasan pijanac. da li ti uvijek igrati na sve ili ništa?

Ne nikada. Više je suprotno.

Čudno je

kako je lako nešto učiniti to se činilo ludim.

Kad su ljudi usamljeni, oni odu u kino, kazalište ili bar.

Oni ne uhode ljude.

Što ste vidjeli dok si me špijunirao?

Vidjela sam te kako se sunčaš,

priprema večere, uređujući nokte...

-Ništa više? -Ništa.

-Samo želiš vidjeti gole žene. -Nije bilo tako.

Čak nisam nikada povrijediti muhu u mom životu.

Natjerao si me da pokažem moja najgora strana,

danas i neki dan.

Nikad ti neću oprostiti. Šupak.

Ona je ljuta.

Ona je poput ljutitog lika iz crtića okružen munjama.

Drhtim od uzbuđenja i Ne želim da ona primijeti.

Što ima? Odoh i ja. Moj muž je danas odsutan.

-Kako ćeš doći kući? -Što je tebi?

Taksi!

Uvijek sam se prepuštao sudbini organizirati moj život.

Pustio sam sebe da plutam s plimom.

Moje unutarnje kontradikcije sretno izaći na površinu.

To povećava glavnu komponentu moje osobnosti:

idiotizam.

Upravo sada, međutim, sudbina ide u istom smjeru.

Uspavana plima života je noseći me prema ovoj djevojci.

Trebali bi mi čelični živci da se zaustavim.

Donosiš li ga?

Znaš što? Zaboravi. u gužvi sam. Pozdrav.

Pa se raskomotim, plutaju po moru poput naplavljenog drva.

Zatvoriš oči i deset minuta kasnije ih otvorite

provjeriti gdje je plima vas je uzeo.

Uvijek je noć i Parkiram bicikl blizu njezina kombija.

Lako kao to.

Ubrzo se opušta. Znatiželja je nadvlada.

Ne volite nesigurne ljude?

To nije to. Zapravo, posvuda je nesigurnost.

Nekoliko dana, nisam siguran Naći ću se u ogledalu.

Nitko ne vidi sebe onakvi kakvi stvarno jesu.

Vidimo što bismo željeli biti, ne ono što jesmo.

-Stvarno? -Naravno.

Da nije tako, ne bismo imali strpljenja podnositi sami sebe.

Mislim da nije puno prijatelja.

Ili one koje ima, nisu joj od velike koristi.

Kad razgovara sa mnom, to je često čini se kao da priča sama sa sobom.

Glavna razlika između živjeti zajedno ili ne

je to kad povučeš nekoga, svlače te.

Kad živiš s nekim, skineš se i čekaš.

To se događa svim parovima.

Zaljubljeni ljudi uvijek na kraju izgledaju kao budale.

Ima dosta prilika ispasti budala za 24 sata.

Ako ćeš to učiniti, moglo bi biti i za ljubav.

To je dobro znati.

Kada je bilo zadnji put bio si budala zbog ljubavi?

Moram ići. Moj muž je ovdje.

Dobro onda. Sretno.

I nemoj toliko razmišljati. Tvoj povik, zar ne?

Valjda više nije želi mi oči iskopati.

Hvala.

Trideset dva...

Trideset i dva transparenta s drvenim klinovima.

Svaki rasvjetni stup ima...

-Dijete! -Bok.

-Umoran? -Bole me leđa od penjanja po ljestvama.

Ne mogu pronaći ovu ulicu. Mora da je stara karta.

Ja sam suicidalan idiot i ova djevojka,

osim što je plavuša, ljupka, svojeglava i seksi,

je pomalo trpko.

Koga briga? počinjem biti sretan sa svojom ovisnošću.

idem na ručak.

- Jako sam ljuta na tebe. -Zašto?

Nisi pitao za mene i Àlexa. Tako si egocentričan.

Sad ću te onda pitati. Samo sam bio diskretan.

To je laž, ali nema veze.

-Kako ide? -Ne mogu još govoriti o tome.

Dobro onda?

Ne znači da mi se ne sviđa netko se brine za mene.

-Hoćemo li ići? -Da.

Nikad ništa nećete razumjeti!

Jordina je napeta. Da li vaša žena znaš da je radiš?

Ne.

- Hoćeš li joj reći? -Ne.

Hoćeš li to reći Jordini?

Ne.

-Voliš li Jordinu? -Da... Ne. Ne znam.

- Ljuta je na tebe. -Da.

Zašto se ne pustiš, zatim?

Proceduru znam napamet. Ne mogu se gnjaviti.

Ne možeš razumjeti, nemas iskustva.

-Hvala. -Skeptičan sam, prezirem naše vrijeme.

I videći nemoral našeg vremena, sve što mogu reći je "ha, ha, ha".

-"Ha, ha, ha"? -Da. Odjekujući smijeh.

Dolazim samo do dna stvari ako ih provučem kroz svoj skepticizam.

-Možete li definirati skepticizam? -Ne.

To je stav koji definira sustavna tendencija

sumnjati u sve koje drugi smatraju dobrim.

I što nalazim?

Pojavljuješ se zaljubljen i zahtijevaj da se ponašam kao ti.

Molim te, ne vrijeđaj moju inteligenciju.

Samo pavijani temelje život na ljubavi, to je prolazno.

Kao koncept vitalne sile, slab je, dosadan i reakcionaran.

Mi nismo Amerikanci, zaljubljen u ljubav.

Moj prijatelj ponekad odražava mene. Gledam ga i vidim sebe.

Amerikanci su djeca, zaljubljuju se i vjenčaju.

I na prvoj prepreci, razvode se.

Zašto? Jer, u ljubavi samo trebaš da se sviđaju jedno drugome i da budu šarmantni.

Da biste bili sretno u braku, morate trpjeti s manama jedni drugima sportski.

-Stoički. -Da. Od čega se sastoji ljubav?

Dijalektika prijatelja i neprijatelja, identitet i neslaganje.

Bitka između sličnih ljudi koji su različiti. Zato patiš.

-Ne smeta mi patnja. -Jesam.

Ne želim više riskirati. Jordina to shvati i rastuži se.

Podnosio sam njegove govore.

Njegov san je društvo u kojem može zasaditi nogometno igralište marihuane.

Znaš li kakva je duša?

To je oblik, boja i supstanca od Palamos kozica. Ja ću to dokazati.

Svijet je poput ribljeg fonda, zar ne?

Da, kozice su dobra zaliha. To je sok za dušu.

Oduševio si me.

Izjave o smislu života su privlačne, od njih se vrti u glavi.

I, prema vama, kakav je oblik ljubavi?

U obliku školjke?

Ljubav je ništa. Ne postoji.

To je izum bogatih siromasi nisu mogli razmišljati.

Siromašni nemaju individualnost. Kolektivi se ne zaljubljuju.

-Pa ja sam siromašan i zaljubljen. -Vas? Jadno?

Ti si samo jadni šmokljan

koji treba osjetiti ljubav daje smisao svom životu.

Nikad ti nije dobro išlo s djevojkama. A sada je prekasno.

- Čudan si, druže. -A ti?

Samo zato što sam idiot ne znači znaci mozes reci sta hoces!

Smiri se. Polako čovječe.

Moram ići.

Usput, hvala što si nam ustupio svoje mjesto.

Napravio sam kopiju ključa.

G. Solans, možete li nazvati po uredu?

Htjeli bismo razgovarati o transparentima. Hvala.

Sranje.

Bio si brz...

Pitali ste se zašto sam dopustio da me diraš.

Ne nadaj se previše, Nisam želio probleme.

Hvala.

Ne budi ciničan. Navikao sam se na tebe.

Pomažeš držati podalje pijance.

Nisi dobro građen, ali ti ih odvraćaš.

Znalo mi je biti stvarno dosadno čekajući svog muža.

Zdravo?

Što ima?

Kako želiš.

U redu. Vidimo se kasnije.

Moj muž ne zna kada će se vratiti.

Sam ću se vratiti kući.

Ako želiš, odvest ću te kući. Nemam planova.

Što? Odvedi me kući? Nemam kacigu.

Nema problema. Donijet ću jedan od kuće.

Vraćam se za deset minuta.

Jordan...

Što ima?

-Nešto nije u redu? -Ne.

-Trebam uslugu. -Što?

-Mogu li posuditi tvoj auto? -Da.

Izvoli.

- Neću se vratiti prije nego što odeš. -Ne brini. Uzet ćemo taksi.

-Naravno? -Da.

Moj muž se nije vratio do kasno,

mogli bismo izaći na večeru, ako želiš.

Ukinut ću ti kaznu na nekoliko sati.

Reći ću mu da dođe po mene kasnije.

Na transparente!

Na transparente!

U braku sam tri godine.

Došao sam ovdje bez ičega, sada imam mačku,

držati miševe podalje, i malog zeca.

Kuća mi je hladna i vlažna. Puno trošimo na grijanje.

Vrata se ne zatvaraju i vrućina bježi. No lomača je sjajna.

-Moji susjedi misle da sam paranoičan. -Da? Nisam iznenađen.

Želim zamijeniti prozore na hodniku u cijeloj zgradi bijeli pvc.

To je nemoguće. Uvijek izgubim glas.

Ne znaš ništa o meni.

Ono što ja znam je više nego dovoljno.

U pravu si. To nije najbolji rekord.

Moj čovjek me tretira kao princeza

a tvrtka je...

vrhunac sna profesionalne neovisnosti.

Znaj što me najviše diže o njemu?

Nervira me, a ne znam zašto. To me još više živcira.

-Rijetko se ikada svađam. -Ne znaš?

Ne, jer ako nije važno, Pustio sam drugu stranu da pobijedi.

A ako je vitalno, neće ustuknuti.

- Dakle, nema smisla raspravljati. -U pravu si.

Pa ti si pravi filozof.

Uhoda, špijun...

i filozof.

Pogledam je i na usta mi poteče voda.

Komplicirano je. osjećam se kao vuk u Crvenkapici.

stvarno sam bolesna.

Jeste li vidjeli kako su zurili u mene? Namjeravao sam...

Ljubim je u dva maha, prvi slatkiš,

zatim grubo i duboko u njezinim ustima.

To je egzibicionistički, nezrelo, razmetljiv

i dosadno, s obzirom na to mi nismo par djece.

Spojeno na ustima, dišemo kroz nos.

Nakon dva i pol cijanotična minuta, prekidamo.

Vi niste pjesnik, zar ne?

Ne.

Dobro. sviđa mi se okus tvojih usta, ali poezija prigušuje moj libido.

Poljubac ne znači ništa.

Hvala vam.

ja... Nemam kondoma.

Imam.

Mentalno, pjevam čaroliju tako da moj poetska proza ​​neće ublažiti njezin libido.

Potresi, tajfuni, poplave, katastrofe,

nesreće, kataklizme, hekatombe ili jednostavnih zapleta.

Neka dođu i uhvate me na djelu!

Neka me uzmu i donesu, poput mora.

Neka mi izvrnu iznutra a moja vanjština unutra.

Neka me izvrnu naopačke kao čarapa.

Neka dođu, Spreman sam!

Što?

Prolazim kroz težak period. Ne iskorištavaj.

Želio sam biti s tobom za dane.

Znao sam da će se dogoditi, prije ili kasnije.

Ali nikad ne bih uspio prvi potez.

Mlada dama je platila. Otišla je u taksiju prije deset minuta.

-Hvala vam. -Molim.

Prva faza mog razapinjanja špijunirao ju je.

Drugi, prišavši joj i vjerujući da će razgovarati sa mnom.

Treći, susret s njom na poslu, znajući da me čeka.

Jer sad mi ona kaže gdje će biti i u koliko sati.

Više me ne šamara. Ne svađamo se, pa čak ni ne razgovaramo.

Sada se jebemo.

To je najidiotskije razapinjanje u svijetu povijesti. To je protiv raspeća.

Slučajna ljubav u jazbini, kao da je posljednji dan na zemlji.

Kao par beskućnika skitnica, koristimo gdje god možemo.

Ne možete objasniti kontrast ovakvih osjećaja.

To je uzrokovano intimnim mješavina zadovoljstva i straha.

Ili zadovoljstvo, i teškoće u dobivanju.

Ili jednostavno zadovoljstvo okružen prljavštinom i hladnoćom.

Možda se i ona boji,

of ending up immersed u egzistencijalnoj inerciji,

ni živ ni mrtav.

Ne živeći u sadašnjosti, prošlost,

ili budućnost.

Održavani našim idiotizmom, u neprekidnoj nesvijesti

balavi i želatinasti, i s fiksnim rokom trajanja.

Kad god pokušam razgovarati, ona me ušutka.

Ona vodi ljubav sa mnom s osjećajem tragedije.

Ušla je u moj život tako odvojeno, tako nježno...

Ne mogu razumjeti. Ja sam samo idiot.

Što prije shvati, to bolje.

Bljesak mi prolazi kroz mozak.

Ništa ne pokazuje zbog čega misli na mene čak i dio vremena mislim na nju.

Znam da ovo ne može trajati zauvijek.

To je osjećaj postojanja usisan.

Isti stari impuls, gurajući me prema nevolji.

Naš seks je ružan, prljav, neuredan, jadan.

-Da? - Primio sam poziv.

Mora da je to bila moja žena. Neće dugo.

Ne možeš čekati ovdje, Moram zatvoriti.

Ne brini. vratit ću se drugi put.

Ako odlučite što želite reklamirajte, rado ćemo vam pomoći.

Čak i ako se ne slažemo 100% uz poruku.

-Bok. Čekaš li dugo? -Ne.

Ne izgledaš dobro.

Nisam baš dobro spavao.

Moj muž će biti vani cijeli dan.

Sviđa li ti se? Imam važan poslovni ručak.

Ovuda, shvaćaju me ozbiljno

i ne ponašaj se prema meni kao prema mužu tajnica, što me izluđuje...

Uvijek sam bio vjeran mom mužu

do sada.

Ali osjećam se dobro s tobom.

Imam samo malo prošlosti, jedva da ima budućnosti

i ne puno poklona.

Morat ću nabaviti drugo odijelo.

Ako želiš nastaviti s vođenjem ljubavi u tajnosti, učinit ću to. Gdje god.

Što mislite o sudbini?

Misliš zbog nas? Mislite da je to sreća?

Zašto ne?

Razmišljanje o sudbini te pali, smatrate to romantičnim.

Ali ne ja.

Bitan mi je rezultat. Sudbina ne postoji.

Imamo samo djelomičan pogled jednog aspekta života.

Mislimo da je nešto sudbina kada, zapravo,

mogla bi postojati objedinjujuća nit koja, ako ga povučemo,

pokazat će odnos uzroka i posljedice.

Ma daj!

Dakle, moje naletanje na ljestve bila neizbježna.

Nije neizbježno, ali moguće da, pa čak i vjerojatno.

Sudbina postoji samo u romanima, puna slučajnih susreta.

- Kao naše. -Ne. Naš nije bio slučajan.

Špijunirao si me. To nas je dovelo do mjesta gdje smo sada.

Gdje tu dolazi sudbina? Ti si samo romantičar.

Da. Ja sam.

Ovo je ono što postoji, samo ovo.

Mi idioti imamo ultraosjetljive uši.

Dođe mi da plačem od zahvalnosti.

Farmacur me pozvao za koktele večeras.

Možemo ići zajedno, ako želiš. Danas sam slobodna žena.

Sjajno.

Kako se zoveš?

Sandra.

Pere-Lluc, jesi li tu?

Idem zatvoriti stan u San Telmu.

Prošlo je mnogo godina otkako sam tamo živio.

Čuvam ga šest mjeseci u spomen na Nicco.

Htio sam dati neke njegove osobne stvari svojim prijateljima kao suvenire.

-Hvala što ste došli. -Hvala na pozivu.

Donijet ću piće.

Bok, dva molim.

-Hvala. -Tko je to?

Izumitelj Cadibloopa, višenamjenska spužvasta stolica.

Korisnost ili estetika?

Za mene, ovdje, na početku 21. stoljeća,

dilema jednostavno ne postoji.

Kanta za zalijevanje je jednako korisna kao čajnik,

ali vežemo pozitivne osjećaje s čajnikom: toplina, blagostanje ...

i neutralne osjećaje s kantom za zalijevanje.

A rezultat? Dizajniramo lijepo čajnici, od plemenitih materijala,

dok je jadna kantica za zalijevanje je zalijepljen limom ili plastikom!

Volim te i želim imati djecu sa sobom.

Što ćemo sada?

Mogli bismo ići kod mojih, ali kod nekih prijatelja su tamo. Jednom ću ti objasniti.

Uđi.

- Petar-Luka -Što?

Možda bismo to trebali ostaviti neko vrijeme.

Što misliš?

Može li završiti, samo tako?

Što se promijenilo?

ne znam Ja sam idiot.

Izađi. Možete pozvati taksi.

Petar Luka

Idem kući.

Molim vas, ne postavljajte pitanja. I nemoj me tražiti.

nemoj me zvati Nazvat ću te.

Nazvat ću te, obećavam. Čuješ li?

Pet rečenica. Pet udaraca. Sranje.

Možda je sve gotovo.

Možda nećemo ni moći voditi ljubav brzo, tajno.

Rekla je da trebam čekati, da će me nazvati.

I poslušna, pokoravam se.

Ali mjesec dana je prošlo bez znaka.

Hvala Bogu za prijatelje. objasnio sam što se dogodilo sa Sandrom.

Pokušavaju me omesti, napraviti lakše čekanje. Sjajno.

Kad god pomislim na situaciju, uvijek je prije 15 godina. Zašto?

Možda zato što smo završili nije dobro. Pogledaj me.

-Ma daj! - Da, ali prošlo je 15 godina.

Što smo učinili u svim ovim godinama?

Govorimo o prije 15 godina

kad nam je naš idiotizam dao metafizičke brige.

Svi su tvrdili da su čuli EVP glasovi.

Ili bismo pokušali s astralnom projekcijom.

Željeli smo napustiti svoja tijela u nepoznatim pravcima.

Držali bismo se za ruke i koncentrirali.

Naše omiljene destinacije bilo nemoguće provjeriti: Indija,

Grenland, čak i Ganimed.

- Jednom... Sjećaš se, Alex? -Da.

Jedna djevojka nas je uvjerila da jest projicirala se u svoj rodni grad.

Rekla je da je vidjela oca pregaziti psa.

Mogu tvrditi da sam izumitelj katalonskog astralnog putovanja.

-Da? I kakav je? - Hej, ozbiljan sam.

To uključuje napuštanje vašeg tijela, ali ne idući predaleko.

Koncentrirao bih se i počeo levitirati, ali nije bilo dobro.

Koliko god sam se trudio, Nikad nisam prešao strop.

Zapeo bi pored svjetiljke.

Nikad nisam ni uspio do stana iznad.

Prvi slučaj u povijesti psihodelije

kokošjeg astralnog leta.

- Jesi li i ti htio letjeti, Àlex? - Ne mogu se sjetiti.

Puno sam tada pušio.

-Ali sada, čak ni pušenje... -Što misliš?

Ne možemo se sakriti od stvarnosti, čak i pušenjem.

Ljudski život manje vrijedi nego pasje govno.

Zar je toliko bezvrijedan?

Gledam svoje i Vidim tako oskudnu stvar.

Mislio sam da je nelogično da su dani ovako prolazili.

Ovo ne može biti život.

pomislio sam jednog dana, nešto bi mu dalo smisao.

Kad sam shvatio da se ništa ne može dogoditi u cijelom životu sam se uplašio.

Onda sam dobio svoje dijete. A sada, pitanje uopće nije od interesa.

Zapelo je.

Ponekad se samo od sebe okrene uključivanje i isključivanje.

- Ako snažno zakočite, ponovno počinje. -Kako to zaustaviti?

Prestaje kad mu se prohtije.

Ponekad kažem svom sinu: "Idemo na autocestu da čujem CD."

On to voli.

Čistimo zube i naša avantura počinje.

Moramo paziti kako bi izbjegli incidente.

Naše putovanje će započeti kada počnemo čitati.

Knjiga je najbolja prtljaga...

za putovanje noću.

Neka nam se snovi ostvare.

Laku noć.

Sandra mi jako nedostaje.

Jebene poruke.

I poslušna, pokoravam se.

Sve dok se ne budem ponašao kao gad.

-Hoćemo li na večeru? -Da.

Helena?

Mogu samo održati erekciju misleći da je Sandra na meni.

To je nepošteno. Ona igra čisto. Ona je riskirala, ja nisam.

Suprotno, prije.

Pomislio sam na djevojku koju volim kako bi došao.

Bio sam gad.

To nije baš suptilno, kad smo upravo vodili ljubav.

Pretpostavljam da ne. Zato sam ti morala reći.

znam zašto Htjela sam biti s tobom.

Moja djeca su odrasla.

Radim u Bruxellesu i nisam bio natrag u Barcelonu na 8 godina.

Ovdje sam ostavio cijeli život.

Kad se vratim, osjećam se Usamljeno. nemam nikoga ovdje

Ili možda i nisam. Nisam zainteresiran.

Trebam intimnu ljubav. Mislio sam da mi ga možeš dati.

U mojim godinama, ne bojim se rizika. A ti?

-Zašto si pošao sa mnom? -Zašto ne?

Mogu biti zaljubljen u Sandru i slobodno biti s tobom.

Čekala sam da nazove tjednima.

Mislim da nikada neće.

Rekla mi je da ne zovem ili je pokušati pronaći.

- Nazvala bi me. -Prije koliko je to bilo?

-Prije mjesec dana. -I što želiš?

Da je odvedem sa sobom.

Ako nije zazvonila mjesec dana, to je jedna od dvije stvari:

ili ne želi vidjeti te,

ili ona želi da odeš i uhvati je.

Neće nazvati.

Nemoj ići tako brzo.

Što god morate učiniti može čekati.

Sutra odlazim, Neću te maltretirati.

Možda se više nećemo vidjeti. Ostani još malo.

-Ne mogu. -Molim.

Popijmo još samo jedno piće. Jos samo jedan.

ne mogu

Idi jebi se, kopile jedno!

I ja bih to učinio, ako netko bi mi pokazao kako.

Ima nešto što bih trebao učinili prije nekoliko mjeseci.

Ne shvaćam. Upravo sam napustio fantastičnu ženu.

Svjestan sam da se moram riješiti moja situacija sa Sandrom.

Umirem, umirem...

Umirem, umirem...

umirem

Umirem od želje da odem odavde.

Ono što ja radim je da odem u Argentinu

jureći za Niccom.

Vera je ostala na startu, ali onda je otišla.

Razumljivo je.

Ona dolazi tu i opet, ali ne redovito.

Nisam znao da je Nicco umro. Došao bih na sprovod.

Odveli su ga u Chacaritu, daleko je, ali ga je lako pronaći.

Možete uzeti podzemnu željeznicu. da li ti znaš kako doći do Vere?

Kakva šteta što nije ovdje. Nedavno je otišla u London.

Sada sam ga našla, Nemam riječi.

Nicco me ne ostavlja s osjećajima tragedije ili boli.

On mi daje osjećaj smirenosti i naklonosti.

Natjerao me da se osjećam manji idiot.

Odlazim. Mirno i mirno.

Sada znam zašto sam došao reći zbogom.

Bio je to jednostavan prečac da stignem kamo sam htio.

Bok, ja sam.

Bok.

-Smeta li ti da te nazovem? -Ne. Nešto nije u redu?

Ne.

-Gdje si? -Buenos Aires.

Na praznicima?

Ne, opraštam se mom prijatelju.

-Jesi li dobro? -Da.

Osjećaš li se bolje sada?

Da.

Kada se vraćaš?

Večeras ili sutra, ovisi o vezama.

-Jesi li siguran da si dobro? -Naravno.

Prijatelj mi je ostavio klikere.

-Čuješ li ih? -Da.

-Rekao bih da je to dobro nasljedstvo. -Ja isto.

- Bok, ja sam. -Bok, gdje si sada?

- Na aerodromu sam. -Doći u Barcelonu?

- Ne, u Madrid. Možemo li razgovarati? - Moj muž dolazi za 3 minute.

Imamo dva. Imat ćeš jedan ostao da ga čeka.

Sandra, Sandra...

-Ja sam opet. -Bok.

- Dakle, već si tamo. - Morao sam provjeriti neke brojke.

-I tvoj muž? - Bio je i otišao.

Ja sam za... ja sam...

nastavi... Ja sam u madridskoj zračnoj luci.

- Dobio sam karticu da mi ne odsjeku. -Dobro.

Hvala na pozivu. U koliko sati ulaziš?

Oko devet. Zašto?

-Sandra... -Što?

- Možda ću te opet nazvati. -U redu. Sretan put.

Vidimo se.

Da, mjesec dana će biti dovoljno dugo. Da.

Ispričajte me.

Izgledaš umorno.

Da. Bilo je to dugo putovanje.

Želite li aspirin?

Ja ću uzeti jedan. Neću dugo.

nisi tu? Telefonska sekretarica?

Poklopio si mi slušalicu usred rečenice...

Pa, zadnje ste me vidjeli!

Moram van u kombiju. Zašto ne pođeš sa mnom?

U redu.

Čekati. Ja ću voziti.

Fino.

Mislim da sam te upravo oteo.

Protivi se mojim principima, ali to je poseban slučaj,

iznimka od pravila.

o cemu razmisljas

Ništa važno.

Onog dana kad sam te uhvatio u špijuniranju, rekao si neke netočne stvari.

Ne želim nesporazume.

Nemam toliko kontrole, niti sam posebno sretan.

Ne više od mnogih drugih.

Da li razumiješ?

Razumijem.

-Stop. -Što?

-Stop. -Ovdje?

Da.

Moj život i ja smo paralelne linije na suprotnim stranama ulice.

Nisam sposoban prijeći na drugu stranu.

Ako se paralelni pravci mogu sastajati samo u beskraju, ne marim za njih.

Idioti nemaju pristup.

Što je budućnost bliža, to se više osjećam gurnutim prema tome.

Znam da je ne mogu ponuditi bilo kakve garancije,

Ljubav počinje i završava, uvijek.

I nada, svu nadu svijeta

je samo dim, samo dim.

Moj život je bio jedan dug, plodno putovanje prema idiotizmu.

Kao crv crv u starom drvu, prokopavajući put do samog kraja.

Vrijeme prolazi i ne mijenjamo se.

Iskustvo nas ne čini mudrijima, samo stariji.

Ljubav, u svoj svojoj apsurdnosti,

pušta nas u iskušenje balonom optimizma.

Petar Luka!

Tužan sam i željan,

davanje i zahvalnost,

gladan, kao pas.

Gotovo je.

Idemo.

Mi idioti možemo samo vjerovati, nada i milosrđe.

I malo ljubavi jer je besplatno.

Najbolje gledano uz Open Subtitles MKV Player