Original subtitles

Berlin, glavni grad nacističke Njemačke i Hitlerova baza.

Sjajan grad u srcu Hitlerova plana carstva

koje će zasjeniti Rimsko Carstvo.

Adolf Hitler smatrao se arhitektom.

No tada stižu Rusi i Hitler mora pripremiti Berlin za bitku.

Morali su podići najsnažnije topove iznad gradskih krovova.

Grad postaje utvrda. A u središtu svega je neuništivi Führerbunker.

Ovdje će Hitler dočekati kraj.

Milijun ruskih vojnika, pet slojeva nacističkih obrana,

te bitka koja će odlučiti o budućnosti svijeta.

Ovo je priča o Utvrdi Berlin.

Najveće građevine 2. svjetskog rata koje je Hitler naručio

kako bi osvojio svijet.

Preživjele su kao mračni podsjetnici Führerove fanatične vojne ambicije.

Ovo su tajne nacističkih megagrađevina.

NACISTIČKE MEGAGRAĐEVINE: UTVRDA BERLIN

28. travnja 1945.

Tenkovi sovjetske Crvene armije prolaze ulicama razorenog Berlina.

Njemački vojnici, među njima i djeca, čekaju ih

da obrane grad od ruskih hordi.

18-godišnji vojnik Dieter Borkowski bit će svjedok tih događaja.

Diljem grada nalaze se podsjetnici na

posljednje dane nacističkog glavnog grada.

Povjesničar i stručnjak za 2. svjetski rat Michael Dempsey

godinama slaže dokaze.

Bitka za Berlin bila je toliko velika da to jedva možemo zamisliti.

Više od milijun sovjetskih vojnika ušlo je u grad

koji je branilo manje od 100.000 vojnika.

Opseg, intenzitet i brutalnost te bitke bili bi nevjerojatni

da nisu ostali dokazi.

Samo 10 godina prije, 1935., stvari su bile drukčije.

Berlin je bio sjedište nacističke moći. Kozmopolitski svjetski grad.

Te jedna od kulturnih metropola Europe.

Hitler i njegov glavni arhitekt Albert Speer

bacili su se na ambiciozni program izgradnje

kako bi promijenili vizuru Berlina.

Hitler se smatrao umjetnikom i arhitektom.

Bio je čovjek koji je imao kulturne pretenzije.

Goleme vladine zgrade, aerodromi i stadioni

prvi su put prikazani na Olimpijskim igrama 1936.

Hitler je imao još veće planove za grad.

Učinio bi ga središtem tisućljetnog Reicha

koje bi nadmašilo Rimsko Carstvo u veličini i dugovječnosti.

Hitler je želio stvoriti Berlin s velikim kupolama i ulicama.

I velikim zgradama. To je bio dio njemačke psihe.

Hitler postavlja temelje tisućljetnog Reicha

osvajanjem velikog dijela Europe.

No 1944. britanske i američke snage iskrcavaju se u Francuskoj

te napreduju sa zapada.

Na istoku Rusi napreduju od Staljingrada

te prelaze smrznutu rijeku Odru

i dolaze na 48 km od Berlina i Hitlera.

Saveznici su blizu završetka 2. svjetskog rata u Europi.

Bitka uz tu rijeku može odlučiti o njemačkoj sudbini.

Oružje koje imate je zadnje što imamo.

Morate se fanatično boriti da zaustavite rusku ofenzivu.

Hitler se ne želi predati.

On je čovjek ekstrema. Ili će imati tisućljetni Reich

ili će biti potpunog uništenja. Nema sredine. Uvijek je jedno ili drugo.

Führer se nada da će jedno od čudesnih oružja

promijeniti ratnu sreću. Da kupi vrijeme, skriva se u Berlinu,

stvara utvrdu od betona i čelika

te zapovijeda svim Nijemcima da brane grad do smrti.

Normalno da je Berlin postao utvrda jer je glavni grad Reicha.

Tu će Hitler dočekati kraj.

Hitlerov plan je okružiti Berlin s pet slojeva jakih građevina.

Počevši s prvom zaprekom.

59 km tenkovskih zamki na visoravni Seelow.

Vanjski obrambeni prsten, uključujući kanal Teltow.

Unutarnji prsten s utvrdom kod aerodroma Tempelhof.

Tri golema flak tornja.

Posljednji sloj vodenih zapreka, te središte utvrde - Citadela.

Ovdje su locirani Reichstag i Hitlerov bunker.

Ovo je parkiralište usred Berlina.

Vjerojatno najzanimljivije parkiralište na svijetu

jer se nekoć ovdje nalazio Hitlerov bunker.

8 metara ispod zemlje nalaze se ostaci zloglasnog Führerbunkera.

Saveznici su ga pokušali uništiti nakon rata

kako ne bi postao nacističko svetište.

No bio je prejak.

Tek je 1988. uništen gornji dio

i to nakon 6 mjeseci posla.

Priča o izgradnji i nastanku Utvrde Berlin počinje

sa savezničkim bombardiranjem grada.

Führer se više ne osjeća sigurno.

Hitler je oduvijek bio opsjednut podzemljem.

To dolazi od iskustva iz rovova u 1. svjetskom ratu.

Mnogi veterani osjećali su se sigurnije pod zemljom.

Nacisti su zakopali Führerbunker duboko ispod vrta Kancelarijata.

Na dvije razine nalazi se 30 malih soba.

Hitlerova je soba u najdubljem dijelu s najboljom zaštitom.

40 km južno od Berlina, u gradu Zossenu,

nalaze se ostaci drugog nacističkog kompleksa

koji daje jedinstven uvid u Hitlerov bunker.

Bivši zapovjednik oklopne jedinice Nigel Dunkley

stručnjak je za pad Berlina.

Sad smo u bunkeru Zossen Wünsdorf.

Ovaj bunker izgradila je ista tvrtka koja je izgradila Führerbunker.

Sličan je po načinu gradnje

i atmosferi Führerbunkeru.

Ovi se bunkeri prostiru na gotovo 5000 m2.

Bunker je bio njemačko komunikacijsko središte,

nacistički ekvivalent Pentagona.

Da ga zaštite od zračnih napada,

inženjeri ga nisu samo zakopali 11 metara pod zemlju

nego su sagradili i neprobojan krov.

Nešto što je Hitler želio i u svom bunkeru.

Ovo je 3 metra armiranog betona pojačanog čeličnim šipkama.

Hitlerov bunker imao je 4,5 metara armiranog betona

koji ga je trebao zaštititi od bilo čega što je itko mogao baciti.

Hitlerov je bunker usred utvrde.

Okružen je vodom poput dvorca.

Rijeka Spree i kanal Landwehr stvaraju prirodni jarak oko Citadele.

Sljedeći sloj su tri flak tornja, utvrde visoke 50 m

i svaka je naoružana s 20 protuzrakoplovnih topova.

Danas postoji još samo jedan toranj

i pristup nevjerojatnoj unutrašnjosti je ograničen.

Lokalni vodič Sion Davies stručnjak je za njih.

Stojimo na jedinoj preživjeloj strani zgrade, sjevernoj strani.

I odavde vidimo koliko je velika zgrada.

Ovi će tornjevi postati najvažnije obrambene zgrade u Berlinu.

No njihov život počinje

kad Saveznici počinju bombardirati grad.

Britanci su prvi put naišli na relativno slabo branjen grad.

Razlog je jednostavan. Nacisti nisu mislili

da Britanci ili itko drugi može uspješno bombardirati Njemačku.

Hitler mora zaštititi Berlin

kako bi mogao ostati glavni grad carstva.

Nacisti se bacaju na gradnju skloništa i utvrda za zaštitu grada

od budućih bombardiranja. U to je Hitler bio uključen.

Dizajn protuzrakoplovnog tornja Hitlerova je ideja

i opet angažira omiljenog arhitekta da nadgleda projekt,

Alberta Speera.

Ovako zamišljam nove flak tornjeve.

Je li to izvedivo? -Naravno.

Neuništivi su i čuvat će naš sjajni grad stoljećima.

Albert Speer bio je zanimljiv jer je bio arhitekt.

Vjeruje u Hitlera i ono što nacisti predstavljaju,

ali jako je sposoban, pametan i motiviran čovjek.

Za Hitlerov dizajn potrebno je 100.000 tona betona i čelika.

Svakog se dana u grad dovozi 3700 tona samo za flak tornjeve.

Mijenja se raspored vlakova

kako bi se dostavio neprekidni niz materijala.

Unatoč veličini, bastioni Utvrde Berlin izgrađeni su u 8 mjeseci.

Svrha flak tornjeva je da se podignu najjači topovi iznad krovova

da bi tako imali savršeno vatreno polje.

Četverostrani toranj ima četiri kupole.

Na svakoj se nalazi dvostruki top kalibra 128 mm.

To su moćna oružja koja bi trebala srušiti savezničke bombardere.

No kad stignu Rusi, ti će topovi biti upereni prema ulicama.

Jedan od vojnika za topom je i 18-godišnji Dieter Borkowski

koji je pisao dnevnik.

Do 1945. postalo je uobičajeno da neiskusni vojnici brane Berlin.

Mogu li vam pomoći? -Smijem li tražiti dopust da posjetim majku?

Ime, molim? -Dieter Borkowski. -Slično je mojem.

Dombrowski Inge. Otkud si? -Iz Berlina.

Sa samo 18 godina, nacistička Njemačka je sve što Dieter zna.

Ubrzo će morati braniti obitelj, Führera i naciju.

Veljača 1945. Sovjetske snage ulogorene na rijeci Odri

planiraju napad na Berlin dok im iz Rusije stižu pojačanja.

Saveznici šalju bombardere da sravne Berlin sa zemljom

i olakšaju Rusima invaziju.

S ove visine vidimo cijeli sjeverni prilaz Berlinu.

Protuzrakoplovni topovi ne bi imali problema pucati

u bilo kojem smjeru iz kojeg bi dolazili bombarderi.

Na vrhu flak tornjeva topnici nastoje srušiti savezničke avione.

Topovima dometa 13 km mogu pokrivati svih 360°.

Moralo se računati na snagu tih oružja kad se gradila zgrada.

Svaki pucanj stvarao bi oko 40 tona pritiska na zgradu.

Saveznički bombarderi mnogo puta izravno pogađaju flak tornjeve.

No dizajn Alberta Speera je izdržljiv.

Količina materijala čini zgradu neuništivom.

Čovjek odgovoran za ostatke tornjeva je Sascha Kiel.

Ovo je dobro mjesto da vam pokažem debljinu zidova.

Ovo su dva metra armiranog betona, a ja stojim u zidu.

Strop je dvostruko deblji. Četiri metra armiranog betona.

Bombardiranje je neprekidno.

Berlinčani se skrivaju u velikim flak tornjevima.

Više od 15.000 njih gura se u svaki.

I Hitler traži zaklon u Citadeli.

Nema izbora nego preseliti zapovjedni centar pod zemlju,

u sigurnost bunkera.

Hitler je odlučan boriti se do kraja i neće otići iz Berlina.

Skrivat će se u bunkeru do samog kraja.

A nacistička elita ima pristup i drugim skloništima.

Sad smo u Luftschutzraumu, skloništu od zračnih napada.

Ovo je malo sklonište, ali bilo bi krcato, a pogotovo pred kraj rata.

Imamo smiješne natpise na zidu.

To je tek toliko da bi mjesto bilo toplije.

Nakon svakog napada Berlinčani poput Dietera Borkowskog izlaze

i pronalaze sve više razoren grad.

Kad gledate slike Berlina iz proljeća 1945.,

to je postapokaliptični svijet. Svijet uništenih zgrada i prozora.

Posvuda su ruševine. Na ulicama su izgladnjeli i mršavi ljudi.

Ima bolesti, kanalizacija je na otvorenom.

Taj je grad uništen prije nego što su sovjeti dospjeli u domet topova.

Berlinčani se boje Rusa koji dolaze. Prati ih strašan glas.

Ranije u ratu nacistička vojska došla je pred vrata Moskve

i počinila je grozote nad ljudima koji su im stajali na putu.

No kad se ratna sreća okrenula,

Rusi su došli do ruba njemačkog glavnog grada s jednom pomisli.

Sovjetska vojska neprekidno se borila

od Staljingrada sve do Berlina.

Dok su napredovali, vidjeli su strahote koje su počinili nacisti.

Stigli su pred Berlin spremni za osvetu.

Izbjeglice u bijegu s istoka dolaze u grad

i šire priče o sovjetskom tretmanu.

Tišina!

Što je rekla? -Ništa. -Ne laži!

Rekla je da će nas Rusi odvesti u sibirske rudnike.

Te da će žene pretvoriti u prostitutke.

Ožujak 1945. Nakon dva mjeseca logorovanja na rijeci Odri,

sovjeti su prikupili 7 milijuna granata koje će ispaliti na Berlin.

Saveznici su na zapadu prešli Rajnu.

Unatoč savjetima generala, Hitler je odlučio braniti Berlin

bez obećanih čudesnih oružja.

Albert Speer mu je rekao da moraju učiniti nešto da zaštite industriju

tako da mogu popraviti zemlju nakon poraza.

Hitler je rekao da neće biti poraza.

Sljedeći dan izdao je naredbu "Neron", politiku spaljene zemlje,

kojom je naredio da ništa vrijedno neće ostati čitavo u Berlinu.

Kad se povuče, neprijatelj će nam ostaviti samo spaljenu zemlju

i neće se nimalo obazirati na naše stanovništvo.

Naređujem da se uništi sve što bi neprijatelj mogao koristiti.

Ništa ne smije ostati. Ništa!

U nevjerojatnom zaokretu

Hitler predlaže uništenje industrijskih postrojenja,

strateških željeznica i drevnih mostova.

Uništavanje arhitektonskih čuda

užasava njegova glavnog arhitekta.

U ovom stadiju rata nema smisla uništavati stvari

koje bi mogle poremetiti život nacije.

Rusima ne smijemo ništa ostaviti! -Ali tako da uništimo sve?

Da možete barem imati vjere da možemo pobijediti u ratu,

sve bi bilo u redu. Imate li?

Uz najbolju volju, ne mogu je imati.

Ne želim biti još jedna svinja u vašoj pratnji

koja će vam reći da vjeruje u pobjedu, kad to nije tako.

Imate 24 sata da razmislite o odgovoru.

30. ožujka 1945. Albert Speer pokorava se Hitlerovoj naredbi.

Počinje strateško uništavanje nacističke industrije.

48 km dalje, sovjeti su utaboreni na zapadnoj obali Odre,

16 km od prve linije obrane na visoravni Seelow,

i spremni su za napad.

Dosad su okupili 41 tešku oklopnu diviziju te više od 9000 topova.

Rusi nisu mislili napasti prije nego što budu imali brojčanu nadmoć

od barem 10 : 1. a po mogućnosti i 40 : 1.

Dakle željeli su golemu prednost.

Milijun ruskih vojnika, 2500 tenkova te 1500 raketnih bacača.

Hitlerovi generali znaju da su nadjačani.

No Führer ih ne želi slušati.

Ti mi generali govore da ništa nije moguće. Nevjerojatno!

Vojska mora odbiti Ruse na Odri!

50 km između Odre i Berlina je otvoreno

i to je posljednja obrana prije nego što Crvena armija dođe do Berlina,

središta Trećeg Reicha.

Njemački generali znaju da Crvenu armiju mogu odbiti

samo ako iskoriste teren između sovjetskog logora i Berlina.

Na visoravni Seelow smo i ovo je posljednja uzvisina prije grada

pa je ovo idealan položaj za obranu.

Sa visoravni Seelow će Nijemci vidjeti napredovanje 2500 tenkova.

Nacisti moraju smanjiti broj ruskih tenkova i poravnati omjere.

Genijalno iskorištavaju već postojeća obilježja terena.

Prilagođavaju irigacijske kanale i pretvaraju ih u antitenkovske jarke.

Antitenkovski jarak mora biti širi od dužine gusjenica,

tako da tenk ne može prijeći preko njega.

Rub mora biti pod nagibom od 70°.

Dovoljno lagan da se tenk može spustiti u zamku.

Vojna bi inženjerija onda trebala staviti most preko njega,

a zato tenkovi moraju stati. Nepomični je tenk lakše pogoditi.

A oko tih zapreka možete postaviti protutenkovsko naoružanje.

Nijemci stvaraju više od 58 km rovova i antitenkovskih jaraka

kako bi obranili visoravan Seelow.

Posljednja bitka, bitka za Berlin, počinje u 3 ujutro 16. travnja 1945.

Ruski tenkovi i pješaštvo kreću s prvim svjetlom.

Sovjetima se u tom trenutku žurilo. Željeli su što prije u Berlin.

No Rusi nisu zauzeli visoravan Seelow do kraja prvog dana.

Otkrili su da je njemačka obrana učinkovitija nego što su mislili.

Nevjerojatno, premda su 10 puta slabiji,

Nijemci četiri dana odbijaju moćnu Crvenu armiju.

Njemačka inovativnost i obrana ne bi izdržala vječno.

Zaista je bilo pitanje vremena

kad će pobijediti brojnost i odlučnost sovjeta.

Napokon, ruska inženjerija prelazi preko jaraka

te 19. travnja sovjeti prelaze preko visoravni Seelow.

Izgubili su više od 30.000 vojnika i 700 tenkova.

No korak su bliže Berlinu.

Hitler slavi 56. rođendan u Führerbunkeru.

Na svom posljednjem pojavljivanju u javnosti i posljednjoj snimci

pozdravlja Hitlerovu omladinu koja je preživjela bitku kod Seelowa.

Hitler čestita i odlikuje dječake Željeznim križem

zbog hrabrosti što su se iz blizine suprotstavili ruskim tenkovima.

Izvan Berlina, 2000 ruskih tenkova juriša prema vanjskom prstenu.

Za borbu protiv tenkova nacisti imaju revolucionarno oružje.

Lagani bacač raketa - Panzerfaust.

Ne, budale! Morate ga drukčije držati! Pokazat ću vam!

Ova inovativna raketa može probiti 10 cm oklopa

na udaljenosti od 100 m.

Panzerfaust, što znači "tenkovska šaka", bio je ispred svog vremena.

To je bila jednostavna tehnologija.

Dječaci i starci mogli su ga koristiti

jer nije bilo povratnog udarca pri ispaljivanju.

Ako ste se mogli približiti tenku, bojna glava učinila bi svoje.

Mladi i stari Berlinčani treniraju s najnovijim nacističkim oružjem

te će ubrzo biti testirani.

Sovjeti dolaze do kanala Teltow.

25. travnja je Crvena armija prešla ovaj kanal.

Prebacili su gumene čamce, napravili su mostobran

te su napravili improvizirane pontonske mostove

kako bi prebacili još pješaštva i tenkova.

Brzo napreduju prema sljedećem prstenu berlinskog sustava obrane,

unutarnjem prstenu.

Kanal Teltow, koji je dio vanjskog prstena, pada za samo 4 dana.

Sovjeti su sad manje od 6 km udaljeni od Führerbunkera.

Hitlerovi generali žele pobjeći i on je bijesan.

Svi mi nudite samo kukavštinu. Okružen sam nelojalnošću!

Godinama ste mi se odupirali. Godinama!

Izdajice ste!

Više vas ne mogu voditi, nitkovi! Svaka je naredba uzaludna!

No, gospodo, ako vjerujete da ću napustiti Berlin,

onda se varate!

Radije bih si prosvirao mozak!

Hitler ne ide nikamo. I dalje vjeruje da Utvrda Berlin neće pasti,

ali sovjeti brzo zatvaraju krug i dolaze

do jedne od najviše zastrašujućih zgrada unutarnjeg prstena,

aerodroma Tempelhof.

To je bilo zapovjedno mjesto i imali su zalihe hrane i municije.

Sve što je potrebno za obranu bilo je u takvoj zgradi,

u toj utvrdi unutar utvrde.

To je važna nagrada za sovjete jer očajnički trebaju aerodrom

kako bi mogli opskrbiti svoju iscrpljenu vojsku.

No Nijemci su pretvorili aerodrom u utvrdu.

Iza mene je niz tornjeva. To je poput dvorca.

Na flak tornjeve su mogli postaviti topove

te je ovo zapravo podignuta rovovska bitka.

S visine biste mogli ciljati i pucati po sovjetima.

Borbe su žestoke

i još se vide dokazi bitke u tunelima ispod Tempelhofa.

Ovdje je bio kaos. Mnogo buke, ljudi koji izvikuju zapovijedi.

Nije bilo struje, sve je bilo puno dima i prašine.

Na kraju pobjeđuje čista brojčana nadmoć Crvene armije.

Do 27. travnja sovjeti su zauzeli Tempelhof.

To je golema strateška pobjeda.

Samo 36 sati nakon što je ovdje završila bitka,

oni su letjeli avionima u ovaj dio Berlina

kako bi izvukli ozlijeđene, donijeli zalihe. Lovci bi pristizali.

Sovjeti se opskrbljuju i nastavljaju dalje.

Čeka ih jak otpor preostalih Berlinčana koji brane grad.

Berlin je pogođen s više od 2 milijuna topovskih granata.

Ruševine tvore zapreke za tenkove i barikade.

Što je teren teži za tenkove,

to ja imam više šanse da ga ulovim izbliza i pogodim u kupolu.

Ruska brojčana nadmoć malo znači

dok Hitlerova mladež izvodi brze napade Panzerfaustom.

Crvena armija svakog je sata sve bliže Führerbunkeru i Hitleru.

Berlinčani u bijegu skrivaju se u neuništivim flak tornjevima.

U njih je trebalo stati oko 15.000 civila.

Ključna riječ je "trebalo" jer znamo da su se ljudi naguravali unutra.

Unutra se stisnulo oko 3-4 puta više civila nego što je bilo predviđeno.

Oko 60.000 građana skriva se u svakom od tornjeva

te se pouzdaju u beton da ih zaštiti od smrti.

Crvena armija puca svim sredstvima

po posljednjim velikim nacističkim zgradama.

Ruski su tenkovi bili ondje, 300 m dalje.

Pokušali su probiti armirani beton debeo 3 metra.

No nisu uspjeli.

Premda su sovjeti svom silom napali tornjeve, oni i dalje stoje.

Oduprli su se sovjetima. Nisu mogli ništa učiniti o pitanju grada

pa je to značilo da su sovjeti morali čekati da se ljudi predaju.

Rusi ostavljaju bunkere i kreću prema Führerbunkeru i Reichstagu.

Sljedeća zapreka je voda koja okružuje Citadelu.

Nijemci su raznijeli sve osim jednog mosta.

Razbijen je vanjski prsten. Razbijen je i unutarnji prsten.

Sad smo na obrambenoj liniji same Citadele, s druge strane obale.

No njemačka inženjerija nije uništila most Moltke.

Ovaj je most posljednja obrambena točka

između Crvene armije i Führerbunkera.

28. travnja 1945.

Sovjeti u sumrak kreću u napad na Citadelu.

Ako mogu zauzeti most Moltke, onda će grad pasti.

Ovaj je most teško i jako branjen.

Što biste bili bliže Citadeli, to bi branitelji bili fanatičniji.

Obrana mosta posljednja je nada za naciste. Prijeđu li ga sovjeti,

bit će nadomak glavne nagrade, Hitlera u njegovu bunkeru.

Sovjetima je bilo važno doći do Hitlerova tijela

da ga mogu pokazati javnosti. Jako su se borili protiv režima

kojem je on bio na čelu.

Sovjeti osvajaju most do ponoći. Napokon su ušli u Citadelu.

Između sovjeta i Hitlera ostao je samo Führerbunker.

Pokreće svoj posljednji plan.

29. travnja ženi se Evom Braun, dugogodišnjom ljubavnicom,

te je tako nagrađuje za odanost.

30. travnja, oko 15.30 h, zajedno će počiniti samoubojstvo u bunkeru.

Hitler je znao što se dogodilo Mussoliniju po kojem su urinirali

te su ga objesili na glavnom trgu u Milanu.

Hitler je dao spaliti svoje tijelo da izbjegne takvu sudbinu.

Iz Führerova stožera objavljeno je da je naš Führer Adolf Hitler

danas popodne, u stožeru u Kancelarijatu,

u borbi do posljednjeg daha protiv boljševizma,

pao za Njemačku!

Nakon vijesti o Hitlerovoj smrti Berlinčani su se osjećali izdano

od čovjeka koji je bio vođa i otac nacije.

Dieter otkriva tragične žrtve u flak tornju.

Gotovo 4000 Berlinčana odlučilo se ubiti da ne padnu u ruke sovjeta.

Naredniče, jeste li vidjeli Inge Dombrowski?

Mrtva je. Poručnik Seidler ju je upucao.

Sovjeti su izvan vladinih zgrada i Reichstaga.

Odbijena su tri napada uz teške sovjetske gubitke.

Moraju se probiti kroz zagrađene ulaze i nastaviti borbu izbliza.

Napokon, u 22.40 h, 30. travnja 1945.,

na zgradi je podignuta crvena zastava Sovjetskog Saveza.

To znači da je sovjetska Crvena armija sustavno porazila

sve linije obrane koje su Nijemci posložili.

Nacistička Njemačka vidljivo je poražena

i rat u Europi skoro je gotov.

Moderan grad koji su do prije samo nekoliko godina mnogi obožavali

sveden je na ruševine.

Utvrda Berlin pala je samo 7 sati nakon Hitlerova samoubojstva.

Uništena je četvrtina grada. Uništeno je 500.000 stanova.

Infrastruktura modernog grada bila je razorena. Nije bilo pitke vode.

Žene su bile prisiljene na robovski rad da čiste ulice od ruševina.

No najgori je bio smrad srušenih zgrada pod kojima su trunula trupla.

Sovjeti su izgubili više od 80.000 ljudi u Bitci za Berlin.

Njemački su gubici gotovo dvostruko veći.

Moramo upamtiti da se bitka za Berlin nije smjela dogoditi.

I da se dogodila samo zbog Adolfa Hitlera.

Čovjeka koji se mogao predati, ali nije to učinio.

Te je ovaj grad i još mnogo toga bilo žrtvovano zbog njegova ega.

Albert Speer odslužio je 20 godina zatvora

zbog svoje uloge u nacističkim zločinima. Kad je 1966. pušten,

pisao je o svojoj ulozi arhitekta Trećeg Reicha.

Dieter je studirao povijest na sveučilištu u Berlinu

te je postao novinar. 2000. umire prirodnom smrću u 71. godini.

Nacistička Njemačka predaje se tjedan dana nakon pada Berlina,

8. svibnja 1945. Time je objavljena pobjeda u Europi.

Kad se 4 mjeseca poslije preda Japan, završit će 2. svjetski rat.

Unatoč vojnoj tehnologiji i nacističkim megagrađevinama,

Hitlerov Treći Reich je pao. A više od 60 milijuna ljudi poginulo je

u najsmrtonosnijem ratu u povijesti.

Obrada ZagrebFever & nidžesi

Preuzeto sa www.titlovi.com