Original subtitles

Jeste li ga pronašli?

Je li dobro?

Što? Što se dogodilo?

Isuse jebeni Kriste, Laytone.

Jebi ga!

Jebi ga.

Ja preuzimam krivicu za ono što se dogodilo.

Čuješ li me, Jasone? Ja preuzimam krivicu za ono što se dogodilo.

Vratio si se, a mi nismo bili spremni.

Nismo bili spremni da budeš toliko...

loše, kao što si.

Neću te sputavati.

Ali sve dok si opasan za sebe i druge, ova situacija se ne može promijeniti.

Zar ne...

Jesi li poslao tu ženu u Danielin stan?

Samo ti pokušavam pomoći da se sjetiš briljantnog čovjeka kakav si bio.

I nevjerojatne stvari koje si stvorio.

Odjebi.

Hvala.

Hvala.

Što je ovo? -To je vino.

Imam drugu bocu... -U redu. -...jer je bilo tako lijepo.

Da, bilo je. Bilo je odlično.

Bilo je i 100 $.

Što?

Osjećam se kao da pokušavaš spavati sa mnom.

Definitivno pokušavam spavati s tobom. -Da? -Da.

U redu, ali, znaš, ta stvar puna zavođenja,

trajala je minutu.

Nemoj me pogrešno shvatiti, nevjerojatno je.

Nastavi tako, ali... - Hej, hej!

O, Bože. - Ne mogu se zadržavati.

Mike je otišao po auto, ali vidjela sam vas dva golupčića

i htjela sam se pozdraviti.

Bok. -Drago mi je što te vidim.

Da. Tako sam uzbuđena zbog sutra. - Sutra.

Što možemo donijeti? -Ništa. Samo svoje ja. -U redu, savršeno.

U redu. Vidimo se kasnije. Zbogom. -Zbogom. -Da. Vidimo se.

Što je to bilo...

Barbara? - Da, Barbara.

Što se događa sutra? - Naša večernja zabava.

U kući? - Da, govorili smo o tome.

Zaboravio si. -Da. -Da, jesi. - Ne... Čekaj... Da.

Da. Da. - Da.

Tko sve dolazi, opet?

Bit će odmah s tobom.

Ovo je bio ured mog djeda.

Zadržali smo ga točno onako kako je ostavio.

Ja sam detektiv Mason.

Layton Vance. Zadovoljstvo mi je.

Vaša obitelj je bila u zrakoplovstvu?

Osnovao je Velociti prije 52 godine.

Mlazni motori.

Jeste li to ti i on? -Moji roditelji su umrli kada sam bio mlad.

On me je podigao.

Molim te, ovuda.

Dakle, Jason Desen. Radio je ovdje... - 8 godina.

A kada ste ga zadnji put vidjeli?

Prošlo je više od godinu dana.

Jednog dana ga nije bilo na poslu, i od tada ga nisam vidio.

Nitko nije, koliko ja znam.

Sigurna si da nećeš kavu? Vodu? -Ne. -Ne? Dobro.

Znaš, razgovarao sam s policijom kada je Jason prvi put nestao.

Što vi činite ovdje?

I i R. -Što to znači?

Istraživanje i razvoj?

Ne, znam što to znači.

Što pravite?

Silicijski kubiti temeljeni na tranzistoru za kvantne i iscjeljujuće procesore.

To su puna usta.

Znaš,

bila je još jedna žena, Blair Caplan.

I ona je radila ovdje, zar ne?

Da. Blair. - Da, nestala je.

Prije 18 mjeseci? -Da. To je...

udarilo sve ovdje, doista jako.

Jesu li ona i Jason bili u istoj grupi?

Ne, Blair je bila u procesu poboljšavanja.

Što se ovdje događa?

Jason Desen se prijavio u Božju Bolnicu prije tri noći.

Što?

Nisi znao? - Ne, ne, nisam.

Je li dobro? - Ne zna se.

Napustio je bolnicu prije nego što sam stigla tamo.

Ali očigledno je viđen na umjetničkoj izložbi kasnije te noći.

Mislila sam da je možda došao do tebe.

Mene? Ne. Volio bi da je.

Pa, pokušavamo ga pronaći.

Prema zapisima mog prethodnika,

u trenutku nestanka bio je u vezi s drugim uposlenicima.

Da.

Dr Amanda Lucas

Je li dr Lucas danas u uredu?

Kako je prošlo?

Kako je prošlo laganje policiji?

Sjajno. Super sjajno.

Zora je rekla da je pokušala pozvati hitnu.

Spusti glas.

Laytone.

Rekao sam joj da ih oboje dovede ovamo, u redu? Nisam znao da će ona...

Zato što je ona duboko nestabilna osoba...

Amanda. - koja odbija liječenje zbog PTSP-a.

Amanda. -Upozorio sam te kada si je unajmljivao. -Dovoljno! Dovoljno.

Sranje.

Je li spomenula Blair? Detektivka.

Naravno da je.

Amanda, policija je tako blizu povezivanja svega s Jasonom,

Blair, sve.

Znaš što se događa ako to učine.

Gubimo sve što smo učinili. Idemo u zatvor.

Prošlo je godinu i po dana otkako je kutija stigla.

Potrošio sam milijardu u ovo. -Jebeš svoje milijarde.

Jebeš moje milijarde? Moje milijarde.

Četiri osobe su nam nestale. A sada i Daniela Vargas.

U međuvremenu je on nekako pronašao smjer za natrag.

Kako? Kako je jebote to učinio?

Mislim, što mu se dovraga dogodilo? -Možda superpozicija šteti mozgu.

Pa što, pomiješao je svoja sjećanja? Njegov identitet?

Ne znam.

Zato sam htjela više testiranja. Toliko toga ne znamo. Treba mi...

Hej.

Dobro.

Pomognite mi da se sjetim.

Hej prijatelju.

Donijela sam ti odjeću. -Hvala.

Slušaj,

samo sam radoznao,

zašto si pobjegao?

Uplašio sam se. -Znači otišao si u Danielin stan?

Ona je bila moja stara prijateljica.

Samo sam tražio nekoga, bilo koga, koga sam zapamtio.

To je sve.

Jesi li joj rekao, ili bilo kome za ovo mjesto?

Ne znam što je ovo mjesto.

A ti i ja, rekao bih da smo bliski.

Što točno mi ovdje štitimo

da bi to opravdalo ubojstvo osobe?

Mislim, za bilo koga od nas? - Ne.

Slušaj me. Svi su ovdje sve dali tvom radu. Sve.

I svatko od nas bi položio svoj život da ga zaštiti.

Uključujući tebe.

Posebno tebe.

Mene?

Zaboravio si što smo izgradili.

Pa pokaži mi.

Ime, molim. -Layton Vance.

Unesite lozinku.

Pristup dopušten.

Davno sam pokušao izraditi kocku od 2,5 cm

da bih stavio disk od aluminijskog nitrida u superpoziciju.

Da zapravo stvori ono što je Schrödinger zamislio...

njegovu mačku. -Tako je. -Dakle, sjećaš se svog proboja.

Kada si počeo povećavati veličinu?

Ne, nikad nisam završio.

Nisam mogao pronaći način kako zaštititi kutiju od vanjskog okruženja,

a stanje superpozicije je stalno propadalo.

Dobro. Dakle, tvoja sjećanja su prestala prije nego što si osvojio Paviju.

Je li to neka vrsta legure? Mislim, to ne može biti odgovor.

Je.

Jasone, smislio si još puno toga.

Vidi, ispod te legure

je sloj aktivne, prilagodljive zaštite koju si razvio.

Prilagodljiva? - Da.

Prilagodljiva. Jebi ga. To je to.

Pun je pametnih materijala koji stvaraju polja,

da ponište bilo koje zračenje ili zvuk koji pokušavaju ući.

To je kao najnaprednije slušalice na svijetu za poništavanje buke.

Ne blokira samo zvuk, već blokira i buku svega izvana.

I daje snažno magnetno polje u zamjenu za to.

Što je unutra?

Do sada si bio jedina osoba koja je ušla i vratila se.

Ima i drugih? Što se dogodilo s njima?

Ne znamo. Uređaji za snimanje se ne mogu koristiti unutra.

Koliko ih je bilo?

Tri.

Kako gurnuti tri nestale osobe pod tepih?

Prvi je bio uposlen ovdje.

Vidi, kada se Blair nije vratila,

počeo si govoriti o tome da idemo dalje.

Pokušali smo te razuvjeriti, ali ti si se osjećao krivim.

Rekao si da si izradio kutiju,

i da bi trebao shvatiti kako funkcionira, i jesi.

I što se dogodilo nakon što sam nestao?

Raspisali smo poziv za volontere. Anonimno.

Jesu li uopće imali pojma za što se prijavljuju?

Možda.

Molim te.

I puf. Nestao si.

Prije 3 dana.

Rekao si, sve što hoću? -Nebo je granica, mali.

Nazovimo to ranim rođendanskim poklonom. -Epski.

Dobro. -Je li to taj? - Da da.

Malo je skuplji. Je li to u redu?

To je fora. -Da. -Što ti još treba?

Razvali. Hajde.

Hoćeš li nam se pridružiti na večeri sutra?

Apsolutno ne.

Što, nećeš vidjeti Barbaru i Mikea?

Koga?

GG i Marcus će također biti tamo. - Da.

Da, taj njihov novi brod je prilično sladak, a?

Charlie, kako se ono preziva Blair? Nešto mi mutno.

Čekaj što? -Blair. Njen posljednji...

Moram svima napisati pismo.

Caplan. Ja mislim. Hvala. - Caplan.

Mogu li ući? - Da.

Pregledati svoj rad?

Ovo je kao da zaboraviš svaku stvar o sebi

a zatim čitaš svoju biografiju.

Pa pretpostavljam da me se doista ne sjećaš.

Onda bi trebali početi ispočetka.

Amanda Lucas.

Koja je tvoja uloga ovdje? -Ja sam psihijatar.

Samo za ovu laboratoriju? -Obučavam ljude za kutiju.

Obuka? Kakva obuka?

Mentalno kondicioniranje za oštra okruženja.

Emocionalna regulacija. Hiperfokus.

Nadgledala sam probe za Vilu Lavande,

drogu koju je Ryan napravio.

Rekla si da ti i ja živimo zajedno.

Više od godinu dana.

Na mahove.

Slušaj, onog dana kada sam nestao...

Što se dogodilo tog dana?

Probudili smo se tog jutra,

i rekla bih da te nešto mučilo.

Vidio si bivšu djevojku prethodne noći.

Rekao si da si dobro. Rekla sam da ti ne vjerujem.

Znala sam da ćeš nešto učiniti. Samo nisam znala što.

Kad sam izašla ispod tuša...

nije te bilo.

Sigurno sam poludio.

Mislim, koje bi drugo objašnjenje moglo postojati?

Ponekad ekstremna stresna situacija može izazvati psihogenu amneziju.

Abnormalno funkcioniranje memorije u odsustvu strukturnih oštećenja mozga.

Što ako nisam osoba kakva mislim da jesam?

Da su sve ove misli samo... kao što si rekla,

nusproizvod traume

ili oštećenje mozga zbog rada ovdje ili boravka u kutiji.

Vidi, ove misli, datoteke, oni su... to sam ja.

To je... Ova odjeća. Čak i ove.

Nisu moji, ali mogu i biti.

Tako,

što ako...

Ja nisam ja? Ja sam osoba za koju svi drugi misle da jesam.

Pozdravi ljude kada stignu. Idem se presvući.

Ti si na redu. -Radim na tome. - Za dvije minute.

GG i Marcus. Barbara i Mike.

Živjeli. -Kako si?

Bez primjedbi.

Ali sigurno voliš biti odvjetnik. To je...

Da, volim biti odvjetnik.

Što ti... Mislim, u redu je. - Da.

Drago mi je što te vidim. -I meni je drago što te vidim.

Da, izgledaš sjajno. -Hvala. -Idem sve provjeriti. Da. -Naravno. Idi.

Da. Vidimo se za minutu. -Uvijek sam htio vidjeti Fiji.

O, Bože. -Uvijek. -Mislim, ronjenje mi je promijenilo život.

Vratila bi se ponovno sekundi, zar ne? -Sranje. Živio bih tamo.

Eto ga. -Imam te.

Dakle, Charlie. Hvala... Razmišljaš li još uvijek o umjetničkoj školi?

Posljednje što sam čuo.

A što je s Conorom? Je li... Kako... Sigurno je sada apsolvent.

Da. Connor nas oboje jebeno izluđuje.

Da. Pada dva razreda. Mislim da neće ući u UFC.

Možeš zamisliti kako Mike to prihvaća. -Ne tako dobro, a?

Ne bori se protiv toga. -Tko je to? -Samo prihvati.

Dobro. -Upijaj ga. Hej, prijatelju.

Hej. -Bok.

Daniela me je pozvala, te...

Da, da, da.

Hoćeš piće? -Sada sam dobro, ali hvala.

U redu, i vjerojatno hoće dijetnu kolu.

Ubio bih za dijetnu kolu. Znaš me. Mogu li dobiti malo? Imaš li?

Halo. - Hej. Bok. Eno je.

Bože, dobro miriše. Što se događa ovdje?

To je govedina Wellington. -Što?

Treba li ti pomoć? -Ne, mislim da sam dobro. Hvala.

Dobro. Naravno.

Tako mi je drago što si došao. -Lijepo je vidjeti te. -I tebe.

Oprosti, upravo sam bila usred razgovora. Vraćam se.

Kako se usuđuješ zabavljati s boljim ljudima.

Hej. - Hej.

Hoću se

ponovno ispričati zbog prekoračenja granica.

Nije trebalo zvati Danielu.

Ne. Zaboravi.

Jesmo li smireni?

Da. Da, smireni smo.

Što?

Dobro izgledaš.

Čujem da si pregledao svoje stare datoteke.

Je li ti nešto sinulo?

Ne?

Baš šteta. Znaš što ja mislim?

Mislim da je razlog zašto se ne sjećaš ničega o svom životu

je zato što nije bio tvoj, za početak.

Završit ćemo ono što smo započeli one noći kada si se vratio.

Postavit ću ti nekoliko pitanja. I ovog puta ćeš mi reći istinu.

Istinu ti i govorim. - Ne.

Rekao si Danieli Vargas istinu.

Rekao si Ryanu Holderu istinu.

Reci mi što si rekao Ryanu.

Reci mi što si rekao onoj ženi za koju si mislio da je tvoja žena.

Ti si varalica.

Još jedna verzija Jasona kojeg volimo.

Odakle si? I gdje je naš Jason?

Kako si koristio kutiju da dođeš do ovog svijeta?

Pa sada... - Da, tvoje novo mjesto.

Moram samo pričekati i vidjeti jesam li doista dobila mjesto.

Volim Baktaun. - I ja.

I oduzme mi 25 minuta putovanja.

Također, nalazi se pored sobe s mapama.

To je najbolji pivski bar u Chicagu. Ni blizu.

Podzemne pećine u kojima možeš plivati.

Jeste li čuli za to? -Ne. -Da, nevjerojatno je. Jasone.

Ispričavam se. - Da?

Kako se zvao taj hotel u kome smo odsjeli?

Koji...

Sjećaš se prošlog Dana zahvalnosti, odsjeli smo u tom hotelu.

Bio si opsjednut time. Kako se zvao?

Mahekal.

Mahekal, to je to. Mahekal.

Bilo je divno. Svidjelo nam se.

Gdje je naš Jason?

Nećeš valjda?

Hvala svima što ste došli.

Gdje je naš Jason?

Za moju izvanrednu suprugu, Danielu, koja je pripremila ovo nevjerojatno jelo.

Ne zaslužujem te. - To je istina.

Slušajte, ja... Vi ljudi. - Pa, istina je.

Radije bih provodio vrijeme s ljudima u ovoj prostoriji

nego s najboljim ljudima na svijetu.

Ne. Znala sam.

To je prilično dobro. -Volim te. -Bilo je lijepo. -Volim i ja tebe.

Zora.

Sve što sam učinio, morao sam učiniti.

Znam da sam pravio greške, ali...

Nikada nisam htio nikoga povrijediti.

Nikada nisam htio da se bilo što od ovoga dogodi.

Imam ključ od kutije na dohvat ruke,

a ne znam ni kako ga koristiti.

To me sluđuje.

Pa, ne mogu ti pomoći. Ne znam.

Brate. Morat ćeš bolje od toga.

Svi koji uđu u tu kutiju nestaju, i nikad se više ne vide.

Ne znam što se događa u toj kutiji.

To bi moglo biti iskustvo van najluđih snova. Kao noćna mora.

Ako nisi ti napravio kutiju, bolja verzija tebe je,

što znači da znaš kako to funkcionira.

Molim te, Jasone.

Ovo je važno, ne samo za mene, već i za sve nas.

Zašto? -Zašto?

Što ako postoji svijet u kome je rak riješen, a?

Ili klimatske promjene. Siromaštvo. Društveni diskurs. Glad.

Što ako bismo to znanje mogli prenijeti u naš svijet koji pati?

Sve će se ovdje usrati.

Jasone, pitat ću te samo još jednom.

Kako to funkcionira?

Uđi u kutiju.

Zatvori vrata.

A ti se vrtiš okolo i jebeno ukrižaš prste.

Jebeno ne znam.

Bože.

Jebote.

Što je ovo? -Bio si nevjerojatan večeras.

Jesi li pijana?

Samo...

Jesi li siguran da si dobro?

Da.

Obećavaš li da bi mi rekao ako nisi?

Jer proteklih nekoliko dana je bilo drugačije.

Bili su sjajni.

Bili su drugačiji.

Ne. Jebi ga.

Hej, ne! Jebote!

Ryan! Pomogni mi! -Hej.

Dođi ovamo. Prijatelju. O, Bože.

Dođi ovamo. O, Bože. Što se događa, čovječe?

Tako mi je žao. Mislim da sam kriv.

Layton mi se obratio, a ja sam ga nazvao poslije Danieline stvari.

To je...

Tako su me znali pronaći. -Tako mi je žao. nisam znao.

Ne znam. Ne znam što se događa.

Ryan. -Hej.

Ryan. -Što? -Ubili su Danielu.

Što? -Upravo su joj provalili u stan.

I upravo su je upucali ispred mene.

Ona je otišla. Ona...

Jer sam zvao. Ovo je moja krivica. Ovo... -Ne. Ne, ne.

Ovo je moja krivica. Moja greška. -Slušaj.

Sranje.

Nisi ti kriv, u redu? Ja sam kriv.

Ja sam kriv. Ja samo...

Nije trebalo ići tamo. -Brate, moraš mi reći.

Na čemu se radilo u Velociti-ju?

Ti si dio koji nedostaje, Ryane.

Samo mi trebaš reći što je bilo... - Ti...

Tražio si od mene da napravim drogu

koja bi promijenila moždanu kemiju prefrontalnog korteksa.

Promijenila? - Da. - Kako? - Staviš...

zaspati određene dijelove mozga na sat vremena.

Zašto? Što je bila aplikacija? -Ne bi mi rekao!

Jasone, bacao sam strelice u mraku,

a ti bi mi samo rekao da sam jebeno došao blizu centra.

Nisam ono što misliš da jesam.

Pokušavali su staviti ljudsko biće u superpoziciju.

Teoretski, to je nemoguće, u redu?

Jer svijest to jednostavno nije dopuštala.

Ryane, vršili bismo opažanja koja bi uzrokovala dekoheraciju svega.

Ali ako je bio...

ako bi postojao mehanizam u mozgu odgovoran za to.

Efekt promatrača. - Efekt.

To je ono što je. Droga sprečava mozak da uzrokuje svoju dekoherenciju..

To je ono što je.

To je ono što je.

U redu, ali to ne bi spriječilo druge da nas dekoheriraju ako nas promatraju.

Tu dolazi kutija. -Što? Koja kutija? O čemu govoriš?

Kutija! -Unutar sobe je hangar.

Imaju kutiju, a to je prolaz. -Ti...

Ryan,

bi li pošao s nama, molim te?

Znaš...

kako sam kasno došao kući s Ryanove zabave neku večer?

Da.

Kada sam izašao iz bara, glava mi je bila negdje drugdje.

Razmišljao sam o Ryanovoj ponudi za posao.

I osjećao sam se loše, i samo sam izašao na ulicu.

I taksi me je umalo zgazio.

I ne znam je li to zato što mi je život bljesnuo pred očima,

ali od tog trenutka osjećam se tako živim.

Kao da konačno vidim svoj život punom snagom i jasnoćom.

I sve stvari na kojima bih doista trebao biti zahvalan.

Na tebi posebno.

Shvatio sam da sam se toliko plašio živjeti svoj život onako kako hoću.

I neću to više činiti.

Moraš poći sa mnom odmah. Vodim te odavde.

Što? Kamere. -Isključila sam ih. Idemo.

Hej, što je s Ryanom?

Žao mi je.

Moramo ići.

Hej, zašto mi pomažeš?

Ne znam mogu li se vratiti iz onoga u čemu sam bila,

ali moram pokušati.

Ostani tamo.

Hajde.

Što se događa?

Samo moramo proći pored noćnog čuvara.

Ovo dizalo je jedini izlaz. Idemo. - Jebi ga!

Zora!

Što nam je činiti?

Razmišljam. Sranje.

Možemo li izaći?

Jebote.

Kutija. - Što? Kutija?

Ime, molim. - Amanda Lucas. - Unesite lozinku.

Pristup zabranjen. - Sranje.

Ime, molim. - Amanda Lucas.

Pristup zabranjen. -Zamrzli su mi pristup.

Hej, pričekaj.

Ime, molim.

Jason Desen. -Unesite lozinku.

Hajde. -Pristup dopušten.

Jasone, stani!

Ulazi u kutiju.

Amanda, ne!

Idi!

Hajde.

Hajde.

Može li netko proći?

Ne bih rekla. Trebalo bi ostati zaključano 3 minute.

Prilagodi vremenski relej. - I što onda?

Bolje da ne budemo ovdje. - Mi?

Ne možeš sa mnom. -Upravo su pucali na nas.

Samo im reci da sam to ja. Da sam te prisilio.

To neće napraviti razliku. Layton ne oprašta.

O, Bože. -Trebali bi sebi ubrizgati jedan od ovih.

Zasuči rukav. Stavi ovo.

Dobro, super. -Moram te pogoditi u antekubitalnu šupljinu, u redu?

Kad prijeđem preko vene, postat će zeleno. -Da. -Dobro?

Što je to?

Ispričavam se. Jesi li dobro?

Ne znam kako raditi s... kutijom.

To nas čini dvoje.

Moram se vratiti svojoj obitelji.

Bok. -Ne. -Učinit ću to. -Ne. Izjavljuj...

Da. -Ali ti nisi... -Ja sam super detektiv

i ja to činim. - Ne.

Činim li... Da, činimo to. U redu tako...

Gđica Scarlet... -Ne. -U radnoj sobi, očigledno... -Ne.

...s nožem. Ne vjerujete mi?

Samo ih pročitaj i plači, rođendanski momče! Čitaj ih i plači, Charlie.

Tako je. Spreman?

Dovraga! Ne! - Uvijek! Svaki put!

Prokletstvo.

Prevodilac 768