Original subtitles

Upravo zatvaram, čovječe. Oprosti.

Hej.

Poznaješ me, zar ne?

Ne bih rekao.

Hajde, Mat.

Kako ti mene znaš?

Jer stalno dolazim ovdje.

Nikad te nisam poslužio.

Jason. - Dobro.

Večeras je bila zabava, čovječe.

Poslužio si nam bocu Macallan Rare.

Misliš na ovu bocu? - Da.

Nisam prodao ni kap toga cijeli tjedan.

Ti si samo... Otvorio si je mom prijatelju.

Nikad te u životu nisam vidio.

Mat. Jebi ga, čovječe, plašiš me, u redu?

To nije smiješno. Samo mi reci da znaš tko sam ja.

Dobro. Evo što ću ti reći.

Idi traži jebenu pomoć i gubi se iz mog bara. Mike!

Hoće li to biti problem?

Ne.

Gospodin Dessen? - Da?

Ja sam dr Randolph. Što te dovodi u hitnu večeras?

Pa, mislim da nešto nije u redu s mojim umom.

Što je to? -Lorazepam, pomoći će ti da zaspiš.

Ubijaš me.

U redu, Jasone

gdje držimo našu jebenu kavu?

Oprosti što te budim.

Znaš li gdje si?

U bolnici Ivana od Boga.

Vrlo dobro.

Imam rezultate CT skeniranja, i nema oštećenja mozga.

Nema tumora.

Neke male modrice, ali ništa previše ozbiljno.

Također smo učinili toksikološki pregled.

Našli smo nešto što nikada ranije nisam vidjela.

Psihoaktivnu tvar.

Tražili ste da pronađemo tvoju obitelj.

Da.

Ne postoji nitko po imenu Daniela Desen u cijelom Chicagu,

i nijedan Charlie Desen se nije upisao u srednju školu Sv. Petra.

Ne. - Htjela bi razgovarati o onome

što ste sinoć rekli dr Randolphu. Rekli ste...

"To nije bila moja kuća. Namještaj je promijenjen."

"Kuhinja je potpuno preuređena."

Vjerujete li stvarno u to, Jasone?

Jason Ashley Desen, rođen u Denisonu, Iowa.

Diplomirao na Sveučilištu u Chicagu.

Doktorirao na istom sveučilištu. Za sada je dobro? -Da.

Postdoktorske stipendije na Harvardu i Princetonu.

Dobitnik nagrade Pavia 2010.

A prema ovom članku, niste javno viđeni više od godinu dana.

Jeste li ste ikada bili hospitalizirani i na psihijatrijskoj njezi?

Postoje mjesta posebno prilagođeno

da pomognu ljudima koji imaju mali prekid veze

između onoga što je stvarno i onoga što nije.

Htjela bih početi s kompletnom procjenom.

Je li to nešto za što biste bili otvoreni?

Apsolutno. Hvala, doktore.

Mogao bi biti tamo, i odati sve naše tajne.

Trebali bi ići u policiju.

Izgubili smo 4 osobe, a vi hoćete da skrenete pozornost na Velociti?

U pravu je.

Da si čovjek znanosti kao Jason, gdje bi otišao?

U bolnicu.

Dr Holis...

Ispričavam se, bok. -Bok. -Prvi mi je dan ovdje,

i pitao sam se mogu li posuditi olovku.

Da naravno. Izvoli.

Odmah ću je vratiti.

Hej, Jasone.

Bok.

Prvi zakon termodinamike.

Ispričavam se. Nastavi.

Dakle, hoće li netko što reći?

Stvarno? Nitko? - Što je bilo pitanje?

Zakoni termodinamike. -Prvi zakon termodinamike

je zakon održanja energije.

On kaže da se energija ne može stvoriti ili uništiti.

Sada, što mislim kada kažem energija?

Energija se može opisati kao sposobnost rada

gdje to što se radi...

Ja ću preuzeti odavde.

Hvala što si me pokrivala. Oprostite što sam zakasnio.

Smatrate da je sve ovo malo dosadno,

ili već znate sve ove stvari?

U redu je. Mislim da je malo dosadno. Je.

Ovisi od vas.

Znate kako izgleda prava dosada?

Tvoj život za pet godina kada shvatiš da nisi obraćao pozornost.

I nađeš sebe kako radiš za druge ljude, vjerojatno za osobu srednjeg menadžmenta

koji na tebi istresa njegove frustracije i očaj

dok pokušavaš prodavati proizvode i usluge do kojih ti nije stalo

za neku multinacionalnu korporaciju koju zapravo nije jebena briga,

ispričavam se na jeziku... ako postojiš. Ali stalo mi je,

jer za ovaj prolazni trenutak... Kako se zoveš? -Ryley.

Ryley? Tako je, Ryley. Za ovaj prolazni trenutak,

za Ryleyja i sve ostale koji su još na svojim telefonima... sklonite ih

i možete sjediti u učionici i razmišljati o misterijima našeg postojanja.

I to je sjajno. Sada...

Ne očekujem da sve razumijete.

Ja nisam okrutan čovjek.

Ali očekujem da poštujete priliku.

I obratite pozornost. To je sve.

Kao kad govorim stvari.

Na primjer, da je 1850.

genije Rudolph Klausis...

Možeš li me odmah pozvati ako nešto čuješ?

Da, jako smo svi zabrinuti za njega.

Cijenim to.

Bilo kakva vijest? -Ne. Zora je razgovarala s nekim kod Ivana Božjeg.

Jason je bio tamo sinoć. -Zora je odjurila, ali Jason je već otišao.

Je li čula nešto o njegovom stanju?

Ne. Ali barem znamo da nije napustio grad.

Imaš li sreće s tvoje strane? -Pokušavam.

Što je s Ryanom? -Ostavila sam poruku.

Dobro. Slušaj, nastavi pokušavati. Pozovi me čim nešto čuješ.

Hoću.

Mogu li dobiti tvoju pozivnicu? -Znam umjetnik. ona je...

Javno otvaranje je sutra. Nažalost, večeras je samo s pozivnicama.

Da, ali Daniela je rekla da mogu doći. -Dobro. Tvoje ime?

Desen, Jason. - Dr Desen?

Da. - Samo jednu trenutak.

Unutar kuverte su 3 karte. Izaberite jednu i dajte je ženi unutra.

Žao mi je što te nisam prepoznala.

Bok. Dobro došli. Jeste li izabrali svoju kartu?

Znaš li gdje je Daniela? Umjetnik.

Samo znam da je ona negdje otraga. Ispričavam se.

Vaša vrata će biti broj 2. Molim da zapečatite preostale kartice u kuverti

i zadržite ih sa sobom do kraja izložbe.

Da. - Uživajte.

To si ti. - Čula sam da si se prijavio.

Gdje je Charlie? - Charlie tko?

Draga, učinila si to.

Slušaj, The Times je ovdje.

Dobro. Dobro. Ispričavam se. Alesia, ovo je Jason Desen.

Jason, ovo je Alesia Cheney, moj agent.

Jason koji je inspirirao sve ovo? - Da.

Tako sam ponosan što sam tvoj prijatelj.

Bok. Ovo izgleda fantastično.

Hvala. Vidi tko je tu. - Ryan?

Da. Dobro. Idemo. - Oprostite, ljudi.

Moram ići kako bi bio dobar domaćin, ali imam puno manju stvar

kod mene poslije. Hoćeš li doći? - Da.

Jason? - Da. Ne bih to propustio.

Pa, sranje, gdje si jebeno bio?

Čuo sam da si pukao, i strpali su te u ćeliju.

Iako sam također čuo da si se preselio u Costa Ricu i postao farmer.

I čuo sam da si mrtav. -Sigurno nisam mrtav, pa...

Hej, kako su ispale one tvari koje sam napravio za tebe prošle godine?

Tvari? Koje tvari? -U redu. Molim te, znam...

Razumijem da si zakopan ispod planine NDA, Jay,

i neću biti kreten,

ali sam učinio puno posla za tebe i Velociti u mraku.

I...-Velociti? Rekao si...

Rekao si Velociti, tako da znaš to mjesto.

Što činiš?

Što je ovo? Kakvo je ovo sranje?

Što činiš? -Samo... Nismo završili ovdje.

Bok. Ispričavam se.

Bok svima. Kad bih mogla samo trenutak.

Samo hoću reći nekoliko stvari.

Ponekad sebi postavljamo velika pitanja:

Tko sam ja? Tko bih mogla biti?

Tko bih mogao biti da su Bullsi pobijedili Pistonse

u finalu 1990.?"

Samo govorim.

Svi znamo da su naši životi obilježeni izborima koje donosimo.

I dok nikada nisam bila ljubitelj kajanja,

priznat ću određenu znatiželju o stazi koju nisam prešla.

Večeras je svako od vas učinio izbor

i to je odredilo koju verziju moje predstave ste doživjeli.

I dalje bi trebali imati karte koje niste izabrali.

To su također karte i možete ih koristiti za povratak

u bilo kojem trenutku tijekom sljedećeg mjeseca i krenuti drugom stazom.

Možda doznate je li trava doista zelenija.

Hvala mom nevjerojatnom timu. Omogućili ste ovo. Hvala vam.

I hvala svima vama što ste došli večeras. To znači svijet.

Živjeli. -Živjeli.

A gdje se još prikazuje izložba?

New York pa Boston,

i bit će otvorena u Los Angelesu sljedećeg mjeseca.

Pa vjerojatno odletiš da je vidiš.

Pa, možda ću poći s tobom.

Znaš, možemo učiniti vikend od toga.

Ozbiljno? - Što da ne?

Pa, voljela bi to.

Zvao me je danas. - Ryan?

Da. Htio je znati jesmo li razgovarali o ponudi za posao.

Hrana je ovdje.

Mogu li jesti kasnije? Neki od mojih prijatelja idu u skejt park.

Tko će biti tamo? - Brooke, Drew, Adam i Michel.

Dobro.

Sigurno nećeš prije nešto pojesti?

Dobro sam. -U redu, vrati se do 10:00. -Da. Hvala.

Hej, mali. - Da?

Možda je večeras ona večer kada ćeš reći Brooke.

Reći što? -Da mu se sviđa.

Snažno se ne slažem.

Pa, odnosi su pregovori,

a tko prvi progovori gubi.

To je ciničan pogled na ljubav, ljubavi moja.

Tko govori o ljubavi?

Samo joj pokaži da si zainteresiran, i pusti je da razmišlja.

Dakle, kao, biti podalje? - Rezerviran.

Da. Pravi nivo rezerviranosti.

Ali fora.

Zabavi se. Budi ono što jesi.

Da. - Zabavi se.

Da, hvala. - Da.

Što je to bilo? - Što?

Pokaži mi rezerviranost. Kako to izgleda?

Kao...

Ne.

Hej. - Hej.

Hoćeš?

Pa...

Sada smo samo nas troje.

Ispljuni to.

Gdje si bio?

Hipotetski.

Hipotetski? - O, dečko.

Čovjek znanosti, profesor fizike... -Dobro. -On je oženjen

sa ženom njegovih snova i imaju sina.

I svi imaju dobar život.

Sve dok jedne noći ovaj čovjek ne ode u bar.

Vidi se sa starim prijateljem s fakulteta, koji je osvojio prestižnu nagradu.

Ali u šetnji kući, nešto se događa.

Ne stiže kući.

Kad je ponovno uzeo punu prisutnost duha,

sve se promijenilo.

Tumor mozga, trauma glave? -CT skeniranje kaže ne.

Možda je to kao neka vrsta višeslojne lažne zajebancije.

U roku od pet sati, cijela unutrašnjost njegove kuće je renovirana.

I ne kažem samo za različite slike na zidovima.

Kažem novi namještaj, novi aparati,

prekidači za svjetlo su pomaknuti, zidovi su različite boje.

Nijedna šala ne bi mogla biti tako složena.

I, mislim, koja bi bila poanta?

Koliko je taj čovjek na LSD-u? To izgleda kao odlučujući faktor.

Dobro. Onda ne znam. Zvuči kao da je lud.

Nisam lud.

Večeras je tvoj agent rekao da sam inspirirao tvoju instalaciju.

Da. - Kako to?

Nismo se vidjeli neko vrijeme,

a ti si se pojavio ovdje jedne noći iz vedra neba.

Rijeka si da si mislio na mene. Stvarno se ne sjećaš ovoga?

Rekao si mi

da se naše postojanje svodi na izbore.

Rekao si da naši izbori stvaraju svjetove.

I tako, teoretski,

mi smo istovremeno naselili beskonačan broj njih.

Rekao si mi da na ovom svijetu,

najgori izbor koji si učinio je onaj koji si učinio sa mnom.

Rekla sam da smo imali

svoj trenutak prije puno godina

i da sam te voljela. Uvijek ću te voljeti.

Ali sada smo prijatelji.

Ja sam na drugom mjestu, a i ti si.

Dugo smo razgovarali.

Počeo si govoriti o svom istraživanju,

i spomenuo si projekt koji je bio u tajnosti,

i rekao si nešto što me je pogodilo, pa se toga vrlo jasno sjećam.

Rekao si da me vjerojatno nikada više nećeš vidjeti.

Kada sam te vidjela ranije danas, prvo što si me pitao je: "Gdje je Charlie?"

Tko je Charlie?

Naš sin.

Što? -Ovo je ono što ja znam.

Ti i ja živimo na Logan Squareu.

Imamo 15-godišnjeg sina po imenu Charlie.

U redu, čovječe. To nije smiješno. Zašto bi to uopće spominjao?

Ryane?

Ti si poznati neuroznanstvenik. -Jesam? -Osvojio si Paviju.

Predaješ širom svijeta. -Ovo je krajnje sjebano.

Svuda.

Znaš, Jay, ono što ja mislim je jedi govna.

I molim te, dopusti mi da ih prvo ispečem u mikrovalnoj za tebe,

tako da su fini i jebeno vrući za tvoja usta.

Jebi se. - Iskreno, čovječe.

Ryan. Slušaj, čovječe.

Ryan! Ne zajebavam se s tobom. -Što?

Nisam izgubio razum. Kunem se.

Čujem te.

Moram se pozabaviti s nekim stvarima.

Da. - Hoćeš da ode?

Ja sam dobro. - Da? Dobro. U redu.

Sutra se vraćaš oprati posuđe, zar ne?

Bila je to odlična predstava. -Dobro sam. Da. -Hvala. -Da. Hvala.

Žao mi je.

Zašto koristiš moju četkicu za zube?

Hej. -Hej.

Doista se nisi morala mučiti. Mogao sam ostati u hotelu. -Ne.

Ne, ti ostaješ ovdje sa mnom. Kraj priče.

Tvoja odjeća je na pranju. Stavila sam ovo tamo ako hoćeš.

Hvala.

Čije su ovo?

Od mog posljednjeg dečka.

Doista ne znam zašto ih još uvijek čuvam, ali...

Zato što su tako otmjeni. -Zato što ja...

Da. Baš su otmjeni.

Kada si otišao u bolnicu,

jesu li pomislili da nešto nije u redu s tobom?

Ne znaju.

Rekli su da imam neke čudne droge u sebi, koje nisam uzimao.

Htjeli su me ispitati.

Dobro. Siguran si da to nije najbolje u ovom trenutku?

Ne treba mi psihijatrijska pomoć. Samo su mi potrebni odgovori.

Da.

Znam da misliš da sam poludio.

Idi spavaj.

Hej.

Oprosti, nisam te htio uplašiti.

Odlaziš?

Da. Dan za treniranje. - Naravno.

Hoćeš li izvaditi piletinu iz zamrzivača i staviti je u sudoper umjesto mene?

Mora se odmrznuti. -Da. -Dobro. Hvala. Vidimo se.

Zabavi se.

Hvala.

Slatki prijatelju. Što ima?

Hej, Ryane. -Hej.

Daniela je rekla da si zvao. Sada zoveš moju ženu?

Da, ja... Pa, samo sam mislio da će biti super uzbuđena.

U redu. Slušaj, Ryane. -Što? - Bit ću jasan.

Volim svoj život u Chicagu, i ne odlazim.

Dakle, to je ne, za posao.

Dobro? -To je ne... U redu. -Dakle...

Pa, sranje, čovječe. Žao mi je što sam pretjerao.

Da, pa, jebeno jesi.

Sranje, čovječe. U redu.

Dobro. -U redu, čujem te, čovječe. - U redu.

Halo? -Bok.

O, Bože. Jasone. Jesi li dobro?

Ne znam.

Gdje si?

Idem u bolnicu za mentalno zdravlje.

Voljela bih da mi dopustiš da ti pomognem.

Mislim, moram vidjeti nekoga tko me ne poznaje.

Koja bolnica?

Nisam sigurna da je to dobra ideja.

Pa, tehnički, to je moja kuća.

Ne.

U našoj kući,

imamo fotografiju vodopada.

U njoj smo ti, ja i Charlie.

Nikada nisam bila tamo.

Bili smo tamo prije pet godina.

Bilo je to putovanje života.

Jasone, zvučala je zabrinuto na telefonu.

Mislim da bi joj trebalo dopustiti da ti pomogne.

Ovo je soba mog sina.

Bar bi trebala biti. Naš sin

koji voli anime. Skejtbording.

On voli djevojku. On je... Znaš. Hajde.

On crta one lude pejzaže koje voliš.

15, već gleda umjetničke škole,

i doista si ponosna na njega jer on ima tvoje oko za to.

Vidi

kada sam ti rekla da sam trudna,

rekao si, treba ti vremena da razmisliš o tome. -Toga se sjećam.

A onda, sljedećeg dana, došao si u moj stan,

i rekao da si zauzet svojim istraživanjem.

Rekao si da ćeš sljedeću godinu svog života provesti u čistoj sobi

i da sam zaslužila bolje.

Rekao si da naše dijete zaslužuje bolje.

Ne. -Odlučila sam to ne činiti sama.

Otišli smo svako svojim smjerom, i to se dogodilo.

To se nije dogodilo. A dogodilo se, razmišljao sam o tome,

i rekao sam ti, da na kraju svog života,

radije bi imao uspomene na tebe nego na hladnu, sterilnu laboratoriju.

Ne. Rekao si da nisi spreman.

Ja nikada nisam to rekao.

Zajebavaš se sa mnom?

Ili hodam po mračnoj kući s nekim tko je poludio?

Ne, govorim ti istinu.

Trebali bi otići odavde.

Žao mi je,

što nam se dogodilo ono što kažeš.

To je bilo tako davno. -I za sve ovo. Mislim...

Neću te uplašiti.

Samo ne razumijem kako ono što je istina za tebe nije istina za mene.

Ne mogu se s tim pomiriti, ja...

Znam da imam cijeli brak vrijedan uspomena s tobom,

koje...

Znam da zvuči potpuno ludo.

Samo znam da te ne bi lagao.

Ne znam što to točno znači, ali...

Vjerujem ti.

Jebote.

Što? -On je to učinio.

Kurvin sin... On je to učinio.

Što je učinio?

Ono što sam ja pokušavao učiniti.

Luda teorija. Luda.

Što ako je Jason koji je živio na ovom svijetu... koji je osvojio nagradu Pavia,

u čijoj smo kući danas bili, za koga svi misle da sam ja...

Što ako je stvorio

veću verziju mog okvira

u koji bi mogao staviti ne samo česticu

već stvarno ljudsko biće u superpoziciji?

Okvir koji bi omogućio osobi da putuje

preko višestruke realnosti kvantne fizike.

A što ako je iskoristio taj okvir da putuje u moj svijet?

Što ako je

osoba koja me je otela

bio ja?

Kako si to mogao biti ti?

Ne baš ja. Verzija mene.

Kao... U redu, zamisli

on i ja smo ista osoba prije svih tih godina,

sve do trenutka kada si zatrudnjela.

Onda smo se podijelili u naše zasebne univerzume.

Rastali smo se jer sam ja izabrao da budem s tobom,

a on je izabrao da se bavi poslom, što je dovelo

do stvaranja kutije. Što ako sam u ovom trenutku,

ja u njegovom svijetu,

a on je u mom?

Zašto bi to učinio sebi?

Drago mi je što si znao doći do mene.

I meni.

Što je ovo?

To je dokaz.

Čega?

Da nisam lud.

Vidiš, na kraju će nestati trag mog vjenčanog prstena,

a moja sjećanja će biti jedini ostatak

tog života koji sam imao.

To je da me podsjeti što je stvarno

i zašto se moram vratiti kući.

Hej. -Hej. - Još si budan?

Da.

Hoćeš sići?

Reci mi o nama.

O nama?

Dobro.

Odakle početi?

Imali smo vjenčanje

koje je razbjesnilo mnoge ljude.

Onda smo imali nevjerojatnu zabavu, koja je bila sjajna.

A onda smo nedugo zatim postali roditelji.

Prvih nekoliko godina je bilo komplicirano.

Postalo je teško. Stvarno teško. -Zašto?

Znaš kako je. Možda i ne znaš.

Ali život ima način

kako te samljeti.

I, znaš, naši prioriteti su se promijenili.

Provodio sam manje vremena u laboratoriji. Provodila si manje vremena u studiju.

Na kraju sam izgubio financiranje,

a ti si na kraju prestala slikati.

Prestala sam slikati?

Da.

Pa jesmo li, kao, dosadni?

To nije način na koji ja gledam na to.

Dobro. Kako gledaš na to?

Napravili smo život zajedno.

Jesam li sretna? - Da.

Imali smo svoje teške trenutke, ali, da. Da.

A ti si i moj najbolji prijatelj.

Kako je sa seksom?

O, Bože. Crveniš li stvarno?

Ovo je tako čudno.

Je li loš? - Ne.

Ne.

Žao mi je. - Ne.

Halo?

Tko je to?

Prekinuli su vezu.

Hej. Slušaj, molim te nemoj.

Idem s tobom. Ona nema nikakve veze s tim.

Baci telefon. Što sam rekla?

Daniela, učini točno što kaže.

Ne, Daniela.

Daniela. Ne, Daniela.

Ne.

Daniela.

Prevodilac 767