Original subtitles

Požuri! Požuri!

ne čujem...

Prvi! Vatra!

Zauzmite zaklon!

Mama! Mama! Majka!

Misha, lezi! Sići! Sakriti!

- Mamice! Mama! - Mamice, ustani!

Andrej, hajde, hajde! Trči brže!

Dragi moji!

Idemo! Idemo!

Tata!

Tata!

Tata! Tata!

ZRAK

Žao mi je Žarikova. Pas je izgubio vođu.

Zašto nisi objasnio, već se dogodilo.

Da, rekao sam.

Koliko sati leta imaju Nijemci u školama?

Puno.

Zatim Poljska, Francuska, Engleska.

Ali naši nemaju baš ništa.

Mogu poletjeti i sletjeti.

Malo su pucali naprijed, čak i kod stošca.

Pa onda ojačaj svoju borbenu obuku.

Ako ga ne ojačate, ići ćeš na sud. Razumiješ li, Vasya?

Shvaćam, shvaćam.

Ovdje su skoro svi novi, što mogu učiniti?

Od starih samo ti i ja.

Ne mogu izbrojati koliko smo ih izgubili.

Zašto nam trebaju ženke?

Bilo bi bolje otići u kuhinju ili negdje...

Ne samo piloti, nego i tehničari.

Zašto ove?

Trebaju roditi, češljati njihova kosa, ali evo ih.

Pa ovo je komad drveta...

odmah vidljivo.

- Da, Timofej? - Kiryukh, ni mi nismo zgodni.

Iako bez ribe?

Druga eskadrila.

Zdravo.

Napravimo to?

Ti ćeš nam kuhati, tješiti nas, prati rublje i pjevati pjesme,

podići moral.

- Kuhaj si sam, budalo. - I borit ćemo se za vas.

Okreni usnu, u redu?

Što još treba ženama? Pa, zašto ne letjeti?

Da, leti!

Mislite li da je čovjek bolji letak? Ne, nije bolje.

Naravno bolje.

Znate li ovu pjesmu?

♪ Razgovarajmo bez boli, ♪ ♪ bez čežnje ♪

Znate li igrati?

Svirate li koliko i pjevate?

♪ Odrazit će se slučajno ♪

Da, svi ste glomazni i teški. I teško je avionu s tobom.

- da - A možda ja to ne mogu ništa gore od tebe!

- Ili je možda bolje. - Što mislite, jeste li vi ovdje borci?

Kad je caričina djevojke su se vjenčale,

napustili su službu. - Kako znaš?

Bile su prostitutke, i bili smo vojnici, u redu?

- Ne budi bezobrazan! - Čuješ li? Nisi nepristojan.

- Kako razgovaraš s djevojkom? - Histerija, ti, a ti si glavni!

- Hajde, idi već jednom! - Bez poštovanja.

S lakoćom!

Zašto žene...

Eskadrila! Pažnja!

- Zdravo! - Želimo vam dobro zdravlje!

Uskladiti! Pažnja!

Poravnanje lijevo!

Druže potpukovniče!

Eskadrila je okupljena u punoj snazi ​​prema vašoj narudžbi.

Načelnik stožera kapetan Bondar.

Pozdrav drugovi!

Želimo vam dobro zdravlje, Druže potpukovniče!

Svaka čast ženama avijatičara po dolasku u našu eskadrilu.

hura! hura! hura!

- S lakoćom. - S lakoćom!

U narednim danima bit ćete bavio se borbenom obukom i

proučavajući znamenitosti u okolici.

Nakon ovoga, počet ćete izvršavati borbene zadatke

osigurati transportni put,

prilikom odlaska u Ladogu.

To se jednostavno neće dogoditi!

Bit će gubitaka.

Ali nećemo odstupiti.

Lenjingrad je pod opsadom.

Djeca, žene i starci evakuiraju se iz grada.

Grad treba zalihe i hranu.

Žene piloti i ženka tehničari moraju pokazati svoje vještine...

hrabrosti i samopožrtvovnosti.

Samo nećeš plakati?

Stvarno ne volim kad plaču.

Nema šanse, druže potpukovniče!

Ja ću kazniti za prekršaje.

Ako si kukavica, ići ćeš na sud.

Ima li pitanja?

Nema šanse, druže potpukovniče!

Ovo je dobro. Nema pitanja. U REDU.

Da, ovo će biti moje.

- Tamo? - Da, možete.

Ti kreveti su dalje pa da ne puše s prozora.

Da, tu su i noćni ormarići.

Zhenya, ne želim biti tako blizu prozor, želim biti dalje.

cure! Fizkult-pozdrav!

Zašto ne kucate, kako možeš li doći do svoje kuće?

Zašto tjelesni odgoj?

Prilično si debeljuškasta, u godinama godina postat ćeš lopta.

- Oh, mali, ali hrabri. - Oh, udari ga u vrat.

Hajdemo se upoznati, može?

Ali ispalo je nekako neugodno, neugodno.

Mislim da je super što ženke lete.

- Ja sam Marika Dolidze. - Timofej. Jeste li iz Gruzije?

Moj djed je služio u Tiflisu. Chuchu je pio ili pucao.

Chachu. Da, iz Gruzije.

- Timofej. - Zdravo.

- Timofej. - Sveta Frolova.

Anya Savelyeva.

- Timofej. - Maša.

- Zhenya Belova. - Timofej.

- Valya Chumakova. - Timofej.

- Katya. - Timofej.

Djevojke, molim vas?

Usput, ako netko svira glazbene instrumente,

možeš igrati.

Ostaci treće eskadrile.

Gdje je treća eskadrila?

Ali nje više nema.

Laku noć.

Daj mi moj češalj, molim te.

Doviđenja.

Sladak je, zar ne?

Glavna stvar nije zlo.

Dobro, sviđa mi se.

Pažljivo.

Zašto objavljujete sve ovdje?

Želim vidjeti što je pokvareno i što sve ne.

- Da, bila si u pravu. - Imaš li klarinet?

Ne.

Hoćeš li da probam umjesto tebe?

Pod vašim vodstvom.

Pa, samo naprijed. Izvoli.

Samo ću ja gledati, zar ne? Fino?

Oh, ovo je previše.

U REDU.

- Hoćeš li i ti gledati? - Da, i ja ću gledati.

Gospodar.

- Povrijeđen? - U redu.

- Budi strpljiv. Ja sam izdržao, sad izdrži ti. - Potrgano je.

Da sve!

Prestani. Svi. Ja sam.

- I cijev je savijena. - Ona me sruši.

- Možda to možemo popraviti? - Ne znam.

- Moramo pogledati. - Pa, krenite s tim!

- Provjerite radijator! - Motor treba obnoviti!

- Vodu treba ispustiti! - Potpuno su ga zanemarili.

Zar te nije sram?

Nije u pitanju radijator problem je uljni vod.

Tamo curi ulje, otvori oči.

Dakle, ja sam optimist. Bit će samo bolje!

Ne bojim se ničega!

Mash, kako si živi u Moskvi, u redu?

Jeste li imali svoju stan ili zajednički?

- Njegovo. - Trebao si biti dopisnik...

Dugi su hodnici, sobe su male. Kuhinja je velika…

jedino je prozor loše gledao - u zid. Stol je velik.

Bio sam mali, krao sam sol i polizao ga s prsta.

Oprosti, Natasha...

- A ja sam šećer. - A ja sam sol.

Oh?

Zar ne sjediš tamo na malu knjigu? Mali?

A bilo ih je sedam mi u kolibi, u jednom, da.

sedam?

Svuda okolo...

Svuda je stepa, ništa se ne vidi, ima nitko. Sve je sivo.

I evo je! Hvala vam.

Svratio je poštar ponekad. Pijane, lude oči.

Rekao je da je general, i ja sam mu vjerovao.

Htio sam pobjeći, ali nisam mogao.

Maša, zašto ti treba rat?

Ipak, živjeli su bogato, ne kao mi. Svi živi.

Što znači "zašto"? Koliko naših ljudi umire?

Mama i tata su plakali. Prijavljen.

Dali su mi ogroman, muški uniforma, velike čizme s petom.

Bio u cipelama - sada u čizmama.

Zatim smo se ukrcali na vlak i krenuti pjevajući pjesme pripremiti.

♪ Oprosti, zbogom, draga moja Moskva ♪

♪ Odlazim boriti se s neprijateljima ♪

♪ Oprosti, zbogom, dragi prijatelju ♪

♪ Piši mi pisma, draga moja ♪

hej hej hej Odlazi! Ovo je naš avion!

- Tiho! Tišina, ruke! - Čekaj, što to radiš?

Ovo su naši avioni!

Ovo su naši avioni! Čiji nalog?

- Ne mogu čuti! - Imamo narudžbu! a ti

- Pažnja! - Smiri se, rekao sam!

- Zašto se dereš na mene? - Pažnja!

S lakoćom! Što je bilo?

Druže Bondar, zašto su diraju naše avione?

Odluka je donesena…

privremeno prebacite svoj zrakoplov iskusnijim pilotima.

Malo je aviona, još nisi spreman.

I treba pojačati patroliranje.

Druže kapetane, ovi su naši strojevi. Je li to moguće?

I tako je moguće. Zaustavite tržište.

Ovdje nema ničeg tvog, sve je državno vlasništvo.

Što radiš, Vasya? Što se dogodilo?

Nemamo dovoljno aviona, i treba pojačati patroliranje.

Donesena je odluka da se privremeno prebacite svoj zrakoplov iskusnijim pilotima.

Čiji nalog?

Vasya, čiji nalog? Nemoj napraviti ja ljuta. Vođa eskadrile?

Zašto mi sam nije rekao? Vasja?

Pažnja!

Bondar želi uzeti daleko od aviona. Kako to?

Kako je to?

Tvoja naredba?

Zar uopće ne vjerujete u nas? Ili ti je žao mene?

Zašto šutiš? Ne izigravaj budalu, Prijavit ću te, čuješ li?

Podnijet ću prijavu protiv tebe.

Vasya, dođi ovamo.

Istrunut ću zbog samovolje, što radiš?

Hajde, nauči nas nešto smjernice i krenuti u bitku.

Što ako te obore?

A ti ga truli, truli ga. Ti si ipak zapovjednik.

Ako se ne mogu nositi, morat će otići u kuhinju guliti krumpire.

Regrutirali su žene, ali zašto?

S lakoćom!

Zašto ne vjeruješ?

ne znam

Oni nisu kao ti. Ti si Valkira,

divno, zastrašujuće, a nisu.

- Tvoja majka! - Ne izmišljaj...

Pustili su više kadeta koji su poput Čkalova jurišali u bitku...

pa ih tuku odozgo. Nemam vremena ponovno učiti.

U Lenjingradu sam čuo, vlada velika glad.

Već ima toliko mrtvih.

Otišao sam kod prijatelja...

a ima žena i dvije kćeri - pet, sedam godina.

Tako su umrli, i štakori već ih jedu.

Izvan grada postoje mrtvi vojnici, uvrnuti.

Stari i mladi.

Po njima hodaju tenkovi i pale.

Druga vojska napreduje. Ali hoće li ovo biti od bilo kakve koristi nejasno je.

Gmiže, krvari... ne znam...

Možda deblokiraju grad?

Nepoznato.

Sjećaš li se Svetka, moj prijatelj, doktor?

Vlak je bombardiran. I ona i ranjenici svi su umrli.

Ne znam gdje mi je brat.

Ili je umro ili je zarobljen.

Ne znam ništa.

Zašto je to?

Recite, Nijemci su trebali bježati?

Mi trčimo.

Otac mi se pridružio miliciji, a drugoga dana borbe on

je uhvaćen na tračnicama.

Kad je stavio naočale kao a

dijete, oči su mu postale ogromne,

kao u dječjoj knjizi.

Nadmorska visina 400.

200.

150.

200.

400.

Pristup cilju.

Napad.

Izbjegavam.

Idem u manevar.

250.

200.

150.

100.

Idemo svatko svojim putem.

Na meti sam.

Idem u manevar.

Ja napadam.

Odlazak kući.

o čemu sanjaš

Ponekad sanjam miševe, ali ja ih se ne bojim.

Iz nekog razloga, jesmo zajedno grade visoku kulu.

Ali to je nekako beskrajno. Gradimo, gradimo, gradimo, gradimo...

Pa dobro je kad nešto gradiš...

Ne znam, sanjam o vjetru.

Kako čupa lišće sa drveća,

Plešem i balet.

Tu je i talijansko groblje, Vidio sam to u knjizi.

Tamo nema nikoga, a tako je ugodno.

Zhenya, treba li ti ljubav? Ljubav?

Ljubav je uvjetovan osjećaj.

Roditelji te vole.

A ostalo je - nemam znam, samo usamljenost.

Pa ti pričaš gluposti.

- Zašto gluposti? – Pa zato što su to gluposti!

Beskoristan razgovor.

I želim se zaljubiti...

Vidi kako je smiješno baš su smiješni...

- To je istina. -...ove ženke.

Skupili su se, svi su sjedili u jatu, kao ptice, glupe sive

ptice. Kao ptice na prestolu!

Koja im je uopće svrha?

Ljudi, čekajte me!

Plakat će, bojati se...

Stalno se žalite na nas...

Zračna uzbuna! Zračna uzbuna! Zauzmite zaklon!

Galja! Skoči u prazninu!

Zračna uzbuna!

U pukotinu!

Sići!

Sagni se, budalo!

Još nosila!

Lezi, kažu ti!

Hajde zavoji! Požuri!

Stisnite arteriju!

- Odlazak... Odlazak... - Stisni ovdje... jače.

Majka! Majka!

Oprostite zene...

Zvijezde...

Tako se dogodilo.

Djevojke.

Žao mi je djevojke mehaničarke.

Opet četiri.

Ulrich... Čovjek-stroj.

Posebno cilja na ljude.

Sada ćemo mi biti vaši mehaničari.

Tko je Ulrich?

njemački pilot. Samo pilot.

Dvadeset sekunda!

Dvadeset dva, javi se!

Dvadeset sekunda! Dvadeset sekunda! Dobrodošli! Dobrodošli!

Ne upuštajte se u bitku. Kako razumiješ, dobrodošli?

Timofej, izlazi odatle! Napustiti!

Osamnaesti, dvadeseti i dvadeset i četvrti - oboren!

Ne upuštajte se u bitku! Kako ste razumjeli? Dobrodošli!

Ne upuštajte se u bitku! Kako ste razumjeli? Dobrodošli!

Imam tri Messera za repom, Vraćam se u bazu.

Timofej, izlazi tamo! Dobrodošli!

Gubi se odatle!

Razumijem. Moji časopisi su prazne, idem kući.

Letjeti.

Dvadeset dva, odgovori...

- Svi. Timofej je oboren. - Koji je danas datum?

Dvadeset drugi, dobro došao, dobro došao!

- Oh moj... - 21. travnja, utorak.

Kopile...

Dame, molim vas dopustite mi!

popni se!

popni se!

druže kapetane! Jesi li gluh?

Prestani pričati!

Stvarno, druže kapetane, možda si nervozan ili gluh?

Zašto tako vičeš?

Napisat ću izvještaj o tebi, Belova. A ja ću ti dati odjeću.

Druže kapetane, oprosti im.

Oni ne razumiju punu značaj vojske od antike.

- Ponovno zapovjedi. - Glasnije. Molim.

Sviđa nam se tako. Tako da fašisti bi se bojali.

Donesena je odluka da se omogućuju vam letenje borbenih misija, sa

s čime se kategorički ne slažem.

Jesi li ćuo? Ti si odobren za borbene misije.

Polazak je za dva sata.

Rekao sam ti.

Rekao sam ti da ćemo letjeti!

- Dopušteno. - Ovdje je tako hladno.

Dobro je da ćemo letjeti.

- Ideš li? - Da, spremimo se.

Sve je kako ste htjeli.

Općenito ste jake volje, čovjek od željeza.

Pa, zaželio sam želju.

Idemo.

Ići!

Kolona kamiona. Stižemo do cilja.

Započnimo napad.

Napadam! Napadam!

Pažnja! 900 metara do cilja, 800, 700.

Gospode, smiluj se!

Mama!

Vidim Nijemce. Napadam s desne strane!

U zoni radimo u paru.

Prva karika dežura od gore u vrtuljku,

druga karika pri napadu na jedanaest

ide desno i lijevo borbe i pravi kliješta.

Napad bez zapovijedi s udaljenosti od 200.

29, ne lijepi se za mene!

Messer je oboren!

Vidim više Nijemaca!

Spuštamo se! Pažnja!

Neprijatelj je otkriven u polju 218!

Vidim šest Indijanaca!

Uključimo se u bitku!

Svatko! Nijemci su odozgo!

29! Imate protivnika u 7 sati!

29, Messer ti je za repom!

29! Skok!

Srušio Indijanca.

Držimo visinu!

Villie, idi gore 200 metara i stani im na rep!

Ja jurim Indijanca!

Cilj na vidiku! Postoji pogodak!

Dobio sam udarac. Pokušavam se ispraviti...

Poravnavanje... Poravnavanje...

Niveliranje, niveliranje, niveliranje...

Niveliranje, niveliranje, izravnavanje, izravnavanje.

Vidim gnjidu.

11, ja imam 7! Imaš tanku na tvom repu. Posegnite za oblacima.

Molim te, mala moja, molim te!

Molim te, mala, dobra, molim te, dobri moj,

Leti, leti, leti, leti, avion, leti!

Molim te, mala moja, molim te!

imam 11 godina! Navukao sam se!

Katja, dolazim!

Hvala vam.

Sranje! Sranje! Imam 17 godina! Messer!

Messer vam je za repom! Pozdrav, može Čujete li me? Messer je iza mene!

Kučko... prokletstvo... prokletstvo...

Odlazim u oblake.

Kuja.

Napadam!

U REDU! U REDU!

Hajde hajde. U REDU.

Messer vam je za repom, ženke! Messer mu je za repom! Prikriti!

Gospode, Gospode, Gospode, Gospode...

Napadam!

Pogođen sam!

Idem u bazu!

Opća zbirka!

Idemo u bazu!

Nijemci odlaze, sve je u redu! Dobrodošli!

Mama, želim ići kući.

Mama, molim te... Želim ići kući...

Kako je on?

To je to, zatvorite. Alati za obradu.

Ima li cigareta?

nemoj plakati

Ne mogu više, druže potpukovniče.

Dovedeni su, pogledaju, nasmiješe se i onda...

ne mogu više... Nemam snage.

Čizme su uske.

- Ruke su smrznute! - Ne plači, kažem.

Kažem naredniku – viče i viče, viče i viče.

Ići spavati. Naći ćemo ti čizme. Drži se.

Vikanje i vikanje, vikanje i galama.

Pokrijte se dekom tako da ne ulazi u ranu.

Zašto šaljete ženke? Još nisu spremni.

Pa što učiniti? Teško je za svatko. Bombardiraju i bombardiraju.

A ti kažeš... Gubici su veliki.

Danas glasno. Kučke!

Kada će završiti…

Izvolite kučke...

Nema dovoljno pilota.

Dao bih im vremena da nauče. Ali zašto ići ravno u bitku?

Možda možete izdavati naredbe umjesto mene?

Hajde, što radiš? Vidi, tamo je cesta...

polumrtvu djecu i starce prevoze se u jednom smjeru,

au drugom - brašno, žitarice, lož ulje. U REDU!

Dovoljno.

Zašto bi mi bilo žao tvoje ženke više od tvojih dječaka?

Objasni zašto?

Nema dječaka i ženke ovdje. Postoje piloti.

Reci mi čime si nezadovoljan?

Jesi li ovo htio?

Sada smo zajedno. Puni smo dječaka i ženki.

Sanjao si o ovome.

Svi će oni umrijeti.

Rita, imam narudžbu.

Zaštitite cestu pod svaku cijenu.

Pogledaj, je li tamo jako?

Pogodio je oklopna leđa ali nije prodro.

Snažno.

Ove muške gaće, hodamo u njima kao pingvini.

Zašto nikome ne pišeš?

Stvarno te briga? Ne pišem i ne pišem.

Imate li alkohola? Ne mogu spavati.

Ovaj vrtuljak čini sve mi se vrti u glavi.

Nemam alkohola.

Zhen, dođi ovamo, gledat ću ti u leđa.

Plahte su vlažne.

Mash, zašto mrmljaš?

- Zar toliko boli? - Povrijeđen.

Sada.

Danas nisam mogao pucati.

Uhladio sam se. Zatim je ubio još njih.

Ja sam kučka, zar ne? Smeće.

Prestani.

Sljedeći put se nećeš bojati.

I Nijemac me zapalio.

Jedva je sjela.

Čizme su spaljene, avion je bio u rešetu.

Ulje mi je preplavilo oči i ja uopće nisam mogao vidjeti prokletu stvar.

Ja volim djecu, a ti?

Katya, kakva djeca?

Svi su slatki u djetinjstvu, ali tada postaju samo gori.

Jeste li se ikada poljubili?

Samo s jezikom - za pravo?

Ne na obrazu. Kaša?

Kat, ovo je moj posao.

Divlji ste.

Onaj najdivlji!

Zhenya, što je s tobom?

Katya.

Naspavaj se.

Pola bačve.

Briga za metu. Dva kratka.

Kažu da Nijemci spaljuju Židove u Kijevu.

Tamo imam Simu i djecu.

Možda žene i djeca nisu dirani?

Iako…

Nema ništa o ovome u Pravda ili Krasnaya Zvezda.

Dakle, lažu.

- Želim vam dobro zdravlje. - Dobar dan.

Zdravo.

I čuo sam glazbu i bio sretan.

Ja sam Volodja Vasiljev. Hajde da se upoznamo.

Pavao.

Stepanov.

- Katya. - Vrlo lijepo.

- Zhenya. - Ja sam Marika.

- Vrlo lijepo. - Maša.

Prenijeli su vam iz flote. Našao sam psa.

- Ime od? - Da, ne još. Dobro.

Moramo smisliti ime...

Možda P'yer?

Možda Kyuri?

Kissel.

Sve što trebate učiniti je jesti!

Ili možda Kuba?

Zašto Kuba?

ne znam

Da, Kuba je dobro ime.

Što?

Da, sjetio sam se kako si se ponašao kao koza u mladosti kad ti

su slijetali. Sjećaš li se?

Ljeto je uskoro.

Opet je zagušljivo. Leševi će istrunuti.

Vratimo sve? A, Rit?

Ne mogu živjeti bez tebe, iskreno.

Možda možemo uzeti dijete iz sirotišta? Sada mnogo ih je ostalo.

Što ako nam stvari nisu išle? Hm?

idemo?

Molim te reci svojim dečkima

da ne maltretiram svoje ženke, u redu?

Druga vojska je opkoljena.

Naša ofenziva je propala.

Neće biti probijanja blokade.

I sanjam o tebi. Svaku noć.

Kao da letim da te spasim.

Budim se i plačem. Nikad ga nisam našao.

- Sjajno, Lev Isakych! - Zdravo!

Uđite, sjednite.

- Hvala vam. Pozdrav Rit. - Bok bok.

Koliko dugo nismo vidjeli se? Dvije godine?

Nije se uopće promijenio. Pojesti nešto.

Galja! Daj mu nešto za jelo.

krumpiri?

- Želite li piti nešto za ugrijati? - Ne.

Pa, što kažeš, inženjeru?

Morate povećati vuču.

Fritz je brži.

Motori nam se pregrijavaju.

Piloti umiru jedan po jedan. Svaki dan.

Lesha, bit će novi motor.

- Kada? - Bit će uskoro.

Bit će pregrijavanja, ali to bit će moćniji. Ti već sve napisao svom šefu.

Da. Što bismo sada trebali učiniti?

Vjenčati se. A onda ti imati nekakvog Shakespearea.

Pa, o tome ćemo odlučiti bez vas.

Motor je slab. Zrakoplov je vlažan.

Bit će motor.

Kada?

Gal, hvala ti.

Kada?

Puno smrti boli. Pa reci mi iskreno.

Bit će motor. Bit će moćniji.

I za par mjeseci Nijemci će imati nove avione.

Oni će biti još moćniji.

Sustići ćemo se opet.

Što da radim, reci mi?

Kleknuti pred svakim grobom?

Kada ćemo biti ravnopravni u snagu Nijemcima? iskreno.

Čak su nam i radio stanice gore.

Lyova, reci mi iskreno. Kada?

Godine.

Rita, izlazi odatle, to je naredba.

Tri i pedeset sedam, dobrodošli?

tri pedeset sedam, bježi odatle, Rita!

Rita, javi se! Rita, dobrodošla! Rita, Rita, Rita, javi se.

25 i 27 su oborene. Borimo se. Odlazak nije moguć.

tri pedeset sedam, bježi odatle!

Borimo se.

Ja napadam. 19, pokrivaj me.

19, skoči!

Tri i pol stotine sedam, odgovori. Tri i pol stotine sedam.

Srušio zadnji Crvena. Sektor je siguran.

Da, evo me! Napadam! Napadam!

Bijeg nije moguć!

Kuja!

Dobio sam udarac. Ja gorim. Ja gorim.

Skoro, skoro.

Napadam... Napadam... napadam...

Tiho, napadam, napadaju, napadaju...

Tri i pol stotine sedam. Tri i pol stotine sedam, odgovori.

Tri i pol stotine sedam. Tri i pedeset sedam, dođi.

Tri i pol stotine sedam, dođi, dođi, tri i pol stotine sedam.

Svi!

dođi, dođi, tri-polsto-sedam.

Vasja, jesi li poludio?

Što znači "sve"?

- Ona je od čelika, što su o čemu pričaš? - Tri i pol stotine sedam, dođi.

Tri i pol stotine sedam, tri i pol stotine sedam,

tri-polsto-sedam.

Rita, izlazi odatle!

Tri i pol stotine sedam, tri i pol stotine sedam, dođi!

Dođi! Dođi! Tri i pol stotine sedam...

Na kraju su je oborili, također su mislili da je to to.

Preživjela je.

Zimi.

Ja sam sam došao u jedinicu. Također je donijela ušljivo mače s njom.

Uništio mi je sve jahaće hlače.

dođi, dođi, tri i pol stotine sedam,

tri i pedeset sedam, dođi...

Nastavi zvati.

dođi, dođi, tri-polsto-sedam.

Ovo proljeće je loše. Gore od zime.

- Koji je danas dan, Vasja? - 28. travnja, utorak.

Napad!

Cilj!

Vatra!

Napad!

Cilj!

Vatra!

Napad!

Cilj!

Vatra!

Za nogu.

Sjećam se svih.

Bolitov. Ima veliku obitelj. Tu je i četvero djece.

Najmlađa kći je gluh nakon ospica.

Vedernikov. Bio sam traktorist. Njegov brat je pjevao.

Mišin. Njegova majka je na a kolektivna farma u blizini Malojaroslavca.

Mi sada živimo umjesto njih.

Voljeti svoju domovinu znači otići u smrt?

Što je važnije? Domovina ili osoba?

Domovina.

Nije li to slučaj i kod vas?

Marika se nije bojala miševa.

Sve su se žene bojale, ali nije bila.

Otac je mucao, a majka je slabo pjevala.

Belova, dođi k meni.

Druže komandante, narednik Belova.

Zašto nisi pucao?

Zašto nisi ubio Nijemca?

ne mogu

Ovo nije odgovor.

Radim sve po nauci.

Ali ne mogu živjeti.

Ne bojim se same smrti. Kada…

moji rođaci umrli, Počeo sam to smireno prihvaćati.

Zhenya, nemoj mi lagati. Sjedni.

Poznavao sam tvog tatu.

Bio je divan pilot. Frant.

Heroj revolucije. I ustrijeljen je.

I tvoja majka također.

Vi ste se odrekli.

Izdao ih.

Uzeo sam drugo prezime. Tada je postala pilot i obećala da će

iskupiti krivnju svojih roditelja.

Oni nisu ja.

Možda ja ne pripadam ovdje?

Zato što sam žena?

Ali ja…

Ne znam letjeti.

Ako ne želiš biti žena, onda mi dopusti da te zovem Vasilij.

Mogu, Onufrije.

Ivan Ivanič, Boris Borisič.

Boris Borisych, kako će

osjećaš ako upucam konja?

Za što? Nema potrebe!

Izvadi pištolj i naciljani.

Ako ne pucaš, otići ćeš

suda, neće pogledati u to. Pucati.

To je zapovijed.

U REDU.

Dobro?

U REDU.

Pucati.

Pucati.

ne mogu

Možete li gledati mrtvu djecu?

Možeš li ići u grad koji se ubija?

A što je s djevojkama bez očiju, bez ruku?

Nišani u oko, pucaj.

Vatra!

Dobro napravljeno.

Dobro napravljeno. Uspjet ćeš.

Ti si čudno stvorenje, ali talentirano.

Slomljen, ali talentiran.

Ne slušaj nikoga. Pljunuti.

Osjetite zrak.

Sav prostor okolo.

Ispod, gore, lijevo, desno. Kao jedan.

Sve će se srediti.

Oslobodi se.

Sutra ćete odletjeti u partizani. Njihov Yak je oštećen a pilot je poginuo.

Moramo ga prevesti u Lenjingrad.

Rita bi trebala...

Ali ona neće moći...

Besplatno.

Pilot je heroj. Nije jasno kako sjeo je - sve se razmočilo.

- Čika Vita, idem. - da

Bolje pokrijte avion.

Zdravo.

Postoji veliki partizanski odred ovdje.

Netko je otišao u šumu... Mnogi bivši zatvorenici.

- Njihovi gubici su ozbiljni. - Petrov! Nema dovoljno grana!

Gdje?

Zhenya.

Postoje stotine, stotine tisuće zatvorenika. Naši zatvorenici.

Postoje milijuni žrtava. Trebali biste ovo shvatiti do sada.

Ne govore nam bilo što o zatvorenicima.

- Zdravo. - Zdravo.

- Zdravo. - Zdravo.

Van, čekaj!

Vrata.

- Bum bum! - To je sve.

Prasak!

Na. Pokušajte sami.

Kako ukloniti klip?

Da to je to. Uzeo ga je i skinuo.

Jeste li došli prevesti avion?

Da.

Rukama smo ga dovukli ovamo.

Razvaljat ćemo ga i bit ćeš sam.

I odakle si ti?

Iz Lenjingrada? Je li tamo rođena?

Ne, ja sam iz Moskve.

Jeste li čuli da mi pomogli gradu u hrani?

Čuo sam.

Ako pobiju sve, barem neće biti uzalud.

Zašto će ubijati?

Tako. Oni će to pronaći.

Našli smo susjede.

Trbuščići trudnica presječeni su bajunetama.

Avioni lete prema vama! Zašto te ne izvedu?

A tko će se tu boriti? Kako drugačije.

Stajat ćemo ovdje.

Uh... gorka su mi usta.

Nijemci su doveli tenkove.

Zašto nam trebaju njihovi tenkovi?

Nije hladno?

Ne.

- Ići u šetnju. - da

Idi Idi.

Moj dječak je tih, neće boljeti.

Tamo u Lenjingradu ćeš ga dati tvojoj baki, ako je živa.

Druga vojska je u kotlu. Stvarno su loši.

Što ako me udare?

Pa će te oboriti, što možeš učiniti?

Pšel! Pšel!

sta radis kucko Valka mu je smrskala ruku.

Kaznit ćemo te, kučko.

Kuja!

Tata mi je rekao da u nekim tlima tijela su sačuvana za tisuću

godina, skoro kao kad bi bili živi.

Pitam se zašto je to tako?

Doviđenja.

Sastav je vjerojatno ovakav.

Pilot je već bio mrtav. Ali goriva ima.

Čekati! Čekati! Čekati!

Uzmi!

Molim te preklinjem te, vidi - on je dobar dečko!

Hoćeš li da kleknem?

- Molim te... - Što ako me obore?

Ako te ne obore, daj to tvojoj baki, ona radi u

Hermitage, hoćeš nađi je tamo...

glupane! Što ako me udare?

Molim vas, spasite ga! Spasi me, preklinjem te!

Ako je baka živa, daj, ako je umrla, daj

sirotište, umrijet će ovdje!

On će umrijeti, razumiješ?

Ovdje će umrijeti! Pa, spasite ga, molim vas!

- Kučko, spasi me! - Smiri se! Smiri se.

Samo se nemoj bojati, mala.

Ne boj se dijete. Voljet će te.

Samo tvoja majka nije ti rekao tvoje ime.

Kako želiš da te se zove?

Kad sam bio u majčinom trbuhu,

Iz nekog razloga pomislila je Bio sam dječak i zvali su me Stepan.

Stjopka.

Ti ćeš biti Stepan.

Možda postaneš pilot...

Letjet ćemo s tobom.

Korak!

Step, što to radiš? Otvori oči!

Što radiš? Korak!

Styopochka, molim te otvori oči!

skinuo sam ga...

Bombardiraju i bombardiraju...

Kosti me bole.

Kako čudno... imam nikad nisam bio u Ermitažu.

Uvijek sam želio vidjeti to. Radi li još netko?

Radnici muzeja rade. Oni koji još nisu umrli.

Krpaju krov tamo.

I hvatam ptice za Lidija Semjonovna.

Ja se onda sakrijem iza stupca baci pokrivač preko njih.

M...

Lidija Semjonovna. Vas već trebao završiti.

Mislio sam da sve slike su bile odnesene.

Kopiram za sebe.

Tražim Annu Mihajlovna o djetetu.

Ona je u kazalištu. Pronađite ga tamo.

Drugi red.

Ima ulaznica za sljedeće sjedalo. Sada ga mogu donijeti.

Koje kazalište?

Još nismo svi mrtvi.

Glazbena komedija radi. Ovdje gledamo muzej.

- Lidija Semjonovna, vi... - Serjoža...

Anechka je umrla tamo, trebamo da ga odnese dolje u podrum.

Skinut ću ga.

Što je s djetetom?

Umro.

Moramo se oprostiti, pokopati.

Dobro…

Možda je tako i bolje.

- A karte? - Sad ću ga donijeti.

♪ Ako imaš srce ♪

♪ Ne možeš se igrati s njim... ♪

Ana Mihajlovna? Ja sam govorim o svom unuku.

Poznajemo li se stvarno?

– Ne, ne poznajemo se. - Tiho, tiho, onda, onda.

♪ Srce živi i kuca sa strašću ♪

♪ U svijetu duhovitih prizora ♪

♪ Gdje je ljubav umjetnost ♪

♪ Tko pita glumice ♪ ♪ za iskrene osjećaje ♪

♪ Dolazi nam uvijek iznova ♪

♪ Tražim sastanak ♪

♪ Sve je to igra ljubavi. ♪ ♪ Vjernost je samo navečer ♪

♪ Koliko ih je bilo ♪

♪ Koliko ih je zaboravljeno ♪

♪ Koliko je bilo glasnih riječi ♪ ♪ izgovoreno, kako se malo njih ostvarilo ♪

♪ Ne, vi imate srce, prijatelji ♪

♪ Ne možeš se igrati s njim ♪

O moj Bože!

To je to, hajde.

Idi Idi.

Tata moj, tata, kažem ja

on - proljeće dolazi,

u Lenjingradu će trava rasti, bit će lišća.

Bit će ih moguće jesti. I ležao je i leži...

Leži tamo, traži hranu, ali što ću mu dati?

Sve sam dao.

On laže i laže, laže i laže, onda ode...

46, 47…

48, 49…

50, 51…

Naša domovina ide sada kroz teške dane.

Staljingradu prijeti opasnost,

- novi gradovi i Sjeverni Kavkaz. - Idemo, idemo!

Bagota!

Gavrilov. Khadzhibaev.

Za kapetana!

Sazonov! Prestani tražiti kod vašeg kolege pilota tamo.

Provjerite svoje streljivo.

A ti si tako ozbiljan i strog.

I oči su ljubazne.

Oči ne lažu.

- Takav kakav postoji. - Digni se.

♪ Sjaj, sjaji moja zvijezdo... ♪

♪ Zdravo zvijezdo ljubavi ♪

- Molim te. - Hvala vam.

Hvala ti, Lyubochka!

Pa, zašto čuvaš gleda i gleda?

Oči su me boljele puno u zadnje vrijeme. Od živaca.

i ti?

Boli me vrat od preopterećenost i stižem mokar.

- I ja. - Ali ništa. Sve će proći.

- Drži kašu. - Da, hvala vam puno!

Jučer nisam mogao spavati cijelu noć. Treslo mi se u snu.

Timofey Mikhalych, zašto ne ideš na Volgu, ha?

Nemam vremena za sve. Zaposlen.

27, održavaj kurs slijetanja.

Level up, ne spavaj.

27 je previše cool.

Poravnaj na T. Poravnaj, ne spavaj.

27! Ne spavaj! Prebrzo!

Srušit ćeš se.

Način polijetanja! Rus na sebe! Način polijetanja! Rus na sebe!

Idi u drugi krug!

Anya! Anya gori!

Anya! Anya! Anya gori! Anya!

Anya! Anya gori!

Anya!

Anya gori!

Najgora stvar je da sam počeo

da se naviknem na sve ove smrti.

Ovdje uopće ne osjećam ništa.

Jedni dođu, drugi odu...

Ne sjećam se ni njihovih imena. Ovo je pogrešno, zar ne?

Druže četovođe, umor osoblja je sve veći

danak, ljudi jedva spavaju.

Čine sve što mogu.

Tehnologija ne izdržava. Mnogo neborbenih gubitaka.

Svi su jako umorni, oni jedva stoje na nogama...

Što mogu učiniti?

Ništa.

A život im je kratak...

poput leptira.

Široki za široku prtljagu.

Dovoljno je.

Kažu da smo imali veliki gubici u Staljingradu...

Nastavljam sanjati o mom posljednjem letu.

Zašto gorim...

Svi ćemo izgorjeti...

Svi…

idemo...

Kada će završiti…

Oh ti kučko!

Dođi ovamo! Dođi ovamo!

- Histeričan. - Odlazi! Odlazi!

- Oh, kučko! - Stani! Stop!

Za što?

tražio sam te već dva sata!

Zašto trčiš za mnom?

Mogu raditi što hoću.

Rekao sam Volodji svašta. Također sam rekla da ga ne volim.

ja ga ne volim

Zašto radiš to?

Zašto trčiš za svima s vašim zahtjevima i savjetima, hmm?

Jer ti jesi ponašajući se kao prostitutka.

Volodja će umrijeti. Što ćeš učiniti?

Misliš li da si najbolji?

Izdala je oca, izdala je svoju majku.

Kako uopće živite? Spavaš li?

Nije sram?

Koje pravo imate?

Kučko, tko ti je dao za pravo?

Moj otac je bio briljantan pilot. Najbolji pilot!

Poveo me sa sobom.

Znate li kako je umro?

Rekao je da je prerano za pokretanje motora, ha?

Čudno, zar ne?

Tako su ubijeni.

Zajedno s mamom.

I odrekao sam se prezimena. Zamijenio sam ga za ovaj gadni.

Što? Da. Ja sam izdajica. Ne, nisam ništa bolji. Ja sam izdajica.

Zatim sirotište.

Odgajateljica.

Bila sam baletanka. Svjetlo. Dobro.

Otišao sam do njega kad je nazvao.

Silovao me.

ja sam gori.

Gore od svih vas.

Samo ja znam da ako preživim,

Naći ću ga i ubiti.

Ubit ću te.

A onda ću se objesiti.

I…

- Sad je bolje! - Zhenya! Što radiš, Zhenya?

Sve, sve, sve!

To je to, šuti, oprosti mi. Molim te oprosti mi.

Oprosti, dođi ovamo.

To je to, draga moja, draga, oprosti mi molim te...

Samo se smiri. Smiri se. Svi.

Neću te ostaviti. ja...

povest ću te sa sobom nakon rata, čuješ li?

ponijet ću ga sa sobom.

To je to, žao mi je. Oprosti.

Oprosti.

Zvijezda ti je kriva. Precrtati.

Zašto se borim? Pa da ga pokvariš?

Oslikam cijelu policu. Ruke ti se već tresu.

Sve ti je krivo.

Općenito, blagoslovljeni ste u svom mozgu.

Što zamišljaš ugodnim, na primjer?

Ne mogu zamisliti. mislim avion je preplavljen uljem.

Učini nešto da to zaustaviš prskanje, a zatim razgovor.

- Ali što ću? - I od motora me bole noge. vruće.

Doći će novi i neće prskati.

Ja nisam tvornica - što mogu učiniti? Motor je smeće.

- Napisat ću izvještaj o tebi. - Napiši.

Napiši i da on krade svoje džeparac. Zar te nije sram, Stepanov?

Zašto bodete kokoši u selima noću, ha?

- Žene te zovu "noćna nesreća". - Oni lažu.

I pisat ću!

- Pa, što je tamo? - Nema veze…

ne znam što da radim, kome pisati...

Što je sa ženkama?

Tamo, u Kijevu, rabin je mudar čovjek,

Možda me on nekako spasi, razgovarati s Nijemcima.

Pa što ih briga o mojoj obitelji? Ništa...

I tako, užas...

Ova nepoznata.

- Zlokobno? - Oh?

- Zašto ti ne pišu? - Nitko.

Zhenya, udat ću se odlazite nakon rata.

Ako rađate djecu, debeli su i lijeni – oni postat će traktoristi.

Ne slušaj ga.

Bolje da te usvojim, a djeca će biti rabini.

Pusti me na miru!

- Ponovno nacrtaj. - Da, nacrtat ću ga ponovo. Nacrtat ću ga ponovo.

Zlokobno, ali zvijezda je kriva.

Upravo sada ću zagrijati svoju ruke i ponovno ih nacrtati.

Želim vam dobro zdravlje, Druže potpukovniče!

Zašto tako kasniš? Zaljubio se u mene, ili što?

Uopće se nisam zaljubila.

Sami ste rekli da sam Onufrije.

Uvijek letiš sam. Povedi me sa sobom.

- Nadoknaditi. - Jedi!

- Mityushkina! - Da, druže potpukovniče!

- Uzmi šešir. - Jedi!

- Po šarafima! - Jedi!

17, o čemu sanjaš?

Uvijek isti san:

kako plešem. Čim nastavim

pozornica sama, počinjem vrtjeti fourchette,

ispada, ispada,

Perem noge krvlju i padam.

Opet ustajem, opet se zavrti i opet pasti.

Sanjate li o svojim roditeljima?

Skoro da ne. Skretanje radio do devet.

Jesti.

Tata je bio u pravu.

Tek sam sad shvatio da je bio u pravu.

Svi su mi lagali. Tada sam lagao sam sebi.

Htio sam se otkupiti - što otkupiti?

Tvoj otac je bio u pravu.

Motor je bio u kvaru. Pisao je u Moskvu, ali mu nisu vjerovali.

Pucao. Greška je besmislena.

Zašto je ubijen?

Složeno pitanje.

Život ništa ne teži, izvješćivanje je sve.

Ne želim umrijeti za oni koji su prijavili.

Nisu svi napisali, 17.

Vidio sam puno krvi.

Vidio sam kako je dvorska kuća izgorjela zajedno s djecom.

I crkva je spaljena.

Šutio je, nije izustio ni riječi.

Ali ja se ne borim za loše u nas, ali za najbolje.

Nijemac je deset viši!

Pripremite se za bitku!

Jesti!

Napadam!

17, dokrajči Nijemca.

Povucite ovdje, povucite ovdje, povuci ovamo, povuci tamo...

Ponovno povucite ovdje i tamo.

Jučer je radijator zapečaćen. Nije pomoglo. Pa pojedi me sad!

U REDU. vidjet ću sama.

- Pogledaj. - Stani.

Jer su tvoje ruke raste s krivog mjesta...

Pa, što je tamo?

Dana 12. stroj motor gori ulje.

Hajde moja kliješta.

- Ovdje. - A ključ je 10.

Maša, jesi li dobro?

Sve je dobro.

- Danas imamo četvrti let, zar ne? - da

Vidjeli ste kako je Nijemac ušao u zaronu, pratio sam ga, bio je gore, a ja sam mu bio na repu...

Onda je otišao desno, ja za njim.

I oborila ga je.

Djevojke, pobijedili smo Nijemce. Ja sam ga oborio, ti si ga oborio.

Ali iz nekog razloga to ne čine napiši da obaramo.

Mogao si to napisati.

Vjerojatno ne žele reci da se ženke tuku.

Nemoj misliti. Koliko muškarci i koliko nas.

Samo malo.

Ovdje... Ovdje.

Povlačimo se. Njemci već su u Staljingradu.

Pisaće još.

Stalno mislim: hoće li tko čak nas se sjetiti kasnije?

Što smo se borili?

Ja ću biti junakinja u svojim memoarima.

A ti si tiranin naše eskadrile.

Ja imam 17 godina, svi: 40 do cilja. Napad u pokretu na stazi 15.

Prihvaćeno.

Prihvaćeno.

♪ Ding-ding, ding-ding... ♪

- ♪ Zvono zvoni... ♪ - Mash, zašto čuvaš pjevanje i pjevanje?

Ciljati 20. Napad, smjer 150.

Imam 17 godina, svi: počnimo raditi.

Zračna uzbuna!

Tri ruska jurišna zrakoplova na 11!

Svi su na pozicijama! Oni su u 11 sati!

Sve je u redu. Napadnimo.

Ulazim, ulazim, ulazim...

Maša, lijevo. Vjeruj tome.

Idemo u drugi krug.

Ponovi napad!

Kvragu! Izgubio sam im trag!

Čini se da su bili “IL”...

U REDU!

Napad!

Dolazim do cilja. Dolazim cilj. Dolazim do cilja.

Dobio sam udarac. Ja gorim.

Vrati se! Maša, pokrivaj Katju! stići ću.

- Prihvaćeno! - Budalo.

Gdje je avion?

Katya, čuješ li me?

Katya, dušo, molim te, preklinjem te,

povucite trimer prema sebi.

Katya, čuješ li me? Za tobom sam!

Katya! Rock, diši, iza tebe sam!

Djevojke, ne mjerim se. Neću moći sjesti.

Ne mogu iskočiti - prenisko je.

Katja, iza tebe sam.

Katya, sve će biti u redu. Čuješ li me?

Volani ne slušaju.

Katja, Katja, molim te dušo, molim te, ja

molim te, povuci trimer prema vama.

ne odustaj Hajde, sad će uspjeti.

Sjednimo sada, molim vas.

Sada će sve uspjeti. Hajde, postavi kurs za slijetanje, hajde.

Što je najvažnije, ostanite pri tom!

Brzina je manja, izravnaj stroj, Katya.

Budi miran, hajde, hajde. Sada će sve uspjeti.

Katya, molim te!

Zhenya, ne mogu sjesti ...

Ne mogu sjediti, Zhenechka ...

- Držim, držim... - Kat, prenisko, Kat!

Ne mogu sjesti, Zhenya, Zhenya.

Ne mogu sjesti.

Življi, življi!

Izgleda da je još uvijek živa!

hajmo! Opterećenje!

Odlaziš li?

Zamolio sam zapovjednika da prebaciti u drugu eskadrilu.

Dao je zeleno svjetlo.

Znaci to je to.

Koja budala. Volimo te.

Hvala vam.

Vjeruješ li u Boga?

Bog postoji.

Uvijek želim reći nešto, ali ne mogu.

Rekao sam, svi su umrli.

Kuća je bombardirana.

Reci nešto.

Nedavno sam pomislio da je naš ljudi su bol ovoga svijeta.

Ovako spašavamo svijet.

Mi preuzimamo na sebe njegovo strahote, pogreške, patnja.

Postoji nešto strašno i uzvišen o ovome. Da?

Katya sanja cijelo vrijeme.

Pozdrav.

- O čemu ti pričaš? - Pazi na psa.

hej...

Tiho, tiho, tiho.

- Oprezno! - Sve je u redu!

A vjerujete li?

Ne, ne vjerujem.

Postoji tehnologija. Tamo su ljudi.

A ostalo su pokušaji vjerovanja da negdje postoji dobar svijet.

Sve se trese.

Ljudi prebacuju odgovornost od njih samih.

Smišljaju pravdu.

Ostavio te je, zar ne?

- Nahranimo se. - Nahranimo se.

- Ne drhti, mala. - Sada nas je dvoje.

Zima je skoro stigla.

- Budi oprezan... - Daj mi svoj šešir.

druže pukovniče, dopustite mi da vam se obratim.

- Dopuštam. - Idemo u sanitetski odjel!

- Ostavi me na miru, Melnikova. - Molim te,

Niste bili s nama tri mjeseca.

Ostavi me na miru, dobro sam. Zdrav. Svi.

- Mnogo te molim. - Očarana sam. Svi. Staviti na stranu.

Druže pukovniče, tijekom vašeg

odsutnosti nije bilo incidenata.

Načelnik stožera eskadrile, potpukovnik Bondar.

Nacrtaj zvijezdu.

Postoji zvijezda za crtanje.

Druže potpukovniče, molim te utjeci na mene.

Mi ćemo utjecati.

Ne mogu letjeti. Ne mogu letjeti.

I što radiš? Što ti?

Ne mogu letjeti, bojim se, ne mogu letjeti.

Napišimo da je avion je neispravan, hoćemo li?

I nećeš letjeti.

Dobro?

Ne može tako.

Grad gori. Djeca gori. Zabranjeno je.

Djeca gore. Grad gori. Zabranjeno je.

Zrakoplovom!

Uklonite jastučiće.

Zrakoplovom!

- Po šarafima! - Po šarafima!

- Po šarafima! - Po šarafima!

Po vijcima!

dobio sam udarac...

Ja gorim.

Hajde, hajde, hajde.

U REDU! U REDU. Molim molim molim.

Gubim visinu.

ja skačem.

Hajdemo. Brzo ustani. Podigni ga! Podigni ga!

Povlačimo se.

Majka! Majka!

Zar nemaš cigaretu?

Ne.

Jesi li ti pilot tko je pao ili što?

Kako si zaboga?

Ne kao gore s tobom.

Umirem.

Pričaj mi o Lenjingradu.

Imam…

kćer tamo. U Lenjingradu...

Zabrinut sam...

Tamo je glad, zar ne?

Oni kažu…

Svi su tamo umrli.

Ne, nisu umrli.

Nema gladi.

Bombi tamo gotovo da i nema.

Grad je svijetao. Ulice su svijetle.

Sretni ljudi.

Žene u haljinama.

Vaša kći je vjerojatno sretna.

Ne, točno.

Moji roditelji idu na posao jutro. Svađaju se.

Šminkaju se. Hodaju zajedno.

Imamo psa i to je žvačući ormar.

Mama je prala prozore, a Neva se vidi.

Ona pravi kotlete, ali tata ih ne voli...

Čuješ li me?

Tiho tiše.

Uzmimo ga!

Borci!

Napad!

- Ura! hura! - Napad!

- Naprijed! Naprijed! - Ura!

hura! hura!

hura! hura! hura!

A smrt dolazi - umrijet ćemo.

Zgrabio sam bocu, šećer, maslac, kobasica, konzervirana hrana, got

na vlak i otišao u Akhtu.

Hoćeš li pušiti?

pušiš li

ja ne pušim

- Pa, svaka vam čast. - Hvala vam.

Zhenya.

Što?

Dođi ovamo.

Pa kako se to događa?

Skoro svi momci su umrli...

a ti si živ.

Brinu li se o tebi, ili što?

Doveli su vas ovamo zbog ljepote.

Ništa ne štede.

Ti si samo usrani pilot.

Otvori usta!

Sjećam se kako je krv izlazila.

Odgajateljica.

Ti si kučka.

Ići na spavanje.

Malo ću sjediti i pokazati na sebe.

Bit ćete strijeljani.

Sve će biti u redu.

Što bi mogao učiniti?

Moglo se održati korak. Zašto u glavu?

- Gospode... - Ja ću to preuzeti na sebe.

Nema potrebe, zašto?

Misliš li da moj djeca su živa?

- da - Mislim da ne.

Hodam, jedem, pokušavam se sjetiti

lica, ali oni nisu isti.

Ti si dobar pilot. Još ćeš imati obitelj, djecu.

I sam sam.

A Stepanov je sam.

- Sami smo. - Preživjet ćeš.

- Hajde da se poklopimo. - da

Gasi se čak i - ti.

Na neparnom broju jedan – ja.

Jedan.

Dva.

Tri.

četiri.

Pet.

Šest.

sedam.

Osam.

Devet.

Deset.

Jedanaest.

Dvanaest.

Trinaest.

Četrnaest.

Petnaest.

Šesnaest.

Sedamnaest.

Osamnaest.

Idi Idi.

Dodirni to.

druže pukovniče, dopustite mi da vam se obratim.

Slušam.

Mogao si se izvući s tim a ne primili me u eskadrilu.

Kome ja takav trebam?

Pa, nisam se izvukao s tim, kao što vidiš.

Zašto?

Ja sam nitko.

Jer nisam htio.

Dakle, hrabar si?

I moj tata je bio hrabar.

Je li moguće voljeti one koji su umrli? Svi koji su umrli.

Limenka. Dobro je.

Sve je naopako. Pomiješano.

A ti nisi star.

Malo nošen, ali nije star.

Možeš li se zaljubiti u mene?

Jesi li ti Vasily ili tko god...

Nedužan? Michal Mikhalych? Imamo borbeno prijateljstvo.

Volim te.

Neću reći nikome.

Živi smo dok je rat, slobodan dok je rat.

Ne bojte se.

Ne bojte se.

Ne bojte se.

Općenito, imamo nema gubitaka danas.

Četiri su oborena, ali nismo imali gubitaka.

Prošla su tri dana bez gubitaka.

Dobro je bez gubitaka, saznali smo.

Druže komandire eskadrile!

Pitaju borci, da li je potrebno opet izvoditi strane pjesme?

Konyakhine, zabranjujem ti da vičeš.

Zapamtite, Vivaldi i letenje su skoro ista stvar.

Također biste trebali učiti klasičnu glazbu.

Druže komandire eskadrile, učimo klasičnu glazbu!

skroz sam pripit, Vidim sve ljubičasto...

Ništa, Kshesinskaya, oni recimo, općenito pili kontinuirano.

Što ćemo, takva je naša kultura. Glavno da je pjevač trijezan!

zlokobno. Koja vrsta ovo su cigarete? Gdje?

S aromom deve. Razmijenio ga.

Zašto Amerikanci vole toliko deva, znaš li?

I za što si ga zamijenio? Za državnu hranu?

upucao bih te.

Ne možeš me upucati. uzrujat će se Evgenija Mihajlovna.

A ruka joj je teška, karakter joj je čelik.

Evgenija Mihajlovna, hoćemo li pucati u prevaranta?

Pucati.

Što, prevarantu, skrivaš li se iza svoje suknje?

Toliko je naših deve – idi i ponjuši ih.

Oni su posebni.

Pogledajte naziv na pakiranju - “Camel”!

Vjerojatno je dobio ime po devi.

Ne izigravaj budalu. Duhanske deve.

Baršunaste svinje. koze za ženske parfeme.

- Dat ću ti ga sutra navečer. - Skoro da ne kasni.

- Gdje si bio? - Spavanje.

- Nebo je danas tako vedro. - da

- Noću će biti hladno. - Takva ljepotica!

Zar me nećeš prestati voljeti?

Kako to misliš, Zhenya, nikad.

Glavno je da ne prestaješ me voljeti.

Sramota i bruka - zapovjednik je olupina.

Srce uopće ne vuče.

Kako sada?

Sve je u redu?

Da. Da dobro. Fino.

Trebam te da me voliš.

- Ti i ja ćemo ostariti. - da

Točnije, ti.

Kupit ću ti štapić.

- Meni? - da

Bit ćeš hirovit, a ja ću te pobijediti za to ponekad.

Doći će do točke u kojoj bojat ćeš me se i hoćeš

govori mi samo kad ti je naređeno.

Briljantna žena i glup čovjek. Pa, zar nisu divan par?

Zhenya, pristajem na sve, glavno je da ti nemoj me udarati štapom.

Na tebi je.

Pogledajte kako graciozno lete.

Bravo, naučio si.

Dakle, nije sve uzalud.

Ne uzalud.

Sjećaš li se kad sam došao tebi po prvi put, ja

tada te uopće nisam poznavao...

Što uraditi…

Ovaj konj...

Sjećaš li se?

Lesh! Lesha!

Lesha! Lesha! Lesha, pogledaj me.

Lesha, pogledaj me.

Ovdje!

Ovdje!

Ovdje! Ovdje!

Zbogom, Lesha. Doviđenja.

Koja glupost, srce mi je stalo.

Boli Me Duša.

Svi umiru.

- Svi. - Svejedno ćemo pobijediti.

Odlazi, nema potreba za govorima ovdje.

A ti, Stepanov, idi i pripremi se zrakoplovi. Provjerite moju vuču.

Mnogo smo ga puta zamolili da se podvrgne liječnički pregled, nije došao.

Nasmijao se i to rekao kasnije nismo mogli ništa učiniti.

Nije bilo znakova.

Kako smo mogli znati da je imao srce?

nismo znali, stvarno nismo znali.

Ne izigravaj budalu.

S njim sam se osjećala slobodno, baš kao kad sam bio dijete.

Lako. Razumio me.

A sada ovako.

Sutra je težak dan.

Treba mi san.

Trudna si?

ne znam Može biti.

Fed, nemoj se više ljutiti. Još dva automobila za istovar.

Neće više biti - potpuno je snježno.

Ne ovaj put - nemojte se mučiti.

Imat ćeš još djece.

Kakva hladna zima...

Da. Oni će. Ne ovaj put - znači sljedeći put.

Jednostavno sam se prevario.

Ne želim učiniti svijet praznim.

Konyakhin je jučer ostao bez glasa.

Možete li zamisliti kako je vrištao tako suptilno – bijesno i smiješno.

Pa izuo je čizmu,

i sakrio sam ga.

Evgenija Mihajlovna!

Evgenija Mihajlovna!

Evgenija Mihajlovna! Nijemci su se predali!

Što?

Nijemci u Staljingradu su se predali!

Kako su odustali?

Imaju velike gubitke - svi su se predali!

- Sve će biti u redu! - Idemo sad pobijediti!

hura! hura!

hura!

- Gdje si se predao? - Predali su se u Staljingradu!

hura!

Predao se!

hura! hura!

Znate, kada stigao si, pomislio sam

bilo je to glupo žene bi se tukle.

Nitko nije vjerovao u tebe. Ali zapovjednik je vjerovao.

- vjerovao je zapovjednik. - I Rita je vjerovala!

Zhenya, Zhenechka, draga, pobijedili smo! Pobijedili smo!

hura!

Kako si, Belova?

Bombaši su se sada javili, bit ćete sutra ispraćeni.

Prema vremenskoj prognozi, svjetla se gase.

Nijemci su bježali i trzali se. Kharchi je napušten. Sve su napustili.

Svjetla se gase. Svjetla se gase.

Premjestimo se. Uskoro opet... napadamo.

Napredujemo.

Ali novi avioni još nisu stigli.

Koliko dugo ćemo morati čekati na njih? 43. eskadrila već ima jedan.

Bit će novih aviona za vas.

Smiješno je, Fritz nije čak imati vremena odletjeti.

Nema vijesti od Maše...

Ne vjerujem da je umrla. Možda je izašla svojim ljudima?

Ne još.

Tražili su avion ali ga nisam mogao pronaći.

Vasja.

Recite im da traže i da ne staju.

Neka nađu Mašu. Neka bude.

Nije umrla.

- Reći ću ti, sigurno ću ti reći. - Ne mogu živjeti bez nje.

Dopuna je stigla. Želim te upoznati.

Javite se, druže stariji poručniče.

Drugovi oficiri, naš najbolji borbeni pilot -

Stariji poručnik Belova.

- Zhenya. - Farida.

- Vjera. - Maša.

- Nastja. - Anya.

Marina, čitala sam o tebi u novinama.

Sjedni.

- Olya. - Valya.

Ksenija.

Koliko borbe misije imate sada?

Nijemci se boje kad si u zraku.

Puno letova. Ja ne sjetiti se koliko.

Oni se ničega ne boje. Ne vjerujte glasinama.

druže majore.

Druže stariji poručniče, dopisnici iz Moskve dolaze k tebi.

Što opet hoće od mene?

Slave, ne mogu sada.

Možda možeš nešto smisliti?

Druže stariji poručniče, Sada ću biti tvoj pratitelj.

Fino. Kako se zoveš?

Marina Yatsenko.

Želim se boriti. ja može umrijeti ako je potrebno.

Nema potrebe umrijeti.

Bolje ti je za laku noć spavaj sutra - ovo je važno.

Ali nema potrebe umrijeti.

Vidio sam puno smrti u svom životu.

Sjećam se Katje, momci bez očiju, bez nogu...

bez ruku.

Često sam se pitao: što više važno - Domovina ili narod?

- Hoćeš li pušiti? - Ja ne pušim.

Ni Maša isprva nije pušila.

Tada sam shvatio da ovi su jednako važne stvari.

Bez domovine nas nema više mi, mi smo netko drugi.

A bez nas nema Domovine.

Posijao sam šibice.

Moramo se tako boriti da je manje mrtvih.

A umrijeti tako... ti si nije mehaničar, Marina.

Da gospodine.

Druže stariji poručniče. Zašto jesi li propustio liječnički pregled?

Naći ćeš me svuda, pravo? Doći ću, doći ću.

- Ne znam. - Možda sutra?

Ova frizura vam stoji... ali vi samo ga treba počešljati na stranu.

To je ono što radim.

Shevelko, daj to Polini.

Našao sam staru knjigu.

- Pokaži mi molim te! - Pa, što je tamo?

Odletimo negdje i nestati?

Tako da je okolo samo nebo.

Čistoća…

Samo ti i ja.

Idi gdje god želiš, radi što god želiš.

Nema ljutnje, nema straha.

Nema ljutnje, nema straha.

Katja, Marika, Rita, Leša, Maša...

gdje ste svi

Kako si tamo gore?

Indijanac! Čini se da je sam.

Udaljenost 900 metara.

Prihvaćeno! Napadam! Napadam!

Charles! Uđi s desne strane! Ne namještajte se!

Bog. Bog…

Mama, tata, dolazim ti...

Lesha, sada ću biti tamo.

Leša... Katja...

Mama, tata, dolazim ti...

Bog!

U REDU.

Ušao si u kuhinju, ha? zlokobno?

Reći ću Bondaru da vučeš sve. Pa, svejedno sam ga pojela.

Ne nosim ništa.

Sve lažu. Jadni ljudi.

Pa ste svi jadni.

Da…

- Ti si zao, ti si zao! - Da, nisam ništa učinio!..

Maša!

Maša!

Maša.

Kako si

Avion se srušio.

Žene su me sakrile u selu.

Probio sam se kroz prednju stranu. Provjerili su me.

Uobičajena priča.

Djevojke... Moji piloti...

To je to, nemoj plakati.

Znam. Ja znam sve.

Tako to ide. Rat.

Dobro?

Dovoljno. Nemojte plakati.

Sjećaš se svih. Sjećam se svih.

Pa sad je dosta.

- Sada će sve biti u redu. - da

Kako mi nedostaješ.

Preživjet ćemo sve.

Ništa.

Uskoro ćemo pobijediti.

Pa nasmiješi se, ha?

Sada smo sigurni u pobjedu.

Nasmiješi se, kažem ti! Osmijeh.

- Kako si? - Nove ženke lete.

Avioni su novi i dobri.

Radio aparati su novi i dobri.

Ulje ne prska.

Želiš li letjeti danas?