Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranรฎ)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Za Zazu, koja ce se prepoznati.
Moj um je zbrkan secanjima...
Sve je pocelo na plazi u Luc-sur-Mer.
Mama je napravila vunene kupace gace za mene i moga brata.
Imale su crvene pufne,
kao tresnje.
Nije samo nosenje ovih vocnih ornamenata bilo apsurdno,
vec se ni gace nikada nisu susile.
Uvek smo bili u moru,
tako da je vuna ostajala mokra po celi dan,
pesak se lepio na nase guzice,
sto je moje prepone strasno ranjavalo.
Posle sedam dana,
morao sam da hodam rasirenih nogu
da ne bih vristao od bola.
Besan sam na nasu majku sto nas je terala da nosimo
te gace cetiri godine za redom.
Ali drago mi je sto je nenamerno privukla
moju paznju na moje genitalije.
Tog leta, shvatio sam,
da moram dobro brinuti o svojim mudima.
Idem u berbernicu.
Opet?
Bio sam tada star oko 12 godina.
I voleo sam da odlazim u berbernicu.
U nasem gradu bila je berbernica
samo za muskarce,
koju je vodila predivna zena iz Alzasa:
divna Mrs. Sheaffer.
Imala je malo musterija
tako da niste morali da zakazujete.
Nije imala muza,
ali imala je mnogo ljubavnika.
Obozavao sam da idem tamo.
Kada bih otvorio vrata, divan miris je
milovao moje nozdrve, mesavina
losiona, spreja za kosu, ruzine vodice, sampona...
Bio je opojan.
Najlepsi od svih mirisa
bio je njen vlastiti.
Imala je crvenu kosu
i jako izrazen miris tela.
To je bez sumnje smetalo nekim musterijama,
ali mene je izludjivalo.
Izgledalo je kao da njeno telo mirise na ljubav.
Obozavao sam to.
Sta da sisam?
Moja majka voli da mi je kosa kratka.
Prvo uzivanje je bilo pranje kose.
Gospodja Shaeffer se naginjala preko mene,
njena dojka je skoro dodirivala moje lice.
Duboko sam udisao,
tiho,uranjao sam u njen miris.
Nocu, u krevetu,jos uvek sam mogao da osetim njen miris,
i ceznuo da je uzmem u narucje.
Skola dobro ide?
Jesi li dobar ucenik?
Imas srece.
Mrzela sam skolu. Nisam volela disciplinu.
Nisi zavrsio ukrstenicu.
Oh da... hvala... Zavrsicu kasnije.
U junu 1947, pre raspusta,
desilo se nesto cega cu se uvek secati.
Bilo je jako toplo.
Mirisala je bozanski.
Te veceri video sam njenu tesku,
idealno okruglu dojku,
Bio sam toliko uznemiren da nisam mogao da govorim.
Jesi li dobro, Antoine?
Dobro sam.
Cudno izgledas.
Vecera je gotova!
Sta je binarni sistem?
Ili postavimo to
drugacije:
Sta je to binarna macka?
Ne znas, naravno.
Ponovo, moracu da te izbacim napolje!
Normalna macka,
je macka koja ima
jednu glavu, dva oka
i cetiri sape.
Binarna macka,
ima jednu glavu,
jedno oko, jedno oko,
jednu sapu, jednu sapu, jednu sapu
i jednu sapu.
Vidis li razliku?
Mislio sam da ces to reci.
On je video razliku!
On je beznadezan!
Sta bi ti zeleo da budes u zivotu?
Civilni inzenjer.
Zasto ne zongler po zici?
Ostavi ga na miru, jos je mlad.
Razocaran sam.
Ako pocnes kao mali, zavrsices kao mali.
A ti?
Sta ces ti raditi kasnije?
Kasnije cu ozeniti frizerku.
Zbog cega sam to uradio?
Kazi mi zasto sam to uradio.
Ja sam, mama. Otvori.
Tvome ocu je zao.
Zar ne vidis da je bio iznenadjen?
Jesi li bolestan?
Odgovori mi!
Antoine?
Da li me cujes?
Sta radis?
Jesi li u redu?
Pa?
On ne odgovara.
Mozda je pao u nesvest!
Od samara?
Brinem se! Moracemo da razvalimo vrata!
Smiri se! Ja cu razgovarati sa njim.
Antoine, tata je. Izvinjavam se.
Zao mi je zbog onoga sto sam ucinio.
Radi u zivotu ono sto zelis.
Ostao sam tamo citav sat, zureci u plafon.
Gospodja Shaeffer je vec bila moja.
Njeno telo, njen miris su bili moji.
Pobedio sam:
Bicu frizerkin muz.
Sprema se oluja.
Mozda.
Dobar dan, Mr. Morvoisieux.
Ako plasticno cvece raste u basti,
bice to dokaz...
A miris?
Zasmejavas me,
znas da nista ne postoji bez modela.
Plasticno cvece je OK,
ali prvo je moralo postojati pravo,
inace nebi moglo da postoji ni vestacko!
Mrvice kafe?
Sta je sa njima?
One postoje, zar ne?
Da, nastavi...
One ne rastu na drvetu,
ne postoje u prirodi,
ali mi ih koristimo.
Dakle mogu se napraviti mrvice
bez uzora.
Mi govorimo o Bogu!
Bog!
Kako smo, do vraga dosli do mrvica kafe?
Kako prevarantsko rezonovanje!
Ti tako kazes! Uvek zelis da budes u pravu!
Mrvice kafe su samo primer.
Bog je beskonacan. Njega ne mozes dokuciti.
Ista stvar.
Bog postoji.
Tako ti kazes, ali...
On je kasno stigao.
To je samo njegova zguzvana jakna.
Pre je pazio da to izbegne.
U pravu si. On stari.
Pre 10 godina, Mathilda je radila u Isidorovoj berberskoj radnji.
Njen sef, Isidore Agopian, imalo je 3 zenska frizera.
Bilo je homoseksualac.
Mrzeo je da sisa zensku kosu.
Mathilde mu je bila omiljena.
Njen takt, njen sarm, trunka sete,
ali i beskrajno graciozan stav,
ocaravali su klijentelu.
Kada se gospodin Isidore penzionisao u 60 - tim
ponudio je radnju Mathildi.
Za mene?
Ja nemam novaca!
To je u redu, nisu mi potrebni sada.
Otplacuj po malo, svaki mesec, dok ja ne umrem.Kao kiriju.
Voleo bih da znam da je radnja u tvojim rukama.
Ti si od one vrste kojoj verujem.
Kazi da.
Mathilda je
pristala.
Morala se osloboditi preostale dve radnice,
koje su bile ljubomorne.
Posto je volela samocu, radnju je vodila sama.
Bila je prevelika za nju, ali , pa sta?
Tada sam je sreo.
Mozete li me primiti?
Zao mi je, cekam nekoga.
Oprostite, molim vas,
Vidim da moram da zakazem.
Vratite se za pola sata.
Imate li neki posao koji treba da uradite?
Da... dobro... Odlicno.
Zelite li moje ime?
Ne brinite se.
Pretesko? Odustajes li?
Nikada ne odustajem!
Zapamti, ukrstene reci su kao zene:
Otpor cini pobedu sladjom.
Znam o cemu govorim.
Videces kasnije da sam upravu.
Kasnije, kada ja popunim ukrstenicu?
Vremenom.
Ponavljaj ovo: Sto se vise opiru...
pobeda je sladja.
Dobro. Idi sada i igraj se.
Podigni gace, sakrij testise.
Niko nije dosao.
Kasnije, Mathilda...
Tada nisam znao da joj je ime Mathilda
...nikada nije ni rec prozborila
o njenom fantomskom klijentu.
Nije li to bio njen nesvesni mamac?
Nikada necu znati.
Ali bio sam unisten: u jednoj sekundi moga zivota,
nakon tako duge potrage,
voleo sam frizerku.
Nakon 25 minuta, predao sam se i dosao sam zeni
sa kojom cu, znao sam, provesti ostatak ziovota.
Dobar dan, ponovo.
Uvek sam lose pocinjao: Previse sam nervozan da bih cutao.
U prodavnici cipela, rekao sam "Voleo bih neke cipele..."
Danas sam trazio sisanje.
Ovo je za sisanje.
Da li vi to razdvajate?
Ja... da... ako zelite...
Kako zelite.
U redu. Ali da nije preostro.
Ne brinite.
Imate cuperak.
Znam. Oduvek sam ga imao.
Vasa kosa je sisana prekratko.
Cesto sam isao kod frizera. Volim to.
Zaista? Zasto?
Ne znam.
Naravno,
pitao sam se da li Mathilda
nosi grudnjak.
Ubrzo sam bio siguran da ga ne nosi.
Zamisljao sam...
...njene bradavice koje se trljaju o njenu bluzu,
i, nadrazene, dodiruju moj vrat.
Te grudi ce uskoro biti moje.
Vec sam zeleo da ih pomilujem.
Autopsija je kod gospodje Sheaffer, pokazala ogromnu dozu barbiturata
Bez oporuke, bez pisma,
brza sahrana,
kojoj, naravno, nisam mogao prisustvovati.
Otada, ja nikada nisam mogao prestati da mislim na nju,
I zarko sam voleo zenske grudi.
Hocete li se udati za mene?
35 franaka.
Oprostite mi.
Secam se te besane noci ispod Mathildinog prozora.
Zeleo sam da ona, zbaci pokrivac,
da ustane po casu vode, i da se ,gledajuci se u ogledalu,
razodene pre nego sto se vrati u krevet...
...misleci na mene.
U stvari, ona je mozda zvucala kao da spava.
Mozda me je zaboravila.
Zasto sam mislio da je sama u krevetu?
Nisam je poznavao.
Moj otac,
je govorio da je zivot jednostavan,
i da ces, samo ako to jako zelis,
to i dobiti.
Neuspeh je bio dokaz,
da zelja nije bila dovoljno jaka.
Ni jedan san nije nemoguc.
Zeleo sam Mathildu vise nego bilo sta drugo.
Bila je kao bujica: srusila bi i tvrdjavu.
Ucinio sam je svojom zauvek.
3 nedelje kasnije, vratio sam se u radnju,
jedva da sam bio nervozan, samo uzasno uzbudjen.
Moja kosa nije imala vremena da poraste
dovoljno za pravo sisanje.
Mathilda se pretvarala da me nikada u zivotu nije videla...
Tiha i udaljena.
To je ucinilo da je zelim vise nego ikada.
Ona je to verovatno znala.
Zamisli, on nikada u zivotu nije bio u berbernici!
Kada bi njegova kosa
pokrila vrat, sam bi je odsecao...
Nije mu trebalo ogledalo. Radio je to po osecaju.
Radio je to dobro.
Sve sa masinicom, "kao da sisa travnjak".
Jos uvek ga mogu cuti. Kakav lik!
Oni ga vise ne cine...
da lici na sebe.
Gotovo.
Ovaj put je bilo brze.
Nisam pravila frizuru, prerano je.
Ucinicemo to sledeci put.
Hocu li ostati tako nasusuren?
Naravno, zasto da ne?
Gospodin Agopian me je naucio da spavam na ledjima.
Neka vas to ne uznemirava.
Dodjite u subotu, pocesljacu vam je.
To je lepo od vas.
Do subote.
Sta ti je bilo onoga dana?
Verovatno si se salio samnom, ali...
ako se nisi zavitlavao,
onda ja prihvatam tvoju ponudu.
Ako jos uvek vazi,
da,
udacu se za tebe.
Zovem se Mathilda.
Prvi put kada sam usao ovamo, pitao sam mozes li me primiti.
Rekla si ne,
ali u stvari si me vec primila.
Secam se.
I pitao sam, treba li da ti kazem moje ime.
Opet si rekla ne.
Sve dok me jednostavno nisi pustila da ti ga kazem.
Zacudo, ovi susreti...
Imas jake misice u butinama.
Igrala sam fudbal u skoli - Bila sam desni bek.
- Znas li fudbal? - Naravno. Tu je lopta...
Ne smes koristiti ruke, i to je timska igra...
Vidim da si ekspert.
Sport me odbija. Kao i putovanje.
Ni ja ne volim nigde da idem.
To je dobro.
Dogovoreno je: ostacemo ovde. Bice to divno.
I ja mislim tako.
Ja cu se baviti porudzbinama, pismima i tako to.
Volim tvoje ruke.
Primetila sam ih jednom. Divno!
Imas oziljak tamo, kao polumesec.
Pao sam sa bicikla.
I ti vozis bicikl?
Vise ne.
Proslost je mrtva.
Apsolutno.
Stanovi su gore. Malo je, ali...
Zelis li da vidis?
Zovem se Antoine.
Kada sam rekao da cu ozeniti frizerku, tata je umro
od srcanog udara.
Iz lojalnosti, mama je odbila da upozna Mathildu
ili da vidi radnju.
Mathilda
nije imala porodicu.
Hej, ti si veliki drkadzija...
nisi ni otvorio moj poklon.
To je iznenadjenje?
Iznenadjenje?
To ce te svakako iznenaditi.
Uplasio si me.
Bili smo sa mojim bratom, njegovom zenom,
i gospodinom Agopianom.
U najmanju ruku bilo je intimno.
Insistiram da to obuces. Prepoznajes li to?
Kako bih mogao zaboraviti?
Obicno su bile prevelike, nisu pasovale kao rukavica,
so to speak.
Nosi ih veceras.
Cut it out...
Jako cudno, dopada mi se.
Volim pufne.
To su tresnje, ne pufne.
Otegnu se kada su mokre.
Znas, pletena vuna...
Obuci ih, za stara vremena, za ime boga.
Pitam se da li ti jos uvek odgovaraju.
Evo...
To je od tvoje majke.
Koliko ste bili stari?
12.
Cudno...
Kao da su pravljene po tvojoj meri.
- Izgledas kao saljivdzina. - Bio sam.
Mogu li da vidim tvoje slike iz detinjstva?
Nisam sacuvala ni jednu.
To me uznemiruje.
Zasto?
Vreme jako brzo leti.
Pogresno ime,
moze unistiti proizvod.
Pa kako onda lik
po imenu Givenchy
prodaje toliko parfema?
Priznacu nesto: Moje pravo ime je Dupre...
Ambroise Dupre.
A Agopian?
Egzotika, moj prijatelju...
Jermensko, znaci orientalno.
Orijentalni frizer znaci klasu...
Izvinite...
Mislio sam da je otvoreno.
Zaboravila sam da zakljucam vrata.
Osim toga, nedelja je.
Tako je!
Ja sam budala!
Idem.
Imamo neki sampanjac .
Ne zelim da vas uznemiravam... Vi cete se vencati.
Ne smetate nam.
Da... Smetam!
Ovo je porodicni skup...
Kada ste skoro porodica...
Zbog cega ste dosli?
Zbog moje brade...
Zelim da je odsecem.
Skroz?
Ljudi kazu da me cini da izgledam tuzan,
tako da, posto sam prolazio, resio sam...
Sedite, trajace samo 5 minuta.
Steta.
Zao mi je.
Ne, ne danas.
Sve najbolje...
Mathilda je bila moj zivot.
Znao sam da kada oni odu, i kada se vrata zatvore,
sve ce biti postavljeno zauvek, za nas oboje.
Radnja ce se zatvoriti oko nas.
Bicemo tako cvrsto spojeni
da se nista hladno ili zlo, nece uvuci izmedju nas,
nista grubo ili hladno...
nikada...
Stigli smo u Luc-sur-Mer
tako da je Mathilda mogla videti gde sam ja nosio vunene gace.
Kratki medeni mesec: bili smo u zurbi
da pocnemo nas stvarni zivot u nasoj nepokretnoj luksuznoj krstarici.
Cekaj...
Sedi.
Malo skratiti. Ne previse.
Ispravite se malo.
Izvinite, gospodjo,
ne sisamo zene.
Znam.
Izvinite me.
Sam si trazio! Evo!
Narode, izvinjavam se zbog ovoga. Oni mora da su sokirani
tvojim ponasanjem.
Oni ne znaju tvoje.
Sumnjam da im je stalo do toga.
Ovo je moja zena,
Germaine Gora.
Ja sam Julien Gora.
Vidite kako je to bilo uredno? Na dugme!
Ona je zadivljujuca!
Igrala je ping - pong. Jos uvek imamo pehare.
Klupske trofeje.
Zaboravi sisanje.Nema smisla.
Onda malo losiona?
Ako zelite... losion je u redu.
Prestala je da igra zbog dece. Troje!
Podizati ih, to je posao.
Skidam kapu zbog toga.
Ali ona nije obicna domacica, koja mlatara metlom.
Primetili ste njenu odecu, njenu sminku.
Sta mislite o njoj?
Lepa je, veoma lepa.
A vi, gospodine?
Vazno je cuti musko misljenje.
Ono sto sam video, bilo je divno.
Slazem se sa vama.
Ona je velicanstvena zena!
Videste li te oci?
Cak su i lepse, kada je besna.
Da, naravno.
Zaista jedna izuzetna zena!
Zdravo. Izvinite nas.
Hvala na svemu. Sta sam duzan?
Nista.
"Izgubiti 5 kilograma za dve nedelje
"ne jeduci nista osim krastavce i caj..."
Verujes li to?
- Gde si to procitala? - U ovome.
Oni kazu da je zdravstveno sigurno.
Koliko je sati?
15 minuta do 7.
Hajde da zatvorimo.
Izgubi samo pola kila, i ja cu sesti na autobus...
Onda mi obecaj nesto, samo jednu stvar:
onoga dana kada me vise ne budes voleo
nemoj se pretvarati da me volis.
Musterija!
Bice on sutrasnja musterija.
Prestani sa tim!
Kakva dosada!
Prestani sa time, Edwarde!
Znas da si obecao!
Seti se sta je tata rekao. Edwarde, to ce se uraditi!
Gledaj ove lepe knjige.
Evo u jednoj su brodovi, i konji.
Gledaj, da li volis konje?
Gledaj kako je lepa dama koja ti je dala knjige.
I ti si lep, Edwarde, Veoma lep, sada.
Imate li neke puske?
One sto pucaju i izbacuju varnice?
- Imam lokomotivu. - To ga nece interesovati.
Gledaj, evo stolica za tebe, sa jastucetom.
Kako lepo jastuce.
On cak ni nije nas.
Usvojili smo ga.Grozna greska!
Imate li vi dece?
Pametno! Nikada ne usvajajte ni jedno!
Oni ce vas unistiti.
Zaglavicete se sa njima.
Budi dobar, Edwarde. Imam slatkis.
Treba nam konopac, da ga privezemo za stolicu.
Ja cu mu drzati glavu, a vi ga osisajte...
On ce se smiriti...
Pokazacu ti nesto
sto nikada nisi video.
Mi nemamo dece.
Mi imamo druge ljude: Edwarda, Paula, Andrewa,
Armanda, Jeremya, Etiennea, Simona.
Neki sigurno cvikaju od pranja kose.
Kratka kosa za pricesca i odmore
ne previse ogoljen vrat, tokom zime.
A Mathilde je cuvala svoj stomacic ravnim,
Glatki stomacic, koji trudnoca nikada nece deformisati.
Nismo imali prijatelje.
Nikada ih necemo ni imati.
Sta bi oni mogli dodati nasim zivotima?
Osudjivao sam parove
koji su izlazili sa drugim parovima,
isli zajedno na odmore...
To je bio dokaz da tu nema ljubavi,
ambis, premoscen vanjskim prijateljstvima.
Dobro nam je, Mathilda.
Srecni smo zajedno, to je sve sto je bitno.
Gotovo je.
Vidis, nije bilo tako strasno...
Cistiji je svakako.
Zapamtite sta sam vam rekla : nikada ne usvajajte.
Ne brinite...
Svidja li ti se ova?
Juce sam je kupio.
Veoma je lepa.
Plesi sa mnom...
Ne znam kako da plesem uz ovu muziku.
Ni ja.
Pa? Zatvori oci, i reci sebi da te niko ne gleda.
Hajde...
Vidis kako je lako?
Jednoga dana...
kupicu loto tiket. Samo jedan.
Naravno, osvojicu dzekpot.
Krstaricamo niz Nil,
plesati na palubi brodica
od jutra do veceri,
gledajuci zalazak sunca
iza piramida!
Stegni me cvrsto, Antoine, svom snagom!
Stegni mi grudi tako jako da ne mogu da disem!
Plasi me da jednoga dana neces zeleti da pleses sa mnom.
Kakva glupost!
Ne zalepiti moj pupak na tvoj?
Ili osetiti tvoju kozu?
Ili milovati tvoja ramena?
Tvoj vrat?
Tvoje dupe?
Znam druge ljude, Antoine,
ali niko nije kao ti.
Nikada nikome nisam pripadala.
Nista ne trazim od tebe.
Cvrsto me zagrli!
Pa gospodine Doneker,
koju cete nam danas ispricati?
Tako je dobro znamo, da nema svrhe.
Da tu je gospodin Doneker. Vi znate ko je on.
Kladim se da ga se ne secas, iz meseca u mesec.
Cak ni sedmicu.
Istina je da neke od njih brzo zaboravim,
ali drugih se secam.
Moram ih podnositi dugo vremena.
Zapisivao sam ih, a onda je prestalo.
To ne znaci mnogo. U stvari nista,
ali oni nastavljaju da lutaju po mome secanju.
Cujmo jednu.
"U njenoj blistavoj staklenoj palati,
"gde svetlo je neznano,
"Jesi li nasla Boroboudoura,
"kineska princezo?"
Divna je.
Vi uvek kazete da je divno.
Zato sto uvek jeste divno.
Zivo je za trenutak, a onda nestaje.
Onda jednog dana, on je prestao da peva,
Moram da pronadjem nove.
Neke me prate po 2 meseca,
ostale nestaju nakon 4 dana.
Boroboudour...
Kineska princeza.
Trebala bi da je poslednja do kraja sedmice.
Vec bledi,
izgubila je malo od sjaja.
Bice tu druge...
Uvek su bile.
Hvala Bogu.
Neke poslednje, ostale nestaju.
Zaboravio sam onu ranije ali bilo je nesto kao
"vatrena agonija ruza." To mi se zalepilo:
"Vatrena agonija ruza."
To je tako dobar osecaj...
Voleo bih da je to poslednja.
Mi nismo u zurbi gospodine Doneker.
"Jesi li srela Boroboudour,a
"kineska princezo?"
Je li to dobro?
Nije prevruce?
Mathildina specijalnost:
nista, nikada nije problem.
Kao da je ona odlucila da oseca
samo prijatne stvari u zivotu.
Dani su prolazili, jedan za drugim,
kao u snu.
Za 10 godina provedenih zajedno, samo smo se jednom posvadjali,
oko neke gluposti.
Citala je kroz
gomilu casopisa.
Gledala je napolje,
ali ulica je toga dana bila nezanimljiva.
Gledala je po praznoj radnji,
a onda mi je rekla:
Zelis li da te osisam?
Voleo bih.
Bio sam, u Velcro-sealed blue smock...
Dok je sekla moju kosu, rekla je:
Glumac Fernand Reynaud vozi jaguara.
Mora da je to videla u nekom od casopisa.
Kao budala,
sarkasticno sam odgovorio:
Mislis da budala zna kako da vozi?
Nikada ga nisam voleo, ali Mathilda jeste.
Ona je slegla ramenima, ljutito uzdahnula
na nacin koji nikada nisam cuo,
i nervozno, tiho, zavrsila sisanje.
Bila je to jedina svadja.
Ali to je sledilo krv u mojim venama.
Upali mi?
Do vraga, matorci!
Sada pusis?
Jesam li te probudio?
Nisam spavala.
Ni ja.
Pusilo mi se.Volim to.
Danas sam kupio kutiju.
Daj mi jednu.
Dobro?
Lepo je.
I'd forgotten.
Trebalo bi cesce da pusimo.
Izvini za ono.
Ja sam kriva, Naljutila sam se ni zbog cega.
Je li ti hladno?
Zedna sam.
Hoces li vode?
Zelela bih nesto zestoko.
Sutra cu kupiti nesto.
Imamo kolonjsku.
Otrovaces nas.
Probajmo je.
Dobro dosli u Flamingo Club na njihove egzoticne koktele!
Probaj ovo... mala damo.
Nije lose.
Daj mi cigaretu.
Prvo, da plesemo.
Radije bih te gledao.
Casa! Mogla bi da eksplodira.
- Mislis? - Ne mozes biti dovoljno oprezan.
Trebalo bi da kupimo nekoliko pepeljara,
sada kada pusimo.
Tamo je pukotina na plafonu.
Mnogo smo popili. Uvrnute stvari.
Vodili smo ljubav, stojeci ispred ogledalam.
Trazio sam da zamisli, koliko parova vodi ljubav u tom momentu
koji je bas tada prolazio,
I u koliko zena su zabijeni kurcevi.
Mnogo hiljada, rekla je ona,
ali nijedna nije tako srecna kao ona.
Dodala je, da nikada ne bi zelela dame napusti,
i da samo smrt moze da nas rastavi.
Koliko je sati?
Deset.
Mozda bi trebali da ustanemo.
Ako mozemo.
Boli me glava... ovde.
Od losiona za brijanje.
To je bila greska. Nisi ih trebao mesati.
Oni su otisli. Leto je.
Cekajte me ovde. Zelim da pozdravim nekoga.
Cuvaj brata i sestru. Budite na trotoaru!
Pazi!
Secas li me se? Gora...
Moja je zena bila takodje ovde, ...
Samar.
Naravno, secam se.
To vas je iznenadilo, a mi smo malo cavrljali .
Stvari idu na bolje... kod kuce?
Stvari su uzasne.
Vidite ih?
Slatki su. Koliko su stari?
Najmladja se prehladila.
Nikada ranije nije bila bolesna. Oni svi dobiju,
jedno od drugoga...
Zena ti je otisla?
Da. To se moralo desiti.
Sta da radim sa njima za odmor?
Smislicu nesto.
Vratice se ona.
Nema sanse!
Kada ona nesto umisli...
Kako god, zasluzio sam.
Slatki su, zar ne?
Najstarija je pljunuta majka.
Kako je lepa!
Jos jedno smrcanje.
Vidite? Jedno od drugoga.
Pa, idem ja.
Samo sam zeleo da ih vidim.
Videcemo se ponovo, uskoro...
Mislim da ce se njegova zena vratiti.
Mozda ne.
U redu, deco, idemo.
Znate li zasto ovaj park ima cudnu boju?
Zato sto ovdasnji ljudi nece nikada videti nista drugo:
to je njihov poslednji dekor.
To pravi koprenu preko svega:
granja, travnjaka, drveca.
Ne govorite tako, gospodine Isidore.
Upisao sam se u krevet.
Nisam podetinjio, ucinio sam to namerno.
Zasto?
Da ih gnjavim.
Nisu hteli da pozovu veterinara za Gris-Gris. Zato je uginuo.
Telefonski poziv bio je tako velika gnjavaza.
Sada svakodnevno moraju da menjaju moje carsave.
Mogu ja i gore, ako me nateraju.
Nemoj da vas strpaju u bolnicu.
Kako je radnja?
Dobro. Antoine planira da okreci tavanicu.
Prvo belo, pa satenski finis. Stvari ce biti svetlije.
Bedno je ovde.
Lose je sto je zadnja stvar koju cu videti tako bedna.
Prijatelji?
U tvojim godinama,
mislis da su svi stari ljudi prijatelji zato sto su stari.
To nije istina.
Mogu ti reci iz iskustva:
stare seronje su najgore.
Ovo ih je mesto puno,
ukljucujuci i mene.
Hajde, otpraticu vas do kapije.
Imamo mnogo vremena. Dosli smo da vas vidimo.
Vidjam mnogo rodbine koja nedeljom,
zuri da ode,
brze nego sto jeovamo dosla.
Razumem ja - zivot ne pripada ovde.
Videces, bolje cete se osecati napolju,
ne mozes pomoci,
Uzdahnuces sa olaksanjem.
Dolazim svakoga dana i otvaram kapiju.
Osecam se tako, kao da mogu da odem, ako zelim.
Do vidjenja, gospodine Agopian.
Zdravo Antoine.
Ostanite srecni.
Setite me se ponekad.
Nista nije brze od smrti.
Zaglavis se sa lekovima, mislis da si ok, i u sekundi, odletis!
Cak ni ne odletis: "O, u ODLETIS i TRAS"!
Kazem da je to kao da si zaspao bez snova.
Ali kada zaspes, onda se i probudis. Zato i spavas.
Ako zauvek zaspis, ne mozes reci
da si zaspao.
U svakom slucaju si nesvestan, zar ne?
Nemas svest ni o cemu.
To nije isto!
Mesaju se"nicega svestan" i "nesvestan",
i razgovor malaksava.
Vidis li razliku?
Ako ne, zasto do vraga pricati?
O cemu smo govorili?
Sta vi mislite, gospodine Antoine?
Smrt je zuta i sa ukusom vanile.
Jeste li sigurni u to?
Mogu da se kladim u to.
1...
2...
3...
Na 20 ta vrata moraju da se zatvore za dobro
da bi mogli da se udavimo u okeanu mira koji tako volimo.
11... 12...
20.
Uzasno.
Svaki dan je sve pogureniji.
Svaki dan je sve stariji.
Zivot je odvratan.
Sprema se oluja.
Nema svetla!
Pokvarices oci.
Citam.
Zelim da sednes gde uvek sedis.
Kupicu jogurt za veceras.
"Moja ljubavi,
"Odlazim, pre nego sto ti odes.
"Odlazim pre nego sto tvoja zudnja nestane.
"Tada cemo biti ostavljeni ljubavi, sami ,
"i znacemo da to nije dovoljno.
"Odlazim pre nego sto postanem nesrecna.
"Idem noseci ukus nasih zagrljaja,
"tvoj miris,
"tvoj izgled,
"tvoje poljupce.
"Odlazim noseci uspomenu na moje najlepse godine,
"one koje si mi ti dao.
"Ljubim te sada tako nezno da cu od toga umreti.
"Uvek cu te voleti.
"Samo sam tebe i volela.
"Idem tako da me nikada neces zaboraviti...
"Mathilda."
Hocete li pranje?
Ko vas je naucio da igrate?
Niko. Izmislio sam. Uvek sam to voleo.
Ne tako brzo! Pokazacu vam.
Niste losi.
Mislite?
Frizerka ce se vratiti.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.