Original subtitles

Velika poplava koja je zbrisala gotovo cijelo čovječanstvo.

Vatra i sumpor koji su uništili dva drevna grada.

I smrtonosne pošasti poslane od Boga koji kažnjava.

Neki od događaja zabilježenih u Bibliji tako su poražavajući

i tako ulijeva strahopoštovanje da za vjernike,

mogu se opisati samo kao božja djela.

Ali jesu li to priče o biblijskim katastrofama i čudima

treba shvatiti doslovno? Ili su to jednostavno dramatične priče

koji su bili namijenjeni podučavanju moralnih lekcija?

Je li moguće da su se ta božja djela stvarno dogodila?

Pa, to je ono što ćemo pokušati saznati.

U istočnoj Turskoj, nekih 200 milja jugoistočno od Crnog mora,

postoji uspavani vulkan koji je poznat kao Mount Ararat.

Na visini od gotovo 17.000 stopa,

Planina Ararat je najviša točka u Turskoj.

Stoljećima se ovaj vrh smatrao svetim

jer prema Bibliji,

nakon što je Bog poslao veliki potop da očisti Zemlju,

Mjesto je planina Ararat

gdje se konačno zaustavila Noina arka.

Priča o velikom potopu

a Noina arka jedna je od najpoznatijih priča u Bibliji.

Priča kaže da je Bog toliko razočaran grešnošću

cijelog čovječanstva, da će potopiti Zemlju.

On će zapravo sve uništiti.

I nađe jednog pravednika...

Noa, i ono što Bog želi da Noa učini

gradi ovu masivnu arku dugu 450 stopa

s tri razine na njemu i ispunite ga sa

sve životinje na Zemlji i njegova obitelj,

i to će biti jedini preživjeli od potopa.

Kako priča kaže, Noah je napunio

njegovu obitelj i po dvoje od svih vrsta životinja na korablju.

A onda, Bog je učinio da pada kiša 40 dana i 40 noći,

preplavivši Zemlju tako da čak i najviše planine

bili prekriveni vodom.

Nakon što su se vode spustile, Noa, njegovi sinovi i njihove žene

napustio arku i nastavio ponovno naseljavati Zemlju.

Priča o Noinom potopu je zaista snažna priča

jer ovdje je ovaj transcendentni Bog koji nas voli,

koji je stvoren kao ljudska bića, ali ima i put

kako bismo se ponašali u svijetu.

A kada se ne ponašamo kako treba,

ovaj će nas Bog kazniti. To je Božja sila.

Ponekad rade izuzetno užasne stvari.

Ponekad radi divne stvari. Povjesničari su dugo raspravljali

bilo priča o Noi, arci i velikom potopu

je samo mit, ili se temelji na stvarnim događajima.

Ima nekih učenjaka koji vjeruju da je to moguće

da se veliki potop zaista dogodio.

A kao dokaz ukazuju na činjenicu

da Biblija nije jedina

drevni tekst koji sadržava izvještaj o velikom potopu.

Priča o potopu u Bibliji nije najstarija priča o potopu.

Najstarija priča o poplavi koju imamo

u zapadnoj tradiciji je u priči o Gilgamešu,

u kojem je taj starac, Utnapishtim, koji je preživio

potop u kojem kiša pada 40 dana i 40 noći.

A to se također događa u priči o Noi.

Za mnoge od nas koji gledaju ove priče u različitim kulturama,

postoji ta ideja da, da, jasno da se to dogodilo

u nekom trenutku ljudske povijesti, ova poplava koju ljudi pamte,

i pišu na različite načine.

Osim povijesnih izvještaja, moglo bi ih biti i

geološki dokazi koji sugeriraju

da se veliki potop stvarno dogodio?

Godine 1997. geolozi William Ryan i Walter Pittman

objavio studiju koja je zaključila

koje biblijska priča možda opisuje

masivno prelijevanje

Crnog mora koji se dogodio u 6. st. pr.

Ideja da je Noin potop

bio pokrenut kada je Crno more poplavljeno ukorijenjeno je u osnovnom

geološka opažanja da je na kraju posljednjeg ledenog doba,

kad se led otopio s polova, podigla je razinu mora.

A što se dogodilo kad je razina mora porasla?

Mediteran je nadvisio Bospor

i izlio u Crno more.

Taj je događaj podigao razinu vode u onome što je sada

Crnog mora za oko 150 stopa u roku od nekoliko tjedana do mjeseci.

To bi za ljude u to vrijeme bilo katastrofalno.

Doslovno bi preplavio njima poznati svijet.

Možda je to zapravo zasijalo priču o Noinom potopu.

Je li se biblijski potop temeljio na stvarnom potopu

Crnog mora? To je intrigantna ideja.

Ali ako se potop stvarno dogodio, je li to moguće

da bismo mogli pronaći Noinu arku?

Pa, tvrde neki istraživači

da je kovčeg možda stvarno otkriven

na fotografiji snimljenoj u blizini planine Ararat

od strane turske vojske 1959.

Otkrio je ugrađenu formaciju u obliku čamca

u površini planine.

Ima onih koji vjeruju da je ova stjenovita struktura

bila nekada Noina arka i to drvo

stvrdnuo se i skamenio vremenom,

proces koji je poznat kao petrifikacija.

To je aerodinamični objekt u obliku čamca koji se tamo nalazi.

I ne postoji ništa drugo u regiji što je tome doraslo.

Dakle, ovo je vrlo poseban objekt. Prema Bibliji,

arka je pristala u planinama Ararata.

A u 6. poglavlju Postanka, arka je bila duga 300 lakata.

Sada, ako izvršite pretvorbu, 300 lakata je jednako 515 stopa

a to je upravo dužina ove formacije čamca.

Ima nevjerojatnu sličnost

između ove stjenovite strukture i onoga što piše u Bibliji

sugeriraju da se radi o ostacima Noine arke? Od 2019.

skupina arheologa

vodeći znanstveni projekt Noina arka

koristili novu tehnologiju

saznati više o ovoj tajanstvenoj formaciji.

Angažirali smo američki radarski tim za prodiranje zemlje da ga stvori

3D slike onoga što je ispod zemlje.

Oko 20 stopa niže, pronašli su ono što je izgledalo

tri različita sloja. U Bibliji je arka imala tri palube.

I prema skenovima, možete vidjeti tri palube

za koje Biblija kaže da je ovaj divovski čamac imao.

Nadamo se da će se dogoditi sljedeće godine,

bi li turska vlada tada nastavila...

s manjim istraživanjem lokaliteta

pokazati što gledamo ispod površine.

Ovo bi bilo vrlo uzbudljivo, svjetsko naslovno otkriće

ako se dokaže da je ovo Noina arka.

Kad biste mogli pronaći dokaze za ovu priču,

to bi zapravo dokazalo biblijski izvještaj

i možda više zainteresirati ljude

u onome što je zapisano u ovim svetim knjigama.

Za vjernike, potraga za konačnim dokazima

ili Noine arke ili Velikog potopa

ne radi se samo o arheologiji. To je također potraga za razumijevanjem

kako Božja sila djeluje u našem svijetu.

Božji čin je upravo nešto

koje ne možemo objasniti racionalnim, znanstvenim terminima.

Biblija nam govori da je Noa pravedan čovjek,

govori nam da je Bog naredio Noi da izgradi arku,

ali ne govori nikome drugom.

To je čudesno Božje djelo koje, po definiciji,

nadilazi poplavu Zemlje

gdje Bog dopušta da živi Božji izabrani narod.

I tako postoje te zapanjujuće vrste stvari

gdje Bog intervenira u ljudskoj povijesti.

Dakle, to je ravnoteža božanske naklonosti i božanskog gnjeva.

Ako se priča o velikom potopu ikada pokaže istinitom,

to bi bila potvrda vjere

za milijarde ljudi, diljem svijeta.

Ali što je s nekim drugim Božjim djelima

koji su zabilježeni u Bibliji?

Ima li ikakvih dokaza koji podupiru i te priče?

Pa, grupa arheologa tvrdi da postoji,

i ukazuju na ruševine drevnog grada

da, prema Svetom pismu,

Bog je uništio vatrom i sumporom.

U dolini rijeke Jordan,

osam milja sjeverno od Mrtvog mora,

iz krajolika se uzdiže izrazit greben.

Ali ovo nije običan greben...

jer zakopan pod naslagama zemlje i stijena

su ruševine drevnog grada

koji datira prije skoro 4000 godina.

Moderni arheolozi su mjesto nazvali Tall el-Hammam.

Kada pogledate Tall el-Hammam sa satelitskih snimaka,

duga je i uska je. S kraja na kraj ima oko milju.

Vjerujemo da je čak 50.000 ljudi okupiralo grad.

Prema mišljenju stručnjaka, Tall el-Hammam je obavijen velom misterije.

Ne znamo kako se zvala

u davna vremena ili koji su tamo živjeli. Ali posljednjih godina,

neki su arheolozi postavili teoriju da je Tall el-Hammam

je zapravo ruševine biblijskog grada Sodome.

U Postanku imate ove gradove, Sodomu i Gomoru,

i postoji zloća, postoji nepravda u gradu.

Ali onda Bog odluči, ne.

Ovaj grad radi užasne stvari,

tako da ću doslovno baciti vatru, sumpor.

Uništit ću ovaj grad.

Bog je rekao da je dosta.

Vatra i goruće kamenje izašli su iz nebesa

od Jahve i uništio grad.

Zapravo, Biblija kaže da svaka osoba,

usjev, biljka, stablo, grančica, sve što je bilo živo je uništeno.

Sodoma i Gomora

priča je fascinantna po tome što je suđena

metafora, razumijevanje,

oh, kada ljudska bića ne rade ono što bi trebala činiti,

evo što Bog čini da nas uništi.

To je Božja sila koja se očituje. To je Božji čin.

Uništenje Sodome i Gomore

dugo se povezivalo s Božjim gnjevom.

Donedavno su mnogi znanstvenici mislili

da je priča samo mit.

Pa zašto neki stručnjaci sada vjeruju da Tall el-Hammam

bi mogli biti ostaci grada Sodome? Ima toga još

geografski podaci u biblijskom tekstu za položaj Sodome

nego što postoji za bilo koje drugo biblijsko mjesto.

Biblija je bila vrlo, vrlo jasna

da je sjeverno i istočno od Mrtvog mora i da je bilo vrlo jasno

da je istočno od Jeruzalema.

I Tall el-Hammam odgovara geografiji teksta,

odgovara vremenskom okviru teksta,

odgovara svim mogućim opisima

kako to tekst opisuje.

Ideja da Tall el-Hammam odgovara lokaciji Sodome

u Bibliji je intrigantan. I istraživači također tvrde

da postoje fizički dokazi na licu mjesta

to potvrđuje biblijski opis uništenja Sodome.

Zapisuje se stvarni događaj uništenja

u samo dva stiha u 19. poglavlju Postanka, stihovima 24 i 25...

gdje se govori o tome da stijena i vatra

sišao s nebesa i uništio Sodomu i Gomoru.

Jedna teorija je da nadolazeći meteor, ili fragment meteora,

eksplodirao iznad sjevernog kraja Mrtvog mora...

i uništio Tall el-Hammam. Postoje brojni proxyji koji

dati snažnu indikaciju da zračni prasak

ili se dogodio udarni događaj.

Prvi je dokaz toplinskog oštećenja

koji je predstavljen kroz rastopljeni građevinski materijal

te djelomično otopljeni ulomci keramike.

Drugi je pojava i pojava mikrosferula...

Vrlo, vrlo sitan, sferičnog oblika,

rastopljeni komadi minerala, zrna i pijeska. A treći je

visoka koncentracija elemenata rijetkih zemalja.

Elementi rijetke zemlje vrlo su česti u asteroidima,

nije tako čest na Zemlji.

Ono što je zanimljivo jeste da srednji sloj Tall el-Hammama

ima stvarno visoku koncentraciju soli.

Toliko je slano da često iskopavamo keramiku

koji je samo obložen debelim kristalima soli.

To je prilično neobično. Zašto je taj sloj tako slan?

Pa, to je ista sol koja se nalazi u Mrtvom moru.

Vjerojatno zbog ovog događaja izbijanja zraka

gurnuo ogromnu količinu prljavštine, vode,

a sol nad krajolikom. Eksplozija meteora na nebu?

Ako je Tall el-Hammam stvarno bila Sodoma,

bi li takva eksplozija mogla biti razlog zašto grad

je sada zakopan u prljavštini koja ima visoku koncentraciju soli?

Neki stručnjaci vjeruju da je odgovor "da",

a ukazuju na biblijsku priču

za dodatne dokaze veze

između uništenja Sodome i soli. Priča o Sodomi

u biti se javlja u Postanku 19,

gdje imate ova dva anđela koji izgledaju kao ljudi

koji putuju dolje kako bi posjetili Lota, koji živi dolje u Sodomi.

I Lot im je pokazao veliko gostoprimstvo,

a ti bi trebao biti ljubazan prema imigrantima.

Trebao bi biti ljubazan prema strancima, kao što je Lot učinio.

Bog je odlučio uništiti grad zbog njegove zloće.

Tako su anđeli zgrabili Lota i njegovu obitelj,

i dok su napuštali Sodomu, anđeli su im dali zapovijed,

"Nemoj se ni osvrtati."

I onda imate ovaj fascinantan detalj,

gdje se kaže da se Lotova žena okrenula i osvrnula,

a ona se pretvorila u stup soli.

Kakav bi mogao biti značaj

da se Lotova žena pretvara u stup soli?

Podržava li ovaj detalj iz priče teoriju da meteor

eksplozija na nebu zatrpala je Sodomu zemljom i soli? Možda.

No je li eksplozija meteora prirodan događaj ili je to Božji čin?

Bilo je mnogo pitanja o vatri i sumporu

silazeći s nebesa.

Pravo? Ovo je jedna od tih neobjašnjivih misterija.

I bilo je puno teorija

i ovo vjerojatno ima neke veze

uz traženje dokaza koji dokazuju vjeru.

Puno ljudi vjeruje u ove priče,

a arheologija ih može potvrditi.

Mislim sa stajališta znanosti,

gledamo biblijski tekst i gledamo izjavu o

ovo je bila vatra i gorući kamen od Boga s nebesa.

Ako se takav događaj stvarno dogodio,

bi li ostavio neke dokaze uokolo? Pa, naravno, da.

To sve potvrđuje znanost.

Sada, znanost mi ne može reći ovako ili onako

bilo da se radi o Božjem činu. Ali događaj je potvrđen.

Za vjernike, priča o Sodomi i Gomori

je snažna demonstracija Božjeg gnjeva.

A tu je i skupina arheologa

koji tvrde da su pronašli dokaze koji sugeriraju da je druga priča

božanskog uništenja se stvarno dogodilo.

Onaj koji uključuje stepenice koje su izgrađene da dosegnu nebesa.

U središnjem Iraku, 60 milja južno od Bagdada,

leže ruševine drevnog grada Babilona,

koji je nekoć bio glavni grad Babilonskog Carstva.

Procjenjuje se da je na svom vrhuncu 600. pr. Kr

da je bio najveći grad na svijetu,

s populacijom većom od 200.000 stanovnika.

Možda najintrigantnija ruševina koja je ostala u Babilonu

je temelj drevnog,

toranj od srušene opeke koji je bio poznat kao Etemenanki Ziggurat.

A ima i onih koji vjeruju

da je divovski zigurat možda zapravo bio

babilonska kula. Prava babilonska kula,

iz kojeg proizlazi izvještaj u Bibliji,

sagradio je kralj Nabukodonozor II

početkom 6. stoljeća pr.

Ako danas odete u Babilon,

možete lako vidjeti na tlu gdje je bio zigurat,

jer je to pravokutni jarak s nekom vrstom crnog kvadrata

pun mulja i zauljene vode koja ocrtava cijeli profil

ove velike kule od koje nije ostalo ništa drugo.

Toranj je izgrađen i napravljen od opeke od blata.

Zgrada je imala sedam katova s ​​malim hramom na vrhu.

A tu je bilo i stubište od opeke bez ograde

kako bi se kralj Nabukodonozor II mogao popeti na stubište

i ići gore i gore do samog vrha.

Dakle, to je definitivno bio nacionalni spomenik

od najveće količine ponosa.

Povjesničari su procijenili da je zigurat

bio je visok gotovo 300 stopa

ili otprilike visok kao Kip slobode.

Ali je li moguće da je ta babilonska struktura bila,

zapravo, prava babilonska kula?

Možda se odgovor može pronaći ispitivanjem

priča koja je zapisana u Bibliji. U 11. poglavlju Postanka,

imate priču o babilonskoj kuli.

Ljudska bića su ujedinjena, govore istim jezikom,

oni grade ovu kulu... da se popnu u nebesa.

Ali onda imaš Boga koji govori,

“Čekaj malo, što ovi ljudi rade?

Oni će ovo izgraditi

i oni će doći gore gdje sam ja."

I tako, Bog u biti zbunjuje te ljude

govoreći različitim jezicima,

pa se ne mogu razumjeti.

Bog kaže: "Pomešajmo njihove jezike,

"i tada neće moći komunicirati jedni s drugima."

Ovo je jedna od najpoznatijih priča u Bibliji.

Mislim da se Babilonska kula temelji na ziguratu.

Ako ste stari Hebrej, Izraelac,

a ti priđeš jednom od ovih

velikih zigurata, bit ćete preplavljeni. Pravo?

Ovako nešto još niste vidjeli.

Vrlo je moguće da je babilonski zigurat

može se povezati s Babilonskom kulom.

Ima puno paralela. Jedan je lokacija.

Babel je drugo ime za Babilon. To je više semitsko ime.

Dakle, lokacija je sigurno točna i sigurno je bila

vrlo visoku kulu, kako sugeriraju biblijski izvori.

Neki arheolozi tvrde da je najintrigantniji

veza između ove građevine i Babilonske kule

može se naći u preostalim ciglama

od temelja zigurata.

Neke od cigli koje imamo

imaju na gornjoj ili donjoj površini debelu crnu naslagu.

A ovo su ostaci bitumena,

koja je, kada je izvorna zgrada sastavljena,

funkcionirao kao cement.

I u izvještaju u Postanku, to je istaknuto

da je Babilonska kula sagrađena od blatne opeke

s bitumenom između.

Dakle, ovo je vrlo uvjerljiv dokaz

da je jedna zgrada zasnovana na drugoj.

Ali ako je ovaj zigurat bio Babilonska kula,

kako je onda uništeno? Prema starohebrejskom tekstu

poznata kao Knjiga jubileja, Bog je bio toliko ljut na ljude

za izgradnju Babilonske kule da je prizvao silan vjetar

srušiti kulu. Je li moguće da je oboren

Božjom snagom? Neki stručnjaci vjeruju

da je priča o Babilonskoj kuli

a njegovo uništenje od strane Boga temelji se na povijesnom događaju,

potres u antičko doba.

Zapravo, dosta drevnih kula u gradu Babilonu,

na području današnjeg Iraka, uništili su potresi.

Arheolozi znaju da je to područje bilo i ostalo

sklona potresima, jer je 2017.

dogodio se potres najveće magnitude

u svijetu te godine, a epicentar je bio samo 100 milja

iz onoga što je bio drevni grad Babilon.

Ako je potres uništio zigurat,

to bi moglo poduprijeti teoriju da jest

legendarna Babilonska kula. Ali mnogi stručnjaci vjeruju

prava snaga priče o babilonskoj kuli

je to upozorenje tisućama godina kasnije

o posljedicama izazivanja Boga koje još uvijek traju.

Priča o Babilonskoj kuli apsolutno je fascinantna jer

imate Boga koji je zapravo prokleo cijelo čovječanstvo

šifriranjem cijelog jezika.

I moral priče je

ne bi trebao pokazivati ​​takvu vrstu arogancije.

Ne bi trebao pokušavati biti poput Boga.

Je li potres srušio Babilonsku kulu?

I ako je tako, jesu li moguće katastrofalne katastrofe

može zapravo biti usmjerena Božjom rukom?

Možda se daljnji tragovi mogu pronaći ispitivanjem

pošasti Egipta,

gdje se kaže da je Bog iskoristio snagu prirode

ne jednom nego deset puta.

Rijeka Nil, Egipat. Na nevjerojatnih 4130 milja,

ova rijeka koja vijuga kroz pustinje sjeverne Afrike

smatra se najdužim na svijetu.

U antičko doba Nil je bio središte

egipatske civilizacije.

Ali Nil je možda najpoznatiji po tome što je to mjesto

egipatskih pošasti,

čudesan niz događaja koji je zabilježen

u Knjizi izlaska. U Knjizi izlaska,

izabrani Božji narod, Izraelci, nalaze se u Egiptu

i oni su postali robovi faraona.

I tako evo Boga, koji šalje Mojsija faraonu, govoreći:

"Pustite moj narod, moj izabrani narod."

Faraon, naravno, neće pustiti svoju radnu snagu.

I tako Bog šalje ovih deset zala.

Kako priča kaže, Bog je okrenuo vodu rijeke Nil

do krvi. Kad to nije uvjerilo faraona,

Bog je spustio žabe s neba.

I posla uši, muhe, kugu i čireve

nauditi ljudima i životinjama.

Tada je Bog pozvao snažnu grmljavinu od tuče i vatre,

praćen rojem skakavaca koji je prekrio zemlju Egipta.

Kad faraon i dalje nije slušao, Bog je stvorio tamu

koji je trajao tri dana da ispuni srca ljudi strahom.

Na kraju je Bog poslao anđela smrti

tražiti egipatske prvorođene sinove,

uključujući i faraonova najstarijeg sina. Tek tada je faraon

konačno oslobodio Mojsija i njegov narod. Prema Bibliji,

Bog je očito odgovoran za pošasti. Međutim,

možda biste mogli shvatiti kako faraon

mogli vidjeti ove pošasti

kao slučajnost, kao prirodna pojava.

Ali kad se toliko pošasti dogodi jedna za drugom, onda je on uvjeren.

To je priča o tome kako Bog želi da ljudi budu slobodni,

a ne potlačeni i ne iskorištavani.

Jesu li deset zala stvarno bile Božje djelo?

Ili se mogu objasniti drugim sredstvima?

Mnogi se biblijski povjesničari slažu

prije nego što se uopće može odgovoriti na to pitanje,

najprije se mora uspostaviti

je li se deset pošasti uopće dogodilo.

Postoji drevni

Egipatski tekst nazvan Ipuwerski rukopis...

napisano u vrijeme kada se pretpostavlja Izlazak

da se dogodilo, to nam govori da je Egipat bio

pogođeni onim što Biblija opisuje kao pošasti.

Govori o rijeci Nil koja postaje krvavo crvena.

Govori o pošastima muha i skakavaca.

Govori o čirevima na koži ljudi,

a govori o stoci koja umire na poljima.

Dakle, prema rukopisu Ipuwer

pošasti Izlaska su se zapravo mogle dogoditi.

Ali ako su se Egipatske pošasti stvarno dogodile,

kako je onda došlo do toliko raznih nesreća

u tako relativno kratkom roku?

Neki istraživači sugeriraju da je prirodna katastrofa

možda je bio uzrok pošasti.

Ono što je fascinantno je da mnoge od pošasti

opisani u knjizi Izlaska nevjerojatno nalikuju

na posljedice vulkanske erupcije.

Na primjer, kada se vulkani aktiviraju,

dobivate oblake vulkanskog pepela koji pokrivaju nebo,

dan se pretvara u noć. I onda dobijete nešto što se zove željezni oksid,

što je crvena tvar koja se može izbaciti iz vulkana,

a kad uđe u vodu, pocrveni vodu.

Možda mislite da žabe i muhe

nemaju nikakve veze s vulkanskom erupcijom.

Ali ono što se događa je kada se vulkan aktivira,

veći predatori ubijaju se udisanjem vulkanske prašine.

I zbog toga, manje životinje koje bi bile pojedene

tako što veći grabežljivci preživljavaju.

Tako da završite s milijunima žaba, muha, skakavaca,

druge insekte koje inače ne biste imali,

baš poput pošasti u Bibliji.

Ako imate atmosferske anomalije

nastao erupcijom ovog vulkana,

odjednom, sve što ste navikli vidjeti,

noć i dan i ciklusi temperature,

biti izbačen iz kruga zbog velike erupcije

koje se dogodilo. To je moglo uzrokovati deset pošasti

spomenuta u Bibliji koja je pogodila Egipat.

Je li moguće da Egipatske pošasti

uzrokovane padalinama vulkanske erupcije? Možda.

Ali što bi moglo objasniti desetu i posljednju pošast:

smrt egipatskih prvorođenih? Nema jednostavnog objašnjenja

za ovog anđela Gospodnjeg koji ubija prvorođence Egipta

ili zašto se ovo događa, osim što je ovo Bog rekao,

– Dobro, evo posljednje kapi.

Ali često je poanta priče

nije govoriti o znanstvenim istinama.

To je govoriti o ljudskim odnosima.

Radi se o tome što radimo kad ne živimo

u ispravnom odnosu s Bogom ili jedni s drugima.

Priča o deset zala

ustraje jer se ne radi o znanosti o čudu.

Riječ je o slobodi.

Kad Bog uspješno izvede Hebreje iz Egipta,

tada se okreću nebesima i govore:

"Bog djeluje na tajanstvene načine." Je li deset pošasti uzrokovano

prirodnom vulkanskom erupcijom ili Božjim činom?

Za mnoge bi se odgovor mogao jednostavno svesti na pitanje vjere.

Ali možda možemo naučiti više o snazi ​​vjere

ispitivanjem kako su stari Hebreji pobjegli iz Egipta

kada je Mojsije ispružio svoj štap i Bog razdvojio Crveno more.

U sjeveroistočnom Egiptu nalazi se dio Crvenog mora od 120 milja

koja dijeli Afriku od Sinajskog poluotoka.

Osim što se

jedna od najprometnijih pomorskih ruta na svijetu,

Crveno more također se vjeruje da je mjesto

čuda koje nastavlja zaokupljati našu maštu.

Nakon priče o Izlasku,

Mojsije uspješno dobiva Hebreje

iz Egipta i polijeću,

ali onda je faraon u svom gnjevu

i u spoznaji da je izgubio svoj besplatni rad,

kaže: "Predomislio sam se, idi po te dečke."

I tako su se sada Hebreji našli u bijegu,

s ovom ogromnom vodenom masom ispred njih...

Podrazumijeva se "Crveno more"...

I egipatska vojska iza njih. Prema Bibliji,

dok su se egipatski vojnici približavali Izraelcima,

Mojsije je ispružio svoj štap preko vode

i Bog je razdvojio Crveno more. Izraelci su u stanju

hodati preko mora, a zatim faraonova vojska

hrli za njima, i more se zatvori,

ruši i ubija ih. I tako se priča rješava

tako što su Mojsije i Izraelci pobjegli kroz čudo

Boga s razdvajanjem Crvenog mora.

Bibličari ukazuju na razdvajanje Crvenog mora

kao priča koja ima za cilj pokazati da je Božja moć

može donijeti spasenje onima koji su potlačeni.

Razdvajanje Crvenog mora,

to je ova nevjerojatna vrsta priče jer itekako jest

ovaj osvetoljubivi Bog koji ima tu izuzetnu moć

govoreći: "U redu, evo nagrade za pravednike."

Mojsije i njegov narod mogu se osloboditi.

Evo kazne za zle,

znate, faraon i njegova vojska. Na površini,

odvajanje Crvenog mora može izgledati nategnuto

u usporedbi s drugim Božjim djelima koja nalikuju prirodnim pojavama,

kao što su Veliki potop ili deset pošasti.

Ali postoje neki istraživači koji vjeruju

da postoje dokazi koji upućuju na to da je doslovni rastanak

goleme vodene površine zapravo je moguće.

I tvrde da se na putu može pronaći trag

Biblija kaže da je Bog upotrijebio svoju moć da razdvoji Crveno more.

Biblijski izvještaj

o razdvajanju vode govori se u 14. poglavlju Izlaska.

I tu su dva ključna stiha. Ja ću ih pročitati.

"Tada Mojsije ispruži ruku nad morem..."

Dakle, postoji ovaj detalj u računu koji kaže

kako je vjetar puhao i voda se pomicala,

a kopno je izronilo iz morskog dna.

Ali što je bio tajanstveni vjetar

da je Bog rastavljao Crveno more?

Pa, prema nekim znanstvenicima,

mogla je biti neobična vremenska pojava

to je poznato kao "spuštanje vjetra". Kad puše jak vjetar

na tijelu vode, tijelo vode se pomiče,

svu vodu u jednom smjeru.

Sad, s jedne strane to se zove "olujni val,"

jer će se voda tamo nakupiti.

S druge strane, razina pada,

a to se zove "spuštanje vjetra".

Zatim, kad vjetar prestane, voda se opet vrati

baš kao što kaže Biblija.

Jedna je teorija da je Mojsije mogao mjeriti vrijeme.

Znao je kada će doći sljedeći nalet vode.

I Egipćani bi slijepo hodali

u zamku i biti poplavljen.

Ova vrsta događaja događa se samo po satu,

a Biblija izvještava da je Bog rekao Mojsiju da bude na ovom mjestu

iu ovo vrijeme i budite spremni za ono što će se dogoditi.

Dakle, misterij je ovdje zapravo u vremenu.

Je li odvajanje Crvenog mora moglo biti rezultat

vremenskog fenomena?

Neki znanstvenici vjeruju da je moguće,

pogotovo jer postoji više povijesnih izvještaja

čudne aktivnosti vjetra u ovom području. Godine 1798. god.

Napoleon i njegove trupe su prelazile područje Crvenog mora.

Ali onda, voda iznenada nadire,

a Napoleonove su se trupe kao posljedica toga gotovo utopile.

Dakle, neki ljudi misle da se to dogodilo

Napoleonu i njegovim trupama

moglo se dogoditi u mnogo većoj mjeri egipatskoj vojsci.

Postoji račun iz 1882. godine

gdje je britanski general, bojnik Tulloch,

vršio je mjerenje uz obalu Sueskog kanala

u istočnoj delti Nila.

On opisuje kako je cijelu noć puhao vjetar s istoka,

i morao je otići u svoj šator i zgrčiti se. Sljedećeg jutra,

javlja da su domoroci hodali po suhom

gdje su prethodnog dana bili u svojim čamcima.

Odmah mu je sinulo na pamet:

ovo je kao Mojsije i Izraelci

i razdvajanje Crvenog mora. Čuda Biblije

na neki način odražavaju naše ograničeno znanje

načina na koji svijet funkcionira. Ljudi nisu imali znanost

opisati temeljne događaje u prirodi.

A ni sada nemamo

dovoljno znanja da znamo zašto se neki događaji događaju.

Stvar je u tome da znanstvena spoznaja prirodnih procesa

ne isključuje da ih je Bog stvorio.

Bog djeluje kroz te događaje.

Rasprava o tome može li Bog biti odgovoran

za neobjašnjive prirodne pojave

nije ograničeno na priče iz Biblije.

Zapravo, mnogi se pitaju hoće li

neke od najsnažnijih katastrofa u današnjem svijetu

također mogu biti znakovi božanske intervencije.

Zemljotres jačine 7,2 stupnja po Richteru razvio je zemlju,

a više od 2000 ljudi je ubijeno.

U satima nakon početnog potresa,

naknadni potresi ruše stotine tisuća oslabljenih zgrada

a bujice poplave ulice,

uzrokujući milijarde dolara štete.

Haiti je primjer dobrih ljudi

kojima se događaju užasne stvari.

Činjenica da imate ljude koji su religiozni...

morati obavljati ukope doslovno u ruševinama...

i dok su vršili ukope, dođe potop.

Kako to razumiješ?

Zašto se to događa ako je Bog pravedan?

Ako je Bog moćan, znaš, jesmo li mi prokleti?

Ponekad se može činiti da naš svijet postoji

stalno potresan kataklizmama. Katastrofe poput tsunamija,

tornada i uragani često pustoše

ranjive zajednice, izazivaju pustoš

na živote nevinih ljudi. Lako je vidjeti kako ti događaji

moglo se protumačiti kao Božja djela u biblijska vremena

kada je naše znanstveno razumijevanje bilo ograničenije.

Ali ima mnogo onih koji vjeruju da je viša sila

nastavlja utjecati na naš svijet

na misteriozne načine koje ne razumijemo u potpunosti.

Naš mozak ne može podnijeti kaos.

Mrzimo kad se dogode prirodne katastrofe

i nema nikakvog smisla.

I tako tumačimo naše vjersko, naše etičko

standarda tom događaju, a mi pokušavamo iz toga izvući pouku.

Bila je volja samog Boga koja je stvorila tu katastrofu,

ili tu anomaliju. I tako, mi smo ožičeni za ovo.

Ne možemo si pomoći. Budući da je značajka ljudskog mozga

je da pokušavamo pronaći smisao. Do današnjeg dana,

ima ljudi, kad je suša,

koji se okupljaju da mole za kišu. Kada se ljudi osjećaju bespomoćno,

kada ljudi nemaju gdje da se okrenu,

posebno za vrijeme prirodnih katastrofa,

tada se okreću nebesima.

Još ih zovemo "Božja djela".

I seže do svih ovih drevnih priča u Bibliji.

Bibličari i povjesničari

sugeriraju da ljudska potraga za smislom

jedan je od razloga zašto djela Božja iz Biblije

i danas su relevantni,

tisućama godina nakon što su zabilježeni.

Znanost nam može reći puno stvari o drevnom svijetu,

ali može li znanost reći da je Biblija

činjenično, povijesno činjenično?

Zato arheolozi nastavljaju iskapati.

Jer kad bismo mislili da smo zadovoljni

s onim što znamo u sadašnje vrijeme, zaustavili bismo se.

Za vjernika, postoji moć potvrđivanja vjere u ovim drevnim

priče u Bibliji o potopu, ili tuči, ili kugi,

ili vatra i sumpor koji uništavaju grad

kada postoji mnogo znanstvenih dokaza koji to podupiru.

Jer na kraju dana, oni mogu reći

ovo je Božja ruka. Govorimo o otajstvu vjere

jer smo ljudska bića. Ono što je ovdje zapravo ključno je to

Božja ruka radi svuda okolo,

bilo da je u divnim, mi bismo nazvali blagoslovljenim događajima,

ili je li u stravičnim događajima.

Ima li Boga u uraganu? Da.

Postoji li Bog u rođenju novog djeteta? Da.

I obje ove stvari su primjeri Božje ruke.

Snaga je Bog svuda oko nas. Pa što ti misliš?

Bile su neke od najpoznatijih katastrofa i čuda

opisana u Bibliji doista Božja djela?

Pa, u najmanju ruku, postoji mnogo razloga

pomisliti da su se ti događaji, zapravo, dogodili.

Ali jesu li ih uzrokovala viša sila...

to je, prijatelji moji, pitanje koje će i dalje ostati

neobjašnjen. TITLOVE PRUŽA A+E NETWORKS