Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Predsjednikov auto sada skreće u Ulicu brijestova,
i to će biti samo pitanje minuta
prije nego što stigne u Trade Mart.
To-to--čini se kao da
nešto se dogodilo na ruti kolone automobila.
Nešto se, ponavljam, dogodilo
u ruti automobilske povorke.
Ovo je Walter Cronkite iz naše redakcije,
i bilo je pokušaja,
kao što možda sada znate, o životu predsjednika Kennedyja.
Bilo je to prvi put
da je javnost vidjela ubojstvo na televiziji.
Čuli smo da je Kennedy ubijen
i doveli su ga na hitnu
u bolnici Parkland.
Nekoliko minuta nakon što sam vidio predsjednika Kennedyja,
zaključili su liječnici u Parklandu
da je rana na vratu bila ulazna rana
a rana na glavi bila je izlazna rana.
Moj predsjednik je ubijen i bio je mrtav.
Bože moj, upravo ste se pobrinuli za predsjednika,
i on je mrtav.
Je li se to stvarno dogodilo,
ili je ovo bila noćna mora?
O moj Bože.
Citirani su liječnici bolnice Parkland
kako kažu da su mislili da je barem jedan metak ušao
Vrat gospodina Kennedyja sprijeda.
Liječnici Parklanda bili su
ozbiljan problem za američku vladu
jer su dali dokaze
da je strijelac negdje ispred,
a to je bilo u potpunoj suprotnosti sa službenim narativom
usamljenog strijelca odozgo i straga.
Sve je ovo stalo,
jer je Oswald morao imati suučesnika.
Vladin narativ je
da je Lee Harvey Oswald djelovao sam...
Ubojstvo predsjednika Kennedyja, slučaj zatvoren.
I kao što znamo, slučaj nije zatvoren
u toj određenoj točki.
Tko je stajao iza svega ovoga?
Neki su ljudi u našoj vladi petljali
s kritičnim dokazima kako bismo bili sigurni
američki narod ne bi znao istinu
o tome tko je ubio predsjednika.
Dokumente zadržavaju FBI, CIA.
Obavještajne agencije radile su sve pogrešne stvari
ako su tražili zavjeru.
Mnogi ljudi su jednostavno odlučili držati jezik za zubima,
uključujući liječnike iz Parklanda.
Nisam želio biti meta
za one koji su ubili našeg predsjednika.
Tako da nisam nikome rekao više od 30 godina
da sam bio prisutan u Traumatološkoj sobi 1.
Zato što je toliko ljudi umrlo
koji je sudjelovao u atentatu.
A on je rekao, ne smiješ to nikada, baš nikada reći
to je opet bila ulazna rana
ako znaš što je dobro za tebe.
Ono što se zapravo dogodilo u Traumatološkoj sobi 1 nikada nije izašlo u javnost,
nikada nije postalo javno.
Bio sam tamo.
Znam što sam vidio.
Bio sam tamo. Sjećam se toga do detalja.
Ostalo mi je zauvijek urezano u sjećanje.
Što je vjerojatnije,
Doktori iz parka govore istinu
ili obdukcija govori istinu?
Liječnici Parklanda rekli su istinu.
Ovi liječnici su pouzdani koliko god možete.
Ovoj zemlji nije rečeno istina
o ubojstvu JFK-a.
Hoće li ljudi osjetiti da imaju
bolje razumijevanje onoga što se zapravo dogodilo?
Apsolutno.
Dobro jutro dame i gospodo.
Ovo je Bob Walker iz Dallas Love Fielda,
gdje je sada okupljeno veliko mnoštvo da čeka
dolazak predsjednika i gđe John Fitzgerald Kennedy
iz zračne baze Carswell u Fort Worthu.
Bili smo svjesni
da predsjednik dolazi u Dallas.
Bilo je dobro promidžbeno.
Policija je cijelo jutro kružila terenom
od ranih jutarnjih sati,
i veliki kontingent policije je spreman.
Sljedeći veliki mlažnjak se približava, a ovaj bi trebao zadržati
predsjednik i gospođa Kennedy.
Evo dolazi Jack!
Bio je poput rock zvijezde.
Bio je zgodan i bogat.
Imao je lijepu ženu.
svidio mi se.
Mislio sam da je stvarno cool.
Odmah u nas.
A publika ispod navija.
Tu je gospođa Kennedy
i predsjednik Sjedinjenih Država.
I mogu vidjeti njegovu preplanulost cijelim putem odavde.
Masa maše, kao što vidite.
Ljudi stoje posvuda oko svega dostupnog
vidjeti predsjednika i njegovu ženu.
Oh, idolizirao sam ga.
Bio sam demokrat, naravno.
I odustao je od svog plana
i otišao ravno do ograde kako bi se rukovao s ljudima.
Čovječe, ovo je nešto.
Ljuske jajeta čini još tanjim
za tajnu službu, čiji je to posao
čuvati čovjeka.
Bio sam jako uzbuđen što predsjednik
i Jacqueline Kennedy dolazile u Dallas.
I bilo mi je žao što sam dežurao u Parklandu
jer sam htio sići i vidjeti paradu.
I natrag idu do auta.
Guverner Connally stoji u autu ozaren.
Sada će se kolona vrlo brzo početi iseljavati
za središte Dallasa, gdje bi već trebale biti tisuće
biti na ulici upravo sada čekajući pogled
predsjednika i njegove supruge.
Trasa mjesta održavanja mimohoda
objavljen u novinama dva-tri dana prije.
Tako da su svi znali rutu.
I to je razlog zašto ih je bilo toliko tisuća
ljudi koji stoje na ulicama.
Bilo je nekih rasprava o tome hoće li
bilo mu je stvarno dobro doći u Dallas.
A evo i predsjednika Sjedinjenih Država.
I to kakva gužva.
Kakav sjajan doček ima sada.
Možemo--i tu je Jackie.
Dobiva jednako veliku dobrodošlicu.
Tu je Lyndon Johnson
i Lady Bird koja je prolazila u drugom autu.
A publika je potpuno podivljala.
Ovo je prijateljska publika u centru Dallasa.
Tako su moja žena i djeca, sa svima ostalima, otišli van,
i kad naiđe mala kolona automobila,
vidjeli su ovu gomilu ljudi i usporili,
a Kennedy im je mahnuo.
Predsjednikov auto sada skreće u Ulicu brijestova,
i to će biti samo pitanje minuta
prije nego što stigne u Trade Mart.
Ranije sam bio na autoputu Stemmons,
čak je i autocesta bila prepuna gledatelja.
Da, svi smo bili svjesni da dolazi u Dallas.
Mislim da je cijeli grad bio uzbuđen zbog toga
na ovaj ili onaj način.
Svakako, mnogi su ljudi bili vrlo uzbuđeni
i izvršio velike pripreme za njegov dolazak.
I tisuće i tisuće ljudi koji su bili
gužva na ulicama ovdje prati kolonu automobila
još dalje niz glavnu ulicu prema autocesti Stemmons.
Priređena je prekrasna dobrodošlica
predsjedniku ovdje u centru Dallasa.
To--to--
Prvi put kad sam posumnjao
da se dogodio neki veliki događaj
bilo kada je operater pejdžirao
preko razglasa "Predsjednik je upucan,
i dovode ga na hitnu."
Zvali su iz hitne,
rekao je da će dovesti predsjednika Kennedyja.
Bio je upucan.
Bilo je tu hrpa drugih vrhunskih ljudi
koji su se paginirali.
Medicinska sestra je dotrčala i rekla: "Predsjednik je upucan."
Potrčao sam dolje što sam brže mogao
i otišao u sobu za traume broj 1.
Čuli smo da je Kennedy ubijen
i doveli su ga na hitnu
u bolnici Parkland.
Kad sam to čuo, potrčao sam niz tri stepenice
u glavni hodnik.
I tada dobiješ ogromnu navalu
adrenalina u tijelu.
I pomislio sam, oh, bit će kao John Wayne.
On će sjediti na kolicima,
i on će biti kao, znaš, oh, to je samo rana na tijelu.
Znaš, nisam imao pojma.
Prva izvješća govore da je predsjednik Kennedy
ovom pucnjavom teško ranjen.
Dobar dan, dame i gospodo.
Oprosti mi što sam ostao bez daha,
ali prije otprilike 10 ili 15 minuta,
tragična stvar, prema svim pokazateljima u ovom trenutku,
dogodilo se u gradu Dallasu.
Dopustite mi da vam ovo citiram.
"Predsjednik Kennedy i guverner John Connally jesu
"pokošen mecima ubojica u središtu Dallasa.
“Vozili su se u otvorenom autu
„kada su se zapucali.
“Predsjednik, njegovo mlitavo tijelo nošeno
"u naručju svoje žene, Jacqueline,
je odjurio u bolnicu Parkland."
Očekivao bih da će ga dovesti u Parkland.
Prije svega, to je vjerojatno bila najbliža bolnica,
ali to je bila bolnica broj jedan za traumatologiju
u tom dijelu zemlje.
Parkland je određeni centar za traume
za cijelo šire područje Dallas-Fort Wortha.
Zbrinuo sam već stotine pacijenata
s prostrijelnim ranama i ozljedama te prometnim nesrećama.
Vidjeli smo dvije do tri rane od vatrenog oružja dnevno,
plus ubodne rane,
plus tupe traume, kao što su automobilske nesreće.
Viđali smo ih oko 5000 godišnje.
Tamo bih želio biti
da mi se to dogodilo.
Nema sumnje u to.
Parkland je dobro poznat po svojoj brizi
u takvim hitnim slučajevima, a to je ono što rade najbolje.
U roku od pola minute, vrata su se naglo otvorila,
i došla su kolica s Jackie
i dva momka iz tajne službe,
a na rukama su imali užasno ranjenog čovjeka.
Predsjednika su vozili na kolicima
prema sobi za traumu 1.
Sjećam se ljudi tajne službe
i izraz njihovog lica,
ako možete zamisliti koliko im je laknulo
proći smrtno ranjenog predsjednika
liječnicima da se pobrinu za njega.
I samo osjetiš kako ti crvenilo prelijeva tijelo,
i misliš, moj Bože, ja ću se pobrinuti
predsjednika Sjedinjenih Država.
Kad sam prvi put ušao u sobu za traume 1
i vidio predsjednika,
predsjednik je bio na kolima.
Ruke su mu bile spremne za reanimaciju.
Gledao sam ga, razmišljao,
vjerojatno neće uspjeti.
Ali ti stvarno trebaš otvoriti dišni put i intravensku injekciju,
onda obavi pregled.
I to smo učinili.
Dr. Carrico je bio specijalizant druge godine
zadužen za hitnu pomoć,
i pokušavao je intubirati predsjednika,
stavljanje cijevi u dušnik.
Pokušalo je nekoliko mlađih specijalizanata
da dobije intravenoznu injekciju, ali zato što je bio
u tako dubokom šoku, vene su kolabirale.
Ali napravio sam mali zarez u venu
i goloruko uvukao kateter.
I rekli su, Goldstrich, idi po defibrilator.
Pa sam istrčao iz sobe i izvadio ga
i gurao ga što sam jače mogao na kotače
i dobio ga tamo.
I mislim, znaš,
možda će mu ovo spasiti život.
Bio sam tek student četvrte godine medicine.
Nikada nisam bio glavni.
Preuzeli smo dužnost kao više osoblje,
a dr. Malcolm Perry zapravo je bio osoblje
činilo se da je naknadno onaj
koji se smatrao glavnim kirurgom
koja se brinula za predsjednika Kennedyja.
Sljedeća osoba koje se sjećam je došla
bio je dr. Bob McClelland.
Dr. Perry i dr. Baxter upravo su prošetali
u onu sobu ispred mene.
A dr. Perry je stajao s desne strane
kolica na kojima je predsjednik ležao,
Dr. Baxter nasuprot njemu s lijeve strane.
Pa su me pozvali da prođem.
I otvorio sam vrata Traumatološke sobe 1,
prošetala gospođa Kennedy,
i dočekao ga je užasan prizor
predsjednika Kennedyja kako leži na leđima na kolicima
sa svjetlom operacijske sobe koje je obasjalo dolje
na njegovoj krvavoj glavi.
I još uvijek imam to u glavi do ovog trenutka.
Najdramatičnije su mi bile stvari
kaos u hitnoj,
Tajna služba sa svojim mitraljezima
mahnito gledajući oko sebe,
predsjednik leži na kirurškom krevetu,
i s gospođom Kennedy koja sjedi pored
s mrljama predsjednikova mozga
na njezinu suknju.
Cijela atmosfera zajedno bila je vrlo kaotična.
Medicinska sestra hitne pomoći, Doris Nelson,
puštao ljude unutra,
a tu je bio i policajac ili agent tajne službe.
Nisam siguran koji.
To područje jame je bilo zakrčeno
s muškarcima u poslovnim odijelima, rame uz rame.
A ovaj uniformirani čovjek imao je samo na neki način
nenametljivo se uvukao.
I primijetio sam da mu je vezana lisicama na lijevom zglobu
bila aktovka.
I netko kaže, tu je čovjek s nuklearnim kodovima.
Možda smo mislili da je ovo prva faza
nekakvog ruskog napada ili čega već.
Bio je to divan doček u centru Dallasa
postala je poprište neopisivog užasa
dok se stotine ljudi gomilaju ispred stražnjih vrata
u hitnu pomoć ovdje u bolnici Parkland.
I ljudi se pitaju,
hoće li naš predsjednik preživjeti?
Ne postoji siguran put do predsjedničke pozicije.
Nema garancija.
Pitanje je zapravo,
koji kandidat može odgovoriti na probleme
s kojim će se Sjedinjene Države suočiti u 60-ima?
Ne vjerujem da itko od nas
zamijenio bi mjesta s bilo kojim drugim ljudima
ili bilo koje druge generacije.
Energija, vjera, predanost
koje donosimo u ovaj pothvat
će osvijetliti našu zemlju i sve koji joj služe.
I sjaj te vatre
može uistinu osvijetliti svijet.
Pričali smo o njemu tog jutra...
karizmu koju je stvorio i novo uzbuđenje
koju je predstavljao za našu zemlju.
Sjećam se da sam pomislio, ovo je stvarno povijesno.
Usred sam nečeg stvarno povijesnog.
Ovo je predsjednik i sjećam se
nije bilo izraza,
nije bilo pokreta njegova lica.
Oči su mu bile otvorene, a pogled je bio impresivan
koje nikada neću zaboraviti,
jer ovdje je bio moj heroj,
i to je bila vrlo tužna situacija.
Prvo što sam primijetio bila je vrlo mala rana
u vratu sprijeda.
Sjećam se toga vrlo rano,
čak i kad je njegova odjeća još bila na sebi,
Vidio sam mu ranu na vratu.
Mogli smo reći da je rana bila na prednjem dijelu vrata
točno iznad mjesta gdje su bile košulja i kravata.
Dakle, bilo vam je vidljivo.
U mojim mislima, rana je bila prilično mala,
možda novčić, možda novčić.
I ta mala rana, prvotno je pomislio Malcolm
to mora biti ulazna rana jer je bila tako mala.
I dok sam prolazio, dr. Perry se nagnuo preko predsjednika
i dodao mi kirurški retraktor i rekao,
Bobe, hoćeš li otići i stati na čelo kolica
i nagni se i stavi taj retraktor u ranu
i otvori ga kako bi on i dr. Baxter mogli pogledati dolje
u ranu i vidjeti ono što su trebali vidjeti.
Vidio sam kako dr. Perry pravi rez ravno kroz ranu
za koju smo mislili da je ulazna rana.
Dakle, dr. Perry je ovo proširio, a mi smo pomogli da se povuče
i pomogao držati stvari i umetnuti cijev
i dobio kontrolu dišnih puteva.
Pokušavali smo spasiti našeg predsjednika.
I pokušavali smo učiniti sve što smo mogli
da ga spasim.
Stvar koja me stvarno pogodila
kad sam došao do čela kolica
bila je rana na potiljku.
Rekao sam, moj Bože, jesi li mu vidio potiljak?
Nestalo je.
Ono što je bilo upečatljivo, čak i više od Kennedyja,
bila je gospođa Kennedy s krvlju
po cijelom njezinom ružičastom kaputu.
I to je bilo zapanjujuće vidjeti je takvu.
Koliko se sjećam, gospođa Kennedy nije bila emotivna.
Moj je dojam bio da je znala da se to može dogoditi,
i to se dogodilo, i bila je spremna na to.
Svi bi trebali pokušati pomoći Jacku
kako god su mogli,
i to je bio način na koji sam to najbolje mogao učiniti,
čineći to uvijek klimom naklonosti.
Bio sam stvarno usredotočen na Jacqueline Kennedy.
Ona je bila u središtu pažnje
jer je bila lijepa dama
u dramatičnom, vrlo izbezumljenom stanju.
Ali i dalje je itekako vladala sobom
i nije bila uplakana ili histerična
ili bilo što što ljudi mogu zamisliti.
Ne mislim da je to potpuno neprikladno
da se predstavim ovoj publici.
Ja sam čovjek koji je pratio Jacqueline Kennedy u Pariz.
I uživao sam u tome.
Imala je ovo ružičasto odijelo,
i pitao sam se zašto je nosila ružičasto odijelo
s crvenim rukavicama.
I naravno, pogledavši malo bliže,
mogli ste vidjeti da su crvene rukavice zapravo bile krv,
a bilo je na njezinim rukama.
Bila je poprskana krvlju,
i obično to ne kažem jer je pomalo jezivo,
siva tvar je mozak.
Gospođa Kennedy, kad je prvi put ušla
s predsjednikom u Traumatološku sobu 1,
u ruci je držala veliki segment njegovog velikog mozga
i predala ga doktorici Jenkins kad je ušla.
Zapravo, vidjeli ste te slike
kad se penje natrag na stražnji dio auta.
Ljudi se pitaju zašto je zadržala ovaj dio mozga
koji je predsjedniku izbio iz glave
na stražnju palubu limuzine.
I ona je puzala natrag i ušla
s tim komadićem mozga u ruci
i predao ga dr. Jenkinsu.
Imao je veću ranu desne strane glave
koji je bio širom otvoren s mozgom i gubitkom lubanje
i s cijelim tjemenom oguljenim.
Dakle, bila je to užasna rana, i to je bilo očito
vjerojatno je ovo bila smrtonosna rana.
Mogao bih pogledati dolje u Kennedyja,
a bilo je vidljivo da vrh njegove glave
izgledao kao da je otpuhan.
Sve je bilo krvavo.
I u tom sam se trenutku osjećao kao
već je bio mrtav kad sam ga vidio.
Stražnja polovica njegove desne hemisfere mozga je nestala.
I dok sam tamo stajao, desna polovica
malog mozga ispao iz te rupe
u potiljak na kolica.
Dakle, bilo je očito da se radi o smrtonosnoj - smrtonosnoj rani.
Moj početni dojam, vidjevši dvije rane,
bio, kako bi to spojio?
Pa, mala rana ovdje, velika rana ovdje.
Mislili smo da postoji ulazna rana na vratu
i izlaznu ranu na potiljku
u to određeno vrijeme,
jer sam vidio priličan broj rana od vatrenog oružja,
a obično je ulazna rana manja
nego izlazna rana.
Mislio sam da ima smrtonosnu ozljedu.
Ali osjećala sam da se nikad ne zna.
Dakle, znate, evo našeg predsjednika.
Pa učinimo sve što možemo.
Bili smo vjerojatno 10 ili 12 minuta
u reanimaciju.
Napravili smo traheotomiju.
Pustili smo IV.
Stavili bismo dvije prsne cijevi.
I dobili smo trag srca.
Do tada smo dobili EKG aparat,
a postojala je samo ravna linija.
Ravna linija.
Ravna linija.
Tada očito uopće nije disao sam.
Glava mu je bila u rukama dr. Jenkinsa,
i promrmljao mi je: "Posljednji obredi, posljednji obredi."
Poziv je poslan
od nekih od vrhunskih specijalista kirurgije u Dallasu,
a poziv je otišao i za svećenika.
I tako smo se svi složili da ga trebamo proglasiti,
i službeno, imali bismo dr. Kempa Clarka
objaviti tu objavu.
Dr. Clark je preuzeo odgovornost
jer je prvenstveno bila ozljeda mozga,
i on je neurokirurg.
I osjećali smo da je to rana
koji je uzrokovao propast.
Mislim da smo svi znali da je predsjednik mrtav,
i bilo je samo pitanje tko će obaviti poziv.
I time je predsjednika proglasio mrtvim.
Tada sam bio
emocionalno pogođen.
Mislim, vidjeti nekoga kako umire
je nešto što smo vidjeli puno.
Ali bilo je šokantno vidjeti najpoznatiju osobu
u svijetu i njegova žena tamo.
To je utisnuto u moje misli,
i uvijek je tu.
Bilo je to gotovo poput stroja koji se urlajući isključio.
I u sobi je vladala nekakva tišina.
I znaš da je ta osoba napustila ovaj svijet.
Rekli su, neka vrijeme smrti bude 1:00.
I to dosta prije 13:00.
A onda su rekli, dobro, to će Johnsonu dati vremena
izaći iz bolnice i doći do Air Force One
a možda i položiti zakletvu.
Izašao sam iz Traumatološke sobe 1
odmah nakon što smo zaključili da je mrtav.
Do mene je prišao jedan gospodin
s velikom značkom u ruci,
i rekao je, ja sam iz FBI-a,
i moram nazvati J. Edgara Hoovera
i recite mu stanje predsjednika.
A odmah iza njega bio je još jedan gospodin
s velikom značkom, i rekao je,
Ja sam iz tajne službe,
i moram nazvati Josepha Kennedya
i reci mu u kakvom je stanju njegov sin.
I ovdje su me pitali u kakvom je stanju predsjednik,
i znao sam da je mrtav.
Nisam htio biti prvi
objaviti ovo svijetu, da je mrtav.
Mislim da je najvažniji dio rekao gospođa Kennedy
nije htjela da se on proglasi dok ne stigne svećenik.
Svećenik nije stigao.
Pa sam im rekao,
Rekao sam, nije mu dobro.
U tom trenutku sam bila stvarno u šoku.
A ja sam samo stajao.
Svi su počeli izlaziti iz sobe.
Svi su odlazili.
I ubrzo, gospođa Kennedy počinje
hodajući prema predsjedniku,
a ja samo stojim tamo.
Dr. Baxter i ja vidjeli smo priliku da odemo.
Ali baš kad smo to počeli činiti,
vrata Traumatološke sobe 1 ponovno su se otvorila,
i ušao je svećenik.
Ulazi katolički svećenik
i obavlja posljednje crkvene obrede.
I morali bismo ga gurnuti s puta
kako bi izašao iz sobe.
I tako smo se ukočili uza zid
i našli smo se, neprikladno smo se osjećali,
nazočan predsjednikovom posljednjem obredu.
Gospođa Kennedy stajala je preko puta oca Hubera
na čelu predsjednikovih kola.
Nagnuo se i rekao u predsjednikovo lijevo uho...
Opraštam ti tvoje grijehe u ime Oca,
i Sina i Duha Svetoga.
Cijelo to vrijeme tamo je stajala njegova žena.
I nisam mogao čuti što je gospođa Kennedy pitala,
ali joj je otac Huber vrlo tiho rekao:
rekao je, da, dao sam mu uvjetni oprost.
Napravila je grimasu kad je čula tu riječ "uvjetno".
On je pokriven, ali ona ga uzima za ruku,
i ona radi ceremoniju prstena.
Zamijenila je prsten sa svog prsta
na predsjednikov prst
a prsten s njegova prsta na njezin.
Stala je pokraj njegove bose noge
koja je virila ispod plahte.
Stajala je na trenutak, a zatim se nagnula
te mu poljubio stopalo i izašao iz sobe.
Tko je stajao iza svega ovoga?
Nismo to znali.
Toga dana sigurno nisu znali
kada su uveli potpredsjednika Johnsona
izvan hitne pomoći.
Hitno je prebačen u Air Force One.
Gospodin i gospođa Johnson požurili su iz hitne službe,
okružen ljudima tajne službe,
i hitno su odvezeni u zračnu luku.
Mislim da su ga htjeli
izvan grada što je brže moguće.
Ali nije mogao što prije pobjeći iz grada
jer je želio gđu Kennedy sa sobom,
a gospođa Kennedy nije htjela napustiti predsjednika.
Osjećalo se kao ružan san,
i stalno sam se nadao da ću se svaki čas probuditi
i otkriti da sam upravo imala užasnu noćnu moru.
Ništa nikada neće izbrisati sliku
mog jednog puta u prisutnosti
predsjednika i prve dame.
Izašao sam izvan bolnice
i stajao s gomilom koja se okupila.
Nisam ništa rekao.
Osjećala sam se kao obična osoba
koji je imao veliko divljenje
i ljubav i poštovanje prema predsjedniku Kennedyju,
a moj predsjednik je ubijen i bio je mrtav.
Ovo je službena riječ.
Ponavljamo...
Predsjednik Sjedinjenih Država je mrtav.
Bljesak iz Dallasa:
dva svećenika koja su bila s predsjednikom Kennedyjem kažu
On je mrtav.
S najvećim žaljenjem, ovaj bljesak:
dva svećenika koja su bila s predsjednikom Kennedyjem kažu
preminuo je od prostrijelnih rana.
Iz Dallasa, Texas, bljesak, očito službeni,
Predsjednik Kennedy je umro
u 13:00 po srednjem standardnom vremenu,
2:00 istočno standardno vrijeme,
prije nekih 38 minuta.
Vratili smo se gore i samo sjedili tamo
i pogledali jedno drugo, kao da, znaš,
je li se to stvarno dogodilo ili je ovo bila noćna mora?
Rasprava je bila u salonu operacijske dvorane
samo da pokušamo razgovarati i odrediti
kako je Kennedy ustrijeljen i gdje je ustrijeljen
i s čime je upucan,
koliko je puta upucan.
A bili smo tek na početku toga
kad je dr. Perry primio poziv
da vidi može li sići i sastati se s novinarima.
Tako je na tiskovnoj konferenciji dr. Perry,
u opisivanju rane ovdje,
je rekao da misli da izgleda kao ulazna rana.
Pa smo razmišljali, bile su dvije rane.
Morala je biti ulazna i izlazna rana.
To je bio jedini način na koji smo to mogli spojiti.
I tako sam mislio da je ulazna rana.
Kad je izašao iz sobe, netko mu je prišao
za kojeg je dr. Perry mislio da je možda čovjek iz tajne službe.
I rekao je dr. Perryju da to nikada, baš nikada ne smijete reći
to je opet bila ulazna rana
ako znaš što je dobro za tebe.
Rečeno nam je da je prostrijelna rana,
smrtonosnu ranu zadao
o predsjedniku Sjedinjenih Država,
ušao u dnu grla
a izašao je u dnu vrata na stražnjoj strani.
Unutar Traumatološke sobe 1, imamo doktore iz Parklanda
i osoblje koje pokušava spasiti predsjednikov život.
I oni primjećuju i bilježe činjenicu da
nedostajao je predsjednikov potiljak.
I u roku od tri do pet sati,
većina osoblja u Parklandu obilježava svoja zapažanja
zapisujući ono što su zapravo primijetili.
Upravo sam napisao na listu papira s bilješkama o napretku,
kao što biste stavili u karton pacijenta.
Upravo sam rekao, ovo je bila ulazna rana.
Zamoljeni smo da to predamo dr. Clarku,
načelnik neurokirurgije,
i dao sam ga njegovoj tajnici.
Nije bilo motiva za laž.
Nije ih zanimalo ništa
osim govorenja istine.
Prva opisana rana
bila je rana na potiljku
i činilo bi se da ukazuje na pucanj s leđa.
Ali liječnici su također rekli da postoji rana
u grlu sprijeda, što kao da je ukazivalo
hitac iz drugog smjera.
Uopće nije bilo vanjskih utjecaja
da im kaže što da rade ili ne rade
jer se odnosio na njihova opažanja.
Dakle, moramo to reći, ako imamo posla
s ljudima od povjerenja, liječnicima iz Parklanda
su onoliko pouzdani koliko možete dobiti.
Ovo je relej Situacijske sobe na stranu puta.
Imamo izvještaj koji citira gospodina Kilduffa iz Dallasa
da je predsjednik mrtav,
da je umro prije otprilike 35 minuta.
Prednji ured želi da se avion vrati u Washington.
Ovo je situacijska soba.
Dr. Earl Rose, koji je u to vrijeme bio medicinski istražitelj,
je zatražio da se obdukcija obavi u okrugu Dallas.
Mislim da je to bilo njegovo mišljenje
da ako se dogodi ubojstvo u okrugu Dallas,
autopsija se obavlja u okrugu Dallas.
Dr. Rose je sjedio u svom uredu,
koja je gledala na hodnik
koji je vodio do izlaza i pristaništa za utovar u Parklandu.
I vidio je ovu malu povorku kako dolazi
niz hodnik, idući prema izlazu,
a to se sastojalo od predsjednika,
koji je sada bio stavljen u njegov lijes,
a gospođa Kennedy je hodala
uz lijevu stranu tih kolica.
Dva čovjeka tajne službe bila su
na čelu male povorke,
od kojih je jedan nosio puškomitraljez Thompson.
Pa, kad je dr. Rose to vidio,
izašao je iz ureda u hodnik,
podigao ruku da ih zamoli da prestanu,
jer, rekao je, od mene se zahtijeva zakon
da vam kažem da svako ubojstvo koje je počinjeno
u državi Texas, žrtva mora proći
obdukcija u ovoj državi.
I vode glasan razgovor,
i čujem ih kako govore, ovdje radimo obdukciju.
Ovo je država Texas.
Zakon je da on ima obdukciju.
A tajna služba kaže, nema šanse.
Odvodimo ga.
Zatim čovjek iz Tajne službe sa automatom
polako prišao doktorici Rose
i stavio ruke ispod pazuha
i nježno ga podigla s poda
i stavio ga uza zid hodnika
a zatim mu je prstom zatresao lice
kao da kaže, skloni nam se s puta.
A onda su se okrenuli
i krenuo kroz stražnji ulaz u vozilo hitne pomoći.
Dakle, nisu namjeravali tamo ostaviti predsjednikovo tijelo
za bilo koju svrhu.
Odveli su ga iz Dallasa.
U roku od 30 ili 40 minuta, nestao je.
Sve se promijenilo čim je JFK-ovo tijelo
napustio bolnicu Parkland.
Dakle, liječnici iz Parklanda više nisu bili
dio priče, pa je to problem.
Ja sam Doug Horne, i, uh,
Uspio sam dobiti posao
s Odborom za pregled evidencije o ubojstvima 1995.
Izbačen sam gore i postao sam glavni analitičar
za vojnu evidenciju.
Revizijski odbor dobio je zadatak
uz osiguranje da su obavljene odgovarajuće pretrage
od strane svih vladinih agencija
za evidenciju atentata.
Ovoj zemlji nije rečeno istina
o ubojstvu JFK-a.
Zbog toga sam odlučio da želim ići raditi
za revizijski odbor.
Promatranja Parklanda za koja mislim da predstavljaju
neke od najboljih dokaza koje imamo
onoga što se stvarno dogodilo predsjedniku Kennedyju.
Neki liječnici iz Parklanda vjeruju,
na temelju onoga što su vidjeli u Traumatološkoj sobi 1,
da je predsjednik Kennedy upucan sprijeda.
Nisu odstupili od onoga što su uočili 1963.
prije 60 godina.
Pa, doktori iz Parklanda su prvi
koji je vidio predsjednika kad je ušao.
Vidjeli su njegovo tijelo.
A promatranje, uglavnom,
je da je straga bila velika rana na glavi
a u grlu je bila ulazna rana.
Ovo je prevladavajuća mudrost
izašavši iz Parklanda toga dana.
Moje ime je Matt Crumpton i ja sam odvjetnik.
Dakle, imam iskustvo u traženju dokaza
i analizirajući ga.
I uvijek me zanimao slučaj,
gdje sam počeo duboko roniti
na isti način na koji bi porota gledala slučaj.
I godinama kasnije,
Nastavio sam ga gledati kako je slučaj napredovao,
izlazilo je sve više ploča.
Ovo je zvijer od teme. Tamo su ljudi
koji su cijeli život proveli radeći ovo.
I Doug Horne je bio vrlo, vrlo uključen
u zrnatim detaljima.
Imao je pristup, znate, informacijama
da velika većina ljudi u ovom slučaju
nisu imali pristup.
Mislim da su medicinski dokazi u atentatu na Kennedyja
je najtrajniji misterij.
A ako ste osoba poput mene
koji je to proučavao desetljećima,
sigurno mislite da je vjerojatno
najzanimljiviji dokaz
jer je to prepuno sukoba i kontradikcija,
i postoje neke prave misterije
da pokušamo ovdje razotkriti.
A jedini način da to učinite je ići problem po problem.
Dakle, počinjemo s tijelom.
Parkland je bio zaprepašten onim što se dogodilo
kada Tajna služba, u biti,
odnosi tijelo iz grada.
Nisu očekivali da će se to dogoditi.
Kada su u pitanju pitanja nacionalne sigurnosti,
cijelo vrijeme gaze državnoj vlasti na prste.
Pa čak i da nije bila zavjera,
federalna je vlada htjela imati apsolutnu kontrolu
nad tijelom predsjednika Sjedinjenih Država.
Nije ih briga što neki okružni mrtvozornik
u Dallasu im kaže.
Tajna služba je znala da će premjestiti tijelo
u Washington na obdukciju.
To im je odmah bila namjera.
Washington, DC je kontrolirao narativ
o onome što se dogodilo JFK-u u Dealey Plazi.
Gospođa John F. Kennedy napustila je bolnicu
otprilike u isto vrijeme
lijes koji je nosio tijelo njenog muža otišao.
Lijes je otišao u privatnu zračnu instalaciju
na Love Fieldu u Dallasu.
Lyndon Johnson je zapravo rekao Kennedyjevom tajniku za tisak,
Malcolm Kilduff, u bolnici
da želi što prije otići odande
jer nije znao stoje li iza ovoga Rusi
i to je bila međunarodna zavjera
i da je u opasnosti i pokušavaju
da skine cijelu vladu.
Lyndon Johnson je trčao okolo po podu,
govoreći: "Došlo je do zavjere!
Moram odmah otići u Air Force One."
U vrijeme kada je JFK ubijen,
to je samo vrhunac hladnog rata.
Naš cilj nije pobjeda moći,
ali opravdanje prava,
ne mir nauštrb slobode,
ali i mir i sloboda.
Dakle, najveći strah je bio je li SSSR umiješan?
Jesu li oni imali ulogu u atentatu?
To je ono što je svima bilo na umu.
Očekuje se potpredsjednik Johnson
položiti zakletvu kao predsjednik u zrakoplovu
prije nego što odleti natrag u glavni grad.
Brončani kovčeg je postavljen
u Air Force One, predsjedničkom zrakoplovu,
gdje su se održavale ceremonije polaganja zakletve.
Lyndon B. Johnson položio je prisegu
kao predsjednik Sjedinjenih Država.
Rečeno nam je da će tijelo otići u mornaričku bolnicu Bethesda.
Nakon što je to tijelo stavljeno u avion u Love Fieldu,
sve se promjenilo,
a savezna vlada kontrolirala je narativ
koji je dat američkom narodu
o onome što se dogodilo.
Otišao sam kući i rekao ženi što se dogodilo
i počeo biti u šoku,
ostajući u šoku.
Počela sam gledati televiziju.
Gledao sam sve što se događa.
Nisam mogao vjerovati da, zaista,
Bio sam dio toga.
Stvarno nisam shvaćao
da je ovo bilo na televiziji.
I tada sam shvatio da svi
u svijetu se do tada znalo za to.
Walter Cronkite ga je pratio.
Pratili su ga svi diljem svijeta.
U Dallasu, osumnjičenik u kazalištu u Dallasu
potegao pištolj, ubio jednog policajca,
ranio još jednog, i-- ali je zarobljen.
I kada je zarobljen, vikao je: "Sada je sve gotovo",
i histerično vrišti,
je privela policija.
Čovjek je identificiran kao Lee H. Oswald.
Lee Harvey Oswald je uhićen,
i tako smo počeli pokušavati
spojiti nešto od ovoga,
jer kada sam tog popodneva otišao kući,
Nisam znao ništa o Lee Harvey Oswaldu
te da je on optuženi atentator.
Čovjek je odmah doveden
u sjedište policije.
Taj čovjek je rekao da je bio zaposlenik zgrade
iz kojeg se vjeruje da je pucanj došao.
Ovo je 24-godišnji Lee H. Oswald.
Sada, evo pištolja
za koji policija kaže da je korišten za ubojstvo predsjednika.
Ne, nisam za to optužen.
Zapravo, to mi još nitko nije rekao.
Prvo što sam čuo o tome bilo je
kada novinski novinari u dvorani, uh,
postavio mi to pitanje.
Unutar sat vremena nakon atentata,
Oswald je uhićen,
i to je bilo u svim medijima
da je Oswald pucao,
ispalivši tri hica s leđa,
udaranje predsjednika Kennedyja
a potom i guverner John Connally.
I ima smisla da je to Oswald jer je radio
u Texas School Book Depository.
Pa, mislim, morate pažljivo pogledati Oswalda.
U Dallasu u Texasu ispaljena su tri hica
u povorci automobila predsjednika Kennedyja u centru Dallasa.
Mediji su rekli da je Lee Harvey Oswald bio
usamljeni ubojica, slučaj zatvoren.
I kao što znamo, slučaj nije zatvoren
u toj određenoj točki.
Let je trajao 2 sata i 13 minuta
doći iz Dallasa u Teksasu do zračne baze Andrews
južno od Washingtona, DC
Tajna služba, u sobi za situaciju u Bijeloj kući,
naredio da se izvrši obdukcija
u mornaričkoj bolnici Bethesda.
I ovdje je... evo sada aviona.
Vratio se letom iz Dallasa.
Ono što vidite je poseban kamion koji je pomaknut prema gore
na stražnji dio predsjedničkog mlažnjaka
na kojoj će se lijes iznijeti.
Kovčeg je tamno smeđe boje, blago crvenkast.
Hitna pomoć mornarice se sprema blizu kamiona.
Iza kovčega je gospođa Jacqueline Kennedy.
Desno od nje je njen šogor,
glavnog državnog odvjetnika Roberta Kennedyja.
Gospođa Kennedy očito ulazi u kola hitne pomoći.
I mornaričko vozilo hitne pomoći odlazi s kovčegom.
Sada se dramatizira ovdje u zračnoj bazi Andrews
dok se novi predsjednik obraća mikrofonima.
Dame i gospodo,
predsjednik Sjedinjenih Država.
Dat ću sve od sebe.
To je sve što mogu učiniti.
Molim tvoju i Božju pomoć.
Dakle, u 6:20, Lyndon odlazi.
U 6:21 gase se svjetla,
i nema više TV prijenosa.
I tako bi bilo i poslije
da predsjednikovo tijelo,
bilo u plahtama ili u vreći za tijelo--nije jasno--
bio bi smješten u helikopter
i brzo odletjeli u mornaričku bolnicu Bethesda.
Ovo je teorija Douga Hornea,
da je tijelo izbačeno iz brončanog kovčega
u avion i staviti u kovčeg za otpremu.
I tako je brončani lijes odnesen u Bethesdu
u kolima hitne pomoći s Jackie i RFK u njima.
Ali taj lijes je zapravo prazan,
je ono što teorija kaže.
Tajna služba odlučila je
dok je avion bio na putu za Washington,
da će tijelo ići helikopterom.
Sada, kovčeg je stigao za 20 minuta
prije brončanog lijesa iz Dallasa u Bethesdu.
Ovo je-- ovo je igra ljuske.
Ovo je očito vrlo kontroverzna teorija.
Ideja je da je tijelo stiglo
20 minuta ranije u Bethesdu.
Poslani su narednik Boyajian i njegovi marinci
Bethesdi za pružanje fizičke sigurnosti
za predsjednikovu obdukciju.
I napisao da je lijes stigao u 18.35 sati.
To je vojno vrijeme za 18:35
I kada je kolona stigla u 6:55,
Agenti tajne službe zabilježili su to vrijeme u svojim izvješćima,
a svi novinari zabilježili
taj put u svojim izvješćima.
Dakle, ova su dva vremena čvrsto utvrđena.
Primarni dokumenti na koje se oslanja
jer bi ova tvrdnja bila Boyajian izvještaj.
Mislim da ovo nije ludost.
Osoba koja je bila zadužena za radnu grupu,
koji je iskrcao kovčeg u 6:35,
bio je podčasnik Dennis David.
Koliko se sjećam, bila su to crna ambulantna kola bez oznaka.
I istovarili smo lijes,
i odneseno je u sobu za obdukciju.
Ovaj lijes je obična, siva kutija,
ako hoćete, metalna kutija.
Svatko tko je ikada bio u Vijetnamu
znao bi o čemu govorim.
Otpremili smo stotine tijela odande
u istoj vrsti kovčega.
To je običan kovčeg za transport.
To definitivno nije bio otmjeni lijes
koje su prikazivali na TV-u, što sam kasnije vidio.
Dakle, pitanje koje je stvarno važno je,
što se dogodilo s tijelom predsjednika Kennedyja
u bolnici između vremena kad je stvarno stigao,
18:35, kada je počela službena obdukcija,
što je bilo malo poslije 8:00?
Teorija je da između 6:30 i 8:00,
tijelo je fizički dirano...
Tako da svaki dokaz koji bi pokazao pucanje sprijeda,
kao rana ovdje,
bilo koji od tih dokaza bio bi zamagljen.
Sve snimke koje nisu dosljedne
s dolaskom sa šestog kata snajpersko gnijezdo
u Repozitoriju školskih knjiga morali ukloniti.
Jer neki liječnici Parklanda vjeruju
da je predsjednik Kennedy upucan sprijeda.
Dok JFK-ovo tijelo stigne u Bethesdu,
pripovijedanje je jasno da je predsjednik upucan
od strane usamljenog revolveraša odozgo i straga.
I tako tijelo treba podržati tu priču.
A jedan od načina da ga podržite je uklanjanje
sav metal u tijelu
to znači da je došlo do unakrsne vatre.
Zapravo ćeš dezinficirati mjesto zločina.
24-godišnji Lee Harvey Oswald optužen
s ubojstvom predsjednika.
Oswald je uhićen za manje od dva sata
nakon što je predsjednik ubijen.
Policija kaže da je Oswald radio u zgradi iz koje
ispaljeni su hici koji su ubili predsjednika.
Taj pištolj je moćna vojna puška,
koju je policija pronašla u zgradi.
Nije priznao. Nije dao nikakvu izjavu.
Protiv njega je prihvaćena optužnica za ubojstvo.
- Ja, uh... - Ne znam o čemu se radi.
Jeste li pucali u predsjednika?
Istraga i uhićenje
bilo je brzo, u najmanju ruku.
Patolozi za autopsiju predsjednika Kennedyja
bila su dva mornarička patologa,
Zapovjednik James J. Humes
i zapovjednik J. Thornton Boswell.
Humes i Boswell uopće nisu bili dobro upućeni
na pucnjeve.
Nisu uopće pucali iz vatrenog oružja.
Problem je što oni nisu bili forenzički patolozi.
Bili su to ljudi koji bi radili obdukciju
ako je tvoja teta umrla od srčanog udara,
nije državni dužnosnik na visokoj razini
koji dobiva metak u glavu,
gdje trebate znati ulaznu ranu,
izlazna rana, put metka,
pa možete kasnije utvrditi odakle su meci.
Teško je u to povjerovati
imate predsjednika Sjedinjenih Država,
i obdukcija će biti obavljena
niti jedan praktičar forenzičkih patologa.
Vjerujem da Humes i Boswell
odabrani su za obdukciju
jer su bili pod vojnom kontrolom.
Rezultati obdukcije bi mogli biti
pod kontrolom vojske,
što znači da ih kontrolira federalna vlada.
James Jenkins bio je bolnički bolničar
koji je pomagao pri obdukciji,
i on je u zapisniku rekao da je vjerovao
da je vojska stvarno kontrolirala obdukciju.
Toliko je ljudi kojih više nema.
Znaš, kad ja odem, neće biti nikog drugog
iz obdukcijskog tima uopće.
Moj je posao bio učiniti za njih što su tražili
a da vam se zapravo ne kaže da to učinite svaki put.
Dakle, moj fokus je bio na
točno što se događalo za tim stolom,
radeći ono što je od mene traženo,
slušajući što rade,
i predviđajući zahtjev.
U to je vrijeme vojska bila,
ako vam je rečeno da nešto učinite, učinili ste to,
ili drugo.
A ono "ili inače" nije bilo ugodno.
Vojni liječnici slijede naredbe.
Ako to ne učinite, vaša karijera je gotova.
Vjerujem da su Humes i Boswell primili
vrlo čvrst skup uputa
prije nego što je tijelo predsjednika Kennedyja stiglo u 6:35.
Nećete dojavljivati pucnjeve sprijeda.
Prijavit ćete samo snimke s leđa.
Već imamo uhićenog čovjeka.
Tako to mora biti.
Obavljat ćete patriotsku dužnost za svoju zemlju.
Oni su uključeni u šaradu.
Šarada je pretvarati se da radiš pravu autopsiju
i doći do rezultata koji govore
bio je jedan strijelac odozgo i straga
a s prednje strane nije bilo oružnika.
Humes je imao jedan najvažniji zadatak koji je morao obaviti
prije početka obdukcije u 8:00
To je bilo uklanjanje mozga predsjednika Kennedyja
i ukloniti sve dokaze
u vidu hitaca sprijeda.
Dakle, u svakoj standardnoj autopsiji,
kada je u pitanju rana od vatrenog oružja,
tragovi rana bi se secirali
kako bismo mogli vidjeti putanju
i vidjeti gdje je metak zapravo otišao unutar tijela.
Nakon što je dr. Humes uklonio mozak predsjednika Kennedyja
izvaditi sve dijelove metaka koje je mogao pronaći,
zatim je vratio mozak u glavu
kako bi mogao biti unutar tijela
na početku obdukcije u 8:00.
Nije bilo metalnih fragmenata,
bez metaka, bez djelomičnih metaka,
bilo što značajno što je pronađeno.
Bilo je jako napeto te noći.
Atmosfera je bila vrlo napeta.
I nije bilo toliko činjenica je
da je predsjednik ubijen.
Bila je to svađa između vojnih časnika
s kojim je dr. Humes došao
i sam doktor Humes.
Stalno su ga zvali natrag
razgovarati s nekim od ljudi.
Bilo je krcato.
Bilo je vrlo histerično.
Stalno su nas ometali, da.
Kad sam morao pregledati izvješće obdukcije,
rendgenske zrake, i što je najvažnije,
fotografije koje su snimljene,
to je bio prvi put da sam stvarno plakao,
imao sam suze u očima,
jer je bio tako mlada osoba,
učinio toliko za zemlju,
i upravo je skinut s vrhunca života.
Moje ime je Michael Baden.
Ja sam liječnik i forenzički patolog.
A mene su zamolili da vodim jedinicu forenzičke patologije
koji bi istražio nalaze obdukcije.
Izborni odbor Predstavničkog doma za ubojstva
istraga je trajala 15 godina
nakon smrti predsjednika Kennedyja.
I tijekom naše istrage,
zaključak je bio da smo to utvrdili
Predsjednik Kennedy bio je pogođen
s dva metka s leđa
a samo dva metka s leđa.
Jednostavno se ne mogu složiti s njegovim razmišljanjem
jer je morao nadglasati i napustiti
osobna zapažanja liječnika Parklanda,
koji je rekao da postoji velika izlazna rana
u desnom stražnjem dijelu glave.
Pregledao je fotografije mozga,
a kad je dr. Baden primijetio da nema štete
u desni mali mozak.
Središnji zaključci jednoglasno su prihvaćeni
osam članova panela.
Bethesda je bila neka vrsta tajne autopsije.
Ljudi koji rade obdukciju nisu bili obučeni.
A onda i mnogi političari i drugi ljudi
koji su bili tamo nisu bili upućeni
o tome kako treba obaviti obdukciju.
Slažem se s dr. Badenom oko jedne stvari.
Obdukcija je bila pod nadzorom vojnih vlasti.
Jim Jenkins je vidio kako dr. Humes uklanja mozak
malo nakon 8:00, kada dr. Humes kaže,
"Ispao mi je mozak u ruke."
Znaš, zamalo mu je ispao iz ruke.
I u to sam vrijeme primijetio
moždano deblo nije bilo potrgano,
bilo je odsječeno.
Ali bio je odsječen na dvije različite strane.
Pa sam samo pretpostavio da se metak rasjekao
moždano deblo, i bio sam malo iznenađen
kad sam vidio da je zapravo kirurški izrezan.
Mišljenje Jima Jenkinsa bilo je da ovaj mozak mora imati
uklonjen ranije te večeri.
Publiku je to jako uznemirilo,
do točke u kojoj se dr. Humes, mislim, uspaničila.
I tako je objavio da je očito
bila je operacija područja glave.
I u ovom trenutku dr. Boswell podiže pogled
i kaže galeriji u mrtvačnici,
"Je li bila operacija u Dallasu?"
Dakle, on se poigrava s Humesom.
Ovi momci su znali da nema operacije u Dallasu.
Sami su to učinili.
Dakle, agenti FBI-ja su ga čuli da je to rekao
i staviti to u svoje pisano izvješće.
Bila je to samo prava kratka izjava.
Humes je rekao: "Došlo je do operacije u području glave."
Oni samo doslovno govore ono što je dr. Humes rekao,
što je, čini se da je napravljena operacija.
Dakle, pitanje je, što to znači?
I to ulazi u teoriju tjelesnih promjena
zamagliti svaki dokaz koji bi ih vodio
do zaključka hitaca sprijeda
ili iz bilo kojeg drugog smjera.
Treći patolog bio je sudski vještak.
Ovo je Pierre Finck, iz vojske.
Ali generalno, nije bio
sam provodi obdukcije.
dr. Humes i dr. Finck,
počeli su pregledavati glavu.
I našli su ranu.
Bilo je na desnoj strani glave.
Bio je malo iznad uha i ispred uha,
jedva u dlaku.
Mislio sam da je upucan sprijeda
jer su ulazne rane male
a izlazne rane su velike.
I bila je to mala rana.
I dr. Finck je komentirao,
"To je vjerojatno bilo od metka."
To je bila rana koju su pregledavali
kad je dr. Humes pozvan na razgovor
s pojedincima u galeriji.
Bilo je točno ispod njegove linije kose, točno ovdje.
A ulazna rana bila je otprilike veličine novčića.
To je očito bila ulazna, a ne izlazna rana.
I vratio se.
I nema vremena tijekom autopsije
jesu li se ikada vratili na ovaj.
Nije navedeno u službenoj obdukciji.
Nikada nisu ušli u službenu evidenciju.
Taj bi metak bio izvađen tijekom operacije.
Doktori iz Parklanda rekli su da postoji izlazna rana
u stražnjoj desnoj strani Kennedyjeve glave.
Ulazna rana bi bila otprilike ovdje.
Dok to nije ono što je autopsija pokazala u Bethesdi.
Obdukcijskim nalazom utvrđeno je da je metak
ušla u potiljak
i izašao s desne strane lubanje.
I liječnici Parklanda su mislili da postoji
velika rupa, ali obdukcija je pokazala
bila je samo normalna rana od metka od pola inča
u stražnjem dijelu glave.
Sklon sam vjerovati onome što su liječnici Parklanda rekli,
što uzrokuje neke probleme i zabunu
kad odeš pogledaj obdukciju.
Kada predsjednik Kennedy stigne u Bethesdu,
Dr. Humes, kao i obično, gleda u prednji dio tijela,
zatim okreće tijelo kako bi pregledao leđa.
Ta rana na leđima je locirana
točno na vrhu lopatice ovdje,
na pola puta između vrha te točke
i kičmeni stup.
Metak koji ide u leđa prolazi nekoliko inča,
i dr. Humes je to ispitao,
što ne bi smio učiniti s ranama od metka
jer možete napraviti umjetne staze.
Dr. Humes nije mogao pronaći izlaz
bilo gdje drugdje u tijelu.
Drugim riječima, došlo je do slijepe ulice.
Ustanovili su da rana nije nikamo otišla.
Nije ih baš zanimalo, čini se, da...
o tome kako se dogodilo, odakle se dogodilo.
Nitko nije spomenuo da li je upucan
sprijeda ili straga ili sa strane ili što.
Prvo sam vidio ranu na vratu
kad smo dr. Boswell i ja odmotali tijelo.
Izgledalo je kao zjapeća posjekotina.
Nismo ga ispitivali.
Rečeno nam je da se ne opterećujemo time;
bio je trač.
Pa ga nismo ispitivali.
Točnije, Pierreu Fincku je rečeno da prestane
kad su gledali ranu na vratu.
To je samo traheotomija.
Stop. Krenuti dalje.
Bila je velika, zjapeća rana od traheotomije
u prednjem dijelu vrata.
Izbrisali su...
doslovno izbrisao tu ranu.
Problem je prva stvar koju Bethesda nije napravila
je nazvan Odjel hitne pomoći Parklanda
i pitaj ih, što si učinio tijelu?
Da su nas prvo pozvali,
da, znali bi da postoji rana na vratu.
Nisu imali sve informacije.
To subotnje jutro nakon atentata u petak,
samo smo sjedili u uredu i razgovarali.
Dr. Perry je dobio telefonski poziv iz Washingtona,
od dr. Boswella, jednog od patologa.
Poziv je bio da imamo povredu leđa puškom,
ali ne vidimo izlaznu ranu.
A imamo i prostrijelnu ranu glave.
Nismo znali, kada su nas zvali iz Bethesde,
da je na leđima prostrijelna rana
samo desno od središnje linije.
Nismo znali da postoji rana na leđima
jer nakon što je predsjednik umro,
nismo smatrali da je to prikladno
da bismo mogli još ispitivati
ili okretanje tijela ili što već.
Mornarička bolnica u Bethesdi nije znala
da postoji rana sprijeda na vratu
jer je dr. Perryjev rez prošao kroz njega,
a nisu shvatili činjenicu da postoji
mali udubljenje u donjem dijelu te rane
mislili smo da je to ulazna rana.
Ali Bethesda, rekli su da je to njihovo mišljenje
da je rana na vratu došla sa stražnje strane i sprijeda.
Da je autopsija obavljena u Dallasu,
Dr. Rose bi to odmah rekli
to je bila rana, pa je to mogao spojiti.
Samo mislim da bi pojašnjenje bilo
malo bolje unaprijed
da je to učinjeno u okrugu Dallas.
Dakle, kada su patolozi Bethesde pozvali Parkland,
oboje su saznali nešto što onaj drugi nije znao.
Dakle, liječnici Parklanda nisu bili svjesni
rane na Kennedyjevim leđima,
a liječnici obdukcije Bethesde nisu bili svjesni
da je traheotomija učinjena preko postojeće rane
u Kennedyjevom grlu.
Dr. Humes je prvotno zaključio
jedan hitac u glavu s leđa
i jedan hitac u gornji dio leđa s leđa,
koja nije izašla iz tijela.
Promijenio je zaključke
nakon telefonskih poziva dr. Perryju
i odlučio da je metak prošao
Tijelo predsjednika Kennedyja s visine u njegovim leđima
i izašao iz grla.
Problem je u tome što dokazi pokazuju
da je rana zapravo niže i desno,
tako da je izlazna rana, ako je postojala,
bio bi bliže predsjednikovim prsima.
Ne bi mu bilo do grla.
Dakle, ovu nedosljednost moramo nekako objasniti.
To je nešto što svatko tko je proučavao slučaj
slaže se da je to veliki problem.
I odlučeno je da će Warrenova komisija
shvatiti što se dogodilo.
Predsjednik Johnson brzo je imenovao komisiju
otkriti stvarne činjenice atentata,
komisija od sedam Amerikanaca tako uglednih
da njihovi zaključci moraju biti izvan svake sumnje,
ili se barem tako mislilo.
Moj je opći dojam bio da Warrenova komisija
postavljen je možda kako bi se s ovim završilo.
Ja, kao i mnogi drugi ljudi,
mislio da je ovo neka vrsta pljuskanja
to je učinjeno da se stvari prikriju,
znate, pogledajte što se dogodilo
i donijeti prilično brz zaključak
i izbaciti to iz glava ljudi u zemlji.
Warrenova komisija je intervjuirala liječnike Parklanda,
ne svi, ali mnogi od njih.
I dobili su svoju perspektivu,
uključujući i ono za koje su ti liječnici mislili da postoji
izlazna rana na potiljku predsjednika.
Ubojstvo predsjednika Kennedyja bilo je,
neizbježno, misteriozna priča velikih razmjera.
Navedeni su liječnici bolnice Parkland
mislili su da je ušao barem jedan metak
Vrat gospodina Kennedyja sprijeda.
Sve je to stalo, jer da ih je bilo
sve snimke s nadvožnjaka,
ako je bilo više od tri hica,
onda je Oswald morao imati suučesnika.
Bilo je zabrinutosti u Sjedinjenim Državama
o tome da postoji zavjera da postoje dva strijelca,
jedan pucao u predsjednika Kennedyja,
jedan pucajući guverner Connally,
ili da li je postojala zavjera,
bili to Rusi ili Kubanci ili Castro
ili neka lažna državna agencija.
Mislim da je problem što su ostali
sa samo dva metka da nanese svu štetu dvojici muškaraca.
Poznate rane bile su pucanj u leđa
i metak u glavu.
I oni pokušavaju objasniti te dvije rane,
plus rane guvernera Connallyja,
sa dva metka.
Jedini način da to učinite je
da jedan metak pogodi oba čovjeka.
Dakle, ambiciozna mlađa savjetnica, Arlen Specter,
izmišlja teoriju jednog metka
riješiti nedostatak dokaza.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća Spectre je privukao nacionalnu pažnju
za njegov rad u Warrenovoj komisiji,
istražujući atentat
predsjednika Johna F. Kennedyja,
kao koautor teorije jednog metka,
podupirući uvjerenje da je umiješan samo jedan strijelac.
Odluči da želi metak
koji je prvi pogodio predsjednika Kennedyja
biti taj koji je udario guvernera Connallyja.
I uvijao se u čvorove
pokušavajući prodati tu priču.
Mogućnost da je jedan metak nanio rane
i na predsjednikovu vratu i na guvernerovu tijelu
došlo na vrlo postupan način.
Putanja je bila takva da je bila gotovo sigurna
taj metak koji je izašao iz predsjednikova vrata
velikom brzinom bi morao udariti
ili auto ili netko u autu.
Pa, teorija jednog metka je čista, apsolutna,
nepatvorena besmislica.
Imate metak koji izlazi iz Johna Kennedyja,
krećući se zatim prema dolje i ulijevo, a ipak
zabija se u Johna Connallyja iza desnog pazuha.
Pa, Connally je sjedio točno ispred Kennedyja.
Dakle, morate imati metak koji izlazi iz Kennedyja,
naglo se zaustavivši u zraku, skrećući udesno,
vraćajući se oko 20 inča, ponovno zaustavljajući,
okrećući se sada lijevo,
i odlazak u Connally.
Dakle, to je teorija jednog metka.
Bolje je od bilo koje vožnje toboganom
koje je itko ikada vidio bilo gdje u svijetu.
To je metak koji s pravom zaslužuje
karakterizacija koju smo joj mi kritičari dali--
čarobni metak.
Veliki problem je bio,
je li ovo ulazna ili izlazna rana?
Bio je vrlo malen. I uvijek su nas učili
da je izlazna rana veća od ulazne.
Meni je to jednostavno nepojmljivo
taj prvi hitac
koji je prošao kroz njegov vrat ušao u moja leđa.
Ne vjerujem u to. Nikada neću vjerovati u to.
Ne mogu napraviti dovoljno testova da bi me uvjerili u to.
Mislim da se moji dojmovi nisu promijenili
od dana atentata.
Uvijek sam mislio da ovo izgleda kao ulazna rana.
Bez teorije o jednom metku koji bi ranio obojicu,
mora postojati barem još jedan dodatni ubojica.
A Warrenova komisija to nije mogla dopustiti.
Warrenovo izvješće ovisi
da je teorija o jednom metku istinita.
Ako nije istina, onda nam ostaje ili zavjera
ili samo hrpa upitnika
kao da se uopće nije istraživalo.
Dana 24. rujna 1964. god.
komisija je predstavila svoje nalaze
u obliku ovog izvješća predsjedniku.
"Zaključili smo da, u nedostatku čvrstih dokaza,
nije bilo drugog revolveraša."
Ne sjećam se točno trenutka
da sam čuo rezultate Warrenove komisije.
Ali bio sam svjestan da to nije puna istina.
Zaključak Warrenovog izvješća je da
liječnici iz Parklanda sigurno su upravo bili
netočni u svom zaključku.
Čak je i predsjednik Lyndon Johnson imao ozbiljna pitanja
o teoriji jednog metka.
Rekao je senatoru Richardu Russellu,
koji je bio u Warrenovoj komisiji,
tijekom snimljenog telefonskog razgovora, da nije vjerovao.
Problem je-- nedosljednost
je da je Johnson još uvijek vjerovao da je Oswald djelovao sam.
Warrenova komisija započela je zaključkom
da je Oswald to učinio i to sam.
I onda su radili na tome da to potvrde,
a onda su zanemarili
čvrst dokaz za suprotno.
Neki su ljudi u našoj vladi petljali
s kritičnim dokazima kako bismo bili sigurni
američki narod ne bi znao istinu
o tome tko je ubio predsjednika.
I to je najgore što može biti.
Govorim o fotografijama koje ne izgledaju ispravno,
koji izgledaju kao da su izmijenjeni.
Fotografije i x-zrake koje vidimo nisu dosljedne
s onim što liječnici Parklanda i mnogi drugi ljudi
koji su bili tamo u Bethesdi recimo.
Kad sam vidio slike autopsije,
moj prvi odgovor je bio, htio sam svima reći
da to ne odražava ono što se zapravo dogodilo.
Primijetio sam ranu kada sam ušao u sobu,
koji je bio na desnom stražnjem dijelu glave.
Na potiljku mu je bila ogromna rana.
Dvije slike koje sam vidio, a koje si mi pokazao
koji su navodno iz arhiva
nisu ono što sam vidio te noći.
E sad, ne znam odakle te slike.
Imao je veliku rupu.
Cijelo ovo područje je nestalo.
Ovaj dio glave je nestao.
Tamo nije bilo skalpa.
Kako su svi ti ljudi mogli,
uključujući liječnike u Parklandu,
zaključiti da je nedostajao potiljak?
A onda idemo u Bethesdu,
i odjednom, skrpano je.
Što se dogodilo?
Da bi se to ispitalo,
morali ste se vratiti u Parkland
i razgovarati s ovim doktorima.
Kad sam vidio slike autopsije,
Mislio sam da je netko stvarno petljao u cijelu stvar,
i to me učinilo vrlo sumnjičavim
jer nije izgledalo nimalo slično onome što sam tamo vidio.
I također su bili potpuno zašiveni
temporoparijetalnu stranu njegove glave, i bila je zatvorena.
I rekao sam, kako mogu učiniti-- zašto bi to učinili?
Mali mozak nije bio izbočen.
Fotografski smo pregledali mali mozak,
i bio je netaknut.
Možda je lijevi režanj bio,
ali desni režanj je ispao.
Vidio sam da je.
On je u krivu.
Nije zjapila rupa,
a malog mozga nije bilo
koji je ispao na auto i točka.
Andrew Purdy bio je savjetnik
u Domski odbor za ubojstva.
Kaže da su liječnici u Dallasu u krivu.
Kad pomislite na tijelo
licem prema gore i mislite, posebno u Dallasu,
količine krvi koja je tamo bila uključena,
ljudi nisu mogli razlikovati gdje su stvari.
Mora da je to bio užasan, tragičan prizor.
Ljudima se bilo jako teško prisjetiti
točno gdje je što bilo kad im to nije bila svrha.
Njihova je svrha bila spasiti predsjednikov život,
a ta su sjećanja poslije pogrešna.
Tko je taj zadnji tip?
- Tko je taj tip? - Je li on neurokirurg?
Rana, kad smo se brinuli za predsjednika,
nije bilo tako krvavo, zapravo.
- Ne. - Već je iskrvario
znatno u vrijeme ozljede.
Pa nije bio tamo, pa je...
- Nije bio tamo. - Ne--znaš,
nije sposoban dati mišljenje.
Najvjerojatnije samo ide na obdukciju.
To je sasvim drugačija perspektiva.
A te rendgenske snimke koje sam vidio su pogrešne.
Bio sam i s desne i s lijeve strane
u tijeku liječenja.
I nisam vidio nikakvo oštećenje lica
ili bilo koje područje na čelu--
bilo kakva oštećenja u području čela.
Samo--nije bilo tamo.
Ne, zato je nedosljedan
sa slikama-- rendgenskim slikama,
koji pokazuju orbitalno uništenje
koji bi pokazao stvari izvana.
Ali očito je ovo petljano
jer su zamijenili skalp
koji je bio širom otvoren kad sam vidio ranu.
Mislim, to su učinili na autopsiji.
To je--to je posao u Washingtonu.
Vidio sam ovu ogromnu rupu
u stražnjem dijelu predsjednikove glave.
Ali onda na jednoj od slika, koliko se sjećam,
izgledalo mi je kao da povlače režanj tjemena
iznad ove rupe i pokrivajući je.
Zapravo, mislio sam da vidim prst i palac
od onoga tko je vukao ovaj preklop.
I mislio sam da je podignuto da pokrije tu rupu.
Netko mi je rekao, o, ne, to nije bio zalistak.
To je samo tako izgledalo.
Rekao sam, ne, nije.
Vlada je riješila problem
liječnika iz Parklanda loše i nečasno.
Trebali su im pokazati te fotografije i reći,
je li ovako izgledao predsjednik Kennedy
u traumatološkoj sobi 1?
Doktori iz Parklanda rekli bi,
ne, nije tako predsjednik izgledao
u bolnici Parkland.
I to se vidi u Zapruderovom filmu.
Mislim da je Zapruderov film imao puno posla
sa zabrinutošću kako je predsjednik ubijen.
Predsjednik Kennedy bio je prva osoba
da se vidi na snimci kako ga ubijaju.
Ovo je jedan od najvažnijih filmova
koja postoji u povijesti.
Ipak, američki narod nije znao
o filmu Zapruder do Roberta Grodena
a Dick Gregory je otišao u emisiju "Geraldo".
Eh, je li to bilo 1975.
Ovo je jako teško. To je snimak filma
proizvođača haljina iz Dallasa Abrahama Zaprudera,
i to je smaknuće predsjednika Kennedyja.
I, znaš, prije nego što ode iza znaka,
predsjednik maše gomili.
Kad je izašao iza znaka, upucan je.
A onda je guverner Connally ubijen.
Već je pogođen. Već je pogođen.
A sada, na dnu ekrana, snimak glave.
To je hitac koji mu je raznio glavu.
To je nešto najstrašnije što sam ikad vidio u filmu.
Zapruder film je 8-milimetarski film
koju je snimio Abraham Zapruder,
koji je tog dana bio u Dealey Plazi,
a on je stajao na travnatom brežuljku
na betonskoj platformi kako bi imao bolji pogled.
Dok je predsjednik silazio s ulice Houston
i kad je došao na red, bilo je otprilike na pola puta dolje,
Čuo sam pucanj.
Onda je samo ovako klonuo u stranu.
Zatim sam čuo još jedan ili dva pucnja.
Ne bih mogao reći je li jedan ili dva.
I vidio sam njegovu glavu kako se praktički otvara,
sva krv i sve.
I nastavio sam pucati.
Kad vidite Zapruderov film,
vidite kolonu automobila koja dolazi iz ulice Houston
i polako skrećući u Ulicu brijestova,
krenuvši prema trostrukom podvožnjaku.
I izgledaju savršeno dobro dok se ne naprave
taj spori okret, i odjednom,
obje predsjednikove ruke se tako dižu do vrata,
kao da se nešto dogodilo.
Ova rupa od metka na njegovom vratu,
mislili smo - zapravo, rekao je dr. Perry novinarima
odmah nakon što smo izašli iz Traumatološke sobe 1
da smo možda mislili da je ovo ulazna rana
ovdje u njegovom vratu, blizu njegovog dušnika,
točno iznad njegove ključne kosti.
I gospođa Kennedy je shvatila da nešto nije u redu,
a ona se naginje k njemu kao da ga pita, što nije u redu?
I baš dok ona to radi,
predsjednikova glava doslovno žestoko eksplodira,
a on je bačen unatrag i ulijevo.
I tada mislim da ga je pogodio projektil
od drvene ograde.
Mislim da je smrtonosna rana došla sprijeda,
a i drugi ljudi vjeruju u to.
Powers i Kenny O'Donnell,
koji su se vozili u jednom od automobila iza,
bili su uvjereni da je došao taj kobni hitac
s travnatog brežuljka i ograde.
Samozvani očevici sve tvrde
ugledavši drugog revolveraša
pucajući iza ograde.
Pucanj koji je ubio predsjednika Kennedyja nije stigao
iz Knjigoteke.
Govorili su o činjenici
da je g. Oswald gore u toj školskoj knjizi.
A ja sam ponavljala, ne, nije ga bilo.
Vidio sam ovo.
Stajao sam ovdje.
Vidio sam ovo. Vidio sam cijelu stvar.
Podignuo sam pogled. Tamo u grmlju,
ovaj čovjek je pucao iz puške.
I vidjeh oblačić dima i bljesak svjetla
u istom trenutku kad je Kennedyjeva glava eksplodirala.
Ovo je pogled na Ulicu brijestova
s travnatog brežuljka, gore iza drvene ograde
gdje neki kritičari tvrde da je još jedan napadač ležao skriven.
Došao s te ograde.
Bacio sam pogled ispod onog zelenog drveta,
i mogao si vidjeti mali oblačić dima.
Izgledalo je poput oblačića pare ili dima cigarete.
Zapruderov film se ne prikazuje
potiljak predsjednika koji se raznosi.
Vidimo pucanj u desnu sljepoočnicu,
a znamo od svjedoka
da je puklo iz glave.
Liječnici Parklanda nam govore istinu,
istina izvan svake sumnje.
Pitanje, retrospektivno,
bio, ako je Oswald bio u depozitu na šestom katu,
kako je onda mogao biti pogođen sprijeda?
Dakle, je li bilo više od jednog napadača?
Arlen Spectre došao je u Parkland,
i rekao je, imamo ljude koji će svjedočiti
da su vidjeli predsjednika strijeljanog
sprijeda sa željezničke pruge.
Ali rekao je, ne vjerujemo da imaju vjerodostojno svjedočenje.
Ali ne želim da kažeš ništa više o tome.
Zapruderov film, kad je pogođen,
vidite cijeli ovaj bljesak kostiju, znate, kako izlazi.
I to je bilo kompatibilno s onim što sam vidio
s njegove desne strane, gdje sam se ja nalazio.
Kako bi pucanj sa stražnje strane
oguliti tjeme sprijeda natrag?
I moje mišljenje je da je ovo bila prevara iz--
cijela desna strana skupljena u stražnji dio...
- Bilo je, da. - Na dnu zatiljka.
Da. I vidiš da,
i mislim da se to nekako vratilo na svoje mjesto.
Ali onda je projektil prošao dalje
i raznio mu potiljak.
Da. Bilo je i privremeno.
I to se vidi u Zapruderovom filmu.
- Ali to sam vidio na njemu. - Da.
- Mm-hmm. - Da.
Mislim da je časno što liječnici Parklanda
a medicinske sestre su zadržale svoje prvobitne pozicije
i nisu odstupili od onoga što su uočili 1963.
prije 60 godina.
Dokazi pokazuju da je ubojstvo predsjednika
bilo je jednostavno pucanje, točka.
Što je vjerojatnije,
Doktori iz parka govore istinu
ili obdukcija govori istinu?
Po svoj prilici, postojala je zavjera,
tj. bilo je više od jednog strijelca.
I mislim da je taj strijelac bio iza drvene ograde
na travnatom brežuljku, a onda je netko
u šestom katu Knjigoteke.
Tog prvog dana, u prva 24 sata,
svi smo, mislim, mislili da je to ulazna rana.
Uvijek sam imao veliku mogućnost
da postoji više od jednog strijelca.
To je bila laž.
Zaista nisu govorili istinu o tome.
Nikada nisam mislio da će biti u Parklandu na kolicima
a mi bismo se brinuli o njemu
i gledati ga kako uzima posljednji dah.
Vjerojatno jedan od najdramatičnijih trenutaka
u povijesti SAD-a i ključni trenutak
za mene i cijeli moj život.
Imao sam vrlo zanimljiv život.
Imao sam puno raskrižja
s događajima i ljudima,
ali nijedan tako dramatičan i jak
kao događaji toga dana.
Ponekad tuga izađe na vidjelo.
Pomisao na atentat
i moje sudjelovanje u tome, kao i drugih,
nikada ne odlazi.
Ponovo vrtite taj dan u svojim mislima.
To je svakako najznačajniji događaj
koja se ikada dogodila u mom životu.
Svoj boravak tamo shvaćam vrlo ozbiljno.
I ne uživam baš
pričajući priču o tome što se dogodilo.
Ali bilo je to vrlo važno vrijeme,
a moja je sudbina bila biti tamo.
U Americi, mislim da je to bio jedan od najviše
značajni događaji stoljeća,
ali i gubitak nevinosti.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.