Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Icelandic
Igbo
Interlingua
Irish
Italian
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
https://sites.google.com/view/valtorta-bogo-covjek/
Hosana Maranatha
Ba! Ba! Ba!
UBOGA (JADNA) STVORENJA
Ba, ba, ba.
Zdravo. - Ba, ba.
Gomila organa bez signala iz mozga, ili pumpanja krvi iz srca.
Samo velika kolièina mesa za nedeljni ruèak.
E sad, tko bi htio da rekostruira organe ?
I ko može razlikovati èoveka od životinje, ako razlika uopšte postoji?
Hajde, hajde. Slagali ste slagalice kao deca, zar ne?
Da li je to do mene, ili je ðavolski teško koncentrisati se
kada èudovište prièa?
On je izvanredan hirurg. Njegova istraživanja su revolucionarna.
Njegov otac je osnovao ovo mesto. -Bojim se da nisi ukljuèen
u ovaj razgovor, Makse Mekendls.
Suviše si daleko od nas.
Odjebi, druže. Nabavi sebi odelo.
Stvarno mislite da jetra ide tu, gospodine?
Pitam se koja je svrha da je vratite unutra, gospodine?
Zabave radi.
Gospodine Maks Mekendls! Vidimo se posle èasa.
Vaš rad.
Svideo vam se, gospodine? -Toliko je obièan,
da je jedva uspeo da dobaci do proseènosti.
Hvala. -Treba mi asistent na projektu. -Rado bih to bio.
Da li ste religiozan èovek? -Verujem u Boga.
U mene ili božanstvo? -Duhovito, jer ste vi poznati kao...
To je šala na sopstveni raèun. Ne treba mi objašnjenje.
To je ðavolja rabota. -Da li ste razmišljali da pustite bradu, gospodine?
Izgledam kao veliki pas sa kravatom. -Deca vole pse.
U vezi posla... -Da, uði.
Bože! Bože.
Zdravo. -Zdravo.
Bela, ovo je g. Mekendls.
Zdravo, Bela.
Pupoljak. -Krv. -Pupoljak. -Krv.
Krv. -Sjajno. -Dobro sam.
Kakav lep retard.
Zadobila je povredu mozga. Sredio sam to.
Njeno mentalno stanje i njeno telo nisu sasvim sinhronizovani.
Govor joj se popravlja. Napreduje ubrzanim tempom.
Fascinantna je.
Treba da pedantno zabeležim njeno napredovanje.
Hoæeš li da uradiš to za mene? -Bila bi mi èast. -Vii!
Vii! -Da. Uzbudljivo je, Bela.
"Vii." Pretpostavljam da ona misli na... -Gospoðo Prim!
Vii.
Ne voliš lososa?
Meni se prilièno sviða, zapravo.
Lepo je jesti ga ujutru...
I Bela æe da secka? -Samo mrtvaci za Belu.
Samo mrtvi. -Samo mrtvi.
Gnjeèim! Gnjeèim.
Voæno jezgro! Voæno jezgro!
Trèi!
Voæno jezgro!
Ona nauèi 15 reèi dnevno.
Njena koordinacija je u najboljem sluèaju labilna.
Uveèe dolazi do napretka.
Kosa joj raste dva i po santimetra na svaka dva dana.
Imam dijagram ovde. -Odlièno. Možeš da ideš. Vidimo se sutra.
Gospodine, odakle je došla?
Tvoj posao je da prikupljaš podatke.
Kad dodam besmislena pitanja na to, javiæu ti.
"I tako, kada su se vratili iz šume,
ponovo je bila sa svojom mamom i tatom.
Te noæi, za veèeru su se prejeli kolaèa.
Bili su tako sreæni što su ponovo zajedno."
Ti meni tata, Bože?
Prim kaže da neæeš biti.
Bela nigde devojka.
Gde je to? Nigde?
Ti si siroèe. Tvoji roditelji su umrli.
Onda si ti rasporio roditelje, Bože? -Nisam. Oni su mi bili prijatelji.
Bili su hrabri istraživaèi,
i poginuli su na klizištu u Južnoj Americi.
Pomerili su granice onoga što se znalo, i platili su cenu.
Ali to je jedini naèin da se živi, Bela.
Poslali su te meni da brinem o tebi.
Mrtvi?
Bojim se da je tako, draga moja.
Jadna Bela.
Ali voli Boga.
Spavaj ovde.
Ne.
Laku noæ, draga Bela.
Ovo, roditelji. -U Peruu, da.
Zašto upisuješ svaki orah?
Moram da zabeležim tvoj nutritivni unos.
Koliko?
Prièaj Beli o drugim mestima.
To je Lisabon u Portugalu.
Jug Francuske. Alpi.
Australija. Daleka i opasna, i za ljude i za životinje.
Bela želi da vidi svet.
Samo...
Bela.
Bela, mislim da ne smemo da idemo gore.
Bela.
Bela.
Ne.
Bela, ovo je opasno.
Ne, Bela.
Bože.
Moram iæi napolje.
Napolje? Ne, mi radimo.
Posekla si prste? -Kendls æe me izvesti. Kendls.
Naravno da mogu. Ako... -Ne. -Da. Napolje!
Da li je ikada bila napolju? -Nisam.
Stvorio sam savršeno zabavan i siguran svet za Belu. -Odmah.
Bela. -Odmah!
Odmah! -Bela.
Znaš, toliko stvari napolju te mogu ubiti, Bela.
Namrtvo? -Zmije, koèije, ptice oštrog kljuna,
zemljotresi, udisanje toksiènog semena trave.
Bela.
Bela. Pogledaj.
Ubij. -Šta?
Zašto imaš èudne palèeve, Bože?
Jednom kada sam bio veoma mali,
otac mi je zabio palèeve u malu gvozdenu kutiju
da vidi da li može da uspori rast kostiju.
Bol je bio tako jak. I da ne bih plakao,
zagledao bih se u moje druge prste,
i jednostavno tim posmatranjem, poèeo da rašèlanjujem epidemiološke elemente.
Kada se vratio, na njegovo iznenaðenje, osmehivao sam se.
Gospode Bože. -Bio je èovek nekonvencionalnog uma.
Vreme je da krenemo.
Približava se oluja.
Zašto je tako plašite?
Ona je eksperiment, i moram da kontrolišem uslove,
ili naši rezultati neæe biti jasni.
Stani! Bože, idemo!
Ne, Bela. -Bela hoæe sladoled.
Ne. -Bela hoæe! -Moje lice. Ljudi se boje Boga.
Ismejavaju Boga. -Bog je divan. Kao pseæe lice.
Av, av! -Baš tako.
Stani! Šetaæu. -Ne!
Ne sada? Ne nikada?
Jednostavno ne.
Bela! -Ne!
Ne! Ne! Ne! -Hej! Bela!
Ne!
Izvini. -Ne! Ne! Ne!
Žao mi je, draga moja.
Majko Božja.
Šta ste joj uradili? Zašto je krijete?
Recite mi šta sve ovo znaèi, ili æu otiæi u policiju.
Reæi æu ti. Jer ovo je sreæna prièa.
Retko je dobiti telo, iako si mrtav, ali tako blizu životu.
Mrtvaèka ukoèenost nije nastupila. Telo jedva da se ohladilo.
Nije imala puls.
Ali bilo je nekih impulsa, pa sam mogao da je održim u životu.
Ali niste.
Nisam znao ništa o životu koga se odrekla,
osim što ga je toliko mrzela, da je izabrala da je ne bude više, zauvek.
Šta bi oseæala da je odvuku
od svoje pažljivo odabrane veènosti,
i prinude je da bude u jednoj od naših
loše opremljenih ludnica, popravnih ustanova ili zatvora?
Jer u ovom hrišæanskom narodu, samoubistvo se smatra ludošæu ili zloèinom.
Ko sam ja da odluèujem o njenoj sudbini?
Ali je takoðe i sa moje strane došlo do prepoznavanja.
Sva moja istraživanja su me dovela do ovog prelomnog trenutka.
Sudbina mi je donela mrtvo telo, i živu bebu. Bilo je oèigledno.
Stvarno? -Izvadite mozak bebe i stavite ga u odraslu ženu.
Reanimirate je i posmatrate. -Gospode!
Ona zna? -Ne. -Ko je bila? -Nema pojma.
Da li bi više voleo da svet nema Belu?
Gospoðo Prim.
Bela je sreæna kad to poželi.
Imaš neprijatan izraz lica, ali ja æu to srediti.
Zatvori oèi.
Ne! -Saèekaj malo. Treba vremena.
Zgrabila me je za moj dlakavi deo. Ona je luda!
Bela. -Bela je otkrila nešto što moram da podelim. Gledaj.
Šta ako stavim krastavac u sebe? -Ne.
Bela! Bela!
Odmah prestani sa tim. -Šta?
To se ne radi u pristojnom društvu.
Samo... nemoj.
Šta je to?
Otac mi je izvadio želudaène i piloriène žlezde,
pa moram da stvaram sopstvenu želudaènu kiselinu.
Zašto je, za ime Boga, to uradio? -Da otkrije ono što niko nije znao.
Ispostavilo se da su nam potrebne. Idealno.
Bela,
nisi jela.
Nemoj.
Laku noæ.
Laku noæ.
Znaš, ja sam zapravo pomalo romantièan, Makse.
Šta? -Mislim da vidim ljubav izmeðu tebe i Bele.
Ja... Ona je... -Možda bi trebalo da je oženiš.
Šta? -Mislim da te voli.
Video sam ljude kako se gledaju sa ljubavlju, kao posmatraè.
Ne kao uèesnik, naravno. Ja to vidim.
Da li ti vidiš?
Ja... Gajim oseæanja prema njoj.
Dakle, ti bi?
Izvedi Belu napolje.
Bela...
Oseæaš se èudno?
Ovaj... -Navali na Belu.
Pitao sam se da li ste je možda odgojili da vam bude ljubavnica.
Mraèna misao nedostojna mene, znam.
Dakle, ne spavate sa njom?
Spermatièna ejakulacija može samo indukuje homeostazu u meni
ako je praæena produženom stimulacijom viših nervnih centara
èiji pritisak na žlezde bez kanala menja sastav moje krvi,
ne za nekoliko grèevitih minuta, veæ za mnogo dana.
Šta? -Ja sam evnuh, i ne mogu da je jebem.
Da bi se moje telo uzbudilo
bila bi potrebna ista kolièina elektriène energije
koja napaja severni London. Osim toga, moja oèinska oseæanja
izgleda da nadmašuju moje erotske misli.
Izvinjavam se zbog mojih mraènih misli. -Uopšte nisu mraène.
Muška, ali i svaka druga seksualnost je u osnovi nemoralna.
Ne svaka, gospodine. -Da li želiš da je oženiš ili ne?
Želim da te oženim. Budi moja žena.
Hajde da jedno drugom dodirnemo genitalije.
Ne, ne. Ne želim da te iskoristim. Ti si posebna.
Kad se venèamo.
Jedan uslov. -I ona mora to da poželi. Shvatam.
Dva uslova, onda. Taj što si pomenuo, i moraš živeti ovde sa mnom, zauvek.
Sastaviæu pravni ugovor.
Èudan ugovor. -Ima nekoliko pravopisnih grešaka.
Nebitno za njegovu pravnu obavezu, ?uveravam vas.
Mora da je prava žena kad garantuje takvo vezivanje.
Izvinite me, moram do toaleta.
Zar imaš pet godina pa ne možeš da izdržiš?
Slaba bešika, gospodine. Kao moj otac pre mene, a njegov pre njega.
Možda imaš rak prostate. Proveri to.
Proveriæu.
Gðica Bela Bakster, bez sumnje, sudeæi prema ugovoru.
Dobar dan, posetioèe.
Hoæeš moj šešir?
Da li bi mi odgovarao? -Da.
Izgledaš neverovatno dobro.
Morao sam da upoznam ovu ženu zbog braènog ugovora koji je zarobio.
Kako to misliš? -Živeæeš ovde,
putovaæeš sa gospodom Maksom Mekendlsom i Baksterom u inostranstvo,
ali neæeš izlaziti u grad.
Shvatam.
Jako me vole. -Razumem zašto.
Moram da te uštinem, da vidim da li si stvarna. -Neæeš...
Ko si ti?
Gospodin Dankan Vederburn.
Otvori.
Kako si se popeo ovde?
Verao sam se.
Dugo si me gledao? -Ne dugo.
Nisi me gledao kako radim na sebi da bi bila sreæna?
Nije pristojno, znam.
Ne zanima me pristojno društvo. To je jebeno dosadno.
Uništava dušu.
Bog ne veruje u dušu.
Mislim da je Bog pravi autor ideje o duši.
Godvin Bakster? -Taj zagoreli pas. O èemu se radi?
Ti si zatvorenik, a moj zadatak je da te oslobodim.
Ima nešto u tebi, neko gladno biæe,
gladno iskustva, slobode, dodira.
Da vidiš nepoznato i spoznaš ga.
Zašto sam ovde, pitaš se?
U petak idem u Lisabon. Voleo bih da poðeš sa mnom.
Lisabon u Portugalu? -Da, taj Lisabon.
Bog to nikada neæe dozvoliti.
Zato ga i ne pitam.
Pitam tebe.
Mislim da Bela nije bezbedna sa tobom. -Ti si apsolutno... nisi.
Možemo li da poprièamo, dragi Bože? -Naravno, Bela.
Htela sam da ti saopštim važne vesti.
Beli se vrti u glavi od uzbuðenja.
Reci. -Veèeras u ponoæ,
potajno æu pobeæi sa Dankanom Vederburnom.
Šta? -Želeæeš da me zaustaviš. -Zaustaviæu te.
Držiš Belu previše èvrsto. Moram da odem preko okeana.
Možemo da putujemo. Ti, ja i Maks, za koga si, podsetiæu te, verena.
Udaæu se za Maksa, jer se on èini pravom osobom za to,
ali prvo æu poæi u avanturu sa Dankanom Vederburnom,
ko je, mislim, malo štetniji po mene, ali je takoðe zanimljiv.
Ne mogu da te pustim.
Poljubi me i pusti me.
Ako me ne pustiš, Bela æe iznutra poèeti da truli od mržnje.
Mržnje? -Mržnje.
Raspakuj te torbe, Prim. Godvin mi je rekao šta planiraš.
Ne krivim te, Bela. Taj èovek je ženskaroš.
Ima podmukle naèine da se uvuèe pod naivnu žensku kožu.
Njegove oèi su uglavnom uprte u moje.
Njegove ruke su izmeðu Belinih nogu,
i on šapuæe reèi koje ne èujem, ali koje greju moje telo.
Gospode, Bela. Vereni smo. Volim te.
Kad se vratim, venèaæemo se i biæemo sreæni kao dva goluba na grani.
Misliš da mi treba šešir za put? -Ne! Ovo neæe moæi. Ne može!
Sam æu se pobrinuti za tog èoveka. Pretvoriæu njegovo lepo lice
u kašu od krvi i kostiju! -Makse, pocrveneo si,
a i ja sam takoðe, kad vidim drugaèijeg Maksa.
Ja se izvinjavam, ali neæu dopustiti èoveku
za koga znam da ima samo zle namere,
i da nema oseæanja prema tebi, da te prevari.
Razbiæu mu jebenu glavu.
Bela? To...
Bela.
Zbogom, uspavani golube.
Vidimo se posle velike avanture.
Bože.
Otišla je.
Popio sam vino za doruèak. Imalo je èudan ukus.
Zašto je nisi zaustavio?
Ona ima sopstvenu volju.
Ona je sada tamo. Sama. -Biæe dobro.
Ja sam budala. Trebalo je da je zaustavim.
Mi smo nauènici.
Ova emocionalnost je neprikladna.
Samo se nadam da je dobro.
Ti si najlepša žena koju sam ikada video.
Neæu da lažem, bio sam sa mnogima.
Gospoða Prim je rekla da si vuk sa mirisom stotinu žena na sebi.
To je potcenjivanje.
Dobro. Ostrige. Jesi li ih jela ranije? -Nisam.
Oèistiš i progutaš.
Samo veselo.
Veselo.
Èekaj, Bela.
LISABON
Dakle, monahinje i monasi bi uštirkali svoju odeæu belancetom
i zajedno sa žumancima, napravili ove kolaèe.
Sada, kako ih jesti? -Pretpostavljam, ustima.
Ne smeju se jesti parèence po parèence,
nego ih odjednom pojesti cele sa guštom, kao da je život u pitanju.
Sjajni su.
Hoæemo još.
Nema više. Jedan je dovoljan. Bilo šta više je previše.
Vreme je za siestu. -Šta je siesta?
Zašto ljudi ovo ne rade stalno?
Uz rizik da budem neskroman,
upravo te tri puta pojebao najbolji na svetu.
Verovatno te niko drugi ne bi doveo do vrhunca kao ja.
Žao mi te je.
Onda æu samo da mahnito naskoèim na tebe.
Mahnito naskoèiš?
Sviða mi se to. -Odmorila sam se.
Ajmo opet. -Opet?
Nažalost, èak i ja imam svoje limite.
Muškarci se ne mogu stalno vraæati po još.
Da li je to fiziološki problem?
Slabost kod muškaraca? -Pa...
Možda je tako.
Savetujem ti, ako veæ nije kasno, da se ne zaljubljuješ u mene.
Teško da mogu da ti ponudim stabilnost. Samo avanturu. -Shvatam.
Hajde da spavamo.
Taksi, gospoðo?
Dobro veèe.
Dankane Vederburne. -Bela, gde si bila? Nestala si.
Nisam. Niko ne može tek tako da nestane.
Šta? -Može li neko? Da nestane?
Naravno da ne može. Koji kurac prièaš... Gde si bila?
Htela sam kolaè i onda me zadesila avantura.
Nisam znala kako da se vratim, a onda sam to èula.
Tramvaj. Krenula sam u pravcu buke i našla ga.
Bela se zaèudila. Prokljuèala je istraživaèka krv u meni.
Bela, opasno je da izaðeš bez mene. -Naletela sam samo na slatkoæu i nasilje.
Bilo je dražesno. Dobro sam.
Sada moram da legnem, a ti lezi na mene, pa odradi više mahnitih naskakivanja.
Kiti.
Da li si videla novu predstavu u Londonu od Vajlda?
Strašno je duhovita. -Dopala mi se. "Torbica."
Bela. -Šta je bilo?
Zašto da je držim u ustima ako je odvratna?
To sam i ja rekla Džeraldu.
Ako me razumeš. -Ti si opièena.
A, misliš na njegov penis.
Dankanu je ponekad slan.
Gospode Bože, Bela.
Moram da udarim onu bebu.
Bela.
Neobazriva si.
Pristojno se ponašaj. -Hrana mi se zaglavila u grlu,
beba me iritira, a žena je dosadna.
Vratiæeš se za sto, i ogranièiæeš se na sledeæe tri fraze:
"Baš je divno!", "Oduševljena sam",
i "Kako je pecivo tako hrskavo?" U redu?
Povreðuješ Belu. -Izvini. Pomutio mi se razum.
Idemo.
Da li uživaš u Lisabonu, Bela?
Oduševljena sam.
Kiti, kako je tvoj dragi otac?
Veoma mu je loše. Bojim se da neæe izdržati do kraja godine.
Baš divno. Kako je pecivo tako hrskavo?
Gospode Bože. -Šta je to?
Od nje.
"Dobro sam. U Lisabonu.
Šeæerni kolaè me liže ceo dan."
Bar se nadam da je to sve jedna reèenica. -Misliš da se... -Jebu? -Da.
Takoðe, puši tramvaju.
Da li i tebe boli glava, Dankane Vederburne?
Takoðe umirem od gladi. -Gde si bila, jebote?
Viktorija Blesington?
Nisam te videla godinama. -I dalje je tako,
jer sam ja Bela Bakster, èudna gospoðo sa perjem.
Izvinjavam se. Mogla sam se zakleti da si ona.
U redu. Hoæemo li?
Ja æu odrezak, ribu i one male karamele u èašicama
koje jedu oni matori pegavi ljudi.
Ja ne želim karamelu u èašicama. -Naravno da ne želiš. Sve je to za Belu.
Ti naruèi šta hoæeš.
Ljutiš se na Beline izlete i avanture.
Pa ipak, mora da se kaže šta je iz hira
govorio Dankan Vederburn Beli Bakster, od prvog dana lisabonske ljubavne veze.
Tuše. -Shvati da nikad nisam živela van Božje kuæe.
Šta? -Bela ima toliko toga da otkrije,
a tvoje tužno lice me tera da se ljutim na tebe.
Tako je.
Postao sam ono što najviše mrzim, ljubavnik koji je ženski demon.
Odbacio sam mnoge od njih, a sada sam i sam to postao.
Jebote!
Ti se, kao i ja, ponašaš slobodno s vremena na vreme.
Zašto to radiš?
Onaj èovek tamo mi stalno namiguje.
Ja mu uzvraæam. Zbog uètivosti, pretpostavljam.
Idemo da plešemo u gradu. Pridruži nam se.
Nikad nisam plesala u gradu.
Dankane! Nemoj!
Ti si luda. -Prestani da prièaš. Inaèe æeš naljutiti Belu!
Neæu da prestanem. Ako imam nešto da kažem, ja æu... Jao.
Šta je ovo?
Èovek me je uèio šahu,
i rekao je da imam najmekšu kožu koju je ikada dotakao.
A ja sam rekla da ako je tako,
da bi unutrašnja strana butine bila dobra za testiranje,
pošto je tamo epidermis najpogodniji.
Tako da smo testirali, i ona je najmekša ikada.
Pitala sam se da možda nisu jednake po mekoæi. I zaista nisu.
Pa sam se potrudila da to zabeležim, seæajuæi se šta je šta.
Šta bi sa jezikom koji si nameravao da upotrebiš?
Zar se to neæe desiti?
Ti...
Zabrinut si.
Da li je spavao sa tobom? -Ne, bilo je uza zid.
Da li si ga mahnito zaskoèila? -Nisam, samo je brzo polizao moj klitoris.
Bilo mi je potrebno da se oslobodim tenzije,
pa se na moj zahtev to i desilo.
I ti možeš da koristiš jezik,
pa ne razumem tvoja složena oseæanja.
Da li ti to plaèeš?
Baš si komplikovan èovek, Dankane Vederburne.
Jetra.
Mali rez
je sve što je potrebno.
Uspavljivao sam koze hloroformom celo jutro. Možda sam previše udahnuo.
Rekao bih da ste uznemireni Belinim odsustvom.
Litri vina, jecanje koje èujem noæu.
Blagi Bože, èoveèe! Brbljaš kao imbecil. Otišla je!
Ja sam nauènik.
Samo treba da se ponovo ukljuèim i nastavim projekat.
To je sve. Moram da se fokusiram na sledeæu stvar.
Naša oseæanja moramo ostaviti po strani.
Misliš li da je moj otac mogao da me žigoše
vrelim gvožðem po genitalijama onako kako je to uradio,
a da nije stavio nauku i napredak na prvo mesto?
Žigosao vas je?
Hajde da naðemo telo.
Šta?
Zdravo. Dobro jutro.
Dobro jutro, draga.
Nisam baš podržao tvoj avanturistièki duh.
Tako da imam iznenaðenje za tebe.
Uði unutra.
Promenili smo hotel? -Pogledaj kroz prozor, Bela.
Na brodu smo? -Tako je.
Cilj ti je da zarobiš Belu na moru. -Hoæu da ti podarim novu avanturu.
Pretpostavljam da je istina da æe te biti lakše pronaæi.
Hajde, skini me. Jaši me.
A onda æemo piti koktele na palubi.
Bela.
Bela.
Bela.
Bela!
Plavo, plavo, plavo.
Sereš po meni? Jebote!
Gospoðo.
Kada æemo stati?
U Atini, za tri dana.
BROD
Ta žena gori, vidi.
Znam da si ljuta na mene.
Oprosti što sam te kidnapovao, ali to je bilo zbog ljubavi.
Romantièna vragolija. Ne budi takva pièka.
Hoæu piæe. -Naravno, draga moja.
Brod je zabavan, imaš štošta za istraživanje.
Da li me voliš? Ja tebe volim.
Opiši razloge koje bi trebalo da potražim kod sebe da bih bila sigurna.
Samo oseæaš ili ne. -Dakle, to nije baza dokaza, kako bi Bog rekao.
Kako to empirijski proceniti?
O èemu to prièaš, koji kurac? Ko si ti?
Ne znaš šta su banane, nikad nisi èula za šah,
a ipak znaš šta znaèi "empirijski." -Bela hoæe piæe. Veæ sam dvaput rekla.
Nikada nisam osetio ovako nešto. Da li i ti to oseæaš?
Empirijski, pretpostavljam da oseæam.
Nestalo mi je mastila.
Onda æeš ga dobiti, ljubavi moja.
Zdravo, zanimljiva starija damo.
Moram da vam dodirnem kosu.
I ja sam primetila tvoju kosu. Kao svila na providnom, sjajnom jajetu.
To su lepe reèi koje me na neki naèin uzbuðuju.
Vidim da si sa onim lepotanom tamo.
Beli zubi i tvrd kurac.
Dankan Vederburn. I zubi su mu tvrdi. A penis mu je takoðe beo.
Dobar jebaè, pretpostavljam. -On je moj jedini.
On izaziva izuzetna uzbuðenja
u celom mom telu zbog kojih zadovoljno jeèim.
Takoðe želim da bacim njegovo telo, oblik, leš, u more.
Da li ovaj èovek naskaèe na vas? -Ne, ne naskaèe.
Nisam spavala sa nekim u zadnjih 20 godina. -Šta?
To je strašno. -Ne brine me to mnogo.
Kako godine prolaze, ono što mi je izmeðu ušiju me brine.
Ono što mi je izmeðu nogu...
mnogo manje. -Oèajno objašnjenje, Marta.
Ovo je Heri Estli. Ne shvataj ga previše ozbiljno.
On je cinik. -Gospoðo. -Ja sam Bela Bakster.
Ne znam šta je to "cinik".
Bela. Mastilo.
Dankane Vederburne, stekla sam prijatelje, kolege, drugove.
Heri Estli.
Ovo je Marta.
Ona je moja nova prijateljica koju niko nije jebao poslednjih 20 godina.
Nije li to zaprepašæujuæe?
Nadam se da æeš koristiti svoju ruku izmeðu svojih nogu da bi bila sreæna.
Gospode Bože, Bela, ne možeš tako da prièaš.
Treba da budem uètiva. Zaboravila sam.
Uètivost æe te uništiti. -Stvarno?
Da, ima istine u tome. -Svi se slažemo u vezi toga.
Što se tièe pitanja o mojoj ruci. Da, povremeno je koristim.
To je prilièno ohrabrujuæa vest.
Svi æemo veèerati zajedno. -U stvari...
Svi smo na brodu i ne možemo pobeæi,
a postoji svet u kome treba uživati, putovati, obiæi.
Zar ona ne može da ima prijatelje, g. Vederburn?
Oduševljen sam.
Udaj se za mene. -Šta? -Hteo sam da te se rešim.
Da budemo zajedno nekoliko meseci i da te se rešim, ali ne mogu.
Reci da æeš se udati za mene. Niko nikada nije osvojio moje srce. Ti jesi.
To je malo nezgodno, jer sam verena za gospodina Maksa Mekendlsa.
Šta? -Moja ruka je obeæana drugom.
To je izreka koju sam èula, ali je ne razumem.
Ne uzimaš samo ruku, veæ sve, zar ne?
Pobegla si od njega sa mnom.
Preprièavanje dogaðaja mi ništa ne znaèi.
Izabrala si mene umesto njega. -Za sada. Zabave radi.
Jebeno æu te baciti preko palube.
Hoæe li da me oženiš ili ubiješ?
Da li me prosiš? -Ne.
Idem u kazino.
To je u redu.
Napreduje. -Hajde da probamo ponovo.
Veæina motorièkih sposobnosti æe se razvijati polako,
ali ti æeš brzo napredovati.
Felisiti.
Ne tako brzo.
Èitam Emersona. Piše o napretku muškaraca.
Ne znam zašto ne daje savete ženama.
Možda ne poznaje nijednu.
Èitaj Getea.
Filozofija je gubljenje vremena, Bela. -Stvarno? Prièaj mi o tome.
Ne, ne, Heri, bednièe. To je osnova.
Ljudi i društvo mogu da napreduju.
Svima je cilj da se poboljšaju, napreduju i razvijaju se.
Znam to po sebi, i sigurna sam da to važi za sve.
Veruj mi, ti si definitivno jedinstvena, Bela, u svakom pogledu.
Ali taj napredak preko filozofije
je samo naèin gde ljudi pokušavaju da pobegnu od èinjenice
da smo svi mi okrutne zveri. Roðeni smo, i umreæemo takvi.
To je mraèan pogled na stvari, Heri.
Bela,
idemo do naše kabine.
Ali ovo dvoje se svaðaju,
a ideje lutaju u Belinoj glavi i srcu, kao svetla u oluji.
U poslednje vreme uvek èitaš, Bela.
Gubiš pomalo od svog divnog naèina govora.
Ja se menjam, kao i svi mi.
Prema reèima Emersona, sa kojim se Heri ne slaže.
Hajde, hajde. Samo doði.
Zaklanjaš mi sunce. -Šta?
Doði.
Zauzet sam opijanjem.
Gubim na veliko.
Idem da se vidim sa Martom.
Marta.
Ona je problem. Baciæu tu naparfemisanu vreæu mesa u more.
Izazivam te.
Marta!
Gde je ona? Gde si, jebote? Gde je ona?
Gde si krenuo? -Baciæu je preko palube.
O, divno! Nikad nisam zamišljala da æu biti ubijena. Kako uzbudljivo.
Izgleda da je sreæna što æe umreti. Izvini što ti smetam.
Baš je uzbudljivo.
Biæu u baru.
Naterao si me da razmišljam i promišljam o pojmovima koji su pogrešni,
nepravilni i besmisleno dosadni, i koji me navode da ne spavam.
Dakle...
Kažeš da su svi okrutni.
Ne slažem se, porièem, i kažem da nisu.
Ali kada sam sa Dankanom, ta okrutnost izbija iz mene.
To pokazuje da dobro rasuðuješ.
On je težak moron. -Ne. Ne želim da budem okrutna.
Moram da poboljšam taj aspekt kod sebe.
Ti ne poznaješ svet. I bojiš ga se.
Ne bojim ga se. -Hoæeš da vidiš kakav je svet zaista?
Pokazaæu ti. -Da. Naravno.
ALEKSANDRIJA
Èuješ li ovo?
Šta je to?
Mnogo mrtvih beba.
Mora da je vruæina.
Moramo im pomoæi. -Kako æemo to uraditi?
Ako odemo dole, s pravom æe nas vezati, opljaèkati i silovati.
A da je obrnuto, mi bismo isto uradili njima.
Bela. Bela.
Bela.
Kreæemo, gospoðo. -Ali ja moram da se vratim.
Moram da dam novac siromašnima u blizini hotela,
ono što nazivaju sirotinjskim èetvrtima.
Ostajemo na obali, gospoðo.
Mi æemo se pobrinuti za to.
Hoæete? -Naravno.
Velikodušno od vas. -Potreban im je novac. -Svakome je potreban.
Hvala vam.
Ti! Dovedi mi kapetana. Naæi æemo tog jebenog lopova.
Bela!
Opljaèkani smo! Osvojio sam... Osvojio sam gomilu novca kao nikada pre.
A sada ga nema.
Nisi opljaèkan. Ja sam ga uzela. -Zbog èega? -Ja sam ga uzela.
Tako sam umorna.
Ili je možda to samo moj duh.
Duša mi je zakopèana, zgužvana, spljoštena, Dankane Vederburne,
zbog onoga što sam videla.
Dakle, nema potrebe za kapetanom, gospodine? -Odjebi pre nego što ti polomim sve zube.
Naravno, gospodine.
Gde je? Sakrila si ga zbog bezbednosti.
Bio sam pijan i glupo sam ga ostavljao svuda. Kakvo olakšanje.
Nisam ga sakrila.
Dala sam ga onim jadnim ljudima napolju.
Novac je neki oblik bolesti uz svu tu oskudicu.
A ko sam ja
da ležim u svilenom krevetu,
dok mrtve bebe leže u jarku?
Dankane.
Ti si... šta?
Zar neæeš da me utešiš?
Ti... -Moram nešto da ponudim svetu.
A ipak nemam ništa.
Osim nešto novca.
Ovo je loš dan za Belu Bakster.
Gde je moj jebeni novac?
Upravo sam ti rekla. Dala sam ga siromasima.
Rekao sam ti da odjebeš!
Stjuart me je obavestio da nemate dovoljno sredstava
na vašem raèunu, gospodine.
Pa, ja... -To je verovatno istina.
Sve sam dala nekim finim ljudima da odnesu sirotinji.
Izaæi æete sa broda u sledeæoj luci
i do tada æete imati ogranièene obroke, gospodine.
Doviðenja. -Kako se usuðujete?
"Mrtve, slepe bebe
su ugrizle Herija.
Usta su mi bila puna krvi."
Jadna Bela.
Uništena je.
Kako ti je ruka? -Dobro je.
Žao mi je. -Pokušavao si da mi pomogneš da razumem.
Ne. Zapravo sam hteo da te povredim.
Nisam mogao da podnesem da vidim da je neko tako glupavo sreæan.
To je bilo okrutno od mene. -Meni nije žao.
Ako upoznam svet, mogu da ga poboljšam. -Ne možeš. U tome je suština.
Ne prihvataj laži religije, socijalizma, kapitalizma.
Mi smo sjebana vrsta. Znaj to. Nada može da nestane. Realnost, ne.
Zaštiti sebe istinom.
Sada shvatam šta si ti, Heri.
Samo slomljeni deèak koji ne može da podnese bol sveta.
Pretpostavljam da je tako.
Zbogom, Heri. Izbaciæe nas u Marseju.
Zašto ostaješ sa njim? -Uvek mislim da æe biti bolje.
Naravno da misliš.
PARIZ
Èula sam sjajne stvari o lepotama Pariza.
Prebiæu tvog psa na smrt.
Jebeni... U Parizu smo bez novca.
Šta predlažeš da uradimo, Bela? -Iæi æemo u hotel. Ne brini.
Sa èime? Nemamo para.
Nije li to zanimljiv eksperiment?
Nemamo ništa. Kako æemo sada živeti? -Ne znam!
Baš tako, to je eksperiment. Sada smo siromašni.
Mnogi avanturisti su bili u ovoj situaciji.
Robinzon Kruso, na primer.
Sebièna, nepromišljena, neoprezna kuèko.
Nisam nepromišljena, Dankane.
Iako je istina da mi je logièko razmišljanje slaba taèka,
ipak sam pomogla tim stradalnicima.
Uništila sam nas, kao što si naglasio,
ali verujem da sam ispravno postupila. -Zaèepi, jebote.
Obezbediæu nam hotel.
Dobar dan, gospoðo.
Dobar dan, moja sveža, draga, engleska ružo.
Da li je ovo hotel? -Imamo sobe. Treba li ti posao? -Koliko košta soba?
Ja æu ti naplatiti 10 franaka na sat.
Ti njima naplati 30, i svi sreæni. -Shvatam.
Gospodine Šapel. Tek stigla iz Londona. -Drago mi je. Zdravo.
Hvala.
Možeš da poðeš. -Trenutno sam zbunjena.
Nisi došla da radiš? Ma hajde.
Spavaj s njim, pusti ga da te malo pojebe
i zaradi lepu svotu novca. -Shvatam.
On bi mi platio za ovo? -Da.
Ako ti treba novac, to je najkraæi put do njega.
Nikada me niko nije pojebao, ali me je to uvek zanimalo.
I potreban mi je novac.
To je, verujem, splet okolnosti koji smatram skoro sudbinskim.
Hajde da odradimo ovo.
Soba 16.
Kako se zoveš?
Tajanstven si.
Da se prvo malo zagrejemo...
Hvala.
Dobar dan, gospodine. Želite li èokoladni ekler?
Uzela sam nešto novca i doživela neko prosvetljenje.
Ukrala si ga? -Uvek si govorio da si najbolji jebaè na svetu,
a ja nikad nisam poznavala drugog, pa nisam znala da li je to istina.
Ali sada znam.
Bio je užasan, i ispuštao je bezbožne zvuke dok se zabijao u mene.
I samo tri puta, Dankane Vederburne, je sve što je uspeo.
Prigušila sam smeh. Iz pristojnosti, naravno.
Uzela sam njegov novac i zahvalila mu se.
Smejala sam se celim putem dok nam nisam kupila eklere,
i tako rado sam se priseæala naših žestokih noæi.
Jebala si se za novac? -I kao eksperiment.
A i dobro je za našu vezu što se moje srce tebi raduje.
Malo me boli srce zbog tvog kukanja i psovki u poslednje vreme.
Ti si èudovište. Kurva i èudovište.
Demon poslat iz pakla da mi isecka duh na komadiæe.
Da kazni moje sitne grehe kao razarajuæi cunami.
Da mi uzme srce, i išèupa ga kao poslasticu da bi me upropastila.
Gledam te, i ne vidim ništa osim ružnoæe.
To poslednje je bilo nepoželjno i nema smisla,
jer su tvoje ode mojoj lepoti bile dosadne, ali postojane.
Jednostavan èin puštanja stranca da me jaše je sve to izbrisao?
Jebote! Kurvala si se.
To što mi sada prièaš je loše. Zar se ne slažeš sa mnom?
To je najgora stvar koju žene mogu da urade.
Definitivno nikada ne bi trebalo da se venèamo.
Ja sam osoba sa manama, koja voli da eksperimentiše
i biæe mi potreban muž koji može da oprosti.
Pièko! -Sad shvatam da ti nisi taj.
Naša avantura je oèigledno završena. Rezervisaæu ti kartu za London.
Imala si novac sve ovo vreme? -To je Božji novac.
Za hitne sluèajeve. -Jebeno je hitno veæ nedeljama!
Verovala sam u tebe sve vreme, da æeš ispuniti oèekivanja.
Ali sada vidim da je to bila greška, jer se nešto slomilo u tebi.
Ti si slomila to nešto u meni!
Oseæam da ovom razgovoru nema kraja. -Pièkooo!
Gospoðo Svajni, prouèila sam svoju situaciju.
Potreban mi je seks i novac.
Mogla bih da uzmem ljubavnika, još jednog Vederburna koji bi se brinuo o meni,
ali to zahteva strašno puno pažnje.
Tako da to mogu da odradim za 20 minuta,
a ostatak dana sam slobodna da prouèavam svet i njegov napredak.
Dakle, tražim posao u vašem smrdljivom objektu zbog uživanja u bludu.
Žena koja krèi svoj put ka slobodi.
Kako je to divno.
Doði.
A, gospodine Saver.
File minjon. -Najkvalitetniji komad.
Hvala.
Bela.
Reci "zastrašujuæe" na kraju. Pravila kuæe.
Da li se ti to oseæaš?
Zastrašujuæe. -Hvala.
Za miris.
I èaj. Samo zato što je èaj lep.
Hvala.
Bilo je brutalno na èudan, ali ne neprijatan naèin.
Pamflet. Proèitaj. -Šta je to?
Osoba koja želi... ?može da promeni svet.
Da bude bolji. Bolji svet.
Onda sam i ja ta osoba.
Gospoðo Svajni, stvarno oèekujete da iz ove èekaonice odem gore sa èovekom,
èak i ako ga smatram neprijatnim,
pa sam samim tim i tužna kad mahnito naskoèi na mene?
To je jednostavno tako, draga moja.
Bože, baš si lepa. Nekako ide uz tebe da te neko rasturi.
Pretpostavljam da je tako. -Da.
Da, gospodine Merso. Bela.
Zar vam ne bi bilo draže da žene izaberu,
jer bi to bio znak pažnje prema vama?
Ne biste imali nedoumice da se strašno oseæaju kada ih zaskoèite.
Bela je nova i možda nije sasvim normalna.
Kao što Bog, moj otac, kaže:
"Postoji samo jedan naèin dok ne otkrijemo novi,
a onda je to tako dok opet ne otkrijemo novi naèin.
I tako bude sve dok Zemlja više ne bude ravna,
dok struja ne prestane da osvetljava, a cipele prestanu da se vezuju mašnicama."
Kao socijalista, slažem se u potpunosti. Zastrašujuæe.
Toinet, imaš lajava usta.
Gospodin Merso æe uživati za džabe.
Kreni. Odmah.
Bela, doði u moju kancelariju.
Imaš veoma ukusnu resicu. -Hvala. -Moram...
Izvini. Povredila sam te.
Evo ti.
Ponekad se malo prepustim kad vidim lepoticu, mladu lepoticu.
Jednog dana, draga moja, biæeš naborana, stara ljuštura.
I niko te neæe želeti bilo da treba da ti plati, ili da te ima za džabe.
I dalje verujem da bismo svi bili sreæniji kada bismo mogli da biramo.
Ti si idealista. Kao i ja. Baš si divna.
Ali ponekad moramo popustiti pred zahtevima sveta.
Uhvatiti se u koštac sa tim, pokušati da pobedimo.
Znaèi i ti veruješ? -Naravno.
Ali neki muškarci uživaju u tome da ti ne prija.
Šta? To je... -Bolesno. Ali je dobro za posao.
Poði sa mnom.
Moje unuèe.
Bolesno i loše, i zahteva mnogo medicinskih tretmana.
Moja odluka da ti omoguæim izbor, ugroziæe poslovanje.
Njeno zdravlje. Njen život. Da li to želiš, Bela? -Naravno da ne.
Ne želiš? Ti si tako divna.
Mislila sam da si krenula na moje resice.
Moramo da radimo.
Moramo da zaradimo novac.
Ali što je još bitnije, sve moramo iskusiti, ne samo dobro.
Degradacija, užas, tuga. To nas èini potpunim, Bela.
Èini nas ljudima sa vrlinama, a ne površnom i bezoseæajnom decom.
Tada možemo upoznati svet.
A kada upoznamo svet, on je naš.
Hoæu to.
A sada idi i pojebi se sa nekim, i donesi mi 10 franaka.
Za poèetak, predlažem kratak kviz.
Kviz? -Vi mi isprièate uspomenu iz detinjstva.
Onda ja isprièam vic. Kuc, kuc.
Zatim brzo ušmrkavanje, i ako je potrebno, polivanje uljem lavande.
Sve ovo æe poboljšati iskustvo, èineæi ga zastrašujuæim.
Kuc, kuc. -Kuc, kuc.
Ne, ja prièam vic, vi uspomenu.
Uspomena.
Kada ste bili dete, u Grèkoj ste pali sa bicikla? -Da.
Krv. Niz nogu.
"Joie." Radost? Gledali ste krv s radošæu. -Da. -Kuc, kuc.
Ko je? -Sir. -Koji sir? -Sir koji želi da te upozna. (igra reèi)
Znaš ga.
Dobro mirišeš. Hajde da se pojebemo.
Bog ti je dao dar, prijatelju moj.
Vrlo traljavo odraðeno.
Ovo radiš kada si nostalgièna?
Šta želite?
Moji momci bi trebalo da se seksualno edukuju.
Pokazaæu im. -Shvatam.
Povremeno.
Da legnem, savijem se, opkoraèim? -Poènimo sa najednostavnijim, molim vas.
Da ubrzam stvari, prst u dupe. -Ne. -Ili možda blago gušenje.
Idi kuæi!
Bela!
Madam Svajni je bila u pravu.
Otkrivam do sada nepoznate delove sebe.
Može i tako da se gleda.
Raznolikost želja koje imaju je fascinantna.
Da li si imala mušteriju koja stavlja krišku ananasa u usta,
i prekriva te prahom?
Bela.
Skoro sam spreman da ti oprostim. Rezervisao sam brod za povratak kuæi,
i rekao sam majci da nam spremi svadbeni krevet.
Jesi li se jebala sa tim tipom sa kukama na rukama? Jesi. Znam!
Prebio sam ga ko vola u kupusu.
Dankane. Mislila sam da si otišao.
Vratio sam se na brod, ali sam dobio bolove i povraæao,
pa sam došao da te spasem. -Zdravo, Dankane.
Idi kuæi, Dankane. Nismo više zajedno.
Gledam te i ne oseæam ništa, i pitam se kako sam te ikada želela?
Moramo da krenemo na skup socijalista.
Vi ste kurve. -Mi smo radnièka klasa. Odlazi.
Stopalo.
Boja, stopalo. -Vrlo dobro.
Jezik napreduje, ali sporo.
Slika. Stopalo. -Genijalno.
Nemojte biti tako okrutni prema njoj.
Pogrešio sam sa Belom. Dozvolio sam da me obuzmu oseæanja.
Za nju ih nemam. Ona je nebitna.
Stopalo. -Ovako je možda bolje,
i daje neki uvid u oèevu hladnokrvnost prema meni.
To je bilo neophodno za nauku.
Gospode Bože, èoveèe. -Stopalo. -Ne oèekujem da me razumeš, seoski doktore.
Inaèe, moraæeš da me operišeš.
Da stavim srce koje kuca u monstruma kao što ste vi?
Ako budeš imao vremena dok ja
ovo izvadim.
Ukloniæu neke ciste iz okoline tumora.
Nema potrebe. Možeš da me zašiješ.
Proširilo se. Vidim male polipe.
Umirem. Kako to saopštiti pacijentu?
Bakster... -Ne plaèi u ranu! Ubiæeš me brže ako dobijem sepsu.
Polako sada. I zašij me.
Naði je.
Ne radim.
Topla èokolada, draga moja.
Ti si mi omiljena.
Èula sam da si to rekla i ostalima.
Mi smo mašine koje hraniš komplimentima i èokoladom.
Vi ste moja deca koju hranim ljubavlju.
Nešto strašno se desilo, Svajni.
Ne oseæam skoro ništa.
Moja oseæanja idu u pravcu prezrivog besa.
To je fantastièno. -Stvarno?
Ti si u mraènom periodu.
Pre nego što prosvetljenje i mudrost doðe ka tebi.
Moraš da proðeš kroz sve to, a jednom kad budeš na drugoj strani,
biæeš zahvalna na ovom trenutku, ali moraš da nastaviš dalje.
Shvatam.
Imaš mali ožiljak.
Moj je ostao kod mame.
Nemam ga.
To je ožiljak od nesreæe.
Ali nisi prva koja je pogrešila. -Zašto lažeš? -Ne lažem.
Moj Godvin mi je sam rekao.
Vederburn.
Dobar dan, gospodine.
Pisali ste g. Godvinu Baksteru.
On je pustio demona na ovaj svet.
Ðavo se krije u privlaènom telu koje se ne može zasititi,
i umu koji rastura ljude deliæ po deliæ,
kao okrvavljene i spaljene krpene lutke, israne iz slonovog dupeta.
Bela. Gde je ona? -Ko si ti? -Ja sam njen verenik, gospodine.
Oèigledno, nije se dobro završilo izmeðu vas. -Ma šta kažeš. Uništila me je.
Pa, svi mi sami krojimo sopstvenu sudbinu, gospodine.
To je tako. -Ne sviðaš mi se ni ti, ni ono što prièaš.
Taj Godvin Bakster. Znao je, i namestio ju je.
Uhvatio me je u zamku.
Gde je ona? Ne bih je poželeo ni najgorem neprijatelju.
Ja æu vas spasiti od nje, gospodine.
Izvinite što sam frustriran. Samo mi recite.
Ne boli me. Nemam ništa unutra. Napravila je prazninu.
U mojoj duši. Na mom bankovnom raèunu!
Ja sam buba! Ljuštura! Hoæemo li da pevamo? Mi smo mornari...
To me ne...
Ne boli me.
Ne želim da bude ovako.
Naterali ste me. -"Svi mi sami krojimo sopstvenu sudbinu."
Ti prokleto picoliko govno.
Molim vas. Pitam vas što ljubaznije mogu. Gde je ona?
Hvala.
LONDON
Kurva se vratila.
Bože? -Bela!
Maks mi je pisao. Bolestan si? -Nisam. Umirem.
Suptilna razlika, ali je shvatam ozbiljno kao lekar.
Baš mi je drago da te vidim.
Ne smeš da umreš. -Empirijski podaci govore drugaèije.
Nedostajala si mi.
Sada moram da legnem.
Ne donosim samo radost.
Imam i neke sumnje i teška pitanja.
Da li sam imala bebu?
I ako jesam, gde je? -Shvatam.
Tehnièki, ti si tvoja beba.
I takoðe, pretpostavljam da si svoja majka.
A takoðe ni jedno ni drugo. Nijedno seæanje ni iskustvo ne opstaje.
Kako to misliš da sam majka i æerka?
Znao si i nisi mi rekao. -Nisam mislio da postoji dobar razlog.
A i bio si kukavica. -Malo i to.
Hteo sam da budem sa tobom,
a nisam bio siguran da æeš uopšte razumeti.
A na neki naèin sam bio i Baksterov zatvorenik. I ja sam...
Izvini.
Ko je ovo? -Bela kurva.
Vidim da si me veæ predstavila, Prim. -Ova mi se ipak sviða. -Bela kurva.
Sad je dosta, Felisiti... -Bela kurva. -Jebote.
Još jedna? -Nedostajala si nam.
Èudovišta.
Bog te jebo.
Bela kurva. Bela kurva.
Teško je biti u poziciji gde neko hoæe da udari nekoga
koji je veæ u oèiglednim bolovima. -To je svakako zagonetka.
Da li bi radije bila sivo parèe mesa sa udicom u nosu?
Oseæam se dobro na trenutak, ali loše na duže staze, tako da...
Stvarno sam imala udicu u nosu? -Jesi.
Dakle, ja sam tvoja kreacija...
kao i ona druga. -Nijedna od vas nije to.
Ona luta hodnicima sa èekiæem i pesmom,
a to nije moje delo.
Èitao sam razglednice i pisma koja si slala kuæi,
i gledao te kako neustrašivo i èudesno stvaraš Belu Bakster.
To što sam živa je fascinantno, pa æu ti oprostiti to što si uradio,
ali æu uvek mrzeti laži i zamke koje su usledile.
Primljeno k znanju.
Drago mi je da te vidim. -Takoðe.
Da ostavimo po strani bes, zbunjenost, i nesklad u mozgu, nedostajao si mi.
Stigla sam kuæi, osetila miris formaldehida, i znala sam šta je sledeæe.
Biæu doktorka.
Moja operacija je tvoja. (u tvojim rukama)
Otac mi je jednom rekao: "Uvek seci sa saoseæanjem."
Bio je jebeni idiot. Ali to nije loš savet.
Neæe još dugo.
Znam.
Nisi spomenuo našu veridbu.
Bila si mnogo mlaða.
Ne postoji nikakva obaveza.
Bio sam opèinjen tobom, a Bakster je to iskoristio.
Dakle, više nisi opèinjen? -Još uvek sam.
Bila sam kurva, razumeš? Kurèevi su bili u meni za novac.
To ti ne smeta? Da li kurvanje umanjuje želju
koje muškarci imaju za vlasništvom?
Vederburn je postao plaèljiv i nepristojan kad je otkrio da se kurvam.
Više sam ljubomoran na vreme koje muškarci provode sa tobom,
nego što bih ti delio lekcije o moralu.
To je tvoje telo, Bela Bakster. Tvoje da ga slobodno daš.
Uglavnom sam naplaæivala 30 franaka. -To deluje malo.
Veruješ li da se ljudi mogu poboljšati, Makse?
Verujem. Baš kao što se ljudsko telo može izleèiti od bolesti,
tako se i muškarci i žene mogu izleèiti od predrasuda.
Hoæeš li me oženiti, Makse Mekendls?
Hoæu.
U buduænosti manje koristi jezik, ali sve u svemu, bilo je prijatno.
Primljeno k znanju.
Jesi li se testirala na bolesti?
Nisam, ali hoæu.
Uživam u ovoj ljubavi koju imamo.
Uveravam te da sam i ja strastven.
Divan si. Uvek si bio.
Bože, ti hodaš. -Uzeo sam 5 miligrama heroina za bol,
amfetamine za energiju, i kokain jer ga volim.
Došao sam da te dovedem do oltara.
Na osnovu crkvenih ovlašæenja, ozakoniæu vašu braènu zajednicu.
Da li ti, Bela Bakster, uzimaš ovog èoveka za svog muža?
Da li smo propustili deo gde se neko protivi ovome?
Ili je to uklonjeno u nekoj vrsti lažne modernizacije katekizma?
Zdravo, Viktorija. Lepo izgledaš.
Da li mislite na mene, gospodine?
Muškarac se inaèe ne predstavlja svojoj ženi. Ali ako moram...
On stoji iza svega ovoga.
Ne znam da li je on pod njenim uticajem, ili ona pod njegovim.
To je ðavolje delo. Pogledajte!
On ne iskašljava vazduh kao normalan èovek, nego krv.
On ima rak, jebeni idiote.
Dankane. -Ne gledaj u mene, demonu!
Kao što sam rekao, ja sam general Alfred Blesington.
Za tebe, Alfi. Stvarno me se ne seæaš?
Kada je gospodin Vederburn stavio tvoju sliku u novine...
Setio sam se da te je ona baba u hotelu nazvala Viktorijom Blesington,
i sastavio sam ovu jebenu, ðavolsku slagalicu.
Ti si... -Tvoj dragi Alfi.
Napustila si me u stanju mentalnih problema i histerije
zbog tvoje trudnoæe.
Kada sam otkrio tvoj nestanak, oseæao sam se kao da mi je izvaðena utroba.
Rasparao sam utrobe muškarcima na bojnom polju,
i uvek sam to zamišljao kao dosadno, šuplje pulsiranje.
I tako je i bilo.
Bilo je i smrada, ali to u ovom sluèaju ne važi kao metafora.
Ali sada si tu, draga moja.
Sada si tu. -Bože.
Ne seæam te se.
Ja sam Bela Bakster.
Bolno. Ali možda si dobila udarac u glavu,
a ovi ljudi su te oèigledno iskoristili.
Molim vas idite, gospodine.
Bio si moj muž? -Tvoj dragi Alfi. Bela, žao mi je.
U stvari, volela bih da odem.
Šta? -Bela?
Imate li koèiju, gospodine?
Da. -Hajdemo onda.
Bela! -Pusti me da idem, Bože.
Makse, neæeš me zaustaviti.
Drago mi je što si se vratila, Viktorija.
Posluga i ja se baš i ne slažemo. Bojim se pobune.
Seæaš li se Dejvida, draga?
Alison, vidi ko se vratio.
Znaš me?
Prièaj mi o meni.
Da li sam bila fina?
Jedi.
Sve što voliš. Losos, guska,
jezik, šampanjac.
Nedostajala si mi.
Šta je bio uzrok nezadovoljstva?
Šta ju je nagnalo da skoèi sa mosta?
Mrzela si bebu. Nazvala si je èudovištem.
Shvatam.
Primetila sam da nemam majèinski instinkt.
Ja sam ipak sreæan što si se vratila kuæi.
Gde smo se upoznali? -Na balu. -Zašto smo se svideli jedno drugom?
Delili smo ljubav prema dobrim vremenima.
Gledaj.
Alison, supa!
Reks!
Jebote! -Alison, donesi nam malo sira kad budeš mogla.
Ljubav prema okrutnosti?
Izgleda da nisam bila fina osoba.
Fina? Nikada ne bi bila tako dosadna, Viktorija. Užasna ideja.
Vederburn kaže da si bila kurva. Pretpostavljam da je to bio deo... -Bila sam.
U Parizu. Umorila sam se od toga, ali je bilo fascinantno.
Shvatam. -Ovaj losos ima èudan ukus.
Peviše siræeta ili tako nešto.
Brak je stalni izazov.
Neki put se mi potèinimo, a neki put je obrnuto.
Pokušaæu da ti oprostim što si se kurvala.
Tvoja seksualna histerija je èesto bila van kontrole.
I za ubistvo našeg neroðenog deteta.
U stvari, kada navedem sve stvari koje si zgrešila, ?
sam Gospod Bog bi te verovatno udario palicom u glavu.
Imaš sreæe što imaš muža koji je spreman da oprosti.
Nisam ti zgrešila, Alfi, jer te i ne poznajem.
Imaš sreæe što sam imao dosta iskustva na bojnom polju sa amnezijom.
Ili su muškarci koji žele da zaborave gde su bili,
ili je minobacaè eksplodirao u blizini, pa im u glavi odzvanja kao crkveno zvono.
Predlažem da budemo u kuæi u narednih nekoliko meseci, možda godinu dana.
Dok se potpuno ne oporaviš.
Otiæi æu kad budem htela, ali sam polaskana što hoæeš da me držiš u šaci.
Nisi prvi.
Moraæu da te upucam u jebenu glavu ako pokušaš da odeš, draga.
U èelo ili potiljak?
Potiljak. Da se osiguram, a da ne budem brzoplet.
Nedostajala si mi.
Dakle, ja sam zatvorenik? -Ovaj razgovor je otišao u pogrešnom smeru.
Siguran sam da æeš biti sreæna kao što si bila ranije.
Kao što sam bila ranije kada sam skoèila sa mosta?
Pretpostavljam da si pala dok si tražila ribu.
Zašto bi želeo da me zadržiš ovde, ako ne želim da ostanem?
Ako moraš da se udaviš, neka to bude u reci ljubavi.
Dejvide,
da li ti ovaj fazan izgleda kao da je skroz oèišæen?
Greška, gospodine. Izvinjavam se.
Dezert, draga?
Skida se lako? -Kao dugme na odelu.
Video sam kako to rade u Africi sa oštrim stenama,
ali ja sam napravio precizniji ureðaj.
Hoæete li samo klitoris, ili i glaviæ (G taèku)?
Ceo paket. To æe je potpuno umiriti.
Ovaj put æemo to odraditi do kraja.
Daæu joj sedativ, i dovesti je veèeras da je operišete.
Viktorija, draga!
Gde si?
Savršen tajming. Martini. -Radije ne bih.
Ali bih želela da odem.
Mislim da nam je bilo zanimljivo zajedno,
ali sam shvatila zašto sam skoèila sa mosta.
Želela bih da vidim mog Boga koji umire.
Divna ideja. Nažalost, draga moja,
moj život je posveæen zauzimanju teritorije.
Moja si, i to je jednostavno tako.
Ja nisam teritorija. -Uzrok problema je izmeðu tvojih nogu.
Ukloniæu ga, i više ti neæe skretati ni odvlaèiti pažnju.
Èovek provodi svoj život boreæi se sa svojim seksualnim nagonima.
To je prokletstvo, a ipak, na neki naèin, njegovo životno delo.
Životno delo žene su deca.
Nameravam da te otarasim tog paketa izmeðu tvojih nogu
i ubacim seme u tebe odmah posle operacije.
Dozvoli mi da ti objasnim šta se desilo.
Viktorija, tvoja žena, bacila se sa mosta i poginula.
Godvin Bakter ju je pronašao, i odveo u svoju ordinaciju.
Zatim je izvadio bebu, uklonio njen mozak,
presadio ga u moju glavu, i reanimirao me.
Doneæu ti fajl. To je zapravo prilièno fascinantno.
Kako god, zadržaæu svoj novi život i moj divni stari klitoris.
Da li bi mi pozvao koèiju?
Prièaju i prièaju, a ipak u nekom trenutku, ne preostaje ništa nego da se puca.
Tako je sa ženama.
Da li odustaješ? -Radije bih da me upucaš u jebeno srce.
Udovoljiæu ti ako budem morao.
Popij piæe, draga.
Hloroform i džin.
Na neki naèin, bilo bi olakšanje da se oslobodim traženja sebe.
Popij i slobodna si.
Jebote.
Makse?
Makse. Moramo ga odvesti na operaciju.
Umreæe ako ga ne odvedemo. Puno krvari. -Jebeno si gotova.
Bela, ako preživi, ne verujem da æe se zaustaviti.
Neæu da ga gledam kako æe da iskrvari do smrti.
Ali slažem se, mogao bi da se popravi.
Uklonio sam metak i zaustavio krvarenje.
Imam beleške.
Nikada nisam sreænija nego kad sam ovde.
Bela. Vratila si se.
To je bila prièa nekog drugog,
ne Bele Bakster.
Celog života, ljudi su me gledali, užasavali se, sažaljevali me.
Osim tebe.
Sve je to veoma interesantno...
šta se dešava.
Hvala.
Nervozna sam zbog ispita iz anatomije. -Proveravao sam te mnogo puta. Znaš.
Niko ne zna anatomiju bolje od tebe.
Dame, džin? -Može. -Džin?
Trebalo bi da donesemo malo vode za generala.
Felisiti, donesi vodu.
Hosana Maranatha
https://sites.google.com/view/valtorta-bogo-covjek/
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.