Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Oktobra meseca 1636. godine od rođenja Hrista,
Vladislav Drugi Jagajlo, poljski kralj, veliki knez litvanski, ruski,
pruski, mazovecki, žmudski, inflandski, smolenski,
siverski, černjivski, knez Lotaringije i Baroa,
poslao je u Sič velikodušnu donaciju kako bi sprečio pobunu među kozacima.
Poslednji put družina sa zlatom je viđena u pograničnom zamku gospodina Pšeluckog,
na zemlji opustošenoj kugom.
Sudbina tog zlota još uvek je nepoznata.
MAKSIM OSA ZLATO PSEĆE GLAVE
A ja vam kažem - sve je to laž.
Zveri postoje. U Svetom Pismu je zapisano
da se đavo bori sa Bogom, a zveri mu pomažu.
Postoje i rusalke. Poznavao sam jednu. Jednom me je uvukla u vrbake.
Da...
A Pasje glave ne postoje.
Sedi, daj mi gutljaj te gospodske medovine. Smrz'o sam se k'o pas.
Bolje požurimo u krčmu. Tamo ćemo možda dobiti i rakiju.
Ako Osa već nije sve popio.
Ko je taj Osa o kom pričaš? -On je najbolji vodič u celom Divljem polju.
Ume da čita tragove, i da ih zametne.
Znam mnoge priče o Osi.
Jednom kad se vratio iz pohoda, već su ga bili sahranili u selu.
Otišao je na groblje, a tamo je zaista postojao grob sa natpisom "Maksim Osa".
Možda ga sada čak ni smrt ne može pronaći.
Igrala je riba s rakom, riba s rakom
A peršun s paštrnakom, s paštrnakom...
Pre dve godine Osa je izveo moju družinu sa Krima. 300 kozaka.
Tatarima još uvek nije jasno kako smo uspeli.
S njim ćemo doneti zlato u Sič tiho kao miševi.
Niko nas neće videti ni čuti.
Još jedan dobar borac će nam dobro doći.
Možda je dobar borac, ali je pohlepan.
Možda Osa neće prodati svog oca za novčić, ali ujaka će sigurno.
Sipaj mi još jednu.
Čekaj, čekaj...
Poštovani gospodin Maksim Osa prvo
mora da plati boravak u krčmi.
Tek onda može ovo...
I da prvo plati 13 litara popijene rakije.
Evo ti, udavi se. -Ovo je za smeštaj.
Ali, molim gospodina da plati i onih 13 litara.
Već sam ti rekao jevrejska njuško da će doći kozaci i sve ti platiti.
Rekao sam ti. -Nahman ovde ne vidi nikakve kozake.
A možda dragi gospodin Maksim Osa laže?
Šta?
Šta si rekao?
Rekao si da lažem kao pas?!
Nahmane, sipaj gospodinu kozaku rakiju.
Mi moramo da krenemo, a i kozak bi trebalo malo da prošeta.
Čekaj, čekaj...
Izgleda da ja moram da plaćam, a ti ne.
Možda bi bilo bolje da odeš da počistiš svinjac.
Možda ćeš tamo naći nešto za jelo, ha?
Vidiš? Ti si svinjar, a ne kozak.
Ali ja sam crni đavo...
Gospodin kozak Maksim Osa i dalje želi da pije.
Želiš li i dalje pričati o 13 litara?
Lep pištolj. Španski.
A Osa sada verovatno sedi negde u toplom, dok mi lutamo šumom.
Slušaj, Bugaj, zašto mi lutamo ovim šumama?
Ti si najgori vodič koga znam. -Tako je, Bugaj, čovek govori istinu.
Sedi, a sećaš li se priče o Osi kada je...
Šta je ovo?
Dođavola!
Nije valjda to što mislim? -Upravo to.
Šta ćemo?
Pogledajte, pokušava da nas uplaši vatrom.
Imamo mi svoju vatru protiv njegove.
Pa, gospodo, hoćemo li da ubijemo gada?
Sedi. Pucaj u to stvorenje.
Šta... Šta si rekao?
Nahmane, šta to radiš?
Ko je ovde Maksim Osa? -A ko si ti?
Hej, mali, čuješ li me? Gde su ostali?
Kelep, Sedi, Bugaj, Daira?
Nema ih više... Pasja glava ih je sve pobila.
Video si paklenu vatru?
Da, sve je gorelo.
A onda je Sedi pucao... -Da...
I promašio je?
Mali! Promašio je?
Promašio.
Lažeš! Lažeš, kurvin sine.
Koliko ja poznajem Sedog, on još nikad nije promašio.
Ko je još tamo?
Hej, ti!
Živi idu mrtvima.
A mrtvi više ne mogu ništa reći.
Gde je zlato?
Gde je zlato, kurvin sine?!
Zašto svi ostali leže mrtvi, a ti si i dalje živ?
Gde je zlato? Šta se ovde dogodilo, pitam te?
Ne znam. -Reci mi... Reci mi...
Kunem ti se, kurvo, da ćeš zažaliti što te nisu ovde zaklali
ako mi ne kažeš gde je zlato i šta se ovde dogodilo. -Dobar dan!
A ko si sad pa ti, dođavola?
Voleo bih da znam ko pita? -Ja sam prvi pitao.
Ja sam gospodin Karl Fogel.
Administrator i kastelan zamka gospodina Pšeluckog. A ko si ti?
A ja sam, kurvo, gospodin kozak Maksim Osa.
Možda bi bilo bolje reći razbojnik Maksim Osa?
Ti si pobio sve ove ljude? -Nisam ja.
Ovaj mali kaže da ih je pobila Pasja glava. -Tako je rekao?
A ko je on? -I on je bio u ovoj družini.
Dakle, verovatno govori istinu.
Mislim da je bolje da spustiš pištolj pre nego što se desi nešto loše.
Da li mi to gospodin razbojnik preti?
Veoma, veoma glupo.
Još jednom ti kažem, rekao je da je Pasja glava bila ovde.
Dobro, dobro... Anžejka, ubij ga.
Kakav sad Anžej?
Šta znaš o zlatu?
Šta znaš o Pasjim glavama?
Idi dođavola!
Ko je ubio kozake?
Ako želiš nešto saznati, pitaj momka koji je bio sa mnom.
Nema kozaka. To je loše... Zato što si ti jedini ubica.
Šta? Gospodin Maksim Osa je pomislio, da su Fogel i Anžejka ubili ovog kozaka?
Ne, ne, ne...
Upravo je umro od rana koje si mu zadao.
Anžejka, daj vatru.
Anžejka jako voli vatru. Vatra je lepa.
Pogledaj kako igra.
Anžejka to radi i sebi kada nešto zaboravi.
Vidiš da ništa ne boli.
Gde je zlato kozaka?!
Prokletstvo, koliko sam ti puta pričao, kopile, o humanizmu?!
Koliko sam puta rekao
da ne smeš ljude peći vatrom?!
A vi, gospodine Fogel?
I vama sam pričao o humanizmu.
Gospodine Jožefe, uhvatio sam razbojnika. Nisam želeo da vas uznemiravam.
Samo sam pitao ovog psa zašto je ubio kozake. -Kakve kozake? -One kozake.
One kozake?
One kozake? -Baš te kozake, plemeniti gospodine.
Našao sam ovog razbojnika na groblju gde su bili mrtvi kozaci.
Jedan je još bio živ. Ali... i on je umro.
Šta je sa zlatom? -Ništa. Nema ga.
Šta kaže ovaj?
Ćuti.
I zato ga pečete ovim gvožđem?
A možda bi jednostavno mogli porazgovarati kao civilizovani ljudi?
Šta kažeš?
Kao civilizovani ljudi?
Izvolite, gospodine.
Izvolite, gospodine.
Psu je mesto u kavezu za pse.
Tako je, gospodine Fogel.
Znači, neko je ubio kozake i ukrao kraljevo zlato.
A tu je i kozak Maksim Osa, umešan u sve ovo.
Gospodine Fogel, pošaljite golubove u Varšavu.
Ne bih želeo da nas okrive za sve ovo.
Gde sam čuo to ime? Maksim Osa...
Ko je to? -Zašto te to zanima?
Ja sam gospodarica ovog zamka. Sve me zanima.
Izvini, gospođo Helena. Stalno zaboravljam ko si ti.
Da, ja sam zakonita supruga gospodina Pšeluckog i tvoja maćeha.
Zato zahtevam tvoje poštovanje.
Ko je ovo? -Kozak.
Maksim Osa.
Tata ga optužuje da je pobio odred kozaka. -One kozake?
Da, one koji su juče napustili zamak.
Takođe kaže i da je ukrao zlato.
Kakvo zlato?
Kozaci su nosili kraljevo zlato. I zlato je nestalo.
Da li je priznao nešto?
Idi i pitaj ga.
Ti znaš sa muškarcima.
Pa, gde je zlato, kozače?
Šta nije u redu?
Ostao si bez svog gospodara?
U redu, u redu... Tiho, tiho...
To je njihova smrt.
Polako, polako...
Vukovi će te pojesti.
Neće poštedeti takvu lepotu.
Tiho, tiho...
Sada će sve biti u redu.
Sve će biti u redu.
Sada je samo jedan ostao živ.
Čuješ li me?
Kako se zoveš? Anžejka?
Hoćeš li mi doneti nešto za jelo, Anžejka?
Gospodin Jožef je zabranio Anžejki da se igra sa kozakom.
Kozak je loš. Dobar kozak je samo mrtav kozak.
Sam si to smislio? -Tako kaže gospodin Jožef.
Kozak je loš, kozak je ljut.
Tako...
Kozak je veoma ljut.
Dobro, dobro... Ali morate raditi više nogama.
U stav!
Nije loše, gospođice Marinka. Nije loše.
Da da! Žena sa mačem je kao kobila sa rogovima.
Nešto si lajao? -Nešto si lajao?
Dama ima karakter. Pohvalno.
Kažem da devojka treba da se bavi ženskim poslovima, a ne da mlatara mačem.
A udariti svog slugu je glupost, a ne veština.
Fogel nije sluga. Fogel je gospodin. -Fogele.
Pusti životinju napolje. Stoku treba naučiti lepim manirima.
Ali, gospođice, vaš otac je rekao... -Sada ja kažem... Idi! -Ne!
Ovo je loša ideja, gospođice.
Moram obavestiti vašeg oca.
Izlazi!
Vaša ćerka, plemeniti kneže...
Šta, moja ćerka?
Vidim, mlada dama je ozbiljna. -Ne možeš ni da zamisliš.
Vadi sablju.
Nije loše.
Kažem ja da nije za žene mlataranje mačem.
Konačno je neko pokazao mojoj ćerki veštinu mačevanja.
I malo srušio njenu aroganciju.
Ne. Vidim da je Maksim Osa plemenit kozak, a plemenitom kozaku je potrebno oružje.
Uzgred, setio sam se gde sam čuo za Maksima Osu.
Zaveži!
Jesi li ti izbavio kozake iz turskog ropstva?
Jesam.
Možd onda gospodin Osa može pronaći i ukradeno zlato?
Loš... Loš znak.
Zašto ovaj ide peške? -Plaši se konja.
Plemeniti knez ti veruje, ali ja ne. Ništa ti ne verujem.
Ništa ti ne znaš. Pio si rakiju u krčmi.
Nećeš ti pronaći nikakvo zlato.
A osa je tako mali insekt.
Da, ali jako boli kada te ugrize.
Znam i sam.
Imam predlog za tebe.
Ako već toliko voliš novac, onda uzmi ovaj zlatnik
i odlazi što dalje odavde, kozače Maksime Oso.
A ja ću reći da si nestao, i niko ništa neće pitati kneza Pšeluckog.
Ko će vas kozake razlikovati. Vi ste poput vetra u polju.
Gospodin Fogel želi da me kupi? -Baš tako.
Gospodin Fogel te kupuje. Nema kozaka, nema problema.
Pa, kako se kaže... Ostajte mi zdravi i doviđenja.
Da li je loš kozak otišao?
Da, loš kozak je otišao.
Anžejka, hoćeš li da se igraš?
Da. Anžejka voli da se igra. Anžejka voli igre.
Onda uzmi zlatnik od lošeg kozaka.
Anžejka će ga uzeti. Anžejka će naći kozaka.
Anžejka poznaje šumu.
Anžejka je brži.
Anžejka zna prečicu.
Anžejka poznaje močvaru. Kozak mu neće pobeći.
Anžejka će uhvatiti lošeg kozaka.
Kakve su ovo vradžbine, đavolja dušo?
Šta će ovi tvoji konopci ovde. Govori ili ću ti odseći tu ružnu glavu.
Kozak je trčao poljem, kozak je trčao šumom, bežeći od nesreće, tražeći zlato...
Nema zlata - nema kozaka. -Šta znaš o zlatu?
Čujem, pravi si kozak, boriš se sa ženom...
Ovde svi traže zlato. Neki su pokušali da ga ponesu, ali nisu mogli.
Gde je zlato, prljava veštice?
Malo ovde, malo tamo. A Pasja glava je pojela ostatak.
Puziš za tim novcem kao svinja u blatu.
Slep, gluv... U šta veruješ, kozače?
Jedan, dva... Verujem u novac. Tri.
Loša ti je vera. Znači, pobegao si zbog novca?
Dušo prokleta, dugo si bila u paklu?
Nisam pobegao. -Pobegao si, pobegao. I sam znaš da si pobegao.
Gde je ostatak novca? -Ostalo je tamo gde su zveri. Novac je uvek tamo gde su zveri.
Ti, prokleta ženo. -Beži, beži...
Pobeći ćeš i nikada nećeš saznati gde je zlato i ko je ubio tvoje momke.
Jesi li ti kozak ili pseće govno?
Anžejka... Anžejka se plaši...
Hladno mu je.
Anžejka je uplašen.
Zver...
Zver dolazi...
Upomoć!
U zamak se nastanilo veliko zlo.
Ako ga pronađeš, pronaći ćeš i zlato.
Pronaći ćeš i zlato... Pronaći ćeš i onog ko je ubio tvoje momke.
Igrala je riba s rakom, riba s rakom A peršun s paštrnakom, s paštrnakom
Upomoć!
Izbavite me odavde!
Anžejka tone!
Upomoć!
Zašto si ušao tamo, budalo?
Da li je kozak došao da spase Anžejku?
Anžejka je dobar.
Anžejka mora biti izvučen iz močvare, jer je ovde jako hladno.
Živ sam, živ...
Ja...
Impresioniran sam.
Svaka čast.
Zato što je gospodin Fogel rekao da je kozak pobegao.
Kao što vidite, gospodin Fogel je lagao. -Ja ću te kao psa... -Sedi!
Može li gospodin Fogel da sedne na svoje mesto?
Gospodine Osa...
U našim krajevima kozacima niko ne veruje. Zato smo iznenađeni da si održao reč.
Izvolite, gospodine.
Vaš novčić.
Hvala. -Nema na čemu.
Jesi li ušao u trag zlatu?
Našao sam tragove Pasje glave, gospodine.
Šta si tačno video?
Kao prvo:
Družinu je napala zver. To se vidi po tragovima.
Anžejka se smrz'o, Anžejki je hladno.
Ko vas je napao, Kelep?
Zver.
Ovo su tragovi zveri.
Zver je strašna.
Video si zver sa psećom glavom?
Ne, Anžejka nikada nije video zver.
Anžejka se plaši Pseće glave.
Svi znaju da je zastrašujuća. Zver je strašna.
Nema tog stvorenja koje može da se odbrani od pištolja napunjenog barutom.
Ali očigledno ne i ovog puta.
Sedi, zašto si promašio?
Nastao je veliki bum? -Da.
Nastao je veliki bum.
Zbogom, Bugaj.
Na onom svetu ti više neće trebati.
Kao drugo:
Nestalo zlato je bilo natovareno na četiri konja koji sada lutaju šumom.
Ali petog konja nema.
Zato... -Onaj koji je napao kozake, sada traži još jednu vreću zlata.
Ali, postoji i treća stvar.
S Psećom glavom je bio i čovek.
Postoji li neki dokaz za to?
Da, uvažena gospođo, postoji.
Vatra.
Evo ti paklena vatra. -Anžejka jako voli vatru.
I Anžejka voli vatru. Vatra je dobra.
Vatru je zapalio čovek.
Laž.
Šta vi uopšte znate o Pasjim glavama?
Ništa?
Da li si ti pročitao nešto o njima u tim tvojim knjigama? Takođe ništa.
I onda dođe neki smrdljivi kozak,
i priča nam o vatri i o ljudima?
Tako je bilo i sa njim, i sa njom, i sa ovom tvojom budalom.
Ti svima veruješ, samo meni ne.
Nije trebalo da idem sa tobom na to prokleto mesto.
Kažem ja da treba da je udamo.
Ne moraš ti da me učiš kako da vaspitavam svoju ćerku.
Kako kaže plemeniti knez.
Večera je gotova.
A ti, kozače, pronađi zlato.
Presvetli knez je rekao da je večera gotova.
Za tebe je gotova.
Ja se još nisam najeo.
Jadniče...
Kako je samo sijao tvoj obraz tog proleća
U najjačem talasu naše ljubavi
Nagnuo si se ka meni, a tvoje strašne oči
Očarale su me i uplašile, bez ijedne reči
Ponovo sam videla tugu u tim očima
Koja je uzburkala moju uzavrelu krv
I osetila sam tvoju ruku na svom napaćenom srcu
Hladnu i klizavu kao zmija
I umirio si moje srce
Moje misli i moj bol
Tiho, ne trepćući, gledala sam
Kako odlaziš
Bez reči, nečujno
Govoreći mi: „Spavaj, ja sam tvoja smrt"
Maksim Osa?
Da, plemenita gospođo.
Nisi rekao baš sve šta si video u šumi.
Tako je, nisam rekao sve, gospođo.
Ne veruješ knezu? -Ja ne verujem nikome.
I šta si to tamo video?
Možda si usput sreo ludu Martu koja ti je pričala o velikom zlu?
Da, Marta ima razloga da mrzi Jožefa.
Njene oči...
A ti, kozače... Veruješ li ti svojim svojim očima?
A kome da verujem, ako ne svojim očima, gospođo?
I šta vidiš?
Vidim ženu koja se krije u svojim tajnama.
Nisi trebao da se vraćaš, kozače.
Gospođa brine za mene?
Gospođa brinu za sebe.
Preti vam opasnost?
Veruj svojim očima, kozače.
Veruj svojim očima.
Spusti mač, gospođice.
Okreni se.
Reci mi zašto si došla ovde?
Ja sam gospođica Pšelucka.
Ako pucaš, bićeš živ odran,
uvaljan u so,
i obešen na trgu.
Došla sam da saznam šta si našao u šumi.
Da, da...
Gospođica ima karakter.
Tragove... Našao sam tragove u šumi.
Psećih glava i ljudi. -A zlato?
Oni koji traže zlato...
...su krivi za sve.
Čini mi se da je gospođica previše zainteresovana za kozačko zlato.
Šta hoćeš da kažeš, kopile?
Ne kažem ništa.
Ali znam da bi gospođica vrlo rado pobegla iz ovog zabačenog mesta.
Čak preko okeana.
To ti je Helena rekla, zar ne?
Znam da si išao kod nje.
A na nju nisi posumnjao? I njoj je potreban novac.
Zašto bi kneževoj ženi bio potreban novac?
Da ne jede svinjske glave svaki drugi dan.
Vidim, ovde je svima potreban taj prokleti novac.
Čak i tebi.
Tako je.
Čak i meni.
Dakle, gospođice...
Jesi li saznala to što si želela?
Šta to radiš? -Anžejka želi da uplaši Pseću glavu.
Pseća glava ne voli tir-tir-tir.
Hoćeš?
Znaš li šta je to? -To je kafa.
A ovo je džezva. -Pa ti sve znaš.
Da, Anžejka zna. Naučio ga je stari kozak.
Bugaj (vrsta krave). Kozak se zvao Bugaj.
Kao kravu? -Da, kao kravu. -Samo što je on bio dečak.
A bugaj se ničega ne plaši.
Tako je.
Ali čak se i on plaši smrti.
Pre nego što zakoljete bugaja, treba ga napojiti nečim ukusnim, toplim,
kako bi bio mirniji, smireniji,
da se ne bi plašio.
Zato su ih poklali kao ovnove.
Uspavali su ih.
Ko je spremao kozake za put?
Gospođica Marinka.
Imaš uši, ali ne čuješ...
Imaš oči, ali ne vidiš...
Imaš ruke, ali njima ne možeš dohvatiti...
Mogu ti odseći glavu.
Misliš da će te tvoje zveri spasiti?
Pa, starice, dugo se nismo videli?
Znam da su kozaci bili otrovani.
I ti se baviš veštičarenjem u ovim šumama.
Možda si i ti umešana u sve ovo?
Šta si to doneo?
Misliš da sam ja otrovala kozake zbog zlata?
U zamku sedi, iz zamka izlazi.
Ko izlazi? -Zlo.
Veliko zlo. -A ti si, znači, veliko dobro?
Ne. Ja sam manje zlo.
Možda si u pravu, starice.
Bolje mi reci zašto toliko mrziš kneza?
Možda je imao dobar razlog?
Imao je.
Ubila sam ženu Jožefa Pšeluckog.
Pomagala sam joj kada je rađala dečaka.
Umro je na porođaju.
I gospođa je umrla zajedno sa njim.
Nisam primetila pupčanu vrpcu.
Tada je knez odlučio da ne treba ništa više da vidim.
Ali me je ipak ostavio pored sebe. Lečila sam ga.
A onda je stigla nova gospođa.
I ona je nastavila da ga leči.
Ali reći ću ti jednu stvar: lekovi mogu i da ubiju.
Ako znate kome i kako da ih dajete.
Ovo je početak i kraj jednog kruga.
Šta vidiš?
Pozelenelo je. -Ne vidiš ti ništa, Maksime Oso.
Oči lažu. Ti vidiš jedno, a ja znam nešto drugo.
Ne veruj svojim očima, kozače.
Kako to? -Kozaci su zaista bili otrovani.
Zaspali su. Glave su im bile zamućene.
A on ih je ubio...
Pseća glava...
Onaj ko im je sipao otrov, taj će me i odvesti do njega.
Ne veruj svojim očima, Maksime Oso.
Pa, gospođo...
Reci mi zašto si otrovala moje momke.
Šta to sebi dozvoljavaš? Ja sam gospođa Pšelucka!
Znam ja ko si ti. A znam i da su kozaci bili otrovani.
Ova soba je puna otrova.
Zašto misliš da je to otrov?
To su lekovi kojima lečim kneza.
A možda truješ kneza?
Reci mi, kurvo, zašto si otrovala kozake?
Govoriću samo u prisustvu gospodina Pšeluckog.
Dobro...
Dobro.
Helena...
Helena...
Gospodine Pšelucki!
Hteo si nešto? -Da.
Šta želiš reći?
Hteo sam vam reći za vešticu. -Misliš na ludu Martu?
Da. -I ona je umešana u sve ovo?
Ispostavilo se da nije. -Pa, ko je onda?
Doći će zver i sve će nas pobiti.
Anžejka se plaši. Anžejka se plaši.
Veoma je uplašen. Ovde je strašno.
Loše, loše mesto.
Anžejka je ovde sam. Anžejka će takođe da umre.
Loše, lože mesto...
Ko umre
više ništa ne zna.
Jedan je otišao.
Dolazi zlo.
Gospođa je umrla. Gospođa je mrtva.
Anžejka je voleo gospođu. Anžejka je čuo glas.
Došao sam i video gospođu... Doći će zver i sve će nas pobiti.
Anžejka se plaši. -Šta si radio ovde?
Šta si radio ovde?! -Anžejka je čuo glas.
Gospođa je vikala: "Pusti me, pusti me!"
I gušila se. Gr, gr. gr... I... -Da li su vrata bila otvorena?
Da, bilo je otvoreno. Anžejka ne bi ušao da su vrata bila zatvorena.
Da li je neko bio ovde? -Jeste. -Ko?
Mrtva gospođa.
Anžejka će takođe umreti. Doći će zver i sve će nas pobiti.
Anžejka se plaši. Anžejka se plaši.
Anžejka će ostati sam. I Anžejka će umreti.
I Anžejka će umreti...
Šta se dogodilo?
Gospođa Helena je otrovana. -Ko?
Ne znam. Ima tragova borbe.
Posečena je po vratu.
Sve je razbacano.
Vrata su bila otvorena.
Kakva je ovo menzurka?
Otrov.
Ovde ga ima jako mnogo.
A šta je ovo?
To je Marinkino...
To je Marinkina stvar.
Gospođa Helena je uzela od Marinke?
To je loše.
To je jako loše.
Pusti me! Pusti me, ja sam gospođica Pšelucka.
Hoću da pričam sa ocem. Želim da razgovaram sa gospodinom Jožefom.
Nemam o čemu da pričam sa ubicom. I ne nazivaj me ocem.
Ja sam sada tvoj sudija. -Opet veruješ njima, a ne meni.
Opet veruješ njima, a ne meni.
Nisam nikoga ubila.
Marinka je loša. Marinka će biti u kavezu.
Svi loši završe u kavezu.
Marinka je loša!
Loše! -Gospođica i dalje ima karakter.
Ti si budala.
Ti si stvarno budala, Maksime Oso, ako veruješ u sve ovo.
Možda, gospođice, i jesam budala,
jer nisam našao ni zlato ni ubicu kozaka.
Ali obećavam ti...
...sigurno ću ih pronaći.
Izvinjavam se gospodine Oso što sam imao loše mišljenje o vama.
Vidim da i kozaci mogu biti plemeniti ratnici i inteligentni tragači.
Izvinjavam se, gospodine Fogel, što sam i ja imao loše mišljenje o vama.
U ime Oca... i Sina... i Svetoga Duha,
Amin.
Ne znam ni kako se zoveš, mali.
Ne ljuti se što sam vikao na tebe. Nisam imao loše namere.
Pa... Srešćemo se na onom svetu, porazgovaraćemo.
Anžejka je loš... Loš!
Osa sprema sahranu.
A zašto ne tražiš zlato?
Ja imam još dovoljno vremena, ali bojim se da ga ti nemaš.
Šta znaš o Fogelu?
Ni ja ne znam ništa o njemu.
Znam jedino da je Pseća glava.
Ima svog gospodara.
Da?
Sada znam i to.
Znaš, mali...
...teško je verovati živima.
Dok si bio živ, mislio sam da lažeš.
Sada znam da nisi lagao.
Tako je i sa gospođom.
Mislio sam da je umešana u sve ovo.
A ispostavilo se da nije.
Ne mislim da je Helenu otrovala ćerka Pšeluckog.
Ipak, dan-dva u kavezu joj neće naškoditi. Neka sedi i razmisli.
A ovo je za tebe.
Da ti tamo bude zabavnije.
A ako je to uradio sam Pšelucki?
Treba li njemu novac? Treba.
A šta znam o Fogelu?
Da... Svi putevi vode do Fogela.
Svinjar, pas željan krvi, a ne kozak.
Anžejka je uplašen.
Anžejka se boji. Anžejka se boji.
Kurvo, trebalo je malom uzeti čizme.
Da ga iskopamo pre nego što bude prekasno?
Ima dobar pištolj... i sablju.
Zar ti ne veruješ u Boga? Kako možeš krasti od mrtve osobe?
Kako drugačije da pljačkamo? Ubijamo i pljačkamo.
Ubijamo. Ali ovaj je već mrtav.
Sahranićemo ga hrišćanski.
Ne razmišljaj o tome. Nekršteni stvore.
Znaš, najstrašnija smrt je kada te živog zakopaju.
Možda je trebalo da ga dokrajčimo? -Za kozaka smrt je smrt.
Tamo u Siču ih takođe žive zakopavaju. A zimi ih bacaju pod led.
A ovog psa bih ispekao. Ali nemam vremena.
Fogel je rekao da još danas moramo da prebacimo zlato.
Fogel previše priča. Znaš li da je otrovao svoju sestru?
Ko ti je to rekao? -Nahman.
Znači, otrovao je i Helenu?
Pa, čuo sam i to...
Ne sviđa mi se taj Fogel. Ludak.
Ludak ili ne, dobro nas plaća.
Poznajem ga još iz moskovskog zatvora. Izvukao me je odatle.
Znam. U redu.
Samo neka tu svoju Pseću glavu drži na povodcu što dalje od mene.
Gotovo je. Dobro smo ga zakopali.
Tako... -Kurvin sin nema gde odavde.
A taj ovan napaljeni Skočio je među noge ženi
A dok tele maše repom Ćurka se samo osmehuje
Stani!
Jesi li čuo nešto?
A guska - fina i glatka
A tek kako poskakuje patka
A kokoška ćubata
Šeta k'o da je od zlata
A pilići samo šetaju...
Igrala je riba s rakom, riba s rakom
A peršun s paštrnakom, s paštrnakom
A luk s belim lukom
A devojka sa ko...
...za...
...kom!
Kažete da ste ga živog zakopali?
Šta ćeš, takva je sudbina tog razbarušenog nevernika.
A šta je Marek rekao da uradite?
Rekao je da danas uzmemo zlato iz crkve.
Onda idemo u zamak, gospodo.
Nahman časti za ovu dobru vest, gospodo. Živeli!
Dobro veče, banditi.
Đavo me odneo... -Ne sumnjaj da hoće.
Staro govno...
Pa, šta je prijatelju Nahmane?
Da popričamo?
Gospodine Osa, Nahman je običan Jevrejin kome niko ništa nije rekao.
Nahman ne zna ništa.
Ova dva bandita, koje ste vi, gospodine Osa, ubili, oni su znali.
Ali, uveravam vas, Nahman ništa ne zna.
Kurvo! Kurvin sine!
Ja ništa... Ja ništa ne znam.
Ništa... Ništa mi nisu rekli.
Čuo sam... Čuo sam samo za Pseću glavu i zlato.
Setio si se zlata? I Pseće glave?
Ko stoji iza svega ovoga? -Fogel. Fogel stoji iza svega.
Ali ustvari on nije Fogel, već Marek.
Zove se Marek. On je Helenin brat.
Helenin brat, kažeš... -Ne znam više ništa.
Umalo da zaboravim. Gde je zlato? -Šta?
Kurvo! Zašto? Zašto? Nisam ti još sve rekao.
U crkvi. U staroj crkvi... Sve je tamo. I zlato. Sve.
A rekao si da ne znaš ništa.
Proklet bio... Maksime Oso...
Crkni!
Idi i on će te pronaći.
On će te pronaći.
Fogele! -Maksim Osa.
Ili više voliš da te zovem gospodin Marek?
Vidim da je gospodin Osa posetio Nahmana. -Tako je. I nije mu bilo drago što me vidi.
Fogele, šta će ti sve ovo?
Reći ću ti.
Vidiš... Pšelucki je hteo ovde da izgradi akademiju.
Da se bavi obrazovanjem. Ali on ne razume vrednost ove zemlje.
Put! Put koji povezuje zemlje kana i zemlje kraljeva.
I ljudi bi putovali ovuda da nema bandi i Psećih glava u ovim šumama.
I onda se pojavljuješ ti i kažeš: dajte mi moć! -Apsolutno!
I svi koji su ti stali na put su završili ili u kavezu ili su mrtvi?
I tu si u pravu. -Ali ja nisam ni u kavezu, ni mrtav.
E tu već lažeš.
Mrtav si, samo što to još uvek ne znaš.
Dobar kozak je samo mrtav kozak. -Fogele!
Ja sam loš kozak.
Ja sam veoma loš kozak.
Pasja glava se plaši tir-tir-tira.
Anžejka? -Anžejka je dobar.
Ali gospođa je rekla Anžejki da pusti zver da se igra.
Ona uvek tako kaže. -Koja gospođa?
Živa.
Anžejka se boji.
Anžejka se plaši.
Anžejka se plaši mrtvih.
Ne boj se, Anžejka. Gospođa nije umrla.
Popila sam lek i zaspala.
I dok sam spavala, zver nije dolazila kod Anžejke?
Ne, nije. Andžejka je oterao zver. Tir-tir-tir...
Tir-tir-tir... Tir-tir-tir...
A loš kozak je otišao? -Kozak je dobar. Kozak je spasao Anžejku.
Da, da, znam. A gde je dobar kozak?
Odveo je mrtvaca u šumu. Mrtvog malog kozaka.
A gde je Marinka?
Marinka je loša. Gospodin Jožef je stavio Marinku u kavez.
Vidim.
Pa, hoćemo li kod gospodina Jožefa?
Verovatno će mu biti drago kada me bude video.
Gospodin Jožef nije srećan što je gospođa Helena živa?
Anžejka... Anžejka, dođi ovamo.
Anžejka, dečak koga si tukao,
držao u kavezu i branio mu da se igra? -Anžejka voli da se igra.
Da, Anžejka voli da se igra.
I ti od ovog deteta tražiš pomoć?
Uništio si sve oko sebe. Sve!
Zašto? Zbog svojih snova?
Ne, Jožefe... Nema oproštaja za tebe.
Ti i samo ti si me naterao da uradim ono što sam uradila.
Ali pokušaću da se iskupim za svoje grehe.
A ti Jožefe, gori u paklu.
Zver takođe želi da se igra.
Zver takođe želi da se igra.
Želi...
Ne...
Ne...
Anžejka se plaši zveri.
Ne! Odlazi! Odlazi! Nemoj!
Nemoj! Nemoj! Nemoj!
Zver želi...
...da se igra.
Koja gospođa?
Živa gospođa.
Je li sve u redu? Šta se dogodilo?
Maksim Osa.
Trebao si ga ubiti, Marek. -Ali, ja... -Umukni!
Gde je?
U crkvi. Ostavio sam ga sa zveri.
U crkvi, kažeš?
Sa zveri?
Dobro, tamo će i da crkne. Ali moramo obaviti još nešto.
Idemo! -Pusti me! Pusti me, smrdljiva strvino!
Vidiš li, Jožefe, šta si uradio?
A mogao si, kao i ostala vlastela, da misliš na sebe,
na ćerku, porodicu,
na grb, kralja.
Ali, ne. Pogledaj. Nisi u stanju čak ni svoju ćerku da spasiš.
Nisi u stanju ništa da preduzmeš.
Evo ti.
Probaj.
Šta je, gospodine Pšelucki, ne možete?
Ponekad se greške ne mogu ispraviti.
O, pogledaj, Pseća glava se vratila.
Kozak je crk'o. Tako je moralo biti.
Šta to radiš?
Stani, pasji skote!
Anžejka...
Helena, reci mu da stane.
Stani! Zver više ne želi da se igra. Anžejka, stani!
Stani!
Proklet bio...
Da...
Već sam proklet.
Maksim Osa...
Da, plemenita gospođo.
Moj brat te je dobro naučio da se boriš.
Da, kučko, dobro me je naučio.
Govoreći mi: „Spavaj, ja sam tvoja smrt"
Poslednji put, družina sa zlatom...
...je viđena...
...u pograničnom zamku...
...gospodina Pšeluckog,
...u zemlji...
Ko je ovo? -Sudski službenik. Iz Varšave.
Količina zlata je još uvek nepoznata.
Tamo...
Tamo...
Tamo...
Tamo...
Ha, gospodine Pšelucki, našli ste kraljevo zlato.
Ko... za... ci... ma.
Kozacima. Tako je, plemeniti kneže.
Kozacima. Helena nije verovala da to možete izgovoriti.
Ako vam Bog pomaže, morate i vi njemu pomoći.
Pošto nema prigovora da to zlato pripada kozacima,
mogu li ga onda voziti u Sič?
Iako peta vreća i dalje nedostaje.
Plemeniti kralj će ti poslati tvoje zlato.
Nadam se da gospodin Kozak razume
da ne sme nikome pričati šta se ovde dogodilo?
Gospodin kozak razume.
Dobro, dobro...
Gospođice...
Odlaziš? -Odlazim.
Ne bežiš?
Nemam više od koga da bežim. -Misliš da je svo zlo na svetu nestalo?
Ne vidiš ti sve, Maksime Oso.
Ne vidiš ti sve...
Igrala je riba s rakom, riba s rakom
A peršun s paštrnakom, s paštrnakom
A luk s belim lukom
A devojka sa kozakom...
Vremenom su svi zaboravili šta se tamo stvarno dogodilo,
i počeli su izmišljati razne laži o kozaku Maksimu Osi.
Pričali su o veličanstvenom kneževom venčanju,
o Nemcu Fogelu, i o večno mladoj veštici Heleni.
Pričalo se da je Anžejka imao dve sestre koje su postale psi,
a da je Pseća glava bio lično đavo.
U svim tim pričama uvek je bio lukavi kozak
u smešnim pantalonama i sa dugim brkovima,
koji je takođe voleo da izmišlja svoje laži.
Bilo kako bilo, sve priče su se završavale isto:
veliko zlo se vratilo u ove krajeve.
SLAVORKC-KERESTUR 01. 02. 2023.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.