Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
NETFLIX PRESENTS
ZASNOVANO NA KNJIGU "KATOLIČKA ŠKOLA"
EDWARD ALBINATI IZDAVAČ RIZZOLI
Izvucite nas!
Molim se!
Molim te ne odlazi.
Inače će se vratiti.
Molim se.
6 MJESECI PRIJE ČINJENICA
Nisam mogao reći kada je sve počelo.
Stajati u redu!
Ali ta priča je bila o svima nama.
Nazad ravno!
Naše obrazovanje, naš komšiluk, naša škola.
nakon toga, ništa više ne bi bilo isto.
Jedan dva.
Pusti me da čujem Tvoj glas.
Jedan dva!
Bio sam na prvoj godini u privatnoj srednjoj školi,
uz plaćanje mjesečnih školarina.
Djevojčicama nije bilo dozvoljeno da prisustvuju.
Svi smo bili momci iz rimske četvrti srednje klase.
Tatini sinovi, u osnovi.
Jedan od mojih kolega je bio Salvatore,
Angelov brat koji je bio godinu dana stariji od nas.
Da vidim malo snage!
Picchiatello talas,
tako su ga zvali jer je bio veoma čudan momak.
Njegova majka je bila glumica svi smo sanjali.
Gioacchino Rummo.
Možda jedini koji je vjerovao
u hrišćanskim vrednostima da su nas sveštenici pokušavali naučiti.
Osim brata Curzia.
Ako ste pažljivo pogledali, nije čak ni izgledao kao sveštenik.
Trčanje na mjestu!
Jedan dva!
Arbus, ovo su grčevi, a ne gimnastika!
Gdje ideš? Hajde!
Jedan dva!
Bilo je to 1975.
a nasilje je bilo svakodnevno.
Šta se desilo, pik?
Romoli.
Raznio je sebe ispred direktora.
- Oh, istina je! -Da odraste! Postani muškarac, jednom za svagda!
Sa Avenije.
Pusti me da pogodim nisi ništa video, zar ne?
Kao i svi ostali?
Jedan od tvojih prijatelja je napadnut u dvorištu
i niko ništa nije video.
Do.
Ako nemate šta da kažete, možete ići.
Romoli nikome nije smetao.
Čim je zvono zazvonilo,
starci su mu prišli
i opkolio ga, tako da niko nije mogao da vidi šta rade.
U početku je dobio samo nekoliko šamara.
Onda ga je jedan zgrabio za košulju i počeo da ga stavljam.
Znači, samo su mu pale naočare?
Ne.
Namjerno su ih razbili.
Dobro.
Sad mi reci ko je to uradio.
-Ne. Pitaj Jervija. On je taj koji je poslao... - Hej.
Mogu to prvo čuti od tebe.
Guido.
Tvoj otac je kod direktora.
Oni su mladi, ali moraju razumjeti da ovde imamo pravila.
Tvoji roditelji su odlučili da te pošaljem u ovu školu
jer očigledno ono što žele za tebe
je sigurna luka.
Nešto da te zaštiti od... moralnog pomaka koji--
Direktore, izvinite.
Jeste li već počeli sakupljati? donacije za Sveti Uskrs ili...
Ne još, ali…
Javite mi.
Idemo sada.
Nećemo te više mučiti. Hvala ti.
Gianni.
Reci domara da pošalje Jervija.
Šta te je spopalo?
Šta sam ti rekao?
pa?
Učinio si me da izgledam kao jebeni moron.
Dođi ovamo.
Šta sam ti rekao?
Neka se to više nikada ne usudiš!
Nikada više to ne smijete učiniti!
Imam ga. Žao mi je.
Učinio si me da izgledam kao jebeni moron.
Kao jebeni moron.
Počevši od sutra, stvari će se promijeniti.
Naš život je bio pun pravila.
Kada smo ih razbili, ponekad smo bili kažnjeni,
a drugi put se ništa nije desilo.
Pa smo se pitali da li su to pravila je nasumično utvrđeno.
Kad napuniš šest, odlaziš svoju porodičnu školjku i uđite u školu.
Još jedna školjka.
U školi si iskoristio priliku da učiš jedan od dva stava.
Pokoriti ili biti potčinjen.
Vratite ih! Rachel, ne možeš ih uzeti.
-Prekini. - Uvek kradeš od mene.
Dosta! Reći ću mami.
Prekini.
-Ne! - Mama, Rachele mi je ukrala cipele.
To nije istina! ne laži
Ne zanima me. Vas dvoje to riješite.
Elizabeth, možete li isključiti pećnicu, molim vas?
- Odmah se vraćam. -U redu.
Toby. Hajde, idi s njima.
pa?
Tako da ne razumem.
Ništa im nisu uradili.
Nisu uradili ništa.
Oni će to samo kupiti nove naočare i to je to.
I gotovo je.
Šta ti misliš treba li raditi s njima?
Poniziti ih pred svima? Suspendirati ih?
Šta je ljudska pravda učinila Gospodu?
Bio je tretiran sa mržnjom, sa žeđom za osvetom.
Zlo rađa još više zla.
Ponašanje Gioacchinovih pratilaca treba razumeti i oprostiti.
Ili ćemo ući u spiralu iz koje nikada nećemo pobeći.
Izvini, tata. Zar ti nisi taj koji nastavlja da priča
da je oprost samo potreban dobiti posle ispovesti?
To. Ali takođe vam kažem da ne stavljate previše poverenja u savršenstvo.
Ne, dobro sam.
I vodite računa o predrasudama.
Dosta svađe.
cure. Evo. Dobra djevojka.
Giaele, hrana je spremna.
U ime Oca, Sina i Svetoga Duha.
Nisam raspoložen.
Zašto?
Jer sam sad plodna.
I nije dobro vrijeme imati drugo dijete.
Pa zašto ne?
Ja sam taj koji će morati da ga nosi.
Već smo razgovarali o tome.
Molim se.
hej velika kosa!
- Uhvatili smo ga pred svima. -Naočare?
Crack it! Dobit će traku sutra.
- Kako je tvoj tata? -Kao obično.
Jebeno me gnjavio, ali je na kraju prestao.
Rekao je da me više neće pustiti van.
Na tebi je, Giampie'?
To nije riječ.
-Stvarno? -Očigledno.
- Tvoj deda je izgradio školu. -Upravo.
I moj tata im daje novac svake godine.
Direktor samo treba da zatvoriš usta. To je to.
Ljute me.
Dobro rečeno, Anđelo!
- Hoćeš piće? -To.
U redu. dobro…
Angelo.
-Andrea je pred izlaskom iz zatvora. -Šta?
Upravo mi je rečeno.
Biće to uskoro.
Hoćemo li biti ovdje cijelu noć?
Imate li kakvu ideju?
Stvarno ne znam.
Hajde da odlučimo nešto. hajde da uradimo…
Zapravo, mislim da imam ideju.
Vrati ga nazad!
Angelo.
-Šta? -Gdje si bio?
Šta misliš gde sam bio? Sa mojim prijateljima.
Zašto me uvijek brineš?
Brinuti o čemu? Ovde sam.
Idemo u krevet.
Znam da si budan.
Đani mi je rekao šta se desilo u školi.
Šta ti je rekao?
Da su te ispitivali.
To.
Direktor nas je zadržao u školi jer je želeo da zna ko je to uradio.
- I jesi li mu rekao? -Ne.
Jesi li siguran?
Dobro urađeno.
Držao si jezik za zubima.
Nikad ne budi cinkaroš.
- Razumijem? -To.
Da šta?
Nikada ne bi trebao biti doušnik.
Ima li drugih grijeha za ispovijed?
Govorim mnogo laži.
Ovo je loše.
Laž je težak grijeh.
Šta laže?
Sve vrste.
Da me drugi prihvate.
Pretvaram se da imam iste strasti.
Iste ideje.
Voleo bih da nisam. To mi pogoršava stvari, oče.
SREDNJA ŠKOLA ST LUIGI
Zato što se na kraju osećam usamljeno.
Može izgledati kao da mi je lako sa svima.
I slazem se sa svima.
Ali nikad nisam zaista ugodno sa bilo kim.
Nikad to nisam ja, oče.
Ozbiljno si mu rekao na ispovesti da ne verujete u Boga?
Šta ako te prijavi?
Ionako napuštam ovu školu.
Ništa ne učim. Ne verujem nastavnicima.
Trebao bi znati stvari, a ipak ne znaju ni da ne znaju.
Oni pretpostavljaju.
Njihov autoritet se ne zasniva ni na čemu.
Pa kome veruješ?
Vjerujem ti.
Izabrali ste pogrešnu osobu.
Sada je smanjen na jednostavnu kvadratnu jednačinu.
Što pretpostavljam svi dobro znate, zar ne?
Koji je tvoj plan?
Nakon rješavanja jednačine…
Odradit ću dvije godine u jednoj.
Diplomiraću godinu dana ranije.
Morate imati B prosjek iz svih predmeta druge godine.
- I položiti sve ispite prve godine. - Znam.
Arbus!
Jer si tako brbljav jutros, dođi ovamo.
Riješite jednačinu za nas. Dođi.
Ovaj?
To.
Arbus.
Svi smo ga doživljavali kao fenomen.
bio je obožavan, i tako se držao na distanci.
U redu, Arbus.
Možete se vratiti na svoje mjesto.
Najbolja stvar o Arbusu je da se nikada ne bi trgnuo
i nikada ne gubi nadu.
Svi smo se divili Arbusu.
Jervi također, ali iz drugih razloga.
- Telo Hristovo. -Amen.
- Telo Hristovo. -Amen.
Telo Hristovo.
Mama.
Šta?
- Zašto ne mogu da se pričestim? - Zato što ne možeš, dušo.
Ali zašto?
Tako je. Kad porasteš, objasniću ti.
- Telo Hristovo. -Amen.
Hajde da se pomolimo.
U ime Hrista, našeg Gospoda.
Amen.
-Joachim. -To?
Gdje su ti školski drugovi?
Zar neće na misu?
Pohađaju osnovnu školu.
Koja je svrha slanja svoje djece u katoličku školu?
Možda njihovi roditelji rade. Nemaju vremena.
Shvatam, ali ne jedan od 20 dečaka. To je apsurdno.
APOLLINEROVE NEMORALNE PRIČE
Mama!
- Dušo. - Zar nisi video auto?
Šta bih ja bez tebe?
- Hej, jesi li dobro? - Dobro sam.
5 MJESECI PRIJE ČINJENICA
Mogli bismo ovdje napraviti lijepu malu kuću ako dobijemo dozvole.
Zakon?
Mogli bismo podijeliti imovinu. Jedan za tebe, jedan za tvog brata.
To bi bilo lijepo.
Moglo bi upaliti.
Pogledaj.
Soba
Opet.
Postajete emotivni.
Rekao sam ti mnogo puta. Moraš biti cool.
Ti ciljaš.
Ti pucaš.
Idemo.
Tri stuba našeg obrazovanja bili su ubeđivanje, pretnja i kazna.
Ali bili su više kao stepenice, a ne stubovi.
Ako objašnjenja i prijetnje ne uspiju, onda smo morali biti kažnjeni.
Velike ambicije u mom komšiluku bili ili su potpuno nestali
ili su se manifestovali katastrofalno.
Osnovni moral je bio
da je sve bilo prolazno bilo nepodnošljivo.
I kako je sve prolazno, sve je na kraju bilo nepodnošljivo.
Osim u porodici Arbus.
Dobro jutro.
Njegov otac je predavao matematičke logike na univerzitetu.
Činilo se da je više zainteresovan za svoje učenike već u njihovoj djeci.
U redu.
Ovo je identično vašoj kući.
Moj tata ga je napravio za moju sestru.
Bio je opsjednut sa testerom i balsa drvetom.
Dođi.
Dobar dan. Doneo sam ti užinu.
Mama, molim te.
gospodine.
Zdravo, madam. Ja sam Edoardo.
Hej, Edvarde.
Kako je?
Moj sin je tako odsutan.
Šta je u ovoj tvojoj velikoj glavi?
tajne?
Ne, bez tajni, naravno.
Šta je s tobom, Edoardo?
Imate li neke tajne?
Ja?
Da, stvari koje ne govoriš mami.
Šta su oni? Reci mi.
U stvari, jedva da joj nešto kažem.
Dakle…
Naravno.
Šta proučavate?
hemija.
dobro,
pošto već znamo hemiju, šta kažeš na igru pokera?
Deset hiljada.
Zovi.
Presavijte ga.
Dva para.
Pravo.
Spusti taj glupi mač.
Povrijedit ćeš se.
Mama, zar ne vidiš koliko sam vešta?
Gladan sam.
Jesi li gladan?
Gladan sam.
Zovi Fernandu. Imam glavobolju.
Fernanda?
Fernanda?
zašto vičeš rekao sam ti...
Fernanda!
Imam glavobolju.
Fernanda!
Fernanda!
Možeš li bar jednom prestati biti klovn?
-To. U redu. -Ići.
Enzo!
Enzo!
momci! Smiri se malo.
Izvini, brate Curzio.
-Dobrodošli. -Hvala ti.
Onaj desno.
To je moje. Zašto uzimaš tri kreveta?
Gde si to našao?
pogodi. Ispod kreveta.
Ispod kreveta.
Pikovi. Pogledaj.
-Na dnu. - Nije tamo.
Tamo je. Moraš ga potražiti.
On je tako glup.
-SZO? -Tvoj.
-Ja? -To.
Pa sam te zamolio da dođeš ovde jutros
jer želim da započnem ovo…
ovaj naš razgovor ispred ove slike.
Samo bih volio da mi kažeš,
besplatno,
šta vidiš u njemu.
Nastavi. Besplatno.
Pa profesore,
Vidim neke ljude kako tuku Isusa.
Ima šest muškaraca
premlaćivanje Isusa.
Kako biste definisali ovih šest muškaraca?
Oni su stalkeri.
Progonitelji.
A ko je žrtva?
Pa, Isuse.
Jesi li siguran?
Čini mi se da su progonitelji
su takođe žrtve.
Jer oni koji povređuju druge
povredi i sebe.
-Zakon? -Zakon.
Ja bih dodao da oni oni nisu jedini počinioci.
Isus je također.
On koristi njihovo zlo da se uzdigne iznad njih.
Da bude savršen.
Nije li ovo savršenstvo prikaz arogancije, možda?
Šta kažeš?
Dobro je savršenstvo, a savršenstvo je Bog.
Vjerujem da biste trebali početi razmišljati
da se možda đavo ispoljava
kada smo u pravu.
Kada se osjećamo opijeni svojim savršenstvom.
Pa kažeš da kada se ponašamo dobro,
pratimo đavolje sugestije.
Dakle, nema razlike između sveca i njegovih mučitelja?
Naravno da postoji.
A Isus je čovjek.
Postao je muškarac
i kao takav, on dijeli našu nesavršenost.
Jer On drži unutra
seme zla.
Postajemo muškarci
nasljeđivanjem zla.
Činiti zlo.
I budite žrtve zla.
Biti žrtva zla,
mora da je neko to uradio.
Šta onda?
Zar se ne slažeš, Gioacchino?
Ne znam…
Vjerujem da postajemo muškarci čineći dobra djela.
Čini se da kažeš da samo postanu muškarci
činjenjem zla. Ja ne…
ne razumijem
Dakle, profesor Golgota priča gluposti.
hej sve jasno. Idemo.
-Gdje ideš? -Pozuri. Idemo.
-Ja? - Da, hajde.
Book.
Šta radiš?
Rekonstruiramo slika koju smo ranije videli.
I zašto sam ovdje?
Vi ste glavni lik.
- Skini svoju odjecu. - Ti si Isus.
- Nastavi. - Da skinem majicu?
-To. Razotkrijte grudi, kao On. - Skini svoju odjecu.
U redu.
-Ovde? - Hajde, klekni.
-Na kolena. -Dođi.
dolje.
Jao!
hej šta radiš
Kukavice!
Ti grešniče.
Stani odmah!
Sinner!
Da, dosta je.
Reci da ne veruješ ni u šta.
Odrekni se svog boga, cinkarošu!
Odustani od svoje vere.
Smiri se, D'Avenia.
Odustati.
sta to radis jebote?
Jesi li lud?
Ti grešniče.
Voliš da te bičuju, zar ne?
Roditi se kao čovek je neizlečiva bolest.
Taj peder je to zaslužio.
Morao si biti voljan to učiniti ili patiti od svih vrsta stvari
da biste dobili odobravanje svojih vršnjaka.
Morao si dokazati da si jak, čak i ako su bili slabi.
Morao si se dokazivati svaki dan bio si pravi muškarac.
Onda ste morali ponovo početi od nule i dokazati sve iznova.
ako jednom nisi uspio, bio bi zauvek obeležen.
SUTRA VEČE U 3 SATA BLIZU ĐAVOLJE STOLICE
Ne volim kurac!
Reci!
cure. Da li vam se sviđaju ili ne?
Da naravno.
Šta ti se sviđa kod njih?
Ako je pitanje preteško, reci mi šta ti se ne sviđa kod muškaraca.
Dlake? Brada?
-Dobro… -Kako god.
Reći ću ti šta ti se ne sviđa.
Ne voliš kurac.
Ne volim kurac.
Reci.
Ne volim kurac.
Reci!
Ne volim kurac.
130 SATI PRIJE ČINJENICE
-Dođi! -Ne!
Ne.
Dođi.
- Zdravo devojke. -Knjiga.
Gdje ideš?
Idem kući. i ti
Možeš li nas odvesti? Propustili smo tramvaj.
-Gde? -Montagnola.
-Gdje je ovo? -Montagnola.
Da li poznajete ulicu Grotta Perfetta, na Laurentini?
Blizu eura?
- Vidim, EUR! -To.
Prilično je daleko.
Idi onda.
- Možeš li da otvoriš? -O moj boze.
Tamo.
Žao mi je.
To je kao svemirski brod!
Jeste li vidjeli kako postaju bolji?
Zatim će praviti leteće automobile.
Inače, moje ime je Donatela. Ona je Nadia.
Ja sam Karlo.
Morat ćeš mi dati upute.
- Znam samo kako doći do ulice Colombo. -Naravno.
Šta radiš? Da li radiš?
Ne, ja sam zadnja godina u školi.
Oh. Kako to da onda imaš auto?
To je od mog oca, ali ga često koristim.
I ti? Sta radis ovdje?
Išli smo u bioskop.
Gledali smo The Rocky Horror Picture Show.
- Još ga nisam video. - To je ludo.
Zar to nije bila projekcija u vašem kraju?
Šta, vozi nas toliko problema?
Ne, naravno da ne. Samo sam bio radoznao.
-Samo se šalim. -U redu.
Naš prijatelj koji fotograf živi u blizini.
Kaže da bi nam mogao naći neki posao.
Šta radiš?
Mi smo modeli.
Mislim, voljeli bismo biti.
Vidim! Siguran sam da ćeš biti sjajan.
- Mogu li te zamoliti za cigaretu? -Naravno.
Hvala ti.
-Pa. - Jako ljubazno.
- Mogu li je staviti? -To.
- Da li ti se sviđa Battisti? -Da, jesam.
Zar ne pevaš?
Hvala još jednom. Pozovite nas ako želite.
U redu, naravno.
Hvala ti.
-Pozdrav. -Pozdrav.
Pozdrav.
Vidimo se.
baby hej
Spavaj sad.
Ispod ćebeta. Tamo.
Laku noć, Giaele.
mama. A molitva?
Hajde reci.
Dragi Isuse, čuvaj Liju, mamu, tatu,
Joakim, Ezekiel i Elizabeta,
Rachel, Tobit.
Bravo, ljubavi moja.
Veoma dobro. Sada spavaj.
Prihvatanje poziva može biti rizično.
Ali ako odbiješ, izgubio bi poene muškosti.
Zbog toga sam se osjećao privilegovanim
biti pozvan u Đavolju stolicu.
Tajna našeg obrazovanja to je bilo da pusti agresiju van.
Inače bi se nakupilo.
Ali bez odlaska predaleko,
ili bismo putovali u fašizam.
Gdje si bio? Čekamo već sat vremena.
Upoznao sam dvije djevojke. Odvezao sam ih kući.
Zašto ih nisi doveo?
Htjeli su prijevoz kući.
Dom? Gdje?
- Žive daleko. -Gde?
U Montagnoli.
Završio je sa nekim nepoželjnima!
Pa si izašla da se kurvaš!
Ti si taj koji to radi.
Mogu da se nosim sa devojkama.
Svi bi znali kako se nositi s njima. Ne mogu ni da govorim.
Ne želimo da razgovaramo sa njima.
Predstavite nam se.
Kao da bi vam dali svoj broj!
- O čemu ti to pričaš? -Vidi.
-Evo ga. - Pogledati ovdje.
- Na mojoj ruci. -Na njegovoj maloj ruci.
- Pustite majstora da radi. -Na njegovoj maloj ruci.
- Pustite majstora da radi. - Na ruku.
Uredu onda. Pozovimo ih.
Dođi.
- Hajde, pozovi svoje nove prijatelje. -Dođi.
Bili smo prva generacija koja je uživala u tome
praktično neograničena sloboda.
Naše porodice izgledale su solidno,
ali sve je bilo tu krhkije nego što je izgledala.
Ili!
Možete li mi pomoći sa testom?
Ne, Spade, nemoj…
Očevi su bili odsutni.
I Pikov otac.
Niko ga nikada nije video.
Niko nije znao ništa o njemu.
Ali niko nije imao hrabrosti da pitam Pika gdje je.
Hoćemo li reći tri sata? Tri trideset?
Tri i petnaest?
Tri i trideset je u redu.
"Iz dubine."
Ablativ?
Ablativ? To.
Jednu sekundu.
Ne, akuzativ.
-Akuzativ? -To.
U redu.
Mama je prelepa, zar ne? Bila je glumica prije mog rođenja.
Bila je sjajna.
Mama!
Mama!
- Zašto je zoveš? - Vidimo se.
-Ne-- -Mama!
Mama!
Zašto vičeš?
Hteo sam da upoznaš Edoarda.
-Dobro jutro. -Dobro jutro.
Hvala vam što ste došli da pomognete mom sinu u učenju.
Nije ništa, ja ne…
- Pa, treba mu. - Moja užina.
Je li tako trebalo biti?
Kako da pitam?
Ne znam, pogledaj svog prijatelja Edoarda.
Da li liči na nekoga? ko za sve pita svoju mamu?
Nikada neću uspjeti.
Sigurno nećete, ako ne počnete.
Hajde, ne mogu da zakasnim.
- Samo napiši. -Ok hvala.
"Sve opasnosti..."
"Svi…"
"...smrti..."
"...dan... gers... smrt"?
3 MJESECA PRIJE ČINJENICA
Na Zemlji žive žohari za 320 miliona godina.
Oni su brzi.
I teško ga je ubiti.
Pošto imaju egzoskelet,
šta je teško
ali istovremeno i fleksibilan.
To je tijelo koje može mutirati.
Promijeniti.
I sve koja uzrokuje promjenu je nasilna.
Nasilne promjene uništavaju, ali i stvarati u isto vrijeme.
Vidiš?
Trebao bih ga ubiti ovdje,
samo ovde, u grudima.
Onda da, on bi umro.
To bi bio najlakši način.
Isto je i sa ljudima.
Besmisleno je gubiti vrijeme traži način da ubije čoveka.
Nema potrebe previše razmišljati.
Naravno,
probušena prsa bio bi užasan način smrti.
Hej, medo.
Pozuri.
- Vidimo se sledeće sedmice. -Dođi.
-Hvala ti. -Pozdrav.
- Zašto ne ostaneš? -Moram ići.
-U redu. -Hvala ti.
Postalo mi je jasno
da je ludilo člana porodice završio u tuđim hirovima.
Arbus nije bio nasilan tip.
Ipak, bio je opsjednut smrću.
Čak i Arbusova porodica bio privučen zlu,
možda je profesor Golgota bio u pravu.
Možda, da postanu muškarci, zlo je trebalo doživjeti.
Zdravo.
-Knjiga. - Sećaš me se? Monika.
Upoznali smo se prošlog ljeta u Circei.
Oh, da, Monika. Žao mi je.
Šta radiš?
Pa, išla sam kući.
Nikad me nisi zvao.
jer sam izgubio tvoj broj, pa nisam mogao...
U redu je, daću ti ga ponovo.
Dozvolite mi da to napišem ovdje, da ga opet ne izgubiš.
Pozdrav.
Pozdrav.
Čak i da niko od nas to ne bi priznao,
svi smo se duboko plašili seksa.
Bila je to misterija koju je trebalo razotkriti.
To nas je privuklo ne znajući zašto.
Neki su to iskoristili za slobodu.
Drugi su ga koristili da unište.
Mama, ovo je jedan od mojih školskih drugova. Stefano Jervi.
Dobro veče, gospođo.
Ćao mama.
Zar mu nisi dao poklon?
- D'Avenia i ja imamo jedno zajedno. - Šta si mu kupio?
Benazza!
Kako ide?
- Kakva noć! -To.
mogu li ići sa tobom
Šta?
Samo ovaj put, molim.
- Doveo si svog mlađeg brata. -Da li ti se sviđam?
Idemo na piće. Dođi.
Šta ima?
Andrea je izašla iz zatvora.
Sranje, konačno. Gdje je on?
Svratio je ranije.
On će biti kod kuće.
Bilo je teško, ali je izdržao.
-To. -Nije lako.
Sada ćemo se zabaviti.
Da, zabavićemo se.
Sada moramo da slavimo.
Za Andreu.
Za Andreu.
Za Andreu.
Za Gioacchina!
Za Gioacchina!
Sretan rođendan!
Hvala ti. Hvala svima.
- Za Gioacchina! -Hvala ti.
Sad mi je dosta.
Za Gioacchina!
Za Gioacchina!
Za Gioacchina!
- Za Gioacchina! -Sretan rođendan.
Spremni za poseban obrok?
Špagete sa školjkama, gospodine!
Ti si klovn, Spades. Prekini.
Želite li još vina?
Čekaj, ovom gospodinu treba još vina.
dosta sad.
Ne znam šta je to.
- Gotov si. Uzimam. -Pik, dosta sa tim sranjem.
Joachim!
Rezervišite Saru.
Ko je ona?
Djevojka koju poznajem.
A zašto se nije pozdravila?
Ne znam, nije me prepoznala.
-Pođi sa mnom. -Gde?
-Samo dođi. - Ali gdje?
Pođi sa mnom.
Oprostite.
Oprostite.
Oprostite?
Poznaješ li mog brata? Salvatore.
Oh da. Zdravo.
Je li to to? Ništa više?
Šta ti misliš?
On je fin momak, zar ne?
Popijte piće zajedno.
Zapravo, moram ići kući.
Ići ćeš kući kad ti kažem.
Da li ti se stvarno sviđa ovaj?
Gdje ideš?
Pogledaj me.
Misliš da si jedini sa pičkom?
Misliš da si previše cool za njega?
Molim te, prestani.
Sad me moliš.
Ići.
Zato što je veoma dobar momak
Što niko ne može poreći
Striker!
- Jesi li video to? -Ne. Šta?
- To je bio brat Curzio. -Šta? Gdje?
2 MJESECA PRIJE ČINJENICA
Prije početka nastave,
Imam vaše eseje označene.
Albinati.
Hvala vam profesore.
Arbus.
Vaš esej je tačan. Čak i dobro napisano.
Ali je prazna.
Bez strasti, bez emocija, nema ličnog tumačenja.
Nemam ličnu interpretaciju
za esej o književnosti.
Znam da ti treba B prosjek diplomirati rano,
ali ovaj esej to ne zaslužuje više od C.
Benazza.
„Najveći čovek u istoriji
je bio Adolf Hitler."
Profesore.
Stalno govorite o socijalizmu.
O demokratiji.
Ipak, nećete dozvoliti esej o istorijskoj ličnosti.
Da li je to demokratski?
demokratski?
Zašto? Da li je Adolf Hitler bio demokrata?
Sjedni.
Tiho.
Pokušajte razumjeti ono što ste pročitali kada učiš.
I koristi svoju glavu.
Razmisli o tome, Benazza.
Razmisli o tome.
momci. Zdravo.
Dobar ti?
Gotov sam. Vidimo se.
Book.
Zdravo, kako si?
-Ja sam dobro, ti? -Dobro.
Vidimo se, ok?
Možda želiš pomoći?
Nedostaje mi šraf.
Oh, šraf...
- Da pozovem tvog tatu? - Ne, mama. Radim na tome.
Vidim da.
- Izgleda da si u nevolji, pa... - Čini mi se...
Mislim da je sudbina naziv stiha koji uvlači ljudske živote.
Ledina sudbina me je duboko zabrinula.
Osećamo se izuzetno zahvalno onima koji nam nanose bol
čim prestanu.
Idi po tatu. Pa možemo zapaliti vatru.
Ovo objašnjava zašto neke žene ostati sa svojim nasilnim muževima.
Ti trenuci predaha učini da više vole svoje muškarce,
jer su bili tako velikodušni
da su privremeno stali uznemiravajući ih.
Skoro?
Skoro?
- Hrana je skoro spremna. -To.
Odmah dolazim.
Je li sve spremno za paljbu?
Da ljubavi.
70 SATI PRIJE ČINJENICE
- Knjiga, Donatela. -Knjiga.
-Drago mi je. Gianni. -Knjiga.
-Knjiga. - Angel.
Book. Donatela.
-Nadia? - Nadia nije mogla doći, izvini.
Morala je sa sobom povesti svoju mlađu sestru na sajam zabave.
Vidim.
Ovo je Rosaria.
Izvinite, moram nazvati.
-Ići. -Odmah se vraćam.
Da naravno.
Šta da ti donesemo za piće?
Sve što dobiješ je dobro.
Jeste li prijatelji dugo vremena?
Više nego prijatelji. Mi smo kao braća.
-I ti? - Mi smo komšije.
Jeste li iz okoline?
Više ili manje.
Mogu li ti donijeti nešto?
Šta ti se desilo? Otišao si prije pola sata.
ne želim Druži se s njima, Angelo.
Imam ga.
Čak si rekao da se zoveš Karlo.
Barem igraj, ok? Da li bi vam smetalo?
Zavisi. Gdje je film?
Imate li policijski sat?
- Jesi li za to, Rosa'? -Dobro? Dolaziš li?
To.
Šta?
Planirali smo idi u bioskop u ponedeljak.
A Nadia dolazi, zar ne?
Vjerujem.
Da li nam se pridružujete?
Da u redu.
Savršeno.
Jeste li za to?
- Naravno da jeste. -To.
Dobro.
sta se desava?
Gdje je tata?
PISMO PROFESORA LUDOVICA ARBUSA JA SAM HOMOSEKSUALAC, NE MOGU VIŠE LAŽATI
On je otišao.
Shvatio je da voli muškarce.
Zar nisi znao?
Book.
hej
Kako si znao da živim ovdje?
Jesi li me pratio?
Žao mi je zbog tog dana. Žurio sam.
Ne brini.
Želiš li doći gore? Nema nikoga kod kuže.
U redu.
Idemo.
Kako bi to bilo lijepo nemaju seksualnost uopšte?
Zamislite olakšanje ne osjećam ovaj pritisak.
Ponekad, malo nemara može se pretvoriti u veliko zlo.
I najnepravednija posljedica grijeha
je da zagađuje oboje počinioci i nevini.
Mali prst.
Sunce…
-Mama. - Dušo.
Sjećate se kad sam bio dijete
i sanjao sam da ubodem Isusa sa vilama?
-Šta to pričaš? - Da, probudio sam se potresen.
Trzao se kao gušter.
Ne, ne sećam se te priče, ali zvuči užasno.
hej
Shvati ovo.
Ovo je za mamu.
Pokaži mi.
Kako lijepo! Jesu li za tvoje slikanje?
-To. -Prelijepo!
Book!
to smo mi!
- Čekaj, mi ćemo ti pomoći. Dođi ovamo. - Jao. Stani.
-Šta je? -Isuse!
Mama, ne brini.
- Tu smo za vas. -Jesi li dobro?
To. Stani.
-Šta se desilo? -Ne.
- Jao! - Smiri se, ok? Dođi ovamo.
Giaele?
sta si uradio
Otvori usta!
Joachim!
Joachim, kako!
sta se desava?
Giaele, pljuni.
-Šta se dešava? Šta je uradila? - Pojela je bobicu.
Kako to misliš, bobica?
-Dođi. Giaele, pogledaj me. -Pljuni!
Molim te ispljuni.
Pozovi nekoga.
-Pljuni. -Skoro!
Ja sam ovdje!
Tata, trči, Giaele je bolesna. Trči, tata!
Giaele?
Molim te, učini nešto!
Giaele. Moja ljubav.
- Jao! - Zovi nekoga!
-U redu. -Šta se dešava?
baby
Dušo, diši. Diši.
- Diši, dušo. Dođi. -Diši.
Dođi.
Diši, dušo.
-Giaele. -Dušo?
baby!
dušo?
Dušo, pričaj sa mnom!
-Pričaj samnom. -Dušo?
Pričaj sa mnom, dušo.
Giaele.
Giaele?
dušo...
Giaele, pričaj sa mnom.
Pričaj sa mnom, dušo.
Pričaj sa mnom, dušo.
Pričaj samnom…
Dušo, ne!
Giaele.
Zašto?
Bio sam ovdje!
baby
Pričaj samnom.
Dobro jutro, brate Curzio.
Hej, Albinate.
Dobro je prošlo, zar ne?
Prošao si odlično.
Hvala ti. Vidimo se iduće godine.
Mislim da nije.
Nakon smrti njegove mlađe sestre,
mnoge stvari su se promijenile u Gioacchinovoj porodici.
Ponovo sam ga sreo godinama kasnije.
Postao je psihijatar
i liječio Benazzu, koji se potom ubio.
Njegove dijagnoze naši stari školski drugovi bili su nemilosrdni,
i potvrdili njihove tendencije.
Chiodi je bio sadista. D'Avenia mazohista.
Onda mi je rekao za Jervija.
On je umro.
Raznio je sebe dok je pripremao teroristički napad.
Šta ima, Salvatore?
Zašto tako duboko u mislima?
Prošao si.
Mora da je zaljubljen.
Nisam zaljubljena.
Gotov sam.
Gdje?
Na zabavi. I da, mama, vratiću se ranije.
hej zar i ti nisi išla na zabavu?
-To. - Onda požuri.
Idem sada.
36 SATI PRIJE ČINJENICE
-Knjiga. -Knjiga.
-Knjiga. - Samo vas dvoje?
Nadia nije mogla doći.
Bolje. Bar smo kvit.
A Karlo?
Morao je da uči.
Ali on je rekao možemo mu se pridružiti u njegovoj vili.
- Selo? - Da, uz more.
Gdje?
Na prelepom mestu, zaista.
-Šta ti misliš? -Ne znam. Ne mogu kasno biti kući.
Nije daleko. Ne brini. Trebaće nam najviše sat vremena.
Moram biti kod kuće na večeru, pa…
Da, ali ima još sat vremena do kraja, jedan sat da se vratim. Zatim…
Hoćemo li u bioskop?
To je nešto drugačije. Možemo gledati zalazak sunca.
-Šta kažeš? -Dođi.
-Okdobro. -Dođi.
- Ali nemojmo zakasniti. -To.
Ne brini.
-Hvala ti. Tu si. -Molim se.
-U redu. -Hvala ti.
Zdravo, Leda.
Je li tvoj brat ovdje?
Ne, nema nikoga kod kuće. Sama sam.
Kada će se vratiti? Hteo sam da mu čestitam na ispitu.
Dve godine u jednoj. Niko to nikada nije uradio.
Možete čekati ovdje ako želite.
Lezi.
Često sam sanjao biti sam sa njom.
I odjednom se dogodilo.
Bilo je malo čudno.
Imao sam taj nježan i smiješan osjećaj
koji od tih dana karakteriše sve moje ljubavne priče,
uvijek pomalo apsurdno i nedorečeno.
A opet, možda je to razlog Tako ih dobro pamtim.
Or
hej
-Šta je to? - Poziv na zabavu u Circeo.
Tada sam zadnji put vidio Ledu.
Book.
Evo ga. Idem da te pozdravim.
Leda, šta se desilo?
- Mogu li nešto da uradim? - Ne mešaj se.
Pogledaj se. Ti si dijete.
Karlo je sigurno otišao na plivanje. Pođi sa mnom.
Molim se.
-Hvala ti. -Hvala ti.
Čekati. Samo ću parkirati auto. Jednu sekundu.
Bože.
Nikad nisam vidio ovakvu kuću.
Zdravo dobro jutro.
Mogu li razgovarati sa Monikom?
govoreći.
Dobro jutro gospođice.
ovo je dr. Pomoćnik Edoarda Albinatija.
Znate o kome govorim?
Gospodin Albinati bi želio da vas pozovem na zabavu u Circeo.
Mislio je da bi to bila dobra ideja, otkako ste se tamo prvi put sreli.
Možete li potvrditi?
- Ali je li Edoardo tamo? - Reci da.
To. Sad ću ga staviti.
Sada prosljeđujemo vaš poziv da je mr. Edoardo Albinati.
Zdravo Monika.
Ko je to bio?
Moj prijatelj.
Smiješan tip.
Pa, barem je upalilo.
Kako je to?
Pa, ti i ja idemo na spoj, hoćemo li?
Ovde sam sa svojim asistentom.
U redu. Kakav je plan?
- Hoćemo li po tebe za sat vremena? -To.
- Jeste li sigurni da imate svoj auto? -Naravno.
kurac…
Dick.
Molim te, ponašaj se pristojno.
- Da, izvini. -Kako kul.
Poranili smo.
Zašto ne odemo do moje kuće prije odlaska na zabavu?
Ova kuća je nevjerovatna.
To.
-Hvala ti. -Molim se.
- Živeli. -Za tebe.
Zaista si nevjerovatna.
Ne razmišljam ispravno.
Ili?
Nikad nisam bio sa devojkom.
Jesi li vidio Eriku?
Kako ona gleda na mene? Kako me dodiruje?
Molim se.
Ne diraj me.
- Ona misli da si duhovit. -Dođi.
-To? Je li to to? -To.
Hajde, Spade, molim te.
- Ti si dosadan. -I onda?
To je to.
To je više nego dovoljno.
Je li to više nego dovoljno?
Ne zezaj me.
Znam da ima još.
-Dođi. - Ništa nije ostalo.
Ohladi se, molim te.
-Šta da radim? - Ne radi ništa.
Ništa, Spades, ok?
Ne radi ništa.
Vidit ćemo.
Šta ćemo sada?
Dođi.
Dođi.
Čekaj, ne tako. Čekati.
Čekati.
Monika.
Ti si potpuno lud.
Vrijeme je da krenemo.
Šta se desilo?
Moram ići kući.
Nisam to mogao. Želim ići kući.
Pikovi! Gdje ideš?
Žao mi je.
Shvatili smo to ljeto da nismo mogli da izbrišemo svoje greške,
jer su ugrađeni u našu školu, unutar naših domova.
Bili su pred našim očima, ali niko ih nije mogao vidjeti.
Niko nije imao hrabrosti da priča o tome.
Imali smo masku nevinosti ušivena na naša lica.
Ali odjednom, u to vreme,
nije bilo razlike između gomile bezobzirne dece
i svirepe ubice.
Kasno je.
Izvinite, kada dolazi Karlo?
Zar se ne zabavljaš?
- Da, ali uskoro bi trebalo da idemo kući. -To.
Ostani za sada.
Šta, igraš li sada?
sta se desava?
-Pođi sa mnom. -Ne.
-Pođi sa mnom! -Ići.
Dođi.
Uz stepenice!
- Ti prljavi... - U toalet!
Šta hoćeš od nas?
Pusti me!
Ako vrištiš, prebiću te.
Otvori!
Otvorite, molim!
Moram ići kući.
Vrati se uskoro, ok?
Ne zaboravi da pozoveš moje roditelje.
Otvori!
Otvori!
-Hoću da idem kući! - Pustite nas, molim vas.
Zelim--
Žao mi je zbog te noći.
O mom bratu.
Samo sam htela da se izvinim.
Žao mi je, pukla mi je guma. Nisam mogao da te obavestim.
Sjedni.
Mogu li nazvati?
- Neka bude brzo. -Hvala ti.
Zdravo gospođo, Guido je ovdje.
Slušaj, htio sam ti reći
to me je Angelo zamolio da ti kažem da neće biti kod kuće večeras.
Drugi preduzetnici nisu glupi.
Da, on je sa Gianlucom, da.
Odlaze na američki buvljak sutra ujutro.
Hvala ti. Pozdrav.
Ali na duge staze, moglo bi se pokazati kao bumerang.
Za zemlju.
To je najsigurniji način ulaganja.
Naravno, kamate su niske, ali...
Znam. Znam.
Onda mu reci. Ubedi ga.
To je i za našu djecu.
To je takođe njihov novac.
Naravno.
Sta nije u redu?
nisi gladan
Gde me vodiš?
Donatela!
Tvoj red.
Dođi. dođi
Hajde!
To. Dobra djevojka.
Dođi. Ne boj se.
Traka.
Dođi.
Traka.
Dobra djevojka.
Hoćeš li nas onda pustiti?
Da naravno.
Nikada nismo bili kući tako kasno.
Šta ćemo reći roditeljima?
Pozuri.
Molim vas odvezite nas kući ili će se brinuti.
Dođi.
Nećemo ništa reći.
Sve isključeno.
Ne hvala.
Preklinjem te.
Dođi. Onda ćemo vidjeti.
Donatela.
Jeste li čuli to?
-Šta? - Tamo je auto.
Upomoć!
- Zatvorili su nas! -Otvori!
Molim vas pomozite!
Upomoć!
- Molim vas, pomozite nam! - Upomoć!
- Pomozi nam! -Otvori!
Upomoć!
sta to radis jebote?
Prebiću te!
-Ti razumijes? -U redu!
Držali smo Bulgarija ovdje zaključanog.
Misliš da ćemo ti dozvoliti da nas zajebeš?
-Ne! -Prekini!
Šuti!
Jacques će uskoro doći.
Šef Marseja. Rekao nam je da te otmemo.
- Ovo je njegovo mesto. -Prekini!
Dođi.
Želim ići kući.
Želim ići kući.
Sranje, završio sam sa ovo dvoje.
Idem po Andreu.
Ovo je Jacques.
Book.
Hej, pozdravi se.
Angelo!
Ne bi je trebao tako tući.
Zakon?
hej
Book.
Jacques, ne teraj me da spavam sa tobom.
Ne možemo više.
Ne brini.
Ako ne želiš, neću te tjerati.
Vodite nas kući.
Molim se.
Molim se.
Naći ćemo način da te odvedemo kući, ok?
U redu?
Sve dok nikome ne kažeš o tome šta se ovde desilo.
To?
To?
- Je li to jasno? -Kunem se.
Dobro.
i ti
hej
Hoćeš li sa mnom? Hajde, ne boj se.
Dođi.
Dođi.
Idemo.
Ne hvala.
Ne, ne brini.
Pusti me, molim te.
Ne.
Šta je?
To će te uspavati.
Ne. Molim te, ne.
-Molim se. - Ne mrdaj. Sve ćeš pogoršati.
Ne mrdaj.
Je li bilo tako teško?
Ovo dvoje je sada beskorisno.
Uvek su bili beskorisni.
To nije istina.
Čak mi se i ne sviđaju.
Ko, ova dvojica?
Ovo ne radi. Ne pada u nesvijest.
- Jeste li probali jastuk? -Ne.
Imam ovo. Šta ti misliš?
- Hajde sada. -Ne.
Pokret!
Šta joj rade?
Učinite nešto, molim vas.
Molim se.
- Da idem? - Da, idi.
- Daj mi ruku. -Stani.
- Idemo. -Stani.
Vidi šta mi je tvoj prijatelj uradio.
Evo. I ovdje.
Dovoljno je.
ako ne možeš da spavaš, Moraću da koristim karate pokret.
Ne hvala.
Da, zapravo.
Nemam više strpljenja s tobom.
Reci mi da li više voliš karate pokret
ili udarac drškom pištolja iza glave.
Da li više volite karate pokret?
ili udarac drškom pištolja iza glave?
Karate pokret.
Karate pokret.
Karate potez!
Zdravo?
- Ubijaju me. -Hajde!
Molim se!
Ne razumiješ!
Možemo li ih staviti u prtljažnik?
U redu.
Hajde onda.
Morate koristiti ćebe.
Ovome je trebalo vremena da umre.
Andrea.
Rekao sam ti da me ne zoveš tako.
Šta ćemo s njima?
Ne znam
Vi se bavite njima. Moram se pobrinuti za kuću.
Ja ću nazvati.
Zamolit ću Gianlucu da kaže našim roditeljima.
Pogledaj kako dobro spavaju.
Da, razumijem, Gianluca, ali gdje je moj sin?
Kod Anđela?
Rekao je da ide kod Maurizija.
U zadnjoj minuti.
Da, da, u redu je.
Hvala ti.
Ko je to bio?
Gianluca.
Vraćaju se. Sve je dobro.
Rekao sam ti, zar ne?
To su bili komadi mesa, i dalje su komadi mesa.
Samo prijateljstvo nas može spasiti.
Samo naše bratstvo.
Prijatelji smrti, prijatelji u smrti.
Prijatelji smrti, prijatelji u smrti.
Prijatelji smrti, prijatelji u smrti! Jebi ga.
U koliko sati stižu ostali?
Za sat vremena.
Idemo na picu.
Ne mogu, moram kući.
Dom? Sta da radim? Ovde sam već sat vremena?
Nemam pojma, Angelo. U svakom slučaju, vidimo se kasnije.
Možemo to i kada nas niko ne vidi.
Dobro, ali u koje vrijeme?
U tri. U redu?
Angelo, evo.
Ovo su ključevi od auta
i do kapije.
Tako da možete ući bez ikakve buke. U redu?
Vidimo se kasnije.
Rosa'.
Krunica.
Oni su otišli.
Krunica.
Oni su otišli.
Krunica.
Oni su otišli.
Krunica.
Probudi se.
Probudi se, molim te.
Molim se. Rosa'.
Molim se.
Molim vas pomozite. Ja sam ovdje.
Bio sam ovde.
Molim te otvori.
Inače će se vratiti. Molim se.
Dobro veče. Šta se desilo?
Prema našoj evidenciji, vlasnik si bijelog fiata 127.
Je li ukraden?
Ne, parkiran je u blizini.
Jeste li jedini koji ga koristite?
Ne, i moj sin ga koristi. Zašto?
- A gde je on sada? - Spava u svojoj sobi.
Gospodine, moramo provjeriti.
Samo momenat.
Raffaele, šta se dešava?
Idi u krevet.
Ispovijedam se Svemogućem Bogu i vama, braćo i sestre,
da sam jako zgrešio
u mojim mislima i mojim riječima, u onome što sam uradio
i u onome što nisam uspeo da uradim.
Svemogući Bože, smiluj nam se.
Oprosti nam naše grijehe.
Nakon ovih događaja, neki ljudi su iznenada reagovali.
Bilo je to kao ljutnja svi smo nosili unutra
tražio način da se pojavi.
Isus, koji je došao da utješi grešnike...
Nikad se nisam vratio u tu srednju školu.
Otišao sam prošle godine.
nakon ubistva, naše mirno susjedstvo se promijenilo.
Ljudi na ulici su bili sumnjičavi.
Niko se više nije osjećao sigurnim.
NAUKA PROSVJEĆUJE UM
Svaka majka kod kuće pomno posmatrao svoje dete,
pokušavam saznati ako i tamo vreba čudovište.
To je trajalo neko vrijeme.
Svi su počeli da shvataju
da ako pometeš prašinu ispod tepiha
na kraju se nagomilala planina.
Zatim, postepeno,
stvari se vraćaju na staro.
U vrijeme masakra Circe,
silovanje se nije smatralo zločinom protiv osobe,
ali protiv javnog morala.
Smrt Rosarije Lopez i mučenje Donatelle Colasanti
pokrenuo raspravu koja je tek završena 1996. godine, kada je promijenjen italijanski zakon
i seksualno nasilje je konačno uzeto u obzir zločin protiv osobe.
Tri izvršioca masakra svi su dobili doživotne kazne.
Angelo Izzo
Čim je pušten na uslovnu slobodu za dobro upravljanje 2005
ubio je još dvije žene.
Andrea Ghira
umro u Maroku 1994 nakon izbjegavanja hapšenja
i proživevši ceo život kao begunac.
Gianni Guido
Zahvaljujući smanjenoj kazni, na slobodi je od 2009.
Donatela Kolasanti preminula je 2005 sa samo 47 godina.
Prijevod titla: Luisa Zamboni
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.