All language subtitles for Leonard Cohen Bird On A Wire [1974] DVDRIP

af Afrikaans
ak Akan
sq Albanian
am Amharic
ar Arabic
hy Armenian
az Azerbaijani
eu Basque
be Belarusian
bem Bemba
bn Bengali
bh Bihari
bs Bosnian
br Breton
bg Bulgarian
km Cambodian
ca Catalan
ceb Cebuano
chr Cherokee
ny Chichewa
zh-CN Chinese (Simplified)
zh-TW Chinese (Traditional)
co Corsican
hr Croatian
cs Czech
da Danish
nl Dutch
en English Download
eo Esperanto
et Estonian
ee Ewe
fo Faroese
tl Filipino
fi Finnish
fr French Download
fy Frisian
gaa Ga
gl Galician
ka Georgian
de German
el Greek
gn Guarani
gu Gujarati
ht Haitian Creole
ha Hausa
haw Hawaiian
iw Hebrew
hi Hindi
hmn Hmong
hu Hungarian
is Icelandic
ig Igbo
id Indonesian
ia Interlingua
ga Irish
it Italian
ja Japanese
jw Javanese
kn Kannada
kk Kazakh
rw Kinyarwanda
rn Kirundi
kg Kongo
ko Korean
kri Krio (Sierra Leone)
ku Kurdish
ckb Kurdish (Soranî)
ky Kyrgyz
lo Laothian
la Latin
lv Latvian
ln Lingala
lt Lithuanian
loz Lozi
lg Luganda
ach Luo
lb Luxembourgish
mk Macedonian
mg Malagasy
ms Malay
ml Malayalam
mt Maltese
mi Maori
mr Marathi
mfe Mauritian Creole
mo Moldavian
mn Mongolian
my Myanmar (Burmese)
sr-ME Montenegrin
ne Nepali
pcm Nigerian Pidgin
nso Northern Sotho
no Norwegian
nn Norwegian (Nynorsk)
oc Occitan
or Oriya
om Oromo
ps Pashto
fa Persian
pl Polish
pt-BR Portuguese (Brazil) Download
pt Portuguese (Portugal)
pa Punjabi
qu Quechua
ro Romanian
rm Romansh
nyn Runyakitara
ru Russian
sm Samoan
gd Scots Gaelic
sr Serbian
sh Serbo-Croatian
st Sesotho
tn Setswana
crs Seychellois Creole
sn Shona
sd Sindhi
si Sinhalese
sk Slovak
sl Slovenian
so Somali
es Spanish Download
es-419 Spanish (Latin American)
su Sundanese
sw Swahili
sv Swedish
tg Tajik
ta Tamil
tt Tatar
te Telugu
th Thai
ti Tigrinya
to Tonga
lua Tshiluba
tum Tumbuka
tr Turkish
tk Turkmen
tw Twi
ug Uighur
uk Ukrainian
ur Urdu
uz Uzbek
vi Vietnamese
cy Welsh
wo Wolof
xh Xhosa
yi Yiddish
yo Yoruba
zu Zulu

Original subtitles

Srušit ćemo svaki sustav koji osmislite bez nas.

Već smo vas upozorili i ništa što ste izgradili nije preživjelo.

Imate drogu, imate oružje,

imate piramide i Pentagone.

No ne možete nas više loviti tom travom i mecima.

Ovo upozorenje sve je što ćemo reći o sebi.

Ništa što ste izgradili nije preživjelo.

Srušit ćemo svaki sustav koji osmislite bez nas.

Ti ljudi su jako daleko.

Primaknite se.

Tel Aviv 19. travnja 1972.

Samo pripazite na žice.

Priđite ako želite.

Pustite ih, neka ostanu ondje.

Znam da samo radite svoj posao.

Ali ne morate ga raditi šakama.

Ovdje bi stalo 6000 ljudi.

Otpjevao bih ovu pjesmu za ljude u narančastom.

Sjednite.

Znam da radite svoj posao. Sjednite i uživajte u koncertu.

Dođite ako želite.

Ne budimo poput njih. Nemojmo biti nasilni.

Raziđite se mirno i otiđimo svi nekamo.

Bit ćemo zajedno drugdje jer ovo ovdje očito ne ide.

Laku noć svima.

Želim vam laku noć u ime svog benda i svih.

Ne moramo sad započeti rat.

Jesi li ozlijeđena? -Nisam.

Samo se bojim.

Poslali su cvijeće.

Mislim da to zovu čajne ruže.

Nisam znao što će učiniti. Mlatili su jednog klinca.

Nisam znao što će učiniti.

To su bili gadni ljudi.

Gurali su ljude na pod. -Bili su nepotrebno gadni.

PTICA NA ŽICI

18. ožujka 1972. godine

Leonard Cohen pošao je na turneju po 20 europskih gradova.

Počeo je u Dublinu, a završio u Jeruzalemu 21. travnja.

U Londonu je nastupio u Royal Albert Hallu,

a nastupio je i u Stockholmu, Amsterdamu, Kopenhagenu,

Beču, Berlinu, Parizu i Tel Avivu.

Ovaj film zapis je onoga što se događalo na toj turneji.

Imam 37 g. Neke od tih pjesama napisao sam s 15, 16, 17, 18, 19 g.

Romane sam napisao kad sam imao 22, 23, 24, 25 godina.

Isprva su prodali možda 200-300 primjeraka tih knjiga.

Romani koje sad prodaju

u 500.000, milijun primjeraka...

U početku su prodali 2000 tih knjiga.

Zato pojam uspjeha treba shvatiti u tim okvirima.

Kad napišeš knjigu i objaviš je iduće godine

i odmah dobiješ Nobelovu nagradu, to je uspjeh.

Ali kad pjesmu napišeš s 15 g., a ona put do ljudi nađe 20 g. poslije,

to nije ista vrsta uspjeha. Uspjeh mora značiti nešto drugo.

Stalno govorite o uspjehu, ali što je za vas uspjeh?

Uspjeh je preživljavanje.

G. Cohen, možete li nam recitirati svoju najnoviju pjesmu.

Koju? -Bilo koju nedavnu ako je se sjećate.

Ništa mi ne pada na pamet.

Molim?

Volim kad ljudi takvo nešto viknu.

Mislim da ću tako naći pravu ljubav, neku curu koja će tako viknuti.

Slobodno viči!

Ovu sam pjesmu napisao davno.

Draga mi je ova pjesma i reći ću vam zašto.

To je pjesma koju ljudi vole.

Srećom, ukrali su mi prava na tu pjesmu.

Čini mi se da je to potpuno opravdano.

Ne bi bilo u redu da sam napisao ovu pjesmu i obogatio se od nje.

Drago mi je zbog prijatelja koji mi je dao list papira i rekao: Potpiši.

Pitao sam ga što je to.

Rekao je: Standardni ugovor.

Potpisao sam i ostao bez te pjesme.

Slušate li kad vlastite pjesme? -Rijetko.

Možete li slušati Leonarda Cohena duže od pola sata?

Ni približno tako dugo!

Idemo još jedanput!

Nadam se da ćete naći put kući.

Polako!

Polako!

Vratit ću se i sve potpisati.

Dođite poslije ako želite. -Idi u garderobu. -Polako!

Pustite ga da prođe!

Polako! Što ti je, čovječe?!

Ići će kamo god želi ići.

Vi izađite. -Trenutak. -Pozvat ću osiguranje.

Možemo iznijeti stol. -Nema potrebe. -Moći ćemo proći.

Lijepo to rade. -Još nekoliko.

Mi ćemo pripaziti na njega.

Poslije ovog benda odlazimo.

Ne trebate karte?

Oprostite, znate li engleski? -Izlaz 41. -41. -Ne trebam to.

Ono sinoć smisao je svega ovoga, svega ovog snimanja.

Ovo je za prvu klasu.

Imate li posebne usluge?

Možete li unijeti našu prtljagu?

Možete li unijeti prtljagu iz kombija?

Odsviraj nešto lijepo.

Malo ljepše.

Pričekaj da vidimo što će se dogoditi.

Još jedanput ćemo. -Želiš još jedanput?

Samo okreni.

To je sranje.

Ako se popnu iznad tih oblaka, sve ovo će se otvoriti.

Da vidim jesu li svi ovdje.

To je tako i nitko tu ništa ne može. -Da.

Na odmoru ste? -Na turneji smo s bendom. -Da?

Pa odsvirajte nam nešto, razveselite momke.

Molim? -Svi ste zajedno? -Da. -Puno nas je.

Došli smo vidjeti tebe. -Više nećeš pjevati? Ideš nekamo? -U Genevu.

Mislim, sad. -Sad ne. Zašto? -Večeras.

Želiš li čuti? -Da.

Nemam nikakve planove.

Nemaš kamo ići? -Ti znaš neko mjesto? -Znam ih puno.

Dobro.

Teško se upucavati pred kamerom. -Molim?

Zašto?

Volio bih izaći na piće ili nešto slično. S tobom.

Ne sa svima njima. Mislim, krasni su.

Krasni su, ali ne mogu izaći sa svima.

Mogli bismo ručati ili popiti piće ili doručkovati.

Večera ili piće ili bilo što.

Dobro. -Ali ne sad.

Dobro, vidimo se.

Zdravo. -Vidimo se.

Jesi li to snimio? -Jesam.

Što radimo? -To je u redu.

Možeš pitati, ali ako to ne možeš izvesti...

Ona želi poći. Nije s njim.

On je mornar, a ona glumica, samo su došli...

Nema veze, to bi bilo prekomplicirano.

Ne bi. -Bilo bi.

Već jest prekomplicirano. Zaboravimo to.

Kakvu glazbu najviše volite izvoditi? U kakvoj ste najučinkovitiji?

Izvodim samo glazbu kakvu mogu izvoditi.

Volio bih izvoditi i drukčiju.

Ali moj dar ograničen je na pjesme koje pjevam.

Biste li svoje pjesme smjestili u neki žanr?

Mnogi kažu da pjevate folk, ali mnogi ne vole kad im to kažu.

Mislim da...

Pjevam onako kako mnogi pjevaju u Montrealu.

Takve pjevače zovemo šansonjeri.

To je nekakav spoj europskog pjevanja

i možda pomalo kantora u sinagogi.

Zanimljiv spoj.

To je ambiciozan opis,

ali mnogo sam slušao baš takvu glazbu.

Kad ste usred nastupa, kad ste na pozornici,

možete li nam opisati kako se unosite u pjesmu?

Poznati ste po sposobnosti da se jako uživite u pjesmu.

Katkad možeš živjeti u pjesmi.

A katkad je negostoljubiva i ne da ti da uđeš.

Možeš samo udarati po vratima i svima je to očito.

To uvelike ovisi o trenutku,

o tome kako se osjećaš,

koliko si u nekom trenutku iskren prema sebi i publici.

Puno toga određuje hoće li pjesma zvučati živo.

Dakle, to je više pitanje tehnike nego raspoloženja?

Da, tehnike. Pjesma postane negostoljubiva još zbog nečega.

To se dogodi kad izgubiš kontakt s emocijom pjesme.

Kad pjevaš pjesmu koju si napisao prije 6-7 godina

i kad si je otpjevao 10-15 puta zaredom,

svake noći u drugom gradu, pukne veza s tom pjesmom.

Imaš nekoliko pristupa tomu.

Možeš je izvesti kao čistu glazbu.

Ne kao nešto svoje, kao običnu, bilo čiju pjesmu.

S tom negostoljubivosti možeš se svakako nositi.

Imamo vremena za još jedno pitanje.

Pada li vam na pamet neki osobiti koncert,

neki nastup koji vas se osobito dojmio?

Još sam uzdrman od sinoćnjeg koncerta u Frankfurtu.

Zbog čega je bio osobit?

Osobit nije prava riječ. Rekao bih da me uzdrmao.

Katkad ti se čini da si se totalno osramotio u javnosti.

Katkad to učiniš pred dvoje-troje ljudi.

Ali to je bilo pred nekoliko tisuća.

Bilo je zadovoljstvo razgovarati s L. Cohenom.

John Proffit za Weekend World.

Hvala, uistinu mi je bilo drago. -Hvala.

Uživao sam.

Želite da pustim jedan dio da biste čuli kako zvučite?

Pustite, ali mene to ne zanima. -Dobro.

Možda ću sve morati ponoviti. -Ne.

Koliko je ovo blizu prave ratne situacije?

To je baš čudno.

Nije se snimilo.

Osramotio sam se, Tony.

Jesam.

Zdravo.

Sjećaš me se? -Poznata si mi. Mislim da si pjevačica.

Jesam. Htjela sam te pitati bi li poslije koncerta pošao s nama.

Bi li pošao s nama poslije nastupa u Tel Avivu.

Ostat ću s prijateljima poslije koncerta.

Možeš ih sve povesti.

Mislim da ne bih večeras.

Dobro. -Ali možemo se naći sutra.

Bit ćeš u hotelu?

Hoću. Iz Tel Aviva odlazim u 7:30.

Nadam se da ćemo se prije vidjeti. -Dobro.

Ali ako se predomisliš...

Kako ću ti se javiti?

Bit ću ovdje pa ću te možda opet doći pitati.

Nekako mi se čini da ću se večeras osramotiti pa zato ne mogu...

Ne mogu se obvezati.

Vidjet ćemo poslije. -Dobro.

Gđice O'Farrell? Poznajete Boba Johnstona?

Glazbeni producent je. -Znam.

Vidio sam obris tvojih grudi

ispod tvog kostima za maškare.

Znao sam da se zaljubljuješ u mene

jer nitko drugi ne bi primijetio

kako tvoja prsa ulaze u moju maštu.

Bio je to raskid s tvojom uobičajenom čednosti,

za mene i samo mene,

kojim si na moju nedefiniranu glad utisnula

neusporediv, neizbrisiv obris svojih grudi,

poput dvije fosilne školjke,

koje su ostale cijelu noć,

a vjerojatno i vječno.

Sisters of Mercy.

Kreativnost? -Da.

Ništa vam ne mogu reći o tome. -Ali očito nešto znate o tome.

Ako i znam, to je kao da govoriš o svojoj vjeri.

Nemaš ništa od toga da govoriš o tome.

Nego o čemu volite govoriti?

Najradije ništa ne govorim.

Tko bi ovo shvatio ozbiljno!

Karijera.

Leonard Cohen...

Otpjevat će svoje pjesme tjeskobe i očaja

Evo ga, narode

Čuju se orgulje

Pojavljuju se lubanje

Čovjek koji stoji nad pozornicom spušta ih na žici

A on stoji pod njima

Taj slomljeni slavuj

Taj slomljeni slavuj

Otpjevat će vam pjesmu

Kakav bend vas prati?

Radim sa sjajnim muškarcima i ženama.

Jennifer Warnes.

Pjevačica je i ima nekoliko svojih albuma.

Bila je vodeća pjevačica u Kosi u L. A.-u. Sjajna pjevačica.

Donna Washburn pjevala je s Joeom Cockerom.

Ovo je Ron Cornelius.

Vjerojatno jedan od najboljih gitarista na svijetu. I skladatelj.

Peter Marshall.

Čim ga čujete, znat ćete da je sjajan.

David O'Connor. Usamljenik je.

Ovo je Bob Duke Johnston. -Bob Johnston svira orgulje.

Zanimljivo, nisam ni znao da je orguljaš.

Ni on toga gotovo da nije svjestan, no sjajno svira.

Sinoć, usred Suzanne, pred svim tim ljudima,

na trenutak sam zaspao.

I činilo mi se da nemam pratnju kakvu sam očekivao.

Zbilja nisi. To je bilo prvi put. -Cijeli bend je nekako zvečao.

Ubojice koje upravljaju drugim zemljama

žele da svrgnemo ubojice koje upravljaju našom zemljom.

Meni je draža vladavina naših domaćih ubojica.

Siguran sam da će te strane ubojice ubiti više nas

nego što bi to učinile ubojice koje poznajemo.

Iskreno, ne vjerujem da itko zapravo

želi riješiti naše društvene probleme.

Temeljim to na osjećajima prema svom susjedu.

Samo se nadam da neće postati još gori.

Po tome sam domoljub.

Ne volim vidjeti paljenje zastave

jer to ubojice s obje strane potiče na neumjerene strahote,

koje se veselo nastavljaju sve dok se svi međusobno ne pobiju.

Ovo je pjesma Priča o Izaku.

Govori o onima koji su spremni žrtvovati jedan naraštaj za drugi.

Vrata su se polako otvorila

Moj otac je ušao

Imao sam 9 godina

Stao je visok nada mnom

Sa sjajem u plavim očima

Glas mu je bio hladan

Rekao je: Imao sam viziju

A znaš da sam snažan i svet

I moram učiniti kako mi je rečeno

Pošli smo na planinu

Ja sam trčao, a on hodao

A sjekira mu je bila od žarkog zlata

Vaše pjesme imaju političko značenje.

Ali nisu usmjerene na prošlost, nego na budućnost, rekao bih.

Sve pjesme imaju političko značenje.

Jer usamljenost je danas politički čin.

A usamljeni smo zato što život nismo organizirali tako

da lako možemo upoznati sebe i druge.

Zato je sama usamljenost politički čin.

A svaka pjesma o usamljenosti politička je pjesma.

Stabla su bila sve niža

Jezero je bilo poput ženskog zrcala

Kad smo stali da ispijemo malo vina

Tad je bacio bocu

I položio svoj dlan na moj

Mislio sam da sam vidio orla

Ali možda je bio strvinar

Nisam bio siguran

Moj otac je podigao oltar

Pogledao preko ramena

Znao je da se neću skriti

Vi koji danas podižete oltare

Da biste žrtvovali našu djecu

Morate to prestati

Plan nije vizija

A vi nikad niste bili na kušnji

Ni demona ni Boga

Sad stojite nad njima

Tupih, krvavih sjekira

Vi to nikad niste prošli

To što me sluša mnogo ljudi ne određuje hoću li pjevati.

Pjevao bih svejedno. Jednostavno volim pjevati.

Svatko ima pjesmu, a ovo je moja pjesma.

Pjevao bih i da nemam brojnu publiku.

Jer mislim da svatko razumije te pjesme.

Ne razumijemo uvijek savršeno ono što govorimo jedni drugima.

Ali ipak se razumijemo.

Tako je s mojim pjesmama.

Riječi je katkad teško shvatiti.

Ali čak i kad ti netko govori o svom životu,

ne možeš uvijek shvatiti sve što ti govori.

Ne možeš točno pratiti svaku riječ.

Ali svejedno doznate nešto o tome s kim razgovarate.

Tako je i s mojim pjesmama.

Iako je značenje pojedinih rečenica možda nejasno.

Ako mi kažeš da sam ti brat

Oprosti, ali moram pitati

Po čijoj to ideji?

Kad sve propadne u prah

Ubit ću te ako moram

I pomoći ako mogu

Kad sve propadne u prah

Pomoći ću ti ako moram

I ubiti te ako mogu

Milost, milost na našoj odori

Čovjek mira, čovjek rata

Paun širi smrtonosni rep

Ovakvi titlovi dolaze samo s PO-a.

To je lijepa glazba.

Sviđaju mi se svi na pozornici. -Osim mene.

To nema veze s tvojim pjevanjem. To je nešto u tvojim očima.

Ako se to primijeni, promijeni se.

Ali mislim da je sve drugo kako treba.

Čuo si nešto što ti se činilo pogrešno?

Nisam, zbilja je dobro.

Glazba je sjajna, ali volio bih...

Jesi li ljut na što? -Na sve.

Vrlo profesionalno.

Hvala. -Na čemu? Uđi.

Idemo.

Budući da sam slomljen, da nisam vođa novog svijeta koji se rađa,

nisam svetac patnika,

nisam pjevač ni glazbenik ni gospodar ičega,

nisam prijatelj svojih prijatelja i ne volim one koji me vole,

preostaje mi samo moja pohlepa,

koja nagriza svaku minutu nestečenu suludim trijumfom.

Pokaži mi večeras

kako ću dobiti ono za čim žudim,

uloviti u klopku, ukrotiti, voljeti i biti voljen

u strasti koju ne mogu zanemariti unatoč tvojoj poduci.

Daj mi je i dopusti bar nakratko

da u ovoj zbunjujućoj otužnosti budem sretna životinja.

Ne možete znati koja je ovo pjesma.

Sve počinju tako.

To je jedini akord koji znam.

Svejedno pjevaj! -Molim? -Sve su te pjesme lijepe!

Hvala. Oprostite što sam nezahvalan.

Zbilja, oprostite mi.

Ovo je prvi dan Pashe i...

Posljednji. -Posljednji. Eto vidite koliko sam zbunjen.

To je proslava slobode.

I sam se pokušavam osloboditi.

Pokušavam se osloboditi

Pokušavam izgubiti staru pjesmu

Pokušavam početi novi život dok još nije prekasno

Pokušavam se snaći

Svi su mi rekli da je berlinska publika najteža na svijetu.

Rekli su mi da ste kamenovali Roda Stewarta.

Molim?

Stanite, odaberite nekoga da govori.

Zar želite totalni rat?

Ima li još tko što reći? Ja dugo mogu ovako izdržati.

Dobro?

Žilav sam, znate.

Mogu to podnijeti.

Sad ste lijepo utihnuli, ha?

Kad su nagrnuli preko granice, rekli su mi da se predam

Nisam to mogao

Uzeo sam pušku i nestao

Često sam mijenjao ime

Izgubio sam ženu i djecu

Ali imam puno prijatelja

A neki su uz mene

Večeras su uz mene

Vjetar puše, vjetar puše među grobovima

Sloboda se bliži

Tad ćemo izaći iz sjene

Iz svih ovih sjena

Vjetar puše, vjetar puše među grobovima

Sloboda se bliži

Tad ćemo izaći iz sjene

Ne znam što ću

Što ću s tobom, zvučniče

Ima jedno rješenje

Ali čini mi se predrastično

No zamolit ću nekoga za sjekiru ili pištolj

Ili dinamit

A onda ćemo zajedno sa svima

Čekati da vidimo što će biti

Hajde, zvučniče

Ozvuči nešto

Hajde, zvučniče

Da čujemo što imaš reći

Danas

Zbog zvučnika ne možemo svirati.

Znaš da sa mnom nije teško.

Dobro to znam. -Ali ovo je 15. koncert bez zvuka.

Još jedna fotografija? -Može.

Idem vidjeti što je.

Bend je bio spreman za nastup večeras.

Ali taj zvuk... Svakom pjesmom bilo nam je sve gore.

To je potpuno isti sustav.

I ista dvorana. -I ista tvrtka.

To nije pošteno prema ljudima, a kad govorimo o glazbi...

Nema je, sve je u mraku.

Nije nam to drago. -Vratit ćemo vam novac. Neka se drugi snađu.

Nije stvar u novcu.

Nego što želite? -Prevarili ste ljude.

Mislite da smo to htjeli? Pa krepao nam je razglas!

Što sad vi izvodite?

Vratit ćemo vam novac ako želite, a drugi neka se snađu.

Zar niste znali da zvučnici ne rade?

Danas smo sve provjerili i sve je savršeno radilo.

Kako možete nastupiti bez ikakve probe?

Održali smo je i tad je sve savršeno radilo!

Krepalo je usred nastupa. Mislite da smo to namjerno izveli?

Na svakom koncertu... -Pa živimo od ovoga! -Da, da.

Ako mislite da smo to namjerno izveli ili da je to nekakav štos,

da smo vam samo htjeli uzeti lovu, onda baš sereš!

Trebali ste prekinuti koncert i ponuditi povrat novca. -I otići?

Koliko imaš?

Evo, ja ću vam platiti.

Neka mu Leonard plati. -Imam 60.

Svima biste trebali ponuditi povrat novca.

Ako tko dođe i zatraži... -Zašto im to niste rekli na pozornici?

Jer ne misle svi kao vi. -Mnogima to ne smeta. -Sigurni ste?

Govorite u svoje ime.

Ako želite nahuškati druge, idite. -Zašto bi ti govorio u ime drugih?

Učini mi uslugu i više nikad nemoj doći ovamo na koncert.

Više te nikad ne želim vidjeti.

Nije stvar u tome. -Slušaj me... -Imam prava.

Nisam dobio svoj novac. -Imam dvije ulaznice.

Ovo je 15 dolara. -5 dolara je 90 kruna.

To je 15 američkih dolara. -Imate dovoljno za sve.

Dvaput 45. -To je dvaput 45.

Dobio sam svoj novac.

Čekaj, to je 12 dolara. -Ovo je 90 kruna.

Vraćaš im novac od karata? -Da. -Čovječe!

Daj mu još pet. -Imam prava.

Svi šutite! -Ti šuti!

Ostvarili ste svoja prava, možete li sad otići odavde?

Samo je u Glasgowu sve bilo kako treba.

Jedan koncert od, koliko smo ih održali, 20? 15?

Samo je jedanput sve radilo.

Nevjerojatno!

Možeš okrivljavati koga želiš. -Nikoga ne okrivljavam.

Ako te baš zanima, reći ću ti što se točno dogodilo.

Bob je druge noći slušalice ukopčao u pogrešnu utičnicu.

Zato to nije išlo izravno preko razglasa.

Sustav se preopteretio i krepala su pojačala.

Obična nezgoda.

Ma to je glupost! -Nije, Bobe. -Glupost!

Pa ne bih pogrešno ukopčao slušalice! -Ali jesi!

To nije uredu, uopće nije važno tko je kriv za to.

Ne želim izlike ni isprike ni pripisivanje krivnje.

Samo sve to osposobite jer imamo još 23 nastupa.

To je nemoguće.

Znaš li u čemu je problem? Idemo li preko njihova razglasa?

Doznat ću.

Ako neki od vas ne čuju...

Znam da je ovo teško.

Znam da ovo večeras nikako nije u redu.

Ali ako ima ljudi koji zbilja ne čuju dobro,

dođite i sjednite ovdje gore s nama.

To nije...

Otpjevao bih još koju pjesmu.

Pazite na žice.

Primaknite se.

Svi znaju da nemam dobar glas.

Valjda uzeti u obzir dvije stvari.

Prvo da sve ono što je zbilja jako popularno...

To često ništa ne valja.

Dakle, to što sam popularan ne znači da sam dobar.

To samo znači da sam popularan.

A drugo je to što nije važno piše li to na papiru ili pjevaš li to,

pjevam li ja ili tko drugi,

ako si uspostavio neku vezu s tim što pokreće pjesmu među ljudima...

Ne možeš to postići silom ako to nemaš.

Mene nimalo ne zanima da putujem iz grada u grad

samo zato da bi mi ljudi pljeskali.

To mi nešto znači samo ako i njima nešto znači.

Ne želite stati pred ljude ako ne mislite da im nešto imate ponuditi.

Ljubav koju ti ljudi osjećaju prema tebi

možeš im uzvratiti svojim pjesmama.

Grozno ti je kad to ne osjećaš.

Osjećaš se kao da ih varaš.

U početku sam mislio da varam ljude

zato što im nisam mogao uzvratiti emocije koje su oni pružali meni.

Ne shvaćam zašto sva ova energija mora biti usredotočena

na ovog jednog slomljenog slavuja.

Sve vam to vraćam.

Ako iz svega toga večeras možete nešto dobiti,

to onda nije samo rutina,

samo izvođenje nekakvih muzejskih pjesama.

Ove sam pjesme napisao sebi i ženama prije nekoliko godina.

Čudno je kad se tako nađeš zatočen u toj izvornoj namjeri

jer sam tom pjesmom nekom nešto htio reći,

a sad sam se našao u situaciji

u kojoj sve to moram ponavljati,

kao neki papagaj vezan lancem, iz noći u noć.

Kao što je Platon rekao...

Ne, ne Platon...

Onaj tip koji ga je kopirao.

Sokrat.

Mislim, Sokrat ništa nije zapisivao.

Ali Platon je vidio da se to isplati zapisivati.

Sve ću zapisati, rekao je, i objaviti kad on umre.

Ali Sokrat je samo rekao...

Ništa to ne valja

I nema razloga

Da me pamtite

Ništa to ne valja

I nema razloga...

Još ću vam nešto reći.

To možete reći vjeroučitelju kad vam bude govorio o grijehu.

To je prikladan odgovor.

Ništa to ne valja

I nema razloga

Da me pamtite

Znate da sve što kažem snimaju kamerom.

Ako i dalje budemo imali struje,

a puno je banaka i vlada koje rade na tome da je uvijek imamo...

Ako i dalje budemo imali struje,

možda će naši potomci, naša unučad,

koji budu imali neki svoj novi cool, neki svoj novi trend

neki novi način i stil izražavanja,

neku novu verziju iste stare priče,

možda će me oni moći vidjeti kako stojim na pozornici u Manchesteru,

koja će tad biti ruševina.

Sad je već na putu da to postane.

Nadam se da će je i banke slijediti.

I nadam se da će sve tvornice propasti.

Ne volim ni kuće u kojima ovdje žive, što nema ništa s ljudima.

To je druga priča.

No dobro, nadam se da će ti moji potencijalni potomci

jednoga dana moći gledati na nekakvu ekranu

pa da im mogu reći:

Ništa to ne valja

I nema razloga

Da me pamtite

Trebao bih jesti sendvič dok netko drugi svira gitaru.

I ja to mislim.

Dave ih je valjda sinoć složio.

Govorite li hebrejski?

Ne. Znam čitati molitve, ali ne znam što znače.

Otprilike znam što bi trebale značiti.

Biste li rekli da ste praktični vjernik?

Uvijek sam praktičan.

Katkad osjećam strah od Boga.

Osjećam taj strah i potrebu da se nekako saberem.

Ne znam je li to baš izričito židovski fenomen,

ali svakako je dio židovskog odgoja,

to razmišljanje u takvu smjeru.

Idete li ikad u sinagogu? -Idem.

Redovito ili... -Ovisno o tome koliko dobro pjevaju.

Idemo? -Aha. -Hajdemo.

Ovo večeras je kraj. Sutra više nema snimanja.

Ovo je kraj.

Možeš samo ležerno ući.

Ne moraš se bojati da ondje neće biti nikoga.

Polako pune sjedala i nitko se ne žuri.

Znaš li što znači Jeruzalem? -Ne. -Grad mira.

Znaš da kažu šalom. Aha. -I Salaam.

U čemu je razlika? -Ni u čemu. Grad mira.

Inače to sviraš bez odgovornosti.

Vidim, dobio sam tekst.

Tako to ide. To još valja? -Ne znam.

Nadrapao sam ako još valja i ako ne valja.

Ovo sad posljednji put radimo.

Leonarde. -Da? -Ovo je zbija posljednji put.

Proputovali smo Europu.

Ovo nam je posljednji koncert.

Vjerojatno posljednji koncert uopće za neko vrijeme.

Zato mi je drago što je baš ovdje.

Drago mi je što prepoznajete pjesme.

Ali ionako već imam preveliku tremu.

Svaki put kad zaplješćete pomislim da nešto nije u redu.

Ako prepoznate pjesmu, možete li samo mahnuti rukom?

Molim vas za strpljenje. Ove su pjesme tako...

Postale su mi poput meditacija, a katkad me ne uspiju podići.

I tad se osjećam kao da vas varam.

Počet ćemo ispočetka.

Ako ne bude išlo, stat ću.

Ne moramo baš uništavati pjesmu samo da bih spasio čast.

Ali evo, idemo.

Ma slobodno plješćite.

Možda prepoznate ovu pjesmu. -Pjevaj! -Hoću.

Kako to misliš, pjevaj?

I ja imam prava. Mogu samo govoriti ako to baš želim.

Ovo se zbilja nimalo ne poboljšava.

Završit ćemo koncert i vratit ću vam novac.

Ima noći kad odmah uzletiš.

Ali ima i noći kad to nikako ne ide.

I nema se smisla zavaravati.

Večeras jednostavno nismo uzletjeli.

U Kabali piše...

Ako se ne možeš uzdići s tla, trebao bi ostati na tlu.

U Kabali piše da, ako se Adam i Eva ne spoje,

Bog ne sjedi na svom tronu.

A iz nekog razloga moj muški i moj ženski dio

večeras se nikako ne žele spojiti.

I Bog ne sjedi na svom tronu.

A grozno je kad se to dogodi baš u Jeruzalemu.

Čujte...

Sad ćemo otići s pozornice.

Duboko ćemo meditirati u garderobi.

Tako ćemo se pokušati pribrati.

Ako budemo mogli, vratit ćemo se.

Zbilja bih rado ljudima vratio novac.

Ne mogu večeras. Ne mogu to tek tako lažirati. Ne mogu i ne želim.

Kraj priče.

Zato idem. -Ne ideš.

Ne ideš.

Nekoliko je problema. Ljudi ne žele da im vratiš novac.

Ionako nisu puno platili.

Ali neki su putovali 300 km.

Znam, ali kad ne možeš nastupiti, ne možeš. I to je to.

Njima je to dobro. -Možemo samo svirati.

Ne, zbilja mi se to ne da.

I cvijeće? To je divno.

Ako to imalo pomaže. Bar je zakonito. -Hvala.

Lijepo cvijeće. Hvala.

Možda neki od tih ljudi ne žele biti u vojsci.

Možda ne žele pucati u druge, ali moraju, čovječe. Moraju.

I ti ovo moraš.

A ovo je posljednji koncert.

Moraš to učiniti i gotovo. -Znam što ću. Obrijat ću se.

Kakav život.

Ovo je krasno.

Zašto mi ovo niste rekli?

Divno.

I ti to moraš, čovječe. Divno je.

Ovo je zbilja sjajno.

Ovaj koncert nije gotov. A, ne! -Nije ni počeo.

Aha. -Sad si obrijan.

Idem sad.

Zakazao u Jeruzalemu.

Pročitajmo im recenzije iz Njemačke.

Dobro da nas nisu kamenovali.

Jedanput mi je već bilo ovako. U Montrealu.

Došla je cijela moja obitelj.

Svi ujaci, stričevi, sinovi, kćeri i nećakinje.

Zamolit ćemo da odu svi koji su iz Montreala.

Samo ćemo ljudima iz Montreala vratiti novac.

Van svi s kanadskom putovnicom!

Neka odu svi pjevačevi bliski prijatelji.

Tako ćemo.

Ne mogu više ništa otpjevati.

Razgovaraj s njima. -Ne mogu. -Ne žele otići.

Onda ćemo svi samo tako ostati ovdje jer više ne mogu pjevati.

Ma zaboravi pjesme.

Ne mogu tek tako plakati pred ljudima.

Bobe, što ti misliš?

Što god on želi. Ti ljudi vani udaraju nogama o pod.

Već sam plakao u javnosti. Ne mogu stalno tako.

Želiš otići? -Da. Bilo je dosta za danas.

Želiš li im to reći? -Aha.

Sigurno? To im želiš reći, Leonarde?

Već si im rekao. -Nisam li im već rekao?

Možda me mogu nagovoriti da otpjevam još jednu pjesmu.

Ali želimo li to? -Ti ljudi stoje pred pozornicom.

A da jednu otpjevaš sam?

Obrati im se i reci da je to kraj. -Kraj je bio predobar da bi ga ponovio.

Ništa nije predobro da to ne bi ponovio. -Platili su da te vide.

Ne mogu. Zbilja sam...

Da kažem da je kraj?

Ja ću im to reći. -Hajde, Leonarde.

Čujte, ljudi.

Bend i ja plačemo iza pozornice.

Ne možemo nastaviti. Hvala svima i laku noć.

Otpjevaj još jednu pjesmu!

Kakva publika! Jeste li ikad to vidjeli?

Bilo je lijepo kad su pjevali.

Ovdje je kao u mrtvačnici!

Što se događa vani, Jerry? -Vani su tisuće ljudi.

Neka bar bend uđe.

Želiš li podijeliti nekoliko autograma?

Mislim da bih se slomio. -I ovo mora biti kraj turneje?

Mora.

Ne možeš ni poželjeti bolji kraj. -Ne mogu.

Početak je bio jako težak.

Ali ovo je najbolja publika koju sam ikad vidio.

Ulica Leonarda Cohena mogla bi postati avenija.

Molim? -Mogla bi postati avenija umjesto ulice. Avenije su šire.

Osim ako je ne sruše da bi podigli zgrade.

Kakva krasna publika!

Jesi li vidio te klince sprijeda koji su pjevali?

Nevjerojatno je što su znali riječi svih pjesama.

Znaš što je bilo kad sam izašao reći da je gotovo i da vraćamo novac?

Rekli su mi: Mi ćemo pjevati Leonardu, neka on samo dođe.

Znamo sve riječi svih njegovih pjesama. Mi ćemo pjevati njemu.

To je nevjerojatno čarobno.

Kad si se odmaknuo od mikrofona, nastavili su pjevati.

So Long, Marianne. To je bilo prekrasno.

Tony, bilo je divno.

Bilo je.

Odveo sam ih u slijepu ulicu.

Obrada: mijau

Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.