All language subtitles for - Exhibition - 2013_Subtitles03.HRV

Da?
- Treba li ti ne�to?

Mm...

Zna�, bilo bi lijepo kada bi
mogla do�i ovamo gore.

Hm...mo�da se poku�am malo
odvojiti od svog posla.

Da se sakrijem ispod stola,
ili tako ne�to.

Kuda sada ide�?

Ah.

Na neki na�in, ti o tome stvarno ne govori�,
ili...ili ne mo�e� razgovarati o tome,

drugi �e onda odlu�iti, to zna�?

Znam, samo ja o tome ne �elim
razgovarati sa tobom.

A?
- Ja naprosto ne �elim o tome razgovarati sa tobom.

Da, ali sam ja dobar, zna�,
ja sam dobro potkovan za to, ne?

Ne, zato �to �e� ti naprosto re�i
da je to blesavo i nekako �uplje.

Da, ali...zna�...

Ako ne zna�, ne�e� se toga ni uhvatiti.

Na tvojoj sam strani. Ja nisam...
ja nisam protiv tebe, samo me zanima.

Samo me zanima, to je sve.

Znam, samo...
- Za�to ne...za�to ne iskoristiti nekog drugog?

Mogla bi uzeti nekog drugog,
biti �e ti puno lak�e.

Ne�u da me omalova�avaju,

kritiziraju, a ja mislim da je to
ono �to ti radi�.

Zaustavlja�, prije nego i po�ne.

Nije tako.

Zdravo...zdravo, �to se radi?
- A, ovaj, samo...idi.

Bit �e bolje, hvala ti.
- U redu, oprosti.

"Mada se pretvarala da je kao dijete,

mogla me u potpunosti prozrijeti.

I, mada me je na taj na�in napravila
svojim u�enikom, i onda,

u toj igri �ivota, u svakom proteklom
trenutku je izgledala kao

da o �ivotu zna vi�e, od najmudrijeg
od svih mudrih.

To mo�e biti vrhunska mudrost,
ili naprosto obi�na naivnost.

U svakom slu�aju je sigurno, da je takav
�ivot prili�no osiroma�en tim talentom,

da se �ivi toliko potpuno u sada�njosti,

izuzetno revnosno prikupljaju�i
svaki cvijet, koji raste pored puta,

i svjetlost, koja obasjava
svaki trenutak ove prolaznosti.

Je li trebalo da vjerujem,
kako je to sretno dijete,

sa svojim �ivahnim apetitom kao
pravi gastronom, u isto vrijeme bila

i �rtva histeri�nih vizija,
u vezi kojih je �eljela da ih vi�e nema,

ili je to bila pa�ljivo prora�unata
�ena, jasno nepokolebljiva

u svojoj svjesnoj namjeri, da napravi
od mene svog ljubavnika i svog roba?

U �to nisam mogao povjerovati.

Saznanje, da �e se predati u trenutku,
bilo je toliko jednostavno i potpuno,

te kratkotrajne tame i uznemirenost
do samog dna du�e,

stizale su je ne rje�e od svih
njenih impulsa zadovoljstva,

i, �ivjele su svojim punim �ivotom."

Jesam li ne�to u�inila,
jesam li ne�to rekla?

Poslije sam se na�la u kinu,
ali je ekran bio prazan,

a tamo su bile samo dvije stolice.

I, stajala sam na ulaznim vratima,
jako uskim ulaznim vratima.

Morala sam se provu�i kroz njih,
i mi smo se dodirnuli.

Mogla sam osjetiti kako me promatra,
njegove o�i su prodirale u mene,

kuda god bih ja po�la.

I, on me je pozvao, i pitao me,
kako mi ide sa mojim radom.

I, on je zaista slu�ao,
a ja sam mu to rekla.

Nije skidao svoj pogled sa mene,
a kada je govorio,

glas mu je bio divan i dubok.

I, ja sam u�asno �eljela
da me on dodiruje.

Da budem iskren, jedva da sam u stanju
donijeti bilo kakvu odluku.

Po�eo sam donositi odluke, zasnovane na
glupavim stvarima, o kojima razmi�ljam.

Mislio sam da �emo nekako
�udesno do�i do nekog...

zajedni�kog stava,

zasnovanoj na nekakvoj mje�avini
intelekta i intuicije,

koja je...�arobno sinkronizirana.

Vrt je u obliku ljudskog tijela,
na neki na�in,

zato �to je dvori�te projektirano
po ljudskim proporcijama.

Tako da, imate te trenutke,
na koje stalno nailazite,

te tri stope ovdje,
tri stope tamo,

i to je u osnovi jako blisko
figuri odraslog mu�karca.

I, interesantno je da...ne znam
je li to bilo samo nesvjesno,

ali je to skoro, kao da je
arhitekt stajao u vrtu,

i onda je poku�ao dosegnuti ku�u, i,
tamo gdje su ostali njegovi otisci prstiju,

tamo treba biti potporni zid...
jedan niski potporni zid.

Tako da, vi svuda oko ku�e

vi imate te momente...dohva�anja.

Prvo pogledajte ovo, i mislite o tome
kao o nekoj vrsti...mogu�nosti,

drvo na pla�i, ili tako ne�to.

Ali, ustvari, ako pogledate
oblik li��a i ostalo,

to je ne�to sasvim posebno...
opa, ispri�avam se.

Stalno mi se ovo doga�a.

Tako da znate, na�in,
na koji je ono rezano,

zna�i, da vi ovdje imate
razli�ite razine.

Razli�iti pogledi na to, sa razli�itih
razina ku�e, daju vam sasvim posebne

vrste dojmova, znate, tog li��a,
i �ega jo� sve ne...�to je dobro.

Da, u redu, da, hvala vam...
- Sjajno, sasvim jedinstveno.

Ho�emo li se vratiti u ku�u?
- Da.

Moram re�i, oduvijek sam �elio
u�i u ovu ku�u...upravo tako.

Ovo su originalne spiralne stepenice, i
ja sam se oduvijek pitao, da li one...znate,

oduvijek sam se pitao, vode li one ravno na krov.
- Aha.

Ho�u re�i, u vezi jedine stvari,
za koju predla�em da je promijenite,

�to se ti�e ku�e, vjerojatno...tako je.

To bi sve trebalo biti sa�uvano,
znate, zbog svoje va�nosti.

To ide skroz gore.
- Da, i ja mislim tako.

Mislim da ljudi onda naprosto
nisu to odradili.

Krovna terasa...ja ne znam,
vi ste ekspert.

Ja ka�em da jest...da.

Koliko dugo ste vi �ivjeli ovdje,
ako smijem pitati?

18 godina, bar mislim, 17?
- Izgleda kao 40, ili sli�no.

�elim re�i...pa, ne znam,
zar nije tako?

Malo neslaganje.
- Ja stvarno volim ovu ku�u,

uvijek �e mi biti �ao
�to sam je napustila.

Ho�emo li i�i u spava�u sobu?

Da...da, naravno, tako je.

Mo�da �e potrajati.

U redu je.

Bo�e, nekad je bilo taman.

Nemoj iznad vrata, ionako me ve� gu�i.

Sigurna si?
- Jesam.

Mo�da jo� malo?
- Da, jo� malo gore, do kragne.

Sada �u i�i i zavr�iti
neke stvari?

Kako izgledam, izgledam li dobro?

Ne trebate se bojati, slobodno u�ite.
Imajte povjerenja...zadivljuju�e je.

Imamo ovo vino, ako ne�to krene po zlu.

Na kraju �e ionako zavr�iti u Domu
za maloljetne delikvente u Feltamu.

A, ne, Villiam, ti uvijek vidi�
samo najgori scenarij.

Ne, treba i�i toliko daleko.
- Doga�a se, zna�, doga�a se.

Doga�a se, zato �to ti svakoga
dana vi�a� to u sudu.

To ne�e biti Mateweva
sudbina...ne�e.

jednostavno �emo mu pomo�i, i podr�ati ga.
- Dobro, u redu.

On trenutno radi svoju zada�u.
- Aha. - Pa, to je dobro, vidite?

Mislim, dok god on to radi.
- Da.

Mislim, da on...ne�e vam
smetati, da malo bacim pogled,

jer ne vidim odavde? Samo da vidim,
je li on jo� uvijek...

Ne brini se toliko za njega, bit �e on dobro.
- Ne, samo da provjerim.

Dobro je, dobro je...ispri�avam se, ovo
je samo jedna malo stresna no�, mislim...

znate, mo�ete zamisliti.
- Potpuno razumijem.

Ispri�avam se, jako je ve� dosadno
ovako sa djecom cijelo vrijeme.

Uspijeva li ovo sada, ili...

ikada...ova stvar?

Ne radi se o tome �elimo li to,
nego je �injenica, da mi to mo�emo.

Imamo vremena, mo�emo ne�to
u�initi. Mi mo�emo...

sagraditi ne�to...
imamo mogu�nosti, zna�?

Trebali bi u�initi, kad ve� mo�emo.

Ovdje smo ve� jako dugo.

Nemamo djecu, ni�ta nas ne
sprje�ava da to u�inimo.

Mo�emo raditi �to god ho�emo.

Dobro.

Poku�aj u�ivati u ku�i, dok mo�e�.
- Da.

Dobro? Pazi se fantomskog pi�a�a.

Pa, ima tu malo �aljenja. Mislim, tu su
dvije stvari, tu je nostalgija, stvarno.

�aljenje je mo�da malo ja�e...
ali, tu je ta nostalgija.

Mislim, da trebam ponovo
donositi tu odluku,

vjerojatno bih u�inila, to �to sam u�inila.
- Oh...

Ali je nostalgija jedna trajna posljedica...
- Da.

�injenje ovakvog ogromnog koraka.

Samo, ne mogu zamisliti...
sve te glavne posljedice

bit �e potpuno iste, gdje god da si.
- Upravo tako.

Ja �ivim ovdje u ovoj ku�ici, i koliko
ju�er su zavr�ene glavne stvari,

a ku�ica je samo �est puta tri metra.
- Da.

Zna�, to je uvijek stvar pre�ivljavanja,
�ak i kada je

u pitanju ovako maleno mjesto,
uvijek se svodi na pre�ivljavanje.

Da, u svakom slu�aju, te arhitekte
ovoga, oni su ostali ovdje

do svojih osamdesetih godina �ivota.
Oni su ovdje pro�ivjeli jako sretan brak.

Mogu to osjetiti u zidovima, zna�.
- O, zar jesu?

Da, snimali su po ku�i, zna�,
taj svoj sretni,

dugi, sretni brak od...
- O, sjajno.

Zna�, od gra�enja ku�e, do svojih
osamdesetih, - Da, da.

Stari prijatelju, �to ima?

�to se de�ava?
- To je moj auto tamo...�to je bilo?

Hajde...�to je bilo, prijatelju?

�to to radi�?
- Ja parkiram ovdje. �ekam samo da do�e ona boja tamo.

Privatno vlasni�tvo.
- Meni ne djeluje privatno, prika.

Javno je.
- Privatno. Da, znam, samo je malo...

Ovo ovdje pripada svima po malo...
- Nigdje ovdje ne pi�e da je tako...

a, ovdje je ono moje malo. - Mo�e� li
u�i? Naprosto u�i? - Tvoje malo.

Ne, ovo, nigdje ne pi�e da je privatno.

Meni izgleda kao iza radnje.
- Pogledaj! To je u kontekstu, zar ne?

Zgrada.
- Da? Ovo je sva�ije po malo.

O �emu se radi, ja ne razumijem?

Od ovoga �u na�isto poludjeti...
bit �u ovdje pet minuta, i to je sve.

Samo, vidi, da u�emo unutra...
pomaknut �e ga, dovest �u ga da ga pomakne.

Pet minuta...ne mogu sada.

Zna� �to? Stavit �u ja ovdje jednu
veliku kapiju...

To bih ja u�inio...i, napisao
preko nje, "odjebi".

Ja bih stavio ogradu cijelom du�inom, i tako
ne bi ni stigli do ovog problema, zna�?

Ne mo�e� ga sada pomaknuti, ne?

Ne, ne mogu ga pomaknuti,
ja �ekam neku boju, ja samo...

Pomakni se, pomakni, pomakni...
- Ne, ne mogu.

Idem uzeti tu boju tamo,
i odmah se vra�am, u redu?

Pomakni se, pomakni. - Slikala si ovo,
slikala si? - Pomakni se.

Jebi se, drkad�ijo.

Za�to si tako agresivan?
- Drkad�ija.

Kamo sada ide�?
- Pa, pomaknuti auto!

Bok.
- Bok.

�to ti radi�?

Evo, radim.

Aha.
- Evo, radim.

Ho�e� li do�i gore?

Ne mogu ba� sada, mo�da kasnije.

Aha.

Dakle, izgleda da ti se ba�
i ne dolazi, zar ne?

Aha?

Ona se ne mi�e.

U�ini to vi�e.

Znam, znam, htio sam te...
hej, hej, �elim se igrati.

Ho�e� li prvo malo igre?
- Ne.

Ne?

Mo�da je malo prebrzo?

Hm?
- Ja volim kad je brzo.

I, zna�...

Ne mogu sa, sa...

mislim, kao, samo, to tjelesno.

Zna� to?

Ha?

Jesu li oni upla�eni, da �e se
previ�e vezati za to?

Ne, ne, nema to nikakve veze sa tim.

Lijeni su?

Mo�da �eli da ti to ka�e�,

da ne bi oni ispali glupi.

Ne, ja to ne�u u�initi.
Ja im ne�u re�i.

Nije moj posao da etiketiram ljude,
ili da im govorim,

da obja�njavam ljudima, kakva sam
ja to vrsta, kakva sam podvrsta,

zna�, kakva sam ja to barska ptica.

Zna� na �to mislim? Aha...Gospodin Svakojaki umjetnik to ho�e.
- Ne, ne�e to mo�i.

To je stvarno...posebno je to sada.

To je jedan vrlo specifi�an problem...
i, to nije stari problem.

To je, da svakog umjetnika,
svakog glazbenika, uvijek pitaju...zna�,

"Gdje ti to pripada�?
Definiraj sebe."

Ne znam za�to od toga pravi� toliku frku.

Zvu�i� kao da si na njenoj strani.

Pa, samo mislim da ima� sre�e �to
postoje ljudi, koji pi�u o tebi,

i, zainteresirani su za tvoje ideje,
i �ele razgovarati sa tobom,

zato �to misle da si ti...

interesantan.

A, hm, oni se �ele baviti tobom,
i to je...

to je lijepa pozicija,
za biti u njoj.

Mo�da je to ne�to drugo, mo�da...

mo�da si ti nesretan zbog ne�eg drugog.

Zato �to si se ti nosio sa tim
stvarima ve� mnogo puta.

Bok.

Volim te.

Ja ne mislim da sa njim ne�to
stvarno nije u redu.

Ti mu mora� dati malo...
- Samo treba� biti jako pa�ljiva.

To je te�ko...
- To je vrlo osjetljiva faza, jako te�ka.

Mislim, da budem iskren, ja sam kao
tinejd�er bio stalno na plafonu.

Dakle, ja sam samo jako, jako oprezan.
- A, shva�am.

Ja samo...
- Da, da, mo�da bi trebali i�i na zabavu, dakle...

Znam na �to misli�, znam na �to misli�, i zna�...
- Da?

Samo, on ba� i nije ne�to spreman
na takve stvari.

Naprosto nije.
- Ne mo�e� mu samo nacrtati...

A sada, to je samo...�ovjek mora
biti jako pa�ljiv.

Ne mo�e� mu samo na�krabati ASBO,
ili ne�to, da ga sa�uva�...

Pa, to je naprosto puno te�e,
a tu su i ti klinci sa no�evima.

Naprosto o�aravaju�e, vidjeti ovo
tako sa druge strane.

Da, ti to nisi vidjela sa
nekog drugog mjesta.

I mi smo unutra...�to radimo tamo?

Ba� si smije�an, zar ne?
- Sada razmi�ljamo.

Da, to ustvari jako slatko,
vidjeti naprosto tu vrstu...

To me je u�asavalo, kada sam bio
klinac, ta ideja kucanja

na vrata, i ho�e li on otvoriti vrata, ili ve� ne�to.
- Aha.

To je bila jedna od tih stvari.

Dakle, sigurni ste da �elite prodati?
- Tu je i domar.

Ja se ispri�avam?
- Stvarno ho�ete prodati? - Pa, da!

Mislim, to je stvarno krasno mjesto.
Sanjao sam da �ivim tako negdje.

Ti ka�e� to, ali tko bi htio �ivjeti...
- Ba� je to �udno.

Oprosti, nisam htio biti grub, ali
je �udno. To je fantasti�no mjesto.

Nije, to je...
- Dat �e� mi sada ponudu?

Volio bih da mogu, ali sa mojom bijednom
pla�om odvjetnika pravne pomo�i,

na�alost, nisam u mogu�nosti...
- Ne, to i ne mo�e, to nije obiteljska ku�a.

Oprosti, nisam mislila...
- Ne, ne, to stvarno nije obiteljska ku�a, zar ne?

To je dom za umjetnika, i to je tako...
- Pa, oni su umjetnici.

Mislim, tamo pripadaju.
- To�no tako, njima pristaje, ali ne bi bila dobra za nas.

Ne, ne, ja nisam...
- Bo�e, ba� mi je toplo.

Au! �to?
- Jesi li dobro? - Sranje.

O, Bo�e, sva�ta.

Bit �e ona dobro, bit �e ona dobro...
- �to se dogodilo?

Pusti... - Ostavi je, ostavi. - Dajte
joj malo zraka. - To je zbog hrane?

Otvori prozor, ako ho�e�.
- Pusti, je, pusti.

Zvat �u doktora, da?
- O, moj Bo�e.

O, ja mislim... - Mislim, u redu je.
- Mo�e� li ustati? - Ne, ne, treba li...

Za ime Boga, Villiam, donesi malo vode.
- U redu, u redu...

Mislila sam da �e� me ostaviti
da le�im tamo dolje.

Ne treba� stalno
raditi takve stvari.

Za�to? Mislila sam...mislila sam
da �e ti biti drago.

Ne, netko �e ti ve� krenuti davati
umjetno disanje, ako tako nastavi�.

A, to ne�u biti ja.

Meni je bilo zabavno.
Nisam vi�e mogla ostati,

da cijelo vrijeme dave u vezi svoje djece...
samo sam htjela i�i ku�i.

Aha?

Ovako je ve� bolje.

Pri�ekaj.

Imam jednu ideju, imam jednu ideju...

Imam jednu ideju.
- Ti ne ide� van.

A?
- Ti ne ide� van!

Da, da, lijepo, samo je prekasno.

Ne, ovo je dobro, osje�at �u se bolje...
i ti �e� se osje�ati bolje.

Jako je kasno.
- Ne, ne, ne, ne, ne...

Ne, ti ne ide� odavde...ovo nema smisla.

Ovo je dobro, ovo je divno...
zar se ne osje�a� bolje?

Dobro, samo malo.
- Ne, ne...�to ti to radi�?

Sve je u redu...gdje mi je mantil?

Jako je kasno.
- Ovo je dobro za tebe, ovo je dobro za tebe.

Ne, ne...ovo je dobro za tebe.
Dva komada previ�e.

Molim te, molim te, nemoj i�i.
- Sve je u redu. - Molim te ne idi.

Svidjet �e ti se, bit �e� odu�evljena.

Ne, ja ne �elim da ti ide�.
- Biti �e� odu�evljena.

Molim te, molim te, ne idi.
- Ne, ne, ne, ti �e� biti odu�evljena.

Ne, ne, ne, ne...ne, ne, ne.
- Stvarno se sada brinem.

Ne, ne, �ekaj, �ekaj, daj da ponesem
i ova moja sranja.

Ovo me podsje�a...
- �ekaj, �ekaj, kako ti izgledam?

Ne, molim te, ne idi, ja te preklinjem.

Bit �e jako zabavno...bit �e zabavno.

Ne, sada se stvarno po�injem brinuti, molim te.
- Ne, ne, ne.

Suvi�e je opasno, zna�,
ovo sada me podsje�a na...

Nije opasno, hajde,
idemo baciti pogled.

Da vidimo sve koji su tamo.
- Slu�aj, ovo me podsje�a na ono �to se dogodilo prije.

Nitko ne gleda...hajde, idemo.

Molim te, molim te!
- Ne, ne, ne, u redu je...lijepo je, divno je.

Molim te.
- Pogledaj to, stvarno je lijepo.

Da, samo...samo, nemoj brinuti
za mene...vrati se ti raditi.

Da?

Bok.

Ovaj...
- �to?

�to �emo raditi no�as?

Ja...ja trenutno radim.
- Aha.

Jebem ti sranje!

Pi�ko!

Skini mi se!

Hej...jesi li dobro tamo?

�to?
- Jesi li dobro?

Siguran si da si dobro?

Prestani se brinuti za mene.

To su oni.
- Da?

Hajde.

Opa, o, zdravo.
- Zdravo.

U�ite. - Lijepo je �to vas ponovo vidim.
- I ja vas, zdravo. - Zdravo.

Zdravo, drago mi je.
- I meni je drago, dobrodo�li natrag.

Zdravo. - Zdravo, kako ste?
Drago mi je �to vas vidim. - Da, dobro.

Dobro, mo�ete li se samo izuti,
molim vas? Zaboravila sam.

O, naravno, da.

Eto ga.
- Dobro, super, hvala.

Hvala.

Sve dok ne razmijenite ugovore,
potpuno ovisi o vama, i nitko

ne mora znati, za�to ba� njima
ne �elite prodati.

Hm, mi �emo...i mi smo prili�no strogi

i nastavljamo dobro provjeravati
sve one zainteresirane.

�ak i one koji su preru�eni u doma�e kupce.
- Aha, aha.

Mo�e li stajati u ugovoru,
da i to ka�em, znate,

da oni ne smiju ru�iti zgradu?

To je te�ko ugovoriti, i vi tako
riskirate odvratiti kupce u...

u samom trenutku prodaje.
- Aha.

I, vi imate vrlo...
vi morate imati predosje�aj.

�im vama ljudi zakora�e u ku�u,
vi morate imati

vrlo jasan predosje�aj u vezi njihovog
ukusa, i jesu li se oni zaljubili

u ku�u, takvu kakva je. Ljudi odmah
po�inju pri�ati

�to bi u�inili u ku�i. "Ovdje mo�e
biti...o, obo�avam ovu kuhinju,

ovo bih htio u�initi sa kupaonicom."
- Da.

Na taj na�in, ja �ak mogu

imati jasno u glavi, �to bi oni
mogli u�initi sa ku�om.

Znate, ja trebam naprosto
isklju�iti ono emocionalno,

u vezi odvajanja, ina�e, znate,
biti �e jako bolno.

Ali, ja ne bih htjela znati
da je netko �eli ru�iti, znate.

Va�no je da se to ne dogodi.

Vi ne morate biti ovdje,
kada se ljudima bude pokazivala

ako to ne �elite. Mislim, mo�emo da
ugovorimo, kako god vama odgovara.

I, poku�at �emo da sve to pro�e �to je mogu�e manje bolno.
- Aha.

Da, ja imam tu par stvari, znate,
ideja, na kojima trenutno radim,

koje bi mogle biti stvarno dobre,
znate, da se dalje razviju za to.

Da, samo bi mi trebali obaviti,
znate, jedan dobar razgovor, i...

Da.

Ne, ne ove godine, ne.

Tako da, znate, sada je dobar trenutak
da se to stvarno u�ini,

dok jo� nisam time nekako...zasi�ena.

Ja nisam previ�e eksponirana, ili ve�
ne�to sli�no, pa bi moglo biti dobro.

Da.

Aha.

A, dakle, puno vam hvala.
Da, to je stvarno lijepo �uti.

Hm, da, zato �to mislim da sam bila
prili�no...da sam radila nekako,

usamljeni�ki, na neki na�in.

�to je, znate, ustvari snaga,
bar mislim,

tog mog rada, ali �e do�i vrijeme

kada �e to morati iza�i, i biti...
nema se tu bog zna �to vidjeti, ali, da,

u�init �e da poka�em ono �to radim, ako
ga ponekad pustim da �ivi svoj �ivot.

I, da, da to ide nekako, tako da bi
moglo ispasti stvarno sjajno.

Da, da, zvu�i vrlo uzbudljivo, da.

To je jako uzbudljiva perspektiva.

Aha.

Dobro, trebam li �ekati email
od vas, ili...da.

Da.

Aha, apsolutno.

To je...da, zvu�i jako uzbudljivo.

Sjajno...puno vam hvala.

Zdravo.

Halo?

Voli� li me jo� uvijek?

O, pa naravno...kakvo je sad to
pitanje? Naravno da te volim.

Ti si to upravo iza�la
iz '�ute minute'?

Tako nekako.

U �emu je problem?

Ni u �emu.
- Sigurna si?

Da...samo, samo mi je bilo potrebno znati.
- Aha.

Dobro.

Pri�at �emo kasnije.
- Dobro.

Mo�da je ovo samo jedan aspekt
tvog rada, koji si ti sposobna

ubaciti nekako ljudima u glavu.
Kriti�ki i analiti�ki okvir,

koji ina�e oni ne bi mogli imati,
pa ipak ti to radi�

ne previ�e didakti�ki, samo im ka�e�,
kako da se to�no pona�aju ili misle.

A, ja moram re�i...ovih dana
provodim mnogo vremena

u promatranju izvjesnih situacija,
vra�am se na neki na�in i na tvoj rad.

On je sa mnom, on me progoni,
on nekako...hrani moju...

Radi naprosto kao mapa puta, koju
treba� probati i raspakirati,

mnogo tih psiholo�kih aspekata
onog unutarnjeg,

koje je obi�no prili�no te�ko dosegnuti.

Kada radi� na ne�emu svojem,
jesi li ti...

�to je ono najdublje, �to tebe pokre�e?

je li to mjesto samo po sebi,
ili je to ne�to, koje dolazi iz tvog

privatnog �ivota, i na neki na�in
nalazi svoj put u tvom radu?

Prili�no je besmisleno do�i do
poante, kada nisi �ak ni

spreman bilo �to re�i. To me tjera
naprosto osje�ati da ne�to propu�tam,

ili, da naprosto...da sam naprosto tamo
u istom trenutku, u kojem si i ti.

Ja nemam neki drugi cilj.

Znam, ali je to prili�no zabavno,
to �to ti ka�e u vezi mog rada,

ali, u stvari, ja nalazim da se ti
jako emocionalno suzdr�ava�,

i, da nikada ne govori� u vezi svojih
osje�anja, ili onoga �to osje�a�.

To je samo konstrukt, to nije...
ljudi su naprosto razli�iti.

Neki ljudi to rade, neki ne.

Pa, neki ljudi govore o svom
radu, a neki ljudi ne.

To�no, to�no, dakle, to je u sasvim
u redu, i meni zaista to ne smeta.

Mogu samo...
- Upravo si rekao da ti smeta.

Smeta mi po malo, ali ja sam radoznao
i podr�avam to,

ali sam tako�er i...osje�am da ovdje
postoji izvjesna prepreka.

Ja tebi mogu biti od koristi. Ja mogu
biti koristan. Ja nisam potpuno...

Ali, stvar je upravo u...
- Beskorisnost.

Ja...

Ja ne �elim tvoje mije�anje, ja ne �elim
tvoje zaklju�ke, ja ne...

ne �elim tvoje ideje, ja ne �elim tvoje
pametovanje, to me izbacuje iz takta.

Pa onda, �to je, �to je...
�to ja trebam u�initi, na kraju?

Ja sam samo neka vrsta...
ja sam ovdje dru�tvo.

Da.
- Ili, tako ne�to. - Da, ti si ovdje moje dru�tvo.

"Kralj je bio u svom trezoru,

trezoru, trezoru,

brojio je tamo lovicu svoju,

lukavog keza na licu.

Kraljica htjede re�i,
te je zagrmila,

pa urliknu jo� jednom,

Otklju�aj ta vrata!

Kralj je odgovorio, 'Ne mogu,
zauzet sam, ne mo�e� u�i!

Kada se svojim medom hrani�, onda me
pu�ta� da �ekam, istina je �iva!

Zbog te lovice svoje, ti..."

Halo.

Hladno mi je.
- Tebi je hladno? - Aha...smrzavam se.

Za�to ne obu�e� kaput, ili ve� ne�to?

Imam na sebi vestu.

Onda obuci jo� jednu.
- Aha.

Tebi nije hladno?

Ne, ne, nije mi hladno, mada, mo�da,
mislim, malo sam se pokrenuo...zna�...

pa sam razmi�ljao o tome.

Ti mi to poku�ava� ne�to re�i?

Aha.
- Ho�e� li da odem i pogledam grijanje?

Ako bi mogao.

Dobro...prekinut �u ovo �to radim,
i u�init �u to.

Dobro.

Chanovi jesu obitelj, ali su oni
ustvari jako zabrinuti,

da prodaju obitelji,
zato �to je to jako...

Da, oni ustvari nemaju djece,

pa se oni brinu, zbog toga �to ovo
nije ba� pogodno za djecu.

U redu, dakle, zbog toga ja i jesam tu, da sve ovo dobro pogledam.
- Da.

Dobro, da. - Kao �to znate, oni imaju
troje male djece. - Da.

I...sa sve roditeljima, to je njih
petoro na gornjoj razini,

pa bi mene zanimalo, znate,

kako ide sa prola�enjem kroz ku�u, mada
bi mo�da mogli po�eti ovdje dolje.

Da, apsolutno.
- Mo�emo li mi pomo�i? �to vi �elite vidjeti?

Pa, tu su dvije klju�ne stvari,
koje bih volio da pogledati.

A, jedna je dizalo, i prostor dizala, i
kako je njihovom me�usobnom odnosu,

samo da vidim, koliko tu
ima prostora,

zato �to ovdje izgleda, da ovdje ima
sasvim dovoljno prostora.

Dobro...

O, da, zna�i...to je prili�no mala
kabina, koja vi�e nekako djeluje,

nego �to je ustvari veliko dizalo.

Da, ja ne znam koliko, hm...

Prili�no tanak zid, da.
- Jest.

Jeste li zadovoljni sa svim tim,
�to smo vidjeli dolje?

Jesam, naravno.
- Da.

Hm, da, izuvanje sada, svi.
- A, da, naravno, ispri�avam se.

To je jedno od pravila ku�e.

Ograda na terasi je prili�no otvorena
i ovih dana bi joj trebalo

smanjiti razmak na
najvi�e �etiri in�a.

Pa, bilo bi lijepo da se to o�uva,
ali, zbog sigurnosti,

to �e nam biti potrebno,
za jednu obiteljsku ku�u.

Posebno zbog djece, da.

Da, upravo tako.

Srela sam nekog, tko mi se stvarno
svidio, koji me je stvarno privukao.

I, on me je pitao u vezi mog rada,
i govorio je o mom radu, i...

stvarno je slu�ao,
i stvarno je shvatio.

O...i, onda smo krenuli dolje
kroz taj prolaz...

�vrstim koracima...

smiju�i se.

Jako mi se svidjela boja
njegovog glasa.

Mogla bih je vje�no slu�ati.

Hej...

Bok! - Hej! - Kako si?
Dobro, hvala, kako si ti?

Kako ide? - Dobro, malo je hladno.
- Hladno? - Da, nisam se ba� obukla.

�alicu �aja, da se ugrije�?
- Ne bi mi smetalo, ne bi mi smetalo,

samo moram �uriti ku�i. - Dobro.
- U redu. - Pa, ne�u te zadr�avati.

Mo�da bi htio navratiti kasnije.
- Vidimo se poslije. - Vidimo se, zdravo.

Trebalo bi na mojim le�ima
istetovirati ku�u...�to ti misli�?

Dobra ideja?

Bolje ti je da tetovira� mene,
i onda tako ima� ku�u.

Jedino ako te budem tetovirao,
dok stoji� na prozoru ku�e.

A, onda, ako to ne uspije,
mogu uvijek tetovirati

zavjesu preko tebe, i onda tetoviram
nekog drugog na drugom prozoru.

Ti si jedan takav...

Stalno ne�to izmi�lja�. - Ba� je smije�no,
zar nije? - Ne, nije smije�no.

Bok, �to �eli� da radimo kasnije?
- Ja...

Ostati kod ku�e, ili iza�i?
Ne znam na �to misli�. �to to radi�?

�to ti radi�?
- Hm, pi�em.

Imat �emo mi ovdje djecu jednog
dana, zar ne - Aha.

Upravo tako...bit �emo savr�eni.

Zna�, ponekad imam osje�aj,
da bi ti radije bio kod ku�e.

Ne�u ti re�i, ina�e �u pokvariti.
- Dobro, naravno.

�to �eli� da radimo kasnije, da iza�emo, ili ne?
- �to je bilo?

Hm, ni�ta. - Kada si odsutan...
- Aha. - Puno mi nedostaje�.

Zaista? 2036 vjerojatno.
- Kada ti je slijede�a...aha.

Sve je ovo �e�er.
- Ho�emo li? - Aha.

Ahm...mi �emo sada rezati...
rezati ku�u, kao da je prava.

Sada �emo uni�titi ku�u.

A, ja znam da su mnogi od vas dolazili
ovdje tijekom prethodnih godina, i...

bilo je sjajno, i jako nam je lijepo bilo,
a, ostali ovdje su novi.

I, znate, mislili smo da bi ovo
mogao biti dobar na�in da...

ne znam, kako bi ti rekla..proslavimo?

Ne...o�alimo?
- Oprostimo se... dobar na�in da se oprostimo.

Dakle, ho�emo li?
- Da.

Dobro, ja...ti vodi ovo. Zna� �to radi�?
- Ne.

Evo ga.

Sigurno ima ne�to ovdje.
- O, evo ga ode kupaonica!

Dobro, da probate malo?
Da gricnete malo?

Gricni malo, apsolutno, komadi� zida.
- Fantasti�no! - O, ba� je ukusno!

Mm, pri�ekaj, ja �u probati, i...
- U�i malo u tortu.

Poku�at �u probati malo, i u isto
vrijeme odsje�i malo vlasni�tva.

Tko �eli krevet?
- Da, krevet.

Pri�ekaj trenutak.

Gdje je onaj drugi no�?

Tamo je...tamo.

Izvoli.

Ne mogu ovdje pro�i.
- Ho�e li netko ovo drvo?

Brokoli, ho�e li netko?

Jedan griz brokolija.
- Ti ovo u�ini.

Aha, ja moram ovo.

Ionako nisam nikada volio
ovu malu sobu.

Aha, trebalo bi sru�iti
ove zidove ovdje.

O, moj Bo�e, izgleda kao �u�avac.

Primila sam poziv od Susan Shalabi, u svezi one izlo�be.
- Zaista?

Aha.
- Da. - Ozbiljna si?

To je dobro.

Sprdala se na ra�un
stvari koje radi�?

Stvarno smo lijepo �askale, da.
Ba� je bilo dobro.

Aha.
- Da. - Opa.

Zna�i, izlo�ba?
- Aha.

Izvrsno.

I, ti mo�e� raditi �to god
ho�e�, zar ne?

Da...da.

Ostalo je otvoreno za...to je u
potpunosti u vezi toga �to ja radim, i...

Aha.
- Jako otvoreno, da.

I, kada �e ta izlo�ba biti?

Negdje krajem slijede�e godine.

Potpuno sama...nitko drugi?

Savr�eno.

Pa, jesi li sada sretna?

Sretna i upla�ena.
- Da?

Nema� se tu �ega bojati. Mislim, to je savr�eno.
- Da.

Zar ne misli� tako?
- Pa, razmi�ljala sam o tome da u�inim...

Um...zna�, jednu mje�avinu
performansa i crte�a,

a, rad da bude u tijeku, tijekom...

vremena, koje sam ja tamo.
- Zna�i, cijela izlo�ba �e biti to?

Mm, bez kraja na vidiku.
- Ti �eli� raditi promjene, kroz cijelu tu stvar?

Da, da. - Dobra ideja. - Svakog dana bi
trebalo biti ne�to drugo. - Aha.

I, ja bih...na neki na�in, zna�,
improvizirala i pravila gre�ke,

i...�inila pogre�ne poteze, i sve bi
to bilo tu, da svi mogu vidjeti.

Lijepo, u normalnim radnim satima galerije,
ili bi da to bude otvoreno i kasnije?

Ne, u normalnim, bar mislim.

To je stvarno dobro.

Jesi li joj sve to ve� rekla, ili nisi jo�?
- Nisam.

Zanimljivo...
- Zanimljivo...ne�to smo kao razgovarale, ja sam rekla par stvari,

vjerojatno za nijansu previ�e.

Ja ne mislim da ti mo�e� re�i previ�e.
To je sasvim lijepo, to je dobro.

Zna�, kada ti netko ponudi jednu
takvu vrstu izlo�be,

to je neka vrsta anga�mana...zna�?

To zna�i, da oni vjeruju u tvoj rad,
i �ele ga prikazati,

i to je, hm...

To je dobro, ne mora� sada
misliti o drugim stvarima.

To ti daje slobodu da radi�, na neki na�in.
- Aha.

Ili, barem slobodu da misli�.

preveo sa engleskog i obradio CRNI60