Original subtitles

Ja, Constance Reid, uzimam tebe, Clifforda Chatterleyja

za svog zakonito vjenčanog supruga,

ljubit ću te i poštovati

u dobru i u zlu,

u blagostanju i neimaštini,

u bolesti i zdravlju.

LJUBAVNIK LADY CHATTERLEY

-Kakav je osjećaj? -Ne znam. Pitaj me sutra.

-Moraš pojesti nešto. -Moram skinuti ovu haljinu.

Kako izgledam?

Sumnjam da će Clifford htjeti ostati dokasna na primanju.

Misliš da mu majka ne bi odobrila?

I ja još dvojim.

Oko haljine ili vjenčanja, Hilda?

Sutra se vraća na ratište. Zamisli da smo odgodili

i nešto mu se strašno dogodi.

-Mogla si se samo seksati s njim. -Hilda! Uozbilji se.

Ozbiljna sam. Mnogo manje obaveza, a Clifford će ionako samo to i htjeti.

Nije takav.

Znaš da je nježan i obziran.

Pruža mi sigurnost.

Obitelj mu je tradicionalnija od naše,

no njegovi su stavovi prilično napredni.

-Zbilja? -Da.

-Zna li za onog Nijemca? -Da. I nije mu važno.

Bilo je prije rata, pa se ne računa.

Ne trebaš mene uvjeravati. I ja sam se spetljala s jednim.

Moj je mrtav.

Zbog toga se i brinem.

Čega?

Ne želim te opet povrijeđenu.

Veoma olako

daruješ svoje srce.

Hilda!

-Clifforde! -Stižu pojačanja.

Čitaš mi misli.

Skoro sam ih popio uza stube.

-Uzdravlje. -Uzdravlje.

-Čemu točno? -Očevi nam spremaju zdravicu.

Zajedno silazimo?

Naravno.

Izgledaš predivno, Con.

Hvala.

Spremna?

Za Clifforda i Connie,

naše nove nade za nasljednika Wragbyja.

Za Clifforda i Connie.

Oče, nismo se samo zato vjenčali.

Zašto bi se inače baronet ženio?

-Oženio sam se jer sam našao Connie. -A ja tebe.

Zahvaljujemo onima koji su donirali maslac i šećer

i omogućili nam slavlje.

Za idućeg nasljednika Chatterleyja.

Za Chatterleyja!

Bože. „Zašto bi se inače baronet ženio?”

Nevjerojatno.

Želiš li djecu, Clifforde?

Da. Jednog dana.

Ali radi nas, ne mog oca.

Ako ih i ti želiš.

Da.

Dobro si?

Oprosti mi.

Samo…

Stalno mislim o povratku na ratište.

-Znam da ću biti dobro. -Hoćeš.

-Ne moramo ništa činiti. -Ali želim.

Sigurno ne želiš da te otpratim?

Hvala.

Ne pretjerujmo.

Volim te, Con.

Zbogom.

Iščekivat ću tvoja pisma.

Pisat ću ti svaki dan.

Najdraža Hilda, znala sam da će nas rat sve promijeniti,

ali nisam bila sigurna koliko.

Kao da se okončao prije pola života,

ne prije pola godine.

Odselili smo iz Londona.

Stigli smo na Wragby,

Cliffordovo obiteljsko imanje.

Nakon što se skrasimo, pisat ću ti češće.

Voli te tvoja sestra, Connie.

Hvala.

Dobro došli kući, Sir Clifforde. Molili smo se za vas.

Hvala, g. Warren.

Tako.

Hvala. Mogu sâm.

Gospodine i gđo Warren, moja supruga,

nova Lady Chatterley.

Drago mi je, milostiva.

Čeka nas mnogo posla.

Pozovite natrag osoblje, gđo Warren.

-Kuća je vidjela i bolje dane. -Vratit ćemo joj stari sjaj.

Htjeli smo preurediti radnu sobu vašeg oca u glavnu spavaću

da se ne gnjavite stubištem.

Hvala, gđo Warren.

Ne.

Stavimo prtljagu ovdje.

Knjižnica će biti glavna spavaća.

Ima li većeg nadahnuća za pisca doli spavati među knjigama?

Ovdje su pronašli oca. Kažu da ga je izdalo srce.

Umro je od ozlojeđenosti.

To je sad stvar prošlosti.

Život će biti kakvim ga stvorimo.

-Gđo Warren? -Izvolite?

Otvorimo zastore da uđe svjetla.

Naravno, milostiva.

Razgledaj.

Hoću.

Slobodno uzmi privatnu sobu poviše knjižnice s portretima obitelji.

Prisvoji si cijeli drugi kat.

Dobro došao kući.

Dobro si? Držim te. Osloni težinu na mene.

-Spremna? -Da.

Dobro mi ide.

Sviđa mi se.

Znaš…

Želim proširiti pripovijetku koju sam napisao u Cambridgeu.

Pretvoriti je u roman.

-Sjajna zamisao. -Misliš?

-Hoćeš li mi biti urednica? -Naravno.

Lektorica, daktilografkinja. Predat ću molbu.

Stavit ću te na vrh gomile.

-Može? -Da.

Mekše je negoli sam očekivala.

-Prva noć u Wragbyju. -Dobro došla.

-Oprosti. -U redu je.

Što?

Oprosti mi.

Jednostavno ne mogu.

Užasno mi je žao.

U redu je. Ne brini se.

Bit ću dobro.

Da.

Volim te, Con.

Ovo je peh, ali vidjet ćeš.

Bit ćemo sretni ovdje.

Na Wragbyju.

Pozdrav.

Snažan sam i marljiv radnik. Neću vas iznevjeriti.

Lily Wheedon. Mama je radila za Sir Geoffreyja.

Zbilja?

Oliver Mellors?

Prije rata radili ste za mog oca.

Točno, gospodine.

-I bili ste vojni poručnik. -Da.

Smatrate da će vas povratak lovočuvarstvu

zadovoljiti nakon časničke službe?

Dobro bi mi došao mir.

Vidio sam što rat čini ljudima.

Kao i ja.

Sigurno poznajete imanje bolje od mene.

Ne, milostiva. Nisam je posjećivala na poslu.

U redu. Dobro došli natrag, g. Mellors.

Gospodine.

Onda ćemo se zajedno naučiti snalaziti.

Hvala ti, Lily.

Zovem se Kelly Martin.

-Hvala. -Bila sam služavka pet godina.

Draga Hilda…

Bezobzirno je što ti nisam pisala.

Pravdam se time što je na Wragbyju bilo toliko posla.

Napokon imamo sve osoblje,

a napravili su čudo tijekom obnove.

Cliffordu se povratila snaga.

I dalje jedino meni dopušta da mu pomognem,

ali svakim je danom sve samostalniji.

Neprestano piše,

što ga usrećuje, i uskoro će dovršiti prvi roman.

„Gđu Gertrudu upoznao sam na večeri, zarez,

kod lorda Witherbyja.”

Witherby, W-I-T-H-E-R-B-Y.

„Uz takvog mladića, koji…” Sviđa mi ovaj dio…

Ovdje je veoma mirno.

Nedostaje mi naš londonski život

i, naravno, ti.

No život ide dalje,

usprkos svim nedaćama.

Imali smo goste.

Mahom stare Cliffordove prijatelje.

Ne iznenađuje da većina njih nije pronašla supruge.

Ponekad nam dođu i pisci

od kojih Clifford traži savjete.

Moje stare prijateljice očito misle da je njegova nezgoda zarazna.

Znam da ti i Owen mnogo putujete od kraja rata,

ali kad se vratiš kući, tako bih te rado vidjela.

-Smetam? -Nimalo.

Htjela sam otići u London na par dana,

u posjet Hildi.

Ostavila bi me samog?

Kuća je puna posluge.

Ne trebam njih, nego tebe.

Zašto je ne pozoveš ovamo? Dobrodošla je.

Jesam, ali ne može napustiti London još nekoliko tjedana.

Barem će ona doći.

Idem u šetnju.

Zašto? Gđa Warren donijet će ti sve što ti treba.

Ništa mi ne treba, Clifforde. Samo se želim prošetati.

U redu, dušo.

-Kako želiš. -Isuse.

Hej.

Flossie, dođi.

Hajde.

Bravo.

Šetala sam još dalje

i naišla na potok koji teče ravno kroz šumu.

Mislim da znam gdje je to mjesto. Sumnjam da ću ga više ikad vidjeti.

Pronašli bismo rješenje kad bi htio ići.

-Da. -Možda.

Idemo.

-Spreman? -Da.

Tako.

U redu je.

-U redu je? -Da.

Nemoj me ispustiti.

Naravno da neću.

Samo…

Tako.

Pusti me, u redu je.

Hvala.

-Tako. -Nije ti uopće trebala moja pomoć.

-Sigurno me nekad mrziš zbog ovoga. -Ne.

Ne bih te krivio.

Ponekad poželim da se nisam vratio.

Clifforde.

Nemoj tako govoriti.

Ne znam što bih bez tebe.

Otvorimo prozore da uđe svjež zrak.

Ne sjećam se bistrijeg neba.

Nema dima u zraku. Rudnici su zatvoreni na Praznik rada.

Trebaš otići do Tevershalla.

Na sajam. Slobodno otiđi.

Vrati se za popodnevni čaj.

Mogla bih.

-Pozdrav. -Poštovanje, Lady Chatterley.

Drago mi je, Lady Chatterley.

Ljubazno od tebe.

Hvala ti.

-Sretan Praznik rada, milostiva. -Također.

Tko je to? Divna je.

-Moja Josephine. -Bok, Josephine.

Pozdravi Lady Chatterley.

Danas imam takav utjecaj na okolinu.

Ja sam gđa Flint, seoska učiteljica.

Connie, drago mi je.

Moj suprug zakupljuje vašu farmu Marehay.

-Farmu Marehay? -Nije daleko od vas.

Rame uz rame do kraja. Što nas je više, loše im se piše.

Sve dok nas sloga spaja.

Što je to bilo?

Rudari. Opet prosvjeduju.

-Opet? -Pustite ga!

To se često događa?

Sigurno su iz drugog rudnika.

Da koračaju kroz svoje selo, odmah bi dobili otkaze.

Znači da naši rudari iz Tevershalla prosvjeduju u drugim selima?

Ne bih znala.

Podučavam im djecu,

ali nisam povezana sa suprugama rudara.

Onda nas je više.

-Pozdrav, Lady Chatterley. -Pozdrav.

Dođite jednom u Marehay.

-Bilo bi nam drago. -Rado.

Hvala.

Kamo idemo?

Uvijek želiš da zajedno šećemo.

Želim ti nešto pokazati.

Kolica nisu za ovaj teren.

Mellorse. Pomozi nam pokrenuti ova kolica.

Da, gospodine.

Upoznala si Mellorsa, našeg novog lovočuvara?

Mirna, Floss.

Druželjubiva je.

Idemo.

Boravili ste u Wragbyju?

Odrastao sam ovdje, milostiva.

Treba vam pomoć?

Sposoban je sam gurati. Evo ga.

Tako.

Još nešto, gospodine?

Ništa. Ugodan dan.

Ljubazno od vas. Nadam se da nije bilo preteško.

Nimalo.

Ugodan dan, milostiva.

Dolazio sam ovamo kao mladić i satima sjedio. Najljepši pogled.

Želim obnoviti ove šume.

Ne očuvaju li se ovakvi krajolici, Engleska će nestati.

Nestat će naš način života, a kako smo ga samo branili.

Ovdje mi najteže pada što ne možemo imati sina.

Žao mi je što je tako.

Možda bi bilo dobro da ga imaš s drugim.

Šališ se.

-Zašto ne? -Zato što…

Vjenčani smo.

Udala sam se za tebe.

Zašto bi predložio takvo što?

Rekla si mi koliko želiš dijete.

Imala bi se o kome brinuti, ispunilo bi ti dane.

Nitko ne zna da ne mogu imati djecu.

Podigli bismo ga ovdje kao svoje.

Zbilja to misliš?

Naravno da ne bih želio da se zaljubiš,

no mehanički čin seksa nevažan je u usporedbi sa zajedničkim životom.

Ako suspregneš osjećaje,

mogli bismo to organizirati kao posjet zubaru.

Posjet…

Ne bi mario s kojim bih muškarcem dobila dijete?

Prosudi sama. Ne bi se prepustila nekom pokvarenjaku.

Nekom od povjerenja, ipak ime Chatterley ovisi o tome.

Morala bih ti reći tko je?

Bolje da ne znam.

Nasljednik ti zbilja toliko znači?

Znači mnogo ovdašnjim ljudima.

Znam da bi to učinila za njih i za Chatterleyjeve.

Slažeš se sa mnom, zar ne?

Požurit ću se.

U redu.

U Londonu se priča o tvojoj knjizi, dobra je.

Zbilja misliš tako? Htio sam napisati nešto posebno.

Ne samo popularno nego i prvoklasno.

Cijelo se društvo diljem sjeveroistoka

drži zajedno, pazeći da imaju…

Ispričajte me samo na trenutak.

Da.

Zamislite, ovdje su rješavali svjetske probleme.

Sigurno misle da jesu.

Šteta što odluke zaborave do jutra.

Vi ste pisac. Vodite bilješke.

Ne bi me primili u svoj pijanački krug.

U redu je. Ni ja ne pripadam ovdje.

-Ali odrasli ste u ovakvom društvu. -I ne baš. Otac mi je umjetnik.

Odrasla sam u unajmljenim vilama i jutrima se budila uz miris terpentina.

Zvuči kao boemski životni stil.

Sigurno ima dana kad se uopće ne osjećate kao dama.

Ujutro se vraćam kući. Uz malo sreće, možda me opet pozove.

To je zadnji put da pozivamo irskog dramaturga.

Michaelisa?

Dobro piše i ima stila u odijevanju,

ali ponaša se kao ulični štakor.

Možda jer zna da će biti prisutan samo dok je nekome koristan.

Ljudi znaju kamo pripadaju.

Pojedi nešto, oslabjela si.

Ne osjećam se dobro.

Još od onog razgovora.

Clifforde.

Pogledaj!

Stavili su mi sliku u novine.

„Chatterleyjeva novela privlači

duhovitom analizom ljudi i njihovih motiva,

iako njegov pogled na moderno društvo nije mladenački ni razigran,

već začuđujuće zastario i sramotno uobražen.”

-Prestani čitati. -„Divan prikaz ništavnosti.”

To je samo jedan osvrt.

Ali imaju pravo.

Prokazali su me.

Sve je bezvrijedno.

Dom, ljubav, seks, brak, prijateljstvo. Sve.

Ne misliš tako.

Upravo suprotno.

Smisao života

jest naučiti prihvatiti ništavnost života.

Idem se odjenuti.

Connie, ja sam.

Napokon si došla.

-Što je bilo? -Ja…

Što je bilo?

Reci mi.

Što to radiš?

Što je ovo?

Htjela sam promjenu…

Bolesna si.

-Dobro sam. -Nitko te ne pazi?

Paze me.

Dozlogrdili su mi njihovi pogledi.

Neizbježni su…

Tako sam umorna.

U redu je.

Hvala ti.

KNJIŽEVNOST PRVENAC LORDA CHATTERLEYJA

Connie nije dobro.

Misliš?

Iscrpljena je. Smršavjela je.

Ne odgovara joj da je poludjevica.

Ni meni ne odgovaraju ova kolica.

Što predlažeš? Opet nekog tvog Nijemca?

Treba joj liječnik. Imate li ga?

Pogledat ću.

Odvest ću je liječniku od povjerenja.

U međuvremenu,

pronađi nekoga da se skrbi o tebi.

-Dobro mi je ovako, hvala. -Ne brinem se zbog tebe.

Tko se skrbi za nju dok se ona skrbi za tebe?

-Razgovarat ću s njom. -Ja već jesam.

Poznaješ ovu ženu.

Gđa Bolton. Brinula se o tebi kad si bio dijete.

Connie ti više neće biti skrbnica.

Hvala vam što ste došli.

Sigurno mu nije lako,

s obzirom što je sve prošao, a ni vama.

Misliš da znaš kakav ti je život, kad odjednom nestane.

Ja sam Teda imala samo tri godine prije negoli je poginuo u rudniku.

Nisam znala. Žao mi je.

U redu je.

Samo slijedite liječničke upute, a njega prepustite meni.

Clifforde, gđa Bolton.

Sjećam je se.

-Sad su svi zadovoljni? -Zasad.

Vraćam se u London, a Connie ide u dugu šetnju.

U redu. Sretan put.

Možeš li svratiti do lovočuvara?

Pitaj jesu li fazani počeli nesti.

Naravno.

Lady Chatterley.

-Sir Clifford me treba? -Ne. Poslao je mene.

-Nisam htjela smetati. -U redu je.

Hoćete li ući?

-Ispričavam se, nisam odjeven za društvo. -Ne brinite se.

Samo sam htjela…

Sir Clifforda zanima jesu li fazani počeli nesti?

Jesu, milostiva.

Za par tjedana imat ćemo mnoštvo pilića.

Lijepa koliba. Živite sami ovdje?

Posve sâm.

Čitate Jamesa Joycea?

Jedva sam ga pronašao.

Mnogo čitate?

Odgovara mojoj samotnjačkoj naravi.

Pa ipak…

Sigurno ste odveć usamljeni.

Flossie mi pravi društvo.

Reći ću Cliffordu.

Za fazane.

Hvala vam.

-Ispratit ću vas. -U redu.

Ispričavam se.

Divno cvijeće.

Ponesite ga sa sobom.

-Ne bih mogla. -Zašto ne?

Vaše je.

-Sigurno? -Samo izvolite.

Ugodan dan.

Gđo Flint, donijela sam vam cvijeća.

Predivno je. Lijepo od vas!

-U redu je. -Idem po vazu. Sjednite.

Ima ga mnoštvo pored lovočuvareve kolibe.

Uzmite.

Zanimljiv momak, zar ne?

Isprva djeluje grubo, no onda…

Stari učitelji i dalje spominju koliko je mladi Oliver bio bistar.

Nije ni čudo da se vratio kao poručnik.

Ali sad živi ondje sâm?

Bio je oženjen.

No njegova supruga, Bertha,

zabavljala se s drugima dok ga nije bilo.

Bilo je strašno. Svi su znali.

Razveli su se?

Ne propisno.

Ali Bertha Coutts nikad nije radila po propisima.

Živi s nekim čovjekom u Stacks Gateu.

Mislim da se zove Ned.

G. Mellors bio bi najsretniji da ih više nikad ne vidi.

Ovo je Wendy.

Bok, Wendy.

Predivna je.

U rudniku je došlo do eksplozije,

a Tedu je bilo samo 28 godina.

Tvrtka je izjavila da je sâm kriv.

Bježao je, a trebao se baciti na tlo.

Odšteta je bila tek 300 funti.

Nikad im to neću oprostiti.

Proglasili su ga kukavicom.

Ali nije bio kukavica.

Samo je htio preživjeti.

Prepustite to Lily.

Vi mu niste služavka.

Ne smeta mi. Uposlene ruke, miran um.

Zvono. Moram ići.

Zanimalo me odakle ta buka.

Izrađujem kaveze za nove piliće.

Imate li stolac u kolibi?

Uđite.

Hvala.

Upalit ću vam vatru.

-Ne treba. -Inzistiram.

Ugrijte se malo.

-U redu? -Hvala.

Nisam znala za ovu kolibu.

Mnogi ne znaju.

Zato mi se i sviđa.

Zatvorena je kad ste odsutni?

Ponekad.

Mogu dobiti ključ?

Ključ?

Htjela bih nekad boraviti u njoj.

Ne znam postoji li drugi ključ.

Riješit ću to sama.

Bogme si se našetala.

Oprosti. Kasnim?

Mogao si pitati gđu Bolton za čaj.

Ne djeluje mi kao družica za čaj.

Ne sjećam se da smo u zavjetima spomenuli čaj.

Znaš li postoji li dodatni ključ za kolibu gdje su fazani?

Možda je jedan u radnoj sobi. Zašto?

Svidjelo mi se, možda bih ondje čitala.

I dalje čitaš irskog degenerika?

Jamesa Joycea?

Idući će mu roman zabraniti zbog razvratnosti.

Šteta. Baš sam ga htjela pročitati.

Mellors je bio ondje?

-Nije mu se svidio posjet. -Što je rekao?

Ništa. Vidjela sam po njemu.

Mislim da mu se nije svidjela moja ležernost.

Tako je to kad s poručnika spadneš opet na lovočuvara.

Nije ni čudo, s obzirom da su mu prvo dali čin, a onda mu sve oduzeli.

Draga Hilda.

Valjda u Londonu nije kišilo cijeli tjedan.

Jer ovdje jest.

Dosad sam izlazila i otkrivala krajolik.

No posljednji sam tjedan zarobljena u kući

i čeznem za ponovnim izlaskom.

Pišem ti iz kolibe koju sam otkrila.

Tajnog mjesta gdje se skrivam od svijeta.

Samo još jedna osoba navraća.

U redu je, na odlasku sam. Samo sam se skrila od kiše.

Evo ga.

Ostavljam ga ovdje dok ne nabavim drugi.

Pogledaj se, kao da si gospodar imanja.

Igra je jednostavna.

Špil od 32 karte, od sedmice do asa…

Umro je lani, a imao je 83 godine.

-Fazani se legu. -Dobro.

Uhvatio sam Madrid. Slušaj.

Što kažu?

Kvragu!

Izgubio sam signal.

Kvragu!

Mladi…

Svi napuštaju Tevershall, sad kad nema više ugljena.

Još malo i nestat će cijeli grad.

Nestati? Zbilja to govore?

Nazovite u rudnike, molim vas.

-Pozovite g. Linleyja na večeru. -Svakako.

Da sam barem s tobom u Veneciji,

ali Clifford kaže da ne može bez mene.

Još neko vrijeme.

Doći ću za idućih praznika.

S ljubavlju, tvoja sestra, Connie.

Jednom kad povećaju profit,

ostaju u poslu u dogledno vrijeme.

-Mogli bismo se modernizirati. -Što je s tvojim pisanjem?

Književni me svijet ne treba.

Ali rudnik je brod koji tone, treba ga spasiti kapetan.

Misliš da rudari već nemaju bijedne živote?

Zašto im ne pomogneš da krenu dalje?

I rade što? Prose?

„Pomozi im da krenu dalje.” Zboriš kao prava žena.

A ti kao pravi muškarac.

G. Linley, koliko bi nas stajala

izgradnja kemijskog postrojenja?

Negdje oko 500 do 700 funti.

Uključujući nepredviđene situacije…

Došla sam obići piliće.

Koliko ih je sad?

Osamnaest.

Smijem li ih dodirnuti?

Naravno.

Što ako me kljucne?

Kljucnite vi njega.

Samo…

Tako. Nježno.

-Drhti. -Drhtite više od njega.

Tako.

Milostiva?

Sjednite na trenutak.

-Oprostite. -U redu je.

Oprostite.

Nije vam lako, je li?

Ne plačite.

Sjednite uz vatru.

-Treba mi još drva za ogrjev. -U redu.

Ostanite.

Otpratit ću vas.

Dobro ste, milostiva?

A vi?

Nastavit ću sama.

Zbogom.

Zbogom, milostiva.

Eto vas. Mislila sam da ste se izgubili.

Ne, dobro sam.

Zašto ste zaključali vrata? Samo sam obišla piliće.

Oprostite.

Clifford je uznemiren? Nisam ispratila goste.

Nije ništa rekao. Još je s g. Linleyjem.

Nije primijetio da sam otišla?

Znate kakav je on.

'Noć.

Ne, slično je opremi.

-Laku noć, Con. -Laku noć.

Čekala sam vas.

Neće li ljudi posumnjati

nastavite li svraćati?

Zamislite kako biste bili poniženi, vi sa suprugovim lovočuvarem.

Bojite se?

Itekako.

Da.

Ne što će ljudi misliti o meni.

No zažalite li ikad zbog onoga što smo…

Moramo biti brzi.

-Želim… -Što želiš?

Ovo.

Ne mogu dugo ostati. Netko će primijetiti.

Pogledaj me.

Moram ići.

Jesmo li još uvijek stranci?

Molim?

Jesmo li još uvijek stranci?

Ne poznajem ovakve strance.

Dođi sutra u kolibu.

Ako uspijem.

Laku noć.

Laku noć, milostiva.

-Olivere? -Da?

Proizvedemo li to gorivo ovdje…

Connie?

Dobro si?

-Nisi opet loše? -Ne. Oprosti. Reci.

Znam da ovih dana pričam samo o rudniku,

ali Tevershall pripada meni.

Jednom će pripasti nasljedniku.

A rudnik treba našu pomoć.

Moramo se modernizirati.

Ti i ja.

Draga sestro, mnogo sam razmišljala o onome što si rekla na vjenčanju.

Da olako darujem svoje srce.

Možda je bilo tako prije rata,

ali više nije.

Osjećam da mi se srce nanovo otvara.

Usprkos svim upozorenjima.

Uvjeravam te

-da mi nije bilo lako. -Pogledaj me.

Pogledaj me.

Lady Chatterley.

-Vaša knjiga! -U redu je, hvala vam.

Ovako se vozi farmer

-Savršena je. -Ne dajte se zavarati.

Noćima nismo oka sklopili.

No vrijedno je toga.

Sretni smo što te imamo, Josephine.

Zar ne?

Clifford i ja htjeli bismo djecu.

Zbilja?

Noge su mu oduzete, ali to ne znači da ne možemo imati djecu.

Pa to je divno.

Josephini bi dobro došla prijateljica.

Zar ne?

Svakome bih preporučila majčinstvo.

Lagala sam vam.

Savršena je.

-Što će lovočuvar ovdje? -Dolazi po svježe mlijeko.

-Dobar dan, g. Mellors. -Gđo Flint.

Lady Chatterley.

-Biste li je pričuvali? -Naravno.

Bok, Josephine.

Što to imaš?

Rekla si da ćeš doći do kolibe.

Da ću pokušati.

Hoćeš li doći poslije?

Što je ovo?

Što je ovo?

Izvolite.

Hvala.

-Moram ići. -U redu.

Bilo mi je drago, Josephine.

-Da vas otpratim kući? -Ne treba, hvala.

Bilo mi je drago.

-Dođite nam opet. -Hoću.

Hvala. Pozdrav.

Maši mu.

Bok.

Bježiš?

Kako to misliš?

Molim?

Kako to misliš?

Nisi došla do kolibe.

I kako si se ondje odmaknula od mene.

Gđa Flint je mogla opaziti, što ti je?

Onda dođi u kolibu.

Ne.

Dok stignemo, bit će već kasno.

Dođi ovamo.

Hajde.

Ovdje?

Da, milostiva.

Točno ovdje.

-Ne zovi me tako. -Ne želiš biti milostiva?

Ne s tobom.

Sa mnom bi htjela grublje?

Skini to.

Skini mi hlače.

Da.

Lezi.

Lezi.

Ne.

Ne okreći se. Gledaj me.

Želim da me pojebeš.

Da te pojebem?

Da.

Da.

Tako.

Bravo, Connie.

Svršili smo istovremeno.

Volim kad se to dogodi.

Neki ljude prožive cijeli život, a da to ne osjete.

Zbilja?

To ide… Nemam pojma.

Morat ćeš mi pomoći, Connie. Dođi.

Znaš li što imaš?

Nježnosti.

Nisam rekla da si fin.

Dosta mi je finih muškaraca.

-Drukčija su vrsta. -Kako to misliš?

Mrtvi su.

Moraš ukloniti osjećaje

ako ćeš slati ljude u rudnike,

tvornice ili…

U rat.

Ili tako ili živiš s posljedicama.

Nikad nisam upoznala ovakvog muškarca.

Ni ja ovakvu ženu.

Kakvu?

Prekrasnu.

Nisam pojmila koliko sam usamljena dosad.

Hvala ti.

Pođi.

Desetka pik.

Imam kralja.

-Ja, Connie… -Ja, Oliver…

-…uzimam tebe, Olivera… -…uzimam tebe, Connie…

-…u snazi… -…slobodi…

-…i zanosu. -…i zanosu.

Koliko je duboko?

Molim te.

„Zašto mi se sviđaš?”

„Voće je crno.”

Milostiva, ispričavam se.

-Vidjela sam svjetlo i… -U redu je.

Sjednite. Dobro će mi doći društvo.

Zbilja.

Zašto ste još budni?

Sir Clifford ima lagan san.

Stalno ga obilazim.

Bila sam ista sa suprugom.

Brinula bih se i zbog obične prehlade.

Ted.

Nedostaje vam?

Prošlo je 25 godina,

no ponekad se i dalje budim

i čudim zašto nije sa mnom u postelji.

Nedostaje vam dodir.

Da.

Čudesno je, zar ne?

Kako vam se netko uvuče pod kožu.

Istina.

Postanete ogorčeni.

Da nije bilo tog rudnika, Ted bi sad bio ovdje.

Mrzio je rudnik.

Ali nije imao izbora. Bio je zarobljen.

Kao i svi mi na različite načine.

Niste se htjeli preudati?

Ma ne.

-Ted je bio vaša jedina ljubav? -Da.

S godinama se stopite sa suprugom.

Što je drugo važnije u životu?

Djeca, naravno, ali…

-Oprostite, nepromišljena sam. -Ne.

U redu je.

Više nego u redu.

Možda postoji mala nada.

Za vas i supruga?

Liječnici kažu da se sjajno oporavlja.

Tko zna?

Možda budem majka.

Molit ću se za vas.

Da vam donesem pokrivač?

Ne treba, hvala.

Laku noć. Sačuvajte tajne za naš idući razgovor.

Laku noć.

Hajde, curo.

Najbolji smo kad smo vani.

Hajde.

Tako.

Milostiva još nije ustala?

Jest, još prije mene.

Onda je već doručkovala.

Da. Otišla je u šetnju.

I ja sam rano ustala.

Jutros je vani mnogo ljudi.

-Lovočuvar je… -Donesite mi svježeg vrhnja.

-Da, gospodine. -Hvala.

Otkad je preuzeo,

iskorištavaju rudare do iznemoglosti.

Nisu li strojevi trebali olakšati rad?

S manje radnika više zarađuju.

Zar već nemaju dovoljno novca?

Ali milostivi trebaju nakit i svila kako bi nama bolje gospodarila.

Uopće nije takva.

Ophodi se prema radnicima

s istim poštovanjem kao prema gospodi.

Moja Lily misli isto.

Onda zaslužuje bolje.

Nije joj se baš posrećilo.

Sir Clifford možda nije toliko bolestan.

Noge su mu oduzete, ali ne i ostalo.

Milostiva je čak dala naslutiti da bi uskoro mogli dobiti dijete.

Što?

Ne!

-To je predivno. -Tko bi rekao?

NACRT BUŠILICA

Koliko će trajati?

Budemo li ih dobro održavali, trajat će naraštajima.

Kad smo već kod toga, dopustite mi

da pitam ima li istine u glasinama da ćemo ipak imati nasljednika Wragbyja?

Kolaju glasine?

Da.

Svi me neprestano ispituju.

No spreman sam i opovrgnuti glasine ukoliko su neistinite.

Jasno.

Pa…

ipak ima nade.

Bok, Con.

Upravo sam imao izuzetno zanimljiv susret s g. Linleyjem.

Čula si glasine

da ćeš Wragbyju dati nasljednika?

Ne.

To je šala?

Mislio sam da je proročanstvo.

Primila sam pismo od oca.

Pozvan je u Veneciju tijekom srpnja i kolovoza

i želi da mu se Hilda i ja pridružimo.

Srpanj i kolovoz.

Ne bih ostala toliko dugo.

Tri tjedna dovoljno je vremena

za onaj dogovor.

Već si nešto isplanirala?

Ne još.

I sigurno bi mi se vratila?

Naravno.

Ne želim mu znati ime.

Nitko ne smije.

U tom se slučaju slažem.

Znaš koliko mi značiš,

zar ne?

I ti meni.

Odlazim na neko vrijeme.

-Kamo? -U Veneciju.

Sa Sir Cliffordom?

-Koliko dugo? -Par mjeseci.

Ali ne s Cliffordom.

Ne voli putovati u svom stanju.

Jadničak.

-Nećeš me zaboraviti? -Zaboraviti?

Nitko ne zaboravlja.

To nije pitanje pamćenja.

Čuj…

Rekla sam Cliffordu da ću možda dobiti dijete.

Jesi?

Mislim da sam već trudna.

Olivere?

Što je rekao?

Da mu je drago

sve dok ga može prikazati kao svoje.

Odakle ti, po njemu, to dijete?

-Rekla sam da ću imati aferu u Veneciji. -Zato ideš onamo.

Ne da imam aferu. Nego da se tako čini.

Zato sam ti trebao.

Da dobiješ dijete.

Naravno da ne, Olivere.

Nikad nisam ovo planirala.

Nego što si planirala?

Reci.

Koji je bio plan?

-Ne znam. -Ne znaš?

Proklet bio ako ja znam.

Prokletstvo.

Bit će kako milostiva poželi.

Dobiješ li dijete, neka je Sir Cliffordu.

Ništa ne gubim.

Naprotiv, doživio sam sjajno iskustvo.

-Ne govori tako. -Iskoristila si me.

Baš kao i ostali u mom životu.

Ali nije bilo ugodno kao ovaj put.

No ipak se ne osjećam dostojanstveno.

Nisam te iskoristila.

Kako milostiva kaže.

Zaboravila si knjigu.

Ili si i to već iskoristila?

S novim ćemo generatorima smanjiti radnu snagu.

-Štrajkovi će iščeznuti. -A radnici?

Ne moraju raditi za mene, niti ih moram zaposliti.

-Nije čudo što te ljudi mrze. -Ne mrze me.

Ovise o meni.

Trebali bi mi zahvaliti. Skapali bi da ih netko ne pazi.

Govoriš o njima kao da su životinje.

Nisu svi.

Tu i tamo neki se pojedinac izdvoji iz grupe.

Ljudima se vlada od pamtivijeka.

-A ti možeš njima vladati? -Da, jer tako sam odgojen i uvježban.

To je moja uloga u društvu, a njihova da služe.

Dakle, nismo svi isti?

Svi moramo jesti i disati. Ali ništa dalje od toga.

Hoćemo li poći do izvora?

Dobar dan, Mellorse!

-Čekaj. Gurat ću te. -Čemu ova kolica ako ih treba gurati?

-Činiš još gore. -Budi tiho.

Prokleta stvar!

Stani!

Mellorse.

-Izvolite? -Razumiješ se u pokvarene motore?

-Bojim se da ne. Pokvario se? -Očito!

Pogledaj je li se nešto razbilo.

Meni se čini sve u redu.

Onda se odmakni.

-Možda ako ih gurnem. -Ne. Sama će.

Vidiš? Dobro je.

Zamolio sam te da ne guraš.

-Ali ne idu ako ne guram. -Pruži im priliku!

Pazi na kočnicu.

-U redu. -Clifforde.

Prepušten sam svima na milost i nemilost.

Čini se da ih treba gurnuti.

-Hoćeš li? -Naravno.

U redu.

Polako.

Dva, tri.

U napad.

Tako.

Što je s tobom, čovječe?

Pluća su mi slaba, gospodine.

Mala uspomena iz rata.

Što ti radiš?

-Treba mu moja pomoć! -Zaboga.

Dobro si?

Druga će kolica trebati nove gume.

Što si umišljaš?

Kako se možeš tako ophoditi prema drugima?

Kome? Lovočuvaru?

I on je ozlijeđen u ratu.

Da je on u tim kolicima, kako bi mu ti pomogao?

Tvoja je usporedba neukusna.

A tvoj je manjak sućuti najgori neukus!

Ti i tvoja vladajuća klasa. Mislila sam da si drukčiji, ali nisi.

Plaćaš ljude dvije funte tjedno ili će gladovati.

To nije vladanje, Clifforde.

Nego maltretiranje.

Uđi.

Oprosti

što sam te povrijedila.

Ne želim te radi djeteta.

Želim tebe.

U redu?

Dobro.

Ali Clifford mora znati da sam nas pokušala održati zajedno,

da je ideja njegova,

samo što se izjalovila.

Kako bi pristao na razvod, a mi bili zajedno,

mora vjerovati u to.

Samo želim biti s tobom.

Ako to želiš.

Nije riječ o tome, znaš što želim.

I ja se moram razvesti od Berthe.

Što je bilo s njom?

Otišao sam u rat, a ona se viđala s drugima.

Sad mi ne želi dati razvod.

-A njezin novi partner? -Ned?

On je jedno veliko dijete.

Maltretira ga.

Oboje piju, pa ga ona pošalje ovamo da mi izmuze vojnu mirovinu.

Nemojmo se svađati.

Oprosti.

Zašto ne pobjegnemo od svih?

U Australiju.

Nekamo…

Bilo kamo.

-Nas troje? -Samo naša obitelj.

Nitko nam ne bi sudio.

Čini se pogrešno donositi dijete na ovakav svijet.

-Ne misliš tako. -Mislim.

-Ne. -Mislim na ovaj svijet ovdje.

Sretan sam zbog nas.

Sretan što si ti sretna.

No kad pomislim na ovdašnju situaciju

i što su vođe naroda učinile svojim takozvanim drugovima.

Sveli su ih na manje od ljudskosti.

Polutrupla, dok oni misle samo na novac.

Žive za zaradu.

No nemamo svi slobodu živjeti kako bismo željeli.

Ne možemo svi…

Connie.

Što to radiš?

Hajde!

Gdje je ona? Nema je već satima.

Sigurno ju je kiša spriječila.

Vjerojatno se sklonila u kolibu.

-Poslat ću Warrena i Bettsa po nju. -Nemojte.

Ljudi će ogovarati.

Ja ću se zaletjeti onamo i pogledati.

-Što? I ostaviti mene samoga? -Ne brinite se.

Odmah ćemo se vratiti.

U četvrtak odlazim za Veneciju.

Svratit ću do tebe večer prije.

Milostiva?

Tu ste.

Sir Clifford poslao me po vas. Bojao se da vam se nešto dogodilo.

Sklonila sam se u kolibu od kiše.

Gđo Bolton.

Odavde ste sigurni, milostiva.

Ugodna večer. I vama, milostiva.

Nisam dijete da me se mora slijediti.

Nemojte tako govoriti.

Sir Clifford se bojao da će vas udariti grom.

Niste vi krivi. Nije se trebao brinuti.

Pođimo sad kući.

Ja ću se pobrinuti za ostalo.

Ne moraš slati sluge po mene.

Zaboga, gdje si bila? Nije te bilo satima, i to po takvoj oluji.

-Što si radila? -Što ako ti ne želim reći?

Grijala sam se u kolibi.

-Pogledaj se na što ličiš. -Izašla sam gola na kišu.

Zar si poludjela?

Zamisli da te Mellors vidio bez odjeće?

Da, zamisli.

Imaš pravo. Moram se urediti.

Connie!

Stigla mi je sestra!

Hilda.

-Tako mi je drago. -Toliko je prošlo.

Drago mi je.

Znaš da sam upoznala nekoga?

Shvatila sam iz tvojih pisama.

Pokušala sam hiniti da je nevažno i držati se po strani.

Ali ne mogu.

On…

Zbilja ga volim.

I… Znam.

Obećala sam da ću večeras otići k njemu.

Hoćeš li mi reći tko je?

Oliver Mellors.

Naš lovočuvar.

Divan je.

Pun je razumijevanja i nježnosti.

Posve je neobičan, vidjet ćeš.

Nadala sam se da ćeš nekoga pronaći.

-Ali Cliffordovog slugu? -Ne odustajem od njega!

Poslušaj se. Opet ista priča kao s onim Nijemcem.

-Uopće nije isto! -Jest!

Brkaš seks s ljubavlju i misliš da će potrajati

jer ti tako priželjkuješ.

Pođi sa mnom u Veneciju i ondje dobro razmisli što želiš.

Znam što želim!

-Zbilja? -Da!

I večeras idem k njemu ili ne idem u Veneciju. Ne mogu!

Nadala sam se da ćeš me barem ti razumjeti!

Zbogom.

-Zbogom. -Iščekivat ću tvoja pisma.

Dobro se zabavite, a potom se vratite i razveselite nas.

Hoću. Čuvajte se.

Olivere.

Moja sestra, Hilda.

-Pozdrav. -Hilda, Oliver Mellors.

-Pozdrav. -Drago mi je.

Izvolite.

Hilda.

Što hoćeš da kažem?

Ono što vam je na pameti.

U redu.

Lako je sviti ljubavno gnijezdo u kolibi,

no što će se zbiti kad izađete u javnost?

Kad je prijateljice u Londonu počnu izbjegavati.

Nisi poštena.

Pročitala me.

Tako brzo? Nešto sam pogrešno rekao?

G. Mellors.

Kako ćete se skrbiti o njoj kad izgubite posao?

Doista vjerujete da ćete je usrećiti?

Pitate pogrešnu osobu.

No znam da ona mene mnogo usrećuje.

Barem ste mislili na svoju sreću.

Dosta!

Jasnije vam je nego njoj

koliko bi ovo moglo loše završiti.

Razmislite znači li vam ona toliko.

Doći ću ujutro rano po tebe.

Nemoj da te čekam.

-G. Mellors. -Hilda.

Oprosti mi, nisam je smjela dovesti.

Nemoj da te uznemiri.

Štiti me.

Ima pravo.

Nismo baš razmišljali o budućnosti, zar ne?

Sir Clifford ti neće olako dati razvod. Borit će se za naše dijete.

Nisam morao misliti o ovome dok se ti nisi pojavila.

Pođimo gore.

Tako je dobro.

To.

Što izvodiš, Nede?

Smiri se. Ne svađa mi se. Bertha me poslala.

Ona je sad tvoj problem.

Ne moj.

Ona misli drukčije.

Još ti je supruga i ima pravo na pola tvoje vojne mirovine.

A ja imam pravo na razvod koji neću dobiti.

Odjebi.

U redu. Odlazim.

Odlazim.

Otišao je?

Osim ako ga srce nije izdalo u bijegu.

Ostani gore dok nismo sigurni.

Što hoće?

Hajde.

Connie.

Zaboga, Connie.

Sutra idemo u Veneciju. Zašto si tako potištena?

Mislim da sam trudna.

Tako dakle.

Sigurno nije Cliffordovo.

Nije.

Mada je rekao da bi ga usrećilo da imam dijete s drugim.

Ozbiljno?

Ne znam koliko ću još izdržati.

-U redu je. -Izdržati što?

Što se zbilo?

Zaljubljena sam u nekoga,

osim u Clifforda.

Imaš ljubavnika.

U redu.

Poznajem li ga?

Ne.

No želim se razvesti od Clifforda.

Zbog osjećaja prema tom drugom.

Ako te zanima moje mišljenje,

i ne zamjeri mi, ali razvodom nećeš ništa postići.

Osjećaji dolaze i odlaze.

Možda sad voliš jednog, poslije drugog, ali život svejedno ide dalje.

A Wragby će i dalje postojati.

Udovolji si.

Ali drži se Wragbyja.

I Wragby će se držati tebe.

Pođimo u Veneciju.

OVA KNJIGA PRIPADA CONSTANCE REID

IZLAZAK NA PUČINU

Misli da je bolji od svih nas.

Uvjerio je ljude da je Bertha kriva za sve njihove nevolje,

a potom je odbija uzdržavati.

-Sramotno. -Znam.

Bertha je danas otišla do kolibe na razgovor.

-Dobro je učinila. -I našla svilenu spavaćicu u kaminu.

Nije čudno što se povukao. Ondje skriva ženu.

Lady Chatterley posudi lovočuvaru knjigu i odmah je optuže…

Nečuveno.

Neću ni zucnuti o toj temi.

Svi govore o tome. Ljudi vole ogovarati.

Gospodine, nitko ne želi razgovarati o tome,

no ipak moramo.

Znam da su to besmislice,

no svašta se priča o vašem lovočuvaru.

Što ga prije potjerate, to bolje.

Hvala što si me obavijestio, Linley. Primljeno na znanje.

Halo…

Treba mi broj u Londonu.

Za Lady Chatterley.

-Pozdrav, gđo Bolton. -Dobar dan.

Čujem da me traži g. Clifford.

Da. U radnoj sobi je.

U redu.

G. Mellors.

Nazvala sam milostivu i na putu je natrag.

-Kad stiže? -Večeras.

Čim prije.

Traži da se nađete u kolibi i odlučite što dalje.

Očekuju nas tmurni dani.

Bolje da se ne uplićete.

Naprijed.

Ti si moj sluga

i živiš na mojoj zemlji zahvaljujući meni,

a sad je tvoje nedolično ponašanje tema naklapanja.

Trebali biste začepiti usta…

Svjestan si da je ime Lady Chatterley okaljano?

Njezino je ime na jednoj knjizi u kolibi.

Na zidu imam kalendar s kraljicom Marijom.

I ona pripada mom haremu?

Ne sviđa mi se tvoj sarkazam.

Iseli se do kraja dana,

i da te više nikad nisam vidio na svojoj zemlji.

-Bio sam jasan? -Savršeno.

Idem se pakirati.

Gđo Flint, ispričavam se.

-Josephina mora leći. -Svašta ste čuli.

Molim vas. Ne mogu. Zakupili smo farmu od g. Clifforda.

To se ne mijenja.

Ovdje ste ga upoznali? Kad je došao po mlijeko?

-Mislila sam da ste došli nama. -Jesam.

Parkirali ste auto među drvećem.

-To je bilo samo jednom. -Ne želim znati.

Ugodna vam večer.

Što to radiš?

Kamo ideš?

Olivere.

Tajna je izašla na vidjelo.

Glavna smo tema.

Dobio sam otkaz.

Ne smiju te vidjeti ovdje. Moraš biti u Veneciji.

-Možemo zajedno otići. Odmah. -Pogledaj me.

Ništa ti ne mogu pružiti. Nemam posao, dom, svrhu u životu. Ništa.

Ne govori to.

Ti si mi sve.

Mellorse!

Odlazi!

Pogledaj me.

Obećaj mi da ćemo živjeti zajedno.

-Da. -Obećaj.

Obećavam, ljubavi.

Kad dođe vrijeme.

Mellorse!

Smijem li uzeti kaput ili…

Pronaći ću te.

Ma gdje bila, pronaći ću te.

-Milostiva, ne smijete biti ovdje. -Ne, gđo Bolton.

Connie.

Znači, istina je.

Zašto si to učinila?

-Bila je to tvoja ideja. -Moja? Ne.

Dobro si znao u što se upuštam.

S kvalitetnim muškarcem! Tako sam rekao.

Oliver Mellors najbolja je osoba koju sam ikada upoznala.

Bio sam savršeno jasan.

-Odredili smo pravila. -Rodit ću njegovo dijete.

Rodit ćeš…

Sigurna si?

Ali svi znaju.

Ne možeš očekivati da tvrdim da je to dijete sad moje.

Ne, ja…

Ne očekujem.

Želim razvod.

Napuštam te.

Ne možeš.

Žao mi je što se ovako završilo,

ali oboje znamo da je ovaj brak

već odavno nesretan.

Meni nije.

Znam.

Jer si ti postavio pravila.

Trudila sam se slijediti ih.

Podržala sam te na sve načine.

Ni sa čim mi nisi uzvratio.

Ni najmanjom nježnošću ili naklonošću.

Još i gore, osjećala sam se posramljenom što sam to htjela.

Oduvijek marim za tebe.

Istina.

Kao što mariš za knjige ili radio,

ali ne onako kako meni treba.

Volim te, Connie.

Volio sam te kako jedino znam.

Pružio sam ti sve što sam znao.

Nije dovoljno.

Razgovaraj sa mnom.

Pomozi mi da shvatim.

Pokaži mi kako ću ti dokazati što osjećam.

Pusti me da odem.

Molim te.

Pusti me da odem.

Otiđi.

Ali jedno znaj.

Nikad ti neću dati razvod.

Jer si prekršila riječ.

Jer si od mog života na Wragbyju napravila lakrdiju.

Više ti ništa neću dati.

Nisi mi ništa ni dao.

Milostiva.

Ne želim se petljati, ali brinem se za vas.

Dobro sam.

Čujte.

Ne znate kamo je otišao Mellors?

Ne.

Biste li pitali prijateljice da vam kažu ako nešto čuju?

A zašto ih to pitam?

Jer ga volim.

-Recite im to. -U redu, milostiva.

Milostiva…

Nadam se da ćete ga pronaći.

Hvala vam, gđo Bolton.

I ja.

Onda je istina?

Milostiva je napustila supruga?

Zamolila je

da joj javimo novosti o g. Mellorsu.

„Jer ga volim”, rekla je.

Sve je ostavila zbog njega.

Ime, bogatstvo, mjesto u društvu.

A sad ga je izgubila.

Ne želim čuti ni riječi protiv njih.

Ovo je ljubavna priča.

Ovo mjesto više nema onu čar.

Što?

Vratimo se u London.

U redu.

Connie Reid. Ne znamo se.

Želim vam ugodnu večer.

Koliko si puta pročitala tu stranicu?

Što je?

Čini se da te pronašao.

-Bože mili. -Da.

Trebat će ti opet moj auto.

Začudo, vijest o tvom odlasku s Wragbyja

stigla sve do mog seoceta u Škotskoj.

Neki je čovjek došao raditi u rudnik i ispričao priču u krčmi

o dami koja se zaljubila u slugu

i nije marila što je svijet saznao jer ga je voljela.

Nisu spominjana imena, naravno.

Ja sam bio tek „lovočuvar”.

A ti „zaljubljena dama”.

Ispričavam se, tražim Olivera Mellorsa.

Poznajete ga?

Da.

Živi niz cestu.

Hvala vam puno!

Bila je to dobra priča i zanimalo me

kakav bi mogla imati kraj.

Prijatelj iz vojske zaposlio me na svojoj farmi.

Trideset šilinga tjedno i ugodna koliba.

Htio sam pronaći svrhu prije negoli u život uvedem tebe i dijete.

Na farmi nisam pronašao neku značajniju svrhu,

ali stvorio sam dom.

Ne mogu ni zamisliti što si sve doživjela

i čega si se sve odrekla.

Odrekla bi se još i više dođeš li živjeti na farmu sa mnom, ali…

Olivere!

…ono što imamo

drukčije je od ičega što znam.

Među nama je plamičak koji uvijek gori.

I shvatio sam da je održavanje tog plamena

najbolja svrha svakoga života.

PREMA KNJIZI D. H. LAWRENCEA

Prijevod titlova: F. D. Falak