Original subtitles

www.titlovi.com

OD PODNEVA DO TRI

Užasno je mirno. -Ne sviđa mi se.

Ni njemu se ne sviđa.

Gdje su svi? -Ne znam i ne zanima me, glavno da ondje i ostanu.

Ruke uvis! -Surađujte i nećete stradati.

Što se to događa?

Brže, momci.

On bi zbrisao. I ja bih.

Rekao si da bi zbrisao? Jesi li to rekao?

Još želiš zbrisati?

Danas nam je sretan dan, momci. Čekao sam ga cijeli život!

Jesi li lud? -Dođite ovamo. Nisam ja lud. Ne!

Polako. Ne uznemirujte se previše. Polako.

Samo polako. Uzmite ga! Uzmite!

Napunite torbe. Natrpajte ih do vrha.

Sve je po 50 i 100 dolara. -Ne uzimajte ništa manje.

Moći ćeš u mirovinu nakon ovoga. -Kupit ću farmu svojima. -Ti, Buck?

Sjesti u stolicu za njihanje i pecati. Ti? -Spiskat ću sve na ženske

u tjedan dana. -To je laž. Možda u mjesec dana, ali ne u tjedan.

Moja je puna. -I moja.

Ima još mnogo, momci. Nemojte se sramiti. U košulje! U gaće!

Pod šešir. Trpajte! Trpajte!

Ovo je bogodan trenutak.

Nešto si mi sramežljiv, sinko. Evo ti.

Nema žive duše. -Možda je izbila neka epidemija.

Kaže da je možda vrijeme sieste. -Reci mu da je ovo SAD.

Imamo pametnijeg posla nego da besposličarimo usred bijela dana.

Sranje! -Što je? -Pogledaj gore.

Nastavite kao da je sve u redu.

Jesi li dobro?

Je li sve u redu? -Imao sam noćnu moru.

Kaže da si sam kriv jer si pojeo onoliko čilija.

Sutra nas čeka naporan dan. Prestanite brbljati.

Buck? -Da?

Misliš da u banci ima dovoljno novca da se isplati riskirati? -Da.

Što si sanjao? -Ništa.

Ne sjećaš se? -Ne.

Sigurno je bilo nešto strašno kad si... -Ne sjećam se! -Spavajte!

Prvi put pljačkam banku s djevcem. Dvostrukim djevcem.

Ovo mu je prva pljačka i još se nije poševio. -Pusti maloga na miru.

Ne smeta me to. -Graham poznaje cure koje bi izliječile drugu boljku.

Neka pokuša s tvojom guzicom. -Dosta!

Kaže da zvučiš malo napeto.

Polako! -Stoj!

Kako se to dogodilo? -Rupa.

Vidjeli smo vas na prozoru, gospođo.

Lijepo vam je tu. -Što želite?

Moji suradnici i ja idemo na važan poslovni sastanak u Gladstone.

Nažalost, konj ovoga gospodina slomio je nogu.

Trebamo konja. Imate li ih? -Dobro bismo vam platili.

Nemam konja na prodaju, nemam ih uopće. -Čemu služi staja?

Za konje. Ali par koji radi za mene otišao je s njima danas u grad.

Što je to bilo?

Držimo i krave. To je bila krava.

Idem provjeriti.

Ako pronađe konja u staji, morat ćete platiti kaznu zbog laganja.

Znate li meksički? -Srećom, ne znam.

Dakle?

Nema konja u staji. -Nešto je lupilo. Svi smo to čuli.

Krava, kao što je rekla. -Do Glad- stonea nemamo gdje kupiti konja.

A ne možemo dvojica na jednoga konja. Ovu ćeš morati propustiti.

Dovraga, to mrzim. -Znam, ali tako je. Pričekaj nas tu.

Uzet ćemo konja i doći po tebe na povratku. -Možemo nas četvorica?

Otkazao bih da u to sumnjam. -Neće dobiti dio.

Dijelimo na četiri dijela. Tko želi, može mu dati nešto.

Kaže da nikada nije čuo da se krava tako rita. Nisam ni ja.

Hoćeš reći da lažem? -Ništa ja ne kažem.

Idem do staje poviriti da ti slučajno nešto nije promaklo.

Kreneš li prema staji, to je kao da si me nazvao lažljivcem.

Mogu opljačkati banku s četvero ljudi, ali ne i s troje.

Nastavit ćemo naš razgovor poslije. -Kad god želiš.

Sad je podne. Bude li sve išlo prema planu, vratit ćemo se do tri.

Bit ću spreman. -Ona je sve čula.

Držat ću je na oku. -Siguran sam u to.

Taj konj u staji moj je ljubimac. Hvala što ste lagali.

Svaki bi muškarac s imalo obzira prema ženama učinio isto.

Prekrasno.

Mislim na kuću. -Hvala.

Podsjeća me na mnoge lijepe kuće prije rata uključujući moju.

Niste uvijek bili odmetnik. -Bio sam pukovnik u Leejevoj vojsci.

Nakon povratka dom i posao bili su razoreni. Zatekao sam Sjevernjake

i ubio ih. Tako sam upao u ovaj način života. Ispričavam se.

Ne morate se ispričavati.

Tko živi s vama? -Edna i Sam se brinu za imanje. Danas su u gradu.

A vaš suprug? -Ni njega nemam.

Gdje je i koliko dugo ga neće biti? -Umro je prije dvije godine.

Moja sućut. -Hvala.

Oprostite, ali morat ću pretražiti kuću da se uvjerim da nema nikoga.

Razumijem. Ako želite, provest ću vas. -Bilo bi to lijepo od vas.

Salon.

Oprostite.

Ondje je kuhinja.

Kakva je ovo soba? -Glazbena soba.

U sobi se ne boravi otkako je moj suprug umro.

Samo malo.

Kamo vode ova vrata? -U podrum.

Ondje držim zimnicu i katkdad se staklenke rasprsnu.

Vidite. -Da. -Onda me pustite.

Gospodine? -Što je?

Molim vas da maknete ruku s mene.

Oprostite.

U ovom sam se mraku prisjetio prošlih vremena i drage osobe.

Predlažem da nastavimo s obilaskom.

Koliko ima soba? -Nikad ih nisam prebrojila.

Radije bih da ovamo ne ulazite. -Zašto ne? -Iz osobnih razloga.

Kakva je to soba? -Dajem vam riječ da u njoj nema nikoga.

Kakva je to soba? -Spavaća.

Vjerujem vam na riječ, ali ako se sam ne uvjerim, bit ću nemiran.

Gdje je ključ?

Bilo bi šteta uništiti ovu lijepu drvenariju. -U redu.

Nakon vas.

Razgrnite zastore.

I ove.

Čija je ovo odjeća? -Ne dirajte je!

Komu pripada? -G. Starbucku.

Tko je on? -Moj suprug.

Rekli ste mi da je umro. -Jest. -Zašto ste mu pripremili odjeću?

Umro je jedne večeri na putu iz grada.

Otada ne diram njegove stvari. Nisam ih micala tada i nikad neću.

Kako spavate, a da ih ne dirate? -Ne spavam ovdje od toga dana.

Ako nemate ništa protiv, ne bih više o tome govorila.

Ako se ne želite prisjećati, zašto držite ovu sobu kao muzej?

Vi ste lijepa žena, zatvorena tu u cvatu svog života.

To je zločin protiv prirode. -Gdje su nestali svi džentlmeni, kavaliri?

Prvo pravilo kavalirstva jest spasiti dame u nevolji, a vi ste u nevolji.

Uzalud se brinete. Sretna sam u životu i zadovoljna sam njime.

Zašto onda plačete?

Oprostite. Je li vam dobro? -Zavrtjelo mi se u glavi.

Mogu li vam što donijeti? -U knjižnici ima konjaka.

Odmah se vrćam.

Drago mi je što vam je bolje.

Dignite ruke uvis.

Prvoklasno. -G. Starbuck me učio pucati. Dobro sam naučila.

Recite mi koliko.

Vaš je muž bio sretnik. -Otkopčajte opasač i bacite ga na pod.

Učinite što vam kažem.

Sjednite ondje.

Ruke na glavu.

Prestanite se ljuljati.

U redu, gospođo. -Pomaknete li vlas na glavi, upucat ću vas.

Ako mislite da ćete me uspjeti smesti, jako se varate.

To mi nije bila namjera. -Zašto onda zurite u mene?

Rekli ste da ćete pucati ako se pomaknem. -Ne mislim na vaše oči.

Možete gledati kamo želite. -Hvala, gospođo.

I dalje zurite u mene. -Rekli ste da mogu gledati kamo želim.

Osim u mene!

Već dugo nisam spavao u ovakvu krevetu.

Onaj sijedi gospodin na slici je vaš otac?

Taj sijedi gospodin je g. Starbuck, moj pokojni muž.

Čini se da ne vidim dobro. Mislio sam da ima oko šezdeset godina.

Imao je 45 g. kad je umro. -Vid me slabije služi nego što sam mislio.

Dobit ćete naočale u zatvoru. -Znate kako ćete me onamo strpati?

Ne. -Prijatelji se vraćaju u 15 h. Bit će nezgodno da me tu zateknu.

A veoma opasno za vas. -Ne brinite se, smislit ću nešto.

Znate što ja mislim? -Ne znam i ne zanima me.

Mislim da već imate plan, da očekujete nekoga.

Očekujete ih uskoro, a u međuvre- menu samo glumite preda mnom.

Mislite što želite. -Ja sam u to siguran zato što ste porumenjeli.

Budite mirni. -Kao cikla. -Dosta! -I sve ste rumeniji!

Što to radite? -Provjeravam skrivate li još neko oružje.

O, Bože!

Dosta!

Ako ste tako izopačeni da biste me napastvovali, dajte!

Neću se opirati. Što god učinili, neću se pomaknuti.

Sada ću zatvoriti oči. Neću ih otvoriti sve dok ne završite.

To je velečasni Cabot. -Da niste pisnuli.

Ako ne siđem, ući će da vidi što je. -Ako uđe, ubit ću ga.

Ima petero djece. Pustite me da ga se riješim. -Dat ćete mu neki znak.

Dajem vam svoju riječ. -Kao da sam otišao po konjak?

Tad vam nisam dala riječ. Sada dajem.

Pustite me da ga se riješim. Neću mu dati znak i neću pobjeći.

Vratit ćete se gore svojevoljno?

Dakle?

Hoću.

Ne zaboravite na petero djece.

Dobar dan, gđo Starbuck. -Dobar dan, velečasni. -Zabrinuo sam se.

Ležala sam. Loše mi je. Možemo odgoditi naš sastanak? -Naravno.

Želite li da odem po doktora? -Nema potrebe.

Malo ste vrući. -Ma nije to ništa. -Sigurni ste? -Sasvim sigurna.

Idem onda. Nadam se da ćete ubrzo ozdraviti. -Hvala, hoću.

Doviđenja.

Velečasni? -Da?

Što je? -Vidimo se u nedjelju.

Ako Bog da. Doviđenja.

Velečasni je otišao. -Zašto niste iskoristili priliku da pobjegnete?

Ja riječ uvijek održim. -Triput hura za vas.

Želite li me uzeti protiv moje volje, skinut ću odjeću da je ne uništim

pa da obavimo taj prljavi posao što prije. -Ne.

Ne želite da se skinem?

Ništa vam se neće dogoditi. -Predomislili ste se, hvala Bogu.

Rado bih vas ostavio u tom uvjerenju. Istina nije tako lijepa.

Ne razumijem. -I bolje je tako.

Želite o tome razgovarati? -Ne. -Lakše je kad se podijele problemi.

Čak i da želim o tome razgovarati, ne mogu to izreći. -Pokušajte.

Neće mi se dignuti. -Molim?

Nemam erekciju. Znate li što je erekcija?

Vidite, sad sam vas šokirao. -Niste! -Jesam.

Molim vas, nastavite!

Sedam godina, od smrti svoje ljubavi, ne mogu seksualno općiti.

Prije godinu dana sam odustao, pomirio se s tim da sam enuh.

Znate li što je enuh? -Mislim da znam.

A onda smo došli do ove kuće i vi ste se pojavili.

Kad sam vas vidio, nešto se neočekivano probudilo u meni.

Vaš izgled, vaš dodir. Gorio sam od požude. Gorio!

A sad je zbog prokletog velečasnog trenutak zauvijek izgubljen. -Nemojte!

Jedino mi je to preostalo. Pustite!

Nemojte odustati! Ne smijete!

Stanite! -Jeste li dobro?

Što je? -Osjećaj koji sam imao prije nego je velečasni pokucao...

Mislim da se vraća. -Eto vidite. Ne smijete nikada gubiti nadu.

Ali neće potrajati. -Hoće! -Ne, neće.

Pokušajte. -Ne mogu. -Morate. Molim vas!

Nema koristi.

Dajte da ja pokušam.

U redu, ali ništa od toga.

Je li ovo koristilo? -Bolje je. Nastavite.

Kako se zoveš? -Graham Dorsey.

Graham Dorsey. Lijepo.

A ti? -Amanda. -I to je lijepo.

Graham? -Da, Amanda?

Mislim da sam se zaljubila u tebe. -I ja u tebe.

Slagala sam ti. G. Starbucku je bilo 67 g. kad je umro.

Zašto si se udala za starca? -Iz siromašne sam, ali fine obitelji.

G. Starbuck je tražio ženu, prijatelji su nas upoznali i eto!

Dovraga.

Opet si tužan. -Da.

Zašto?

Kao prvo, ostala su nam još samo dva sata. A kao drugo,

možda je tvoje ljekovito djelovanje samo privremeno.

Na vrijeme ne mogu utjecati. -A na ono drugo?

Grahame?

Vidim jedrenjak. -Gdje? -Ondje.

Vidiš li dvorac? -Ne.

Kule, pokretni most, sve. -Gdje? Misliš ono ondje?

Više mi sliči banci koju smo opljačkali. -Mnoge si opljačkao?

Da, mnoge. -Neke poznate?

Naravno. -Danas prvi put čujem za bandu Bucka Bowersa.

Zato što je stari Buck lukav.

Što je banda poznatija, prije ju uhvate. Kad nešto opljačkamo,

okrivimo Jamese ili Daltone.

Ali vas će zaboraviti, a oni će ući u povijest. -Koga briga za povijest?

Važna je sadašnjost. A ne mogu zamisliti slađu sadašnjost od ove.

Ni ja.

Da sada umrem, ne bi me bilo briga.

Ja bih radije živio, ali neću dugo ako nešto ne pojedem.

Pođi za mnom.

Pričekaj trenutak.

Jesi li dobro? -Jesam.

Moj junače!

Ja vučem tebe! -Rekao si da si gladan.

Tvoj se muž volio lijepo oblačiti. -Uzmi što god želiš.

Idem nam nešto pripraviti za jelo.

Gdje si? -U blagovaonici sam.

Vidi, vidi!

Vidi ti njega!

Madame. -Gospodine.

Za ovih nekoliko sati koji su iskupili moj život. -Što si rekla?

Za ovih nekoliko sati koji su iskupili moj život.

Što si ono rekla? -Za ovih nekoliko sati koji su iskupili moj život.

Mogu li početi? -Samo izvoli.

Još piletine? -Ne, hvala.

Vina? -Može.

Zaboravila sam ubruse. -Nisu potrebni.

Imamo još samo jedan sat. -Da.

Odjednom sam jako tužna. -Bit će za to vremena poslije.

Imaš pravo.

Pođi za mnom. Hajde.

Što to radiš?-Nastavljam živjeti svoj život. -Pomoći ću ti.

Jesi li spreman? -Za što? -Plesat ćemo.

Zašto se moramo rastati? Zašto ne napustiš bandu i ne ostaneš?

Možemo živjeti u Bostonu, Europi, bilo gdje. -Nemam novca.

Naslijedila sam bogatstvo. -Ne želim da me žena uzdržava.

Samo privremeno, dok ne nađeš posao. Uspjet ćeš u bilo čemu.

Ima nešto čime sam se oduvijek potajno želio baviti. Bankarstvom.

Ozbiljno.

Pomno bih proučavao banke prije pljačke. Postao sam očaran njima.

Imam rođake u najvišim bankarskim krugovima Bostona.

Ne bi li ti nedostajala banda? Uzbuđenje odmetničkog života?

Možda, ali voljan sam pokušati. -I ja.

Prestani! -Neću. -Molim te!

Ne. -Onesvijestit ću se! -Slobodno. -Ajme!

Što je? -Čujem nešto.

To je Cody Taylor. Živi na susjednoj farmi. -Nešto mu se žuri.

Krenuo je ovamo.

Trebali ste vidjeti, gđo Starbuck! Nevjerojatno!

Cody, reci što imaš tiho i razgovjetno.

Četvorica su pokušala opljačkati banku. Ali netko je počeo pucati.

Pucalo se na sve strane. Ljudi su vrištali, krvarili i bježali posvuda.

Tri građanina i jedan pljačkaš, Meksikanac, upucani su ravno u čelo.

A ostali iz bande? -Uhvaćeni su. Objesit će ih u pet popodne.

Nikad nisam vidio vješanje. A vi? -Ne. -Krenuo sam po roditelje,

ali pomislio sam da biste i vi to voljeli vidjeti. -Hvala, Cody.

Trostruko vješanje! Požurite se da ga ne propustite.

Znam kako ti je. Iako ne izgledaš baš nesretno.

Kao što kažu, svako zlo za neko dobro.

Ne vidim za koga je ovo dobro. -Za nas. Sad mogu ostati ovdje.

Kako tako olako shvaćaš sudbinu svojih prijatelja?

U odmetničkom životu ne žališ kad je za to prekasno. -Nije prekasno!

Ne shvaćam. -Vješaju ih tek u 17 h. Ima još vremena za poduzeti nešto.

A što? -Ne znam. Nećeš valjda dopustiti da ti prijatelji umru.

Crnac me mrzi, a malog poznajem tek tri dana. -A Buck Bowers?

Valjda nešto osjećaš prema njemu. -Drag mi je.

Ali ne dovoljno da riskiram život za njega.

Samo tako kažeš, zbog mene. -Ma ne.

Srce ti se slama za Buckom. Poričeš osjećaje iz ljubavi prema meni.

Imaš pravo.

Da nema tebe, pokušao bih ih spasiti bez obzira na izglede.

Idi! -Što? -Zaboravi me i pokušaj ih spasiti.

Nećeš si to inače moći oprostiti, a mene ćeš zato zamrziti. -Neću.

Idi prije nego se pokolebam! -Nemam konja. -Uzmi Belle.

Tvoju ljubimicu? -Ne pada mi na pamet. -Inzistiram. Idi!

Čuvaj se!

Sretno! -Dat ću sve od sebe.

O, Bože!

Tvoja odjeća! Zaboravio si presvući odjeću!

Tako, konjiću. Ti i ja ćemo naći finu livadu i dobro se naspavati.

O, Bože!

Dr. Finger Bezbolno vađenje zubi

Skini odjeću. Odjeću! Skini je!

Nije loše. Okreni se.

Dobar dan.

Možete li mi pokazati put do najbližeg grada?

Kako se usuđujete ponovno ovdje pojaviti?

Došlo je do neke pogreške. -Točno! Vi ste pogriješili!

Dr. Finger!

Zbog vađenja zlatnih zuba i umetanja lažnih

koji nisu trajali ni tjedan osuđujem vas na godinu dana zatvora.

Ja nisam dr. Finger. -Vodite ga.

Ja nisam dr. Finger!

Osujećena pljačka banke

Kako ste? -Zabrinuli smo se zbog vas.

Koliko dugo ležim ovako? -Tri dana.

Razgrni zastore.

Što sam propustila? -Svi mrtvi, i građani i odmetnici, pokopani su.

A onaj u svečanu odijelu? -Jedan je iz bande rekao šerifu da je tu.

Naišli su na njega na putu ovamo. -Zar nemaš posla? -Ne.

Imam. Ispričavam se, gospođo.

Što je?

Dakle? -Taj čovjek u odijelu g. Starbucka i vi u onoj haljini...

A onda ste se još onesvijestili kad ste vidjeli njegovo tijelo...

Nemam se čega sramiti. -To je dovoljno za Sama, mene i Boga.

Ali kako ćete uvjeriti ostale?

Reci Samu da izvede kočiju. Idem u grad.

Dobro jutro, g. Hall. -Izvolite. -Molim vas marke.

Nemamo ih.

Kako to mislite, nemate ih? Kakva je ovo pošta?

Ovo je pošta vlade SAD-a, utemeljena na štovanju Boga

i deset zapovijedi.

Samo što ne zaplače. -Što više plačeš, to manje piškiš, dušice.

Koji te je najbolje zajahao? -Kakav je bio Meksikanac?

Možda imate pravo, možda zaslužujem da me kazne.

Ako je tako, neka to bude iz pravog razloga.

Čovjek u smokingu bio je Graham Dorsey. Tog sam ga dana vidjela

prvi i posljednji put. Ali voljela sam ga.

Duboko i potpuno, koliko žena može voljeti muškarca.

Ne sramim se to priznati.

Tih nekoliko sati mom je životu dalo smisao.

Ne bih ih mijenjala ni zašto na svijetu,

bez obzira na to što će se dogoditi sa mnom.

A sad radite što hoćete.

Što se dogodilo? -Sad to nije bitno. Počnite se pakirati.

Vidiš li išta? -Još ništa.

Drži oči širom otvorene. -Držim, držim.

Dajte, ja ću to.

Stižu. Stižu!

Dolaze. Dolaze!

Imamo dobre namjere. -Ne zanima me. Maknite se s mog posjeda.

Niste li ovoj jadnici dovoljno nažao učinili? -Došli smo se ispričati.

Ne približavajte se. -Kao što kaže velečasni, loše smo se ponijeli.

Odmetnike ne odobravamo, ali cijenimo iskrenost i hrabrost.

A vi ste jutros pokazali da jednoga i drugoga imate u obilju.

Kad ste rekli da ga volite bez obzira na posljedice...

Rasplačem se kad se toga sjetim.

Ovo je g. Foster, pisac iz New Yorka.

Slučajno sam prolazio kroz grad i srećom čuo što ste jutros rekli.

Kao i ostale, i mene je to dirnulo. Uz vaše dopuštenje i suradnju,

volio bih napisati knjigu o vašem iskustvu

i podijeliti ga s ostatkom svijeta. -Odmah ću naručiti primjerak.

Čestitam!

Jedva čekam da pročitam knjigu.

Odakle želite da počnem? -Od samog početka.

Čula sam konje, pogledala kroz prozor i vidjela pet konjanika.

Nisam ni slutila da će mi jedan od njih promijeniti život.

Graham Dorsey? -Da.

Opišite ga. -Visok, zgodan.

Koliko visok? -Veoma.

Koliko zgodan? -Iznimno.

Knjižara Broadway Od podneva do tri

Deveto izdanje u prodaji

Glazbeno-izdavačka kuća Hiram

Dobro jutro, momci. -Dobro jutro, g. Hiram. -Jeste li pročitali ovo?

A tko nije? -Sjećate li se kada Amanda govori o valceru?

Dodali smo riječi toj melodiji. -Da čujemo.

Neki imaju cijeli život, neki samo jedan dan.

Ljubav nije stvar koja se mjeri na taj način.

Ništa ne traje vječno, vječnost je laž.

Imamo samo vrijeme između pozdrava i rastanaka.

Nije važno koliko traje proljeće ni koliko je prostrano nebo.

Važno je samo koliko nam je lijepo između pozdrava i rastanaka.

Ako još želite voditi ljubav, skinut ću se.

Obavimo taj prljav posao.

Nakon što smo istrošili požudu, odmarali smo.

'Mislim da te volim.' 'I ja tebe', rekao je Graham.

Glasnije, molim vas.

I dok je njegova ruka stiskala moju dojku, nogom je udario svijeću.

Hej!

Rekao sam vam da uništite tu knjigu!

'Čula si za pljačku vlaka Union Pacific?

Prepad na banku u Rock Creeku, napad u Northfieldu

i pljačku poštanske kočije u Diablu?' pitao je Graham. -'Jesam,

ali mislila sam da su braća James i Dalton to učinila.' 'To svi misle,

rekao je Graham, 'no to je bila banda Bucka Bowersa.'

Što je smiješno?

To su sve gluposti.

Da znaš, ja sam jahao s bandom Bucka Bowersa prilikom tih pljački,

a Graham Dorsey je bio jedan od mojih najboljih prijatelja.

Što kažeš na to?

Uvjerio si me.

Nastavi.

Naše su ruke tražile jedno drugo dok smo tako ležali.

'Ovo je najsavršeniji trenutak u mome životu', rekoh. -Koliko još?

Još 43 dana.

Što ćeš kad izađeš?

Ne bi povjerovao da ti kažem.

Dobro došli u Gladstone,

Grad u kojem je Buck Bowers skončao svoj život

i u kojem je započela ljubav između njega i Amande.

Ovdje su obješeni

Graham i Amanda Kuća Starbuck

Pogledajte Grahamov grob. Ulaznica jedan dolar.

Graham Dorsey - cijenio je prijateljstvo više od života

Slatko spavaj, slatki prinče

Obilazak kuće Starbuck Dvaput na dan

Koliko, gospodine? -Jednu.

Eto gdje se zbila ta ljubavna priča stoljeća.

Kuća Starbuck! Nije nam dopušteno da ulazimo u kuću.

Ali gđa Starbuck nam je dopustila obilazak imanja.

Nemojte se sramiti.

Evo je.

Predivan konj koji je tog kobnog dana nosio Grahama Dorseya

prema uzaludnom, ali galantnom pokušaju da spasi svoje prijatelje.

Zbog toga je zaslužio da ga cijeli svijet cijeni. Dame i gospodo,

molim vas za trenutak šutnje u čast Grahamu Dorseyu.

Ovdje su plivali i proveli idilične trenutke jedo uz drugo

gredajući u nebo. Obratite pozornost na drugi kat.

To su prozori spavaće sobe. Vidim da ste svi pročitali knjigu.

Ne moram opisivati što se ondje dogodilo. Gospodo, imate sreće.

To je ona! -A ono su sigurno Edna i Sam. -Točno.

Dobar dan, g. Taylor. Kako ste danas? -Dobro, a vi? -Nikad bolje.

Nadam se da vam se sviđa razgledavanje. -Da, hvala.

Hvala što ste nas pustili. -Grijeh bi bio da ne podijelim svoja iskustva.

Molim vas potpis. -Naravno.

Hvala. -Nema na čemu. -Možete li mi posuditi olovku?

Možete li i moju potpisati?

Doviđenja.

Divna žena. -Naprosto nadahnjuje.

Ako ste uživali u obilasku, preporučite nas prijateljima.

Dobar dan. -Dobar dan.

Izvolite?

Izdvojio sam se iz grupe. Otišli su bez mene.

Molio bih vas čašu vode prije nego krenem natrag. -Naravno. Uđite.

Sjednite tu, donijet ću vam vode. -Hvala.

Donijela sam vam vodu.

Znači, ovdje se sve zbilo. -Da.

Moram vam nešto priznati.

Grupa nije slučajno otišla bez mene. Namjerno sam to učinio.

Da zavirim u kuću. -Sad morate daleko pješačiti samo zbog toga.

Za priliku da razgovaram s vama, pijem iz čaše koju ste držali u ruci

pješačio bih do Kanade. -Dirnuta sam.

I ne slutite koliko mi znači vaša priča.

Možda biste rado vidjeli kuću.

Ne bih htio smetati, no jedno bih volio vidjeti.

Ista je kao što je opisujete u knjizi. Sjajni podovi, baršunaste stolice...

Harfa!

I fonograf. Na njemu stoji ista pjesma na koju ste vi i on plesali.

Da. Nitko ga nije dirao od tog dana.

Bih li mogao... -Što? -Ne bih to smio tražiti.

Recite. -Bih li ga mogao pustiti da svira?

U redu. -Sigurno vam ne smeta?

Nisam mislila da ću ikada više podnijeti da čujem tu pjesmu.

Ali sad iz nekog razloga to želim. Izvolite.

Mogu li zamoliti za ples?

Mogu li zamoliti za ples?

Prestanite! Prestanite, molim vas!

Najbolje bi bilo da sad odete.

Radije se vi pripremite na šok. -Već sam dovoljno šokirana.

Sad vas molim da napustite ovu kuću.

A da vam kažem da je Graham Dorsey živ, što biste rekli na to?

Da ste ludi koliko i prosti. -Što ako vam to mogu dokazati?

Ako smjesta ne odete, pozvat ću sluge. -Vidio sam ih da odlaze.

Nadam se da imate snažno srce. -Zašto?

Što sad kažeš? Ostala si bez riječi od iznenađenja? Ja sam, Graham.

Uštini me, hajde.

Ako je vaša neumjesna šala gotova, ispratit ću vas do vrata.

To nije šala! Ja sam on! Ja sam Graham!

Naravno da jeste. -Ja sam Graham Dorsey.

Trebala bih udovoljavati ovakvima, ali možda mogu pomoći. Dođite.

Pogledajte se!

Što vidite? -Grahama Dorseya.

Koliko ste visoki? -180 cm. -Graham Dorsey je imao 190 cm.

Kako biste opisali svoj izgled? Inferioran, prosječan, superioran?

Prosječan. -Graham Dorsey je bio najzgodniji čovjek kojeg poznajem.

Sranje! -G. Dorsey je bio južnjački gospodin i ne bi to nikad rekao.

Nisam ni Južnjak ni gospodin. -Očito!

Ja sam Graham Dorsey!

Znam da si se šokirala, ali ja jesam Graham Dorsey.

Amanda! Ma znam gdje si. U podrumu.

Ubrao sam cvijet i pao u jezerce. -To je iz knjige!

Vodili smo ljubav tri puta. -To je iz knjige!

Ključ držiš iza kipića. -Iz knjige!

Nosiš parfem od ljiljana. -Iz knjige!

Imala si suze u očima kad sam otišao. -Iz knjige!

Što to radite? -Pokazat ću ti nešto čega nema u knjizi.

Neću gledati.

To si ti!

Ti si on!

Ne shvaćam. Vidjela sam tvoje mrtvo tijelo.

Moj Bože!

Nemoguće. -Poslije ću ti objasniti. Sada imamo prečeg posla.

To nije moguće. -Moguće je, moj anđele.

Ne! -Što ne? -Nećemo voditi ljubav!

Zašto? -Jer se onda nećemo moći rastati. -Ne moramo se rastati.

Idemo u Boston. -To je bilo prije. Sad moramo misliti na druge.

Koje to druge? -Sve ljude diljem svijeta koje je dirnula naša priča.

Koga briga! -Mene! I tebe bi bilo da si pročitao pisma koja mi šalju.

Čak iz Japana. Pišu koliko im je naša priča dirnula dušu.

Triput hura za Japance. Dođi, lezi, nastavimo slaviti ponovni susret.

Zar ne shvaćaš? -Ne. -Postali smo više od samih sebe.

Imamo obvezu podrediti svoje niže biće svom višem biću.

Kao da govoriš japanski. Nemam pojma o čemu govoriš.

Moramo se rastati da bi naša priča, poput one iz Romea i Julije,

služila budućim generacijama kao inspiracija.

Vidiš ovu knjigu? Načela bankarstva!

Godinu dana sam je u zatvoru proučavao i sanjao samo o tebi.

Lezi kraj mene i zaboravit ćeš brzo na Romea i Jujliju i Japance.

Da ljudi saznaju da imam drugog... -Ali ja sam Dorsey!

Idemo u Boston da budem bankar! -Što bismo time dobili?

Sretan život. -Mijenjao bi besmrtnu slavu za sretan život u Bostonu?

Nego! -Tvoje ime sad spominju zajedno s Jesseom Jamesom!

I nazivaju me impotentnim, što je laž. To sam odglumio zbog tebe.

Svi misle da mi se ne može dignuti. Taj će me glas pratiti u vječnost!

Želim nešto zauzvrat. -Bankarstvo nije tvoj fah, odmetništvo jest.

Odmetništvo znači nažuljanu guzicu, lošu hranu, reumatizam.

Prestani s tim glupostima, jer ću inače svima odati još neke stvari.

Npr., da banda Bucka Bowersa nije opljačkala što sam ti rekao da jest.

Da ih nisam imao namjeru spasiti.

Nisam južnjački džentlmen koji je slagao za konja da te spasi.

Sanjao sam da pljačka banke neće uspjeti i htio sam se izvući.

Rekla bih da je ovo ucjena. -I jest!

Pobijedio si.

Što?

Nadjačao si me. Bilo bi se glupo opirati.

Ići ćeš sa mnom u Boston kao što smo planirali? -Da.

Prelagano si odustala. -Realna sam.

Izgubila sam i namjeravam to okrenuti u svoju korist.

Još me nisi uvjerila.

Možda ovo pomogne.

Smjesta napusti ovu kuću ili ću povući okidač.

Što će svi ostali misliti? Japanci?

Reći ću da si provalio u kuću. -Ne bi me bila u stanju ubiti.

Obećaj da se nikad nećeš vratiti, da nećeš otkriti da Dorsey nije mrtav,

a ja ću se pobrinuti da dobivaš 20 dolara na tjedan do kraja života.

To me povrijedilo više od svega. -Pedeset.

Nije u pitanju samo bankarstvo i Boston.

Volim te. -Sto dolara na tjedan, to je moja posljednja ponuda.

Ne bi me bilo briga ni da je tisuću. Ili povuci taj okidač,

ili idi sa mnom u Boston. -Blefiraš.

Jedno od nas blefira, i to ti. -Ništa ne smije okaljati našu legendu!

Svako je tijelo kao trava, kao cvijet poljski sva mu dražest.

Sahne trava, vene cvijet,

ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.

Prema svijetu je pokazivala hrabro i sretno lice.

Ali njezino je srce trpjelo strašnu bol.

Naposljetku više nije mogla podnijeti život bez svoga voljenog.

Odlučila mu se pridružiti u vječnosti.

Svi van!

Hajde!

Brže, gospođo! I ti!

Red Roxy!

Tko si ti? -To sam ja, Graham Dorsey.

Što? -Graham Dorsey. Jahali smo zajedno.

Ovaj misli da je Graham Dorsey. Sanja!

Možda nisi vidio, ali na vratima piše Privatno.

To sam ja, Graham Dorsey.

Tako mi svaga, kako si? -Dobro. Nisi iznenađena što sam živ?

U ovom poslu naučiš lako primati stvari. Još voliš bourbon?

Moja omiljena riječ. -Idem po bocu da proslavimo tvoj povratak.

Nemoj dugo.

Dorsey je bio visok 1,93 m i bio je najzgodniji čovjek kojeg znam!

Ja sam Graham Dorsey!

Neki imaju cijeli život, neki samo jedan dan.

Ljubav nije stvar koja se mjeri na taj način.

Ništa ne traje vječno, vječnost je laž.

Imamo samo vrijeme između pozdrava i rastanaka.

Nije važno koliko traje proljeće ni koliko je prostrano nebo.

Važno je samo koliko nam je lijepo između pozdrava i rastanaka.

Evo ti!

Dat ću ti još ako obećaš da nećeš više pjevati tu ušljivu pjesmu! Evo ti!

Nadam se da niste htjeli uvrijediti junačko ime Grahama Dorseya?

Junačko ime Grahama Dorseya...

Graham Dorsey nije bio ništa viši, zgodniji ni hrabriji od mene.

Bio je običan folirant i gad!

Posegnite za pištoljem, gospodine. -Već jesam.

Dragi moj Grahame! -Draga moja Amanda!

Uskoro će tri sata. -Kako vrijeme brzo prolazi.

Da nema tebe, pokušao bih spasiti bandu Bucka Bowersa.

Moraš to učiniti bez obzira na mene jer ćeš inače zauvijek žaliti.

Moraš.

Imaš pravo. Srce mi se slama, ali znam što mi je činiti.

Zbogom, ljubavi moja. -Nije bilo tako!

Nije me bilo briga za Bucka i ostale. Ona me natjerala da idem!

Ja sam pravi Graham Dorsey! -Siđi s pozornice!

Kažem vam, ondje ima zlata.

Vidio sam ga, dodirnuo ga vlastitim rukama. Ondje je.

Zlato. Ima ga koliko vam srce želi.

Voda je bila tako mirna.

Graham Dorsey? -Da.

Očekivali smo vas. Dobro došli.

Prevela Aneta Kalogjera

Adaptacija prijevoda G.W.T.W

Preuzeto sa www.titlovi.com