Original subtitles

FANTOZZI IDE U MIROVINU

Svake godine početkom proljeća

rad mega poduzeća bivao je zaustavljen

kako bi svi zaposlenici mogli prisustvovati u svečanoj tišini

veseloj ceremoniji opraštanja sa kolegama koji idu u mirovinu.

Vodio ju je mega galaktički predsjednik osobno

Lord Grof, Vukodl. Veliki lop., Hulj., Mutež,...

Kurvin si., Francesco Maria Barambani.

U ime svih ovdje prisutnih članova velikog savjeta desetorice odsutnih,...

...upućujemo prijateljima, podređenima...

.. posljednji pozdrav, našim radnim suputnicima,

vama, koji ste nakon dugog i uspješnog putovanja...

...stigli na izlaznu stanicu.

Dragi podređeni, na autoputu života...

...potvrda je naše kulture...

...maknuti se sa strane kada nas oni brži, koji nas prate...

...žele prestići.

Odlazak u mirovinu, osim što je zasluženi odmor...

...isto tako je i dužnost članova društva treće dobi.

...Prepustiti mjesto mladima!.

Zašto onda on ne prepusti mlađem?.

Što to govorite Fantozzi?.

Oni idu u mirovinu u petoj, šestoj dobi.

Kao poklon za vjerno služenje poduzeću zadnjih 30 godina...

...poklonit će se umirovljenicima pozlaćeni džepni sat...

...sa lančićem, te ugraviranim imenom podređenoga i zvonom.

Odjel za plave koverte i mito: Inženjer Fonelli...

...Geometar Mughini, G. Cozzi.

Odjel za atentate i udese...

...Geometar Vinelli, računovođa Vilini.

Odjel za anonimna pisma i ucjene: Gđa. Silvani, računovođa Filini.

Visosti!

Čekajući svoj red Fantozzi je bio u totalnoj konfuziji.

Ruke kao spužve, oznojeno čelo, osušena usta!

Smrdio je kao usmrđeni pas nakon dana provedenog na kiši.

O.I.Z.Ž.Z.

Odjel za istraživanje zaposlenika živih zazidanih, računovođa Ugo Fantocci.

Ugo, prozvali su te!. - Ali rekao je Fantocci!.

Oprostite...

...nisam odmah ustao jer je moje prezime...

...Fantozzi. - Upravo tako, Fantocci. Prođite.

Hvala!.

Hvala!. Doviđ... Dobar d... Zbogom...!

Pa... dobro... - Dragi Bambocci...

Nećemo vas nikada zaboraviti!. - Vidite, moje prezime je: ˇFantozzi!.

Pregledaj. - Nakon trideset godina razumijete...

U pravu ste, ne zovete se Bambocci. - Hvala, jako ste ljubazni.

Ovdje piše Pupazzi.

Moram vam priznati da sam jako uzbuđen...

...jer je došlo vrijeme za oproštaj.

Evo, ja sam pripremio par riječi za kraj.

Samo malo.

računovođa Fantocci, eh, Fantozzi, pripremao je mjesec dana svake noći

srce parajući govor za kraj.

Cijenjena gospodo!. - Ceremonija je završena.

Zaposlenici neka se odmah vrate na posao, a

umirovljenici neka ispare iz zgrade u roku od pet minuta.

Nastavi, Ugo!. - Da, ali...

...kome ću reći sve ovo?.

Kako je lijep grad za vrijeme radnog vremena!.

Čitav smo život proveli zatvoreni ovdje... - Poštedite nas Fonelli...

...barem ste vi uvijek bježali s posla, priznajmo!.

Da, ali zaključan u WC-u čitati novine.

Dajte!. Što je bilo, bilo je.

Uživajmo u ovim trenucima sreće. Osjetite ovaj zrak!. Dišite!

Dišite punim plućima!.

Moramo priznati, grad je svejedno lijep.

Pa jest.. - Znate li da ovako nisam izašao od, od...

...od 1962?

Ja nemam ni vremena ni želje razmišljati o prohujalim vremenima, taman posla.

Ja sam dobrodržeća umirovljenica.

Meni su sada jedino važne sadašnjost i budućnost!

Sve najbolje Filini!. - Hvala.

Također i vama Ughini, i vama Fonelli...

Zbogom, Fantocci!.

Gospođice!. - Da!.

Gospođice, ne znam da li ste idete za tim ali...

...od sutra nećemo se više vidjeti. - Sva sreća!

Napokon mogu odlučiti sama lica koja mi se sviđaju...

Nova lica, nova prijateljstva.

Da. I moj će muž imati takve mogućnosti.

Imam velike planove!.

Želim osnovati klub za organizaciju slobodnog vremena.

Tko je za, neka digne ruku! - Jao nama...

Divno, svi su oduševljeni!. Kolega Fantozzi, oprostite...

Bughini!. Bughini, što vas muči?.

Sentimentalan sam, osjećam se staro.

Plašim me života koji me očekuje.

Ma o čemu vi to, Bughini?. Sutra za nas počinje novi život.

Upravo tako!.

Moći ćemo spavati do 9:00. Raditi što nas je volja.

Čitati novine u krevetu. - Da, da, baš tako!.

Posvetiti se našim hobijima. - Bughini! Oprostite.

Mogu li nešto reći?. - Da.

Izvadite sat!. - Evo.

Izvadite sat!

Slušajte!. Ja vam obećavam...

Ja vam obećavam...

...da će od ovog trenutka, ovaj sat...

...pokazivati najsretnije sate u vašem životu!.

Pa idemo sad polako... - Eh, sve najbolje...

Što se može? Trebate prijevoz? - Ne hvala.

Slijedećeg jutra u 9:00 započeo je napokon i za Fantozzija

sretni umirovljenički život.

Ugo!.

Ughino!.

Ljubavi, 9:00 je.

9:00!.

Ugo! - Kasnim!

Ugo! Gdje ćeš?

Lift!

Ugo, Smiri se! - Ostavili su otvorena vrata.

Nisi zakopčao hlače! - Oh, Bože moj!

Samo malo!

Oprostite, ne smetajte mi!

Fantozzi!. - Pa gdje je moja?

Jeste li poludjeli?

U mirovini ste od jučer. Nema vas više na listi.

Dobro sam vas prešao!

Nasjeli ste! Naivčine!

Hajde, na posao! Robovi!

Ja sam napokon slobodan. Mogu raditi što me volja.

Vidite? Sad mogu...

Ja ću sada izaći i ...

Imam toliko izbora.

Jer ja mogu ići gdje želim.

Pa sad idem, idem...

Vidimo se prijatelji.

Idite raditi. Idite.

Ja sam. - Oprosti Ugo.

Nisam navikla da si kod kuće u ovo vrijeme.

Znam.

Hvala. Bio sam malo...

...u šetnji.

Odlično si to uradio!

No, sad se malo odmori. - Naravno.

Smjesti se ovdje u tvoju fotelju. - Ovdje? Može.

Eto me tu. Ah, napokon!

Aleluja!

Pročitaj novine u miru Božjem. - Baš tako.

A ne potajno kao što si radio na poslu. - Ma nego što!

Eh, napokon.

Hvala ti - Pustit ću te na miru

Da. Hvala.

Ja sam, Ugo!.

Ma znam...

Oprosti, stvar navike.

Jasno ti je...

Trideset godina posla ne ne briše se tako lako..

Proći će te, ne brini. - Nadajmo se.

Nastavi, onda, sa novinama...

Znaš što Pina. Ovako kad mogu čitati slobodno ne da mi se.

Nema užitka.

Nije sve na mjestu, Pina...

Oprosti ali...!

Bravo!. - Sad sam ja ovdje.

Sad ću ja onda...

Nego, Pina! Što ću ja sad raditi?

Ja ovdje moram očistiti. - A ja?

Ti ništa. Radio si cijeli život. Imaš se pravo sada odmarati, zar ne?

Pa da! I to napokon, rekao bih.

da ti upalim televizor? - Ujutro?

Imaš jako interesantne programe.

Moguće, ali se ne vide.

Eh, da, morat ćemo pozvati majstora.

Pina, o čemu ti?

Sad sam ja kući! Tvoji problemi su gotovi.

Hej Pina, kako se penje na krov? - Nemoj, treba biti mlad...

Tko?

Htjela sam reći stručan.

Slušaj Pina, ne boj se. Neće biti problema.

Ti stoj ovdje. Budi mirna.

Ja idem gore, a ti mi javi kada slika bude perfektna.

Ja idem gore, jasno?

Čuvaj se, Ugo!.

Odlazi odatle!

Odlazi ptičurino!

Promašaj.

Miči se. Odlazi!

Evo ga!. Sad je dobro, Ugo!.

Pina, što sad? - Ne, ne!

Tako je dobro! - Pina...!

Pina!. - Ne Ugo, ne!.

Ali ne!. ˇNe Ugo, ne!.

Još samo malo, Ugo!.

Odlično! Bravo, Ugo!

Ugo!

Žena mu se trudila razbiti dosadu pokušavajući

ispuniti rupe njegovih monstruozno dosadnih jutara.

Dobar dan g. Tonino!. - Dobar dan gđa. Pina!

Ovo je moj muž. Od sada će često on dolaziti u kupovinu.

Poslali su vas u mirovinu? Imate svi isti izraz lica.

Dajte mu trideset dekagrama za pohanje.

Ja idem uzeti povrće. Vidimo se tamo?

Trideset, razumjeli smo se? Znaš, g. Tonino lukavac.

Pokušava uvijek prodati malo više.

Budite mirni gđa. Pina. Trideset dekagrama u dlaku.

Uvjerio me da se ovaj komadić može pripremiti na više...

Ma može...

Pina, što je sad na redu? - Gotovi smo, idemo kući.

Kući? Kako već kući?

Ali Pina, tek je 10:05 ujutro,

i ja sad... ja... dobro... Pa što ću...

Pina, imam ideju. Hajdemo u kino na matineju.

Idemo? - Ali jutro je, Ugo.

Ali zašto?

Televizor može, a kino ne!

Moram zamrznuti meso,

skuhati juhu... Ne može se.

Nisam bio 40 godina na matineji.

Ono kad bi pobjegao iz škole u mladosti.

Da pođemo?

Pa dobro, Ugo. - Hvala.

"Kućne svršice" Ugo, gramatički nije pravilno.

Ma jest, točno je... jer... to je dijalekt...

Mi kažemo: "pomoćnice", a u dijalektu se kaže: "svršice".

Ah, razumijem. - Osim toga, očito je ženski film, zar ne?.

Radi se o problemima kućnih "pomoćnica"... "svršica".

Dobro, idemo.

Dvije, molit ću. - Jedna obična i jedna staračka?

Tko bi to bio starac?? - Vidi se.

Tko se vidi? - Vidi se.

Vidi se da sam ja. Rekla je meni.

Vidiš kakva publika? Sve sami intelektualci.

Sladoled ili bombone?

Sladoled, molim. - Koliko?

Tri eura. - Tri eura?

Jedan. Oprostite. Dva i tri.

Dođi Pina, slijedi me. Ja ću ovdje...

...tebi je ovdje ugodnije.

Ista ti kada mi donosiš doručak u krevet.

Nije pristojno. - Ovo su umjetnički filmovi...

...takva je uvodna scena.

Ma kakva umjetnost, Ugo?.

To je drugačija vrsta filma, gdje se moralna strana...

...ponekad... izmijeni... izmijeni...

Ovo je sramota! - Pa malo jest sramotno.

Ovo je nemoralno, Ugo. Odlazimo!

Pođi ti...!

Pođi ti kući!.

Što to izvodite?

Što izvodite? - Sramite se, degenerici!

Ovo je pristojno mjesto! Van!

Van! - Izlazite!

Sramota, idite kući raditi te svinjarije...

Jesi li se uspalio? I vodi sa sobom tu nimfomanku! Sramota!

Oprostite gospođo, znate li gdje se izdaju mirovine?

Tamo?

Hvala, jako ste ljubazni.

Filini! - Tko je?

Ja sam, Fantozzi!. - Eh, dragi Fantozzi, kao ste?.

Pretpostavljam da ste došli po mirovinu. - Da, imate li broj?

Gdje ga daju? - Tamo. Dođite, otpratit ću vas.

Hvala, Fantozzi. Divna je mirovina. Dobiješ novce bez da si radio.

Evo ovdje. - Hvala.

Istina je. Ali, za vam ponekad jutrom ne dođe, nekako...

Vrtoglavica? - Ne, više kao... nostalgija...

Broj 32.

Zovu me. - Doviđenja.

Broj 32.

Umirovljenik broj 32.

Primljeno! Momci, pljačka broj 32.

Koga je red za broj 32?

Evo nas.

Gdje se uzimaju brojevi? - Tu.

90? Pa tko će dočekati pljačku?

Ah, kolega Fantozzi. Jeste li uzeli mirovinu?

Hoće li vam biti dovoljno? Zabavite se.

Pina, kad se ruča?

ˇUgo, tek je 10:30!. Već si gladan?

Ne. Mislio sam da je kasnije.

Ja ću! Sigurno je za mene!

Da, izvolite?

Ne, nije stan Parenti. Pričekajte trenutak.

Recite, što vam treba gospodin Parenti?

Da, razumijem da to nisu moja posla,

ali znate, ponekad je savjet nekoga sa strane koristan...

Samo malo...

ˇPina, vidiš li da imam jedan vrlo važan poziv?

Evo me. Hoćete li da vam ostavim svoj broj, ako bi eventualno...

Tko je to bio, Ugo?.

Što? Ah, ovo?

Jedan što ne zna kako ubiti jutro...

...pa bi sad pričao, pričao...

Tragedija njegovih jutara kao čudom se prekidala u nedjeljom.

Jer, kako je poznato, nedjeljom se ne radi.

Fantozzi se osjećao kao svi ostali.

Skoro kao ljudsko biće.

Danas se ne mrdam sa kauča, niti u slučaju potresa..

Jasno? I za ručak moje omiljeno jelo!

Ugo, zaboravio si da danas dolazi Mariangela sa Ugom...

...jer smo obećali pričuvati curicu.

Molim!? Pa i nedjeljom!

Za ne povjerovati! Radim čitav tjedan i...

Uga, je li ti drago što ćeš biti kod djeda i bake?

Samo malo!

Bože, što je? - Nešto stravično.

Budi oprezna, strašno je. Vanzemaljac...nešto!

Moramo biti jako, jako oprezni. - Pa to je Mariangela sa curicom.

Sa majmu...?. Oprosti... Curica...

Oprosti Pina, na prvi pogled...

Dolazi, Pina... Evo je...

Osjećam već miris... Tu je...

Životinjica...

Došla je!. - Ljubavi, dođi baki...

Dođi, dođi.

Ugo, zar nećeš poljubiti curicu? - To je neizbježna formalnost?

Moram. Samo neka se pripremim.

Evo me...približavam se. Gledaj...

Vidiš Pina?

Eto, gotovo.

Kakav muž, uvijek nestrpljiv!

Tata, javi mu da dolazim odmah.

Piero!. - Da!

Kaže Mariangela da dolazi odmah. - Ok! Hvala tata.

Ćao.

Jesi li uzeo majmunicu? - Što to govoriš? Ah, misliš ovu!

Tu je, vidiš? - Oprosti što ja ne idem, ali moram pripremiti doručak.

Nego Ugo, zar malena nije previše tako pokrivena?

Ma nije - Djedice...

Ovako je u redu, kasnije ću je otkriti.

U parku,

kad ne bude nikoga..

Pokrite je! Pokrite je, odlazite!

Odlazite!

Nemoj gledati Furijo. Pa otiđite više!

Što izvodite?

Oprostite, skrenuo sam. Zaspao sam za volanom.

Odlazite, idite prije nego što pozovem čuvara!

Hej, pravite se i ludi sada?

Uzmite vašu!

Oprostite, nije bilo namjerno.

Znate kako je, u ovoj dobi djeca su sva ista.

...skoro.

Dobro, uzet ću moju.

Djedice.

Koliko sam ti puta rekao da me ne zoveš djede!

Što radiš? Nemoj tako.

Što ti je? - Žedna sam.

Dobro, sad ću te napoji...

Sad ću ti dati da se napiješ.

Prvo da vidim kakva je voda. Čekaj.

Temperatura vode...

Dobar dan, nije da se osvježavam.

Htio sam se napiti, kad ono...

Jeste li razumjeli? Nije razumio. Ovako...

Doviđenja.

Ne da ruku...

Doviđenja.

Ćao mama, ćao tata. Hvala.

Usprkos svemu, prisutnost majmu... curice,

ispunila je Fantozzijev dan.

Nakon odlaska Pina je nastavila biti zabrinuta za muža.

Sjetila se onda da joj je jedna doktorica u bolnici

savjetovala kao terapiju kupnju kućnog ljubimca.

Slušaj Ugo. Zašto ne bismo uzeli neku životinju?

Još jedn...?

Htio sam reći, jednu malo manju od one...one...

Na koju si životinju mislila?

Mislila sam na psića. Bio bi i meni dobro društvo.

Vidjela sam jednog neki dan...

Na kraju Pina ga je uvjerila.

Pina! - Reci.

Evo ga, stigao je!

Stigao je psić!

Čekaj!

Mrvice, mrvice!

Mala mrvice.

Mrvice, mrvice, mrv..., tko...!.

Psić!

Psić je u stvarnosti bio zastrašujući lovački pas.

Čim je preuzeo vlasništvo stana izdiktirao je precizne upute.

Jesti za stolom, pet puta dnevno, kao Englez.

A i pravio se Englez.

Ekskluzivno korištenje videa i filmovi "Maza i Lunjo",

101 Dalmatinac i "U potrazi za Benijem".

Onda, može li se gledati utakmica?

ˇOh, ne, ne!.

Još je i Fantozzi napravio veliku grešku

stavivši mu kućicu u wc,

koji je pas pretvorio u svoj osobni lovački teritorij.

Promijenit ću vodu cvijeću....

Tako su se uloge zamijenile.

A Fido bi se ponekad smilovao

i izveo vlasnika nakon večere u šetnju.

Hitno mi je, kao da rađam.

Otvori!

Ali je zato imao u kući pravog psa čuvara.

Ćao Fido, bravo.

Evo ti čokoladica, bravo.

Pazi, kad budemo izašli dobro zatvori za nama..

Dragi gospodine Fantocci

vrata su bila zaključana iznutra.

Na prozoru nema znakova provale,

Koji je vrag pustio unutra te lopove?

Pas?

Kad je napokon uvidio koga je to doveo u kuću

Fantozzi se odlučio na jedan necivilizirani potez

kojega se uvijek grozio kod drugih.

Napustiti psa na autoputu.

33!. - Tu je.

Broj 32. Dolazi broj 32.

Primljeno. Stiže 32!

Tko ima 32?

Ekipa 32! Javite se momci.

Tko ima 32?

Imamo mi. Spremni!

Fantozzi, što radite? Vruće vam je?

Sve najbolje.

Kako bi ispunio svoj isprazni privatni život

Fantozzi se društveno aktivirao

izražavajuči svoju agresivnost, godinama uspavanu,

kroz politiku.

Odlučujući korak prema reformi umirovljeničkog fonda.

Kao prvu pobjedu umirovljenici su dobili

velike popuste za grupna putovanja.

Svi oni što bi u Milano neka se nacrtaju na izlazu 3.

Poštovani putnici, oprostite

pođite na izlaz 4.

Svi putnici za Veneciju

neka idu na izlaz 32. - To smo mi!

Mi smo! Slušajte, slušajte!

'Ko je tu, tu je, a koga ni, ni dila mu ni!

Idemo - Idemo.

Filini!. - Čekajte! - Stižemo!

Fantocci!.

Dobar dan gđice Silvani. Idete i vi na ekskurziju u Veneciju?

Ja, sa tim starcima? Vi ste ludi!

Ja putujem za Milano. Imam karte VIP.

Naći ću se sa prijateljem pa na Maldive!

Blago vama, baš vam zavid...

...zavidim.

Šteta što ja to isto ne mogu reći i vama.

Uvijek ista Venecija. I to preko umirovljeničkog fonda.

Venecija je uvijek prelijepa, na prekrasnom položaju,

i puna divnih uspomena jer smo tamo bili na medenom mjesecu.

Glavno da ste vi zadovoljni. Držite ga čvrsto.

Sretan put gospođice.

Posljednji poziv za Veneciju.

Hajdemo Ugo!. - Evo idemo.

Kasnimo! - Tamo.

Fantozzi?. - Da? - Što izvodite?

Na ovu stranu. Tu nas čeka omnibus.

Hajde, Ugo!. Jedna slika... - Hajde, idemo!.

Kako svaki umirovljenik košta državu 150 000 eura godišnje,

Ministarstvo umirovljenika se tajnim glasovanjem Velike lože transformiralo

iz "Ministarstva rada i umirovljenika" u

"Nacionalno vijeće za likvidaciju umirovljenika i ostalih parazita".

I pod pretpostavkom da će po grupi od 30 lica uštedjeti oko 2 milijuna,

organizirali su grupna putovanja, bez povratka!

Pina!.

Blokiran sam...

Dovraga Fantozzi, što izvodite?

Evo avion, Pina! Što to radiš?

Jesmo li već uzletjeli? -Jesi li luda, još smo u autobusu!

Kakva vrućina. Pridrži.

Eno naš avion, tamo je. - Gdje? Koji je naš?

Lijepi bijeli. - Bijel i vatren.

Nije taj? - Ne, nije.

Ovaj...!

Ne, nije ovaj... - Ah, sigurno je ovaj.

Ovaj privatni. - Nedvojbeno.

Možda ovaj. - Ovaj dvomotorac.

Dvomot... - Da, da...

E pa onda sad...

Gdje nas vozi? - Mirno, ostanimo mirni.

Aviona nema više. - Nema više ni aerodroma.

Što je ovo, izašli smo na cestu?

Kako se ovo objašnjava? - Objašnjava se...

...sigurno nekim problemom ili nesporazumom.

Nešto nepredviđeno. Ništa zato.

Zrakom ili cestom na kraju dođe na isto.

Bit će, u svakom slučaju, prekrasno putovanje.

Nakon 18 sati puta bez odlaska u WC

Fantozzi je bio u bolovima jačine porodilnih.

i riskirao je sramotnu eksploziju.

Filini, spavate?.

Ne, gledam mapu. - Mapu?

Što vam je? - Ništa. Gdje smo?

Evo točno ovdje. ˇMalta!.

Malta?.

Filini... molim vas...

Možete li mi reći gdje se može olakšati?

Olakšati? Kako mislite olakšati?

Zahod! "Toilette", mislite.

Zašto mene pitate?

Pitajte vozača. Tu vam je mikrofon.

Halo, komandante. Spavali ste?

Nego, evo već 18 sati nismo napravili pauzu...

Ne, ne, nije zbog mene.

Tu imamo jednog starca koji je cijeli bolestan i

ne može izdržati.

Da, hvala. Jako ste ljubazni.

Pina, sad će se avion zaustaviti.

Stanica na izlazu iz tunela.

Samo malo, maknite se sa vrata!

Fantozzi! - Da?. - Zar nećete izaći?

Ne, ja sam gotov. Sve sam ispiš...

Ne, meni ne treba.

Ako ima neki jadni starac koji ne može više...

Mogu li? - Naravno, izvolite.

Osjećate li miris polja? - Divno, divno.

Što je to? - Ma ništa.

Koliko im treba? - Onoliko koliko treba.

Da se nije što dogodilo mom Giácomu?. - Ne, ne...

Što se moglo dogoditi? Idem ja pogledati.

Gdje ste?

Što je? - Malo je prometno.

Idemo, jedna lijepa fotografija...

Zaista impresivno.

Oprostite, imam jedan loš predosjećaj. - Recite?

Pogledajte, da nije ono slučajno kolega Boschini?.

Onaj zalijepljen za haubu.

Mislim da ne...

Pogledajte bolje, on je. - On je? - Da...

Nemojte da ga žena vidi... - Udovica.

Pustite sad te detalje Fantozzi!

Veselo!

Zbog neočekivanog kvara

autobus se morao prisilno prizemljiti 80 km prije Venecije.

Paraziti su konačno stigli do cilja

pješice, pod užarenim suncem.

Policija ih je zamijenila za šatorđije,

posebno dobrodošla vrsta turista u ovom gradu.

Hvala, mogu li nešto reći? Nisam vjerovao,

ali vi policajci ste zaista...

...ljubazni.

Najslabiji i najstariji bili su odmah ulovljeni.

Oduzeta im je mirovina i zatočeni su u stari mletački zatvor

na izdržavanje doživotne robije.

ˇUgo, vidi koje romantično ime!

KALA GOLUBOVA

A sad, a sad, onamo.

KALA KRAVA

Ne! - Što je bilo Fantozzi?.

Oprostite.

Nekako mi se ne ulazi u ovu kalu.

A zašto? - Pa, eto...ja...

Jer sam sujevjeran.. - Sujevjeran?

Što ako ove... - Ma o čemu vi, idemo!

Pa dobro, idemo naokolo.

Oprostite, kupio bih malo kukuruza za golubove.

Dajte mi jedan paket. Koliko dođe? - 20 eura.

Moj je današnji budžet 3 eura.

3 eura, tri zrna. - Tri zrna?

Pa dobro...

Filini, slikajte me kako hranim golubove.

Vrlo rado...

Kako radi? - Sve je spremno, samo...

Jasno mi je, jasno. -Čujte, imam samo tri zrna, hoće li biti dosta.

Ma naravno da će biti dosta.

Najvažnije je da ih stavite poviše glave.

Smiješak...

Jesam li dobro ispao?

Doručak je bio predviđen u poznatom restoranu "La Boa"

iz kojeg se mogla pratiti uzbudljiva utka skijaša na vodi

na programu tog dana.

Dobar pogled?

Dobar tek svima. - Hvala, hvala.

Oprostite Filini, ako može - Što je?

Želite piti? - Da.

Vode!

Želite još? Dobro.

Oprostite, mogu li sist, sest, sjesti...

Što govorite? - Ovdje nisam baš miran...

Fantozzi, uvijek pravite probleme! Idite, idite.

Imao sam salamu ovdje.

Oprostite, mogu sjesti ovdje? - Izvolite Fantozzi.

Oprostite, tamo mi je malo propuh.

Pazite, dolazi, čuvajte se!

Smirite se.

Ono je bio samo jedan incident.

Ovo su profesionalci.

Pogriješe jednom u tisuću godina.

Jedimo, dobar tek!

Oprostite trenutak,

Sad kada više nema opasnosti...

..želio bih nazdraviti za našu sreću.

Posljednja etapa putovanja bio je posjet Postojnskoj jami.

Čujte, Filini. - Da.

Pitao sam jednog vodiča

-jako, jako stručnog da nas... - Fantozzi, zar ste poludjeli?

Pa čemu onda ja služim, molim vas! - A vi ste?

Vodič sam ja, imam napismeno!

Kupio sam opširan priručnik poznatog profesora Zingalea!

Kako se zove taj opširni priručnik?

"Kako izaći živ iz Postojnske jame"

Idemo i neka nas Bog čuva!

Za mnom, idemo!

Jedan iza drugoga, stalno jedan iza drugoga.

Ovdje završava zaštitna ograda

i lako se izgubiti ili pasti u provaliju.

Za svaki slučaj uhvatite se za ruke.

Fantozzi, dajte mi ruku. - Ruka mi je oznojena.

Nije važno, dođite ovuda.

Jedan iza drugoga, držite se zida.

Ne puštajte ruku druga ispred sebe.

Generale, dajte mi ruku.

Hodajte pažljivo.

Ako se držite za ruku neće se ništa dogoditi.

Dođi draga, pratimo generala.

Ovo su ljudski krici! - Ma ne.

Neljudski.

Mane, to je samo fenomen zvučnog odjeka.

To je vjetar koji šumi kroz pukotine...

...i stvara taj zvuk.

Evo, baš sam pročitao u ovoj knjizi...

...da se ovdje može ćuti najzanimljiviji eho na svijetu.

Dođite, pokušajmo vikati naša imena.

Pažnja! Filini!.

Filini! Filini! Filini!

Sad ću ja.

ˇFantozzi!.

Govno! Govno! Govno!

Što je reklo? - Govno. Dobro se čulo.

Pokušaj ime, Ugo, ali reci i da si računovođa.

Aha, da, da! - Samo malo.

ˇFantozzi, računovođa, Ugo!.

Opet govno! Opet govno! Opet govno!

Tišina!

Fantozzi, Fantozzi, Fantozzi!

Nemojte više, kolega.

kad se ovako zainati nema više pomoći.

Ali ovo su osobne stvari. Kako znaju za njih?

Znaju sve kolega, znaju sve.

Idemo prijatelji, nastavimo.

Dođite kolega. - Hajde Ugo, ne daj im gušta.

Ovo je srce Jame, "sancta sanctórum".

Ovo je kraljica stalaktita.

Predivan i potresan spomenik prirode.

Divoto nad divotama.

Zamislite, već 6 milijuna godina ti visiš ovdje.

I nikada, nikada nećeš pasti!

Nakon dana i 14 sati u Jami

Fantozzi je čudom ugledao svjetlo dana.

kroz wc školjku her Otta Klubschvana...

u wc-u duboko u unutrašnjosti Austrije.

Talijan, turist!

Putovnica. Spre... sprec... sper...

Ne špreham ja.

I tako je pobjegavši, skoro neozlijeđen,

od ponuda Otta Klubschvana, poznatog Koruškog homoseksualca

Fantozzi se vratio po svoju jadničku mirovinu.

33!.

Doviđenja, gospođo. - Doviđenja.

Pina!. Prevarili smo ih!

Napokon!

Pina, pošalji me natrag u poštu.

Pokušat ću i ja nekoga pokrasti.

Oprosti, eh?.

Bilo je neizbježno da će i on, kao svi umirovljenici

upasti u smrtonosnu klopku "hobbyja".

Prvi Fantozzijev "hobby"

Zrakoplovno modelarstvo.

Drugi Fantozzijev "hobby" golf.

Promašaj!

Pa nije baš promašaj. - Što mi to izvodite, Fantozzi?.

Treći Fantozzijev "hobby" Biciklizam.

Kolega! - Da? - Vojnički?

Vojnički! - Naprijed! - Naprijed!

Na kraju je zaključio da je jedini mogući hobby za njega bio

rad.

Slušaj: "Područni inspektor". Dobro zvuči?

Dobro, Ugo!. - Ovo je potrebno...

"Poštena osoba", jesam. "Diplomirani računovođa", jesam.

"Vlastito auto", imam. "Oba spola"...

...da, zar ne?. - Tako je, Ugo!.

"Želja za napredovanjem u karijeri" Imam!

"Najviše 35 godina" Nemam...

Prije ili kasnije ćeš naći nešto što ti odgovara.

Vidi, Pina...

Najviše 35 godina. Najviše 35 godina.

Najviše 35 godina. Najviše 35 godina.

I najviše 35 godina.

Ne žele me. Ne trebam im više.

Zanima što mora uraditi netko stariji od 35 godina ako

...želi raditi? Ubiti se?

Ma ne, Ugo. Jer vidiš,...

...nije važno koliko ti je godina nego kako se osjećaš.

Vuci, vuci!

Jače, jače!

Daj Pina, idemo!

Idemo, jače! - ˇPokušavam!.

"ISPIT ZA POSAO"

Uvjet za željeno jedino radno mjesto

kao "zamjenik pokrajinskog mafijaša"...

bio je pismeni ispit o vođenju računovodstva na crno,

baziran na tajnom masonskom kodu

političara vezanih za Camorru.

Možete početi.

Riješio sam!

Riješio sam!

Izađite vani varalice! - Doviđenja...

Hvala, ljubazno od vas.

Lopove! - Hvala.

Varalice! - Hvala.

Stari parazit! - Tako je

Egoist! - Da, da!.

Mutež! - Da.

Seronja! - Vi ste vrlo humani.

Hvala.

Kradljivac radnih mjesta! - Istina.

Ubojica mladih! - Pa, donekle...

Oprostite, ali ukrali ste mi rješenje.

Pa dobro, sretno.

Onda, hoćeš li sa mnom?

Ne, ne da mi se. Ja više ničemu ne služim.

Nisam sposoban niti ići u kupovinu.

Što to govoriš, Ughino!. Naravno da si sposoban

Ali to su ženska posla.

Počekaj me ovdje, vraćam se odmah.

Dobar dan gospođice Silvani!.

Nisam vas vidio - Što ste se tu skrili kao mali miš?

Izađite.

Nemate me volje zagrliti? - Da, veoma!

Pa što je to? - Mislio sam da ste za ples.

Baš mi vas je drago vidjeti.

O kome govorimo?

Pa o vama, Fantocci!. - O meni?

I meni je jako drago vidjeti vas gospođice Silvani!. - Hvala!

Šteta što se ne možemo malo raspričati. - Ali zašto?

Jer očekujem neke telefonske pozive, pa mi dolaze neki gosti...

Vi imate posla? - Ja, baš ništa!

To jest, nisam zauzet.

Čekate nekoga? - Ne, sam sam.

Ah, super. Zašto ne dođete do mene na jedan "drink".

Dogovoreno! - Prtljaga.

Jedan drink?. - Prebacite me, molim vas

Upadajte!

Kakva ludnica!

Vi otvorite. - Pa naravno.

I "voila", izvolite! Ne brinite se,

ja ću parkirati, uzeti stvari i dolazim!

Ma ne Fantocci, možete slobodno ostaviti ovdje auto.

Na cesti? - Ma naravno,

poznajem sve policajce. - Pa dobro, kad je tako.

Kese iza. Da, te.

Ta druga...

Možete zatvoriti?

ˇZampelli!. molim vas...

Zampelli, učinite mi uslugu vidite onaj auto na cesti...

To mi je prijateljev. Vi ćete se pobrinuti?

Fantozzi, nema jedne kese. Molim vas, uzmite je.

Stavite ovdje. - Pa da...

Čekajte!

Dođite... - Ma baš me briga...

Što je to? - Sviđa vam se?

Ja sam to izmislila. Nekako je...

Afrodizjačko!

Na Maldivima sam osvojila prvu nagradu ovom "cocktailom".

Ah, Maldivi...

Od kada sam u mirovini stalno putujem,

idem na večere,

odlazim na zabave.

Samo ludo živim...

Zaista gospođice, blago vama... - Ali zašto Fantozzi?.

U životu je dovoljno samo jako željeti.

Život se ili živi, ili ga se trpi.

Ja ga živim onako, malo ludo!

Kad poželim odem u Meksiko... Chihuahua.

Ako mi se ide u Keniju, sjednem na avion i odem u Keniju.

Pa izlet u Berlin,

meni je svejedno jer ja

...preskačem zidove.

Preskačete zido..

Ali gospođice, pa kolika vam je mirovina?

Nije važno, Fantozzi! Imam prijatelje u "jet setu"

Oni me pozivaju po cijelom svijetu.

Gospođice Silvani, moram vam priznati, da kad vas čujem da tako govorite,

osjećam se kao, kao oslobođen jednog utega.

Razumijete? Kao da sam se pomladio.

I zadovoljan sam da je barem vama dobro, da ste sretni.

Naravno da sam sretna. Vi niste Fantozzi?

Ja...

Nemojte se deprimirati. Poznam ja vas.

Sigurno i vi imate vaše tajne. - Kamo sreće.

Na primjer, što planirate večeras? - Večeras?

Imam sastanak kućnog savjeta

za dodjelu parking mjesta u garaži.

Baš zanimljivo. Tko zna koliko zanimljivih ljudi.

Jedini je zanimljiv susjed sa kata koji priča dosadne viceve.

Molim vas Fantozzi, povedite me. - Gdje?

Na sastanak kućnog savjeta. - Na sastanak?

Da...

Bolje i to nego ništa. - ali, vaši prijatelji?

Ma kakvi prijatelji? Nemam nikoga.

Ostala mi je samo tuga moje starosti.

Gospođice Silvani, ali kada stavite sombrero...

I kada idete u Keniju sa maskom?

Kada preskačete zid?

Ali na Maldive da! - Tko je ikad vidio Maldive?

Kada ste me sreli na aerodromu

ispraćala sam ujaka koji je išao za Torino.

Gospođice, moram priznati da...

..sam se nadao da je barem netko od nas dvoje zadovoljan.

Meni je još najgore. Moj je život samo očajnička tuga.

Ali zašto? - Ova prazna kuća, telefon ne zvoni.

Molim?. - Nitko me ne zove,

nezanimanje muškaraca. Nitko me ne gleda kao što ste me vi gledali.

I kako me još gledate.

...je li tako...

Fantozzi!. - Ne ovako.

Iz očajanja, ne! - ˇOh, da! Dođite!

Tako ne želim, pustite me! - Molim vas, nemojte otići!

Što hoćete od mene?

Uzmite me Fantozzi!. - Ovo nije...!

Moram ići!

Molim vas, ostanite! - Ostavite hlače!.

Sad je kasno za sve. - Ne, ne, ne!

ˇFantocci, Fantocci, nemojte otići!

Stanje gospođice Silvani

naglo ga je postaralo iznutra.

Pokušao je sakriti svoju muku mladenačkim izgledom.

Izvolite sjesti.

Prihvatio je to mjesto kao znak da je sve gotovo.

Počeo se bojati bolesti.

Pina! Evo ga, srčani udar!

Da, Ugo, dobro!.

Kako dobro?

Ovaj put je zaozbiljno!

Da, Ugo, da!.

Pina! Pina, imam tlak kao mrav!

Dobro, Ughino, dobro!.

ˇPina, da uzmem "Colaxal"?

Neće ti pomoći, Ughino!. Jednu kap "Ancianola"?

Pina se počela ozbiljno zabrinjavati

tek kad je Fantozzi kupio u dućanu

kovčeg na rate.

Donijela je tada odluku o kojoj je već dugo razmišljala.

Da, tko je? Samo trenutak.

ˇUgo, za tebe je.

Traže tebe, "Hotel Capris".

Halo? Da, ja sam, tko je?

Što?

Naravno da imam slobodnog vremena, zašto?

Slušaj Filini, nemoj ti mene zajebavati!

Ne, ne, oprostite. Mislio sam da se jedan prijatelj šali.

Naravno da mogu. Kad vama odgovara?

Da, da, u osam...

Doći ću i odmah, ako može!

Dolazim odmah, eto me!

Čekajte me, nemojte otići!

Pina, Pina! Našao sam posao!

Divan posao. Bože moj, kakva sreća!

Super, Ugo! O čemu se radi?

Dakle Pina, direkcija hotela "Capris" me pozvala...

...zbog promjena cijena. Žele promijeniti

cijeli sistem, na primjer

sve cijene, menije, popis robe...

Ukratko, sve vezano za računovodstvo.

Posao apsolutno važan i odgovoran.

Moram flomasterom izbrisati...

...zadnje tri nule.

I kad počinješ? - Odmah! Zar ne vidiš da sam započeo!

Ženo, pravac kuhinja!

Pripremi neko jelo! - Moram izaći, doći ću kasnije.

Da, dobro, idi! Ostavi me da radim!

Napokon se počinje!

Dakle!

Slijedećih je dana Fantozzi radio kao albanski magarac.

Pina je izlazila rano ujutro i vraćala se kasno navečer.

Sve više umorna, sve više blijeda.

Pa dobro, jede li se ovdje?

Nakon cijelog dana rada imam valjda pravo na tanjur juhe!

Hajde! - U pravu si dragi, evo odmah.

Zvali ste me direktore?

Da, zbog vašeg muža. - Slabo radi?

Ne, radi previše. Neumoran je.

Recite mu da malo uspori.

Morao sam dati 700 eura za jedan tjedan posla.

Molim vas, pustite ga da radi. Tako je zadovoljan.

Postao je drugi čovjek.

Pa dobro, kako želite.

Ali onda vi morate raditi više.

Ono što dajem vašem mužu moram dobiti natrag od vas.

U pravu ste, takav je bio dogovor.

Što bih još mogla raditi?

Ne znam, možda pomoć u kuhinji. Rad nedjeljom.

Navečer u "Night Club"...

U "Night Club"? - U kuhinji.

Dobro, gospodine direktore.

I tako jedne nedjelje, dok se po običaju Fantozzi odmarao...

Ugo!.

Oprosti, moram izaći.

Pina!. Pina, šolja!

Gdje ideš u nedjelju?

Oprosti dragi, malo sam okasnila.

Odmah ću ti napraviti večeru.

Ugo, večeras ćeš dobiti jedno posebno jelo.

Po mom receptu.

Zanima me gdje provodiš večeri sama,

dok ja kod kuće radim kao životinja! - Oprosti Ugo,

ali i ja sam puna posla otkada si se ti zaposlio.

Upisala sam se u jedno dobrotvorno društvo, vrlo aktivno.

Upoznala sam i neke nove ljude. - I mislio sam.

Znaš li da večeras idemo kod predsjednice?.

Mislim da je možda poz....

Ne izlazim. Ne izlazim navečer nikada bez tebe.

Nažalost, ne možeš sa mnom. Bilo bi ti dosadno.

Ne, ne. Znam da bih bio višak.

Pina. Poslušaj me, molim te.

Htio sam ti reći da ako ta tvoja prijateljstva

postanu nešto više

mislim da bi bilo pošteno da

pošteno priznaš.

Pina, u ovim se to godinama može dogoditi.

Vjeruj mi da bih te ja sasvim razumio.

Pina, slušaš li me?

Jebemu mater, slušaš li me?

Svatko od nas traži sam rješenje za svoje probleme.

Oprosti, moram ići. Živi se samo jednom, Ugo.

Što se događa?

Dobra večer gospođo Pina. - Malo kasnim, Antonio.

Dobrodošli na "Fosforescente"!

Naša će čudesna kiša napraviti da vam kosa svijetli u mraku.

Vrlo erotično! Svjetlo!

Mrak!

Svjetlo!

Kurvo, sad ćeš...

Nesrećom, to nije bila Pina.

Bio je to brazilski transvestit, prvak u srednje teškoj kategoriji.

Previše se mučite gospođo Pina zbog posla vašeg muža.

Što vam je gospođo? - Ništa, ništa, dobro sam.

Onda, idemo. Na posao!

Već sutra će doći vaš muž i tražit će plaću!

Idem odmah, ali molim vas gospodine direktore,

njemu je ovaj posao sve na svijetu.

Ugo!.

Još si budan? - Da, čekao sam te.

Malo sam sredio kuću. - Vidjela sam, hvala.

Zašto si me čekao. Sutra se ustaješ u sedam zbog posla.

Ne, dao sam otkaz. - Zašto, što se dogodilo?

Ništa. Bio je to posao bez perspektive

pa mi je draže prestati s tim.

Ne bojiš se da će ti biti dosadno? - Ne.

Ako ti ostaneš kod kuće praviti mi društvo. - Naravno Ugo.

Pina, znam da od tebe tražim jednu veliku žrtvu

tražeći da se ostaviš tvojih novih prijatelja.

Ali shvatio sam da u životu ne treba naokolo tražiti sreću.

Treba je prepoznati kad je imaš.

Raduje me što tako govoriš, Ugo.

Kako se dogodilo?

Godine nečemu služe. Ugasi svjetlo.

Ugo, mogu li ti nešto reći? - Naravno.

Ja te veoma cijenim.

Drago mi je da mogu ostarjeti pored takvog čovjeka kao što si ti.

Usprkos obećanjima ženi

Fantozzi je očajnički ostao vezan za svoje uspomene.

Počeo je odlaziti na kraj radnog vremena

hraniti svoju nostalgiju. - Gotovo za danas?

Dođite!

Priđite Fantozzi!. Dragi i vjerni Fantozzi...

Kako to da ste ovdje, dragi podčinjeni?

Muči vas nostalgija, zar ne?

Ne možete bez naše velike obitelji? Razumijem vas.

Ne, nemojte klanjati. Možete mi poljubiti ruku.

Priznajte mi,

voljeli biste opet raditi sa nama?

Priznajem, radio bih i besplatno.

Ne, besplatno ne. - Pa još bolje.

Odrekli biste se vaše mirovine?

Oprostite, znači trebao bih platiti da bih radio?

Naravno Fantozzi. Vi nemate više prava na rad.

i ako bi vas mi, kao poseban slučaj, ponovo zaposlili

nemate više pravo na mirovinu. - Istina.

Uzmite u obzir da mi jako riskiramo

sa sindikatima, sa poreznom, samo da biste vi bili sretni, kao nekoć.

Hvala.

Oprostite mi Visosti, ali onda je ovo

neka vrsta rada na crno?

Radije ga zovemo "na sivo", kao vaša kosa, Fantozzi.

Onda, pristajete?

Vrlo rado.

To je jedini način da započnem opet živjeti, jer ja...

...ovako umirem.

Pa onda, izvolite Fantozzi!.

Gdje? - Tamo.

Ovamo? - Ugodan rad.

Hvala Svetosti.

Ah, Fantozzi!. Da ne zaboravim.

Sat.

Tako je, istina.

Zašto mi niste rekli da vam je tako dobro?

Sad mi je dobro, ovdje sam sretan!

Gospođice Silvani!. - Nemam vremena za gubljenje. Uzmite!

Kao nekoć. Baš kao u stara vremena.

Uzmite Fantozzi. - Uzmite Fantozzi. - Za vas Fantozzi!

Hvala, hvala. Svima hvala!

Pa počnimo!

Preveo i obradio: Fra Bonacci