Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Volimo misliti da su ljudi posebni.
I jesmo.
Ali nismo jedinstveni.
Posljednjih 30.000 do 40.000 godina ljudske povijesti
jedinstvene su po tome �to smo sami na planetu.
Ranije je uvijek bilo razli�itih vrsta ljudi
koje smo susretali i s njima se mije�ali.
Sada znamo da su s nama na planetu istovremeno
egzistirale jo� najmanje �etiri vrste ljudi.
Bilo je mo�da i drugih za koje jo� ne znamo.
I svi su oni, osim nas, sada nestali u vremenu.
Prou�avanje porijekla ljudi u na�e vrijeme
vrlo je uzbudljivo jer pri�a se neprestano mijenja.
Trenutno je ispisujemo.
Sve vi�e otkrivamo da su koristili perje za ukra�avanje,
da ga na neki na�in nose.
I danas znamo da smo mi, Homo sapiensi,
ostvarili kontakt s tim drugim ljudima.
Dobiv�i prvi rezultat koji je ukazivao
na prisutnost kri�anja, svi smo bili skepti�ni.
Tradicionalnu paleoantropologiju,
temeljenu na fosilima, preobrazila je genetika.
A predvodnici u lovu na ta nestala plemena
jesu znanstvenici koji prodiru u suvremenu i drevnu DNK.
U idu�im godinama uspjet �emo uvjerljivo dokazati
postojanje mnogostrukih vrsta ljudi za koje nema fosilnih podataka,
a jedini dokaz njihovog postojanja nalazi se u na�oj DNK.
Tko su bili svi ti drugi drevni ljudi?
Kako su izgledali? I kamo su svi nestali?
Odgovori na ta pitanja zadiru duboko u sr� onoga
�to mislimo da jesmo i otkrivaju da su barem dijelovi
tih drevnih nestalih plemena �ivi i danas.
NESTALA PLEMENA �OVJE�ANSTVA
Evolucija obja�njava raznolikost �ivota na Zemlji.
No za nas, vrsta koja je uspjela nosi posebnu poruku.
Mi smo potomci drevnih majmuna.
Ova me slika fascinirala otkad pamtim.
Takva kultna slika ljudske evolucije,
po�ev�i s ovim drevnim majmunom koji se kretao
�etverono�no, a onda ovim ne�to uspravnijim.
Potom jo� uvijek ne�to pogrbljeni neandertalac
te kona�no kromanjonac s kopljem,
na dobrom putu da postane istinski suvremeni �ovjek.
No ovo nije stvarna slika evolucije �ovjeka.
Povezati tko su zapravo bili na�i preci
bila je izvanredna znanstvena pustolovina.
Dramati�na pri�a o zagonetki i otkri�u.
Potreban nam je novi prikaz
koji �e zamijeniti taj kultni stari.
Mo�emo po�eti s lozom
koja je samo jedna linija koja zavr�ava
prije oko 200.000 godina s nama,
suvremenim ljudima.
Anatomski i genetski pojavili smo se kao vrsta.
Jesmo li se onda razvili od neandertalaca ili su oni,
kako neki vjeruju, potpuno odvojena i razli�ita ljudska loza?
Zora je.
Mala lova�ka skupina neandertalaca tiho slijedi svoj plijen.
Udoma�eni su u naizgled beskrajnoj �umi.
No s vremenom �e nestati sa Zemlje.
Neandertalci su bili arhetipski spiljski stanovnici,
zbijeni, niski i mi�i�avi,
s karakteristi�nim izra�enim nado�nim lukom.
Smatralo se da su bili mnogo manje inteligentni od nas.
Mnogi i dalje neandertalce zami�ljaju
kao priglupe nasilnike.
Ali nedavna, �esto neo�ekivana otkri�a,
prisiljavaju nas suprotstaviti se tom gledi�tu.
Arheolog Clive Finlayson i njegov tim uvjereni su da je
ovaj pojednostavljeni dojam o neandertalcima pogre�an.
Radimo u ovim spiljama na Gibraltaru preko 25 godina.
Datiranja u ovim spiljama se�u unatrag sve do 32.000 godina
�to je �ini zadnjim nalazi�tem gdje su neandertalci �ivjeli.
Ovo zadnje poznato uto�i�te nestalog plemena neandertalaca
razotkrilo je na tisu�e kostiju i artefakata.
Otkriva nam se gotovo cjelovita slika
�ivota neandertalaca u ovom dijelu svijeta.
Obitelji su ovdje �ivjele i spavale,
odlazile odavde loviti i tra�iti hranu.
Stereotip o majmunolikom neandertalcu po�eo se mijenjati.
Ljudi shva�aju, �ak i anatomski,
da je izme�u na�ih predaka i nas moglo biti fiziolo�kih razlika,
ali da nisu toliko velike kako se nekad davno smatralo.
Na�e su gledi�te promijenili kulturni dokazi
o sposobnostima koje smo smatrali isklju�ivo svojima
i koje su bile uzrokom na�eg �irenja diljem svijeta.
Po�injemo shva�ati da se neandertalci nisu mnogo razlikovali.
U pro�losti stru�njaci su tvrdili da su neandertalci bili
nesposobni planirati i razmi�ljati 2-3 koraka unaprijed.
To uop�e nije istina. Ti su ljudi dobro poznavali svoje okru�enje,
znali su �to ovdje imaju i to su dobro iskori�tavali, a �to je
mogu�i razlog njihova uspjeha i opstanka tako dugo vremena.
Neandertalci ne samo da su bili iznimno uspje�na europska vrsta
ve� po�injemo shva�ati da su bili kulturni na na�in
koji smo dr�ali rezerviranim samo za suvremene ljude.
Tragovi su skriveni me�u brojnim pti�jim kostima
zakopanima u ovim spiljama.
Sve smo vi�e otkrivali da su dokaz rezovi na kostima
i shvatili da se mnogi rezovi nalaze na kostima pti�jih krila.
Pomo�u kamenog oru�a i mrtvih ptica na�enih na obali,
Cliveov tim istra�uje �to su neandertalci mogu�e �inili.
Seciranjem krilne kosti supa ili orla
nalazimo kost i tetivu te perje pri�vr��eno za ko�u.
Nema mesa jer za uzlijetanje treba biti lagan.
Zato rezanje krilne kosti grabljivica mora biti povezano s perjem
i sigurno nema nikakve veze s mesom ili hranom.
Usporedno s tim shvatili smo da su mnoge od tih grabljivica
imale tamno perje �to ukazuje na diferenciranje u pogledu boje.
Neandertalcima se iz nekog razloga svi�ala crna boja.
Nakon mnogo analiza do�li smo do zaklju�ka da su perje
rabili za ukra�avanje, da ga na neki na�in nose.
Mnoge kulture �irom svijeta, povijesno i danas,
koriste pti�je perje, npr. sjevernoameri�ki Indijanci.
Zbog te bliske veze s pticama
odlu�ili smo ih nazvati europskim Pti�jim narodom.
Tim je dublje u ovim spiljama otkrio dokaz koji ukazuje
da je Pti�ji narod bio sposoban za apstraktnu misao.
Jo� ne�to �to se smatralo isklju�ivim za suvremene ljude.
Otkrili smo ovu izvanrednu gravuru na stijeni koju su
napravili neandertalci, jedinu danas poznatu bilo gdje.
Trebale su nam dvije godine intenzivnog prou�avanja
i zaklju�ili smo da su im trebala najmanje 2 sata rada
jer smo replicirali cijeli postupak, tako da to
nije bila �r�karija ve� promi�ljeni �in.
To nisu ni tragovi rezanja mesa kroz ko�u.
Poku�ali smo replicirati to s ko�om i linija je bilo posvuda.
To nije bilo funkcionalno, slalo je poruku nekome,
u�injeno je promi�ljeno i oduzelo mnogo vremena.
Ovo nije puko pre�ivljavanje.
Ovo izgleda kao umjetnost.
To je sljede�i korak.
Nepobitni dokaz u smislu neandertalskog pona�anja.
Suprotno uvrije�enoj percepciji o neandertalcima
sada shva�amo da su iskazivali mnoge aspekte onoga
�to nazivamo suvremenim ljudskim pona�anjem.
A mnogo su nam bli�i i na druge na�ine.
Oni su na�i ro�aci.
To znamo s anatomskog stajali�ta,
zbog izgleda kostiju, ali sada znamo i iz genetike.
O njima znamo da se odvajaju od zajedni�kog pretka
prije 500.000 do 700.000 godina, i evo ih,
gotovo pre�ivjelih do danas, ali ne sasvim.
Genetski, neandertalci su bili vrsta koja se razlikovala
od suvremenih ljudi poteklih iz Afrike i koji �e mnogo kasnije
s tog kontinenta oti�i u podru�je obitavanja neandertalaca.
Kako se klima mijenjala,
suvremeni ljudi �irili su se iz ostalih dijelova svijeta
u ono �to �e s vremenom postati poznato kao Europa.
Visoki i vitki, suvremeni ljudi bili su i vje�ti lovci.
No za resurse se moraju natjecati
s mjesnim neandertalcima.
Zanimljivo je zamisliti �to se moglo dogoditi
ako su te dvije skupine ljudi stupile u kontakt.
Prido�li suvremeni ljudi i autohtoni neandertalci.
Koliko su razli�iti izgledali jedni drugima?
Ho�e li reagirati prijateljski i znati�eljno?
Ili �e neizbje�no biti nasilni i neprijateljski?
Suo�eni smo sa zanimljivim izazovom.
Pogledamo li arheolo�ki zapis i �to su neandertalci �inili
i izradili, a onda ono �to su izradili suvremeni ljudi,
ima li ikakvih naznaka ne samo o postojanju kontakta
izme�u dvije skupine ve� i o plodnoj razmjeni ideja?
U Prirodoslovnom muzeju u Londonu antropolog Chris Stringer
istra�uje drevne ljude vi�e od 30 godina.
Posebice sli�nosti i razlike
izme�u suvremenih ljudi i neandertalaca.
Neandertalci su vrlo razvijeni ljudi.
Na svoj na�in razvijeni poput nas, u cjelini.
Hodali su uspravno kao i mi, a mozak im je bio ve�i od na�eg.
Sada znamo da su se neandertalci uvelike pona�ali kao mi.
Pokapali su mrtve, bili vje�ti u izradi kamenog oru�a.
Ovo je tipi�na neandertalska ru�na sjekira.
Lijepa je, zar ne? -Da.
Predivno oblikovana. -Vrhunski kremen.
I znali su kako ga prona�i. -Da.
Zna�i, ovo je staro 60.000 godina? -Da.
Sjajno, zar ne? Predivno.
I Neandertalci i suvremeni ljudi bili su
na svoj na�in vje�ti rukotvorci,
pa�ljivo pripremaju�i kremen i vje�to odlamaju�i
upotrebljivi okrajak ili o�tricu jednim udarcem.
Poku�at �u izme�u dva vidjeti. -Evo je.
O�trica cijelom du�inom, izvrsno.
Ovo je ko�a bizona i re�e ravno kroz nju.
O�tra kao britva, da. Sjajno.
Na brojnim neandertalskim nalazi�tima �irom Europe
prema nekim stru�njacima tehnologija neobi�no nalikuje
onoj na�enoj na nalazi�tima suvremenih ljudi.
Zanimljivo je pitanje jesu li tehnike razvili neovisno
ili ovo predstavlja razmjenu ideja.
Postoji gledi�te da je mo�da rije� o kontaktu izme�u skupina,
da su Neandertalci preuzeli aspekte pona�anja
koji se odra�avaju u tim promjenama koje �ine.
Izra�uju oru�e koje smatramo tipi�nim za suvremene ljude,
u mnogo ve�oj mjeri rabe kost ili bjelokost.
Osim oru�a i brojni drugi kulturni artefakti
daleko nadma�uju nalaze s ostalih neandertalskih nalazi�ta.
Ta nalazi�ta sadr�e dokaze o nakitu,
npr. probu�eni �ivotinjski zub.
Neandertalci su tako izra�ivali ukrase za tijelo
�to bi se ina�e smatralo osobinama suvremenih ljudi.
Uz dana�nje mnogo bolje tehnike datiranja
mo�emo radiokarbonski dokazati da neandertalske kulture
se�u unatrag 39.000 godina, ponegdje ne�to mla�e,
a dolazak suvremenih ljudi sa sigurno��u se dogodio
prije 40.000 godina, u Europi.
Prisutno je ispreplitanje i potencijalno, kada su se te
skupine sastale, od neandertalaca smo preuzeli odre�ene
prednosti vezane uz �ivot i pre�ivljavanje
u hladnijim okru�enjima Europe i Azije.
Arheolo�ki dokazi ukazuju na razmjenu ideja
izme�u neandertalaca i suvremenih ljudi.
No prije 8 godina, fosilni fragment iz spilje u ju�nom Sibiru
bacio je pravu bombu u svijet paleoantropologije.
Zato �to je ukazivao
da su neandertalci i suvremeni ljudi imali susjede.
U neposrednoj blizini �ivjelo je jo� jedno pleme ljudi.
Duboko u Altajskom gorju, u blizini
budu�e granice Kazahstana i Mongolije, dolazi zima.
No ovo planinsko pleme udoma�eno je u svom okru�enju.
Spilja im je na migracijskoj ruti
koja omogu�uje stadima lak prolaz kroz planine
do toplijih travnjaka na jugu.
Za�udo, do kona�nog otkri�a ovog plemena
do�i �e 5600 km dalje, u Leipzigu, u Njema�koj.
Svante Paabo je geneti�ar s Instituta Max Planck,
specijaliziran za drevnu DNK.
Zajedno s timom sura�uje s ruskim arheolozima
koji iskopavaju u zaba�enoj planinskoj spilji.
2008. na�i su kolege na�li mno�tvo razli�itih kostiju
me�u kojima i sitni komadi�,
djeli� zadnjeg �lanka malog prsta.
Samo komadi�.
O�ito je pripadao djetetu jer je bio vrlo sitan.
I malo je nejasno koliko je star,
najmanje 50.000 godina, vjerojatno stariji.
Poslali su nam ga u Leipzig, zajedno s drugim kostima.
Poslali su ga Svanteu u nadi da �e s timom
uspjeti izvu�i ne�to DNK i eventualno utvrditi
pripada li kost neandertalcu ili Homo sapiensu.
Kad dobijemo kost za uzorak uklonimo povr�inu
na malom podru�ju, izbu�imo rupu
zubarskom bu�ilicom tako da dobijemo prah.
Iz toga izoliramo DNK.
Pro�istimo je od svih komponenti kostiju,
minerala, bjelan�evina, masti.
U takvom ga obliku mo�emo ubaciti u ure�aj za sekvenciranje.
Problem je s prou�avanjem drevne DNK
�to je, prije svega, u ostacima ima vrlo malo.
Velika ve�ina DNK ne pripada kosti
ve� potje�e od bakterija i gljivica koje su kolonizirale kost
desecima tisu�a godina dok je bila u spilji.
Mo�da je najve�i problem
rizik od kontaminacije dana�njom ljudskom DNK,
od nas u laboratoriju, u ovakvoj prostoriji punoj ljudi.
Velik dio pra�ine u zraku sadr�i djeli�e ko�e,
a jedna takva �estica pra�ine mo�e sadr�avati
daleko vi�e DNK nego uzorak kosti.
DNK je vrlo krhka i ne mo�e se lako o�uvati.
No za�udo, unato� �to je tisu�ama godina le�ala u spilji,
DNK u toj sitnoj kosti gotovo uop�e nije degradirala.
Ovaj djeli� malog prsta bio je tako dobro o�uvan
da smo uspjeli sekvencirati cijeli genom
u vrlo visokoj kvaliteti i to onakvoj u kakvoj bi
danas mogli sekvencirati va� ili moj genom.
Nevjerojatno je postignu�e dobiti cjelovit genom
iz kosti stare 50.000 godina.
No najve�i �ok uslijedio je kada su poku�ali
identificirati kojoj je ljudskoj vrsti pripadao.
Na svoje veliko iznena�enje otkrili smo da nije neandertalac,
vrlo je udaljen od ostalih ispitanih neandertalskih genoma.
Odmah smo shvatili da je ovo ne�to sasvim posebno,
nije neandertalac niti suvremeni �ovjek nego ne�to novo.
Otkrili smo novi oblik izumrlog �ovjeka.
To je bilo posve neo�ekivano.
�ovjek povezan sa svima nama, ali genetski razli�it.
Jo� jedna skupina ro�aka.
Mnogo smo raspravljali me�usobno i s ruskim kolegama
kako nazvati ovu ljudsku skupinu.
Nakon mnogo natezanja slo�ili smo se nazvati ih denisovci.
Ba� kao �to su neandertalci nazvani po dolini Neandertal
gdje su otkriveni prvi ostaci neandertalaca,
denisovci su nazvani po tom prvom mjestu gdje su otkriveni.
O denisovcima znamo vrlo malo, �to je frustriraju�e.
Znamo da su �ivjeli u ovoj spilji i da su
povremeno �ivjeli s tamo�njim neandertalcima.
�ini se da su tamo na po�etku �ivjeli neandertalci,
zatim kasnije denisovci, a onda opet neandertalci.
Za mene je to zaista izuzetno mjesto na svijetu
jer je jedino za koje znamo da su tamo �ivjela
najmanje tri razli�ita oblika ljudi.
Mo�emo re�i da su denisovci bili u ve�oj mjeri
povezani s neandertalcima nego s nama.
Dok su se preci neandertalaca i suvremenih ljudi
razdvojili prije oko 600.000 godina,
denisovci su se razdvojili od zajedni�kog pretka
s neandertalcima prije oko 400.000 godina.
A za ovu vrstu znamo jedino iz njihove genetike.
Ne znamo mnogo o njihovoj anatomiji,
fosilni je zapis vrlo fragmentaran.
Daljnja iskopavanja u spilji otkrila su dva denisovska zuba,
i do sada su to svi fizi�ki dokazi koje imamo
o ovom novom, nestalom plemenu planinskih ljudi.
No ostaje goru�e pitanje jesu li denisovci
ikada susreli na�e vlastite lutaju�e pretke?
Prihva�eno je da je na�a vrsta,
Homo sapiens, potekla iz Afrike.
No kako su i kada na�i preci napustili Afriku
da bi kolonizirali svijet bilo je predmet zna�ajne rasprave.
A svaki novi primjerak genetskih i fosilnih dokaza
mijenja na�e shva�anje.
Nedavni su nalazi zaista pomaknuli granice koliko su daleko
i koliko rano suvremeni ljudi oti�li iz svoje afri�ke domovine.
A �to smo ranije napustili Afriku to su ve�e �anse
da smo se isprepleli u vremenu i istim dijelovima svijeta
s ostalim na�im ljudskim ro�acima.
Da shvatimo pri�u o onome �to nam se zapravo dogodilo
moramo uzeti u obzir �itav zemljovid,
a Kina je vrlo va�an dio ovog mozaika.
Arheologinja Maria Martinon-Torres sa Sveu�ili�nog koled�a u Londonu
udru�ila se s kolegama s Kineske akademije znanosti
u prou�avanju riznice ljudskih zubi na�enih u spilji
u pokrajini Daoxian, u jugoisto�noj Kini.
Ljudi mo�da misle da svi zubi izgledaju isto, ali nije tako.
Zubi su poput malih, minijaturnih krajolika.
Ovo su o�ito zubi suvremenog �ovjeka, Homo sapiensa,
a ne arhai�nog hominida poput denisovca ili neandertalca.
Homo sapiens ima jednostavne zube i gracilne zube.
Korijeni su tanki, uski prema vrhu.
No korijeni arhai�nog hominida jaki su i robusni
poput stupova koji se sna�no razilaze i otvaraju.
Zbilja velika razlika.
Zubi su bili savr�eno o�uvani
u vapnena�koj spilji ispod sloja kalcita.
Zubi iz Daoxiana na�eni su u sloju kalcita koji je poput
nadgrobne plo�e zape�atio sve slojeve gdje su na�eni fosili.
Datirali smo stalagmite izrasle na vrhu tog sloja
i ustanovili starost od 80.000 godina.
To zna�i da sve ono �to je nakupljeno ispod njih
mora biti staro najmanje 80.000 godina.
Ovaj novi dokaz dramati�no je preokrenuo
prija�nje teorije o kretanju ljudi �irom svijeta.
Otkriva nam koliko su mnogo putovali ti rani suvremeni ljudi.
Zubi iz Daoxiana su vrlo va�ni
jer predstavljaju najraniji i naj�vr��i dokaz
o na�oj vrsti, Homo sapiensu, izvan Afrike.
A na�li su se izvan Afrike mnogo ranije od o�ekivanog.
Dakle, da bi Homo sapiens tako davno uspio do�i do Kine
morali smo napustiti Afriku prije oko 100.000 godina, mo�da i ranije.
To zna�i da su suvremeni ljudi proveli tisu�e godina
lutaju�i planetom i dijele�i ga s ostala dva ljudska plemena.
To je uzbudljivo za znanstvenike.
Zubi iz Daoxiana dovode do brojnih novih pitanja,
jesu li hominidi iz Daoxiana ikada susreli neandertalce?
Jesu li ikada susreli te tajanstvene denisovce?
Mnogo je novih pitanja gdje moramo shvatiti
tko smo bili prije 100.000 godina.
Odgovore na neka od ovih pitanja
nesumnjivo �emo dobiti negdje u Aziji,
prostranom kontinentu koji sigurno skriva
mnoga antropolo�ka iznena�enja.
Zapravo su jugoisto�ni azijski otoci
ve� iznjedrili jedno od najneobi�nijih i najkontroverznijih
otkri�a posljednjih godina u paleoantropologiji.
Dokaz o nestalom plemenu koje je ljudsko,
ali gotovo neprepoznatljivo.
Na otoku izoliranom od ostatka svijeta
�ivi skupina minijaturnih ljudi.
Odrasli su visoki samo jedan metar.
�ive od patuljastih slonova i koriste tehnologiju
naprednu kao i kod drugih ljudskih skupina �irom svijeta.
Antropolozi Laura Shackelford i Fabrice Demeter
prou�avaju ljudske fosile �irom jugoisto�ne Azije,
ali nisu o�ekivali da �e 2003. skupina iz Australije
otkriti patuljastog �ovjeka u spilji na otoku Flores u Indoneziji.
Kada su na Floresu otkriveni fosili bilo je to
uzbudljivo otkri�e jer nitko nije znao �to su to�no.
Kada je Flores dospio u javnost
bio je to veliki �ok za znanstvenu zajednicu.
Ta vrsta nije nalikovala ni�emu do tada otkrivenom.
Ima vrlo specifi�na obilje�ja.
Osobito niski rast, visine je tek oko 1 m.
A jo� je zanimljivije �to je vrsta imala
vrlo mali mozak, veli�ine mozga �impanze.
Bila je to nova vrsta s kojom nitko nije znao �to u�initi.
Isprva je vladao skepticizam.
Bojazan da je to samo jedan deformirani suvremeni �ovjek.
Ali sada, uz precizno datiranje i nekoliko otkrivenih pripadnika,
prihva�eno je da je to bila odvojena ljudska vrsta.
Nazvani su Homo floresiensis,
po otoku na kojem su prona�eni.
No poznatiji su kao hobiti.
Ovo ba� nije lijepo re�i o ljudima, ali �udni su.
�udni su svojim izgledom,
dobi, lokacijom, povije��u.
Neobi�noj veli�ini Homo floresiensisa
zapravo je razlog otok na kojem su �ivjeli.
Prije 100.000 godina razina mora bila je vrlo niska.
Ti su otoci bili povezani s kontinentom.
No Flores je uvijek bio izolirani otok.
Nedavno otkriveni fosili otkrivaju da su preci
patuljastih ljudi ve� bili maleni prije 700.000 godina.
�ini se da za to treba kriviti sam otok.
Budu�i su uvijek bili izolirani vjerojatno su bili
izlo�eni fenomenu koji se naziva oto�na patuljastost.
To je fenomen kod kojeg se bilo koja vrsta,
ne samo ljudi ve� i �ivotinje,
ako je izolirana na otoku, vrlo �esto smanjuje.
To mo�e biti zbog manje resursa na otoku
tako da bi se vrste smanjile da sa�uvaju resurse.
Otkri�e patuljastih ljudi dovelo je do mnogo vi�e
pitanja o ljudskom porijeklu nego odgovora.
Homo floresiensis prava je zagonetka.
Zapanjuju�e otkri�e koje jo� uvijek nastojimo shvatiti.
�ini se da su se ti mali ljudi razvili od predaka
koji u ljudskom rodoslovnom stablu se�u sve do
mo�da 2 milijuna ili �ak 3 milijuna godina.
Fascinantno je �to za razliku od danas
kada smo jedina ljudska vrsta na planetu,
ne moramo se vratiti toliko daleko da na�emo sve te druge.
Si�u�ni Homo floresiensisi,
za�udno kulturni neandertalci, zagonetni denisovci,
svi su �ivjeli uz suvremene ljude prije 100.000 godina.
No prije 30.000 godina mi smo jo� bili tamo,
a svi su ovi ostali izumrli.
Proteklih 30.000 do 40.000 godina ljudske povijesti
jedinstvene su po tome �to nema drugih blisko povezanih vrsta.
Sami smo na planetu.
Za�to je onda Homo sapiens pre�ivio
kada su sva ta druga ljudska plemena izumrla?
Neandertalci su, koliko znamo,
posljednji na�i nestali ro�aci.
Najnovija istra�ivanja navode mnoge razloge za njihov nestanak,
ali mo�da je najneizbje�niji bila promjenjiva klima.
Neandertalska populacija u�estalo je
poga�ana vrlo brzim klimatskim promjenama.
Ni nakratko nisu uspijevali stabilizirati i pove�ati svoj broj.
Kad god bi se pro�irili u boljim uvjetima,
iznenada bi uslijedio ogroman, brzi pad temperature
i mnogo je od te populacije izumrlo.
Izme�u svakog razdoblja relativne topline
koja je mogla trajati tisu�ama godina, vratila bi se hladno�a,
zahva�aju�i Europu ponekad u nekoliko desetlje�a,
a sjeverne neandertalske skupine iznova bi bile zbrisane.
Po meni je to pitanje sre�e.
Da su se suvremeni ljudi i neandertalci na�li ondje u doba
kada je klima postajala toplija i vla�nija umjesto hladnija i su�a
lako smo danas mogli biti neandertalci
koji raspravljaju za�to su ostali izumrli.
Mislim da su neandertalci ve� bili ugro�ena vrsta, prije dolaska
suvremenih ljudi iz Afrike i ispreplitanja s neandertalcima.
Suvremeni ljudi barem su malo bili u�inkovitiji
u lovu i skupljanju i neandertalci su jednostavno
istisnuti tim sve ve�im uspjehom suvremenih ljudi.
Neandertalci nas u�e da je mogu�e biti
inteligentni hominid velikog mozga, a ipak izumrijeti.
Promjena klime utjecala bi na ljudske populacije diljem svijeta,
a dokaz o tom utjecaju zapisan je u drevnoj DNK.
Janet Kelso, kolegica Svante Paaba na Institutu Max Planck,
prou�ava povijest ljudi putem komparativne genetike.
�to se ti�e raznolikosti u neandertalskoj populaciji
bila je mnogo ni�a nego u dana�njoj populaciji.
U ovom vagonu prisutno je vi�e raznolikosti
nego me�u poznatom nam populacijom neandertalaca.
Razlog je vjerojatno �ivot u malim zajednicama.
Kada smo dobili prvi visokokvalitetni neandertalski genom
iznenadilo nas je �to izme�u dvije verzije genoma,
koje je ta osoba naslijedila od majke i oca, nije bilo razlike.
To o�ito ukazuje da su majka i otac
ovih osoba bili blisko povezani.
Na razini polubra�e ili dvostrukih prvih ro�aka.
Ne znamo jesu li to tipi�no za tada�nja neandertalska dru�tva
ili je to iznimka koja se tada dogodila u toj spilji.
Ono �to je sigurno jest da niska genetska raznolikost
nije dobra za populaciju.
Poznato je da vi�e integrirane populacije, s manje raznolikosti,
imaju manju sposobnost reakcije
na novi patogen ili promjenu okoli�a.
Ta raznolikost amortizer je za okru�enje
i manjak raznolikosti svakako bi doprinio izumiranju neandertalaca.
No ispostavilo se da neandertalci zapravo
mo�da nisu sasvim izumrli.
Genetska istra�ivanja mogu nam mnogo re�i o tome
tko smo i odakle dolazimo te potpuno preoblikovati
na�u ideju o tome �to zna�i biti suvremeni �ovjek.
Dok su na�i preci Homo sapiensa dijelili planet
s raznim nestalim plemenima, postojala je
realna mogu�nost da su se kri�ali s njima.
To zna�i da je postojala mogu�nost,
koliko se god to �inilo nevjerojatnim, da je u genomima
dana�njih ljudi zaostalo ne�to arhai�ne DNK.
Stoga su je geneti�ari iz Leipziga krenuli tra�iti.
Htjeli smo doznati je li do�lo do kri�anja neandertalaca
sa suvremenim ljudima. O�ekivali smo da nije.
Kad smo dobili prvi rezultat koji je ukazivao
da je bilo kri�anja svi smo bili vrlo skepti�ni.
Usporedba suvremene ljudske DNK s detaljnim genomom
neandertalca izgleda ukazuje na dijeljenje gena.
Proveli smo mnogo vremena provjeravaju�i podatke,
nastoje�i shvatiti kako bi to mogla biti gre�ka.
Ali dokaz je bio tu.
Pojedini suvremeni ljudski genomi iz razli�itih dijelova svijeta
sadr�avali su odsje�ke koji odgovaraju neandertalskoj DNK.
Ovo ovdje je regija kromosoma 4.
Na vrhu su dva neandertalca, onda denisovac,
ovo ovdje su Azijci, Europljani, Ju�noamerikanci,
Papuanci, Australci i zatim skupina Afrikanaca.
Niz otkriva da su na ve�ini mjesta svi vrlo sli�ni
i to zato �to smo blisko povezani.
Suvremeni ljudi i neandertalci nisu toliko me�usobno razli�iti
�to znatno ote�ava razaznati gdje su zanimljive razlike.
I zato umjesto toga maskiramo,
uklanjamo sva mjesta gdje su svi isti
i gledamo samo mjesta na kojima se pojedinci
razlikuju od referentnog genoma.
Sada vidimo da se neandertalci i denisovci razlikuju
od suvremene ljudske reference na ovom mjestu, ovdje i ovdje.
Neke od tih razlika dijele
brojne populacije, uklju�uju�i Afrikance,
a neke od tih razlika dijeli samo nekoliko pojedinaca,
tu, ovdje i ovdje.
Genomi odre�enih pojedinaca sadr�e dokaz da su se na�i
lutaju�i preci kri�ali s neandertalskim plemenima
i imali potomstvo koje je pre�ivjelo,
prenijev�i svoje gene budu�im nara�tajima.
I to nije bilo o�ito kod samo kod nekoliko pojedinaca.
Pro�emo li kroz genome Afrikanaca, Europljana i Azijaca
te izbrojimo koliko DNK baza u svakom genomu
odgovara neandertalskom genomu
dosljedno primje�ujemo da sve skupine izvan Afrike
dijele vi�e neandertalske DNK od skupina u Africi.
Ljudi afri�kog porijekla obi�no nemaju neandertalsku DNK.
No gotovo svi drugi je imaju.
Uklju�uju�i mene.
Analizirala sam svoj genom
i ja sam 2,7% neandertalac.
Zanimljivo je da �e se moj djeli� neandertalske DNK
razlikovati od djeli�a u genomu druge osobe.
Svi ljudi �iji su korijeni izvan Afrike
nose djeli� neandertalske DNK.
Svaka osoba u prosjeku nosi negdje izme�u 1 i 2%.
Osvrnemo li se na sve te djeli�e u dana�njim ljudima,
koliko se onda neandertalskog genoma
i dalje kre�e na dvije noge u svim ljudima?
Koliki je kona�an zbroj?
Mi�ljenja su jo� pomalo podvojena.
No u ljudima danas jo� postoji
oko polovice neandertalskog genoma.
A �to se vi�e ljudi analizira taj broj nastavlja rasti.
Nevjerojatno je pomisliti da je oko polovice
neandertalskog genoma jo� i dan-danas �ivo u nama.
A unatrag samo 10 godina nismo imali pojma
da itko od nas ima neandertalsku DNK.
Sada znamo da prakti�ki svatko prete�no neafri�kog porijekla
ima neandertalsku DNK u svom genomu.
To bi trebalo zna�iti da se kri�anje neandertalaca
s precima tih pojedinaca morala dogoditi vrlo rano,
vrlo blizu trenutku njihova izlaska iz Afrike, mo�da negdje
na Bliskom istoku gdje je jo� postojala jedinstvena populacija.
A kada su se po�eli �iriti nosili su sa sobom
tu neandertalsku DNK gdje god da su po�li.
I denisovci su ostavili svoj trag u DNK �ivu�ih ljudi.
Neki vi�e od drugih.
Oni koji potje�u s Papue Nove Gvineje
ili aborid�inski Australci,
oko 5% njihove DNK potje�e od denisovaca,
3-4 puta vi�e nego �to su
Europljani naslijedili od neandertalaca.
Tragovi denisovske DNK pronalaze se i kod stanovni�tva
diljem Azije, u Indiji, Himalaji i Kini,
i procjenjuje se da bi jo� uvijek moglo postojati
�ak 60-80% denisovskog genoma
rasprostranjenog u svjetskom stanovni�tvu.
O�ito je da su se lutaju�a plemena ranih suvremenih ljudi
spremno kri�ala s na�im ljudskim ro�acima.
Stupaju�i u kontakt mjestimi�no je dolazilo do kri�anja.
To je moglo uklju�ivati usvajanje beba,
pronalaska siro�adi neandertalaca, denisovskih beba,
te odvo�enje i odgoj u njihovoj skupini.
I to je dijelom mogu�e.
U drugim prilikama moglo se raditi o plja�ka�kim skupinama
i kra�i �ena jer je skupini nedostajalo �ena.
Oti�li bi i ukrali ih.
To se doga�a i danas me�u �impanzama kao i skupinama
lovaca sakuplja�a pa sam siguran da se i to doga�alo.
�itav je niz mogu�nosti kako je moglo dolaziti do ovih parenja.
Shvatili smo da ove ljudske skupine
nisu u potpunosti izumrle.
Jednim malim dijelom �ive u ljudima danas.
Najfascinantnije i najiznena�uju�e tajne
na�e davno nestale pro�losti kona�no su otkrivene.
Zamisao o suvremenom �ovjeku koji uni�tava sve ostale vrste
u kratkom i dramati�nom osvajanju svijeta
mora ustupiti mjesto procesu asimilacije
koji je zapravo oblikovao ono �to smo danas.
No to nije kraj pri�e.
S pobolj�avanjem genetskih tehnika
i poniranjem dublje u na�u DNK,
nedavno je otkrivena nova tajna.
Na travnjacima dana�nje Afrike,
skriveno duboko u genomima pojedinih ljudi,
ostaci su pete ljudske populacije,
nestalog plemena kojem je nestao svaki drugi trag.
Ravnice sredi�nje Afrike surov su i nemilosrdan okoli�.
A ipak izolirano pleme hominida uporno se bori
za opstanak, ne ostaviv�i traga u krajoliku.
Ovo je pleme zapravo otkriveno 14.500 km dalje,
u Seattleu, na zapadnoj obali SAD-a.
Geneti�ar Joshua Akey analizirao je gene odre�enog
suvremenog afri�kog stanovni�tva i otkrio odsje�ke DNK
koji se ne mogu na�i u ostalim suvremenim ljudima.
Uspjeli smo identificirati sekvence za koje smo sigurni
da su arhai�nog porijekla, ali u usporedbi s neandertalskim
ili denisovskim genomima uop�e se ne podudaraju.
O�ito pripadaju nepoznatoj skupini ljudi koja je postojala u Africi.
Nemamo fosilnih podataka o njima,
ne znamo ni�ta o njima osim traga DNK
koju su ostavili u dana�njim ljudima iz Afrike.
Razmislimo o ljudskom rodoslovnom stablu.
Znamo da su se neandertalci i denisovci
razdvojili od suvremenih ljudi prije oko 700.000 godina.
Taj arhai�ni slijed odvojio se od suvremenih ljudi
prije vjerojatno 700.000 do 800.000 godina.
A ovo je protok gena iz ove tajanstvene skupine
arhai�nih ljudi iz Afrike u pretke dana�njih Afrikanaca,
prije 50.000 do 80.000 godina.
Dakle, pre�ivjeli su i ne znamo mnogo vi�e o njima.
Osim da mo�da njihovi fosilni ostaci negdje u Africi
�ekaju da budu otkriveni.
Fascinantno je �to te zaklju�ke mo�emo izvesti
ne iz otkrivenih fosila ili drevne DNK izvu�ene iz fosila
ve� samim ispitivanjem varijacija DNK sekvence
prisutne u suvremenim Afrikancima.
Pru�a nam �udesan uvid u ljudsku povijest i omogu�uje
prona�i te nedostaju�e gran�ice ljudskog rodoslovnog stabla.
DNK dokaz o genetskom mije�anju izme�u razli�itih
oblika ljudi mogao bi rije�iti i zagonetku odre�enih fosila
koji se ne uklapaju u na�e standardne kategorije.
Npr. ova lubanja ima mje�avinu karakteristika
od kojih neke izgledaju starije od 100.000 godina,
druge samo 14.000 godina.
Kako to objasniti?
Barem teoretski je mogu�e da je mo�da netko poput
Homo heidelbergensisa ili vrlo primitivnog oblika Homo sapiensa
pre�ivio mnogo du�e u sredi�njoj i zapadnoj Africi,
potom se kri�ao s kasnijim oblicima Homo sapiensa,
a ovaj ovdje fosil odra�avao bi to kri�anje.
Mogu�nost drevnog kri�anja s nestalim plemenima
navela je stru�njake na novu procjenu mnogih fosila.
Bilo je mnogo interakcije me�u ovim razli�itim skupinama.
tako da stare fosilne zapise trebamo po�eti gledati u novom svjetlu.
Postoje mnogi fosilni primjerci koji se ne uklapaju
u pri�u jer je pri�a zapravo sazdana bez njih.
Jesu li pred nama fosilni dokazi
o drevnom kri�anju?
Otkriveni su mnogi fosili za koje ne znam to�no �to su.
Mislim da nas �eka iznena�enje.
Oni bi mogli biti daljnji dokaz tog kri�anja, ne samo
neandertalaca i denisovaca ve� i drugih kri�anja.
A ovdje nije kraj novim vrstama.
Stru�njaci su danas mnogo otvoreniji prema ideji
da vjerojatno postoje i druga arhai�na ljudska plemena
koja tek treba odgovaraju�e identificirati.
Kad pogledamo geografski raznolikije pojedince
postoji pravi potencijal da �emo otkriti
ostale grane ljudskog rodoslovnog stabla.
Jo� mnogo toga treba otkriti i shvatiti,
jesu li to nove skupine ili nove vrste
ili trebamo po�eti prihva�ati da su rezultat razmjene
izme�u razli�itih hominidnih skupina, ne znam.
No to �e biti mnogo slo�enije nego �to mislimo.
Kada su se suvremeni ljudi pro�irili iz Afrike
suo�ili su se s vrlo razli�itim svijetom
od onog poznatog nam danas.
Slika koja izranja iz fosila,
ostataka drevne DNK i suvremene DNK
svijet je isprepletenih ljudskih skupina.
Danas se zna da su neandertalci �ivjeli u Europi,
Bliskom istoku, pa �ak i dijelovima Azije.
Denisovci u zapadnoj Aziji, ali po svemu sude�i
�ivjeli su po cijeloj Aziji i jugoisto�noj Aziji.
Floreski hobiti, gledaju�i svoja posla,
odsje�eni na zaba�enom otoku u Indoneziji.
Jo� uvijek bezimeni arhai�ni Afrikanci, pre�ivjeli.
I mi.
Suvremeni ljudi, Homo sapiensi.
Ultimativni lutalice.
Potekli iz Afrike neumorno su i neprekidno istra�ivali svijet.
Ispada da na�a pri�a ne govori toliko o tome
otkuda smo nego s kim smo usput spavali.
Nedavna otkri�a potekla uglavnom iz genetskih istra�ivanja
poma�u nam dopuniti na�e obiteljsko stablo.
Tako znamo da postoji najmanje
jo� jedna afri�ka arhai�na populacija, mo�da �ak i vrsta,
koja se�e do oko 800.000 godina, do ove to�ke grananja.
DNK je odande u�ao u suvremene ljude.
Naravno, to nije prva poznata nam naznaka
o genima poteklima iz druge vrste.
Prva su bili neandertalski geni
koji su odavde u�li u suvremene ljude.
Sada, o�ekivano, imamo dokaze o genima
suvremenih ljudi koji idu u suprotnom smjeru.
Tu su i geni potekli od denisovaca.
A tu su ostali arhaici koji u nekom trenutku
ulaze u denisovce kao i neandertalce.
Mislim da je bilo prili�no te�ko do�i
do ovog koncepta obiteljskog stabla �ovje�anstva.
Toliko smo bili vezani uz ideju linearnog napredovanja.
Sada vidimo da ovo jest obiteljsko stablo, ali i vi�e od toga,
zamr�ena mre�a veza.
Na�a DNK je mozaik.
Sadr�i tragove tih drugih vrsta.
U nama se kriju odjeci nestalih plemena �ovje�anstva.
Pretpostavljam da mo�emo re�i
da smo genetski mje�anci.
No ima jo� jedan kona�ni preokret u na�oj pri�i.
Tajna koju svatko od nas krije unutar sebe.
Arhai�na DNK u na�im
suvremenim genomima nije mrtva.
Nastavlja duboko utjecati na na�e �ivote danas.
Josh Akey u Seattleu suvremenim
podatkovnim tehnikama istra�uje na�e zdravlje.
Zadnje desetlje�e svjedo�i
o izvanrednim tehnolo�kim inovacijama.
Ra�unalna snaga u stanju je baratati s brojevima
koji omogu�uju pristup genomskim podacima
u razmjerima nezamislivima prije samo par godina.
Josh je analizirao genetske podatke
i detaljne zdravstvene kartone 28.000 ljudi.
28.000 ljudi popunit �e polovicu ovog stadiona.
Ideja je bila pratiti dijelove njihovih genoma
naslije�enih od neandertalskih predaka
i upitati na koji spektar osobina ili bolesti utje�u
zaostale neandertalske varijacije u suvremenim ljudima?
Jo� uvijek otkrivamo cijeli spektar posljedica,
ali znamo da smo pokupili odre�ene neandertalske gene
koji su bili va�ne komponente imunolo�kog sustava
i pru�ili na�im precima dobrobit za opstanak
i reprodukciju kada su nai�li na dotad nepoznate patogene.
Pove�ana genetska raznolikost povezana
s na�im imunolo�kim sustavom mogla bi biti
velika prednost ste�ena nehoti�no, putem kri�anja.
Postoje odre�ena mjesta u na�em genomu gdje smo
zapravo vi�e neandertalci nego suvremeni ljudi,
a u�estalost neandertalske kopije gena je 70 ili 80%.
Svoje naslje�e ostavili su i planinski denisovci.
Istra�iva�i su otkrili vrlo neobi�nu varijantu gena
na�enu jedino u Tibetancima i malom broju Han Kineza.
No prisutna je u denisovskom genomu.
Denisovci su doprinijeli verziji gena EPAS1
kod Tibetanaca koji im omogu�uje
�ivot i opstanak na velikim visinama.
Zanimljiva je pomisao da danas ne bi bilo
toliko stanovni�tva na Tibetanskoj visoravni
da nije bilo doprinosa denisovaca.
No ima i lo�ih vijesti.
Nova istra�ivanja ukazuju da je na plodnost na�ih predaka
negativno utjecalo previ�e neandertalske ili denisovske DNK.
Izgleda da je spajanje genoma koje nam je u kona�nici
pomoglo prilagoditi se i razmno�iti bio kobni dar.
�ini se da je do�lo do razmjene.
Kod dana�njih osoba mnoge od tih neandertalskih varijanti
koje su svojedobno bile za�titne
izgleda pogoduju i raznim autoimunim bolestima.
Op�enito, neandertalsko porijeklo obja�njava
oko 2% rizika od oboljenja velikim brojem osobina.
Kao anatomu mnogo mi je ugodnije
s kostima nego molekulama.
No divim se koliko nam mnogo DNK sada
otkriva o ljudskom porijeklu.
�udesno je da smo sada u stanju izdvojiti DNK
iz kostiju koje nisu stare samo desetke
ve� stotine tisu�a godina.
Trenutno tehnike koje koristimo �inimo jo� senzitivnijima
kako bismo mogli doprijeti jo� dalje u pro�lost.
Ove �e tehnike postati ne�to poput
datiranja ugljikom koje je revolucioniralo arheologiju,
postav�i njezinim standardnim oru�em.
U budu�nosti tako mo�emo o�ekivati da genetika
jo� vi�e razotkrije tko smo i odakle dolazimo.
U idu�ih nekoliko godina uspjet �emo uvjerljivo dokazati
da su postojale mnogostruke, ranije nam nepoznate
vrste ljudi za koje nije bilo fosilnih podataka,
a za �ije se postojanje jedini dokaz krio u na�oj DNK.
Posljednjih 20, osobito zadnjih 10 godina,
bile su istinski uzbudljive.
Doga�a se toliko toga.
Ne znamo �to je iza ugla.
Zadnjih sam godina nau�io o�ekivati neo�ekivano.
I siguran sam da �e se to nastaviti.
Prijevod i obrada: FIXUP fixup777@gmail.com
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.