Original subtitles

www.titlovi.com

Trebala si ranije stati.

Hej. -Hej. -Zašto si već odjevena? Nešto se dogodilo?

Ne. Moram ići. Nisam te htjela probuditi, oprosti.

Još je rano. -Znam, ali zvala me Viola. Moram ići.

Zašto ti? Zašto ti?

ODRED ZA BORBU PROTIV MAFIJE

Još jedan koji obećava promjenu.

Promijenit će sve da ne bi promijenio ništa. Ideš? Čujemo se.

Morat ćemo potražiti drugi stan. Možda uz more.

Moram ići.

Ionako ne bi ništa rekao. -Sada više sigurno neće.

Zovi Mares.

Stvari koje je imao na sebi. Vjerojatno vam trebaju. -Hvala.

Isključen je.

Zašto...

Bok. -Bok.

Ne gledaj me tako. Dobro sam.

Kako je kod kuće? -Sve je u redu. -Cure?

Nema te tri dana i već se brineš za sve?

Bez brige, ionako će te vratiti kući.

Danas, najkasnije sutra.

Odvjetnici koje ti je Trapani unajmio sve su pobili.

Oslobodit će te, znaš? Nisi sretna? -Jesam. Jako.

Trapani će osloboditi i Vita i Narda, vidjet ćeš. Svi ćemo biti kod kuće.

Ja želim samo to. Želim da sve to završi.

Završit će, vidjet ćeš. Vidjet ćeš.

To je sve? -Očekivala si adresar s Trapanijevom adresom? -Mobitel.

Nije ni to imao? -Kod kuće ga nismo našli. -Opet ta krtica.

Mi o vuku, a vuk na vrata. Naporni se vratio. -Ne vjerujem.

Kako ide?

Koliko prstiju vidiš? -Isto koliko i tvojih rogova, dva. -Da bar...

Što je gad opet napravio? -Možda je uzeo Gangemijev mobitel,

ali ostavio nam je ovo.

Ljudi, Mares je opet iskrsnula. Zvali smo Tko ga je vidio?

Načelnice...

Dobro došao, Alfiere. -Hvala.

Tražio sam vas jer je Gangemi umro na operaciji, ali nešto je čudno.

Nije imao mobitel, ni na sebi ni u vili... -Kod mene je.

Poslužio mi je da otkrijem tko je krtica.

Ivan Di Meo.

Sinoć sam zvala broj s kojeg je upućen posljednji poziv Gangemiju,

koji ga je obavijestio o našem dolasku.

Ivan drži sakriven taj mobitel u svom domu.

Isti broj je obavijestio tvog doušnika o bombi u restoranu.

Ne kužim. Di Meo surađuje s Trapanijem,

a upropastio je atentat na tebe. -Možda je htio dati mi upozorenje

pa se predomislio u posljednji trenutak... Ne znam.

No, činjenica je da je to on.

Osoba kojoj sam najviše vjerovala. -Prokleti gad!

Što da kažem? -Ja bih htio uhititi ga.

Sigurni smo da je to potrebno učiniti odmah? -Naravno.

Halo? Stižem.

Rosy Abate želi razgovarati sa mnom. Nastavit ćemo poslije.

Kog vraga moramo čekati?

Posljednji put si rekla da je Lopaneov ubojica ubio i mog muža.

Točno.

Saro Gangemi.

Sada je mrtav. Pronašli smo oružje u njegovu domu.

Trapani ga je koristio da bi se riješio Lopanea

i da bi bio blizu tebi.

Ja uskoro izlazim. Giacomo Trapani mi plaća dobrog odvjetnika.

Što želiš od mene? -Vratit ću se kući i uskoro opet vidjeti Trapanija.

On će naći načina... -Što želiš od mene?!

Želim ti pomoći da uhvatiš Trapanija

i želim da on i moja braća provedu cijeli život u zatvoru.

To želim.

Alfiere, možeš malo doći?

Nešto si našla? -Mnogo izbrisanih datoteka.

Ali ne tako dobro izbrisanih. Samo je ispraznio sadržaj,

no uspjela sam rekonstruirati imena datoteka. Pogledaj malo.

Sturiale. Kandidat?

To sa Sturialeom vani ne shvaćaju.

Uz toliko uloženog novca, čini im se nerazborito to učiniti. Shvaćaš?

Uz toliko prijatelja u politici, obraćamo se posljednjem došljaku?

U tome i jest stvar. Za prijatelje se zna, što ih čini poznatima.

Zna se za osude, slučajeve, istrage koje traju. -Nismo u Americi.

Ovdje je uvijek bilo tako, a ljudi ih nisu prestali birati zbog toga.

A oni nam nisu prestali činiti uslugice.

Uskoro će postati šepavi konji, a nama se smiješi punokrvni konj.

Vi ste mi dali tu mogućnost.

Audiodatoteka o Sturianiju. Nije teško shvatiti.

Ako su ga ucjenjivali, znači da je imao što kriti. Saznajmo što.

Di Meo? -Nećemo ga uključiti. -Načelnice...

Rosy samo što nije izašla iz zatvora. Pomoći će nam srediti Trapanija.

Di Meo ne smije ništa posumnjati ni znati.

Giacomo Trapani mora misliti da mu još štiti leđa. -Preopasno je.

Osobito za vas.

Trenutačno nisam kod načelnika da dam ostavku

jer želim uhititi i Trapanija i Di Mea.

Ivan nas je iskoristio, a mi ćemo sada iskoristiti njega.

Ako nešto posumnja, ona će dobiti metak u glavu i doviđenja.

Da, bez brige. Ne može me vidjeti.

Vraćam se čim uzmognem. Bok.

Daj mi ruku.

Dobro si? -Da.

Sretno. -Hvala.

Što si to učinila? Daj da vidim. Površinska je.

Stavi to pod vodu. -Dobro. Nije ništa.

Kruži glasina da netko od Lopanijevih nije prihvatio stvar.

Čini se da Trapani nije još dobio bitku.

Da sam bjegunac, ne bih mirno spavao.

Što je? -Ništa. Zabrinuta sam za Rosy.

Sve si učinila da je spasiš.

Gotovo je. Sigurnija je unutra nego vani.

Jao...

Koji izraz lica. Ne vidim ga u dosluhu s mafijom.

Tebe još neke stvari mogu začuditi? -Naravno. Tebe ne?

Ja se želim iznenaditi. I ovim tipom.

Možda otud napadaji mućenja vida.

Kaže se napadaj panike. Vid nema veze s time. Ne želim ti to.

Načelnice. Zvali smo prijatelje novinare za Sturianea.

Oni su ga istražili jer je u izbornoj kampanji. Nema ničega.

Ni odnosa s političarima. Samo ovo. -Što je to?

Automobilska nesreća u kojoj je poginuo dječak,

no kaže da nije on vozio, već njegov vozač. -To je službena verzija.

Vozač je proveo neko vrijeme u zatvoru. Tu su dokumenti,

zapisnik policije... Sve se čini uredno. -To je i logično.

Provjerimo telefonske ispise tog i sljedećih dana,

da vidimo jesu li ga ucjenjivali. -Mislite da ćemo dobiti dopuštenje

da istražujemo kandidata tjedan prije izbora?

Misliš da preferiraju gradonačelnika mafijaša?

Alfiere, Di Meo mi je rekao da misli da Trapanijeva bitka nije gotova

te da bi se Corleonesi još mogli osvetiti.

Uz dužno poštovanje, vi mu još vjerujete?

Ako imate sat vremena, pokazat ću vam nešto zanimljivo.

La Zagara. U ovaj su restoran dolazili Paolino Bonta i sin Stefano.

Kada su oni vladali Palermom, ovdje se odlučivalo tko mora zaraditi,

a tko ne, tko treba živjeti, a tko umrijeti.

Kada su vladari Palerma stradali pod Kalašnjikovima Totoa Riine,

u ovaj restoran nije dolazio više nitko. Da si došao, ubili bi te.

Lijepo okupljanje. -Jeste li me shvatili?

Tako je u svim lokalima u koje zalaze stari mafijaši iz Palerma.

U kafićima, restoranima... Ne samo da ih se mnogo vratilo,

mnogo više nego što smo očekivali, nego se i ne boje.

Pokazuju se jer su pobijedili. Njihov konj nema više suparnika.

Možda će netko od njih pustiti još malo krvi,

no problem je što je Trapani izgradio moćnu poziciju

te nameće mafijaški mir. Za nas je to gore od rata.

Halo? Pucali su u Carminea Abatea.

Prvo vam želim svima zahvaliti što ste prihvatili moj poziv.

Shvatili ste da sam čovjek s mnogo dobre volje,

da ne tražim osvetu. -Don Giacomo, ne pretjerujte.

Kako nazivate Lopaneovu smrt? -Pravdom. To je nešto drugo.

Dopusti da završim.

Znam da među vama ima onih koji mi nisu prijatelji. Poštujem to.

Mir se sklapa s neprijateljima, a ne s prijateljima.

Mir. Mi se moramo pomiriti. To nam je danas potrebno.

Da bismo počeli misliti na budućnost i prestali gledati unatrag.

Da bismo bolje zaštitili naše poslove.

Postoji li što važnije od toga, Amaturo?

Ovo moramo zaštititi. Držimo to blizu srca,

ali lako možemo ostati bez toga jer svi znaju da je ondje.

Poput našeg posla. Zemljišta, vile, rafinerije, sve se to vidi.

A kada se nešto vidi, osoba prije poželi to uzeti.

Tko od vas nije bio žrtva konfiskacije, zapljene?

Želimo tako nastaviti? Ubijati se od posla

i onda se pojavi murjak, sudac i uzme naše stvari?

Treba to promijeniti.

Moramo pretvoriti plodove našeg rada u nešto nevidljivo.

Naša zarada mora postati nešto neopipljivo,

dionice, fondovi, obveznice... Sve čiste stvari.

I političar mora učiniti isto. Promijeniti se.

Shvatili ste o kome govorim.

Jamčim vam da će biti pouzdan i velikodušan prijatelj.

Pucali su u Carminea Abatea. Ranjen je.

Završio sam.

Pozdrav.

Eno gada. -Smirite se. -Bez brige.

No znajte da se ne slažem. -Već si mi rekao. -Opasno je. -Već si rekao!

Nađene su čahure tri različita oružja i tragovi krvi.

Kako je? -Liječe ga.

Što se dogodilo? -Kog vraga hoćete? Već sam vam rekao.

Pojavili su se, pucali u mene, ja sam se sakrio i to je sve... -Da?

Na tlu su bile čahure tri različita oružja.

Kako dvije osobe pucaju iz tri oružja?

Što ja znam? -Pronađeni su i tragovi krvi, ne na mjestu gdje si pogođen.

Reći ćeš nam što se dogodilo?

Kako te sestra može zvati... -Oslobodili su je. Što je?

Smeta vam to? Želim otići odavde. Želim ići sestri.

Ne možete me zadržati. -Poći ćemo s tobom pa ćemo je i mi pozdraviti.

Idemo.

Carmine. Što su ti učinili?

To je samo ogrebotina.

Što vi želite? -Ja ne gubim nadu.

Prestanite me progoniti. Claudia, više si nemamo što reći.

Polako.

Gđice Abate, pokušali su ubiti vašeg brata.

I vi ste im sada moguća meta.

Nagovorite Carminea da nam ispriča što se dogodilo. -Što to?

Niste u stanju zaštititi nas, nesposobni ste.

Dvije minute, Rosy. Poslušaj me. Ne moraš ništa reći, samo slušaj.

Nakon toga ćete otići i ostaviti nas na miru.

Ovo je samo početak onoga što te čeka.

Sigurna si u svoju odluku? -Nakon ovoga s Carmineom, još sigurnija.

To mora završiti. -U redu. Pronađi nešto što stalno nosiš.

Sat, privjesak... Unutra ćemo staviti GPS-uređaj,

za trenutak kada se Trapani javi. Stalno ćemo te nadzirati.

Ako se predomisliš u bilo kojem trenu, izvući ćemo te.

Ne bojim se ničega. Ne znam više što je strah. -To je pogrešno.

Strah nas štiti. Upozorava kada je situacija preopasna.

Istina... Istina je da mi život ne može nauditi više nego što već jest.

Onaj tko je pucao u Carminea neće se zadovoljiti ovime.

Sljedeći potez bit će napad na Rosy.

Nije gotovo. Ta žena je sada u opasnosti.

Moraš je uvjeriti da uđe u program zaštite svjedoka. -Pokušala sam.

Nema pomoći. Mrzi nas. Rosy je na drugoj strani. -Tako će stradati.

Ako je tako odlučila, ne možemo je natjerati.

Kako Di Meo može glumiti pred svima? Izluđuje me.

Možda ne glumi uvijek.

Žao mi je što ti nemaš djece. -Znaš kako se kaže.

Sreća se jednima smiješi, a drugima ruga.

Voljela bih imati djecu, ali ne mogu je napraviti sama.

Sreća se narugala. Ako želiš djecu, a još ih nemaš, ja...

Griješiš. Tebi se sreća nasmiješila, ali nisi to shvatio.

Nedostajat ćete mi. Odlučio sam se vratiti u Rim. Moram pokušati.

Ne želim se rastati. -Vjerovat ću kad to vidim.

Moramo organizirati nadzor Rosyne kuće. Nešto diskretno.

Africa, pronađi najmanji GPS-uređaj koji postoji.

Mislite da će se Trapani javiti? -Ne znam. Rosy nije naša jedina karta,

ali je najbolja. Moramo biti spremni.

Došli su ispisi za Sturialea? -Da, ali nešto je čudno. -Što?

Prema službenoj verziji, kada se nesreća dogodila, vozio je vozač,

Toto Coriandolo. No da je doživio nesreću, ne bi li to javio Sturialeu?

Naravno da bi. -Prema ovome, prvi poziv uputio je Sturiale.

Bilo bi najbolje razgovarati s njim.

Oprostite!

Tražim kandidata. -Stižem.

Vi ste? -Zamjenica načelnika, Mares. Drago mi je.

Pa da! Vidio sam vas na TV-u. Hvala na vašem radu. -Nema na čemu.

Za to sam plaćena. Kandidat? -Dođite. -Hvala.

Problemi? -Možda, ali mislim da se ne tiču vas.

Možda griješite. Sin sam mu.

Izvolite. -Sada treba stisnuti. Ostalo je još šest dana,

a glasači čekaju posljednji tren da odluče za koga će glasati. -Tata!

Da? -Zamjenica načelnika Mares. -Izvolite. -Oprostite što prekidam.

Bez brige. Završili smo. Izvolite.

Pozdrav. -Pozdrav.

Izvolite, kako vam mogu pomoći? -Poslušajte me.

Želim vam ispričati priču koja ima dvije verzije. Službenu i drugu,

u koju ja vjerujem. Priča je počela prije godinu dana.

19. travnja je, večer. Vi se vraćate kući automobilom.

Dječak prelazi cestu da ne pogleda je li čista i vi nalijećete na njega.

Vaš je vozač preuzeo odgovornost u zamjenu za novac,

a vi ste izašli čisti. -To je apsurdno. -Nije.

To se vidi prema telefonskim razgovorima između vas i vozača.

No najgore je što nisam prva koja je to shvatila.

Zbog toga vas ucjenjuju. -Ne znam o čemu govorite.

O Cosa nostri, g. Sturiale. O Giacomu Trapaniju.

To su samo tlapnje. -Nadam se, ali sumnjam.

Morate biti vrlo oprezni. Preuzeli ste veliku odgovornost s ovime.

Slučajno curenje informacija nekoliko dana prije izbora

moglo bi izazvati skandal kakav ne možete ni zamisliti.

Upravo bi vam Cosa nostra bila zahvalna.

GPS-uređaji su sve manji. Pogledaj, i jeftini su.

Trebao bi kupiti jedan. -Ja? -Stavi ga u kćerin mobitel

pa ćeš uvijek znati gdje je, osobito što radi.

Bolje je ne znati. Kad smo već kod toga, već dugo ne tražiš novac.

Prodao sam kabriolet. Ionako ga nisam koristio. -Bravo.

Počinješ razmišljati kao otac obitelji.

Ti odradi prvu smjenu s Rosy. -Molim? Neću.

Ti budi tiho. Uvijek te moram čekati. Može?

Bjegunac? -Zamjeniče... Ne, samo nestala osoba.

Mares? -Ne znam. -Pričekat ću je. -Dobro.

Pozdrav. Što ima? -Dobar dan.

Novosti o Mares? -Ne. -Ne.

Vama bar mijenjaju uređaje. Mi još imamo vrpce.

Mi smo sredili Provenzana.

Bok. -Bok. Objasni zašto ja ne mogu dobiti ni novu kopirku,

a vi imate NASA-inu opremu? -Nova oprema i krtica. Želiš se mijenjati?

Viola, provjeri mi opet ispis poziva za Sturialea.

On je djelovao sigurno, ali i ja želim biti sigurna. -U redu.

Sturiale? -Čini se da i njega plaća Trapani. -Ajme. -Aha.

Gotova si? -Da, stižem.

Zašto si mu rekla za Sturialea? -Zašto? Papiri!

Ako sam ih ja vidjela, možda je i on. Ne smije znati da sumnjamo.

Pripazite malo!

Što radiš? -Ništa... Prisjećam se nekih stvari.

Hrabro gledaš koliko je sati. Nakon tvojih kašnjenja,

mogao bih ići godinu dana na odmor. -Super je što ne odlaziš.

Nedostajao bi mi tvoj smisao za humor.

Ovdje je sve pod kontrolom? -Da, bez brige. Zabavi se.

Što se ovdje događa? Pozovi Mares.

Koji vrag?

Africa, reci? Stižem!

Što je? -Ništa, nadam se da ću stići. -Idem s tobom. -Dobro.

Vidiš, slikano je u ovoj sobi. -Da. -Mama je bila trudna s tobom.

Što je to? -Tiho. -Carmine.

Ne znam...

Kog vraga radiš? Poludio si? Otkud ti to?

Ovaj puta neću čekati da me ustrijele.

Najmanje su četvorica. Naoružani. -Kao da traže bolji pristup.

Što ćemo? -Odvesti je.

Oni su anđeli čuvari, poput nas. Ne žele ući, samo je zaštititi.

Povod je i ono što se dogodilo Carmineu.

Njegovi ubojice pobjegli su od njih. -Što ako griješiš? -Sumnjam.

Ako je saznao da je Rosy promijenila stranu,

bit će sretan ako je ubiju. -Nećemo vidjeti ako uđu.

Možda je netko od njih već unutra.

Rosy se pojavila na prozoru. Zasad je sve u redu.

Ivan je imao pravo.

Ovaj put... Ovako ne može dalje.

Preuzeli ste veliku odgovornost. Ovaj put ste se izvukli,

ali što da se nešto dogodilo... Ne možemo mu više vjerovati.

Šefice? -Shvatila sam.

Svi mi to ponavljate. Dogovorili ste se?

Dajte mi dva dana. Ako se Trapani ne javi, otići ću k načelniku.

Bolje tako.

Treba naći način da se dođe do Trapanija neovisno o Ivanu i Rosy.

Trapani je vjerojatno poslao anđele čuvare. Pokušajmo ih identificirati.

Znaš o čemu razmišljam? -Ti i razmišljaš?

Neće uspjeti prijaviti Di Mea.

Ispis poziva za Sturialea, vozača, Sturialeovoa i vozačeva kućnog...

Moram sve usporediti. Ne mogu više.

Viola, ti si najbolja u tome. -Ne zezaj Alfiere. Red je na tebi.

Nije da ja ništa ne radim. -Što si radio? -Identificirali smo trojicu.

Znaš tko je ovaj? -Tko? -Vicenzo Amaturo, zovu ga i Zlo Oko.

Sin mafijaškog šefa iz Palerma kojeg su Corleonesi ubili 1980.

Jedan od Izbjeglih, ali ne bilo tko.

Njegov otac bio je saveznik i prijatelj Trapanijeva oca.

Pretpostavka je da su i sinovi u istom odnosu. -Pratimo ga?

Spasio si se. Africa, što je s GPS-om?

Manji je od izmeta patuljaste muhe. -On je stručnjak.

Dobro. Spremni smo.

Naši su prijatelji danas najvažniji. Što sam ti rekao?

Pravda dođe na red, prije ili poslije. -Ne i za Salva.

Ne razmišljaj tako. Misli na to da je platio onaj tko je trebao.

Platio je za naš egzil, za Salva i za roditelje.

Ti si to skupo platila, kao i mi koji to plaćamo ovdje,

no zauzvrat smo dobili nešto veliko. Čast, dostojanstvo.

Naše ime je danas važno kao i nekada.

Kao kada je otac bio živ...

Da.

To je velika stvar.

Što opet hoćete?!

Rosy, nazovi odvjetnika! Rosy!

Budi miran. -Rosy, dođi.

Oprezno s Carmineom. -Bez brige, glume. Neće mu nauditi.

Odabrala si predmet? -Da. Moj medaljon. -Savršeno. Otvara se?

Da.

S pomoću toga ćemo stalno paziti na tebe. Ne brini se. -Dobro.

Tako.

Ne brini se, Rosy.

Viola, Alfiere je. Zapiši ovu adresu.

Dečki, pripremimo se.

Ja sam. Pronašli smo osobe koje su pucale u Carminea.

Možda večeras nećemo morati dežurati. -Nadam se.

Sve je u redu? -Da. -Sretno. -Hvala. -Pričekaj.

Alfiere prati Amatura. Kaže da je u zoni Altavillamilicio.

Alfiere, ne miči se. Stižemo. Africa! -Idemo.

Krenimo.

Opet ta kiša.

Dosadilo mi je biti zatvoren ovdje kao neki miš u rupi!

Za petama su nam. Radije bi dva metka u čelo?

Trebali su nam to reći prije nego što smo obavili posao.

Stoj! Policija! Bacite oružje!

Što je bilo? -Očekivali smo dvije osobe, a naišli na njih sedam.

Ruka? Boli? -Ne.

Kako si ti došla ovamo?

Možete li malo doći? -Ispričaj me.

Prepoznajete ga? -Jedan od ljudi koji su bili ispred vile Abateovih.

Imamo samo jednog preživjelog, ali nema Amatura.

Ušao je s njima, ali je nekako pobjegao.

To što su shvatili ništa im ne znači.

Sturiale će dobiti na izborima...

Moje poštovanje.

Što je? -Amaturo... Ubijeni su njegovi ljudi.

Corleonesi? -Policajci.

Policajci? -Kurvini sinovi su nas pratili.

Gdje je Amaturo? -Skrio se.

Reci da ondje i ostane dok ga ne nazovemo. -U redu.

Možda je bolje da odgodite onu stvar.

Kog vraga hoćeš? Već sam previše čekao.

Amaturo je očito otkrio da su pucali u Carminea te ih je odlučio kazniti.

Nisi mi rekla da si našla Trapanijeva tipa.

Nismo bili sigurni u to sve do oružanog sukoba.

Bio je jedan od mnogih Izbjeglih koje držimo pod kontrolom.

Da? -Došli su po Rosy. Africa i Div je slijede. -U redu. Stižem.

Tužitelj je ljut zbog istrage Sturialea. -Idi. Dobro sam.

Bok.

Boli?

Malo.

Treći put rade isti krug.

Ulaze u podzemno parkiralište. -Kakvo? -Obična garaža.

Mislim da ne vodi nikuda. Provjerite.

Ulica Marsala 123. -Viola, provjeri. Vi se ne mičite. Čekajte.

Izlazi auto. Micra metalik boje.

GPS se ne miče. -Da, to je samo parkiralište,

ali moguće je da postoji izlaz za nuždu. -Da uđemo? -Čekajte.

Miče se. -Izlazi crni Mercedes zatamnjenih stakala.

Ako ide na sjever, to je ona. -Potvrđujem. -Slijedite ih.

Zamijenili su aute. Držite se na udaljenosti.

Opet su se zaustavili. -Što rade?

Ništa. Stanite... Izlazi muškarac, oko 50 godina.

Ulazi u restoran. -Sam je? -Da.

Ne vidim tko je u autu, stakla su pretamna.

Ako je Trapani u autu, moramo biti spremni. Da pripremim tim?

Ne, pričekaj tren. Africa, što se događa?

Baš ništa.

Približi se autu. -Ne znamo tko je unutra. -Rekla sam da se približiš.

Hodaj ispred auta. Poslušaj me. -Želi da odem vidjeti.

Idem ja. -Ne. Ti imaš obitelj. -I ti.

Ali ja kao da je nemam.

Africa ulazi na parkiralište.

Žao mi je zbog slike tvojih roditelja,

ali ova ti sigurno bolje pristaje.

Hvala. Prelijepa je. -Nisi ništa znala, zar ne?

Policija mi je bila u kući 50 puta.

Nemaju poštovanja ni prema čemu.

Dođi.

Još krvariš... -To je znak da sam još živa, ne?

Da, još si živa.

Provjerimo ima li kamera na parkiralištu, kartice za parking!

Ostavili su nam ogrlicu... -Što da ti kažem? Da su je ubili?

Da će to učiniti?! Što to govoriš?!

Pronađimo Rosy. Halo?

Bok. -Kako je ruka? -Ide. Kako si ti? -Tužitelj nas gnjavi.

Imaš minutu za mene? -Sada? -Ne, može i za nekoliko mjeseci. Sada.

Mislim da sam našao osobu koja će te zanimati. -Koga?

Našao sam četvrtog čovjeka. -Amatura? -Da.

Ali nisam siguran. Dođi sama. Ne želim riskirati da sve propadne.

I? -Dolazim. Gdje si?

Nađimo se na križanju Corso Umberto i Via Siracusa. -Dobro.

Lijepo, ne? Kažu da na godinu ima samo 15-ak ovako vedrih noći.

Pogledaj. Vidi se Mliječna staza.

Kao mala bojala sam se gledati zvjezdano nebo.

Osjećala sam se maleno i izgubljeno,

kao da sam ostavljena sama u prevelikoj prostoriji.

Nisi više sama. -Više se ne bojim.

Što god da se dogodi, postoji nešto mnogo veće.

Ono što se dogodilo, ne može se zaboraviti,

ali treba gledati naprijed.

Za nov početak. -Za budućnost, koja može biti samo bolja.

Ovdje je? -Da.

Tko ti je rekao? -Dobio sam dojavu.

Dolaziš ili ne?

Nema mreže.

Nalazi se u stražnjoj prostoriji.

Pričekajmo pojačanje.

Uvjerimo se prvo da je to zaista on.

Zašto? -Zašto... Što?

Zašto radiš sve ovo za mene? Izvukao si me iz zatvora,

darovi, poziv na večeru... Što želiš?

Nikada nisam tražio ništa od tebe.

Moj život je uništen. Uništen.

Sve što si učinila, učinila si jer si to osjećala...

Ja nemam veze s time. Samo želim da se opet smiješ.

To je on.

Čini se da je sam. -Da.

Idem prva.

Danas sam se bojao u onom stanu...

Nije prvi put da pucaju u mene, ali...

Bio je to prvi put da sam se bojao da ću poginuti.

Sada imam što izgubiti.

Ali ako odemo, ja i ti nemamo što izgubiti.

Što to govoriš?

Claudia, ovo će loše završiti.

Ili nećeš uspjeti jer će te uvijek netko zeznuti...

Ili ako uspiješ...

Otiđimo zajedno, molim te. Možemo početi iznova negdje drugdje.

Uhitimo tipa.

Stoj, policija!

Mrtav je.

Javit ću svojima.

Da? Još ništa?

Ne mogu otići. Ne mogu sada.

Žao mi je. Oprosti. -Bez brige. Važno je da si ti bolje.

Oprosti i zbog mog ispada.

Shvaćaš da ono što radim ne radim samo za sebe.

Da. -Ispratit će te.

Htio bih poći s tobom, ali... Shvaćaš me? -U redu je.

Bok. -Bok.

Hvala.

Halo?

Hvala Bogu. -Pokupili smo je čim je stigla kući,

glumeći privođenje. Priveli smo i Carminea

da ne bi nikome rekao. -Gdje je sada?

Da, bojala sam se.

Kad su pronašli vaš uređaj u medaljonu. Poslije više nisam.

Bila sam ljuta, ponižena...

Morala sam nositi njegovu ogrlicu, osjećala sam pogled na sebi...

Morala sam glumiti, znajući da prvi krivi pogled može sve uništiti.

Razmišljala sam o tome da ga ubijem,

da mu zabijem komad željeza izravno u grlo.

Zamišljala sam njegovu krv na rukama.

Poput Salvove...

Što sam to postala?

Nisi to učinila.

Misliš da ti je povjerovao? -Da. -Sigurno? -Da.

Možda je već saznao da smo te odveli. Moramo to brzo obaviti.

Reci mi nešto o vili. -Nalazi se uz more kod sv. Flavije...

Claudia?

Claudia?

Moramo saznati koliko ih je, naoružanje...

Imamo puno posla. Kad će on sve shvatiti? Za dan, dva, koji sat...

Svjetla su upaljena. Trapani je unutra.

Kladim se u sav novac koji mi duguje Africa. -Moramo odmah ući.

Ako ga nema? Sve ćemo upropastiti, Rosy... -Ona je gotova.

Znate to i sami. Opet biste je izložili?

U redu. Uđimo. Alfiere, pozovi helikopter i pojačanje na moru.

Ne daj im točne koordinate, samo područje... -Dobro.

Spremno je. Dođi po to i sutra mu daj.

Ne, dođi odmah. Moram izaći. Daj mu to sutra.

Di Meo je, daj mi dežurnog inspektora.

Paglia, što ima novo? Primio si kakve dojave, posebne zahtjeve?

Ni od Duoma? Javi mi ako bude novosti.

Da. Bok.

Trapanijeve su sobe na prvom katu. Uđimo odmah. Tiho.

Za minutu ćemo izolirati nadzorni sustav.

Helikopteri i kapetanija su u blizini. -Krećemo. Sretno!

Zakopčaj. -Želim biti uz dijete. -Da... -Kužiš me. -Hajde.

Što je to?

Stoj! Policija! Ruke na glavu!

Stoj! Policija!

Idemo gore! -Ja idem dolje. Neka netko pođe sa mnom!

Vani!

Pobjegao je! Sve pretražite!

Vila je čista.

Tip koji je pucao, imao je ovo u ruci.

Pogledaj što je na njemu. -Hoću.

Ovdje je tajni prolaz. Ide do mora. Dolje još traže, ali... -Neka traže!

Helikopter, kapetanija... Mi ćemo nastaviti pretraživati vilu.

Pogledajte ovo.

Alfiere! -Da? -Pođi sa mnom.

Oprostite, doktore. -Što se događa?

Morate nešto poslušati. -Četiri su sata ujutro. -Jako je važno.

Halo? Doktore? -Ovdje dr. Sturiale. Recite.

Imam problem. Morate mi pomoći. -Što se događa?

Nesreća...

Otkud vam to? -Našli smo u kući Giacoma Trapanija.

Ucjenjivali su vas? -Ne.

Očito su čekali da osvojite izbore.

Imate li djece?

Kada imate djecu, granica između pravde i nepravde vrlo je tanka.

Ja mislim da sam je prešao.

Samo je pušio. Zamislio sam ga u zatvoru, i nisam mogao.

Tata, žao mi je.

Kvragu, oprosti.

Tata, oprosti. Oprosti... Kvragu.

Kada si shvatila? -Kakve to ima veze?

Zašto?

Zašto?!

Neke je stvari teško objasniti. Bilo bi bolje da se nisi miješala.

Naravno. Kog vraga objašnjavaš?!

Još ne mogu vjerovati. -Jako je složeno.

Ali nije kao što se čini.

Govoriš kao muž koji je otkriven u preljubu. Shvaćaš li?

Supočinitelj si u Stefanovu ubojstvu.

Gotovo je poginuo Amerikanac, Alfiere, i ja!

Pokušao sam spasiti Stefana.

Tebe sam uspio! Do sada!

Još ne shvaćaš koliko je cijela priča opsežna. -Gluposti!

Poginut ćeš. -Uzela sam i to u obzir. -Odlazi.

Odlazi. -Ne idem.

Odlazi, kažem.

Što si ti?

Mafijaš? Prodana duša? Tko si, dovraga?

Kada si to shvatila? -Zašto ti je tako važan, dovraga?

Znala si kad smo posljednji put bili zajedno?

Da, znala si.

Stoj. Rekla sam ti da se ne mičeš.

Molim te, poštedi me bar poniženja da me ti privedeš.

Idem se predati. -Rekla sam stoj!

Hajde.

Zašto? Zašto?

Zašto?!

Zašto?

Govno jedno. Ruke u vis!

Što si joj učinio? -Ništa.

Odlaziš kao kakav gad? -Nisam joj ništa učinio,

ali ako ne vjeruješ, pucaj. Učinit ćeš mi uslugu. -Nisi vrijedan toga.

Stoj!

Načelnice.

Načelnice!

Načelnice!

Načelnice!

Pobjegao mi je. Žao mi je.

Nije tebi...

Kako se to moglo dogoditi?!

Otkrili su me i nisu mi ništa rekli. -Ako su te otkrili,

kako možeš razgovarati sa mnom? -Da bi mislio da te još štitim.

Kurvetina. -Sada će joj uzeti slučaj. Neće te više gnjaviti. -Bolje za nju.

Ja...

Mogu ti i dalje javljati stvari. -Ne, preskup si,

a i više nemaš najnovije informacije.

Plati mi samo ono što te zanima.

Pusti mobitel uključen.

Ja sam...

Ne možeš ostati ovdje. -Što to znači?

Moram vas odvesti na sigurnije mjesto. -Nije istina.

Mogu s Trapanijem... -Ne možeš.

Trapani je sigurno već povezao te dvije stvari. Tvoj posjet i moj.

Nikada ga nećete uhvatiti. -Bez brige. Prije ili poslije hoćemo.

Sturiale je sada bio najvažniji.

Meni to prije ili poslije nije dovoljno. -Ona ima pravo.

Nisam ništa shvaćao, ali sada moramo otići. Ubit će nas.

Trapani mi još vjeruje. Sigurna sam.

Pogledaj što ti se dogodilo s Ivanom. Sve si znala,

a nisi htjela vjerovati. Čak si mu dala priliku da pobjegne.

Stvari koje ne želimo vidjeti, ne vidimo. -U redu.

Ako Trapani nije shvatio, Ivan sigurno jest

i sigurno mu je javio. Preopasno je. -Isplati se riskirati.

Gotovo je, shvati! -Kako to misliš?

To znači da ja više ne mogu voditi slučaj.

Izgubila sam Trapanija, Ivana... Idite po svoje stvari.

Odvest ću vas odavde i točka. Hajde.

Rekao sam ti da mi se ne sviđa kako se stvari odvijaju.

Sve će se srediti. -Da, ali popravci su skupi.

Ostali smo bez kandidata. To će nas skupo stajati.

Da, ali još imamo karte za igru.

Naši su prijatelji zabrinuti. Pitaju se jesu li odabrali dobru osobu.

Vratio sam Palermo.

Jedna stvar, Giacomo, ne smije se dogoditi. Nipošto.

Da naše karte završe u pogrešnim rukama.

To ti je jasno, zar ne?

To se neće dogoditi. -Čuvaj se.

Bok, Rosellina.

Poslat ću po tebe.

Sturiale je na TV-u. Povukao je kandidaturu.

Kada vam glasači daju svoj glas, traže samo moralnu obvezu.

Žele vam vjerovati, a ja sam izdao njihovo povjerenje.

Preuzimam svoje odgovornosti

te tako dajem odgovor onima koji su mi vjerovali.

Dužnost mi je povući se. Ispričavam se svima vama.

Sredili smo dobrog čovjeka, čini mi se.

Pozovi Rosy.

Sranje.

Bojao sam se da te više neću vidjeti.

A ja da ću posjećivati još nekoga u zatvoru. -Ne idem u zatvor.

Tužilac ne želi slušati, a mi više nemamo što izmisliti.

Rosy? -Ništa. Mislite da nas je i ona zeznula? -Nije.

Mislim da nam želi pomoći uhvatiti Trapanija. To je još gore.

Idem k tužiocu. -Večeras odlazim. -Kako to misliš?

Moram obaviti neke stvari.

A ja? Što bih ja trebala?

Reci mi. Čekati te? -Ne znam otkud početi.

Izbor je težak. -Možda ne shvaćate da riskirate optužbu za pomaganje.

Sve što si mi rekao samo su gluposti.

Bit svega je jasna. Koristio si me dok sam ti trebala.

Stani...

Pođi sa mnom.

Dok su Nardo i Vito u zatvoru? A Carmine?

Za Vita i Narda brinut će se odvjetnici.

Vratit ćemo se kad se sve smiri. Ili može poći i on...

Zašto mi to niste prije rekli? -Zaustavili biste me,

a ja sam bila uvjerena da se mogu nositi sa situacijom.

Vjerujem u vašu dobronamjernost.

Ne vjerujem da ste namjerno pustili Di Mea da pobjegne.

Nisam učinila ništa da ga zaustavim.

To ne smijete više nikome ponoviti želite li izaći čisti.

No moram vas suspendirati.

I?

Moram nešto riješiti. Sredit ću ti prijevoz kući. -Ne!

Kod mene je policija. Radije ću te čekati ovdje.

Da? -Ja sam. -Gdje si? -U brodogradilištu pokraj luke.

Ima mnogo kontejnera. Ne znam... Dok broj 15.

Trapani će uskoro odletjeti u Miami privatnim avionom.

Misli da idem i ja. Uskoro će netko doći po mene.

Dobro. Ne miči se. Blizu sam. Doći ću po tebe. -Dobro.

Rosellina, slomila si mi srce.

Ispao sam budala.

Zašto si to učinila?

Zašto? Zašto?

Zašto?!

Gade. Ubio si mog muža.

Ubio si mog muža!

Želim samo jedno. Tvoju smrt.

To je jedino što želim. -Ja tebi ne bih bio naudio.

Dođi. Ne ostavljaš mi izbora. Dođi.

Dođi! -Snage na aerodromu moraju biti neprimjetne.

Sigurno imaju doušnika. -Ne postoji nijedan predviđen let za Miami.

Znači da ne ide u Miami. -Provjerila sam sve privatne letove.

Provjeri još jedanput pa ćemo zvati Mares.

Gotovo je.

Daj mi taj prokleti mobitel! Daj!

Pištolj. -Zašto ona? Nije opasna za tebe.

Jer nije moja. -Isključeno je. -Kako isključeno? Pokušaj ponovno.

Da?

Pusti sad to. Idi u luku!

Hajde!

Hajde!

Hodajte. Hajde! Do kraja.

Prave ste prijateljice.

Rosy, žao mi je.

Spusti ga! Spusti! -Pusti me da odem i ostavljam ti ih!

Baci pištolj. Nećeš otići živ odavde. -Kog je vraga tebe to briga?

I ti si gotov. Sada ću ti ubiti prijateljicu.

Ustaj!

Što si htio učiniti? Što?!

Ruke iznad glave. Iznad glave!

Pazi! -Ivan!

Ivan! Ivan! -Kamo si krenula?

Ionako ćeš mu se sada pridružiti.

Govno.

Ivan je u moru. Pucali su u njega.

Sada ću ja ubiti tebe. Ja ću tebe ubiti. -Ne radite gluposti!

Claudia, nemoj. Nemoj.

Govno jedno.

Dobro si?

Još ništa...

Nastavite ga tražiti.

Što kažete? Mogu se sada vratiti kući?

Bok, Africa, prijatelju.

Želim ti sve što si sam želiš, ali najviše da želiš što ćeš imati. Bok.

To je stara kineska poslovica. Ne slušaj ga. Bok. -Bok.

Poljubi kćer u moje ime. -Ti pozdravi svog sina. -I ti mladića.

Bok. -Bok.

Ništa?

Siguran sam da nam je on dojavio.

Možda sam stari policajac i nisam skroz pri sebi,

ali više ništa ne kužim. -Ne znam.

Posljednji put rekao mi je da je neke stvari preteško objasniti.

Početak i kraj svega. -Nadajmo se.

Mogu li ga ja odvesti u policiju?

Claudia!

Možemo se vidjeti večeras?

Bok, Alfiere. Idemo.

Želim surađivati. -Brz si...

Ne vodite me na policiju, nego na sigurnije mjesto.

Ne znate stvari koje ja znam. Ja sam mrtvac koji hoda.

Koči!

Što radi?

Claudia!

Claudia!

Claudia!

Šest dana od atentata, srce mafijaškog šefa Giacoma Trapanija

prestalo je kucati jutros u 7.28 h. Tako je završila nada u iskaz šefa

koji bi razjasnio nerazjašnjene okolnosti atentata prošle subote

u Porticellu.

Valja još razjasniti i ulogu zamjenika načelnika Ivana Di Mea,

koji je predmet istrage zbog pomaganja Trapaniju.

Gotovo tjedan dana od atentata, tijelo Ivana Di Mea još nije nađeno.

Čuješ?

Obrada ZagrebFever & nidžesi

Preuzeto sa www.titlovi.com