Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Kamila!
- Slavljenica? - Doæi æe kasnije, idem da se presvuèem.
"Nastojnik Firs predstavlja kraj kuæe trešanja..."
- Nemoj više! - Èestitam.
Hteo sam da dodjem ali...
Dobro što nisi, uzbudila bih se.
Vidiš? Još mogu da te uzbudim.
Ne želim više da ti stvaram probleme.
- Da se prošetamo? - Da.
Živiš na istom mestu gde si živela i ranije?
Da, i dalje sam tamo.
Hoæeš da me odvedeš tamo?
Ne bih, daleko je.
Kako želiš.
Da se provozamo gondolom?
Fjodore, molim te...
Dobro, ništa gondola.
- Gladna sam. - Nema nièega, žao mi je.
- A da naruèimo picu? - Ne.
U Italiji smo a ne možemo da naruèimo picu?
To u Veneciji nije moguæe.
Nema neke "Lagoon Pizza Hut"? Neke "Speedy Gondoli" ili slièno?
Ne, nema.
- Puževi, kako se kažu puževi? - Da, to su puževi.
- Je l' istina da su oni mallo... homoseksualni? - Ne. - Transeksualci?
Ne, oni su hermafroditi.
- Šta? - I mužjak i ženka istovremeno.
Možeš ti da spremiš.
- A šta? - Puževe.
Ne, nije moguæe.
Rekao si da su afrodizijak.
Nisam to rekao.
- Rekao si da su perverzni. - Ne perverzni, hermafroditi.
Ne mogu, a nisu ni moje.
Molim te, Silvestri...
Nedostajala si mi kao što mi niko nikada nije nedostajao.
I Nikiti si nedostajala.
Znam da nije u redu da to koristim...
ali stvarno si mu nedostajala.
I...
Šta?
Zašto se ne vratiš u Moskvu?
Šta ovde radiš?
Nisi ti stvorena da sediš ovde i da se igraš.
Vrati se kod mene.
Imaš ovde nekog?
Ma šta prièaš!
Ruski ti se pogoršao.
Šta to nije bilo u redu?
Znaš.
Što kažem šta treba da radiš? Takve gluposti?
Da te možda ne pritiska previše što sam ovde i zovem te kod mene?
Ili si možda glupa klinka?
Zato što... nisam više u tebe zaljubljena.
Fjodore!
O, šta se ovde desilo?
- Tvoja proslava. - O, izvini.
- Pojeo sam ih, izvinjavam se. - Hajde, gde su?
- Bio sam malo podnapit, ako želiš vratiæu ti ih. - Zar se prvo ne oèiste?
Ne, ako su u fazi mirovanja u redu je i ovako.
- Ne mogu da verujem. - Šta to ne možeš da veruješ?
- Tucao si se u mom krevetu. - Promeniæu èaršave.
Kako ide sa Fjodorom? - Sve je u redu, hvala.
Ne mogu da verujem!
- Šta to ne možeš da veruješ? - Da si pojeo puževe.
- A, to! Puževi! - Jebo te, moji su bili!
Ko ti je dozvolio da ih pojedeš? - Da, imaš pravo. - Šta da.
Uradio si glupost i moraš da tražiš oproštaj. - Veæ sam se izvinio.
- Ali iskreno izvinio. - Iskreno izvinio!
- Ma nosi se, budalo! - Nosi se ti!
Možda bi trebalo da odem.
Razmišljala sam.
Ti si u pravu.
Ja sam glupaèa, ti nisi ništa uradio.
Ali sada odlazi.
- Gde da idem? - Ne znam, gde hoæeš.
Ali da ti se javim kasnije?
Ako imaš nešto da mi kažeš, reci sada.
Idi, molim te.
Dodji da pokupiš svoje stvari kad ja nisam tu...
...molim te.
januar 2005.
- Æao, kakve su? - Specijalne. Koliko?
Kilo.
- Hoæete da mi date jednog barbuna? - Da. - Hvala.
Pet evra.
- Hoæete ili neæete sardele? - Hoæu. - Koliko?
- Koliko ste rekli? - Pet evra.
- Æao, hvala. - Æao.
- Baviš se maèevanjem? - Da.
- Odnosno, u životu... - Da.
A iz hobija sam advokat.
februar 2006.
A ti, Simone, je l' tako?
Ja specijalizujem deèju psihijatriju.
Mogao bi da vežbaš na nama.
Hvala.
Znaš da sam te posmatrao malopre u avionu, matoriš.
- I ja sam to primetila. - Da, a vi ste i dalje klinci.
- Taksi? - Idemo.
- Baš lepo što ste došli! - Za njega se udaješ?
- Lep, jelda? - Ja sam bio bolji.
- Odkada ga znaš? - Mesec dana. Ne drži mi pridike.
Šta se radi do venèanja?
- Da neæe ovo da mi škodi? - Ne, to jaèa.
- Znaš šta može da škodi? - Ne, šta? - Ovo.
Baš si klipan!
Idemo, mnogo mi je vruæe.
- Evo nas! - Bili ste u sauni.
- Treba da se okupate u ledenoj vodi. - Ne, èekaj.
- Polako! - Idemo!
Meni je problem i u avgustu da se kupam u hladnoj vodi.
- Vi idete? - Ne pada mi na pamet.
Idemo.
- Imam ozbiljne probleme. - Ozbiljne probleme?
Hajde, svlaèenje...
- Odbrojavanje! - Jedan, dva, tri...
- Koje mrgodne face. - Da, onespokojavajuæe.
I tako, ti i ja samo sada prijatelji?
Ti i ja smo prijatelji?
- Želiš da budemo prijatelji? - Što da ne?
U redu.
- Obrazovana i struèna prijateljice, ko je ovaj ovde? - On?
- Da. - To je Anatolij Servjekin.
- Ja sam to pitao onako, kad ono... - Vidiš kako obrazovanu prijateljicui imaš?
Prestani da budeš nadmena inaèe ti više nisam prijatelj.
- Hajde, nisi èuo za Servjekina? - Nisam.
Izuzetno je poznat, bio je ministar poljoprivrede.
Napravio je veliku frku jer je...
izbila neka epidemija koja je zahvatila svu stoku...
i onda ga je Staljin uklonio a Hrušèov ga rehabilitovao '56.
A ovo je njegova ruka.
Nisam to znao. A odakle ti to znaš?
Ne znam, to sam izmislila.
- Izgledaš mi veselo, znaš? - Vesela sam!
Kako to da si tako vesela?
Èekam bebu.
Zašto si tako vesela?
- Trudna sam! - Ma hajde ne prièaj.
Zašto, trudna sam.
- Zakuni se. - Kunem se.
- I primetio sam da si malo naduvena. - Naduvena gde?
Hoæeš da kažeš da ranije... Baš si...
Baš lepo, zar ne?
Ako bude deèak hoæeš da mu daš ime Silvestro? - Ni sluèajno.
Mislila sam Konstanca.
Šta je?
Ništa, zašto?
Malo je èudno.
I meni.
A zašto tebi? - Ne znam.
Možda zato što ste premladi.
Simone mi to nije ni rekao.
- Nikad ga ne zoveš. - Da, dobro...
Da odemo do njih?
Da.
- Kakvo mesto, a? - Èudno.
-To joj je poklonio muž. - Lepo.
- Æao! - Æao, Viktore!
- Dopada vam se moja sestra? - Da.
Sad razmišljaš da nisi možda naleteo na pogrešnu ženu?
U kom smislu, izvini?
Šalim se! Hajde, zabavljajmo se veèeras.
Veèeras slavimo!
Jesi upoznao brata? Lud je,
Znaš, nešto moram da ti kažem.
- Da. - Ej! - Idemo?
- Reci. - Reæi æu ti posle kad se uletvim.
- Ostanite, idemo posle da napravimo krug po Moskvi. - Lepa je Moskva.
- Bila si tamo, jelda? - Živela sam nekoliko godina.
- Ja nisam nikada. - Silvestro jeste.
Ne, Silvestro nije!
- Izvini, mislila sam zbog Ljube... - Ma kakvi!
On mrzi putovanja.
- Silvestro! Kako si? - Ja dobro, a ti?
- Ne igraš? - Ne. - A zašto?
Molim te.
Nešto za mladence.
- Zabavljaš se? - Da, a ti? - Da.
- Idi da igraš! - Ne, neæu!
Baš lepo!
- Ti si znao? - Rekao bih to ranije...
- Da, znao sam. - Zašto mi nisi ništa rekao?
Kamila živi u jednoj maloj bezveznoj kuæici sa lepom baštom.
Trebalo bi nešto da uradimo da je napravimo racionalnijom.
A šta znaèi to racionalnije?
Razmišljali smo da napravimo neku verandu, podignemo krov...
da napravimo potkrovlje.
On je opsednut podkrovljima.
- Hoæeš da zastakliš kuæu? - Da.
- Zašto? - Da dobijem više prostora.
- Šta æe ti veæi prostor? - Za dete.
Postali ste patetièni, uostalom nije to moja briga.
Pa i nije tvoja briga.
Deèak ili devojèica?
- Kamila bi želela devojèicu. - Idem ja da prošetam.
- Šta mu je? - Valjda je pijan.
Ne dodiruj me!
Ne dodiruj me.
Ne dodiruj me!
Prekini sada! Jebo te!
Pola sata me masiraš rukama!
Stalno me dira! - Smiri se.
Razumeo sam!
- Idemo napolje. - Neæu, lepo mi je ovde.
Ne glupiraj se mnogo, smiri se.
Šta to radiš, jebo te!
Šta si oèekivao?
Hoæeš da se ovde zajedno zaledimo?
Ja neæu.
Hajde, vratimo se.
Voliš me?
Ne.
Što, ti mene voliš?
Da.
Lako je sada.
Hajdemo nazad inaèe æeš zaista da se zalediš.
Onda ostani.
- Kostimi su predivni, videla si ih? - Da.
januar 2007.
Pozorište koje smo videli je savršeno.
Deca æe ludo da se zabavljaju. - Ne, ne. - Zašto ne?
Èudo je i ako ostanemo u podrumu.
A treba da se plate i kjnige.
Ostaje potkrovlje u Kampo San Babila. -To! - Zvao si ih?
Jesi se èuo sa tim ljudima? - Zvaæu ih sutra, isto je.
Danas ili sutra... imam kontakt.
Izvinite trenutak.
Koja vrsta prostaka poseæuje ovo mesto! Kako si?
Dobro, a ti?
- Æao. - Æao.
Èuo sam za knjigu.
- Prodao sam desetine primerake. - Prièa se okolo o tome.
Ti kako si? - Dobro. Ovo je Konstanca.
Napokon da je i ja upoznam.
- Æao, Konstanca. Lepa je! - Sedi!
Bolje ne, treba da se vratim kod društva.
Imam sastanak sa kolegam iz animacije.
Rekao mi je Ermano da se proširujete.
- Pokušavamo. - Bravo.
Hvala.
Idem tamo, možda se posle pozdravimo.
- Da, doæi æu da se pozdravimo. - U redu, æao.
Èuj, kako je Kamila?
Ne èujem je èesto.
- Zašto, ne živite više zajedno? - Ne, vratila se kod oca.
Nisam znao, žao mi je.
Vidimo se kasnije.
Kamila!
- Da? - Traži te jedan prijatelj.
- Može èaj sa keksom? - Ne, hvala.
- Promenila si frizuru. - Ne, samo je kosa prljava.
Hoæeš da odem?
Ne, slobodno ostani.
- Još si ljuta na mene? - Nisam nikada na tebe bila ljuta.
Tužna sam.
Žao mi je.
I meni.
Dobro, onda...
idem ja.
Došao sam samo da te pozdravim.
Daj, izvini.
Obuæi æu se pa da prošetamo.
- Video sam Konstancu. - A, viedo si je! - Da.
Bila je sa Simoneom. Baš je lepa. - Hvala.
Mnogo sam sreæna zbog Konstance. - Ne izgledaš baš sreæno.
Ovo mi je takav period, ali ne treba da te brine.
Ne treba sa mnom da praviš pozorište.
Ako si tužna, reci mi. - Ne pravim pozorište.
Simone ti je rekao da dodješ? - Ne.
Izvini, malo sam paranoièna...
jer se Simone mnogo brine.
Dao mi je i broj jednog svog kolege. - Niko mi nije rekao da dodjem.
Misliš li da treba da odem do psihologa?
Ne znam.
Ne...
Odi jednom, makar samo jednom, šta kažeš?
Poslednjih sam godina pravila samo gluposti. - Sada ti tako izgleda...
Ne, baš gluposti. - Na primer?
Na primer Fjodor, na primer Simone...
na primer Konstanca...
Ne, dobro, ne Konstanca.
Eto, shvatio si.
Èudno je da o tim stvarima prièam sa tobom.
- A, je li? - Da.
- Zašto? - Ne lièiš na èoveka kome treba da se neko poverava.
Možda je tako, tako je.
Ali èovek raste, stari.
Malo sam se potrudio...
- Mogu? - Da, naravno.
Baš lepo što si došao!
Oraspoložio si me! - A, je li?
Otkad sam ovde ovo mi je prva šetnja.
Ako hoæeš, doæi æu ponovo.
Sutra? Tu je Konstanca.
Sutra možda ne, ali uskoro.
Èekaj, èekaj.
Ne znam.
- Nije ti do toga? - Ne, jeste.
- Ako nije nema problema. - Jedino što mi se tako ne dopada.
Ni meni, ali mislila sam da ti...
O Bože, oprosti, oprosti.
- Kamila. - Dovela sam te u nezgodnu situaciju.
- Stalo mi je do toga. - Koja glupaèa!
Slušaj...
Da se vratimo?
Ako želiš.
januar 2008.
Pazi! Pazi!
januar 2009.
Dolazi talas! Idemo!
- Veliki je. - Sad je manji. - Mislim da ovde možeš.
Da sidjemo.
Hajde da trèimo!
- Æao. - Æao. - Pokolon. - Hvala.
- Hoæeš èaj? - Ne, žurim se.
- Vidimo se u ponedeljak kod tate. - Vræam ti je u ponedeljak. - Dobro.
- Videæeš da æe da bude sunèano. - Nadajmo se.
Èim prestane zovem te. Konstanca, hoæeš da me poljubiš?
Æao!
Jeste odneli sve koverte?
Molim vas da na koverti naznaèite ime i prezime...
štampanim, ako je moguæe.
Èekamo ovog gospodina. - Izvinite.
Možemo da poènemo.
Podseæam da je osnovna cena na aukciji 130.000 evra.
Prva koverta sadrži ponudu od 185.000 evra od Moracini Franèeska.
Moracini.
Gospodja Djanoti Federika sa 188.000 evra.
131.000 evro gospodin Noe Silvestro.
Noe Silvestro ili Silvestro Noe nije tu?
- Mogao je da ponudi 130.000, ne više. - 192.000 evra...
za gospodina Paola Korana.
215.000 evra za gospodju Sanuèi Kamilu.
Za sada je ovo najviša ponuda.
Ako želite da ostanete, sedite. - Sešæu tamo.
- Još se nadmeæeš? - Da.
- Kako si? - Dobro. bio sam siguran da neæu ninakoga da naletim, medjutim...
Kako si? - Dobro.
Gospodin Mikeli 178.000.
- Koliko si ti ponudila? - 215.000.
I 230.000 evra gospodin Taljaferi.
Gospodin Taljaferi?
Šteta, baš je bila slatka.
Zar ti nije bila odvratna?
Neke stvari tek sa godinama poèinješ da ceniš.
Šta je? Što se smeješ?
- Ništa, onako. - Šta je smešno?
- Još uvek si dete. - Nije istina.
- Jeste, da pukneš od smeha. - Nije taèno, baš sam ozbiljan.
Ja moram da sidjem.
- Da se èujemo neki od ovh dana? - Da, æao.
Kamila!
A ti? Rekli su mi da si odlièan klovn.
U tom pozorištu deca mogu da rade šta žele.
- Dobro, videli smo. Idemo? - Ne, saèekaj.
Hoæu nešto da probam.
Baš je lepa!
Zašto mi se više nisi javljao?
Hteo sam da te zovem, svakog sam dana na to mislio.
Ostao sam zapanjen.
Uplašio sam se. - Mene?
Tebe, deteta...
Konstanca baš zastrašuje.
Da li me se sada plašiš?
I sada.
- Èekaj, èekaj! - Šta je bilo?
Nije ti hladno? Imaš li još grejalicu?
Hoæeš da prestaneš?
Idem...
inaèe æe da mi ode poslednji brod.
- Milsim da ti je veæ otišao. - Nije!
- E, jeste! - Za pola sata je.
Razmisli malo, kasno je.
- Misliš? - Mislim da jeste.
Mislim i ja.
Preveo Donato Di Bergamo
Preuzeto sa www.titlovi.com
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.