Original subtitles

Brunhilde Pomsel ro�ena je 11.01.1911. i odrasla u Berlinu.

Nakon sta�iranja u Gl�singer & Co, trgovini otmjenom

odje�om pod �idovskim upraviteljem g. Bernblumom,

radila je za dr. Huga Goldberga, odvjetnika i posrednika osiguranja.

Istodobno je radila i za Wulfa Bleya, od po�etka strastvenog

nacista, koji joj je diktirao svoja sje�anja iz 1. svj. rata.

Od 1933. radila je kao tajnica u odjelu vijesti Dr�avnog radija.

1942. pre�la je u ured Josepha Goebbelsa,

ministra propagande Reicha, i ostala tamo do kraja rata.

Je li lo�e, je li to egoizam,

kada ljudi poku�avaju ...

na mjestu gdje su postavljeni,

u�initi ne�to �to je dobro za njih,

znaju�i da �e time nekom nanijeti �tetu?

Ali tko to radi? Nitko ne misli tako daleko.

Ravnodu�nost i kratkovidnost.

NJEMA�KI �IVOT

U �ivotu sam mo�da radila s vi�e zlo�inaca nego �to znam.

To ne znate unaprijed.

A u vrijeme kada sam radila, ne "sa" njim,

to moram naglasiti, nego "kod" njega,

on je za mene bio, naravno,

jedan od najvi�ih �efova, odmah iza Hitlera.

Goebbelsov govor 18.02.1943., Sportpalast u Berlinu

F�hrer je naredio, mi �emo ga slijediti.

Ako smo ikada vjerno i nepokolebljivo

vjerovali u pobjedu, onda je to u ovom trenutku

nacionalnog promi�ljanja i unutarnjeg uspona.

Vidimo je kako nam le�i nadohvat ruke,

moramo samo posegnuti.

Moramo samo skupiti odlu�nost

sve joj drugo podrediti. To je du�nost ovog trenutka.

I stoga, geslo od sada glasi:

Sada, narode, ustani

i prolomi se, olujo!

O Goebbelsu se mo�e samo re�i

da je bio izvrstan glumac.

Bio je dobar glumac.

Preobrazbu iz jednog pristojnog,

ozbiljnog �ovjeka

u pobje�njelog galamd�iju,

te�ko da bi jedan glumac izveo bolje od njega.

Mo�e se tako re�i. Bio je neprepoznatljiv.

To je bilo ono �to nas je na tom doga�aju u Sportpalastu...

Do�ivjeti ga izravno

na udaljenosti od 10-15 metara,

kada se to tako do�ivi,

�ovjeka kojeg ste gotovo svakodnevno

vi�ali u uredu svog dotjeranog i otmjenog,

gotovo plemenita otmjenost,

a onda tamo taj

pobje�njeli patuljak.

Te�ko da se mo�e zamisliti ve�i kontrast.

"Od moje mladosti, od moje mladosti,

jo� odjekuje jedna pjesma." - Joseph Goebbels

Kauboji i Indijanci: privatni 9mm amaterski film

Johannesa Voshkampa; Njema�ka 1930-tih

Kauboji i Indijanci

Indijanci le�e u zasjedi

Nailazi bezazleni putnik

Prepad

Vezan za drvo

Pomo� sti�e

Oslobo�en

Mo�e zvu�ati neobi�no,

ali �ak se sje�am

izbijanja Prvog svjetskog rata.

Tata je primio brzojav:

"Do�i odmah, poziv za nova�enje".

Izbio je rat

i moj otac je unova�en me�u prvima.

Vratio se odmah nakon zavr�etka rata,

mislim u studenom.

U svakom slu�aju bio je doma za Bo�i�.

I sje�am se jo� da smo mi djeca rekli,

"�to radi taj stranac u na�em stanu?"

Prvo �to je moj otac napravio

uklonio je sve no�ne posude ispod na�ih kreveta.

Svi smo imali svoju no�nu posudu pod krevetom.

Nakon toga smo se morali po mraku �uljati kroz stan

koji je no�u bio pun vje�tica i zlih duhova.

Jer je tata zabranio no�ne posude.

To su moja najranija sje�anja iz djetinjstva.

Tada u Njema�koj nismo bili osobito otvorenog uma.

Ali prije je svijet bio druga�iji

i to ljudi koji danas �ive ne mogu ...

Bio je to tako druga�iji, zadrti �ivot

kakav svi vi ne mo�ete ni zamisliti.

Po�injalo je s odgojem djece,

ako ste bili zlo�esti istukli bi vas.

S ljubavlju i razumijevanjem nije se stizalo daleko.

A ako ne bismo bili odmah ka�njeni ...

tata je jednom rekao "Svi se poredajte."

A onda je sve nas, i mene isto,

ispra�io kloferom po stra�njici.

Postalo je dijelom obiteljskog �ivota,

ta poslu�nost,

uz malo varanja, laganja

ili svaljivanja krivice na nekog drugog.

To je u djeci budilo osobine

kojih zapravo nije bilo u njima.

U meni je ostalo

to ne�to prusko,

ta savjesnost.

Tako�er i malo te ...

pa, podre�enost, to je ve� previ�e.

Ali

svakako ste se morali

integrirati u taj obiteljski klan.

Izvorna ruska snimka: Izborne kampanje

u Berlinu i Potsdamu; Njema�ka 1928. i 1930.

To je za nas bila nedjelja koja se razlikovala od drugih.

Vladala je sjajna atmosfera sa zastavama,

glazbom, plakatima i �ivotom po cijelom Berlinu.

Izborni dan bio je zaista ne�to veliko.

Ali tu se radilo o politici -

mi djeca uop�e nismo bili uklju�eni u to.

Bilo je dosta izbora; uvijek smo htjeli znati,

"Za koga ste glasali?", "To se vas ne ti�e!"

To se ne smije raditi.

Mo�da bih se druga�ije razvila,

�eljela biti ne�to odgovornija.

Bila sam tada jako zaigrana, pomalo povr�na.

Ali dobro, pomoglo mi je.

Moja narav.

�udim se ponekad kako mladi ljudi,

to su sada zapa�anja koja imam s televizije,

kako se ve� nose s takvim problemima.

Mi to nismo �inili. Nimalo.

Svi su oni za mene mnogo zreliji

i to jako cijenim.

�eljela bih da je i na� odgoj bio takav,

ali mi smo morali biti poslu�niji

a to je lak�e sa strogo��u

i povremeno kaznom.

Tako sve funkcionira bolje,

vi�e je reda.

Je li to po�eljnije, to je ne�to drugo.

"Ne budi naiv�ina": isje�ak iz ameri�kog obrazovnog filma

Signalni korpus ameri�ke vojske, 1945.

A �to je, smijem li pitati, Arijac?

Ne znam ni sam.

No, da vidimo �to o njemu

ima za re�i na�a sada�nja tzv. vlada.

Ka�u da je visok.

Vitak.

Plavook.

I plavokos.

Ne postoji arijevska rasa.

I jo� va�nije,

nema superiorne rase.

Ima onih kojima su te ideje prikladne.

Ali znanost ih ne podr�ava.

Nema znanstvenih dokaza

da ima ikakve povezanosti izme�u rasnih karakteristika �ovjeka

i njegove uro�ene sposobnosti ili karaktera.

U svim rasnim skupinama nalazimo isti raspon potencijala.

Nalazimo idiote i genije,

nalazimo zlo�ince i filantrope.

Moramo suditi svakog �ovjeka kao pojedinca,

a ne po boji njegove ko�e ili o�iju

ili po du�ini njegova nosa.

U�ite, gospodo. Raskomotite se.

Postoje mnoge razlike me�u pojedincima.

Svi mi imamo razli�ite sposobnosti, razli�ito iskustvo,

razli�ite poglede o tome �to je ispravno, a �to pogre�no.

Poput razlike izme�u mene i ove upravo pristigle gospode.

Ali to nije razlika u rasi,

to je razlika u na�em na�inu razmi�ljanja.

Upamtite to i upamtite da ne postoji rasa gospodara.

To je znanstvena �injenica.

Svatko tko vam ka�e suprotno la�e ...

Trebam li se optu�iti �to se ranije nisam zanimala za politiku?

Uop�e ne, mo�da je to dobro.

Mo�da biste zastranili zbog mladena�kog idealizma

koji bi vam lako mogao slomiti vrat.

"I tada �emo vidjeti sretan narod!" - Joseph Goebbels

Imala sam tada de�ka, studenta iz Heidelberga.

Nije to bila velika ljubav, ali on mi je bio prvi de�ko.

Sve su moje prijateljice imale de�ka,

izlazile s njima, a ja ga jo� nisam imala.

Tako da su se malo anga�irale.

Na kraju sam ga dovela do toga da je rekao:

"Imam dvije karte za Sportpalast."

Sportpalast je uvijek bio pravi spektakl u Berlinu.

Boksa�ki me�evi,

zatim te divne

kliza�ke utrke, itd., takve stvari.

Po tome je Sportpalast bio poznat.

Pa sam oti�la s njim u Sportpalast.

Radovala sam se jer nisam znala �to me tamo �eka.

Do�ekala me gomila smrdljivih mu�karaca

koji su svi sjedili na klupama i �ekali ne�to.

�ekali smo i mi.

Iznenada se za�ula glazba, glasna glazba,

a onda se pojavio debeli �ovjek - to je bio G�ring -

nisam imala pojma tko je to, nikad �ula za njega.

G�ring je odr�ao govor

koji me uop�e nije zanimao.

Politika? Zbog �ega?

Ja sam �ena, ne mora me zanimati.

Samo sam rekla Heinzu:

"Vi�e me nikad ne�e� odvu�i na ovakvo ne�to."

Bilo je u�asno dosadno.

Sigurno je rekao: "Tako sam i mislio."

Nije me �ak ni poku�ao uvjeriti

da je stvorena stranka

koja �e osloboditi Njema�ku od �idova, ni�ta sli�no.

Mislio je da sam preglupa za to, previ�e nezrela.

"Mar� vremena": isje�ci iz ameri�kih filmskih novosti

Djeca pjevaju Hatikvah (cionisti�ku himnu),

Muka�evo, �ehoslova�ka, 1933.

Dok u na�im grudima

�idovska du�a jo� uvijek �udi,

Na�a nada jo� nije izgubljena,

Drevna nada,

Vratiti se u zemlju na�ih otaca,

Grad u kojem se utaborio David,

Vratiti se u zemlju na�ih otaca,

Pogled jo� uvijek stremi prema Sionu.

Naravno, oti�la sam s de�kom Heinzom

30. sije�nja 1933.

do Brandenbur�kih vrata, odvukao me sa sobom.

I mahali smo voljenom F�hreru.

Naravno da jesam.

Za�to ne? Bio je to novi �ovjek.

Nisam imala pojma �to nas �eka, samo su rijetki to znali.

Za mene je �ivot tekao dalje.

Tada, 1933.,

jo� sam radila za dr. Huga Goldberga.

Pa, naravno da mu nisam rekla

da sam 30. sije�nja klicala Hitleru.

Nisam to u�inila, bila sam dovoljno takti�na

da to ne napravim sirotom �idovu.

Takvo se �to ne �ini.

Nastupila je velika promjena,

ali nismo je do�ivjeli kao takvu.

To se zapravo moglo sagledati tek kasnije,

kako smo jednostavno nastavili tako �ivjeti.

Privatne snimke: Konvencija Nacionalsocijalisti�ke njema�ke

radni�ke stranke (NSDAP); Okrug Ammerland, Njema�ka, 1939.

Do '36. u Berlinu je bilo lijepo.

Berlin je bio lijep grad, dobro odr�avan grad.

Spremali smo se za Olimpijske igre.

Stranci su napokon opet do�li u Njema�ku.

Uglavnom Nizozemci i Danci,

Francuzi nam ionako nikada nisu bili prijatelji.

Ali bilo je �ivo, grad je bio pun �ivota.

Kurf�rstendamm, bio je iznenada mo�da kao,

ba� kao u Parizu.

Svi su bili veseli i vrijeme je bilo lijepo.

Bila je to sve�anost,

sve�anost koju je dragi Bog dao F�hreru.

Takav je Berlin bio 1936.

Bilo je to predivno doba.

Bilo je to za nas, prije svega ...

mogli ste upoznati strance.

Sje�am se da me nazvala prijateljica i rekla:

"Ju�er sam upoznala ... "

da li Indijca ili Japanca,

uglavnom �ovjeka iz posve drugog svijeta.

Nekako ga je upoznala, a on je doznao

da ona poznaje nekog na Dr�avnom radiju

i da bi volio razgledati radiopostaju.

Pitala me mogu li mu to omogu�iti.

"Poslat �u ti ga, uskoro �e do�i, tako da bude� spremna."

Dragi Bo�e, mislim da je bio

Indijac ili Japanac,

neka zaista strana vrsta.

Bila je to senzacija, uop�e biti s nekim

tko je govorio drugim jezikom.

Bilo je to ne�to posebno.

"Su�enje za ratne zlo�ine": Dokazi u slu�aju ministarstava

na su�enjima u N�rnbergu 1947. Austrija, Njema�ka, 1938.

U cijeloj Austriji njema�ki vojnici do�ekani su poput bra�e.

Osobito srda�an bio je do�ek u �tajerskoj i Koru�koj.

Kada ste oti�li?

Pro�log �etvrtka ... Pa, polako.

�to ste mislili kad smo stigli?

Radovali smo vam se.

Ve� ste nas o�ekivali, je li? Pa naravno!

�to ste vi zapravo?

Ja sam narednik, samo sitna riba.

Sve je isto kao i sa svim stvarima.

I ono lijepo ima mrlje.

A tako�er ono u�asno tra�ke svjetlosti.

Uvijek je ... Nije crno-bijelo.

Uvijek je pomalo sivog unutra, u oboje.

"Bit �e po va�em jedino imate li mo�!" - Joseph Goebbels

U to sam doba radila kod svog �idova, dr. Goldberga

za kojeg sam bila prili�no sigurna

da �e zatvoriti svoj ured

i prodati svoj stan u Njema�koj.

Kako bilo, ve� je bio smanjio svoj ured do te mjere

da me je pustio raditi samo pola radnog vremena,

a i pla�ao mi je samo pola novca.

Da, i tada ...

Heinz, moj de�ko, imao je poznanike,

me�u ostalima i pisca,

poru�nika zra�nih snaga iz 1. svj. rata.

Htio je napisati svoje memoare,

ali jednostavno nije napredovao,

jer iako je imao pisa�i stroj

trebao je nekoga da tipka

i Heinz je predlo�io da pi�em kod njega.

Da, naravno, za novac, vrlo rado.

Tako sam ujutro

radila kod svog dr. Goldberga

i ponekad poslijepodne

kod nacista, g. Bleya.

A onda mi je jednog dana rekao,

to je bilo negdje prije Bo�i�a:

ti nacionalsocijalisti, jo� jedni izbori i onda �e pobijediti.

A kada oni pobijede tada �e on

biti zbrinut zauvijek i dobiti odli�an posao.

Bilo je na stotine ljudi

koji su bili nagra�eni dobivanjem nekakvog posla.

G. Bley je tada rekao:

"Razgovarat �u s Dr�avnim radijom

da Vam daju ugovor.

U stranci ste, zar ne?" Rekla sam: "Ne, nisam."

Rekao je: "Onda se brzo u�lanite, to je sigurno va�no za to."

Upravo su bili ponovo otvorili.

Stranka je, nakon preuzimanja vlasti, prvo bila zatvorena,

jer je sad cijela Njema�ka htjela u stranku.

Sada su nacisti bili na vlasti

i kada se moglo u stranku htjeli su svi.

Barem ve�ina njih.

"Mar� vremena": isje�ci iz ameri�kih filmskih novosti

Govor Artura Goerlitzera, okru�nog �elnika NSDAP-a u Berlinu

K�nigsberg, Njema�ka, 1935.

Nacionalsocijalizam uzeo si je u zadatak

ne dozvoliti da nijedan njema�ki nacionalni drug gladuje

sve dok vam ne budemo mogli dati posao.

�elimo da vam idu�e zime

ovaj grad ponovo dade posao umjesto hrane,

kako to i zaslu�ujete.

Moja prijateljica Eva L�wenthal, �idovka,

svratila je do mene poslijepodne

i zapravo smo htjele oti�i na kavu.

Rekla sam joj, "Eva, ne mogu,

moram se oti�i u�laniti u stranku."

"Oh", rekla je, "idem s tobom".

U S�dendeu ispred vile

postavljen je veliki znak:

"�lanstvo u NSDAP-u do 31.",

a slu�ajno je bio 30-ti.

Pred vratima je bio dugi red mu�karaca,

njih sigurno 70-80 - dakle, na kraj reda.

"Svi �elite u stranku?" - "Svi u stranku!"

Gotovo sve su bili mu�karci, tek nekoliko �ena.

Tako sam stala i ja.

Eva je rekla, "Pri�ekat �u te ovdje".

Sjela je na vrtnu ogradu koja je bila tamo.

I�lo je prili�no brzo, taj red se smanjio,

odnosno uop�e se nije smanjio postajao je

sve du�i, ali i�lo je jako brzo.

Unutra sam dala svoje podatke,

trebalo je dati ime, dob

i ...

10 maraka upisnine.

Slu�ajno sam ih imala kod sebe.

Bila je to zaista slu�ajnost.

U to doba nisam hodala okolo s 10 maraka u d�epu.

Tih 10 maraka

bilo je sve �to sam imala za sljede�ih 14 dana.

Sada sam ih morala potro�iti za ulazninu,

onda su mi izdali privremenu iskaznicu.

Kada sam iza�la tamo je sjedila moja Eva.

Rekla sam, "Eva! Morala sam platiti 10 maraka."

Rekla je, "Kako glupo u�initi ne�to takvo".

"Ali mo�da dobijem priliku za posao na Dr�avnom radiju.

Barem mi je tako obe�ao g. Bley.

Tada �e vrijediti, ali trenutno sam stvarno nesretna."

�ovje�e, koliko mi je nedostajalo 10 maraka.

To mi je bio sav novac. Na kavu smo ionako mogle zaboraviti.

I op�enito, 10 maraka, to je tada bilo ...

Za dr. Huga Goldberga radila sam

za samo 55 maraka mjese�no.

Ali svejedno sam potpisala jer sam mislila

uspije li to s radiopostajom

onda �u kasnije zaboraviti na 10 maraka.

Uspjelo je i tako sam u�la u stranku.

Ameri�ki propagandni film:

Prvenstveno za mu�karce i �ene u ameri�koj industriji

Signalni korpus ameri�ke vojske, 1944.

ORU�JE RATA

Nacisti�ke glave izgledaju dovoljno normalno izvana,

ali druga�ijima ih �ini ono �to se zbiva unutra.

Ovaj mali stroj za razmi�ljanje

specijalizirao se za usavr�avanje metoda uni�tenja.

No najimpresivnije oru�je

koje je ovaj mozak usavr�io je ovo!

RASNA MR�NJA

VJERSKA MR�NJA

Nacisti su razvili ovo oru�je u mirnodopsko doba.

Njema�ki gra�anin bio je zamorac.

Izlili bi tu stvar

i ako bi se desna ruka podigla

priznali ga kao pripadnika velike superiorne rase.

Drugi nisu pro�li test. Inferiorne rase.

Nedovoljno dobri da udi�u isti zrak kao Adolf Hitler.

No mnogo besmislica o nordijskom arijskom nad�ovjeku.

Oru�je je djelovalo kod ku�e.

Sada odlazi na rad u inozemstvo.

Pripremiti teren za vojno osvajanje,

pognojiti tlo za kvislinge.

Na�e oru�je rata sukobljava jednu zemlju protiv druge.

Arijac, Arijac, Arijac ...

ova rasa ... ona rasa ...

A strah i sumnja, predrasude i mr�nja

obavili su svoj posao u Europi,

razjedinjene za nacisti�ko osvajanje.

Do�la sam u Ministarstvo propagande '42.

Tada je sve jo� bilo prili�no u redu.

Vjerujem da sam tada zara�ivala

250, 275 maraka. Dobra pla�a na Radiju, dobra pla�a.

Nijedna od mojih prijateljica

koje su radile za osiguravaju�a dru�tva

ili u drugim poduze�ima, nije zara�ivala vi�e od 150.

Sve su mi zavidjele zbog visoke pla�e na Radiju.

I, �to je tamo stajalo?

Pla�a od Radija ...

dodatak za rad u ministarstvu,

oslobo�eno poreza,

60 maraka!

�to je onda pisalo?

Dodatak za rad u uredu ministra,

oslobo�eno poreza, jo� 50 maraka!

Pla�a mi je bila ve�a

nego �to sam prije imala bruto. Na ruke.

No to mi nije koristilo, ni�ta se nije moglo kupiti.

Ali bio je to lijep osje�aj

i ponekad se ipak moglo ne�to kupiti.

Znala sam kroja�icu koja je imala veze u Francuskoj.

Jednom me nazvala i rekla,

"Gospo�o Pomsel, imam presladak materijal

za preslatku haljinu za Vas.

Ve� sam ve�eras kod vas."

"A koliko ko�ta? Oh, preskupo.

Ah �to, napravite svejedno."

Dakle, stvarno sam u�ivala u tome.

No sve to nije imalo veze s Ministarstvom propagande.

Nisam to �ak ni tra�ila.

Jednostavno mi je dano.

To je bila moja sudbina.

Tko uop�e upravlja svojom sudbinom,

pogotovo u vremenima takvih prevrata.

Rijetki mogu re�i

u�inio sam to i to, iz tog i tog razloga.

To nam se jednostavno dogodilo.

"Ili �e nas �idovi uni�titi ili �emo ih mi istrijebiti!" - Joseph Goebbels

Kada su osnovani koncentracijski logori,

dakle, kada smo prvi put �uli za "KZ",

re�eno je da tamo odlaze ljudi koji su rekli

ne�to protiv vlade ili izazivali tu�njave.

Pa da, sigurno, ne �ele ih odmah strpati u zatvor.

Poslani su u koncentracijski logor na preodgoj.

Na preodgoj, pa da.

Nitko zapravo nije razmi�ljao o tome.

Na� tada�nji glavni spiker na Radiju -

Jule Jaenisch, divan �ovjek,

bez njega cijela radiopostaja ne bi funkcionirala.

�itao je sve vijesti ujutro, u podne i nave�er.

Jule Jaenisch poslan je u koncentracijski logor.

"Pa za�to?" - "Navodno je homoseksualac."

"Zaboga! On, homoseksualac?"

Uop�e biti homoseksualac... kako u�asno.

Kakav je to �ovjek?

A Jule Jaenisch bio je tako drag, ljubazan �ovjek.

"Da, da, ljubazni su, ali homoseksualci."

A za�to su i �to su radili nismo uop�e htjeli znati.

To je bilo jednostavno nezamislivo.

Bili smo svi jako zako�eni.

Izvorne ameri�ke snimke: "Reichsarbeitsdienst" (Njema�ka radna slu�ba)

Snimio Julien Bryan. Bavarska, Njema�ka, 1937.

Tada su nam uvijek govorili

da se svi sudetski Nijemci vra�aju ku�i u Reich,

a da su sela prazna i moraju se ponovo naseliti.

Svi �idovi odlaze tamo. Tu su kona�no svi zajedno.

Da, u to se vjerovalo.

Progutali smo to. Bilo je i uvjerljivo.

Ovamo je odjednom do�lo toliko stranaca

koji su pjevali druga�ije, govorili druga�ije,

tra�ili ovdje stanove i �ivjeli ovdje,

a �idovi su oti�li onamo. Htjeli to oni ili ne.

�to se zaista zbivalo...

nikada nam se ne vjeruje.

Svi misle da smo svi sve znali.

Nismo znali ni�ta.

Sve se to lijepo

dr�alo u tajnosti i funkcioniralo je.

Eva mi je bila dobra prijateljica, a obitelj je bila jako siroma�na.

I�lo im je jako te�ko

ve� i u zadnjim godinama.

Svi smo pomalo pomagali Evi.

Kad god bismo iza�li na kavu ili pivo,

uvijek bismo pozvali Evu.

Netko bi joj uvijek platio pivo ili bi platio kavu.

Kad sam ve� bila na Dr�avnom radiju,

posje�ivala me tamo.

Bila je uistinu zamjetljiva.

Nije bila jako visoka,

imala je crvenkastu kosu,

vrlo sitna i vrlo nje�na,

ali imala je taj �idovski nos.

Ali bila je jako zgodna, imala je predivne o�i.

Povremeno me posje�ivala

kad sam ve� radila u Zeitfunku, aktualnom odjelu,

ponekad mi je dolazila u posjet.

Nije imala novca, odlazila je na duge �etnje Berlinom,

tako je jednom do�la do Masurenallee i pomislila,

"Idem posjetiti Pomselicu." I pojavila bi se tamo.

A "mojim de�kima", tako sam uvijek

zvala reportere, svima je bila jako draga.

Jer je bila izvanredno duhovita i dovitljiva.

Bila im je jako zabavna.

Jednom je netko rekao, "Ti, pa to je mala �idovka?"

"Da", rekla sam, "mislim da ima u sebi ne�to malo toga."

Ali bila je prava �idovka.

Poznavala sam joj oca i majku. Prava �idovka.

"Pozor! Tajna misija" ("Achtung! Geheime Kommandosache"):

Isje�ci iz njema�kog propagandnog filma "Rasne studije"

u Var�avskom getu, Poljska 1941.-1942.

Ali ...

ljudi koji danas poku�avaju ...

predstaviti da bi oni tada

vi�e u�inili za jadne, progonjene �idove ...

Doista rado vjerujem da iskreno misle

to �to sada ka�u. Ali ni oni to ne bi u�inili.

Do tada je �itava zemlja bila

kao pod nekakvim staklenim zvonom.

I mi sami svi smo bili

unutar ogromnog koncentracijskog logora.

"Jednom kad po�ne� lagati, nastavi lagati!" - Joseph Goebbels

Goebbels je bio nao�it mu�karac.

Nije bio visok, pomalo nizak,

mogao je biti ne�to vi�i da bi doista predstavljao ne�to.

Ali bio je izuzetno njegovan,

imao sjajna odijela, najbolji materijal.

Uvijek lagano preplanuo.

Ruke njegovane,

sigurno svakog dana manikura.

Dakle, sve je kod njega bilo

bez ikakve kritike, bez ikakve zamjerke.

No koliko mu god odijela bila elegantna

i dobro pristajala, �epao je.

I bilo vam ga je pomalo �ao.

Sve je to nadokna�ivao nevjerojatnom...

pomalo arogancijom.

Arogancijom i samouvjereno��u.

Bio je pravi gospodin kad je do�ao.

I nikada nisam �ula da bi izgubio kontrolu.

Jer ponekad bi mu dolazili ljudi,

mo�ete zamisliti kakve su rasprave vodili,

bile su prili�no usijane.

Jedan jedini put, jo� se sje�am ...

Svi smo rekli ...

"Stvarno je urlao." Urlao je na nekoga.

To nam je bilo ...

svima nama nevjerojatno.

Nikada vi�e. Jedan jedini put.

Bio je to �ovjek koji je ...

kako bismo rekli, bio hladne glave, stalo�en.

Pomalo elitisti�ki.

Da, zaista lijepo

Bilo je lijepo raditi tamo. Sve ugodno,

jako mi se svi�alo.

Lijepo odjeveni ljudi, ljubazni.

Da, Bo�e, bila sam tada jo� tako povr�na.

Vrlo ...

glupa.

"Ne budi naiv�ina": isje�ci iz ameri�kog obrazovnog filma

Signalni korpus ameri�ke vojske, 1945.

Vi, koji ste pravi arijski Nijemci,

dijelite slavnu sudbinu na�e domovine.

Vi ste �istokrvni! Rasa gospodara!

Va�e je bo�ansko pravo vladati!

A nacisti�ka stranka spremna je dovesti vas na vlast!

Na vama je da zapovijedate cijelom Njema�kom,

a jednog dana, cijelim svijetom!

Tako je Hans postao nad�ovjek.

Dali su mu uniformu i napuhali ego.

Na poslu vi�e nije bio samo �ovje�uljak.

Bio je pripadnik superiorne rase!

�ena mu ba� i nije mogla shvatiti,

premda je bio nad�ovjek, u ku�i nije bilo hrane.

Glupa �ena.

Zar ne shva�a da �e nacisti svima dati posao?

Bit �e obilja hrane i odje�e

i nova ku�a.

Sve �to su htjeli.

Slavna budu�nost Njema�ke trebala je biti njihova.

A djeca �e jednoga dana vladati svijetom.

Ali njegova supruga, glupa �ena,

i dalje se pita otkud �e sti�i sljede�i obrok.

Hans nije volio takve razgovore. Bilo je opasno.

Zbog takvih razgovora ljude treba zatvoriti.

Onda su oko podne dolazila djeca,

ne sva, obi�no samo dvoje njih i veliki pas.

Imali su lijepog, velikog Airedale terijera.

Jer su htjeli do�i po svog oca

i zajedno s njim oti�i ku�i.

Bili su jako dobro odgojeni, pristojni,

davali ruku, izvodili knikseve.

I bilo im je jako uzbudljivo biti u tatinom uredu.

Okolo su stajali pisa�i strojevi.

"Je li to pisa�i stroj?" "Da!"

"Jeste li ga ikada vidjeli?" "Ne tako izbliza."

Moglo se pri�ati s njima. "Mogu li probati?"

Naravno da su smjeli.

Pa bismo umetnuli list papira tako da mogu pisati.

Sretna djeca. A onda ...

onda bi do�ao otac

i svi bi oti�li ku�i.

"Dovi�enja!" i oti�li bi.

"Heil Hitler." Heil Hitler, naravno.

Talijanske filmske novosti:

Posjet Josepha Goebbelsa Veneciji Italija, 1940.

Ministar propagande Reicha u posjetu Veneciji.

U spontanom okupljanju na Trgu sv. Marka

narod je srda�no do�ekao predstavnika prijateljske nacije.

Njegova ekscelencija i ministar Alfieri pojavili su se na balkonu pala�e.

Nakon pozdrava Duceu na savr�enom talijanskom

njegova ekscelencija Goebbels i ministar Alfieri

pomije�ali su se s mno�tvom.

Na svoj elegantan i kozmopolitski na�in zauzeli su stol

antiknog Caffe Florian. Odatle je pun divljenja

u�ivao u jedinstvenom spektaklu Venecije obasjane no�u.

Goebbels je sa suprugom oti�ao na Venecijanski bijenale

i ostali su tamo nekoliko dana.

Netko je na�uo,

netko iz njegove pratnje,

po�elio je da ima ...

Pas se zvao Tell ili tako nekako.

"Da je barem Tell ovdje."

Netko osobito nadobudan

nazvao nas je u ured,

"Ministar bi htio psa u Veneciji."

Jo� smo rekli,

"Jesu li oni tamo ludi,

psa avionom u Veneciju na bijenale?

Pa, ako nemaju drugih briga ..." I to jo� usred rata.

Svakoga je dana netko ... �ef tiska,

gospodin von ... taj-i taj,

letio je svaki dan u Veneciju

s najnovijim, tek tiskanim stranim vijestima.

Uvijek je letio tamo da bi ministar bio u tijeku.

Odletio je u Veneciju s psom.

I tamo se suo�io

s najve�im negodovanjem.

Mislim da je Goebbels pomahnitao.

Koji je idiot do�ao na ideju

da dovede ovamo njegovog preosjetljivog ljubimca?

Pas je bio pomalo boja�ljiv.

Velik i lijep, ali kad bi zakora�ili prema njemu

uvijek se povla�io. Bio je nekako �udan.

Tako je to bilo sa psom.

Psa su poslali natrag, a sve to u tre�oj godini rata.

Mislim da sam u �ivotu mnogo toga napravila pogre�no.

Tada nisam o tome razmi�ljala.

Tu sam pripadala, uvijek sam bila vrlo savjesna.

Na moj se rad moglo osloniti,

to je djelovalo, odgovaralo.

Kad bih bila na nekom radnom mjestu, ispunila bih du�nost.

Tako je zapravo bilo cijelog mog �ivota pa tako i tada.

Bio dobar ili lo�, to je prevladavalo, negdje se moralo ...

radila ja za Dr�avni radio ili u Ministarstvu propagande

sve je to bilo isto. Nije igralo ulogu.

"Imajte hrabrosti �ivjeti opasno!" - Joseph Goebbels

Nisam se mogla usprotiviti.

Ne bih se to usudila.

Rekla bih,

"Ne, ne mogu to."

Spadam me�u kukavice.

To je ono �to uvijek poku�avam

ljudima danas u�initi jasnim.

Jednako bih glupo i naivno pitala kao i oni

da sam stara kao i oni.

Rekla bih, "Znala bih kako se mogu suprotstaviti.

Sigurno bih." Ne.

Nije se moglo. Bilo je to ...

Tko je to u�inio, riskirao je svoj �ivot.

�ak i da toga nije bio svjestan.

�injenice su to dokazale.

Ni na koji se na�in nije moglo biti protiv toga.

To nije bilo mogu�e.

Ili ste za to morali polo�iti svoj �ivot.

Mogli ste o�ekivati najgore.

A za to ima dovoljno primjera.

"Pri�e o gradu": poljski film o pobuni poljskog pokreta otpora

Poljski filmski tim, Var�ava, 1939.-1944.

Crvena zora slobode plamti

nad budu�im danima Poljske

okupatora �e poraziti na�e snage,

Novi svijet se ra�a, danas, ovog trena

Sada je tren na�e osvete

Za sve zlo�ine, bol i krv

Isuse i Marijo! Posegnite za oru�jem.

Osim njema�kih plakata koji objavljuju dnevnu stopu

smaknu�a, na zidovima su se pojavile rije�i.

Rije�i sje�anja.

Mr�nje.

Poruge.

Prezira.

Simboli poput ovih:

znak kornja�e - "Djeluj polako."

I znak sidra kao simbol nade

sastavljen od slova PW, znak pobunjene Poljske.

To je bilo i vrijeme "Bijele ru�e".

Nismo imali apsolutno nikakav uvid u te spise.

Takvo �to �uvalo se u sefovima,

uop�e nismo imali pristup.

Tada sam radila za g. Froweina,

jednog od Goebbelsovih osobnih referenata,

sa zasebnom sobom.

Jednom mi je dao cijeli spis,

sudski spis,

to je bio slu�aj Scholl ...

�to je jo� bilo unutra? Bilo je jo� toga.

Da, bila su to bra�a Scholl.

Spis je bio nezape�a�en. Dao mi je to.

Trebala sam ga staviti u blindirani ormar

koji je zasebno stajao.

�ef me zamolio, rekao je,

"Pouzdajem se u vas da ne�ete pogledati unutra."

Bilo je vrlo hitno.

Onda je oti�ao. Ostavio me samu s tim,

a ja nisam zavirila.

Pomislila sam, "Bo�e, kako bih rado."

Ali ne�u to u�initi.

Pouzdao se u mene da ne�u, pa onda to ne�u u�initi.

Jo� sam vrlo ponosna na sebe.

Povjerenje koje mi je ukazao

bilo mi je va�nije nego da zadovoljim znati�elju.

Smatrala sam to vrlo plemenitim od sebe.

Nikada to ne�u zaboraviti.

"Pri�e o gradu": poljski film o pobuni poljskog pokreta otpora

Poljski filmski tim, Var�ava, 1939.-1944.

Hej! Na cestama pu�e oluja

Ki�a, blato i te�ak put.

Mi pje�adinci ne marimo

i sam �avao mo�e biti ovdje!

Na�a �eta ne strahuje od napada

svih prepreka ili puteva u propast

Tko nam stane na put, dobije granatu u glavu!

Nemoj da te pogodi i slijedi svog gospodara!

"Samo za njema�ke pse!"

Bili su to mladi ljudi koji su

jednostavno

jo� vjerovali da �e pobjeda pripasti boljima.

Da ne�e biti pora�eni.

Ali za to svatko mora ne�to u�initi.

A oni su u�inili �to su mogli.

No bilo je me�utim glupo od njih

�to su radili takve stvari.

Da su dr�ali jezik za zubima i danas bi bili �ivi.

Sve zbog komada usranog papira, zbog letka.

Ta je presuda tada bila tako u�asna.

"�elite li totalni rat?" Joseph Goebbels

Do�lo je do sloma cjelokupnog stava kao i opskrbe.

Sve se vrlo poo�trilo,

kazne su sada postale jako visoke.

I sve je postalo stro�e.

Staljingrad je bio istinska prekretnica.

Primijetili smo to i u Ministarstvu.

Prvih nekoliko mjeseci bilo je �ak predivno.

Prvo sam mislila, malo ...

"Moram li raditi tamo?

Odmah mi se jako svidjelo.

Sva ta dekoracija,

lijepi namje�taj, ljubazni ljudi.

Uop�e ne stranka.

Sve je bilo ... svidjelo mi se.

Sve zajedno se slomilo,

ljudi, i sve je stalo.

Ali ...

�itavo ozra�je

bilo je druga�ije.

Goebbelsov govor 18. velja�e 1943., berlinski Sportpalast

Izra�avam svoje duboko uvjerenje da je njema�ki narod

duboko dirnut udarcem sudbine u Staljingradu.

Gledao je u lice te�kog i nemilosrdnog rata.

Sada zna u�asnu istinu

i odlu�an je slijediti F�hrera kroz vatru i vodu.

Jo� se sje�am manifestacije,

�uvenog skupa u Sportpalastu,

"�elite li totalni rat?"

Znali smo da Goebbels dr�i govor tog poslijepodneva.

Tada su se sva zbivanja bila odga�ala za poslijepodne

jer bi se svake ve�eri

oko 6,30-7,00 sati oglasile sirene.

Bilo aviona ili ne, dolazili su skoro uvijek.

La�ne uzbune bile su rijetke.

Nije vi�e bilo ve�ernjih zbivanja,

nave�er vi�e nije bilo kazali�nih predstava,

kino filmova, sve se odga�alo za poslijepodne.

Tako je i g. Goebbels odr�ao govor u Sportpalastu.

Nemam rije�i da opi�em

kako mu je uspjelo stotine tih ljudi

dovesti tako daleko

da nijedan ne ostane sjediti

nego da svi sko�e, urlaju i kli�u.

Uspjelo mu je.

Mislim da ni on sam nije znao kako.

A mi, jo� se sje�am,

stajale smo, �vrsto se dr�e�i za ruke,

Dettchen, moja kolegi�ica i ja.

Bile smo zaprepa�tene onime �to se tamo doga�alo.

Iza nas je stajao SS-ovac,

potap�ao nas je po ramenima i rekao,

"Plje��ite barem!"

Dobro, svi su pljeskali,

a mi smo stajale jo� uvijek zaprepa�tene

onime �to se tamo doga�alo.

A onda smo, naravno, zapljeskale.

Tako je moralo biti. Tako nam je i rekao.

Nije se moglo ne sudjelovati.

Nije se moglo druga�ije. Pljeskale smo i mi.

Uop�e nismo shvatile o kakvoj se temi zapravo radilo.

Samo taj dojam te pomahnitale gomile

koja ni sama nije znala za�to mahnita.

Bio je to prirodni fenomen.

Sva ta gomila nije mogla ni�ta s tim.

Vjerojatno nije ni on.

Bo�e moj! Kad samo pomislim.

Dok sada, nakon toliko proteklih godina

i svega �to se u me�uvremenu izdoga�alo,

gledam na sve to jo� uvijek sasvim druga�ije.

I mnogo dublje. I mnogo zlokobnije.

Ali ne i shvatljivije.

Da je jedan �ovjek,

jedan �ovjek bio u stanju

stotine ljudi navesti na to

da vi�u, vi�u i vi�u,

"Da, �elimo totalni rat!"

Ispri�ate li to nekome danas,

svi �e sigurno odmahnuti glavom i re�i,

"Jesu li svi bili pijani ili �to?"

Kako su ti ljudi do�li na to da tako vi�u?

Da, morali su.

Zaista ih je bio op�inio jedan jedini �ovjek.

Goebbelsov govor 18. velja�e 1942., berlinski Sportpalast

�idovstvo predstavlja infekcijsku pojavu koja je zarazna.

Ako se neprijateljske zemlje prijetvorno bune

protiv na�e anti�idovske politike

i radi na�ih protu�idovskih mjera

lijevaju licemjerne krokodilske suze,

to nas ne mo�e sprije�iti u�initi ono �to je potrebno.

Njema�ka se u svakom slu�aju nema namjeru

povinovati ovoj �idovskoj prijetnji,

ve� joj se �tovi�e pravovremeno suprotstaviti,

ako je potrebno i najradikalnijim protumjerama.

Eva u me�uvremenu vi�e nije �ivjela kraj nas u S�dendeu.

Preselila se s roditeljima negdje drugdje,

u neko drugo predgra�e.

Jednom sam je tamo posjetila.

Bo�e, �ivjeli su tako sirotinjski.

Jo� mi je neugodno jer bila sam donijela cigarete.

Bolje da sam tada ponijela kruha.

Kad sam jednom srela Evu u autobusu, rekla je,

"Moram te opet do�i posjetiti, tvojim dragim de�kima."

A ja sam joj rekla,

"Ti, ne radim vi�e na Radiju,

sada radim u Wilhelmstrasse, kod Goebbelsa.

Zaboravi svoj posjet. Bolje da ne dolazi�."

Jednostavno nisam htjela da dolazi tamo.

A ona je odmah rekla, "Zaboga, ne�u tamo dolaziti!"

Tada je jo� bila slobodna.

"Pozor! Strogo povjerljivo" - isje�ci iz njema�kog propagandnog filma

Ovo je snimka iz njema�kog propagandnog filma

koji nikad nije zavr�en ili javno prikazan.

Ovakvim filmom nadali su se sugerirati da su �idovi sami

odabrali ovakve uvjete, da su to prirodni �ivotni uvjeti �idova.

Masovne deportacije �idova iz Var�avskog geta po�ele su

ubrzo po zavr�etku snimanja. Poljska, 1941.-1942.

Pozor

Strogo povjerljivo!

"Sazrijet �emo jedino kroz patnju!" - Joseph Goebbels

Dobivali smo ...

ali to je bilo ve� prema kraju rata,

uvijek smo dobivali papire u boji.

Bili su ru�i�asti ili �uti. Rekla bih ru�i�asti.

Samo za ured ministra.

Navodili su najnovije �injenice

o brojevima �rtava u bitkama.

Tako�er i o ...

Sje�am se jo� da je bilo ...

�to je nas djevojke jako potreslo - o silovanjima!

�ene su bile silovane,

od Rusa, naravno.

Da, to je ve� bilo pred sam kraj.

Nevjerojatno,

u nekom selu bi bilo silovano

20 �ena - izmijenilo bi se u 30, itd.

Te su se stvari preuveli�ane iznosile u javnost.

Tako su se sva stra�na nedjela

neprijatelja umno�avala.

Njema�ki propagandni film: Inauguracija "Volkssturma"

Njema�ka 1944./1945.

Jednako kako je Hitlerova mlade� slobodnom voljom

prisegnula na vjernost F�hreru u doba borbe,

danas je postala pokret ratnih dobrovoljaca.

Na skupu odr�anom u povijesnom gradu

F�hrer je izvije�ten o broju ratnih dobrovoljaca ro�enih 1928.:

Podru�je isto�ne Pruske prijavljuje

9,482 ratna dobrovoljca Hitlerove mlade�i.

Podru�je K�ln-Aachen prijavljuje

9,715 ratnih dobrovoljaca Hitlerove mlade�i.

Podru�je Moselland prijavljuje

6,112 ratnih dobrovoljaca Hitlerove mlade�i.

Danas Vam prijavljujem, moj F�hreru,

da se od Hitlerove mlade�i ro�eno 1928.

70% dobrovoljno prijavilo za nacionalnu slu�bu.

Istinski duh dobrovoljne vojne slu�be ove mlade�i

za�ivjet �e u borbenom moralu na boji�nici.

Nakon Hitlerovog ro�endana,

koji je bio 20. travnja,

idu�eg ... mislim idu�eg dana,

mogao je to biti i dan kasnije,

oti�li smo u to skloni�te od zra�nih napada.

Nikada vi�e nismo iza�li iz njega. To je bio kraj.

Kao da sam malo umrla iznutra.

U svom sam �ivotu �esto osje�ala strah.

Ali tada sam bila kao led, bez emocija.

�elim re�i, svi su osje�aji nestali.

Nije ostao �ak ni strah.

Vjerojatno smo se poku�ali

pobrinuti da ne ponestane alkohola.

To je bilo prijeko potrebno.

Mo�da ne svima.

No tamo se ve� jako mnogo lokalo.

Morao si otupjeti.

Vi�e nismo imali ni ikakvog posla.

Bila sam u tom podrumu

i do�ao je poru�nik Schw�germann,

Goebbelsov pomo�nik:

"Hitler si je oduzeo �ivot." To je bilo prvo �to smo saznali.

Da, svi su znali

�to to zna�i.

Rat je zavr�en i izgubljen.

Ali rat je zavr�en.

To nam je svima bilo jasno.

Koliko se sje�am, kao da je izme�u bilo du�e

vremensko razdoblje, barem jedan dan i jedna no�.

Bio je do�ao Schw�germann i rekao:

"Goebbels si je oduzeo �ivot."

Sad,

to nas je nekako pogodilo

vi�e nego druga vijest.

"I njegova �ena tako�er?"

"Da."

"A djeca?" -I djeca tako�er!"

Ostali smo bez rije�i.

Izvorne ameri�ke snimke: poslijeratni Berlin

Ameri�ke zra�ne snage, Njema�ka, 1945.

Morali smo vre�e s hranom ...

U podrumu smo na�li

bra�no, ri�u, tjesteninu, itd.,

sve u ovako velikim platnenim vre�ama za hranu.

Sve smo to istresli,

a te smo platnene vre�e, otprilike ovako velike,

rasporili ili razrezali,

i morali smo sa�iti ogromnu, bijelu zastavu.

Nismo imali ni pribor za �ivanje, morali smo ...

Uspjeli smo, sa�ili smo zastavu.

Osoba najvi�eg ranga koja je sjedila s nama kao bijednik,

skloni�te jo� nisu bili zauzeli,

bio je Hans Fritzsche.

Glavni urednik Fritzsche

i zamjenik gaulajtera Berlina.

I Fritzsche je, s dva gospodina, rekao,

on sada ide van,

iako se vani jo� uvijek pucalo,

i poku�ati se probiti do Bendlerstra�e

da bi razgovarao s Rusima.

Da, kako je onda i�lo dalje,

znao ili vjerovao, ne znam ni�ta.

U svakom slu�aju, g. Fritzsche

oti�ao je s jo� nekim ljudima i ostavio nas tamo same.

Ali rekao je, "Ostanite ovdje, pobrinut �u se za vas.

Sada idemo s bijelom zastavom u Bendlerstrasse."

Tamo je bilo sjedi�te vojske,

vojno zapovjedni�tvo.

I oti�li su.

I kada ih nije bilo ve� nekoliko sati,

tada je nahrupila ta gomila Rusa.

Bili smo stvarno ne samo jedna bijedna gomila

nego vi�e uop�e nismo imali nikakvo vodstvo.

G. Fritzsche kojeg smo svi jako voljeli i cijenili,

ostavio nas je na cjedilu.

Stvarno smo �u�ali tamo poput stoke za klanje.

A kada smo onda iza�li van,

okru�eni tim ruskim vojnicima,

iza ugla se pojavila skupina.

No�ena je bijela zastava, poderana,

ali ipak prepoznatljiva kao zastava.

Izvorne ameri�ke snimke: nemontirani filmski materijal o denacifikaciji

Signalni korpus ameri�ke vojske, K�ln, Njema�ka, 1945.

Te�ko je kada se prolazi kroz takva vremena.

Gore - dolje, kao na valovima.

I na kraju jedino

mislite o vlastitom �ivotu,

moja sudbina, moja ...

Na kraju svega misli se samo na sebe.

Ponekad ipak imam pomalo gri�nju savjesti.

Nekako je to uvijek va�a krivnja,

bolje re�eno uvijek sam �esto zahvalna i pomislim

zapravo bih se uvijek dobro izvukla iz svega toga.

"Najve�a je �rtva u radu uma!" - Joseph Goebbels

Dok smo svi tamo sjedili zajedno u sobi i trebali

biti ispitani, razmatrali smo razne mogu�nosti:

"Re�i �emo jednostavno da smo bili prolazili

i u toj zgradi, Ministarstvu propagande,

potra�ili uto�i�te od pucnjave."

Drugi su opet rekli:

"Ne, nikakvih proturje�nosti.

Jedan �e re�i ovo, drugi ono."

Pomislila sam, re�i �u istinu.

Re�i �u, "Radila sam tamo.

Naravno, ne kao tajnica,

bila sam stenodaktilografkinja,

u Ministarstvu propagande kod tog u�asnog dr. Goebbelsa.

Nikada ga nisam vidjela jer je to velika zgrada

i bila sam odvi�e bezna�ajna djevojka.

Nikada ga nisam vidjela, ali radila sam tamo."

Osje�ala sam se zaista lo�e i pogre�no tretirano

zbog toga �to su me Rusi bili odveli.

Jer nisam bila ni�ta u�inila osim �to sam tipkala za g. Goebbelsa.

A o onome �to je stajalo iza svega, nisam znala ba� ni�ta.

U svakom slu�aju, samo malo.

Ne, ne bih sebe smatrala krivom.

Osim ako se predbaci

cijelom njema�kom narodu

�to je u kona�nici pridonio tome

da je ova vlada uop�e do�la na vlast.

To smo bili svi mi. I ja isto.

Izvorne ameri�ke snimke: koncentracijski logor Ebensee nakon osloba�anja

Signalni korpus ameri�ke vojske Austrija, svibanj 1945.

Sama ova �idovska pri�a.

Nitko mi ne vjeruje, ali o svemu tome

saznala sam tek kada sam se nakon 5 godina

vratila ku�i iz ruskog zarobljeni�tva.

Znala sam da postoje koncentracijski logori,

to sam znala oduvijek,

ali da su spaljivali ljude ...

Kada pomislim da sam i sama u Buchenwaldu

stajala ispod takvog ne�eg, kada su nas vodili na kupanje.

Pri pomisli da su na istom mjestu,

kojem smo se mi uvijek veselili

jer bismo napokon opet dobili toplu vodu

jer je u barakama bila samo hladna voda.

Da su kori�tene iste stvari

kroz koje se

plin ili ...

Ne znam �to su �inili, ali s tim su ubijali �idove.

Izvorne ameri�ke snimke: Oslobo�eni koncentracijski logor

Inspekcija plinskih komora po poru�niku Hodgesu

Signalni korpus ameri�ke vojske, 1945.

Zlo postoji.

Ne znam kako bih to rekla.

Ka�u, Bog ne postoji, ali �avao da.

Ali nema pravde.

Pravda ne postoji.

"U�i �emo u povijest kao najve�i dr�avnici.

Ili kao najve�i zlo�inci." - Joseph Goebbels

U Berlinu kada su podignute stele (Memorijal holokaustu),

odmah sam oti�la u Berlin i sve sam razgledala.

Onda sam oti�la do zaposlenika koji su tamo radili i rekla,

"Mo�ete li re�i ne�to i o nestalima?"

"Da, ako mo�ete dati to�ne podatke."

"Da, nestala osoba je Eva L�wenthal."

"L�wenthal. Po�ite za mnom."

Oti�ao je do nekog aparata s nizom imena na ekranu.

I tamo smo je na�li, na�li smo Evu L�wenthal,

godinu stariju ili mla�u od mene, to je bila ona.

Pokojna.

A tu je bila i godina.

Stajalo je 1945.

Nije se moglo saznati vi�e.

Da, svi su, svi su nestali.

To je jasno.

Eva je uvijek sa svima nama sjedila za stolom.

Eva je bila jedna od nas.

"Njema�ka, probudi se!": Isje�ci iz ameri�kog obrazovnog filma

Signalni korpus ameri�ke vojske, Njema�ka, 1945.

Savezni�ki generali naredili su

da se ova zvjerstva trebaju pokazati njema�kim civilima.

Tako da se svi Nijemci uvjere u monstruozna djela nacista.

Iz istog razloga prikazujemo i vama ovaj slu�beni film.

Pokazujemo vam ove kamione pune le�eva

tako da ih nikada ne zaboravite.

Mnogo ste bolje od svojih sugra�ana

koji su morali do�ivjeti smrad smrti.

Ove �ene koje bi mogle biti va�e majke, sestre ili supruge

jednog �e vam dana mo�i ispri�ati o tome.

�elimo da to zapamte za sva vremena.

�elimo da se sje�ate ovog zauvijek.

Va�a �utnja u vezi ovih zlodjela

u�inila vas je suu�esnicima.

Bilo je jedino ispravno

da je stanovni�tvo prisiljeno pokopati mrtve.

Sada �ete ih vi i va�i zemljaci gledati

i pratiti ih po ulicama njema�kih gradova.

I vi biste trebali svjedo�iti ovoj povorci.

I vi �ete vidjeti otvorene lijesove.

Tako da nikada ne zaboravite.

Eva L�wenthal deportirana je transportom br. 46

u Auschwitz-Birkenau 8. studenog 1943. Tamo je ubijena 1945.

Brunhilde Pomsel provela je 5 godina u sovjetskom zatvoru.

Nakon toga nastavila je svoju karijeru tajnice za njema�ki radio.

Nikad se nije udavala i nije imala djece.

U vrijeme snimanja ovog filma imala je 103 godine.

Prijevod i obrada: FIXUP fixup777@gmail.com