Original subtitles

25.000

BONANNO KRALJ MAFIJE I

Uloge:

Zovem se Joseph Bonanno. Rođen sam u Castellamareu, na Siciliji

prije 94 godine. Mój otac, Salvatore, bio je kum

moćne obitelji Bonanno. Vjerujem da smo onakvi kakav je i svijet

u kojem smo rođeni. Dobri ili loši, bogati ili siromašni...

To je naše naslijeđe.

Moja priča započinje prije mog rođenja. Shvaćam da sjećanja

oblikuje srce i zatamni vrijeme. Ipak, potrudit ću se da vam

to bolje ispričam svoju priču.

Umri Bonanno!

Umri!

Sudbina je što sam rođen u tim turbulentnim vremenima.

Mój otac i njegov brat, Pepe, vodili su krvav rat protiv

obitelji Buccellato, radi kontrole područja na Siciliji.

Peppe...

Bio si dobar i hrabar momak, Fredo.

Neću zaboraviti što si danas za mene učinio. Čekaj ovdje.

Povedi momka njegovoj majci. Idi po planinskim cestama.

Pazi da te nitko ne vidi. - U redu.

To si saznao? - Ubojica je čovjek s dva prsta. Rak.

Buccellatov čovjek.

Da sakupim ljude? - Ne. Sam ću se pobrinuti za to.

Želim da mi vidi lice prije no...

Catarina...

Što?

Što će biti s nama ako i ti završiš mrtav pored ceste?

Što mi je drugo preostalo? Ubili su mog brata, Catarina.

Salvatore...

U tvoje zdravlje. - U tvoje također, Felice.

Bio si u lovu? - Svakog dana od ubojstva mog brata.

Neka počiva u miru. Ali, vidim da ti je torba prazna. Kako to?

Čujem da su brda puna zečeva. Toliko si loš lovac, don Turridru?

Istina, puna su zečeva. Ali oni me ne zanimaju.

Lovim puno veću divljač. - Veću? Kakva je to divljač? - Čovjek.

Čovjek s dva prsta.

Znaš, Salvatore, ubiti čovjeka nije isto kao ubiti zeca.

Lice ti oblije znoj, zadrhte ti ruke, a ako ga promašiš,

on će se vratiti i ubiti tebe.

Uz dužno poštovanje, samo se ti drži lova na zečeve.

Ubojice!

Dobro pogledaj, Felice. I upamti.

Ruke Salvatorea Bonanna se ne tresu.

Kćer pozdravlja svog oca. - Sin, Catarina. Tako samo dječak udara.

Bolje je da bude kćer. - Što god nam Bog podario, blagoslov je.

Prirodno je da muškarac želi sina. Sina kojeg će podučiti

ono što zna. Koji će nastaviti obiteljsku lozu.

Bolje je da poželiš kćer.

Vendeta. Tradicionalni oblik pravde na Siciliji.

Svaki oblik ubojstva traži osvetu. Rat između Bonanna i Buccellata

polako se pretvarao u kaos.

Dobro jutro, Salvatore. - Dobro jutro. Pobrini se za konja.

Catarina, ljubavi moja...

Salvatore, pozdravi svog sina. Pogledaj, ima plave oči.

Stephano!

Dječak ili djevojčica? - Dobio sam sina! - Muško!

Sina, Salvatore?

Predivan dan, don Turridru. - Poseban dan, oče.

Tko će od tvoje obitelji dobiti čast biti kum tvog djeteta?

Sicilijancu je kumstvo djetetu značilo veliku obavezu.

Poput krvne veze, povezalo je obitelj djeteta i kuma.

Salvatore, kamo ćeš? - Shvatio sam da želim li biti dobar otac,

moram donijeti obitelji mir, a ne krvoproliće. - Što to pričaš?

Prijeti nam opasnost, a ti bi sada filozofirao.

Stephano, Bog mi je dao odgovor. Čekaj ovdje.

Dobar dan, Felice. - 'Jutro, Salvatore. Što želiš od mene?

Felice, uz poštovanje, pitam te ovo pred svima.

Hoćeš li biti kum mome sinu?

Bit će mi ponos i čast.

Od tog trenutka nastupio je mir.

Kršten sam imenom Joseph Bonanno, ali ljudima Castellamarea

postao sam poznat kao "golub mira".

Bilo je proljeće kada je moj otac krenuo u užas I. Svj. Rata.

Peppino, znaš da jedan Bonanno nikada ne plače.

Sada si ti glava kuće. Slušaj ujaka Stephana. Jasno?

Da, tata.

Izgledao mi je poput diva. Tako visok i ponosan u uniformi.

Bez imalo straha.

Više nikada ga neću vidjeti takvog.

Obzirom da su u povijesti često osvajani, žitelji Sicilije

uložili su svu energiju i talent u život preživljavanja.

S vremenom, to je postala naša tradicija.

Živio Reynaldo!

Živjela Sicilija!

Zašto su Mauri došli na Siciliju?

Onemogućeni pri utjecanju u upravljanju vlastitom zemljom

Sicilijanci su se okrenuli obitelji. Svatko unutar obitelji

bio je prijatelj. Svatko izvan obitelji, bio je sumnjiv.

Peppino, kada je Sicilijanac natjeran da se bori

za svoju čast, kako bi zaštitio ženu, obitelj, prijatelja,

mora se boriti žestoko, bez straha. Do samog kraja,

bez obzira na sve. U suprotnom on nema časti. Nitko je i ništa.

Ali upamti, trebaš se čuvati nasilja, jer kad mu pribjegneš,

moraš prihvatiti da možeš sam postati meta istog nasilja.

Pođimo. - U redu.

Salvatore!

Salvatore! Mój Bože...

Uvedite ga unutra.

Baš prije Božića, moj otac se vratio s bojišta.

Izgledao je blijedo poput duha.

Sa svojih 11 godina nisam znao što bih trebao osjećati.

Gdje je Peppino?

Bilo je to nešto užasno.

Peppino, sine mój.

Uvijek s ponosom nosi svoje ime.

Hoću, tata.

Majka mi je umrla 6 godina nakon smrti oca.

Majka mi je umrla 6 godina nakon smrti oca.

Bili su nerazdvojni i u smrti, baš kao i za života.

Imanje mog oca dodijeljeno je mom ujaku Stephanu.

Došlo je vrijeme da sam odaberem svoj put.

Odlaziš? Peppino, ovo je tvoj dom. Tvoja obitelj je ovdje.

Tvoji prijatelji. - Ovo će uvijek biti mój dom, zar ne?

Želim promjenu u životu, nekakvo uzbuđenje.

Biti poput Ricconia. Postati nešto što ovdje ne mogu.

Gdje ćeš ići? - Palermo. - Što ćeš tamo raditi?

Postati kapetan broda i ploviti svijetom.

Nećeš me valjda ostaviti ovdje? Poći ću s tobom!

Ovo je predavanje o čaroliji. Christopher Columbo, Magellano,

Cabotto, Vasco da Gamma. Svi su oni bili čarobnjaci.

Pa onda Odisej. Prvi mornar, koji je odlaskom iz Troje

iscrtao nepoznate vode našeg vlastitog Mediteranskog mora.

Zaustavio se na Siciliji. Jest! U zemlji kiklopa.

U Stromboliu. - Tako je.

U zemlji skakavaca? - Tunisu. - Izvrsno. Kako mu se zvao brod?

Argo. - Tako je, kadete Bonanno. Hoćete li i vi biti kao Odisej?

Peter, ne mogu se koncentrirati od brbljanja te debele svinje.

Duce!

Duce!

Tako si lijepa.

Mussolini!

Duce!

Prikladno je da prve riječi Duce uputi hrabrim mladićima

ove cijenjene akademije. Što kažete, mladi ljudi Italije?

Sutra ćete dobiti crne uniforme umjesto uobičajenih bijelih.

Očekuje se da ih s ponosom nosite kao oznaku svoje odanosti

novoj fašističkoj Italiji.

Živjela Italija! Živio Duce!

Što želite od mene? - Da nam budeš vođa. Nećemo sutra obući

crne uniforme, ako ti tako kažeš. - Želite da kažem da ne obučete

crne fašističke uniforme, već bijele? Lorenzo!

Po čemu bi se onda razlikovao od fašista koji žele da obučete crne?

Sutra ću nositi bijelu uniformu, a vi sami odlučite.

Alessi? - Prisutan.

Armenio? - Prisutan. - Bianco? - Prisutan.

Bonanno? - Prisutan.

Cabaretta? - Samo trenutak.

Kadete Bonanno, pokazali ste nam svoju drskost.

Neki to možda cijene kod mladog časnika, ali sutra ćete se

pokoriti mom naređenju i obući Ducevu crnu uniformu.

U suprotnom ćete biti izbačeni s akademije.

Cabaretta? - Prisutan. - Farese? - Prisutan.

Farina? - Prisutan.

Alessi? - Prisutan. - Armenio? - Prisutan.

Bianco? - Prisutan. - Bonanno?

Joseph Bonanno?

Joseph! Joseph Bonanno!

Znaš kako se zovem? - Znam. I on zna. Čovjek s novinama.

On je iz tajne policije. Čeka te već cijelo jutro.

Hvala ti. Kako ti je ime? - Azia.

Azia, trebam tvoju pomoć.

Požurite! Hajde!

Policija, otvaraj!

Tog dana smo pobjegli iz doma. Otišli bez plana.

Znali smo samo don Ciccia, časnog čovjeka u Palermu.

Mój otac je o njemu imao visoko mišljenje.

Koje je boje patliđan? - Crne, don Ciccio.

Da, tako izgleda.

Ipak, izgled zna zavarati. Zar ne?

Izvoli. Rasjeci ga.

Vidiš, patliđan je bijele boje. Crna koža je samo privid.

Baš kao i crna uniforma, na primjer.

Možda trebaš obući uniformu. Ostati na akademiji.

Mladić talentiran kao ti, mogao bi stvoriti veliku karijeru.

Naučen sam ponositi se svojim podrijetlom. Vi kažete da je

crna uniforma samo privid. Oprostite mi, ali za mene je

ona simbol ugnjetavanja.

Sjednite.

Mogu ti organizirati siguran povratak u Castellamare.

S dužnim poštovanjem, don Ciccio, za mene tamo nema ničega.

Samo grobovi mojih roditelja. - Gdje bi onda htio ići?

Možda u Tunis ili Marsej. Ondje imam obitelj.

Želiš li napustiti Siciliju, zašto ne pođeš u novu zemlju?

Negdje gdje tako ambiciozan čovjek može ostvariti snove.

Trebaš poći u Ameriku. - Ameriku? - Tako je. - Tamo imam rođake.

U redu. Moguće je doći u Ameriku. Teško, ali moguće. Dogovoreno.

Dužnik sam vam, don Ciccio. - Nisi, sin si Salvatorea Bonanna.

Preplovili smo Atlantik i došli na Kubu. Od tamo,

u društvu drugih ilegalnih imigranata, prokrijumčareni smo

u ribarskom čamcu u SAD.

Ugasi motore.

Prebaci platno preko sebe. Brzo. Požurite. Budite tiho.

Idemo! Ulazite u vodu. Koji vam je vrag? Silazite s čamca.

Hajde, skačite.

Idemo. Požurite.

Čekajte nas tamo na obali. Vratit ćemo se po vas.

Hajde. Što ti čekaš? - Želim zapamtiti kako izgledaš.

U slučaju da se zaboraviš vratiti po nas.

Da te mogu potražiti. Požaliti se.

Neće se vratiti! Kažem ti da se neće vratiti.

Možda smo pogriješili. Trebali smo se vratiti u Siciliju.

Dosta. Ostajemo.

Dosta s oklijevanjem.

Peppino, neće se vratiti.

Umrijet ćemo. - Dosta!

Što ako se ne vrati? - Vratit će se. Kažem ti da hoće.

Tiho... Slušajte.

Vratio se! Ne mogu vjerovati! Stvarno se vratio.

Gledajte! Vratio se!

Slijedeći vlak za New York? - Sutra.

U slučaju da se razdvojimo. Broj mog ujaka Petera u Brooklynu.

Nazovi ga bilo kada, jasno? - Da, razumijem.

Sada idem van naći taksi. Čekaj 30 sekundi i dođi za mnom.

Trebate taksi? Kamo? - Do hotela...

Ništa od toga večeras.

Calvine, izgleda da smo ulovili ilegalnog useljenika.

Bonanno.

On je digić.

Definitivno je digić. - Digić sa plavim očima.

U redu. Uhvati onog drugog.

Uhvatila me imigracijska policija. Jedina nada mi je bila da

moj rođak uspije kontaktirati obitelj u New Yorku.

Kurvini sinovi! Idite u dupe! - Peter!

Hvala Bogu da smo se opet našli, rođače. - Nemoj mi samo reći

da si zbog toga provalio u zatvor? - Vraga. Uhvatili su me jučer.

Učinio si kako sam ti rekao? Nazvao si ujaka? - Naravno.

I? - Rekao sam mu da te uhvatila imigracijska i da si u zatvoru.

Što je rekao? - Stalno je pitao tko sam ja. Kada sam mu

to rekao, nastavljao je s pitanjima kao da mi ne vjeruje.

Ne znam baš, Joe...

Hej, ti!

Da. Ti, Josephe. Ideš pred sud.

Da. I tvoj kompa također. Hajde!

Požurite, nemam čitav dan vremena.

Ustanite.

Naš spasitelj je stigao u obliku Williea Morettia.

Velikog i moćnog čovjeka u New Yorku. - Slučaj broj 57-56.

G. Bonanno. - Više godina kasnije, hvalit će se kako je

bio prvi u Americi koji je upoznao Joea Bonanna.

Nedopušten ulaz u zemlju. Kako se izjašnjavate?

Nije kriv. - Jamčevina je određena?

Jest. Tisuću dolara za svakog od njih. - U redu.

Optuženi će biti oslobođeni. Trebaju se pojaviti

na saslušanju 15. rujna. Ne pojave li se, gube jamčevinu.

Jasno, odvjetniče? - Jest.

Slijedeći slučaj.

Willie će se pobrinuti za vas. Peter, tvoja soba je tamo.

Istuširaj se, odmori... Ujutro krećemo u New York. - Hvala.

Ne zaboravi, u rujnu se moraš pojaviti ovdje na sudu.

Vidimo se ujutro.

Joe, tvoja soba je ovdje.

Barbara će ti pomoći u učenju engleskog. Uživaj.

New York je bio zadivljujuć i složen svijet tada, 1924. g.

Ulice su preplavili useljenici koji su čeznuli za domovinom.

Stvarali su svoje male kvartove. Mađari, Irci, Ukrajinci,

Nijemci, Sicilijanci. Beskrajno more stranaca, svaki u svojoj

četvrti, zajedno privučeni poznatim mirisima, glazbom,

govorom domovine.

Stigavši u New York, stanovao sam u malom stanu kod mog ujaka

Petera i njegove obitelji.

Dobrodošao! - Hvala.

18. siječanj. 1925. Tvoj prvi rođendan u Americi.

Neka ti ih Bog podari još mnogo. Nek te sreća prati.

Sretno u Americi. - Sretno!

Hajde, zaželi želju.

Pepe, ostani kod nas koliko god želiš. Moja kuća je i tvoja.

Vidiš li Antonia? On je rođak tete Marie. Radi u Elektri.

Dobra plaća. Zatim Lorenzo. On radi u čistoći. Mete ulice.

Dobar posao, dobra plaća. Zatim Carlo DiBenedetto,

sin ujne Silvie. On je zidar. Svi imaju dobro plaćene poslove.

Mogli bi šefovima reći koju dobru riječ za tebe.

A ja, nisam neki političar niti veliki odvjetnik.

Obični sam sicilijanski brijač. Poštujem svoj posao.

Daje mi krov nad glavom i puni trbuhe. I za tebe ima posla.

Na Siciliji sam pohađao mornaričku akademiju.

U New Yorku postoji Kings Point mornarička akademija. Tamo idem.

Učini kako misliš, ja ću biti zadovoljan.

Zdravo, mladiću. - To je Marcellino. - Želiš li loptu?

Što je rekao? - Ova djeca. Žure se postati Amerikanci.

Pogledaj se, s tim plavim očima. Da mi nisi nećak, kunem se,

mislio bih da si Amerikanac.

Da. Ali, pogledaj. Iza plavih očiju kuca srce Sicilijanca.

Ti i jesi Sicilijanac.

Ali, svi dokumenti su na talijanskom. Ovo jest talijanski?

Jest. Mornarička akademija na Siciliji je jedna od vodećih

u Italiji. - Moguće, g. Bonanno. Nemam razloga sumnjati u to.

Ipak, ne znam kako da se u to uvjerim. - Ako provjerite...

Tu je i pitanje državljanstva. Akademija prima strane studente,

ali imat ćete problema uklopiti se. Možda nakon što budete

u Americi duže. Možda vas onda primimo na Kings Point.

Sretno, g. Bonanno.

Ujak Peter je pokušao od mene napraviti brijača.

Ali, ja nisam rođen za brijača.

Neke druge sile su se odlučile umiješati.

Dobra večer, g. Bonanno. Kako ste?

Joseph Bonanno? - Ja sam.

Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Giovanni Romano!

Kao djeca smo se igrali u Castallamareu.

Naravno da te se sjećam.

Ovo je mój partner, Gaspar DiGregorio. Pridružit će nam se.

Sam si? Gdje je tvoj rođak Peter? - Otišao je ujaku u Buffalo.

Probaj naših ruku djelo.

Popij, to nam je najbolji proizvod. Reci što misliš.

Strašno jako! - Jest!

Dakle, radite viski? - Pomalo. Posjedujemo nekoliko pecara

u susjedstvu, ali imamo veće planove. Zar ne, Gasparino?

Naravno. - Tvoj mi je ujak rekao da želiš u školu za pomorce.

Kings Point. - Da, baš to.

To je propalo.

Zašto? - Mislim da ne žele imati Sicilijance, osim kao radnike.

Nije ih briga ima li netko talenta. - Žao mi je, Joe.

Ali, shvati da je Amerika puna talentiranih ljudi.

Puca po šavovima od njih. Židovi, Armenijci, Rusi...

Čak i Napolitanci. - Deset ljudi na jedan posao. Od neurokirurga

do smetlara. - Svakog dana brodom stižu novi ljudi. - Istina.

U Americi su ti potrebne veze. Udruži se s pravim ljudima

i uskoro ćeš dobro zarađivati.

Dobra večer, g. Digregorio. - Pridruži se struji i

napredovat ćeš.

Shvatio sam, g. Digregorio.

Hvala vam, još jednom.

Krijumčarenje alkohola je izgleda unosno. - Svijet je žedan, Joe.

Živio. - Živio.

Nisam bio iznenađen što su Gaspar i Giovanni krijumčari alkohola.

Jer, u to vrijeme u Wiliamsburgu su postojale 2 do 3 destilerije

po kvartu. To je bio glavni grad kućnih destilerija u svijetu.

Hvala na gostoprimstvu. Lijepo te je bilo opet vidjeti, Giovani.

Hvala tebi.

Bilo mi je drago, Gaspare. - Ciao.

Sretan sam što vam dobro ide. - Hvala. Puno ti hvala.

Hvala g. Bonanno. Pozdravite ujaka Petera.

Dat ćemo mu 10 minuta.

Kada stigne do ulice Union, krenut ćemo za njim.

Peppino!

Dođi, povesti ćemo te. - Ne treba, blizu stanujem.

Hajde, moramo popričati.

Nudite mi partnerstvo u poslu koji donosi veliku zaradu?

Samo tako? - Da.

Oprosti mi, Giovani, ali ne razumijem. - Što trebaš razumjeti?

Trebamo poduzetnog mladića koji će nam pomoći u širenju posla.

Nemam novaca. - Mi ćemo ti posuditi i vraćat ćeš nam svakoga tjedna.

Malo po malo. Za 6 mjeseci sve ćeš otplatiti. - Samo tako?

Samo tako.

Giovani, u čemu je stvar?

Uredu. Ti si Joseph Bonanno. Sin Salvatorea Bonanna, čovjeka

od poštovanja. Najbliži si rođak Stephena Magaddina, našega kuma.

Tko sam ja? Nitko. A tko je on? Isto nitko.

Krijumčarenje je konkurentan posao Svašta se događa. Razumiješ?

Slušaj, Joe. Razlog je dublji. Ime Bonanno znači nešto. Vjeruj mi.

Peppino, odluka je tvoja. Ako želiš raditi u brijačnici ili

u rođakovoj pekari, tvoja stvar. Što god odlučiš, ja to poštujem.

Ali jednu stvar sam naučio u Americi. Novac otvara sva vrata.

Političari su zabranili točenje alkohola. Hvala Bogu zbog toga,

jer je time nama glupim digićima dao šansu za probitak.

Nisam budala, Pepinno, samo koristim priliku.

Što kažeš?

Pepinno?

Da te odbacim do Ujakove kuće, ili...

ideš sa nama preko rijeke da proslavimo novo partnerstvo?

Možda da krenemo preko mosta.

Sviđa mi se pogled.

Joe, možeš li se naviknuti na ovo? - Dobrodošli u hotel Pierre.

Dajte nam najbolji stol.

Ovuda, gospodo. - Što s policijom? - Ne brini za murju.

U Brooklinu ima više destilerija nego štakora.

Konkurencija je naš problem.

Destilerija je bila malen posao. U susjedstvu, je većina proizvodila

alkohol u bačvama, na način kako smo mi Sicilijanci, radili vino.

Naša destilerija je bila na prvom katu tvorničke zgrade.

Preko puta ulice, Gasparov brat je imao praonicu rublja.

Njegovim kamionima prevozili smo naš viski.

Destilerija je tunelom bila povezana sa garažom.

Ja ću otvoriti. - Hvala.

Kada sam prvi puta ušao u posao s krijumčarenjem alkohola,

pomislio sam da su mi se snovi ostvarili. Iako je bio nezakonit,

nisam to smatrao nečim lošim. Kao da su svi bili u tom poslu.

Zarade su bile ogromne. Ustvari, bilo je zabavno.

Osobito za tako mladog čovjeka.

Kako se kaže? - Hvala, rođače.

Hvala.

Dobar dan, prijatelji.

Jeste li čuli za sinoćnje racije? - Kakve racije?

U Baybridgeu. Pajkani su napravili raciju na točionice.

Upali su kao sumanuti i sve ih pozatvarali.

Luigi je bio tamo. Kaže da je bilo gadno. - Očito je netko

zaboravio poslati mito. Znaš kakvi su policajci

kada im ne stigne pošta.

Što je to? - Hrana. Koji je tebi vrag?

Ovo je hrana. Canoli. - Giovanni! Te točionice u Baybridgeu.

Tko ih je opskrbljivao viskijem?

Što? - Tko im je dostavljao viski? - Židovi iz Bronxa, mislim.

Kako se zove taj tip? - Dutch Schultz. - Tako je.

Njegovi ljudi. - Znaš li lokaciju točionica gdje je murja

napravila racije? - Naravno.

Pođimo u jutarnju vožnju. - Baš sam kupio canole.

Uzmi ih sa sobom. Ima mjesta u autu.

Tko je vlasnik zgrade? - Jedan od braće Dipolo. Frank ili Tony.

Frank. - Posjeduju mnogo zgrada ovdje u Baybridgeu.

Što? - Samo razmišljam.

Potpuno sam osiromašena. Da i želim ponovno otvoriti, ne mogu.

A i ne želim. Ti ušljivi korumpirani murjaci bi trebali

pocrkati s erekcijom. Znam, čudi vas moja odjeća.

Nosim svilu. Cipele su mi iz Pariza. Mislite, ova stara koka

je puna love. Vraga! Ta odjeća je sve što imam.

Ovo je nekoć bilo otmjeno mjesto. Dolazili su ugledni ljudi.

A pogledajte sada, rasulo!

Niste imali sreće, premda ne vašom krivicom.

Započnite ponovo. - Čime? Rekla sam vam da sam bez novca.

Postoje neke lokacije u kvartu prikladne za vaš posao.

Naši prijatelji, DiPoli će se pobrinuti da sve bude u redu.

Ljudi ovamo dolaze kako bi se napili. Kako ću kupovati cugu?

Nudim vam pogodbu. Dat ću vam viski na kredit.

Otvorite posao i robu nabavljajte od mene. - Rukovat ćemo se?

Ne. Dat ćete mi svoju riječ. - Samo tako? - Samo tako.

Ne znam odakle ste došli, g. Bonanno, niti me briga.

Iako sam mislila da su ljudi poput vas odavno izumrli.

Poslovni sam čovjek. Zaradit ćemo, platit ćete mi viski

koji vam prodajem i tko zna, možda zaposlim nekog kod vas.

Recite svojim prijateljima za mene. Neka me potraže. U redu?

U redu, g. Bonanno. Nećete požaliti.

Uspjeh zahvaljujem tome što sam na vrijeme uočavao priliku.

Uspjeh zahvaljujem tome što sam na vrijeme uočavao priliku.

Im bih čuo da su murjaci zatvorili točionicu,

pojavio bih se nudeći kredit i novu lokaciju za posao, ako treba.

Mój teritorij i utjecaji su se širili.

Tada sam mislio da to nikada neće prestati.

Brzo se vrati! Imamo novu pošiljku za gđicu C. U Baybridgeu.

Treba je dostaviti večeras. - U redu.

Peppino, baš na vrijeme.

Joe, želim da upoznaš našeg partnera iz sjene.

Bill, ovo je Joe. On je član Obitelji.

Imate nešto za mene?

Jedan savjet, Joe. Želiš li proizvoditi viski, nema problema.

Nađem li te s oružjem, uhitit ću te.

Poslati te tamo odakle si došao. Jasno?

Uzmi to sa sobom. - Hoću li oslijepiti od toga?

To je pravi kanadski viski.

Zapamti, Bonanno, bez oružja i nećeš imati problema.

Shvatio sam da u Americi novac predstavlja božanstvo.

Novac je omogućavao moć.

Kao što sam rekao, murjaci će raditi za nas.

Ima jedna stara sicilijanska izreka.

Postavi prosjaka na konja i odjahat će ravno u pakao.

Tri su sata ujutro. Idite kući. Dostava je ujutro.

Znaš, kako je posao krenuo, morat ćemo otvoriti novu pecaru.

Možda proširimo ovu koju imamo. - Možda. Idemo do Giovannia?

U redu.

Halo? Da.

Što? Još nije došao?

Samo malo.

Kako je prošlo s Rothmanom?

Još nam je dužan par tjedana. Mislim da se igra s nama.

Ima problema u zadnje vrijeme. Žena ga je ostavila.

Uzela je djecu.

Dat ćemo mu još malo vremena. Neka opet stane na noge.

Joe, premeka si srca. - Što dobivamo ako mu

još pogoršamo stanje? Gaspare, budi strpljiv. Tako je ispravno.

Idemo po Giovannia. Ako mu ne pomognemo, radit će cijelu noć.

Smirite se. Sigurno će stići večeras. Dajem vam riječ. Dobro?

Ugasi je. - Ah, da.

Giovanni!

Ne izlazi mi iz glave.

Giovannievo lice. Koža kao da se ljuštila s njega.

Isuse, Joe... A tek njegove oči.

Trebao si mu vidjeti oči.

Budi hrabar.

Pažnja, molim. Po prvi puta, kao muž i žena, gospodin i gospođa

Carlo Del Vecchio.

Pridružimo se sretnom paru.

Želiš da kasnije odemo nekamo? Sami? - Peppino. On je ovdje.

Joe...

Cijelog života slušao sam priče o Salvatoreu Maranzanu.

Uglednom i časnom čovjeku iz Castellamarea, koji se uz

mog oca borio protiv Buccellatosa. Obrazovan, aristokrat,

čovjek koji je govorio tri jezika, žestoki antifašist.

Poput mene, pobjegao je u New York.

Želim vam puno djece. - Hvala. Učinili ste mi veliku čast.

Bože.

Isti si kao tvoj otac.

Isprati me.

Tko je taj starac, koji je Joeu važniji od mene?

On je jedan od najmoćnijih Castellmaresa u Brooklynu.

Kada on nešto smisli, desetorica odmah skaču i pitaju kad i gdje.

Meni izgleda kao neki brko s druge strane grada.

Camille, učini mi uslugu. Ne trudi se biti glupa.

Pomozi mi.

Po dolasku u New York, obitelj Castellamare poželjela

mu je dobrodošlicu. Jedna od pet tih obitelji doselila se

na Manhattan i Brooklyn.

Voliš vesterne? Američke filmove? - Da, don Turridru.

Dobro. Javit ću ti se.

Zdravo, ljepotice.

Vidjela sam te kako plešeš s prijateljicom. Dobro plešeš.

Hvala. Možda bi jednom i mi mogli zaplesati?

Vrlo rado.

Dakle?

Tko je ta djevojka? - Koja? - Djevojka s predivnim očima.

Sve djevojke imaju lijepe oči.

U redu. To je Fanny Labruzzo. - Fanny...

Don Juane, zaboravi je. Otac joj je stara škola.

Nađe li te kako se motaš oko nje, odrezat će ti jaja.

Napravit će njoke od njih.

Joe! Gdje si bio, dovraga? Posvuda smo te tražili.

Moramo ići! - Moramo? - Da. Pođimo, Peppino!

Peppino, baš lijepo od tebe. Nisi trebao.

Uđi, dat ću ti poljubac.

To je tako važno? - Idemo. Maranzano te želi odmah vidjeti.

Tko je to bio?

Samo u filmovima.

Ovo je dobar film. - Jest.

Čuo sam da ti je posao dobro išao, prije požara.

Da si se širio na Baybridge. - Imao sam sreće, don Turridru.

Amerika je dobro mjesto za zaradu. Možda predobro.

Imam pecare posvuda u Brooklynu. Od Pennsylvanie do New Yorka.

Problem je što sam izgubio veze. Moram se oslanjati na druge

koji možda ne razmišljaju poput mene. Zato bih htio da

mi se pridružiš. Tako ambiciozan i pametan momak je rijetkost.

Popričajmo o tome.

Kada me Maranzano pozvao da mu se pridružim, odmah sam prihvatio.

Sve ovo pripada Maranzanu? - To je samo jedno od naših skladišta.

Bastiano!

Buster Domingo, pozdravi Joea Bonanna. - Drago mi je.

Zovi me Peppino. - Peppino. U redu.

Dođi, Joe. Vincent!

Vincent Danna. Zovemo ga Doktor. On je naš liječnik kada zatreba.

Upoznaj Joea Bonanna. - Drago mi je.

Charlie, spusti to.

Charlie DiBenedetto, upoznaj Joea Bonanna. - Drago mi je, Joe.

Dobrodošao. - Hvala. Mislim da ovu propalicu već znaš.

Gaspar!

Dakle, g. Stabile. Kakav je plan za večeras? - Krwćemo u sumrak.

Ti, Buster i DiBenedetto idete sa Doktorom. Joe i ja idemo

do Pittsburgha. Braća Fabiani će obraditi Manhattan.

Vi ćete nam se pridružiti kasnije. Hajde, posao čeka.

Peppino, vidimo se kasnije. - Joe, dođi. Imam nešto za tebe.

Ovo je Smith 38. Lak i opak. Nikada te neće iznevjeriti.

Zaš se koristiti njime, zar ne? - Naravno, ali...

Svijet baš i nije pun dobrih ljudi, Joe.

Bolje da ga imaš uz sebe, za svaki slučaj. Hajde.

Cijela prošlost pripremala me da postanem čovjek od poštovanja.

Uz pomoć Marenzana, nadao sam se ispuniti svoju sudbinu.

Ne mrdaj.

Postaje ozbiljno. To je već drugi kamion ovaj tjedan

koji smo izgubili. - Tko to radi? Irci? Onaj Židov, Schultz?

S poštovanjem, don Turridru, Sicilijanci su iza toga.

Navodno se radi o nekom Lapaglii. On radi za Lucky Luciana.

Luciano. On je jedan od šefova obitelji Masseria.

Masseria? Kujin sin. On je obično smeće!

Ako me jednom pokradeš, imao si sreće. Dvaput, mora da si glup.

Povedi Bustera i Gaspara. Popričajte s Lapagliom.

Natjerajte ga da vam otkrije gdje se kamioni nalaze.

Vratite ono što nam pripada.

Peppino, budi oprezan.

Morali smo zaštititi ono što je bilo naše i kada je bilo potrebno

obavio bih poslić za Maranzana gdje je trebala uporaba sile.

Svakog četvrtka uvečer je kod svoje irske ljubavnice.

Odlazi u osam te pješice kreće do željezničke postaje Carnasey.

Vozi se tri stanice do kuće gdje ga čeka ženica s večerom.

Pravi obiteljski čovjek? - Da.

Točno na vrijeme.

To?

Gdje su, dovraga, kamioni? - Ne znam o čemu pričaš.

Samo polako, prijatelju. Sve je u redu.

Biraj. Možeš reći meni ili njemu.

Bolje da njemu kažeš.

U redu...

Kamioni su u štaglju, dolje kod Hunt's Pointa. Kunem se!

{C:$0000FF}{y:ib} uredio {C:$FF0000}{y:b} drdamjan

Bio sam u Americi samo kratko vrijeme, a već sam u dvadesetima

vozio sportski auto, imao nova odijela i cipele.

Dobro sam zarađivao. Uselio sam se u novi stan. Imao sam

Maranzana i Fanny uz sebe. Bila su to divna vremena.

Ipak, nešto je nedostajalo.

Još uvijek nisam bio član obitelji Castellamarese.

FILM JE TEMELJEN NA STVARNIM DOGAĐAJIMA I OSOBAMA.

NEKI ELEMENTI SU IZMIŠLJENI RADI VEĆE ZANIMLJIVOSTI.